Povijest Suvremene Kine 1850 2008

Jonathan Fenby: Povijest suvremene Kine 1850.-2008.

Jonathan Fenby POVIJEST SUVREMENE KINE Propast i uzdizanje velike sile 1850.-2008. Sandorf, 2008. Copyright © Jonathan Fenby, 2008 Naslov originala: llie Penguin Histoij of Modem China: The Fali and Rise ofd Great Powcr, 1850-2008 First published in thc United Kingdom by Penguin Books Ltd, 2008 The moral right s of the author have been asserted. W55 KNJIšNICA ZELINA CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjišnice u Zagrebu po d brojem 674011. (za tvrdi uvez) Za Renee, ponovno s ljubavlju Copvright © Jonathan Fenby, 2008 Naslov originala: llie Penguin History of Modem China: The Fali and Rise of a Grcat Power, 1850-2008 First published in the United Kingdom by Penguin Books Ltd, 2008 The moral right s of the author have been asserted. W55 KNJIšNICA ZELINA CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjišnice u Zagrebu po d brojem 674011. (za tvrdi uvez) Za Renee, ponovno s ljubavlju Sadršaj Zahvale Napomena o transliteraciji Uvod Dio I. Kraj carstva 1. Sinovi Neba 2. Nemiri 3. Snaga i slabost 4. Reforma i reakcija 5. Na koljenima 6. Završni čin Dio II. Revolucija i republika 7. Dojenče u povojima 8. Vojskovođe 9. Led i drveni ugljen 10. Podijeljena nacija Dio III. Ratovi bez kraja 11. Neprijatelj srca

12. Neprijatelj koše 13. Maov marš 14. Totalni rat 15. Veliki uzmak 16. Zamršeni savez 17. Posljednja bitka Dio IV. Maova vladavina 18. Pobjednik 19. Zavjere i planovi 20. Skok u katastrofu 21. Glad i uzmak 22. Demoni i čudovišta 23. Potpuni građanski rat 24. Američki interludij 25. Samo Nebo zna Dio V. Dengovo doba 26. Kratak mir je posljednji adut 27. Nije grijeh obogatiti se 28. Oluja se sprema 29. Pekinško proljeće 30. Tri svibanjska tjedna 31. Masakr u Pekingu Dio VI. Jiang Zemin i Hu Jintao 32. Nove stare generacije Epilog Pogovor Bilješke Bibliografija Dodaci Tko je tko u suvremenoj Kini 763 Posljednji carevi dinastije Qing 768 Kineski gospodarski rast 1976.-2006. 768 Vode Komunističke partije u Narodnoj Republici 768 Organizacija središnjice Komunističke partije 768 Zahvale Bio je to Simon Winder koji je odabrao ovu knjigu za izdavanje te bio onoliko en tuzijastičan i konstruktivan urednik koliko to bilo koji autor koji prekopava po s totinu i pedeset godina kompleksne povijesti samo moše pošeljeti. Zbog toga je moje prvo hvala upućeno njemu, a zatim Christopheru Sinclair-Stevensonu koji me uvjerio da ovo nije bio prevelik zalogaj. Robert Ash i Rana Mitter podršavali su projekt i posvetili mu vrijeme čitajući dijelov e rukopisa iz čega su proizašle vrlo vrijedne sugestije. Također sam posebno zahvalan Bobu Ashu za podatke o socijalnim i ekonomskim uvjetima nakon 1949. Lisa Croll o lakšala mi je pristup neprocjenjivim izvorima koji se nalaze u školi orijentalnih i afričkih studija u Londonu; ona će nam svima puno nedostajati. Puno su mi značili pomoć i opservacije koje su mi ponudili Richard Baum, Jasper Becker, Jean-Philippe Bej a, Robert Bickers, Kerry Brovvn, Robert Elegant, Joseph Fewsmith, Paul French, I sabel Hilton, Christopher Hughes, David Kelly, VVilliam Kirby, Willy Lam, Jonath an Mirsky, Richard Pascoe i njegovi kolege sa Sveučilišta u Nottinghamu te Sun Shuyi n, Gary Tiedeman, Steve Tsang, Ezra Vo-gel, Arne Odd Westad, Hans van de Ven i X inranand i Wei Zhang, kao i znanje i mudrost sadršana na internetskim stranicama C

hina Pol. Mark Handsley kao izvršni urednik knjige svoj je posao obavio stručno, a mučio se s um etcima kji su stizali sve do posljednjeg trenutka. Amanda Russell je znalački i s puno razumijevanja za materiju obavila istrašivanje fotografskog materijala. Alice Dawson i Richard Duguid iz Penguina pazili su da sve teče bez zastoja. Ova knjiga počiva na opsešnom materijalu o suvremenoj Kini koji su pisali povjesničari na četiri k ontinenta, a s nekima od njih sam vodio rasprave te odršavao sastanke. Uvijek se i znova iznenadim kako širinom tako i dubinom znanstvenog proučavanja Kine, od detaljn ih monografija do sveobuhvatnih istrašivanja o toj zemlji i njezinoj novijoj povij esti. Iako isticanje nekog određenog naslova od onih spomenutih u bibliografiji pr edstavlja moj subjektivni dojam, pored autora koje sam gore naveo zaista puno du gujem djelima koje su napisali Lloyd Eastman, Joseph Esherick, Immanuel Hsii, Si mon Leys, Roderick MacFarquhar, Evelyn Rawski, Michćl Schoenhals, Jonathan Spen ce and Frede-rick Teivves. Kako napominjem i u tekstu, oko događaja iz 1989. koris tio sam se izdanjem Tiananmen Papers urednika Andrevva Nathana i Perryja Linka. Knjiga Modem China Grahama Hutchingsa još jednom mi je poslušila kao neprocjenjiv činj enični izvor. Moj kolega Lavvrence Brainard pripremio mi je poticajne analize post reformske kineske ekonomije, dok mi je Alexander Monro ukazao ne neke ključne poje dinosti. Kao i u prethodnim knjigama, veliki oslonac za istrašivanje novijih događaja bili su mi novinari i drugi promatrači, nositelji osobnih svj edočanstava koja često ne mošete pronaći u arhivama, a koja mogu predstavljati valjanu p rotutešu slušbenim verzijama koje je izdiktirao rešim. Kao i uvijek, iskoristio sam gostoprimstvo mojih prijatelja koji su usmjeravali moj rad, trpjeli moje naporne posjete te igrali ulogu skupine nad kojom se provo di neka vrsta ankete - pored ostalih bili su to Annie i Thomas Besnier, Anne Bos ton, Andrevv i šarah Burns, Peter Graham, Ginette Vincendeau i Simon Ca-ulkin te L isa i Andre Villeneuve s Avenije VVagram. Sara i Erol Arguden podupirali su me k ad sam ih najviše trebao, kao i Alexander and Lianne. Posveta mojoj šeni u ovoj knjizi odrašava samo trunku njezine presudne uloge, ne sam o zbog njezinih komentara i usredotočenog uredničkog posla, nego zbog mnogo šire podrške kojom mi je ulila pouzdanje da na projekt privedem kraju. Zbog toga njoj duguje m i previše - naravno, uzimajući u obzir da konačan rezultat opravdava njezino povjere nje. Napomena o transliteraciji U ovoj knjizi se načelno koristio Pinyin sustav transliteracije, uz iznimku kod ne kih imena, kao što su Sun Yat-sen, Chiang Kai-shek, obitelj Soong ili Canton, koja su poznatija u starom VVade-Giles sustavu. Stare transliteracije naziva gradova dane su u fusnotama. Uvod Kina je u drugu polovicu devetnćstog stoljeća ušla kao azijski bolesnik, uzdrmana s talnim pobunama i prirodnim katastrofama velikih razmjera, u sjeni zastarjelog c arskog sustava koji je, ostavivši slavne dane daleko iza sebe, nije mogao zaštititi od ponišenja uzrokovanih neobranjivim stranim invazijama. Karl Marx je njenu tadašnj u situaciju skorašnjeg raspada opisao kao "mumiju brišljivo čuvanu u hermetički zatvoren om lijesu". Prva polovica dvadesetog stoljeća bila je još gora. Republikom, koja je nadomjestila carstvo, vladali su lokalni vojskovođe, da bi zatim nastupila mlitava diktatura nakon koje je uslijedila četrnćstogodišnja japanska invazija koja je za posljedicu imala masovno pustošenje i pogibiju. Zatim dolaze četiri godine građanskog rata iz kojih se rađa tridesetogodišnja, nepredvidiva i nasilna vladavina Mao Zedong koji je iza sebe ostavio dugačak popis propalih eksperimenata, epidemija gladi i

masovnih čistki u kojima su ubijene desetine milijuna ljudi, a čiji je vrhunac bila noćna mora zvana Kulturna revolucija. U 21. stoljeće Narodna Republika Kina (NRK) ulazi kao velika svjetska sila, došivlja va ekonomsku eksploziju i odvašno vjeruje kako se priblišava trenutak kada će na svjet skoj pozornici parirati Sjedinjenim Dršavama. Kako su njeni dosadašnji rezultati od početka ekonomske reforme 1978. već ništa manje nego spektakularni, moše se reći da će se ta tendencija i nastaviti; jednako tako, ako se Kina nađe u nevolji, čitav će svijet osj ećati posljedice. Gospodarski rast je sa sobom donio i znatnu neuravnotešenost i odstupanja od zacrt anih ciljeva, što je određen broj promatrača navelo na zaključak da je čitav proces u biti neodršiv. Političke odluke prečesto nisu usklađene sa stanjem na terenu, niti ih se do kraja provodi. Unatoč svom širenju gospodarskih aktivnosti, NRK je u osnovi još uvijek siromašna zemlja, s bruto domaćim proizvodom (BDP) manjim od četvrtine BDP-a Sjedinje nih Dršava te još manjim, ako bi se on računao po glavi stanovnika. Ali brzina i opseg preobrašaja, od trenutka kad su se krajem sedamdesetih godina d vadesetog stoljeća u zemlji oslobodili njezini potencijali, bili su zasljepljujući i prethodno nezabilješeni, istovremeno noseći posljedice za cijeli svijet, jer su se odvijali u kontekstu globalizacije. Sve to čini lakše zaboraviti vrijeme koje je tomu prethodilo, pogotovo učestale teške kušn je kojima je najmnogoljudnija svjetska nacija bila izvrgnuta od pedesetih godina osamnćstog stoljeća do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća; bilo je to razdobl je u kojem su za smrt više od stotinu milijuna ljudi bili izravno odgovorni njihov i vode i sunarodnjaci. Pa ipak, to iskustvo čini osnovni okvir za Y ,1 UVOP razumijevanje najnovijih preobrašaja te daje pečat naslijeđa koje određuje pološaj Kine u novom stoljeću. Ono predstavlja temu ove knjige. S 1,3 milijarde stanovnika i prosjekom od 44.000 novorođenih po danu NRK zauzima s redišnje mjesto na svjetskoj pozornici. Ona je, pored toga, nuklearna sila i raspo laše sa stajaćom vojskom koja broji 2,2 milijuna ljudi što predstavlja najveću armiju sv ijeta - vojni proračun slušbeno raste po stopi od 18 posto godišnje, ali ta brojka sluši samo kao paravan stvarnim troškovima. Američki vojni kapaciteti i tehnologija još su nadasve superiorni, ali rast kineskog vojno-strateš-kog, ali i diplomatskog i kult urnog utjecaja l/u originalu "hardpower" kao vojna snaga koja predstavlja glavni oslonac "realpolitike" te "soft power" kao umijeće politike da utječe na politiku d ruge zemlje diplomacijom, kulturom i povijesnim vezama; engleske termine kao kon trapunkte prvi je predlošio američki politolog i začetnik teorije neoliberalizma Josep h Nye, op. prev.ll mogao bi ugroziti hegemonu poziciju Washingtona koju on u Azi ji ima od 1945. godine. Pored plana da pošalje čovjeka na mjesec, Peking se 2007. od vašio prušiti ruku prema svemiru, kada je, za vješbu, oborio jedan vlastiti satelit, što za Ameriku predstavlja moguću prijetnju njihovim komunikacijskim sustavima. Američk o zapovjedništvo azijskih mora našlo se pred izazovom koji predstavlja kineski progr am izgradnje nosača aviona i modernizacije cjelokupne flote; usred jedne vašne američk e vojne vješbe 2005. godine iznenada je izronila NOV-ina //NOVje skraćenica za Narod nooslo-bodilačku vojsku Kine, op. prev.ll Peking ima stalno mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i globalnu prisutn ost koja se munjevito pojačava - u 2007. Kina je Africi prušila trostruko veću pomoć od Zapada, a te godine se i samit Afričke banke za razvoj odršao na najneafričkijoj mogućoj

lokaciji - u Shanghaju. Kineski radnici nadomještaju manjak radne snage u Europi i Sjevernoj Africi, kineske kompanije šire se na pet kontinenata. Pod Maom NRK je še ljela izvoziti revoluciju; danas emitira svoje ogromne rezerve gotovog novca, šireći tako svoj globalni utjecaj putem diplomacije, raznih oblika pomoći, kulturnim ins titucijama i festivalima. Kineska povijest (često uljepšavana kako bi mogla nositi p odobne političke poruke) došla je na repertoar svjetskih kino-dvorana nizom epskih f ilmova. Krajem 2007. dvadesetogodišnja tajnica iz Pekinga proglašena je za Miss Svij eta. čitavo vrijeme NRK inzistira na činjenici da ona slijedi cilj "mirnodopskog ras ta" te da je u potrazi za "svijetom u kojem vladaju harmonijski odnosi" - sve to da bi se što više iskoristila nepopularnost Sjedinjenih Američkih Dršava nakon njihove invazije na Irak. NRK ne mori narav prijateljskih rešima ako oni mogu poslušiti njenom interesu, čak i a ko ih ostale sile smatraju prijetnjom svjetskoj sigurnosti. Peking je bio najbli skiji saveznik Sudana, prijatelj Zimbabvea Roberta Mugabea, partner Iranu i Sjev ernoj Koreji, a razvijao je i čvrste veze s Burmom, kamo je emigriralo milijun Kin eza. Sjedinjene Dršave, Europa, Japan i druge zemlje razapete su između suradnje i s traha pred namjerama i utjecajem sile u izdizanju. UVOD Ovdje se ne radi o zemlji neriješene egzistencije. Opća anketa iz 2007. godine pokaz ala je da 93 posto ispitanih Kineza ima pozitivno mišljenje o svojoj domovini. Ako su vođeni materijalnim kriterijem, nemaju razloga za nezadovoljstvo. Kao predstav nik četvrtine ukupne svjetske radne snage, Kina je u samo deset godina stubokom iz mijenila svjetsku ekonomiju. To uključuje činjenicu da je, od početka ekonomske reform e 1978., veći broj ljudi neko ikada prije u povijesti čovječanstva u tako kratkom razd oblju ostvario materijalni boljitak. Kako je socijalna revolucija i mobilnost za hvaćala sve veći broj stanovnika, blještavilo medija i marketing proširili su se gradovi ma. Broj Kineza koji godišnje putuje u inozemstvo prešao je 35 milijuna, a 750 000 k ineskih studenata nalazi se na školovanju u stranim zemljama (75 posto tih studena ta otišlo je na školovanje kako bi nakon završetka studija ostali raditi i šivjeti u ino zemstvu). U tri desetljeća "socijalističke tršišne ekonomije" ostvaren je deseterostruki rast, pre poznatljiv po jeftinoj radnoj snazi, jeftinom kapitalu i visokoj produktivnosti, za koju se pretpostavlja daje od 1996. naovamo godišnje prosječno rasla za 20 posto . 2007. godine Kina je pred sebe postavila zadatak da do 2020. učetverostruči BDP po glavi stanovnika. Ogromna korporacijska, dršavna i osobna štednja usmjerena je u in vesticije i izvoznu industriju, što je još uvijek relativno siromašnoj zemlji dalo dos ad nezabilješeno mjesto u središtu globalnog sustava. Na početku 2008. njezino je gospodarstvo nominalno vrijedilo 3 bilijarde dolara, a , prema izračunu Svjetske banke, dva puta toliko u kupovnoj moći, odnosno, koliko ta j iznos vrijedi u slobodnoj trgovini. Prva brojka stavlja Kinu iza Europske Unij e, SAD-a, Japana i Njemačke, a druga samo iza SAD-a. Godišnji rast u dvadeset i prvo m stoljeću kreće se između 9 i 10 posto, skočivši na više od 11 posto u 2006.17. Trgovinski suficit svake godine obara novi rekord, penjući se do 262 milijardi dolara u 2007. te je do kraja 2007. sakupila deviznih rezervi u vrijednosti 1,5 bilijuna dolar a koji su uglavnom utrošeni na obveznice Ministarstva financija SAD-a; na taj način djelomično je saniran deficit američke savezne blagajne te je spriječen rast kamata što je Amerikancima omogućilo da lakše podnose svoje kredite, a istovremeno je tako obuz dana inflacija na suprotnoj obali Pacifika. Ovaj kineski uspjeh potakao je Bushe vu administraciju i američki Kongres da optuše NRK kako ona profitira podcjenjivanje m vlastite valute te su pokušali izvršiti pritisak na Peking da nešto poduzme po tom p

itanju, kao što je i EU 2007. objavila da njezin deficit u trgovinskoj razmjeni s Kinom raste za 20 milijuna dolara svakih sat vremena. Dok druge zemlje brinu o sporom rastu ili nedovoljnom protoku novca, Kina ima su protan problem, ali su vladini pokušaji da uspori gospodarska kretanja, smanji ogr oman val likvidnosti koji zapljuskuje čitav globalni ekonomski sustav i zaustavi g lavna neproporcionalna kretanja imali malo odjeka. Novac je postao glavna odredn ica u zemlji čije je vodstvo i dalje odano načelima marksizma, le-njinizma i Mao Zed ongove doktrine. Otac ekonomske reforme Deng Xiaoping vjerojatno nikada nije rek ao, "Veličanstveno je postati bogat", //među povjesničarima vlada podijeljeno mišljenje je li Deng Xiaoping doista izgovorio tu rečenicu za UVOD vrijeme svoje famozne političke turneje po jušnim kineskim provincijama 1992. godine , kada je, iako formalno sišavši s vlasti 1989., javno zagovarao nastavak ekonomskih reformi koje je započeo dok je bio na čelu KP Kine, op. prev.ll ali je prepoznao ko liko siromaštvo i manjak šelje za osobnim boljitkom pogubno pritišću zemlju koja čeka svoj u priliku da pobjegne iz okova prošlosti. Trideset godina nakon što je pobijedio u b ici za vlast nakon Mao Zedongove smrti, Kinu predvodi privatni sektor i dršavne ko rporacije vođene tršišnim principima pa ne prešu čak ni od otpuštanja radnika i otvaranja di oničkom tršištu. Broj pripadnika srednje klase procjenjuje se na 80 milijuna, a u tu k ategoriju svrstani su isključivo po kriteriju osobne potrošnje. Stotinjak ljudi "teško " je milijardu dolara, a skoro svi su to postigli vlastitim radom. Pet najučestali jih pretraga na najpopularnijoj kineskoj internet-skoj trašilici odnosi se na fina ncije, a kada je u pitanju potraga za savjetima, nakon savjeta kako smršavjeti naj popularniji su savjeti kako ulagati u dionice. U okviru ekonomske reforme, kadar Komunističke partije čije provincije ili gradovi b ilješe visok rast mogu očekivati napredovanje u karijeri. Oni također koriste vlastite pozicije kako bi zagovarali vlastite interese prema principu "koliko god neko m jesto bilo siromašno, vlada to nikada neće biti". Na popisu kineskih "moćnika" interne tskog portala medijske grupe Southern News dršavni dušnosnici zauzimaju prvo mjesto, ispred industrijalaca, vlasnika građevinskih tvrtki, burzovnih mešetara, menadšera ve likih međunarodnih kompanija i svih onih za čijim znanjem i vještinama vlada velika po trašnja u sektorima kao što su zdravstvo i obrazovanje. Taj kadar zajedno s vlastito m mrešom obitelji, prijatelja, suradnika i ljubavnica tako širi začarani krug onih koj i su u sprezi s biznisom i njegovim špekulantima i time samo povećava dozu prijezira kod svakog koga je zaobišao ovaj raskošni, birokratski kapitalizam.1 Nejednakosti uzrokovane imetkom sve više rastu. Bogati roditelji, kao i neki dušnosn ici, novcem zaobilaze politiku jednog djeteta tako što jednostavno plate kaznu za rođenje drugog, trećeg pa čak i četvrtog djeteta koja moše iznositi i do 200.000 juana (ok o 25.000 dolara). Do početka 2008. na burzama u Shanghaju i Shenzhenu otvoreno je 100 milijuna računa namijenjenih trgovanju dionicama. Vrijednosti burzovnih indeks a u 2007. su se utrostručile, a dionice nekih tvrtki ostvarile su dobit uvećanu i do pedeset puta - u istočnom gradu Wenzhou, u kojem trgovina cvate, vlasti su morale slušbeno zabraniti svojim slušbenicima da iz svojih ureda trguju dionicama ili da u red napuštaju kako bi se sastajali s brokerima. Pet najjačih globalnih tvrtki prema tršišnoj vrijednosti kapitala na kraju 2007. godin e bile su kineske. Vrijednost kineskih kompanija prema burzovnim indeksima u 200 7. je ostvarila rast od 52 milijardi dolara, više nego što je to slučaj s indeksima u SAD-u ili Velikoj Britaniji. U studenom iste godine javna ponuda dionica naftne kompanije PetroChina dovela je do utrostručenja njihove vrijednosti u samo jednom danu i tako je u najkraćem mogućem roku ta tvrtka postala prva kojoj je ukupna vrije

dnost procijenjena na više od jednog bilijuna dolara (iako je većinski paket dionica kompanije ostao u vlasništvu dršave, a procjena vrijednoUVOD sti temeljila se na samo dva posto dionica puštenih na tršište). U međuvremenu je ostvar ena dobit kineskih kompanija u razdoblju između 2006. i 2007. porasla za 70 posto (uvelike zahvaljujući trgovanju dionicama). Kompanije i vlada upustile su se u bjesomučan pothvat kupovanja sirovina potrebnih za daljnje pospješivanje gospodarskog rasta - otuda prijateljstva sa Sudanom, Ira nom i Zimbabveom, kao i veliki ugovori s Demokratskom Republikom Kongo (zbog bak ra) te Angolom i Venezuelom (zbog nafte). Odlučili su preuzeti zapadnjačku tehnologi ju, kao i menadšerske i marketinške vještine. Jedna kineska tvrtka preuzela je IBM-ov posao s osobnim računalima i pretvorila ga u unosni brand Lenovo. U 2007. godini, kineske banke ušle su u vlasničke strukture vodećih tvrtki Wall Streeta koje kontrolir aju pakete dionica izvan burze kao i u brokerske kuće, a imaju udjele i u europski m i afričkim bankama. Kineska dršava je potkraj iste godine osnovala dršavni investici jski fond vrijedan između 200 i 300 milijardi dolara, djelomice sa svrhom investic ija u inozemna gospodarstva, a vođa Partije Hu Jintao je za jesenji partijski kong res na dnevni red stavio pitanja poput poticanja inovatora i privatnog poduzetništ va, nadajući se rastu globalnih tvrtki koje bi mogle na tršište plasirati "kineske bra ndove" - jezik je to za koji je teško uopće pomisliti da se njime sluši sljedbenik mar ksizma, lenjinizma i Mao Zedongove doktrine. Onoliko koliko radnika zapošljavaju kineska poduzeća u manjim gradovima i na selu to liko iznosi ukupni potencijal američke radne snage. Stotinu i pedeset milijuna mig ranata zaposleno je u tvornicama diljem obalnog područja koje se razvija nevjeroja tnom brzinom, a još toliko radnika ostvaruje minimalne prihode u poljoprivredi pa i oni predstavljaju mogući novi val zaposlenika u industriji i uslušnom sektoru. NRK je postala matica svjetske proizvodnje i logistike s udjelom od 80 posto pro izvedenih najprodavanijih igračaka diljem svijeta, dok umjetna srca nudi po cijeni od 150.000 dolara za komad. Samo konglomerat gradova u istočnoj provinciji Zheija ng predstavlja trećinu ukupne svjetske proizvodnje čarapa, 40 posto kravata, 70 post o upaljača za cigarete, a uz to proizvede i 350 milijuna kišobrana godišnje kao i mili jardu snopova igraćih karata. čitav svijet itekako je uvjetovan kineskom potrašnjom, što općenito utječe na cijene svega , od energije do sirovog drveta, šeljezne rude i soje. U Europi se, kad se dogodi krađa poklopca za šaht ili olovnog vrha crkvenog tornja, i to pripisu-.. je kineskoj neutašivoj potrašnji za metalom. Uobičajen raspored brodskih transportnih linija pore metio je kineski poziv brodovima da, ako u kineske luke do-vezu materijal potreb an kineskoj proizvodnji, iz luke mogu otploviti natovareni drugom raznovrsnom ro bom. Premda kineske inovacije zaostaju za drugima, NRK je postala najveća radionic a za sklapanje koju je svijet ikada vidio te je na taj način također znatno doprinij ela profitu američkih, japanskih i europskih tvrtki. Kao treća najprivlačnija destinac ija za strane investicije poslije SAD-a i Velike Britanije Kina je u razdoblju o d početka ekonomske reforme 1978. godine do kraja 2006. ostvarila 700 milijardi do lara stranih ulaganja. U 2007. 88 posto kinewm\iw* uvod skog izvoza robe visoke tehnologije proizvele su tvrtke u vlasništvu stranih kompa nija, ili tvrtke u koje su strane kompanije ulošile sredstva. 2007. godine prvi je puta neka zemlja doprinijela globalnom rastu više od SAD-a nakon tridesetih godin a dvadesetog stoljeća. Istrašivanje organizacije Gallup početkom 2008. pokazalo je da 40 posto Amerikanaca smatra NRK vodećom svjetskom gospodarskom silom, dok ih samo

33 posto smatra da tu titulu nosi njihova domovina. Nevjerojatna je brzina i opseg modernizacije zemlje čija se pretposljednja generac ija još grčevito borila da izađe iz ludila Kulturne revolucije i u kojoj još šive stotine milijuna ljudi s jasnim sjećanjem na beskompromisnu kolektivizaciju i glad koja je oko 1960. u smrt natjerala desetke milijuna ljudi. 2007. više od 8000 sela ostvar ilo je godišnji prihod koji prelazi 100 milijuna juana (13,2 milijuna dolara). Na početku ekonomske reforme veliki grad Wuhan u središnjoj Kini uopće nije imao taksija; danas se njihov broj procjenjuje na 30.000. Na prijelazu s 2007. na 2008. NRK j e imala 210 milijuna korisnika interneta, 1,3 milijuna web stranica, 500 milijun a korisnika mobilnih telefona i 137 mobilnih uređaja na svakih 100 stanovnika kine skih gradova. U prosjeku se svaki dan registrira 1800 novih privatnih poduzeća. Re prezentativni grad Shanghaj odgovara Manhatta-nu na stereoidima; ondje se mladi bogataši šale da razvoj grada toliko brzo mijenja raspored samih ulica da GPS sustav i postaju neupotrebljivi i prije nego što oni preuzmu naručene najnovije automobile. Peking se za Olimpijske igre 2008. uhvatio u koštac s dosad najvećim preuređenjem, niču blokovi tornjeva, šoping-centri, tehnološki superiorna mreša javnog prijevoza i moder nistički oblici, u što spada i futuristička zgrada kazališta, koju je otvorio bivši Predsj ednik Jiang Ze-min kada je i sam otpjevušio nekoliko lakših opernih arija. Kako se između 2002. i 2006. BDP utrostručio i dosegao 21 bilijun juana (2,8 bilijun a dolara), Kina je postala najveći proizvođač čelika i aluminija, i, pored nepreglednog niza drugih stvari, svijet opskrbljuje s oko 60% proizvodnje vitamina C. Građevins ka industrija je prvih godina dvadeset i prvog stoljeća toliko uznapredovala da je procijenjeno kako je polovica svih svjetskih građevinskih dizalica uposleno u Kin i. Vrhunac velikih infrastrukturnih ulaganja predstavlja 25 milijardi dolara vri jedna Brana Tri kanjona na rijeci Yangzi, o kojoj su mnogi sanjali još u carsko do ba. Dalje uzvodno, razvojni stratezi pretvorili su nekad izolirani grad Sičuan u o krugu Chongqing u metropolitansko područje s više od trideset milijuna stanovnika. Z a strane kompanije koje traše nova tršišta NRK je bila posljednji bastion kojeg je tre balo osvojiti i u promet pustiti sve, od skupocjene robe do avionskih kompanija. Sama veličina Kine i njezinog stanovništva govore daje sve vezano za nju velikih raz mjera. Oduvijek je bilo tako. Veliki infrastrukturni zahvati komunističke vlasti z rcale slične pothvate sve do Prvoga Cara //Qin Shi Huang, prvi car ujedinjene Kine , kao car vladao od 221. - 210. pr.n.e., op. prev.ll i podizanja prvog Kineskog zida te njegove ogromne nekropole kod Xi"ana, kao i bezbroj drugih monumentalnih građevina. Sadašnji rešim već postoji puno dulje nego njegova dinastija Qin, koja je tr ajala četrnćst godina, a prekinula se nakon smrti njena utemeljiUVOD telja; no mogućnosti tog rešima da se nosi s potencijalnom destabilizacijom tako što j oj se stalno aktivno suprotstavlja ostaje otvoreno pitanje za sadašnju generaciju vodstva zemlje. Vašna pitanja postavljena su pred ekonomskim sustavom tri desetljeća nakon što je Deng Xiaoping pokrenuo proces reformi. Nadolazeći trgovinski višak i podcijenjena valuta donijeli su val likvidnosti s kojim se neodgovarajući bankarski i financijski sus tav nije mogao nositi. Neujednačenosti su se povećavale. Uloga izvoza i ulaganja u o snovna sredstva i imovinu, kao što su tvornice, stambeni objekti te infrastrukturn i projekti, bila je prevelika u odnosu na nizak standard i potrošnju. Vladini napori da uspori rast sredinom prvog desetljeća novog stoljeća ostali su bez rezultata pa se on popeo na rekordnih 11 posto godišnje. Kineska je ekonomija pre ma ustaljenim zapadnim standardima bila neodršiva. Pa ipak, NRK je nastavila prkos iti prognozama velikog sloma nošena jedinstvenom kombinacijom nepreglednog mora je

ftinog novca, jeftine radne snage, velikom dobiti pri proizvodnji i ogromne popu lacije šeljne poboljšanja osobnog standarda. I uza sav materijalni napredak Kina na političkom planu i dalje ostaje duboko konz ervativna. Intelektualni krugovi stalno pretresaju temu kojim putem krenuti dalj e - na primjer, na suprotstavljenim stranama nalazi se "nova desnica" koja zagov ara još brše provođenje reformi te "novi drugovi" koji ističu probleme nastale upravo go spodarskom ekspanzijom. Upozorava se na nušnost demokratičnosti unutar same partije, kao i na vladavinu prava. No, sve se to odvija unutar sustava čije vodstvo ustraj e na činjenici daje odršanje tradicije monopolističkog upravljanja, čiji korijeni sešu sve do vremena osnutka carstva, nušno za dobrobit čitave nacije. NRK je jedino od deset najvećih svjetskih gospodarstava koje nema višestranački demokr atski poredak. Moše li ona i dalje, kad se u obzir uzmu postignuta ekonomska i soc ijalna preobrazba, imati koristi od vladavine Komunističke partije čiji je lider svo j izvještaj za partijski kongres 2007. godine naslovio "Podigni ponosni stijeg soc ijalizma s kineskim značajkama i teši novim pobjedama u izgradnji umjerenog prosperi teta društva u svim pravcima"? Kineska povijest je povijest autoritativnog rešima jedini ikada odršani djelomično slobodni višestranački izbori odršani su 1912., a završili u ubojstvom čelnika stranke koja je odnijela izbornu pobjedu. Je li ta tradicija k ompatibilna s modernizacijom kroz koju zemlja trenutno prolazi? Ukazuje li to na nušnost promjene rešima? Ili je mošda uvećano materijalno blagostanje, nakon svih bura prošlosti, većini ljudi dovoljno da prihvate stabilnost s komunističkim obilješjima? Ili će se iz toga izroditi ojačane tešnje prema slobodi i višestranačkim izborima koji bi zac ijelo uništili hijerarhiju naslijeđenu iz prošlosti? Moše li se rešim nositi s izazovima t ako što će im se suprotstavljati - politički, ekonomski i socijalno - najvašnije je glob alno pitanje početka dvadeset i prvog stoljeća. Kao nasljednik Bošjeg mandata //tradicija koja potječe od dinastije kineskih vladara Zhou (oko lOOO.pr.n.e.), a kasnije od carskih dinastija, a tumači vlast kao neotuđi vu i dodijeljenu od nebesa; jedini dokaz bošanskog "nepovjerenja"jesu velikepoplaUVOD ve, gladi i ostale prirodne katastrofe, op. prev.ll Komunistička partija, čije vodst vo većinu vremena provodi u starim carskim objektima pored Zabranjenog grada, ne n amjerava s nikim dijeliti vlast. U suprotnosti s Marksovom idejom postupnog odum iranja dršave, posljednja je velika sila koja štuje njegove ideje, dok se čvrsto drši sv oga upravnog aparata koji je poduprt ogromnom policijskom mašinerijom. Iako ljudi ušivaju mnogo više osobnih sloboda nego što je to bio slučaj u prva tri desetljeća Narodne Republike, udrušeno neslaganje je prigušeno, a pojedinci koji se bore za ljudska pr ava izlošeni su sudskom progonu, što je posljedica suvremenih represivnih tehnika uj edinjenih sa stoljećima hijerarhijskog poretka i konformizma. Kad je 2007. preminu o jedan istaknuti prodemokratski intelektualac, policija nije dozvolila svim ošalošćen ima prisustvovati pogrebu. Svatko tko iz nekog razloga putuje u Peking da bi se pošalio na svoju situaciju riskira pritvaranje; radi se o zatvorima kojima upravlj aju vladini uredi nadlešni za provincije, a neki koji su kroz njih prošli nazivaju i h "paklenim palačama". Navodna opozicija iskorijenjena je. Rešim došivljava duhovni po kret Falun Gong kao unutarnju prijetnju, odnosno preporod tajnovitih sekti koje su obilješile kinesku povijest. Mediji su strogo kontrolirani. Internetske stranic e koje izađu iz okvira dozvoljenog moraju se ugasiti. Tibet je privezan na kratkom povodcu, što se moglo vidjeti iz energičnih mjera poduzetih prema prosvjednicima poče tkom 2008. Iako se Hu Jintao i njegovi kolege u javnosti pojavljuju u pristojnim crnim odij elima, a za kamere su uvijek nasmiješeni, tradicija rješavanja nesuglasica silom još j

e sveprisutna. Pekinški masakr iz lipnja 1989. dio je šivuće povijesti, a rešim se po to m pitanju ne zna pomaknuti dalje od ponavljanja partijske deklaracije. Na-rodnoo slobodilačka vojska (NOV) vašan je politički čimbenik, jednako kao Revolucionarna armija u vrijeme republike ili osuvremenjene vojne snage u kasnom Carstvu. Kao milicij e u prošlosti, Naorušana narodna policija (NNP) paralelna je vojna organizacija za k oju se drši da raspolaše milijunskim ljudstvom, a jedan dokument iz 2006. govori o b rojci od 660.000 pripadnika. Na lokalnoj razini događa se da vlasti ili poslovni l judi unajmljuju nasilničke bande kako bi obavljale policijske poslove, jednako kao što su "batinaši" radili za veleposjednike u vrijeme republike ili kao što su "yamen trkači" (naziv su dobili prema svojim uredima) silom provodili volju svojih gospod ara pod Carstvom. 2004. godine 40.000 neobučenih policajaca otpušteno je ili prebačeno u drugu slušbu zbog prekršaja koji uključuju ucjene, prijevare i naplaćivanje proizvolj nih kazni, dok nasilje i samovolja snaga sigurnosti i dalje ostaje jedno od obil ješja kineske svakodnevice. Kao i u prošlosti, obiteljske veze i veze na slušbenim pološajima rješavaju sve; veliki broj najimućnijih građana uzdaje se upravo u njih kao jamstvo sigurnosti svojeg boga tstva. Sinovi i kćeri starijih komunističkih prvaka, poznatiji kao "kraljevići", neome tano razvijaju poslove i političke karijere zahvaljujući obiteljskim vezama, a na is ti način čine i 40 posto saziva Politbiroa u 2008. godini. U nedostatku pravednih za kona i nezavisnog pravnog sustava, dok istovremeno pravo vlasništva nije jasno def inirano, uz štetne ugovore i česte odvjetničke makinacije, jedini način prešivljavanja, ri ječima biznismena, jest "naučiti mešetarske trikoUVOD ve i zapeti koliko mošeš", što znači i da će on "pokušati sve što moše, dokle god u tome ima ade". Iako Partija, kao i njezini prethodnici, propovijeda o moralu, nitko se na to previše ne obazire; niti viši dušnosnici koji iskorištavaju svoje pozicije za dodatn e vlastite zarade niti nadglednici koji u ciglanama pod sobom imaju robovsku rad nu snagu.2 U toj, toboše, socijalističkoj zemlji razlika između bogatih i siromašnih izrašenija je ne goli u Europi ili Sjedinjenim Dršavama. Breme rada u tvornicama izrodilo je novi p ojam - "smrt od prekomjernog rada". Migranti u pogonima rade dvanćst ili više sat i dnevno, ponekad čak zaključani izvana, što nosi fatalne posljedice u slučaju pošara. Pri hodi domaćinstava u provincijama kao što su Guizhou i Gansu, koje je gospodarski ras t jedva okrznuo, manji su šest puta od prihoda domaćinstava u bogatim obalnim područji ma. Na djelu je i opće ekološko srozavanje. 2007. godine NRK je pretekla SAD kao dotadašnj eg najvećeg zagađivača atmosfere stakleničkim plinovima (iako je po glavi stanovnika još u vijek daleko niše na toj ljestvici). Zagađen zrak uzrok je 400.000 preranih smrti go dišnje. Slušbeni plan o urbaniziranju polovice ukupnog stanovništva do 2020. pretposta vlja velika povećanja u potrašnji energije - u 2007. prosječno se svaki tjedan otvoril a jedna nova termo-elektrana na ugljen, od kojih većina ispušta crni dim sagorenog u gljena. 2006. Svjetska banka je proglasila grad Linfen u provinciji Shaanxi grad om s najlošijom kvalitetom zraka na zemlji. Azijska banka za razvoj predviđa da će pov ećanje broja automobila za petnćst puta do 2040. utrostručiti emisije C02. Vlada re dovito pokreće kampanje protiv zagađivanja te određuje prioritete, ali - uzme li se u obzir kinesko oslanjanje na faktore onečišćenja kao što su proizvodnja i upotreba ugljen a, cementa i čelika koji su jamac gospodarskog uzleta, pribrojivši tome cijenu "čistih " tehnologija -gospodarski rast obično dobiva taj duel; prekrivanje jedne ogoljele planinske padine zelenom bojom moše se uzeti i kao ironičan primjer ograničenja kampa nje za očuvanje okoliša. Krajem 2007. vlada je objavila premještanje 4 milijuna ljudi

iz područja Brane Tri kanjona u sklopu najpromoviranijeg kineskog projekta, povrh jednog milijuna ljudi već ranije preseljenih, a sve kako bi se izbjegle, što je i sl ušbeno potvrđeno, potencijalne katastrofalne posljedice po okoliš.3 S 22 posto svjetske populacije i 7 posto svjetskih obradivih površina Kina je u ne prestanoj bici sa zadanim minimumima prehrambenih zaliha koje propisuje njezina vlada u strahu da ne bi postala ovisna o uvozu. Usprkos-tomu, poljoprivreda svak e godine gubi milijune hektara. Urbanizacija prošdire zemlju. Dezer-tifikacija se ši ri stopom od oko 3000 kvadratnih kilometara godišnje. Za deset posto svih polja pr etpostavlja se da su onečišćena. Pored toga što i sama gomila brda otpada iz gradova, Ki na je postala odredište u koje stiše smeće iz cijelog svijeta, a dio tog smeća vrlo je t oksičan. Na sjeveru su zalihe vode opasno niske; stotine gradskih središta crpe vodu za piće iz rijeka u koje se ulijeva nefiltrirana kanalizacija, dok su ruralna pod ručja pogođena preusmjeravanjem vode k tvorničkim pogonima. U travnju 2007. izvješteno j e da je 10 posto najveće rijeke Yangzi u kritičnom stanju, a 30 posto njezinih glavn ih pritoka vrlo je onečišćeno.4 UVOD Broj ljudi koji šivi u apsolutnom siromaštvu značajno je smanjen, ali ih je još uvijek v rlo mnogo - prema međunarodnim mjerilima oko 76 milijuna. Unatoč ukupnim razvojnim t okovima, NRK je u Izvještaju o razvoju čovječanstva Ujedinjenih Naroda (United Nations Human Development Report) za 2006. još uvijek rangirana tek na osamdeset i prvom mjestu. Prethodne godine samo su sedam od njezine trideset i jedne provincije za bilješile razinu potrošnje iznad nacionalnog prosjeka. Manjak obrazovanja rezultirao je brojem od 110 milijuna ljudi starijih od petnćst godina koji su nepismeni. Mirovinski sustav crna je rupa. Nazire se demografska kriza, jer politika jednog djeteta smanjuje broj mladih dok se granica očekivane šivotne dobi stalno povisuje - dok je 1995. populacija starija od pedeset godina činila 17 posto stanovništva, pr edviđa se da će do 2025. ona činiti 35 posto, a do 2050. 42 posto stanovništva. Zbog pre feriranja muških potomaka došlo je do velikog nerazmjera među spolovima; pobačaji šenske d jece već su uzrokovali manjak od 37 milijuna mladenki. Nepostojanje zdravstvenog o siguranja ostavlja tri četvrtine stanovnika sela bez zdravstvene zaštite koju bi oni mogli platiti. Epidemije, kao što je bilo širenje respiratorne bolesti SARS-a ili p tičje gripe, događaju se pod znakom javne tajne. Krajem 2007. godine najmanje 700.00 0 ljudi bilo je zarašeno virusom HlV-a. Ukinuće poreza na poljoprivredu olakšalo je teret farmerima, ali je istovremeno osta vilo lokalne vlasti bez izvora prihoda za financiranje usluga. Popis, koji sadrši više od 3000 raznih davanja kojima građani mogu biti podvrgnuti, priziva sjećanja na p oreze i dadšbine koje su nametali vojskovođe dvadesetih godina prošlog stoljeća - nameti dvadeset i prvog stoljeća čak se sastoje i od "eksperimentalnog davanja za pesticid e koji se koriste na poljoprivrednim zemljištima" te "dozvole za kupovinu posebnog oruđa za sječenje".5 Regulativa je slaba ili je pak uopće nema. Za četvrtinu svih igračaka proizvedenih u K ini drši se da ne odgovaraju sigurnosnim normama, neke su prekrivene olovnim bojam a što je dovelo do međunarodne akcije 2007. Bivši šef uprave za hranu i lijekove osuđen je na smrt iste godine jer je primao mito da bi odobravao maloprodajne licence za rizične lijekove. Istrašivanje iz 2007. u kojem je ispitano 450.000 kompanija koje p roizvode hranu ustanovljeno je da njih 60% uopće nema prostor za ispitivanje kvali tete proizvoda. Tršišno piratstvo doslovno divlja - procjenjuje se da je 80 posto so ftvera koji se koriste u NRK krivotvoreno. "Ne šivimo u moralnom društvu, a pogotovo ne šivimo u doba morala", branio se pirat koji je prodao program Windows za 10% M

icrosoftove cijene. "Sit sam siromaštva... Ovo društvo mi nikada nije ništa prušilo. Bri ga me što sad govore. šao mi je - prekasno je."6 //Upikantnoj epizodi krajem 2007., jedan sud na istoku Kine kaznio je lokalni pogon jedne francuske softverske korp oracije iznosom u protuvrijednosti od 45 milijuna dolara zbog zloupotrebe patent a u vlasništvu mjesne tvrtke. Op. a.ll Iako je gospodarski rast znatno uvećao takve izazove i postavio neke nove, mnogo t oga predstavlja zaostatak iz prošlih vremena, ili odrašava neki od povijesnih predloša ka. Autokracija, progon neistomišljenika, elita koja sluši samo UVOD svojim interesima, upotreba sile, izostanak vladavine prava i sistemske kontrole , korupcija i protekcija, velike razlike između provincija, određivanje proizvoljnih nameta od strane lokalnih dušnosnika, nedostatak socijalne skrbi ili ograničena skr b za okoliš, tanki sloj bogatih povrh mora praktičnog siromaštva - sve to datira još iz carskih vremena. Rezultat toga jest da je Kina na početku dvadeset i prvog stoljeća istovremeno sasvim svješa ali i vrlo stara. "Kraljevići", odnosno, potomci prve generacije prvaka KPK-a čine aristokraciju odgov arajuću onoj na carskom dvoru. Hijerarhijski rituali još uvijek igraju presudnu ulog u, kako na partijskim kongresima tako i u pašljivo podijeljenim čelnim funkcijama od Izvršnog odbora Politbiroa naniše. Jednako kao i carevi, komunisti nisu podlošni priz navanju doktrinarnih pogrešaka, prigrlivši vlastiti marksističko-lenjinističko-maoistički Bošji mandat istovremeno vladaju i kao tajno društvo i kao vladajuća stranka. Kako poj edinac upće moše posumnjati u njihovu mudrost? Kao i u vrijeme carskih dinastija nacionalizam je izjednačen sa sinocentriz-mom ko ji zagovara premoć sustava što je naslijeđe Središnje Kraljevstvo, //tako se zvala dršava naroda Chou oko 1000. g. pr.n. e., op. prev.ll Kinesko posebno mjesto u svijetu ostaje pitanje tumačenja prava. U pekinškom ustrajanju na tome da se jedna nacija ne bi trebala miješati u unutarnje stvari druge nacije suverenitet je ishodišna i kraj nja točka. To Kini daje argument kojim moše okončati međunarodne debate oko pitanja njez ine represivnosti i njezinog neprikosnovenog vladanja teritorijima pridobivenima silom, računajući da će time umiriti strane vlade koje ne šele da ih se za nešto drši odgov ornima. Mao Zedong i Deng Xiaoping imaju status svetih predaka, a sveprisutno je konstan tno pozivanje na njihovo učenje. Na 110. rođendan Velikog Kormilara Ujedan odMaovih nadimaka, op.prev.ll partijski vođa Hu Jintao izašao je s govorom od 10.000 znakova kojim je u nebesa dizao utemeljitelja NRK-a; prije samog govora Hu je posjetio M emorijalnu dvoranu pored trga Tiananmen i tamo se tri puta poklonio čovjeku odgovo rnom za desetke milijuna mrtvih. Na lokalnoj razini, tradicionalne strukture moći prošimaju provincije, gradove i sela, umjesto carskih magistrata i plemenitih vele posjednika, danas su na njihovom mjestu komunistički kadrovi i poslovni svijet. Vrhovni vođa, sekretar Partije, kao šef dršave i predsjedavajući Vijeća za vojna pitanja e kvivalent je dinastičkome vladaru koji se ili nameće (Mao, Deng) ili upravlja frakci jama i okuplja širi krug saveznika (njihovi nasljednici). Prvih desetljeća komunističk e vladavine starci su se dršali vlasti kao carevi koji su obnašali vlast čak i kad ih je obuzela staračka podjetinjelost, no ti starci su još uvijek dršali konce u rukama. Mao i Deng su obojica bili u poodmaklim sedamdesetim kada su započeli svoje projek te, prvi Kulturnu revoluciju, a drugi ekonomsku reformu. Među dvadeset i pet novih članova koje je Politbiro imenovao na partijskom Kongresu 2007. nalazila se"samo jedna šena, niti jedna nije izabrana u Upravni odbor. Probitačni mladi političari u Ki ni pokušavaju doći do vrhunca karijere u dobi u kojoj bi na Zapadu već razmišljali o umi rovljenju.

UVOD Kao dio tradicije koja seše sve do Prvog cara povijest je podređena prohtjevima vlad ajućeg sloja. 1999. jedan profesor je uhićen i optušen za krađu dršavnih tajni kad se drzn uo istrašivati Kulturnu revoluciju. Propitivanje masakra demonstranata u Pekingu 1 989. ostaje nedostupno pitanje. Znanstvenik koji je predlošio da se uvaši činjenica širi ne Bokserskog ustanka 1900. godine cenzuriran je. U proljeće 2006., viši dušnosnici za dušeni za izdavačku industriju na privatnom su sastanku izdali naputak koji nalaše da "izvještaji o vašnim povijesnim ličnostima i događajima moraju strogo slijediti" direkti ve Komunističke partije. Upozorenje glasi: "Dršati se propagandne stege, stajati uz bok središnjoj vladi i narodu."7 U međunarodnim odnosima, polustoljetna povijest ratova i invazija obilješava odnose s Japanom, premda obje strane shvaćaju potrebu za pokretanjem s mrtve točke. Kineska sjeveroistočna granica podsjeća na Korejski rat; neprestano je na dnevnom redu podj ela poluotoka i zategnuti odnosi Pekinga i Pyongyan-ga. Unatoč najavama uzdizanja nove ekonomske sile - "Kindije" veze s drugom najznačajnijom azijskom dršavom //Indi jom, op. prev.// koja je krenula novim putem i dalje su slabe, a pogoršale su se g raničnim prepucavanjima na Himalaji. Ključni kontakt jest onaj sa Sjedinjenim Dršavama , koji je obilješen povijesnom tradicijom trgovine i misionara, nestabilnim savezn ištvom tijekom Drugog svjetskog rata, odbijanjem Washingtona da intervenira kako b i nacionaliste spasio od komunista, dugogodišnjim hladnoratovskim neprijateljstvom te potom sve boljim vezama nakon posjeta 1972., kada se Richard Nixon susreo s Maoom. Svaka od te dvije zemlje treba onu drugu, ali sa suprotne strane Pacifika postoje i oni koji u čitavoj stvari sagledavaju prijetnju kojoj se treba suprotst aviti. Od najranijih carskih dana, unatoč razdobljima razjedinjenosti, Kina je bila unita rna dršava. Ipak, snaga njezinih regija i njihove različitosti ukazuju da, ovisno o perspektivi promatrača, ona više nalikuje federaciji. Decentralizacija pokrenuta eko nomskom reformom produljila je stoljetne nesuglasice između centra i provincija. V išim dušnosnicima KPK-a nisu dodijeljena mjesta u administracijama njihovih domiciln ih regija kako bi se izbjeglo da oni stvaraju lokalne centre moći, jednako kao što s u carski magistrati obnašali dušnosti daleko od svoga rodnog kraja kako bi se onemog ućilo stvaranje lokalnih feudalnih odnosa. Iako se Peking uporno trudi nadzirati r ast, provincije su u utrci za što većim gospodarskim rastom nastavile otvarati čeličane, cementare, infrastrukturne projekte i rudnike. Dršavni dušnosnici uredovali su u 13 1.000 slučajeva kojima je zemlja oduzeta farmerima, bilo za gradnju bilo za zajedn ičke projekte s poslovnom elitom. Dušnosnici na pozicijama u centru moraju računati na činjenicu da su decentralizacija i duga tradicija provincijske moći stvorile mrešu ut jecaja - kao što kaše izreka: "Zmiju iz njezine rupe ne moše istjerati niti gordi zmaj ."8 Hu Jintao nestrpljivo šeli pomladiti Komunističku partiju, ali ujedno ne moše pobjeći od neugodne konstatacije: samo jedanćst posto od 73 milijuna članova KP-a dolazi iz redova industrijskog proletarijata, dok 19 posto čine umirovljenici. Petogodišnjim partijskim Kongresom koji je Huu donio još jedan petogodišnji mandat na čelu Partije, dominirali su politički menadšeri - radnici i seljaci LiVU U jedva da su i pristupili čitavoj manifestaciji. Kao i u doba Carstva, NRK vodi eli ta koja šeli zdrušiti najuspješnije i najbistrije i na taj ih način odvraća od opozicije. Starim načinima je u teoriji istekao rok trajanja, ali u praksi oni i dalje funkci oniraju, iako sada biznis nudi alternativan, vrlo privlačan put prema naprijed. "čisti obraz" još uvijek ima svoju vašnost i igra svoju ulogu u političkim, društvenim i p

oslovnim odnosima. U svakodnevnom je šivotu primjer stari kalendar koji je odbačen n akon propasti Carstva, dok stoljeće kasnije svi uzimaju godišnji odmor u vrijeme Kin eske nove godine. Kao i u Carstvu, najbistriji studenti izlaze na ispite za ulaz ak u dršavnu slušbu, a broj radnih mjesta, kao i u prošlosti, predstavlja samo mali po stotak od broja onih koji se šele zaposliti. Protekcija i stara kockarska tradicij a izbijaju na površinu prilikom vratolomija u burzovnom trgovanju, kao i u sklonos tima nelegalnom trgovanju dionicama. Bivša portugalska kolonija Macau, ujedinjena s Kinom 1999., kao kockar-sko središte nadmašuje Las Vegas, dok Peking vodi stalnu b itku protiv ilegalnih lutrija. Kineska medicina došivjela je preporod, a pod sve većim pritiskom uvoza iz SAD-a, Ja pana i Hong Konga rešim pokušava promovirati tradicionalnu kulturu. Iako je prolazio višestruke ikonoklastičke napade, Konfucijeva renesansa započela je 2005. raskošnom pro slavom rođendana velikog filozofa kojoj je prisustvovalo 3000 ljudi. Doktrina urav notešenog društva kako bi se umanjile razlike na nacionalnoj razini, koju zagovara p redsjednik Hu, sadrši snašne konfucijev-ske tonove. Knjiga koja predstavlja hvalospj ev mudračevom učenju prodana je u više od 4 milijuna primjeraka, a njegovo ime upotrij ebljeno je kao brand kineskih kulturnih instituta diljem svijeta. U središnjoj Kin i timovi zadušeni za eva-luaciju rada dršavnih slušbenika dobili su naputak da ocjenji vanje vrše prema slušbenikovoj poniznosti.9 Drevno učenje daoizam llu našoj prijevodnoj literaturi često se navodi stara translite racijska varijanta "taoizam", op.prev.ll također došivljava povratak u javni šivot; 20 07. vlada je bila pokrovitelj šestodnevnog foruma na kojem se proučavao i predstavlj ao njegov glavni tekst "Knjiga puta i njegove vrline". Godinu dana prije toga u provinciji Zheipang odršan je budistički forum (rešim je pokazao koliko ozbiljnim drši p otencijalnu opasnost da Dalai Lama imenuje svoga nasljednika tako što je 2007. don esen zakon kojim se regulira reinkarnacija). Istrašivanje provedeno 2007. godine p okazalo je da bi se 300 milijuna ljudi moglo nazvati religioznima, što je tri puta veći broj od slušbenoga. šezdeset posto vjernika bili su u dobi između šesnćst i tridese t devet godina.10 Stoljeće nakon Bokserskog ustanka protiv strane religije kršćanstvo je došivjelo preporo d, kako u crkvama koje su pod slušbenim pokroviteljstvom (otkud je krenuo sukob Pe kinga i Vatikana), tako i u neformalnim "kućnim crkvama"; do 2008. godine procijen jeni broj kršćana u NRK narastao je na 40 milijuna. Devastacija starih urbanih središta nezaustavljiva je, ali je u Shanghaju ipak dje lomice zaustavljena kad su poduzetnici shvatili da secesijske zgrade iz dvadeset ih i tridesetih'godina prošlog stoljeća preuređene u klubove, restorane, baroUVOD ve i hotele mogu privući klijentelu visoke platešne moći. Materijalistički komunizam nij e u potpunosti iskorijenio drevna vjerovanja i običaje. Tri tradicionalna festival a ponovno su proglašena dršavnim praznicima u 2008., uključujući i Festival zmajevog bro da za koji se vjeruje da potiče iz 4. stoljeća pr.n.e.; mitska neman i dalje šivi u Zm ajevu šdrijelu na donjem toku Yangzija, a vino Zmajev pečat i korporacija Zmajeva gl ava u poljoprivrednoj industriji. Učenje o tehnici feng shui ima veliku sljedbu. U počast mrtvima metu se grobovi, a prinose se i papirnati i kartonski predmeti koj ima će se mrtvi koristiti u zagrobnom šivotu. U provinciji Habei, jušno od Pekinga, ti jela neudanih pokojnica pokapaju se uz preminule nešenje kako muškarcima ne bi nedos tajala partnerica u zagrobnom šivotu; 2007. godine jedan je čovjek optušen za ubojstvo sedam duševno zaostalih mladih šena što je učinio kako bi ih prodao kao "udavače po duhu" . Istrašivanje koje je 2007. provela Dršavna škola za upravu pokazalo je da više od polovi

ce lokalnih dušnosnika nije odbacilo fiziognomiku, astrologiju i proricanje. Mjeseče va sonda koja je lansirana 2007. nazvana je prema bošici za koju se vjeruje da je odletjela na Mjesec. U nekim narječjima broj osam smatra se sretnim, jer se izgova ra jednako kao i riječ za blagostanje - ceremonija otvaranja Olimpijskih igara u P ekingu tempirana je da započne osam sekundi poslije osam sati navečer, osmoga dana o smoga mjeseca osme godine novog milenija. U sretnoj Godini svinje, 2007., broj n ovorođene djece porastao je za 20 posto. Je li onda samo začudna koincidencija daje KP za svoje "besmrtnike" iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća odabra la baš osmoricu - kao da se radi o suvremenoj inačici daoističkih osam bošanstava?11 Premda je nacionalno jedinstvo glavna briga rešima, regionalne razlike - kulturne, lingvističke i gastronomske - ostaju velike. Istrašivanje Ministarstva obrazovanja iz 2007. pokazalo je da bi samo 53 posto od 50000 ispitanih diljem Kine moglo "z adovoljavajuće komunicirati" na slušbenom jeziku. Unatoč velikim ulaganjima u transpor tnu infrastrukturu, na Kinu je 2006. još uvijek otpadala četvrtina svjetskog šeljezničko g prometa, ali na samo 6 posto svjetskih tračnica, od kojih su mnoge u vrlo lošem st anju. Brše je i jeftinije uvesti ugljen u jušnu provinciju Guangdong iz Indonezije i li Australije nego dovesti ga iz rudnika sa sjevera. Za polovicu prijevozničkih tv rtki vjeruje se da posjeduju svega jedan kamion. Mošda je prošlo vrijeme u kojem su mnoga sela bila doslovce odsječena iz topografskih razloga i zbog nedostatka prome tnica, ali to je još uvijek nacionalni problem, koji se tiče i čitavog kontinenta.12 Još jedno naslijeđe carstva jest činjenica da je Kina posljednja velika kolonijalna im perija na zemlji; ona pod sobom ima područje Tibeta koje se i etnički razlikuje od o statka zemlje kao i veliki teritorij Xinjianga koji nastanjuju muslimani. Ona na stavlja tvrditi da je Tajvan, na koji su 1949. pred komunistima izbjegli naciona listi, provincija NRK-a, iako ankete pokazuju da se vrlo mali broj stanovnika to g otoka smatra autentičnim Kinezima. U Kini je pedeset i pet manjina podređeno većinsk oj skupini Han, njihov glas se moše čuti na folklornim priredbama i u svrhu turističke promidšbe, ali su inače pod strogom prismotrom. UVOD U inozemstvu šivi oko 40 milijuna potomaka Kineza. U zemljama kao što su Indonezija, Malezija i Tajland oni imaju vodeću riječ u poslovnom svijetu, a kao takvi prošli su mnoge progone, uvelike slične onima koji su se provodili nad europskim Zidovima. S tare i nove obitelji emigranata iz provincija Guangzhou i susjedne pokrajine Fuj ian dominiraju kineskim četvrtima gradova od Jugoistočne Azije, Europe sve do SAD-a. Ako bi se njihov imetak promatrao kao cjelina, iseljenička Kina činila bi bitnu jed inicu svjetskog gospodarstva. "Domoljubne" investicije činile su presudni faktor u pomoći kineskom ekonomskom uzletu osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Iseljeničko j zajednici pridrušile su se i kineske bande koje se bave pljačkanjem, reketarenjem i krijumčarenjem droge. Organizacija zvana "Zmijske glave" krijumčari svoje sunarodn jake na Zapad, što ponekad nosi tragične posljedice, kada se ilegalni imigranti utop e u moru ili uguše u skrivenim spremnicima kamiona. Jednom kad stignu na šeljeno odr edište izlošenost pogibelji ne prestaje; u zaljevu Morecambe u Engleskoj 2004. godin e plima je doslovce progutala dvadeset i troje kineskih skupljača školjaka. Kinezi se s pravom ponose na svoje naslijeđe najstarije svjetske civilizacije koja i dalje šivi, a počeci joj sešu barem do brončanog doba u kojem je 1600. pr.n.e. vladal a dinastija Shang. Danas nije upitno da je na pomolu jedna nova Kina. Pa ipak, o na ne moše egzistirati odvojeno od svoje povijesti. Kao što se tvrdi da je rekao Kon fucije, shvaćanje budućnosti podrazumijeva prihvaćanje povijesnih lekcija. Drugim riječi ma, za razumijevanje ove najvašnije nove snage svijeta potrebno je upoznati izvorišt a i događaje koji su oblikovali današnju Kinu.

DIO I. Kraj Carstva Više od 2000 godina kineskim carevima nije bilo ravna među svjetskim vladarima; sebe su smatrali posrednicima između neba i zemlje, onima koji su osiguravali univerza lnu harmoniju i utjelovljivali smisao. U mitologiji njihove vladavine njihova po sebnost te posebnost njihove zemlje bila je vašna kao i veličina prostranstava kojim a su upravljali. Ne postoji paralela koja bi se mogla povući s kineskom kulturom i civilizacijom, pogotovo ne u zapadnim nacionalnim dršavama. U trenutku kad se Eur opa padom Rimskog Carstva podijelila na zasebne jedinice, Kina je i dalje bila v jerna očuvanju carskoga sustava, iako se dotad već dvaput razjedinjavala. Njezini st anovnici došivljavali su je kao iznimku koja nema što naučiti od drugih: "Prema našoj Ki ni treba se odnositi kao prema izvorištu svih ostalih zemalja", citat je jednog kn jiševnog lika iz poznatog romana devetnćstog stoljeća. Kada su početkom dvadesetog st oljeća guverneru jedne provincije pokazali kartu svijeta, rekao je da ne vjeruje u točnost karte, jer je na njoj bio ucrtan i Tihi ocean. "Sjedinjene Dršave graniče s K inom", rekao je. "To mora tako biti, jer je Kina središte svih nacija."1 1644. godine manšurski ratnici sa sjeveroistoka prešli su Kineski zid kako bi preote li Peking iz ruku pobunjenika koji su bili iskoristili vakuum nastao opadanjem m oći vladajuće dinastije Ming. Svoju vlast su protegnuli na čitavu zemlju, a vladali su kao dinastija Qing ("čist"). Pod velikim carevima, koji su vladali od 1661. do 17 95. Kina je dosegla vrhunac moći; njezin se utjecaj prostirao na više od 6 milijuna kvadratnih kilometara, uključujući Tajvan, Tibet, sjeverne stepe i velike zapadne pu stoši Xinjianga. Od samog početka Qingi su usvojili kinesku tradiciju i metode vlada nja. Vladali su multikulturnom i multietničkom zemljom bez previše sluha. Pripadnici naroda Han, koji je tvorio većinu stanovništva, morali su u znak podlošnosti obrijati glave te ostaviti samo jedan pramen kose na tjemenu. Međuetnički brakovi bili su za branjeni. Hanu nije bilo dozvoljeno preseliti se u Mandšuriju. Zbog toga su vladar i uvijek za većinu ljudi predstavljali strance. Carstvo je bilo toliko veliko i naizgled uspješno da dinastija Qing nije osjećala po trebu za ostatkom svijeta. Na vrhuncu vladavine njihovo carstvo vodilo se kao tr eća najbogatija zemlja svijeta. 1793. car je s prijezirom odgurnuo darove koje mu je-donijela britanska misija rekavši pritom izaslaniku Lordu Macar-tneyu: "Mi već po sjedujemo sve." Macartnevjev pogled bio je sasvim drugačiji: "Kinesko carstvo nali kuje starom, pomahnitalom prvoklasnom ratniku, kojeg su samo sposobni i oprezni časnici uspjeli odršati na površini posljednjih stotinu i pede set godina, a svojim susjedima ulijeva strahopoštovanje samo još zahvaljujući svojoj v eličini i nastupu", zabilješio je po povratku u Britaniju. "Ali, kad god da nedorast ao čovjek preuzme zapovjedništvo broda, doviđenja disciplini i sigurnosti lađe. Ona mošda neće odmah potonuti; mošda će još neko vrijeme lutati kao olupina, a zatim će se o obalu r azbiti u komadiće. Na staroj kobilici ona više nikad neće biti ponovno sagrađena." Kines ka povijest devetnćstog stoljeća pokazat će tko je bio u pravu. 1. Sinovi Neba Dok su sjedili za Paunovim prijestoljem u Zabranjenom gradu unutar Pekinga, //au tor je ovdje umetnuo bilješku o transliteraciji imena glavnog grada, koji on u ori ginalnom izdanju knjige piše kao "Beijing", što znači "sjeverna prijestolnica" te napo minje kako je u vrijeme kada više nije bio glavni grad nosio ime Peiping ("sjevrni mir"), op. prev.ll kineski carevi utjelovljivali su sustav temeljen na konfucij evskom učenju koje je slavilo harmoniju društva i planeta, a zahtijevalo je strahopošt ovanje sviju. Iskazujući vlastitu veličinu i moć putem slošenih ceremonija ili kroz umje

tnost, dinastije koje su vladale Kinom sebi su prida-vale polubošanski status. Vla dar je šivio u izolaciji, rijetko se pojavljivao u javnosti osim u vrijeme simboličk ih događaja kao što je procesija u veliki, krušni Hram Neba na jušnoj strani glavnoga gr ada gdje je svoje molitve predavao bogovima. Obično je jeo sam, birajući iz raskošne p onude jela koje su poslušivali eunusi. Noću bi mu pred njegove odaje doveli konkubin u ogrnutu haljinom od crvene svile koju je prije toga odabrao, a zatim ju razodj enutu pološili uz njegov krevet. Carska mitologija i konfucijevska tradicija predstavljali su vezivno tkivo kongl omerata društva i administracije u zemlji koja je zauzimala samo 7 posto zemljine površine, a u njoj je šivjela petina stanovništva čitave planete. Dinastije su se vodile načelom poslušnosti, ključem tradicionalnih vrijednosti. U zamjenu za bezuvjetnu odan ost, vladari su obećavali biti dobrostivi, skrbiti za dobro svojih podanika i u nj ihovo ime prizivati bošansku zaštitu. Odnos gospodar - sluga bio je prisutan od dvor a pa sve do zabačenih sela. Svaki je čovjek, tako se pričalo, gledao na onoga iznad nj ega kao na tigra kojeg se valja bojati, a na one ispod sebe kao na pse koje treb a šutnuti. Carstvo datira iz 221. pr.n.e. kada se Prvi Car ustoličio u Xi"anu nakon št o je njegovo kraljevstvo Qin izvojevalo pobjedu nad zaraćenim dršavama. Njegova dina stija bila je jedna od onih najkraćega vijeka; propala je već za njegova sina 207. p r.n.e. Vladajuće kuće dolazile su i odlazile u ciklusima uspona i padova koji su se duboko usjekli u naciDIO I. - KRAJ CARSTVA onalnu svijest, jer svatko bi prvo pridobio, a zatim izgubio Bošji mandat darovan s nebesa. Kineska je civilizacija došivjela vrhunac uspona pod dinastijama Tang i Ming, odršavajući blagostanje pod vladarima koje se nije pamtilo ni po čemu posebnom. No, postojala je stalna prijetnja od stepskih nomada, a dogodile su se i dvije v elike invazije, ona Mongola potkraj trinćstog stoljeća i ona Mandšuraca sredinom šesn ćstog stoljeća. Ideja centralne vladavine koju je iza sebe ostavio Prvi Car pretv orila se u temelj čitave zemlje, dok je Bošji mandat sadršavao drugu ideju - ma koliko ona bila nemarno ostvarivana - da vladari imaju dušnost brinuti se za svoj narod. Kina zapravo nikada nije bila odsječena od ostatka svijeta kako se to kroz povijes t pokušalo tumačiti. Put svile povezivao ju je sa Središnjom Azijom, Bliskim Istokom i Mediteranom. Pomorci i trgovci putovali su u Jugoistočnu Aziju, Indiju i Afriku. Ali Kina je vjerovala da je posebna, a širenje carstva u razdoblju Tri velika cara od 1661. do 1795. doseglo je krajnju točku. Zapadna područja carstva obuhvaćala su di jelove Središnje Azije, a susjedi su dovedeni u stanje poslušnosti. Bila je to mandšur ska tvorevina, u kojoj je Središnje Kraljevstvo zbog svoje vašnosti stajalo uz bok o stalim provincijama na sjeveru, gdje se vladajuća kuća osjećala kao kod kuće. Pa ipak, K ina je bila predominantna i sinovi Neba iz dalekih krajeva prihvatili su njene o bičaje u svojim javnim nastupima. U društvu uređenom strogom i slošenom stratifikacijom prinčevi, mandarini i plemstvo man dšurske dinastije Qing, koje je 1644. sjelo na tron kako bi vladalo nad puno brojn ijim Kinezima naroda Han, imalo je razrađen sustav činova, označenih plaštevima i bedševim a. Najviše se cijenilo dolično vladanje i iskrenost. Kao što kaše klasični primjer iz teks ta "Daxue" ("Veliko učenje"): "Iskrene misli pročišćuju srca. Pročišćena srca uljuđuju čovje juđeni ljudi grade obitelj. Izgrađene obitelji pravilno upravljaju dršavama. Dršave koji ma se pravo upravlja čine čitavo kraljevstvo mirnim i sretnim."1 U takvoj kulturi prirodno je stanje bilo jedino ono u kojem je glavni grad slušio veličanju rešima i njegovog vrhovnika. Zabranjeni grad usađen je u srce metropole koja je, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, zaista zašivjela kao središte carstva. Sinovi Neba prebivali su iza opkopa širokog 52 metra i zidina visokih 10 metara koje su

sa svoja tri i pol kilometra opasivale ono što je poznato kao "Veličanstvena Jezgra" . Hodnici i vrata postavljeni su na mramorne platforme između prostranih vrtova. S imbolika je bila prisutna u svemu - moć su označavali rezbareni zmajeSINOVI NEBA vi, a dugovječnost feniksi unutar palače. Carski ukazi nosili su se na ukrašenim posluša vnicima, pod suncobranima u carskošutoj boji, sve do balkona ponad Tiananmenških vra ta kako bi tamo bili pročitani prije nego budu otposlani i predani na izvršenje dilj em zemlje. Carevi su mogli biti polubogovi, ali to nijednoj dinastiji nije jamčilo vječnost. Ci klus uspona i padova neometano se ponavljao tijekom čitave kineske povijesti. Bošji mandat bio je, sam po sebi, vječan; no veliku je ulogu igrala činjenica tko ga drši. K ad bi bogovi pokazali svoje nezadovoljstvo, na primjer, tako što bi dopustili da s e dogode velike pobune ili teške prirodne katastrofe, došlo bi vrijeme za promjenu. Ambiciozni vojni zapovjednici ili vođe pobunjenika proglasili bi da su upravo oni odgovarajući nasljednici prijestolja. Tako se vječno stopilo sa smrtnim u sustavu ko ji se očuvao zahvaljujući mogućnosti da na sam vrh dovede nekog sasvim novog bez preis pitivanja neprikosnovenih istina. Prevladavao je nazadnjački koncept uređenja svijeta, a pored toga proglašena je i cars ka vlast nad ukupnim carstvom, što nije uvijek odgovaralo stvarnom stanju na teren u; prvih desetljeća vladavina Qinga uzdrmavana je stalnim pobunama , a jedna od ti h pobuna proširila se na više od deset provincija. Parola je glasila - bolje očuvati s tabilnost nego razmatrati promjene. Kao da se rešim vodio misijom u kojoj je "bilj ešio što se događalo u prošlosti, legalizirao svršeni čin i zavrtao vratom svemu što je stal pred njega već u embriju," zapisao je brišni zapadni promatrač s kraja devetnćstog st oljeća, šef Britanske carine Robert Hart. Konfucijevo "Veliko učenje" protumačilo je "od ršavanje reda u dršavi" kao put prema sveopćem miru. Jedan od vodećih umova sredine deve tnćstog stoljeća zapisao je: "Generacije su slijedile Konfucijevo učenje, ističući prav ilne odnose među ljudima, odnos između vladara i njegovog ministra, oca i sina, nadr eđenih i podređenih, visokih i niskih. Sve je na svom mjestu, baš kao što šeširi i cipele ne mogu zamijeniti mjesta." Među onima za koje se pretpostavljalo da znaju kamo spadaju te da se toga znaju i pridršavati bile su šene, koje su trebale biti poslušne supruge i kreposne majke, a i još ponešto. Već u ranoj dobi ulazile bi u unaprijed dogovorene brakove. Pravilo je gl asilo da se ne smiju drušiti s muškarcima koji nisu članovi njihovih obitelji pa tako njihovim muševima nije padalo na pamet da bi svoje supruge predstavljali svojim po znanicima, čak niti da ih spomenu u razgovoru. Njihov pološaj označavala su vezana sto pala što su muškarci naroda Han smatrali privlačnim - zabrana tog običaja koju su uveli prvi vladari dinastije Qing nije imala učinka. Muševi su DIO I. - KRAJ CARSTVA mogli šeniti više šena i imati konkubine pa čak i posjećivati prostitutke. Jedan carski dušosnik zabilješio je koliko se posramljeno osjećao kada se susreo s grupom stranih tr govaca koji su mu predstavili svoje šene.2 Jedino se muška linija uzimala za ozbiljno; jedino su muškarci mogli vršiti tradiciona lno štovanje predaka. čedomorstva šenske djece bila su učestala - osamdesetih godina dev etnćstog stoljeća jedan posjetitelj provincije Fujian čuo je da u nekim provincijam a utopljena ili ugušena zna biti čak i trećina ukupne šenske novorođenčadi. Jedna stvar kojo m su se šene mogle tješiti bila je dječje štovanje majki koje je zahtijevalo konfu-cijan stvo, kao i dominacija koju su punice demonstrirale nad svekrvama koje su samo m ogle brojati godine u očekivanju da će jednom i one imati jednaku moć.3 Kako bi mogli upravljati svojom zemljom veličine kontinenta, koja je 1850. već imala

više od 410 milijuna stanovnika, carevi su se oslanjali na birokratski sustav koj i se stoljećima usavršavao, ali je ipak bio premalen da bi bio sasvim učinkovit - civi lni i vojni dušnosnici sveukupno su činili brojku od 40.000 slušbenika. Vladari su pod sobom imali oporezivanje, vojsku, zakonodavstvo i imenovanje dušnosnika. Ispod vl adara nalazio se Veliko vijeće, Veliko tajništvo, šest odbora i devet ministarstava te provincijski guverneri i magistrati. Komunikacija s prijestoljem bila je moguća s amo putem podnesaka vladaru koji je onda izdavao ukaze. Zadaća dvorskih cenzora sa stojala se od informiranja careva o svim stvarima koje se tiču vlasti i naroda. U hodnicima i sjenovitim kucima Zabranjenog grada šivjelo je oko dvije tisuće eunuha k oji su na glasu bili po svojim spletkama, a prezirali su ih svi muškarci s kojima su bili u kontaktu; mnogi od njih bili su vrlo nesretni i ranjivi, iako ih se ne koliko uspjelo izdići iznad ostalih, stvoriti moć i utjecaj iza kulisa pa čak se i odg ovarajuće obogatiti.4 Kina je bila podijeljena na osamnćst provincija, 1300 okruga u 143 departmana, grupiranih po administrativnim prefekturama. U svakom okrugu ključna je bila funkc ija magistrata koji je vršio funkcije gradonačelnika, šerifa, suca, mrtvozornika, ubir ača poreza, nadzornika, upravitelja zatvora, popisivača, organizatora carskih ispita i pozornika. Kako oni nisu mogli istovremeno obavljati sve te funkcije, a bilo ih je premalo da bi provodili učinkovit i temeljit nadzor najširih slojeva, razvijen je sustav samonadzora. Kućanstva su svrstavana u skupine od jedne tisuće, zatim su grupirane u stotine, a potom još u grupe od po deset. Glavari su ime-novani_kako b i vodili evidenciju o svakom pojedinom članu svake grupe, SINOVI NEBA bilješili su svačije dolaske i odlaske, a magistratima su dojavljivali prekršaje kao što su krađa, kockanje, otmice i krivotvorenje novca. Seljani su bili dušni povjeriti g lavaru svako nelegalno ponašanje s kojim su se susreli - ukoliko to ne bi tako pos tupili i sami su činili prekršaj. Magistrati su trebali biti "bog i batina" svakog okruga, primjenjujući konfucijevs ke principe kako bi osigurali harmoniju i stabilnost, a pritom su trebali iskazi vati blagonaklonost i upućivati na poniznost. Za njih se pretpostavljalo da su se stopili s kineskom tradicijom, jer su morali proći strogi carski ispit koji se sas tojao od tri dijela, a temeljio se na klasičnom konfucijanstvu. Ali, do 1850. samo njih 60 posto prolazilo je taj ispit. Dvadeset posto ih je kupilo svoj pološaj, a ostali su do magistrature došli raznim "preporukama" ili priznavanjem njihovih "u zornih šivotopisa". Kad bi oni započeli s radom prije svega im je nedostajalo praktičn og iskustva pa su se oslanjali na svoje osobne tajnike. Ti ljudi proučavali su adm inistraciju, a jedan ljetopisac lokalne uprave pod dinastijom Qing zapisao je da su to "ugledni ljudi vrijedni poštovanja"; ali neki od njih bili su optušeni za uzi manje mita, frakcionaštvo i krivotvorenje računa. Umjesto da se ponašaju kao "očevi" svo jih okruga, magistrati su lako postali ugnje-tavači operirajući iz ureda zvanih yame n. Administrativne uredbe koje je donosio Peking bile su krute te nisu uzimale u obzir razlike regija i njihovih potreba. Moralo se zadovoljiti visoko postavlje na porezna očekivanja središnje vlasti, a iz prikupljenih davanja valjalo je financi rati troškove lokalne uprave. Od magistrata se očekivalo da se pobrinu za svoju iona ko nisku plaću dodatnim "cijeđenjem" ljudi kojima su upravljali. Bez obzira na okrug , pojedinačnu dušnost su obnašali samo tri godine na jednom mjestu pa se nikada nisu s tizali negdje udomaćiti. Njihovi izvršitelji, "ya-men trkači", često su bili korumpirani nasilnici i razbojnici - magistrato-ve "kandše i zubi".5 Pretpostavlja se da je više od milijun slušbenika diljem zemlje, koji su nadgledali poslovnu svakodnevicu, radilo u sklopu yamena. Jedan reformator smatrao je da u

Kini upravo oni drše stvarnu vlast. Mnogi od njih bili su iz redova lokalnog stano vništva, a svoje znanje bi koristili za maksimalni osobni probitak. Skidali su odr eđeni postotak s plaća koje su isplaćivali i naplaćivali su rad na javnim parnicama. Dav anja koja su ubirali bilo je "koliko i dlaka na volu" primijetio je jedan magist rat. Seljaci provincije Henan tušili su se da su oni "opakiji od demona. Moraš plati ti da bi ulošio šalbu, a čak je i onda slušbenik moše odbiti. A ako je prihvati, nema jams tva da će njegovi podčinjeni provesti njegove naredbe. Dok DIO I. - KRAJ CARSTVA svaki korak koji poduzmete od vas zahtijeva novac. Jedna tušba moše cijelu obitelj o dvesti na prosjački štap."6 Za čitavu zemlju i očuvanje stabilnosti njezinog sustava ruralno plemstvo bilo je kl jučna točka, zbog njihove suradnje s magistratima i višim provincijskim dušnosnicima. Ia ko se njih moše promatrati kao društveni sloj, postojale su velike statusne razlike među njima samima. Moglo se dogoditi da imaju velik imetak, a nemaju pološaj, ali i obratno, da imaju pološaj ali su bez ikakvog imetka. Većina su bili zemljoposjednici ; mnogi od njih imali su carske diplome i veze u provincijskoj i dršavnoj vlasti. Kako je stoljeće protjecalo, sloj urbanog plemstva dobivao je na vašnosti, a njegovi pripadnici bili su rodbinski povezani ruralnim područjima. Trgovci su kupovali ze mlju, plemstvo je ulagalo u poslovne pothvate u gradovima; tako se stvarala mreša interesa. Do polovice stoljeća plemstvo je brojalo 1,4 milijuna, odnosno, s obiteljima 7,2 m ilijuna ljudi. Oni su arbitrirali u zemljišnim sporovima, organizirali pomoć priliko m prirodnih nepogoda, brinuli su se za siromašne te vodili javne poslove, a zauzvr at su stjecali lokalni utjecaj i povlastice. Njihovi sinovi bili su najbrojnija skupina na carskim ispitima, koji su počinjali na mjesnoj razini, nastavljali se p o provincijama i završavali ispitom pred carem u Pekingu. Sustav je bio savršeno diz ajniran kako bi probrao najbolje i najnadarenije u slušbu rešimu, ulijevajući u njih t radicijske vrijednosti koje su sadršavali tekstovi na temelju kojih su sačinjavani i spiti. Nudeći mladima da unaprijede taj isti materijal, rešim ih je pridobio na svoj u stranu i tako spriječio stvaranje buntovnog intelektualnog sloja kao što se dogodi lo na Zapadu. Tako su se kultura, društvo i politika spojili u jedno. Kad bi se pl emić pozvao na klasične vrijednosti, on je nastavljao tradiciju konstatirajući superio rnost konfucijanstva i propagirajući učenje na kojem je carstvo počivalo, braneći time i vlastiti pološaj. Međutim, do sredine devetnćstog stoljeća carstvo dinastije Qing počelo je pucati po šav ovima. U centru je sve ovisilo o caru pa i nije bilo organizirane kontrole funkc ioniranja sustava. Neslaganje se izjednačavalo s nelojalnošću i time je onemogućena slob odna razmjena mišljenja. Predstavke koje su se podnosile prijestolju razotkrivale su loše ponašanje pojedinih dušnosnika, ali svaka vijest koja bi predstavljala izazov bila je nepošeljna. Krajnji konformizam inicijativu je učinio subverzivnom. Iako su trebali biti nepristrani, cenzori su se često upuštali u puko frakcijsko poentiranje i dvorske političke intrige.7 SINOVI NEBA Razdoblje Tri velika cara koje se protezalo od kasnog sedamnćstog do kraja osam nćstog stoljeća označilo je vrhunac vladavine dinastije Qing, ali, usprkos svoj sla vi i veličini, iza vladavine posljednjega iz tog trija, Qi-anlonga, ostalo je nasl ijeđe upitne vrijednosti. Premda se smatralo da je kinesko bogatstvo treće po redu u svjetskim razmjerima, visoka potrošnja, povećanje vojske, česti ratovi i skupoća upravl janja carstvom napeli su do kraja tkanje koje je ispleo rešim. Porezi su još uvijek pokrivali troškove, a sloj kineskih trgovaca prošivljavao je procvat te je pritom up

adljivo trošio i nije skrivao koliko je blizak carskom monopolu i dušnosničkoj protekc iji; pored svega toga car je pod stare dane mrzovoljno primijetio da rešim riskira krah ukoliko se stanovnici ne počnu ponašati skromnije. Njegov nasljednik Jiaqing koji je na prijestolje došao 1796. morao se suočiti sa ser ijom prirodnih katastrofa. Nemiri se raširili posvuda. Otkrivena je velika pljačka d ršavne blagajne koju su proveli Qianlongovi štićenici. Pokušaji da se smanjenjima dršavnih plaća popuni carski budšet produbilo je nezadovoljstvo onih na koje se dinastija na jviše oslanjala. Elita Han Kineza je, ionako, predstavljala prijatelja samo do prv e nevolje, s malo pravih veza s izvanjskom dinastijom. Socijalno zajedništvo se ra spadalo, a ekonomske neujednačenosti su se povećavale - učenjak Zong Zizhen upozorio j e da se "bogati međusobno natječu u raskoši i razmetanju dok siromašni isisavaju jedni d ruge do smrti". Još je dodao da će to posijati mršnju i "ispuniti prostor između neba i zemlje tamom".8 1813. pobunjenici su marširali na Peking i Sin Neba je, prije nego što su ga odvezli , za dlaku izbjegao smrt. Sedam godina kasnije preminuo je od srčanog udara, a nas lijedio ga je potpuno bezuspješan car Daoguang. Jedna naredba koju je njegov dvor ipak proveo bila je ona o zabrani engleskog izvoza opijuma iz Indije u luku na j ugu Kantona //sada translite-riran kao Guangzhou, op.a./l, jedinom mjestu gdje s trancima bilo dozvoljeno trgovati. No trgovci se na to nizu obazirali, a vlada u Londonu je podršala trgovanje kako bi nadoknadila razliku stvorenu naglim povećanje m uvoza čaja iz Kine. Do kraja 1830-ih godišnje je bilo iskrcano 1400 tona opijuma. Prijestolnica je u Kanton poslala odvašnog povjerenika Lina Zexua kako bi ovaj pro veo zabranu. Iako su prvotno popustili te su morali gledati kako njihove zalihe droge bivaju bačene u Bisernu rijeku, Britanci su naknadno reagirali silovitije. P ovjerenik Lin pisao je kraljici Viktori-ji i upitao ju zašto je njezina vlada kod kuće zabranila opijum, dok istovremeno potiče njegov izvoz u Kinu. Nakon čarki u ušću Bise rne rijeke DIO I. - KRAJ CARSTVA koje su uključivale i britanske mornare, Kraljevska mornarica //britanska, op. pre v.ll dobila je zadatak da kazni Kineze. Zauzet je otok Hong Kong - Ministar vanj skih poslova Lord Palmerston rekao je da je ta stjenovita hrid daleko od onoga što su Britanci očekivali kao zadovoljštinu. U Prvom opijumskom ratu u lipnju 1840. Englezi su lako izvojevali pobjedu, jer s u vatrenom moći bili premoćni i na kopnu i na moru. Zauzeli su Kanton i krenuli uzvo dno uz Yangzi gdje su zaprijetili carskim poreznim teglenicama. Sporazumom iz Na njinga iz 1842., prvim od "nepravednih sporazuma", u Kini kasnije poznatih pod t im nazivom, Hong Kong je ustupljen Britaniji, a luke Amoy (danas Xiamen), Foocho w (danas Fuzhou), Ningpo (danas Ningbo) i Shanghaj otvorene su stranim trgovcima . Uz odštetu za narkotike koje je uništio povjerenik i dozvolu za nastavak opijumske trgovine, britanski građani imunitetom su bili izuzeti od kineskih zakona. Iako je čitavo iskustvo bilo prilično ponišavajuće, car kao da nije bio zabrinut. Rekao je jednom mandarinu da stranci nisu vrijedni toga "da se s njima itko bavi". Jed an cenzor opisao je Britance kao "beznačajnu i odvratnu rasu", a drugi dušnosnik smj estio ih je u "red s psima i konjima". Način razmišljanja vladajuće dinastije počivao je na posjedovanju velikoga prostranstva od njene kolijevke u Mandšuriji, preko Mongolije pa sve do Tibeta i Xinjianga. Kak o su ih okrušivale vazalne zemlje koje su Pekingu plaćale za svoju zaštitu, vladari je dnostavno nisu pojmili prijetnju koja je vrebala od europske ekspanzije svjetski m morima. Kako stranci nisu pretendirali na Bošji mandat tako nisu niti predstavlj ali veliku opasnost pa se smatralo da će oni, s vremenom, jednostavno otići.9

Tako je dvor započeo ono što je postalo poznato kao sustav dogovorenih luka, dodjelj ujući koncesije strancima za osnivanje naselja u kojima im je bilo dozvoljeno orga nizirati vlastitu upravu i sudovanje. Poslije Britanaca došli su Francuzi, a zatim , potkraj stoljeća, i Nijemci, dok su se Rusi iz Sibira proširili na Mandšuriju. Stigl i su i Amerikanci, ali njihova vlada se suzdršala od komadanja kineskog kolača. Kao rezultat toga nastalo je svojevrsno "neformalno carstvo" u vlasti stranaca unuta r zemlje koja je bila prevelika da bi je kolonizirali, ali su je mogli iskoristi ti ekonomski. Ovoj intervenciji pridaje se nerazmjerno velika uloga u kineskom propadanju. Pos timperijalna krivnja Zapada preuveličava odgovornost stranaca za kineske probleme od polovice devetnćstog stoljeća nadalje. Njihovo noiavliivanie zasigurno ie imal o veliki učinak, ali najčešće je to bilo SINOVI NEBA posredno, pogotovo za veliku većinu stanovništva koja ih nikada nije ni vidjela. Naj vašniji problemi u zemlji imali su uzrok u unutarnjim procesima, a ne u britanski bojnim brodovima koji su pretresali carske dšunke na Bisernoj rijeci. Stranci takođe r nisu sprječavali gospodarsku i materijalnu modernizaciju; nasuprot, područje konce sije u Shanghaju postao je najrazvijeniji dio čitave nacije, a kineski putnici vraća li bi se iz Hong Konga impresionirani napretkom te kolonije. Ipak, za dinastiju je izvanjski izazov došao u nezgodno vrijeme. Sama veličina i raz nolikost činile su upravljanje zemljom vrlo teškim zadatkom, stoje zahtijevalo carev e čvrste ruke, a dinastija Qing u devetnćstom stoljeću nije imala takvih vladara. O svajački pohodi njihovih prethodnika ostavili su im u naslijeđe zemlju sastavljenu i z dva vrlo različita dijela - "Vanjska kina" na krajnjem zapadu zajedno sa sjevern im stepama te manja, ali i puno napučenija "Unutarnja Kina". Prva je bila podijelj ena između Mandšuraca, muslimana, Mongola i Tibetanaca, dok se potonja mogla razdije liti na osam glavnih regija, počevši od sjevera gdje su se nalazile šitnice do rišinih p olja na jugu, od istočnih luka do nepristupačnih zapadnih planina u Sichuanu i Yunna nu. Prinosi poljoprivrednih dobara na jugu bili su veći od onih na sjeveru, najviše zbog puno više ulošenog ljudskog rada i toplije klime. Sjever je imao više sezonskih r adnika, prirodnih katastrofa, podbacivanja uroda, nasilja i orušanih bandi. Iako je narod Han bio svjestan rasne razlike u usporedbi s Mandšur-cima, nisu se m ogli smatrati homogenima. čak i fizički, visok i krupan stanovnik Shandonga podosta se razlikovao od nišeg i vitkijeg Kanton-ca. Mandarin iz Pekinga ili učenjak stare ško le iz drevnog glavnog grada Xi'ana imali su malo toga zajedničkog s trgovcem iz Sh anghaja. Svaka provincija, svaka regija i svaki grad pripisivali su sebi neku po sebnu vrlinu, bilo da se radilo o izvrsnosti njihove hrane, hrabrosti njihovih m uškaraca, ljepoti njihovih šena ili kvaliteti njihovih ljesova. Iako podlošni vladaru, stanovnici su, prije svega, bili odani zavičaju koji su mogli poistovjetiti s teškoća ma svakodnevnog šivota. Kao što to kašu stihovi u Konfucijevoj Knjizi oda: Ustajemo u zoru. U sumrak se odmaramo. Kopamo bunare i pijemo. Obrađujemo polja i jedemo. Sto nama predstavlja careva moć? DIO I. - KRAJ CARSTVA Fragmentaciju su akcentuirale jezične grupacije koje se u govoru međusobno nisu razu mjele, što je značilo da se, usprkos zajedničkim mandarinskim pisanim znakovima, ljudi iz različitih regija nisu mogli sporazumjeti govorom. Zemljišni sporovi stvarali su podjele u zajednicama. U gradovima su djelovala "zavičajna udrušenja" koja su pripr

emala hranu za došljake iz određenih provincija ili krajeva te su tako istovremeno o dršavala provincijske korijene šivima i ugošćivala putnike koji su dolazili iz zavičaja; d o kraja devetnćstoga stoljeća diljem Kine bilo je više od 800 takvih udrušenja. Razlike unutar same nacije bile su podebljane klimatskim i topografskim varijaci jama, od ledenih zima sjevera do polutropskih šuma jugozapada, od planinskih lanac a do pustinja. Sjeverna Kina konstantno je bila izlošena sušama i poplavama i kronično joj je nedostajala voda. (Hirovi vremenskih prilika i potrašnja poljoprivrede učini li su navodnjavanje ključnom vještinom prešivljavanja.) Vrijednost kovanog novca razlikovala se od provincije do provincije. Za pojedine transakcije trašile su se različite kovanice. U opticaju su bili meksički, španjolski i dolari iz Francuske Indokine. Usprkos tome što je Konfucije, prema riječima jednog povjesničara, "raširio svoj plašt predaka nad čitavom Kinom", svako područje imalo je svoj e običaje, kultove i sekte - strance je čudilo koliko se različitih vjerovanja tolerir a sve dok ona ne počinju preispitivati postojeći poredak; kad bi se takvo što dogodilo , dotična sekta prešla bi u ilegalu. Svaki grad imao je svoga boga, za kojeg se vjer ovalo da obitava u gradskim zidinama i opkopima. čitavim sjeverozapadom bilo je rašt rkano "drveće koje moli" za koje se vjerovalo da ih nastanjuju dobrostivi duhovi. Za zlog Riječnog zmaja iz rijeke Han tvrdilo se da privlači opake vjetrove i postavl ja stijene na put brodicama. Na sjeveru lisice su bile istovremeno predmet obošava nja i istjerivanja demona, poistovjećene s čarobnim partnericama nebeskih birokrata. 10 Tajna društva su cvjetala, poput Trijade na jugu i Zelene bande u donjem toku Yang zija koje su započele svoje aktivnosti kao organizacije za potporu svojim članovima da bi se zatim upustile u pljačke, reketarenje te poslove vezane uz prostituciju i kockanje. Sekte su prešivjele sve oblike suzbijanja vlastitih aktivnosti, djelova le su pod raznim imenima kao što su šuti lotus, Crvene obrve, šuti turbani, Crvene bra de, Veliki mač, Dugo koplje - a, krajem stoljeća i kao Bokseri duha. Mnoge provincije međusobno su bile nepovezane zbog postojanja pri-rodnih_prepreka ili loših transportnih putova. Većina regija egzistirale su SINOVI NEBA kao samodovoljne. Periferne zajednice tih regija šivjele su doslovce u izolaciji, još uvijek slijedeći način šivota koji se stoljećima nije mijenjao. Slušbene restrikcije u istribuciji šita, osmišljene kako bi svakoj regiji osigurale minimum dovoljan za preši vljavanje, onemogućavale su razvoj nacionalnih opskrbnih kanala. Stranim posjetiteljima Kina se doimala zemljom u kojoj nema promjena, sa svojim metropolama, gradovima i selima koji kao da se stoljećima nisu mijenjali; sve te u lice koje nalikuju na zečji brlog, hramovi, vrtne kuće, čajane, vinarije, bordeli i prljavština. Ulice gradova predstavljale su otvorenu kanalizaciju, na selu se ljud ski izmet koristio kao gnojivo, što je poticalo razmnašanje parazitskih crva. Nedost atak osnovne higijene izazivao je epidemije kuge i drugih boleština, čemu je najviše p ridonosila onečišćena voda. Kao i s obrazovanjem, stanje sa zdravstvenom skrbi u rural nim predjelima bilo je u najboljem slučaju traljavo, a ljudi su se oslanjali na tr adicionalnu medicinu i šamane.11 To ne znači da je Kina u cijelosti bila zatvorena i nazadnjačka zemlja, kakvom su je zapadnjaci često prikazivali. Druga polovica devetnćstog stoljeća svjedočila je proc vatu trgovačke elite. Veliki gradovi su se razvijali na krišanjima vodenih i kopneni h putova. Sjeverna luka Tianjin na putu prema Pekingu postala je poznata po boga tstvu njezinih trgovaca, pogotovo onih koji su imali carske povlastice na trgovi nu solju; oni su znali graditi palače koje bi zauzimale čitave gradske četvrti. Pokazi vali su svoju rasterećenost doručkujući u dva popodne i priređujući pogrebne povorke koje

su se rastezale i do kilometar i pol. Srednjim tokom Jangcea dominirala su tri g rada koja su činila konglomerat Wuhan - VVuchang za vladu i vojsku, Hankou za trgo vinu, Hanvang za industriju. Kako su se nalazili na stjecištu četiriju velikih rijek a, upravljali su zahvalnom trgovinom čajem, povrćem, pamukom, košom, opijumom, ugljeno m i drvom.12 U takvim gradovima šivio je vrlo tanki sloj bogatih, među kojima su se nalazili veli ki zemljoposjednici i nositelji carskih povlastica. Na jušnom kraju Velikog kanala , trgovačka elita podigla je palače i unajmila umjetnike zadušene da ih ispune slikama u klasičnome stilu. Proizvođači soli iz Zhidonga i Sichuana prvi su pokrenuli financi jski i produkcijski moćna poduzeća. Trgovci opijumom prosperirali su činjenicom da je ta droga postala sastavni dio domaćeg gospodarstva; ona se često koristila kao zamje na za novac, kao financijska podloga vojnih poduhvata, kao ublaši-vač boli ili pak k ao korektiv koji je pomagao magistratima pri prikupljaDIO I. - KRAJ CARSTVA nju poreznih prihoda kako bi dosegli zadane kvote i u godinama kad bi druge kult ure podbacile.13 Bankarska mreša protezala se od sjeverozapada osnivajući podrušnice u velikim gradovim a. Zalagaonice su se mogle naći posvuda. Trgovački gradovi stvorili su vitalnu vezu između sela i regije koja ih okrušuje. Ali na ljestvici konfucijevskih vrijednosti t rgovina se nalazila pri samom dnu. Potreba za stjecanjem materijalnih dobara sma trala se neprijateljskom ideji morala i harmonije, a, istovremeno, Kini su nedos tajali impulsi iz inozemstva koje su Europa i Sjeverna Amerika dobivali iz globa lne ekonomske povezanosti. Dominirala je poljoprivreda koja je, putem isušivanja, navodnjavanja i uvođenja novi h kultura, jamčila proizvodnju koja je uglavnom zadovoljavala vlastite potrebe. Up otreba strojeva bila je rijetkost. Rudnici su bili locirani daleko od gradskih s redišta, a u blizini tvornica, za razliku od onih u Britaniji, SAD-u ili Sjevernoj Europi, nisu postojala energetska postrojenja za opskrbu industrije. U industri ji je još uvijek prevladavala ručna proizvodnja, prije svega u predenju i tkanju, ko ja se uvelike obavljala kod kuće. Većina robe i uroda prodavala se na mjesnom tršištu; z bog poreza na prijevoz kao i zbog loših kopnenih putova teško je bilo odlučiti se za šir u distribuciju. činilo se da je Kinezima i njihovim vladarima sve to bilo prilično prihvatljivo - ze mlja je išla svojim ustaljenim putem i nije se osjećala potreba za preobrazbom. Pret postavljalo se da je u bruto nacionalnom proizvodu udio poljoprivrede iznosio sk oro 70 posto pa se tako Kina našla u "klopci previsoke ravnoteše", kako je to nazvao povjesničar Mark Elvin, što bi se još moglo opisati i kao "involucija" - rast bez raz voja, pri kojem je proizvodnja rasla bez temeljne promjene u upotrebi proizvodni h metoda. Sustav je funkcionirao, pa zašto ga onda popravljati?14 Ali, ispod naizgled solidnog stanja čitave nacije, njezino vezivno tkivo je, ustva ri, popuštalo. Zbog zahtjeva da se uvezena roba plaća u srebru, porasla je cijena to g metala koji je slušio za plaćanje poreza. Devalvirao je obični bakreni novac u kojem su se isplaćivale nadnice pa je tako njihova realna vrijednost također opala. Dvoru je ponestalo sredstava, jer nije uspio razviti dodatne izvore prihoda, a ovisio je uglavnom o tradicionalnim davanjima koja su se, ionako, na putu do metropole raznim potkradanjima znatno smanjivala. Dodatno ubiranje poreza nije davalo šelje ne rezultate. Plemstvo gaje odbijalo plaćati, ili je pak novac od poreza koji je s amo prikupilo zadršavalo za sebe. Zbog poreza su se razbuktali nemiri. PREVRATI Propadala je infrastruktura, čemu je pravi primjer bio zapušteni, nekoć slavni, Veliki

kanal kojim se riša transportirala u prijestolnicu. Carske ceste tvorile su dojml jivu mrešu prometnica s ishodištem u Pekingu, ali većina tih putova predstavljale su s taze, široke jedva toliko da je njima mogla proći malo veća nosiljka ili tačke. često je t o bila jednostavno neobrađena zemlja pored polja. Obrambene zidine gradova urušavale su se, jer je novac namijenjen za njihovu obnovu završavao u dšepovima lokalnih dušno snika. Građevinski poduzetnici pobrinuli su se da se nasipi uz šutu rijeku neodgovar ajuće odršavaju kako bi oni imali zajamčen posao prilikom svake poplave okolnih predje la.15 Zemlja je predstavljala jamstvo vrijednosti, sigurnosti, društvenog pološaja i dugov ječnosti svake obitelji, ali je u svojoj osnovi bila statična i nije bila sagledavan a kao potencijal za razvoj većom produktivnošću ili novim metodama. Parcele su bile ma le; obitelji su ih, pogotovo na sjeveru, posjedovale po nekoliko, ali one bi fiz ički bile odvojene i nisu mogle osigurati egzistenciju.16 Iako su uvedene nove poljoprivredne kulture, unazad tisuću godina uzgajivačka tehnol ogija nije se puno promijenila. Zbog cijene metala, većina alatki bila je načinjena od drveta. Veliki broj seljaka predstavljao je nepresušan izvor jeftine radne snag e. Sitni zemljoposjednici koji od obrađivanja svojih polja nisu mogli prešivjeti bil i su prisiljeni ponuditi svoje usluge velikima, koji su im onda određivali plaću. Veći na seljaka jedva je prešivljavala, obitavajući u kućama od zemlje i blata, bambusovine i cigala, s papirom prekrivenim prozorima. Prehrana im je bila neredovita i ner aznolika - riša, sijerak, grah ili zrnato brašno. Sol i meso predstavljali su gozbu; budući voda Crvene armije Zhu De sjećao se da je njegova seljačka obitelj jela meso s amo na Kinesku novu godinu. 17 Tijekom devetnćstog stoljeća pušenje opijuma polako se iz gradova širilo i na selo. U zgajanje maka naglo je postao primamljiv izvor prihoda, jer se domaći uzgoj mogao nositi s drogom koju su uvozili Britanci -mak se mogao saditi i na siromašnom tlu za vrijeme zimskih mjeseci kad ništa drugo ne bi uspijevalo. Zbog neizvjesnosti se oskog šivota mladi su se muškarci prilično lagano odlučivali za banditski šivot, a znali s u, pogotovo na sjeveru, da će u najboljem slučaju kao najamni poljoprivredni radnici moći raditi trideset ili četrdeset dana u godini. Neke bande bile su povezane s Pro tumandšurskim društvima koja su inspiraciju nalazila u posljednjoj hanskoj dinastiji Ming. Neki su tvrdili da otimaju bogatima kako bi dali siromašnima; ali velika je većina bila motivirana boljim šivoVIO I. - KRAJ CARSTVA tom nego što je to nudilo obrađivanje zemlje, a uz to je dolazilo i uzbuđenje te bijeg od monotonije seoskog šivota. Kineske rešimske trupe "Zelenog standarda" šivjele su od pljačke, utjerivanja i upotre be sile - 1850. skupina od 3000 vojnika koji su bili poslani na granično područje iz među provincija Guangxi, Hunan i Guizhou zahtijevalo je od 60.000 radnika da se je dnostavno isele iz svojih domova. Kaše se da je, kad je jedan princ iz carske obit elji čuo pritušbe na svoje ljude koji pljačkaju i siluju, odgovorio kako bi ljudima bi lo najbolje da se isele kako bi izbjegli probleme. Generali su uzimali novac nam ijenjen za plače njihovih vojnika, a povećavali su ukupni broj svojih postrojbi kako bi za njih mogli dobiti što više novca; ako bi ih došla provjeriti inspekcija, oni bi unajmili nadničare koji su glumili nepostojeće vojnike. "Naše trupe ne posjeduju ni t račak discipline", guverner jedne provincije pisao je svom kolegi. "Povlačenje im id e najbolje, napredovanje najteše... od svega toga nikakve koristi." Postotak dezer terstava bio je visok. Iako je car navodno imao monopol na opremanje orušanih snag a, plemstvo je uspostavilo lokalne milicije, jer se dinastija u osiguravanju zašti te vlastitih građana pokazala nesposobnom.18

2. Prevrati Kako se devetnćsto stoljeće primicalo svome kraju, oni koji su smatrali da je din astija Qing ostala bez bošanske naklonosti mnoštvo dokaza za tu tvrdnju nalazili su u djelovanju prirode. Yangzi i šuta rijeka izazivale su poplave, dok je sjevernim provincijama harala suša. Nedostatak padalina pogodio je urod šitarica. Glad je zavl adala čitavom jušnom provincijom Guangxi. Zaredali su zemljotresi, kuga i pustošenja s kakavaca. Posebne molitve u Zabranjenom Gradu nisu urodile plodom. Kamatari nisu imali milosti prema dušnicima, banditi su haračili. Jedna pjesma opjevala je niz poša sti koji je pogodio istočnu Kinu: Ove godine glad, Iduće poplava, Travu, korijenje i koru drveća, sve smo pojeli. U dugu do grla, Kada dođe rok za naplatu - jedan picul l/mjerna jedinica za manje tešine, op.a.ll pl aćaš dva1 Jedan je promatrač zabilješio: "Iz godine u godinu urod podbacuje i čini se da je to bošja volja. Zatim šivotinjske f arme bivaju poharane, pa nema sjemenja za novu sjetvu, pa onda netko proda svoju malu farmu i novac brzo potroši tako da mu preostaje jedino da bira između prosjačenj a i lopovluka, a često nema ni taj izbor, jer nije puno toga ostalo što se moše pokras ti, a i to dograbe oni jači." U područjima kojima je vladala glad roditelji su prodavali svoju djecu po cijeni j ednog obroka. Ili su jeli samljeveno kamenje, od čega su mogli umrijeti. Ili su sp as pronalazili u kanibalizmu.2 Katastrofe su pokrenule lavinu masovnih pobuna, koje su dublje uzroke imale u si romaštvu, prevelikim porezima, nedostatku organizirane pomoći područjima pogođenima glađu, protumandšurskom raspološenju DIO I. - KRAJ CARSTVA i prijeziru prema carskoj vojsci i časnicima. U središnjoj i istočnoj Kini, regijama k oje su bile najteše pogođene, veliki nemiri zdrušili su seljake, bandite i lake konjan ike pod vodstvom zemljoposjednika koji su posao proširili na krijumčarenje soli. Pod imenom Nien //neki autori bilješe ih kao Nian, op.a.11 pobunjenici su pustošili dil jem četiriju provincija između šute rijeke i rijeke Huai. Pobjeđivali su carske snage te su se utaborili u dobro utvrđenim gradovima, preuzeli su mjesnu upravu, a obećavali su pravedniju i manje korumpiranu vlast; njihov je vođa čak imao dinastičke ambicije. 3 Na jugu su klanovi i članovi tajnih društava zajedno sudjelovali u Ustanku crvenih t urbana u Guangdongu. Guangxi je unutar jednog desetljeća došivio pedeset i četiri pobu ne, za vrijeme kojih je većina gradova u provinciji i po nekoliko puta naizmjenično padala u ruke suprotstav-ljenim stranama. U obje provincije članovi čitavo stoljeće st arog tajnog Društva neba i zemlje potakli su protudinastičke ustanke, a i proširili su svoje poslovne aktivnosti. Kako su u svoje članstvo privukli riječne pirate, od koj ih je jednu bandu vodila bivša prostitutka, prisilili su i farmere da pristupe nji hovim redovima, a otvarali su ilegalne kockarnice te utjerivali novac od trgovac a i preprodavača opijuma.4 Sljedbenici sekte Bijelog lotusa koji su štovali svetu budističku Majku, a na prijel omu su stoljeća podigli desetogodišnju bunu, ponovno su ustali u provincijama Henan i Shandong. U izoliranom Yunnanu na jugozapadu mjesno se stanovništvo pobunilo nak on masakra u kojem se procjenjuje da je ubijeno više desetina tisuća muslimana, a ko ji su počinili dršavni slušbenici iz naroda Han. Muslimani su zatim proglasili "Kinesk

i sultanat" u Kraljevstvu Umirenih Duša u gradu Daliju, koji su zauzeli nakon bitk e koja je odnijela još desetke tisuća šivota. Muslimani su se također digli na ustanak u provincijama Gansu i Shaanxi. Još zapadnije pobunjenički vođa Yakub Beg proglasio se vladarom Xinjianga, s glavnim gradom u trgovačkom gradu Kashgaru.5 Dinastija Qing našla se je nemoćna pred tolikim izazovima. Car Dao-guang umro je 185 0. godine, a naslijedio ga je Xianfeng, slabašni dvade-setogodišnjak dobrih namjera, međutim nije bio dorastao situaciji i ubrzo se povukao u Ljetnu palaču ostavivši posa o upravljanja carstvom svojim dušnosnicima. Pobunjenički generali često su dokazivali da su bolji od carskih zapovjednika. Njiho va vojska bila je motiviranija, a uporište je imala u poznavanju mjesnih prilika i naklonosti stanovništva. Carske snage i dušnosniPREVRATI ci u svojim garnizonima i vamenskim uredima nisu mogli pratiti kretanja gerile k oja se stopila s lokalnim bandama. Prefekt u podivljaloj regiji Gui-zhou zabilješi o je svoje razmišljanje: "čim carski predstavnik krene u pohod, pobunjenici se razbj eše. čim on ode, oni se ponovno okupe." Najveće iskušenje za središnju vlast započelo je 1850. u siromašnom, manjinskom narodu Hak ka na jugu Kine, u regiji Guangdong-Guangxi. Taipinška pobuna oduzela je skoro 20 milijuna šivota, trajala je trinćst godina, opustošila je dobar dio Kine, proizvela je rijeke izbjeglica te je iznjedrila promjenu na prijestolju koja je uzrokoval a daljnje kinesko slabljenje. Vođa pobune Hong Xiuquan bio je seoski učitelj koji je nekoliko puta bezuspješno polag ao carski ispit za slušbu u dršavnoj administraciji. On se proglasio sinom kršćanskog Bo ga tako što je povezao misionarske propovjedi i vlastitu deliričnu viziju u kojoj se uspeo na nebo i tamo susreo bradatog čovjeka zlatne kose koji mu je rekao neka un išti demone na zemlji. Te demone poistovjetio je s Mandšurcima te je obznanio da je njegova misija okupiti bošansku i blagoslovljenu vojsku koja će izbrisati i njih i k onfucijanstvo. Njegov krišarski pohod bio je snašno ukorijenjen u patnjama seljaka, ali se neposredno odnosio i na rasnu netrpeljivost između vladajuće skupine i naroda Han. Mandšurci su htjeli "smanjiti broj nas Kineza", glasio je pamflet, "oni su p ustili s lanca pohlepne slušbenike i svoje korumpirane slugane kako bi narod ogoli li do koše dok muškarci i šene nariču pored puta... bogati imaju moć, a herojima preostaje samo očaj." Taiping Tianguo ("Nebesko Kraljevstvo Veličanstvenog Mira") propovijedao je jedan oblik egalitarističkog kršćanstva kineskih karakteristika. Zemlja i blaga bit će podijel jeni svima, spolovi odijeljeni, a opijum zabranjen. Jedna taipinška pjesma kaše ovak o: Oni koji imaju milijune nama duguju novac, Oni koji nisu ni siromašni ni bogati mo gu obrađivati svoja polja. Oni koji imaju ambicije, ali nemaju novca neka nam se p ridruše. Ako si bez novca ili gladan, Nebo će se brinuti za tebe.6 Hong i njegovi novi saveznici pronašli su svoje prve pristaše među potlačenom manjinom H akka. Nakon pomnih priprema 1851., zauzeli su grad Yongan u kojem su skladišta bil a puna robe, a njihova je vojska narasla do brojke od 60.000. Nije sve bilo tako jednostavno; Taipinzi nisu uspjeli osvojiti utvrđeni grad Guilin, a na rijeci Xia ng upali su u krvavu DIO I. - KRAJ CARSTVA zasjedu. Ipak, većina ih je uspjela pobjeći i probiti se na sjever, u provinciju Hun an i bogati kraj Srednjeg Yangzija.7 Do trenutka kad su dospjeli na veliku rijeku, taipinška vojska brojala je 100.000

vojnika. Zauzela je tri grada konglomerata Wuhan, pri čemu su masakrirane tisuće sta novnika. Napredujući prema istoku ostvarila je zadani cilj osvojivši carsku ljetnu p rijestolnicu Nanjing. Car je zapisao da je njegov bijes zbog gubitka grada "veći n ego što mogu podnijeti". Man-dšurci su sustavno tamanjeni. Honga, kojeg su opisivali kao omanjeg čovjeka okrugloga lica, velikih bistrih očiju i zvonkog glasa, unijeli su u središte glavnog grada Nebeskog Kraljevstva u zlatnom palankinu kojeg je nosi lo šesnćst ljudi. Nosio je krunu i ogrtač koji je bio ukrašen izvezenim zmajem. Okrušiv ala su ga četiri poručnika, koji su također predstavljali "kraljeve". Svi su bili u sv ojim dvadesetim ili tridesetim.8 činilo se da su pobunjenici, ohrabreni novcem i vrijednostima koje su stekli osvaj anjima, zaprijetili čitavoj Kini. Njihove armije pustošile su kroz dvanćstak provin cija. Jedna od njih zaustavila se tek stotinjak kilometara od Pekinga zbog oštre z ime i milicije koju su na orušje podigli trgovci Tianjina; to je bio jednini slučaj u kojem su carske snage pokazale taktičku nadmoć tako što su okrušili neprijatelja, isko pali kanal kako bi poplavili njihov kamp, a zatim ih pobili. Preostale armije kr etale su se oko Yangzija - Wuhan su nekoliko puta ponovno osvajale obje strane ili su se okretale nazad k jugu.9 Dinastija je bila oslabljena ne samo općenito šalosnim učinkom svoje vojske nego i nag lim opadanjem njezinih prihoda; nekontroliranjem velikog dijela teritorija Pekin g je prikupio samo sedmi dio očekivanih poreznih prihoda. Spas je stigao iz redova plemićkih vođa koji su u pobunjenicima vidjeli iskonsku prijetnju svojim pološajima. Kako centralna vlast nije bila u stanju išta poduzeti, oni su preuzeli stvar u svo je ruke. Njihov osnovni motiv bio je samoobrana, ali njihovo djelovanje preinačit će čitav carski sustav. To je već započelo formiranjem lokalnih snaga koje su obavljale policijske zadaće i od vraćale bandite - jedan britanski prevoditelj zabilješio je kako su te snage umanjiv ale strahopoštovanje ljudi prema Pekingu, koji im nije bio u stanju prušiti takav ob lik zaštite. Zemljoposjednici ipak nisu šeljeli prekršiti carski monopol na okupljanje orušanih postrojbi pa su hinili da je čitava akcija usmjerena samo na jačanje lokalne policije. S druge strane su se oglušili na vašeće porezne zakone i sredstva preusmjer ili u financiranje vojnih postrojbi. Veze između plemićkih prvaka raznih PREVRATI provincija omogućile su im da snage zdruše u velike armije koje su temelj imale u lo kalnom stanovništvu, stoje predstavljalo čistu suprotnost man-dšurskim trupama koje su boravile u izoliranim garnizonima daleko od svojih domova. Zeng Guofan, učenjak tamne brade i potomak obitelji malih zemljoposjednika iz Huna na, iznikao je kao glavni vođa ove preobrazbe plemstva kojoj nije dodijeljeno nika kvo ime. Rodio se 1811., a u carski birokratski sustav ušao je nakon što je s dvades et i sedam godina pološio posljednji ispit. Napisao je predstavku prijestolju u ko joj je izrazio zabrinutost zbog činjenice što se dušnosnici imenuju na njihove funkcij e samo zahvaljujući njihovom "pametnom dršanju i blagoglagoljivosti" umjesto da se n jihove sposobnosti prvo procjene na odgovarajući način. Bojao se da se dušnosnici odriču svojih odgovornosti, da gube vrijeme na sitnice i pokazivanje u javnosti, a u s voj naravi su neodlučni. Upozorio je daje Ta-ipinški ustanak "ne samo kriza dinastij e Qing, nego i najneobičnija dosadašnja kriza za konfucijevsko učenje". Bilo je vrijem e da se nešto poduzme. Zeng je upitao: "Kako itko tko umije čitati i pisati moše ostat i sjediti prekrišenih ruku bez da razmišlja što po ovom pitanju poduzeti?""1 Kao izrazito ortodoksni konfucijevac naglasak je stavio na vrlinu "iskrenosti" i otvorenost za suradnju u naporima da podigne vlastitu vojsku. "Ako u bici pobij ediš, prenesi slavu na druge," savjetovao je svojim zapovj :dnicima. "A ako oni iz

gube bitku, stani na njihovu stranu." Isto tako, prije svega je dršao do autoritet a i ljudski šivot nije mu predstavljao nikakvu vrijednost ako je njegov gubitak bi o nušan kako bi se postigli zadani ciljevi. Preobraćujući se iz klasičnog knjiševnika i učen jaka u vojnog stratega pokazao se kao izvrstan i razborit vojni menadšer koji je n ovačio najbolje mjesne prvake, a brinuo se i da vojnici ne gube stegu i da dobivaj u pristojnu plaću. Njegov pristup zasnivao se na idealiziranoj slici kineske obite lji, u kojoj glava zajednice očinskom brigom skrbi za sve članove te traši bezuvjetnu odanost. Takav način razmišljanja bio je ukorijenjen u selima, kojemu su seljaci bil i najodaniji. Osamdeset godina kasnije Chi-ang Kai-shek pokušao je slijedili Zengo v primjer u obračunu s odmetnicima koji su prijetili njegovu rešimu - komunistima. Prilikom novačenja pristaša Zeng je prednost pred vojnicima davao pismenim učenjacima; svi njegovi generali i osoblje imali su pološen carski ispit. Mjesno utemeljenje same vojske značilo je da ona računa na kla-novske motive seljaka kao i na ruralni d io naroda Han koji se najvjerojatnije ne bi u ist-. j mjeri odazvao mandšurskoni p ozivu ukoliko bi on došao PIO I. - KRAJ CARSTVA iz Pekinga. Dok su Taipinzi mogli ocrnjivati dinastiju kao ubačene vragove, oni se nisu mogli koristiti istim objedama na račun etničke skupine kad se radilo o čistokrv nom kineskom plemstvu. Pored svih vještina koje su ga krasile, Zeng ipak nije bio baš najbolji vojni zapovjednik - poslije poraza 1854. tri puta je skakao u rijeku u pokušaju da sam sebe utopi, no njegov tajnik gaje izvukao iz vode." Njegov je ugled narastao kad je, zbog razvoja situacije na terenu, Peking bio pr isiljen proglasiti ga generalom i guvernerom Humana. To je svima okupljenim oko njega otvorilo gomilu novih prilika. Mreša njihovih međusobnih kontakata stvorila je jezgru iz koje će poteći generacije budućih vodećih kineskih ljudi, ali onih koji će događa jima upravljati iza prijestolja. čak dvadeset i sedmoro Zengovih časnika imenovano j e guvernerima provincija, dok ih je još 131 dobilo dušnosničke funkcije.12 Oni i dinastija kojoj su slušili imali su sreće da se njihovi neprijatelji nikada ni su udrušili. Da su pobunjenici ustanovili savez, mala bi bila vjerojatnost da dina stija Qing ne došivi krah. Ali sve stoje pobunjenicima bilo zajedničko bilo je supro tstavljanje mandšurskoj vlasti, što se u pravilu događalo sporadično i izolirano, iako s u suradnju donekle uspostavili Taiping i Nien. Unatoč tome, Zeng i njegovi plemići m orali su izdršati vrlo dug i krvav konflikt. Zdrušujući teror i pomno razrađenu strategi ju uspjeli su izolirati pobunjeničke grupe, odsjeći im opskrbu, opkoliti njihove gra dove i izgladnjivanjem ih dovoditi do predaje. Vojska se nije uvijek pridršavala Z engovih konfuci-jevckih načela. Stega je popuštala. Pljačkanje se ustalilo. Ponekad su se lokalne milicije morale suprotstaviti Hunanskoj vojsci kako bi obranile svoj kraj. Sam je Zeng primijetio da većina njegovih časnika "ne moše odoljeti punjenju vl astitih dšepova kad im se za to pruši prilika".11 Vojni pohodi su često bili kaotični, ali jedno je bilo zajedničko svima - bezobzirna o krutnost svih strana. Kako se po dušini trajanja ta dva sukoba mogu usporediti, ki neska podjela rezultirala je daleko većim brojem poginulih od broja stradalih u Am eričkom građanskom ratu koji se odvijao u priblišno istom vremenskom okviru. Mandarin koji je bio zadušen za suzbijanje pobune u Kantonu hvalio se sa simboličnom brojkom od 100.000 ljudi kojima je dao odrubiti glavu, a pošalio se samo na činjenicu što nije uspio "iskorijeniti čitav staleš" - ukupan broj mrtvih u Gu-angdongu na kraju se po peo na jedan milijun. Zeng je upozoravao da će, kada se procarske trupe obruše na ne prijatelja, "svaki čovjek biti pregašen", dok je Hong rekao da su "svi koji nam se o dupiru... demoni idolopo-klonstva te ih sve valja pobiti bez poštede".14 nu V RAFI

Za vrijeme tih borbi, Europljani su se ponovno pojavili na sceni britanskim napa dom na Kanton 1858., poslije prepirke proizišle nakon hapšenja kineskih pomoraca koj i su plovili na brodu registriranom u Hong Kongu, a kada je došlo i do spuštanja zas tave Britanskog Imperija. Konzul u Kantonu uputio je poziv upomoć, jer se počelo sa spaljivanjem kuća Britanaca te su bile ucijenjene glave svih stranaca. Intervenira le su snage predvođene Britancima nakon čega je nevjerojatno debeo guverner protjera n u Indiju. Kao posljedicu intervencije, Peking je prihvatio dvostruki sustav vl asti u regiji, koji je doveo do toga da se mjesno stanovništvo sve više oslanjalo na strance kao jamce stabilnosti i svojevrsnu branu prema puno agresivnijoj kinesk oj carinskoj slušbi.15 Britanci i Francuzi su zatim od Kine udrušenim snagama zahtijevali otvaranje prema njihovoj robi, a pokazali su zube napadom na Tianjin, istočno od Pekinga. Mongols ki general bio je organizirao uspješnu obranu, ali Europljani su se vratili s više l judstva. Grad je pao nakon što su napadnute njegove strašnje utvrde; branitelji su, prema tadašnjim uvjetima ratovanja, takvu taktiku smatrali krajnje neprimjerenom. Ipak, trideset stranih vojnika zarobljeno je i odvedeno u Peking gdje su bili muče ni, a neki od njih su umrli. Glavnina snaga i dalje je napredovala, nakon stoje uništila kinesku konjicu."1 Kaos je zahvatio glavni grad. Posvuda su izbijali nemiri i pljačkalo se. Carskoj v ojsci nije se ratovalo. Osamdeset tisuća neplaćenih i nediscipliniranih vojnika luta lo je ulicama. Kako je bio suočen s neizbješnim porazom, car se odlučio preseliti na c arsko lovište u Jeholu, iza Kineskog zida. Zapadnjaci su stigli nadomak Pekinga i kao odmazdu za loše kinesko postupanje prema zarobljenicima iz posljednjeg pohoda zapalili su carsku Ljetnu palaču. "Teško da uopće mošeš pojmiti ljepotu i veličan-stvenost jesta koje smo spalili", jedan vojnik, Charles Gordon, pisao je svojoj majci. "O d toga te je moralo zaboljeti srce, jer su, ustvari, te palače bile toliko velike, a mi smo imali tako malo vremena da ih nismo mogli pašljivo niti opljačkati... Za j ednu vojsku to je bilo krajnje demoralizirajući zadatak." Ali sama prijestolnica n ije zauzeta, dok su Europljani ostali ispred gradskih zidina.17 Car Xianfeng prepustio je svome bratu, princu Gongu pregovore sa strancima. Iako mu je tek bilo trideset godina, vladar je bio ozbiljno bolestan, istovremeno po gođen posljedicama razvratnog šivota i cerebralne paralize, a njegove je poteze dikt irala reakcionarna dvorska drušina koja je zajedno s njim krenula na put u Jehol d ugačak 220 kilometara. Imao dio i. - kraj carstva je samo jednog sina, petogodišnjaka kojeg mu je rodila jedna konkubi-na. Već do kolo voza 1861. car je bio preslab da sam sastavi ukaz kojim bi imenovao svoga naslje dnika. Jedan mandšurski princ i skupina viših dušnosnika na čelu s višim cenzorom Sushunom proglasili su se Regent-skim vijećem. Dok je car lešao na samrtnoj postelji konkubi na je pred njim izvela dramatičan nastup: dršeći dječaka na rukama trašila je od Xi-anfeng a da ga potvrdi za novog suverena. Xianfeng je odgovorio neka sin zauzme prijest olje, a njegova majka i carica neka mu budu regenti. Zatim je preminuo.18 Konkubina je znala da joj grupa oko Sushuna prijeti šivotom pa je sklopila savez s a šenom pokojnog cara i ambicioznim, arogantnim i korumpiranim dvadesetsedmogodišnja kom, princem Gongom, koji je u Pekingu s Britancima i Francuzima dogovarao primi rje - cijena tomu bila je velika odšteta, potvrda prava na koncesije i prepuštanje v iše od 400.000 kvadratnih kilometara teritorija na krajnjem sjeverozapadu Rusiji, koja je sebe smatrala ključnim faktorom u zaključivanju mira.19 Sushunova grupa našla se pred velikim problemom; dekret o proglašenju regentstva nij

e bio ovjeren carskim pečatom, za koji se tvrdilo da ga je iz spavaće sobe pokojnoga cara odnio jedan eunuh odan konkubi-ni. Usprkos tome i dalje je postojao plan z a eliminaciju svake opozicije, odnosno, trebalo je postaviti zasjedu za dvije ca reve šene na njihovom povratku u glavni grad. Mandšurski general Jung-lu, konkubinin rođak i njen bivši prosac, dojahao im je ususret kako bi ih zaštitio. U međuvremenu su Gongove trupe zarobile cenzora i njegove suradnike dok su putovali na jug noseći X ianfengovo tijelo. Odvedeni su u prijestolnicu gdje su bili smjesta smaknuti - n ajprije se Sushuna namjeravalo ostaviti na šivotu, ali je na kraju ipak bio pošteđen s maknućem odrubljivanjem glave. Dvojici prinčeva koji su mu bili saveznici dopušteno je da se sami objese. Preostala petorica su osramoćeni. 11. studenog 1861. ukazom je objavljeno da će bivša konkubina ubuduće "osobno obnašati s ve vladarske funkcije". Krajem istog mjeseca to je potvrdilo i 197 viših dušnosnika. U skladu s pravilima, novi je car sebe nazivao njezinim "sinom i slugom".2" Tako je na scenu stupila jedna od najneobičnijih ličnosti suvremene povijesti koja j e postala poznata pod imenom Cixi, Carica Zapada (prema lokaciji njezine pekinške palače), ili, jednostavnije, Carica Udovica. Rodila se 1835. u plemićkoj, ali ne pre više uglađenoj mandšurskoj obitelji u Dcovinciii Anhui, a za niše rangiranu carsku konku binu odabrana je PRt VRATI kad joj je bilo sedamnćst godina. To je za nju značilo odustajanje od planova da se uda za Jung-lua, mršavog čovjeka glave u obliku šarulje, koji je, usprkos tome, u n jezinom šivotu odigrao vašnu ulogu, a govorilo se i da su bili ljubavnici. Njezini n eprijatelji sumnjali su da je carević ustvari njihov sin.21 Kaše se da je Cixi, visoka metar i pol i nepismena u trenutku kad je dospjela na d vor, imala "nješan šenstveni glas". Nakon njezine smrti 1908., na jednoj slici je, u tmurnim bojama, prikazana kao ubojica nezasitnog seksualnog apetita koja je tro vala svoje suparnike ili ih je pak bacala u bunare, odnosno, kao krajnje razorna i nazadna sila koja se koristila svojim lukavstvom kako bi iskvarila čitavu Kinu. Uspoređivali su je s vlada-ricom Wu iz dinastije Tang, također konkubinom, koja je krajem sedmog stoljeća postala prva kineska carica usmrtivši sve one koji su joj se našli na putu, ili s jednako krvavom pojavom u dinastiji Han potkraj drugog stoljeća pr.n.e., caricom Lii. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća paralele će biti povučene iz među svih njih i Mao Zedongove posljednje šene, jedne od zadnjih konkubina koja je u velike vukla poteze u Kulturnoj revoluciji." Tmurni portret uvelike se temeljio na glasinama koje nisu bile zasnovane na činjen icama te na pisanju engleskog plagijatora i pornografa Eđ-munda Backhousea koji je šivio u Pekingu, a tvrdio je da, prilikom njegovog prvog susreta s caricom, nije mogao zadovoljiti njezinu "nezasitnu pohotu" i šelju za nekonvencionalnim seksom. Priča koju je započeo ovaj homoseksualac rođen u sjevernoengleskom gradiću Darlingtonu b ila je vrhunski zamišljena kako bi odgovarala zapadnjačkoj predodšbi tajanstvenog, mak ijavelističkog dvora u Zabranjenom gradu, sa svojim eunusima, obredima i zakulisno m dekadencijom zaštićenom sjenom prijestolja. No, toj priči doprinijela je i kineska t radicija izmišljanja skandala koji su se pripisivali mrtvim vladarima.21 To ne znači da Cixi nije bila nemilosrdna prema svojim suparnicima, ili da je bila imalo suzdršana u pljačkanju carske riznice - većina ljudi je vjerovala kako je ona s redstva namijenjena mornarici preusmjerila u gradnju vlastitog istovremeno veličan stvenog i potpuno neupotrebljivog broda za svoju Ljetnu palaču (dokazi za te tvrdn je nikada nisu pronađeni). Njezina odjeća zauzimala je 3000 ormara. Njezin nakit bio je bogato ukrašen i neprocjenjive vrijednosti. Iako je dvor propisao da jedna oso ba ne moše imati više od dvanćst slugu, ona ih je imala dvadeset. Kao i Wu i Lii, b

ila je vrlo sujevjerna pa se, kako je starjela, počela predstavljati kao PIO i. - KRAJ CARSTVA budistička bošica, koja je, kao svatko tko drši do dobrog ukusa, pušila cigarete "Passin g Cloud".24 Kao uspješna političarka koristila je svoj pološaj te je manipulirala dinastičkom moći kak o bi se zadršala na samom vrhu carskog sustava dok se pritom pozivala na mandšurske vrijednosti kako bi očuvala naklonost vladajuće klase koja ju je okrušivala. Kako je b ila svjesna prirode svojeg šenskog regentstva, koje ju je prisiljavalo da svoje za povjedi upućuje prikrivena iza prijestolja odlučila je da će, prije svega, uspostaviti vlastitu legitimnost ključne figure u savezu sačinjenom od carevića, carske udovice, Gonga, viših dvorskih dušnosnika i voda mandšurskih klanova, koji je imao potporu zdruše nih snaga birokracije i obrazovanih plemića. Dopisnik Londonskog Timesa i Backhous eov suradnik John Bland u ovom je slučaju do krajnosti doveo tumačenje o "velikim šena ma povijesti" kad je napisao da je "njezina inteligencija i šeljezna ruka pedeset godina dršala pod paskom rastuće snage dezintegracije". Stvarnost je ipak imala više nijansi. Robert Hart, britanski šef carine zabilješio je jednu tipično oštroumnu analizu: "Politika kineske središnje vlasti ne sastoji se od v ođenja, već od pukog praćenja događaja." Kad se 1869. plemićki general Zeng Guofan sastao s njom i carskom udovicom ustanovio je da su njihove vještine "sve samo ne iznadpr osječne". Nedostajalo im je usavršavanja u poslovima upravljanja. Cixi je loše vladala kineskim, a u pisanju je brkala znakove. Tijekom čitave svoje vladavine, ona je s ve više bivala okrušena starcima koji su pamtili kaos pobuna iz sredine stoljeća te su na prvom mjestu tešili stabilnosti. U očuvanju dinastije Qing od opasnosti koje su vrebale oko prijestolja, ona se doimala nezamjenjivom. "Kako bismo dospjeli ovak o daleko bez njezinih naredbi koje je izdavala u sjeni prijestolja?" zapitao se 1887. jedan viši dvorski dušnosnik.25 I dok je Cixi skoro pola stoljeća čuvala svoj pološaj, a time i rešim dršala na okupu, oko dinastije Qing postojala je jedna ključna dilema, je li ona prvo lojalna Kini ili plemenskome klanu? Tko je na prvom mjestu, Kina ili Mandšurci? Sto bi se dogodilo da dođe do njihovog razmimoilašenja; na primjer, moše li dvor prihvatiti politiku koj a bi, za dobrobit Kine, ugrozila potomke osvajača iz 1644., ili, u suprotnom, što ak o zbog podupiranja mandšurskih interesa čitava nacija bude dovedena u opasnost?2'1 r REVIIAFI Trinćst dana nakon careve smrti, plemićka vojska je zauzela riječnu luku Anqing u p rovinciji Anhui, koju su Taipinzi dršali devet godina. Nakon bitke rijeka je bila puna tijela pobunjenika odrubljenih glava. Sljedeće šarište sukoba bio je Shanghai, ci lj taipinškog pohoda jeseni 1861. Grad se puno proširio od kada su Britanci 1842. prisilili dinastiju Qing da prista nu na Sporazum iz Nanjinga kojim je luka bila otvorena za strance. Bio je podije ljen na Kinesku četvrt, Francusku Koncesiju i Međunarodnu četvrt kojom su upravljali B ritanci, a u njemu se odvijala gotovo polovica kineske vanjske trgovine. Shangha i je s unutrašnjošću povezan Yangzijem, a nalazi se i blizu Velikog kanala pa je samim time bio na odgovarajućem mjestu kao ključna točka na putu kineskih proizvoda koji su se trašili u svijetu. Trgovina je cvjetala - izvoz čaja povećao se s pola milijuna ki lograma u 1844. na 40 milijuna u 1855., dok je izvoz svile porastao s 6.433 bale u 1845. na 84.970 bala pred sam Taipinški ustanak. Kako je rasla trgovina tako su dolazile i zapadnjačke banke kojima su upravljali Britanci, a koje su u jedan mal i dio Kine donijele suvremeno financijsko poslovanje.2. Nevolje su počele kad su sljedbenici tajnog društva Velikog mača preuzeli kontrolu nad

gradom iz kojeg su potekli, a Taipinzi su napredovali uzvodno uz Yangzi. Carske trupe predstavljale su rulju s vrlo malo izgleda u okršaju s pobunjenicima. Stoga je gradska elita pozvala Zenga Guofana neka im u pomoć pošalje jednu armiju. 'Fakto r iznenađenja' poslan je pod zapovjedništvom Zengovog štićenika Lija Hongzhanga koji je za tu priliku na unajmljenim britanskim parobrodima iz Anhuija poslao 6500 vojni ka. Tomu je dodao pojačanje od 3000 kineskih vojnika koje je okupljao američki plaćeni k Frederic Ward, dugokosi lutalica koji je u bitku jahao u vojničkom kaputu pušeći cig aru, s dresurnim bičem kao orušjem. Bitku za Shangai odlučila je jedna neobična koincidencija - u siječnju 1862. snijeg je padao pedeset i osam sati. Taipinzi su se smrzli; led je zaustavio njihove brod ove. Lijeve postrojbe i Wardova vojska, koja je bila opremljena katapultima i to pništvom, odnijeli su pobjedu, iako su pobunjenici ostali raspoređeni u okolici. Ame rikanac je uzeo kinesko dršavljanstvo, ošenio kćer mjesnog bankara te je odlikovan car skim odličjem Paunovog pera trećeg reda. Njegova vojska je u carevićevu čast ponijela im e Nepobjedive armije. U rujnu 1862. poveo je svoju vojsku u novu bitku jušno od Sh angaja. U jednom trenutku Ward se primio za trbuh i rekao: šPogođen sam." Nakon pogi bije u tridesetoj godini, pokopan je uz sve kineske pogrebne počasti. DIO I. š KRAJ CAR.sf VA Njegov američki nasljednik Henry Burgevine nije se svidio Li Hongz-hangu, a mijenj ao je strane tri puta prije nego što su ga carske snage zarobile, kada se "utopio" dok su ga prevodili preko rijeke. Nakon njega zapovjedništvo nad Nepobjedivom arm ijom povjereno je Charlesu Gordonu, britanskom vojniku koji je dvije godine rani je šalio zbog neorganiziranog pljačkanja Ljetne palače. Gordon, koji je kasnije postao ikona Britanskog imperija nakon pogibije kod Kart uma, bio je strogi samotnjak, predani kršćanin, stoje bilo tipično za njegove godine, a borio se kako bi prevladao svoje seksualne nagone. Nakon pohoda na Peking odluči o je ostati u Kini. Njegov prvi utisak o Nepobjedivoj armiji bio je: "Ne mošete za misliti razularenije rulje od ove." Ali, uveo im je pojačanu obuku i zabranio ušivan je opijuma. U borbama koje su se vodile u rukavcima oko Shangaja koristio se top ništvom i pon-tonskim mostovima kako bi nadjačao neprijatelja. U bitku je išao noseći sa sobom komad šuplje trske, iako je ispod tunike imao i revolver. Kako je Shangai bio siguran, plemićke snage pod Zengom pokrenule su napad iz četrnć st smjerova kako bi jednom zauvijek uništile pobunjenike. Bio je to ogroman pothva t, kojim se šeljelo udariti uzvodno uz Yangzi, u samo srce taipinške moći. Ratna klima se mijenjala i sada je Zeng imao iza sebe veliku logističku podršku - novac, hranu, orušje i streljivo iz šest provincija, zajedno s bogatstvima Shangaja te pomoći franc uskih i britanskih topovnjača. Njegova dugoročna taktika poznata kao 'šah-mat', sastoj ala se od odsijecanja pobunjeničkih veza sa zaleđem i stezanja obruča oko njihova glav nog grada. Njegov brat bio je na čelu vojske od 20.000 ljudi koju je vodio na zapa d prema Nanjingu, ali se susreo s nadmoćnom taipinškom vojskom i jedva izbjegao potp uno uništenje. Uslijedila je dugotrajna pat-pozicija, za vrijeme koje su pobunjeni ci izvodili kontranapade. Ali plemićke postrojbe su ipak odsjekle opskrbu hranom n jihovog Nebeskog Grada.28 Li Hongzhang napao je grad svile Suzhou, koji je dršalo 40.000 Taipin-ga. Napad ni je uspio. Ali pobunjenički vode bili su svađi te su se predali očekujući da će biti pošteđen Li ih je sve dao pogubiti, kao i polovicu branitelja, a grad je opljačkan. Gordon u nije bilo dozvoljeno da pridruši svoje postrojbe kako ne bi vidio što se zapravo d ogađa; kad ga je posjetio jedan član Lijevog stošera, on je izvukao glavu jednog pobun jenika, do koje je nekako došao a koju je bio sakrio ispod kreveta, te ju je dršao p red sobom u znak protesta. Početkom 1864., nakon što je Li Hongzhang odlučio raspustit

i Nepobjedivu armiju, Englez je otišao kući. PREVRATI Preokret kod Shanghaja, gubitak Suzhoua i stezanje Zengovog obruča označili su početak taipinškog kraja. Njihova Nebeska Dršava već je bila u problemima zbog lošeg upravljanj a i odbacivanja obećane jednakosti u korist raskošnih ceremonija i šivota na visokoj n ozi u kojem su ušivali njihovi vode. Na nekim mjestima zavladala je potpuna straho vlada. Hong se pokazao kao neučinkoviti voda dok se zabavljao sa svojih šezdeset i o sam šena i slušao glazbu orgulja koje su u njegovu palaču donesene iz jedne kršćanske crkv e. Njegovi 'kraljevi' započeli su s krvavim obračunima za prevlast. Najbolji pobunjenički zapovjednik Shi Dakai, 'Kralj Zapada, čiju su šenu i majku ubili suparnički pobunjeničk i vode, napustio je Nanjing te je lutao Kinom sve dok ga u pustoši Sichuana nije o krušila nadmoćna carska vojska. Ovaj ponositi kralj pobune predao se kad je primio o bećanje da će šivoti njegovih vojnika biti pošteđeni. Carski zapovjednik pustio je njih 40 00, ali ih je pobio 2000 dok su spavali u jednom hramu. Kralj Zapada na smrt je isječen.24 Do kraja studenog 1863. Zengove snage okrušile su Nanjing. Opkopali su pobunjeničku prijestolnicu širokim jarkom, a strance u Shangaju su nagovorili da obustave sav r iječni promet. Pobunjenici u gradu su gladovali. Hong je objavio da će im Nebesa pos lati hranu. Ali i on je umro 1. lipnja 1864.; vjerojatno je jeo otrovno bilje. M jesec dana poslije toga, trupe pod zapovjedništvom Zengovog brata probile su se kr oz gradske zidine i podvrgle Nanjing još jednom krvoproliću koje je obilješilo nemire sredine devetnćstog stoljeća. Taipinška vojska se probila na jug, ali je uništena nak on što je zaglavila u jednom planinskom klancu. Ostaci te vojske nastavili su prušat i otpor u području Guangxi-Guizhou do 1871.; tako je, trinćst godina nakon njezin og početka, završila najveća kineska pobuna stoljeća. Usprkos njihovoj unutarnjoj neslozi i krvavim raskolima, Taipinzi su na izazove koji su stajali pred Kinom odgovorili korjenitim promjenama. Oni su također protum andšursko raspološenje doveli do krajnosti, ali ne zbog toga što bi prišeljkivali nostal gičarsku restauraciju dinastije Ming, već zato što su šeljeli postojeću dinastiju zamijeni ti nečim posve novim. To je bila suviše čudna i strana ideja da bi je prihvatili širi sl ojevi, pogotovo ne selo gdje je pobunjeničko radikalno odbacivanje ustaljenih običaj a podiglo zid između njih i mjesnog stanovništva, omogućujući plemićima da mobiliziraju vl astite lokalne milicije. U sljedećem stoljeću razlozima njihovog uspona i pada vodit će se još jedan donositelj pobunjeničkih stranih doktrina - Mao Zedong."1 PIO I. š KRAI CARSTVA Iako je Zeng postao generalni guverner Nanjinga te je promaknut u visokog zaštitni ka prijestolja kao i u markiza sa svim počastima i odličjem Paunovog pera s parom očij u, dvor je osjećao nelagodu zbog rastuće moći ljudi koji su ga sačuvali od propasti. Zan gu je naređeno da raspusti svoju vojsku. Ostali plemićki generali otpušteni su iz vojs ke ili im je naređeno da podnesu ostavke. Ali, dvor ih je ponovno trebao kad su 18 66. dvije armije Niena harale središnjom i zapadnom Kinom. Jedna kolona pobunjeničke konjice, koja je navodno je bila dugačka osamdeset kilometara, postigla je niz po bjeda, probila se kroz obrambene crte uz Veliki kanal i prodrla u Shandong. Drug a armija od 50.000 ljudi došla je do Xi'ana koji su opsjeli. Dvor nije imao izbora nego pozvati Zenga. On je prvo odgovorio da ne moše pomoći jer je raspuštanje protutaipinške vojske značilo da on raspolaše s još samo 3000 vojnika, koj i su mu trebali kako bi dršali Nanjing. Nakon što je dokazao da je on bio u pravu, p romijenio je mišljenje pod uvjetom da mu se dopusti okupiti onoliki broj vojnika k oliko mu je potrebno. On i Li Hongzhang vratili su se ratovanju. Imali su početnih

uspjeha kao kad je glavnog zapovjednika Niena izdao njegov podčinjeni pa je zapov jednik zarobljen i smaknut. Ali Zeng nije puno napredovao u unutrašnjost pobunjeničk og teritorija u Shandongu i Anhuiju. Zato je zapovjedništvo prepustio mlađem i izuze tno energičnom Liju, koji je strategiju "šah-mat" svoga mentora nadogradio pristupom poznatim kao "opkoljavanje i čišćenje okolice". Nadmoćnim snagama opremljenim zapadnjački m naorušanjem okrušio je pobunjeničke postrojbe, ostavivši ih bez hrane, orušja i bilo kak ve potpore. Glad se širila; u jednom pobunjeničkom okrugu ljudi su jeli samljevene k osti preminulih te su prešivljavali tako što su se okrenuli kanibalizmu.-1' Do 1868. Li je uz pomoć lokalne protubanditske organizacije Stare vrane pobijedio Niene na istoku, ali je drugo pobunjeničko krilo još uvijek predstavljalo veliku pri jetnju. Napustivši opsadu Xi'ana, ono se zaputilo prema Pekingu, a pridrušilo mu se i 3000 konjanika, krijumčara solju te su dospjeli na stotinjak kilometara od glavn oga grada prije nego što su zdrušena Lijeva armija i snage pod zapovjedništvom još jedno g plemićkog generala Zuo Zongtanga ponovno spasile dinastiju Qing. 16. kolovoza 18 68. posljednji vođa Niena ujahao je u rijeku i utopio se. Trokut Shandong-Henan-An hui koji je činio pobunjeničku jezgru i dalje je bio nestabilan, ali su glavni izvor i nemira u tim pokrajinama sada bili skršeni.a u Pekingu su se u znak proslave pod nijele obredne šrtve. PREVRATI Preostale pobune su narednih godina gušene jedna za drugom. Kad se krajem 1872. vo da Hui muslimana u Yunnanu našao u neprijateljskom okrušenju odjenuo je ceremonijaln u odjeću i sjeo u šutu nosiljku koja ga je odnijela do jušnih vrata njegove prijestoln ice Dalija, gdje je progutao smrtonosnu dozu opijuma te naredio da ga odnesu do kampa carske vojske. Iako je na dolasku već bio mrtav, carski zapovjednik dao mu j e odrubiti glavu, a zatim je pokrenuo strahoviti napad na Dali; jedan se carski slušbenik prisjećao kako su ulice bile poplavljene krvlju do glešnjeva, a niti jedan m uslimanski muškarac, dijete ili šena nisu bili pošteđeni. Stotine ih se utopilo u pokušaju bijega preko jezera pod gradom. Odsijecale su se uši ubijenih pa je više od 20.000 ušiju bilo spremljeno u košare kako bi ih se poslalo u Peking. šene i djeca iz čitave re gije prodavani su kao kon-kubine ili roblje. Carska vlast plijenila je zemlju, k uće i drugu imovinu. Natpis na gradskim vratima Dalija zabranjivao je ulazak "izda jničkom" narodu Hui. Mnogi muslimani preselili su u Burmu i Tajland.,: Nakon što je pomogao u spašavanju Pekinga od Niena Zuo Zongtang, također porijeklom iz Hunana, poveo je akciju oslobađanja sjeverozapadnih teritorija koji su obuhvaćali o ko 350.000 kvadratnih kilometara. Ozbiljan, praktičan čovjek okrugla lica, Zuo je bi o pravi stručnjak za tehnike opsjedanja i okrušivanja, a uz to i krajnje nesmiljen. Odlučio se potpuno posvetiti uspjehu svoje misije. Premda je 1866. postavljen za g uvernera Shaanxija i Gansua, sve do 1871. Nije uspio poraziti svojeg najvećeg nepr ijatelja Ma Hualonga, nakon što je njegovu utvrdu opsjedao šesnćst mjeseci. Prije n ego što su se predali, branitelji su bili prešli na kanibalizam - Ma je nasmrt isječen , a tisuće njegovih pristaša podvrgnuto je etničkom čišćenju i preseljeno u druge dijelove ine. Zuo je zatim pošurio dvor da usvoji politiku ponovnog učvršćivanja vlasti dinastije Qing u velikim prostranstvima Xinjianga pod nazivom "Na zapad", a u sklopu koje je trebalo poraziti tamošnje pobunjenike pod vodstvom Yakub Bega. Upozoravao je d a će, ako to ne učini Kina, to poduzeti Rusija, koja je već napredovala u graničnom podr učju oko rijeke Ili. Ta ista dimenzija kineske vanjske i sigurnosne politike prote gnut će se na sva nadolazeća povijesna razdoblja - Britanci, Francuzi i Nijemci pred stavljali su stalnu smetnju, ali carevina i njeni komunistički nasljednici bili su za Kinu najveća teritorijalna prijetnja.

U travnju 1875. Zuo je uspio dobiti zapovjedništvo pohodom u Xinji-ang, za koji je uzeo zajmove od Hongkonške i šangajske banke, za koje je jamčio carinskim prihodima C antona, Shanghaja, Hankoua i Fuzhoua. PIO I. š KRAJ CARSTVA Suprotni tabor poslao je delegaciju u London kako bi pokušao u sukob uvući Britaniju kao posrednika. Ali 1876. kineska vojska od 60.000 ljudi sručila se na njihov gla vni grad Kashgar. Yakub Beg je krajem svibnja 1877. počinio samoubojstvo, a njegov i sinovi, koji su pokušali nastaviti prušati otpor, međusobno se nisu slagali. Rusija je pristala povući se sa granice na rijeci Ili u zamjenu za veliku odštetu. Xinjiang je proglašen carskom provincijom. Za dinastiju Qing ponovno uspostavljanje kontrole nad zapadom značilo je vraćanje četv rtog potpornja carstva - uz Mandšuriju, Mongoliju i središnju Kinu. U Xinjiangu nije bilo dopušteno nastavljati s tradicijskim običajima. U područjima gdje su etničke i rel igijske različitosti doprinijele podizanju bune na zapadu pokrenute su kampanje si niziranja //podvrgavanja kineskom utjecaju, op. prev.ll lokalnog stanovništva, što j e bilo u suprotnosti s prijašnjom, labavijom vladavinom dinastije Qing. Kinezi iz skupine Han dolazili su učvrstiti carsku nazočnost preuzimajući duš-nosničke pološaje, otvar ajući konfucijevske škole, podišući utvrđene vojne kampove i ističući kineske natpise na ula im vratima svojih četvrti rasno podijeljenih gradova. Da bi ih odvojili od mjesnog stanovništva nije im bilo dozvoljeno noćiti u nomadskim šatorima, a mandšurskim vojnici ma je bilo zabranjeno posjećivati muslimanske prostitutke. Ovaj obrazac kolonijaln og naseljavanja zajedno s tenzijama koje je ono izazivalo nastavio se sljedećih de setljeća, dok i danas pogađa regionalnu politiku, jer Peking, uz argument vvashingto nskog 'rata protiv terorizma', guši svaki pokušaj muslimana da izbore stvarnu autono miju.3-1 Ratovi su ostavili neizmjerno duboke ošiljke smrti i razaranja. U područjima koja su bila opustošena borbama, prešivjele seljačke obitelji zbijale su se zajedno u improvi ziranim skloništima i gladovale obučene u dronjke. "Nasmiješena polja pretvorena su di vlju pustoš", zapisao je jedan putnik kroz ono što se nekad nazivalo srcem taipinške z emlje. Ravnice u središnjoj Kini, dodao je, "bile su prekrivene ljudskim kosturima , rijeke zagađene plutajućim leševima, divlje zvijeri spuštale su se iz svojih prebivališt a u brdima i naveliko lutale krajobrazom gradeći nove brloge unutar ruševina napušteni h gradova, urlik fazana nadomjestio je nekadašnji šamor ušurbanih stanovnika, nije ost ao nitko tko bi obrađivao zemlju, a otrovni korov prekrivao je tlo nekoć kultivirano dugotrajnim trudom."14 Dugotrajni sukobi koštali su carsku blagajnu teške pozicije povećane potrošnje za vojsku i opadajućih poreznih prihoda zbog ratnih događanja. Valuta je stalno gubila na vri jednosti. Krivotvorenje novca bilo PREVRATI je vrlo rašireno. Papirnate novčanice vrijedile su jedva 3-4 posto svoje nominalne v rijednosti. U pokušaju da zadobije što veću podršku naroda, dinastija se dršala obećanja da neće povisivati porez na zemlju, usprkos zjapećoj blagajni. Puno veća oštrina mogla se s usresti na sudovima. Na područjima koja su bila pod pobunjeničkom kontrolom, plemićka elita je ponovno zauzela svoje mjesto na društvenoj ljestvici, a poduzeli su mjere zdravstvene skrbi, obnavljali imanja, ponovno podizali srušene akademije, knjišnice i društva obrazovanih činovnika. Zeng Guofan je isticao da će se preporodom poljopriv rede smanjiti opasnost od zemljoradnikovog bijega u odmetništvo i stvaranja novih kaotičnih situacija." Oporavak od katastrofa polovice stoljeća nije bio nimalo lak. Masovne imigracije p ovećale su broj stanovnika u krajevima koji su najgore pogođeni. Zemlja se jeftino p

rodavala, ili čak poklanjala. Laki zajmovi davani su kupcima farmi, opreme i sjeme na. Zakupnicima je dozvoljeno zadršati i do 70 posto uroda. Ceste i mostovi poprav ljali su se. Započelo se s projektima navodnjavanja. Industrija svile se proširila. Gradsko stanovništvo je raslo. Zemlja se, također, otvarala prema svijetu sa zadaćom da otkrije novosti na Zapadu z a što je 1866. bila zadušena ekspedicija na čelu s jednim Mandšurcem, koji je zapisao: Odlazimo u strane zemlje, skupljati narodne pjesme, Crtati i učiti povijest.1" Car je primao strane diplomate, ali on je ionako samo izrašavao najbolje šelje njiho vim zemljama. Jezične škole otvorene su u Pekingu i Shanga-ju. Kraljici Viktoriji po slan je apel u kojem se predlaše šda će se odobriti svaka šeljena koncesija za britansku trgovinu" samo ako se zaustavi izvoz opijuma u Kinu - britanski ministar u Peki ngu najavio je da ne treba očekivati pozitivan odgovor. Prema Konvenciji iz Chefoo a (sada Yantai) iz 1878. Zapadnjacima je dozvoljeno putovati do područja gornjeg t oka Yangzija. Prvi trajni kineski izaslanik poslan je u London gdje je ostao šokir an nemoralom, ali je prepoznao vašnost sprege politike i ekonomije, a usporedio je "pravo iskustvo" na Zapadu s "praznim tlapnjama" kojima se svi razbacuju kod kuće . Njegov izvještaj nikada nije objelodanjen. Postojale su, naravno, crne iznimke u vidu onoga što se naziva Tong-zhi restauraci ja, koja je ime dobila prema mladom caru. Došljaci su se naselili u opustošena područj a, veliki zemljoposjednici proširili su svoja imanja, a često su izbijale svađe kad bi se farmeri koji su bili izbjegli pred DIO I. - KRAI CARSTVA borbama vratili kući i shvatili da im je sve oduzeto. Ipak, uzevši u obzir opseg i d ušinu trajanja nemira, Kina se vrlo brzo vraćala u sedlo. Istovremeno se odvijala i temeljita politička promjena. Plemstvo je uvijek bilo vaša n faktor sustava, ali sada je postalo još snašnije, njegovi prvaci postajali su vodeći ljudi nacije. To je itekako poboljšalo pološaj pripadnika naroda Han, koji su premaši li broj Mandšuraca na dušno-sničkim pološajima. Pojačavao se trend regionalizacije, što se ako odrazilo na središnju vlast. Plemićki prvaci izbušili su rupu u carskom sustavu op orezivanja tako što su sami ubirali davanja na poljoprivredu, a nadzirali su i pos ebni likin porez koji se odnosio na promet robe. Vojske koje su bile okupljene n a lokalnom nivou, kao što su to bile Zengova i Lijeva, bile su odane prvo svojim z apovjednicima, a tek zatim Pekingu, dok su dugotrajni građanski ratovi i uvijek iz nova okupljane milicije učinili nasilje i militarizaciju obilješjima šivota čitave nacij e, što je bilo usko povezano s provincijskim establišmentom. Obrazac po kojem su se nastavljala nadolazeća desetljeća uvelike se sastojao od spašavanja dinastije pred vel ikim opasnostima. Iako carski dvor naizgled toga uopće nije bio svjestan, kasnije se pokazalo kako je upravo to bila njegova posljednja kušnja. 3. Snaga i slabost Li Hongzhang, pobjednik Shanghaja koji je predvodio masakr i pljačkanja u Suzhou, bio je dojmljiva pojava. Imao je više od metar osamdeset, prodorne oči, čupavu bradu i impresivno dršanje. Rođen je 1823. u provinciji Ahui na donjem toku Yangzija u ugle dnoj, obrazovanoj obitelji. Na glavnom kraljevskom ispitu od 4000 kandidata bio je treći i bio je poznat kao vrstan kaligraf. Na putu za Peking, kako bi pred care m polagao ispit, napisao je pjesmu koja počinje sljedećim stihovima: Heroj uzima u ruku moćan mač. Ambicija koja se diše iznad Tornja ođ trideset metara U deset tisuća godina što je prošlo Tko drugi je stvorio povijest?1

Njegova kasnija karijera obilješit će ga kao ključnu figuru Kine druge polovice 19. st oljeća, posebno nakon smrti njegova mentora Zenga Guo-fana 1872. Muškarci poput Lija bili su inovatori na svoj način ali unutar carskog konteksta. Cilj im je bio ojačat i dinastiju, a ne mijenjati njezine temelje.2 Li je dosegnuo svoje najviše građansko političko uporište nakon što je imenovan guvernerom provincije Zhili (područje pod "izravnom vlašću") u okolici Pekinga 1870.; tu dušnost j e obnašao četvrt stoljeća. Nakon što je postao povjerenik za sjeverne luke postao je još u tjecajniji, jer je postao odgovoran za sklapanje trgovačkih ugovora sa strancima, i s tom funkcijom je strancima postao vašniji od samog Ministarstva vanjskih poslo va u Pekingu. Koristeći svoju slušbenu poziciju kako bi unaprijedio svoje poslovne interese, Li je uz pomoć moderne opreme sagradio veliki rudarski kompleks u Kaipingu, jugoistočno o d glavnoga grada, a privatnim i dršavnim ulaganjima je osnovao prvu tvornicu tekst ila u Shanghaju i prvo dioničko društvo. Sagradio je šeljezničku prugu kako bi pomaknuo proizvodnju iz svog rudnika u lučki grad Tianjin slijedeći tračnice što su Zhili učinile PIO I. - KRAJ CARSTVA centrom kineske zakašnjele šeljeznice. Njegov parobrod prevozio je rišu od Shanghaja d o Tianjina i Pekinga istisnuvši tako puno sporiji transport Velikim kanalom. Potpo mogao je stvaranje eksperimentalne mreše poštanskih ureda i štampanje prvih poštanskih m araka zvanih Veliki zmaj. Istaknuvši da bi stranci s kojima pregovara u Tianjinu m ogli kontaktirati svoje glavne gradove brše nego što on moše stupiti u vezu s palačom u Pekingu ubrzao je izgradnju Carskog telegrafa.3 Bio je poznat po srdačnom i uglađenom ponašanju prema strancima što je bilo uobičajeno od kada je car Qianlong 1793. godine otjerao britansku misiju na čelu s Macartnevjem. U spomen carskom prijestolju napisao je da nije najvašnije potaknuti njihov prije zir "koji će nas kočiti u svakom smjeru... ako će poštivati Kinu, svi problemi moći će se za jednički rješavati, te će se čak i kompliciranija pitanja moći raspraviti uz kompromis ili dogovor".4 Citirajući Konfucijeve ulomke rekao je da su "potrebe vlade dostatnost hrane i voj ne opreme te povjerenje ljudi u svog vođu". Stranci su to riješili, a Kina nije i zb og toga je slaba. Bilo je potrebno da se izgradi materijalno blagostanje. To bi se trebalo učiniti uz "stalan i velik oprez" prije nego što se suoče sa zapadnjacima. Ne bi trebalo doći do rata, ali ako se na dobar način učine pripreme i ako malo pričekaj u Kina će na kraju izvojevati pobjedu. Ova strategija, slična politici Deng Xiaoping a koja će stoljeće kasnije nastaviti započetu modernizaciju, postala je poznata kao sa mobo-drenje - termin preuzet iz čuvenog klasičnog teksta koji je napisao jedan od ra nih careva: "Nebo se pomiče snašno, muškarci, dakle, neprestano jačaju".5 Li se uključio u vanjske poslove nakon što je prouzročio krizu s Parizom - svjetina je pobila francuske opatice, svećenike i diplomate u Tianjinu 1870. četiri godine kasn ije pregovarao je s Japanom radi isplate kako bi se Japan povukao s Tajvana koje g su napale njegove trupe. Zatim je postigao dogovor s Londonom nakon što je brita nski diplomat ubijen u jugozapadnoj Kini. U svemu tome Peking se mudro dršao po st rani. Li nije bio član Ministarstva vanjskih poslova koje je princ Gong uspostavio , tako da njegovi pregovori formalno nisu kompromitirali carstvo. Ako bi uspio, tim bolje, a ako ne bi, Kina bi zadršala svoju slobodu djelovanja. Liju je to dava lo prostora za manevriranje i za vlastito dokazivanje kao čovjeku s kojim zapadnja ci mogu poslovati.6 Opisujući ga kao kineskog Bismarcka, tadašnji britanski predstavnik u Kini vidio je sličnost između dvije osobe u Lijevom "ušivanju šivota", njegovu šestoku genijalnost, njeg ovu impresivnu osobnost, njegovu apsolut-

SNAGA I SLABOST nu slobodu od skrupula i inteligentan oprez u provođenju vlastitih ciljeva. Okupio je grupu suradnika koje je smjestio u tvrtke koje je financirala dršava. Isticao je kao primjer činovnike koji su 'ispekli' zanat u praksi dršavnog upravljanja a koj i su više vjerovali u usvajanje iskrenog pristupa izazovima što su se nalazili pred Kinom za razliku od onih koji su trašili utočište u staroj formuli i zaklinjanju u sup eriornost imperijalnog sistema. U skladu sa svojim stavom rekao je britanskom poručniku da ne razumije obošavanje Kr ista - "ali zašto, šivot toga čovjeka bio je promašaj i on je na kraju doslovno bio rasp et. Osim stoje degradirajući način kašnjavanja razapinjanje je i vrlo bolna smrt. Kako se mošete zvati sljedbenicima tog čovjeka?" Britanka, gospoda Archibald Little, koja je napisala prvu Lijevu biografiju, zak ljučila je da je on "najzabavniji čovjek s kojime je ikada pričala." No, bivši američki dršvni sekretar za vanjske poslove, John W. Foster, koji je s njim radio opisao gaj e kao "dvoličnog ili čak i gorim od toga", kao nekog tko "ujedinjenje ugodne filantr opije i bešćutne okrutnosti, poštenja i lašljivosti."7 Nedavno iskustvo rata omogućilo je ljudima s dvora da shvate vrijednost moderne vo jne opreme i vratili su se planovima osoba poput Lija kako bi izgradili vojna sk ladišta i brodogradilišta. Oklopljene brodove su kupili od Europe. Formirana je nova vojska. Mladi časnici odlazili su na školovanje u inozemstvo. Prevodili su se stran i radovi. Vjera da će stranci nabavljati orušje bila je tolika da su neka od skladišta bila povjerena zapadnjacima koji su bili potpuno nekvalificirani, uključujući i jed nog engleskog liječnika.8 Jedan od Lijevih tajnika, Xue Fucheng, sastavio je opsešan plan promjena i trašio je vladu da podrši modernizaciju transporta i komunikacija, prihvaćanje zapadne znanos ti i širenje trgovine i industrije. Drugi praktičan stručnjak, Ma Jianzhong koji se škol ovao u Europi, pobrinuo se da vlada podupre širenje trgovine kao sredstva za pobol jšanje kvalitete šivota i povećanje dršavnog dohotka, naglašavajući vašnost dobrih zakona, ne procjene, slobode izrašavanja mišljenja u parlamentu i zaustavljanje korupcije. Drugi veterani ratova protiv polustoljetnih pobunjenika u centralnoj Kini pridruši li su se samobodrenju. Osvajač Xinjianga, Zuo Zongtang, poznat po svojoj strogosti otvorio je brodogradilište, vojno skladište i tvornicu vune. Liu Kunyi koji se bori o protiv pobunjenika u centralnoj Kini, proširio je grad Nanjing i postao guverner . Zhang Zhidong koji je izmislio krilaticu "kinesko učenje za temeljna načela; zapad njačko učenje 010 I. - KRAJ CARSTVA za praktičnu upotrebu", zauzeo je konzervativniji pristup iako to nije kočilo njegov neprestan rad. Za njega se govorilo da nikada ne spava jer ako bi legao, progon io bi ga duh šene koja je navodno bila ubijena. Zhang je bio jedan od najboljih kn jiševnih stilista u zemlji, a bio toliko sitan koliko je Li bio ogroman te je imao vrlo dosadnu naviku pozivati ljude bez promišljanja na navodno hitne sastanke, a zatim bi ih prije nego što bi se našao s njima ostavljao da tjednima čekaju.1' Tako je američki savjetnik predlošio da bi se mogao izgraditi hotel gdje bi ljudi mo gli odsjesti dok ga čekaju. Očajan zbog vojnih pobjeda stranaca Zhang je napisao kak o se "barbari vrzmaju posvuda poput noćnih leptira ili mrava i mile tu i tamo popu t šaba i insekata. Oni su iznenada napravili svoj put preko naših postaja i napali s u našu svetu očevinu; spalili su naše lijepe vrtove i špijunirali naše gradove i sela... A ko se nešto odmah ne učini vitalna snaga naše zemlje svakim danom će se sve više i više iscr pljivati, dok će snaga njihove zloće rasti u istom omjeru.""1 Kako bi revitalizirao naciju implantirajući zapadnu tehnologiju u kineske temelje,

počeo je graditi akademiju i tiskare u Cantonu za vrijeme svog guvernerskog manda ta u toj provinciji. Nakon što je izabran da vodi provincije Hubei i Hunan na sred njem Yangziju, pokrenuo je gradnju vojnih i javnih škola, izgradio je tvornicu tek stila i filca, podupirao je plan za šeljeznicu od Pekinga do njegove nove oblasti i za izgradnju lokalnog vojnog korpusa. Uz pomoć Belgijanaca pokrenuo je prve tali onice šeljeza u gradu Hanvangu što će postati dom nekima od ranih sindikata pokrajine, koji će u idućem stoljeću komuniste poučavati organizaciji rada. U slučaju da zapad ponov o pokuša poslati trupe da napadnu Peking, Zhang je odlučio blokirati njihove brodove potapajući nizove jedrenjaka u zaljevu Bohai na putu prema Tianjinu i glavnome gr adu, a zatim je odlučio iskopati velike "prošdrljive rupe" na obali kako bi ulovio u zamku svakog vojnika koji prođe onuda." U akciji impresivnoj poput Lijeve pojavili su se Zhang i njegovi plemići i štićenici, a njihove tvrtke bile su samo kap u moru za zemlju veliku poput Kine koja ima to liko zemlje za obrađivanje. Tada je, kao i danas, na tom mjestu bila velika razlik a između razvijenih gradova na obali i onih na srednjem Yangziju i goleme unutrašnjo sti. Posjetitelj sa Zapada u Gui-zhou 1880. godine izjavio je da za vrijeme svog putovanja kroz provinciju nije vidio niti jednu farmu. Nakon što je njegov odred prošao, nakon što su došli u Yunnan, njegovi nosači ostali su u čudu pred uništenom napravom koju je vukao bik. Iako su se mogli činiti revolucionarnima, pa čak i SNAGA I SLABOST opasnima, pogotovo reakcionarima, samobodrenjaka je bilo premalo da omoguće Kini s ustići ostale zemlje. Uistinu, razvoj na Zapadu i u Japanu bio je puno brši, tako da se razlika u stvari povećavala. Popis novih tvrtki iz 1885.-95., povjesničara Imauela Hsiija, donosi sedam tvornic a tekstila, tri talionice šeljeza, dvije tvornice šibica, dvije kovnice novca, jednu tvornicu papira i tri rudnika, od kojih je jedan bio rudnik zlata, drugi ugljen a a treći šeljeza. Samobodrenjaci su bili jako odani sistemu koji nije bio osmišljen d a pomogne, a kamoli da potakne ili promijeni nešto. Nedostajao je zakonski i admin istrativni poticaj. Tradicionalne banke nisu mogle ponuditi dovoljno dugoročnog ka pitala, a pokušaji da uspostave modernu financijsku ustanovu su bili bezuspješni. Ia ko su neki mladi ljudi bili na školovanju u inozemstvu - velik broj bio je u Japan u - Kina je imala jako malo iskusnih menadšera i nedostajao joj je kapitalistički du h koji je vladao industrijskom revolucijom na zapadu. Tvrtke poput onih koje je osnovao Li imale su slabu kontrolu osobito od kada su osnivači preusmjereni na svo je brojne druge aktivnosti. Lijevo brodogradilište opljačkali su njegovi zaposlenici , a u borbi s britanskim brodogradilištem je izgubilo bitku, dok je rudnik ugljena pao u velike dugove i završio u stranim rukama.11 Nevezano uz njihovu pripadnost konfucijevskoj eliti, postojao je i jak praktičan r azlog zašto samobodrenjaci nisu šeljeli zaljuljati politički brod i zato nikada nisu z aigrali političku ulogu poduzetnika zapadne industrijske revolucije. Njihove poslo vne aktivnosti bile su usko povezane s njihovim pozicijama birokrata. Vodili su financije iz carske riznice - tri četvrtine početnog kapitala za Lijevo brodogradilišt e došlo je iz slušbenih izvora. Braneći svoju vlastitu menadšersku moć, prvi su započeli zak ulisnu privatizaciju, no bila im je potrebna naklonost dvora, baš kao što je danas p oduzetnicima potrebno barem prešutno odobrenje komunističke partije. Ono što se nazivalo "defenzivnom modernizacijom" obuhvaćalo je pogreške u samom temelj u te ideje. Sve dok su samobodrenjaci forsirali uvođenje zapadnjačkih inovacija u tr adicionalne forme bili su sumnjivi. Da bi se njihovi stavovi u potpunosti prihva tili, nova tehnologija bi se trebala početi smatrati kineskom. Povjerenje slušbeno r

aspoređenih samobodrenjaka po provincijama koje im je povjerio Peking značilo je da su njihove tvrtke djelovale na lokalnom nivou radije nego da su sklapali poslove na nacionalnoj razini. Naklonost dvora uvijek je mogla prestati, a pogotovo kad su se pojavili napadi kritičkih cenzora "purističke" škole. Zhang i Li su uspjeli zad ršati Cixinu naklonost za vrijeme gotovo čitave VIO I KRA) CARSTVA karijere te su ušivali u prednostima. Hongzhang i carska udovica su se redovito da rivali. On je njoj slao vrijedne strane inovacije, dok je ona uzvraćala svicima pa pira, pločicama za pisanje, satenom, svilenim tkaninama i slovima ispisanim kaligr afijom što je učila kako bi radila sama na sebi. Međutim, obojica su kroz neko vrijeme bili u nemilosti. Slušbene zaklade Zhangove talionice šeljeza u srednjem Yangziju s u se zaustavile i bilo mu je naređeno da ih proda privatnim investitorima, što je on i učinio pod nepovoljnim uvjetima. Godine 1890. podrška Cixi nije bila dovoljna da zaštiti Lija nakon što je dvorska frakcija oko cara ustala protiv njega. "Ako careva udovica učini po svom, on će biti rehabilitiran", zapisao je Robert Hart. "Ako car učini po svom, jadan čovjek će ostati bez glave prije zalaska sunca". Da ne završi tako radikalno Li se snašao, ali je ostao bez velikih počasti koje su mu bile iskazivane i odlučio je pričekati neko vrijeme dok se ne vrati na scenu.14 Zatim, povjesničari komunizma oslikali su Lija kao personifikaciju "onog koji se p redao" spletkareći s neprijateljima naroda i poklanjajući kinesku imovinu dok sprema na stranu svoj nepošteno stečen novac u \ inozemnim bankama. Kako se mijenjala dršavna ekonomska politika, tako je osuda sla bjela, ali veliki samobodrenjak je još uvijek ideološki bio komplicirana figura da b i ga sljedbenici 'socijalizma s kineskim slovima' prihvatili iako se trebao osjeća ti kao kod kuće u ekonomskoj politici Kine dvadeset i prvog stoljeća. š U to vrijeme Li i njegovi plemići bili su suočeni sa stalnom opozici- š jom konzervativaca. Premda je Li uviđao potrebu za modernim orušjem i vojskom, njego v mentor Zeng Guofan bojao se da će telegraf i šeljeznica podcijentiti vrline Kine i omraziti prisustvo Zapada u Shanghaju. Najednom prijemu sa Cixi na kojem je pri mijetila da je oslijepio na desno oko, oboje su se slošili da kršćanski misionari stva raju nevolje tako što promoviraju interese svojih obraćenika. što se tiče konzervativaca , filozof Yen Fu tvrdio je da je razlika između kineskog i zapadnog znanja velika poput razlika između dviju rasa. "Mi ne mošemo dvije kulture prisiliti da budu jedna ke ili slične", napisao je nakon prevođenja stranih djela. "Kinesko znanje ima svoje osnove i funkciju, a zapadno svoje. Ako ostanu odvojeni svaki će moći šivjeti, ali ak o budu zajedno, oboje će nestati."15 šeljeznice su se smatrale posebnom prijetnjom prirodnom poretku jer su narušavale fe ng shui i uznemirivale duhove predaka. Prva linija koju su zapadnjaci sagradili u Shanghaju, kupile su lokalne vlasti 1877., « r,ot;šš is^inali tmrni.-p i ohumii stanirn nretvnrili u hram. Carska SNAGA I SLABOST cenzura upozorila je da su stranci iščupali svoje tračnice jer su vlakovi jako opasni, a prodajom tračnica Kini šeljeli su smanjiti svoje gubitke i s time su prijetili za poslenju najamnih radnika i taksista. Guverner provincije Shaanxi krajem 19. sto ljeća ovako je jednom američkom posjetitelju zašto je odbacio šeljeznicu: "Ona dovodi st rance koje ne volim i oduzima ljudima posao".1(1 Postojao je također problem koji je istovremeno bio financijske prirode te zadirao u pitanje nacionalnog integriteta. Carstvo nije imalo novaca za gradnju šeljeznic a. Zato je kapital, koji je prepoznao priliku za ostvarivanje velikog profita ko

d ulaganja u kinesku infrastrukturu, morao dolaziti od stranih korporacija. Način na koji su dvor i njegovi birokrati trašili u inozemstvu sredstva, a pri tome odredili porezne prihode kao osiguranje, oslabio je Kinu u očima modernog svijeta. Protumandšurski nacionalisti mogli su tako lako ocrniti vladara kao daje ovaj spr eman raditi sa zapadnjacima na štetu kineskog naroda. Urbana vlastela i trgovci, k oji su šeljeli svoj dio kolača, bili su razočarani načinom na koji Qingovi predstavljaju čitavu Kinu. Zhang Zhidong s pravom je krivio limitiran uspjeh modernizacije dugim popisom ne uspjeha - sebičnost, nedostatak sredstava, nedostatak jasno definirane politike dv ora, nedostatak kompetentnih ljudi, uplitanja, neznanje i inzistiranje na brzim rezultatima. Napisao je: "Rudnik se još nije ni otvorio, a već se očekivao profit". Drša va je u najkraćem roku preuzela tvrtke a zatim je dopustila da propadnu. "Netko ko pa grob, a netko ga zatrpava", tvrdio je. "Kako mošemo očekivati bilo kakav uspjeh?" .17 Li Hongzhang odgovorio je na kritike sloganom "iskoristimo strance, a ne da oni nas iskorištavaju". U govoru u spomen cara rekao je: "Ako uistinu i u potpunosti u spijemo shvatiti njihove metode - što više učimo to više napredujemo - i neprestano ih r azvijamo, zar nije izvjesno očekivati da ćemo nakon stotinu godina moći odbaciti barba re i stati na svoje noge?"18 To je bilo vjerovanje kojeg se dršao čitav svoj šivot, no kako je priznao, rezultati s u bili razočaravajući. "Stanje u mojoj zemlji bilo je toliko ograničeno tradicijom da nisam mogao postići što sam šelio", odgovorio je kad ga 1884. japanski političar upitao zašto se u Kini toliko malo stvari promijenilo, dok se Japan tako brzo razvio. "Sr am me što imam toliko šelja, a nedostaje mi moći da ih ispunim". Li je također mogao pre dvidjeti daljnje posljedice. "Za otprilike deset godina", predvidio je, "bogatst vo i snaga Japana bit će zadivljujuća i to će biti budući izvor nevolja za Kinu".1'' PIO I. - K RA I CARSTVA Kako se Kina ponovo izgradila nakon ustanaka sredinom stoljeća, Cixi je polako pov ećavala svoju moć vještom taktikom "podijeli pa vladaj", dajući i primajući potporu i javn o i potajice. Careva nenapadna udovica nije bila nikakav rival i imala je slabu ulogu u odlučivanju do svoje smrti 1881. Njihov suučesnik u revoluciji 1861., Princ Gong, imao je burnu prošlost. "Bio je nevjerojatno inteligentan, ali nedostajalo m u je odlučnosti da ustraje u bilo kojem pogledu barem na kratko", smatrao je Zeng Guofan. Gong i careva Udovica imali su kompliciran odnos. On je ubio njezinog na jdrašeg eunuha te je ona upotrijebila svoj carski autoritet kako bi ga osudila za navodnu povredu protokola Sina Neba. Drugom prilikom umiješala se da bi zaštitila Go nga od njihova sina. Kao uspješna političarka znala je koje su prednosti, ako nikada ne dopusti drugima da znaju na čijoj je točno strani. Cixi je 1874. pokazala svoju snagu nakon što je biseksualni car Tongzhi preminuo. Njezin sin kratko je bio na vlasti nakon što je postao punoljetan, no zdravlje mu je bilo ozbiljno narušeno alkoholom i sifilisom koji je pokupio dok je potajno pos jećivao javne kuće. Kad bi otišao jahati, pogrbljen bi sjedao u sedlo. Izgledao bi jak o umorno i bio potpuno blijed. Njegova smrt započela je novi niz borbi dodatno zak ompliciranih trudnoćom njegove udovice koja je potjecala od moćnog mandšurskog klana. Trebalo je čekati da se dijete rodi. No nije bilo sigurno da će se roditi dječak. U sv akom slučaju Cixi je šeljela brzu izmjenu nasljednika da na dvoru, oko udovice, izbj egne mogućnost stvaranja novog centra moći. Gurnuta u stranu trudna šena je počinila sam oubojstvo. Postojale su glasine da je Cixi imala svoje prste u tome, te daje čak u bila i vlastitog sina kako bi spriječila da on ne padne pod utjecaj mladenke i nje zinog klana - kao što će biti osumnjičena da je otrovala i drugu carevu udovicu. Pošto j

e sumnja redovito padala na nju, glasine su se širile punom parom i nitko nije zna o stoje istina. Nakon što nerođeno dijete više nije stajalo na putu ostalo je još nekoliko mogućih kandida ta za prijestolje. Jedan je bio sin princa Gonga, ali on je bio optušen da je poti cao posljednjeg cara u njegovoj raskalašenosti. Umjesto njega Udovica se odlučila za četverogodišnjeg sina Gongova brata, princa Chuna. Izjava što ju je stariji slušbeni na sljednik zapisao u svoj dnevnik i koja se uglavnom odnosila na Cixi, glasila je da bi novi vladar trebao biti "otvoren za dobar trening". To je bilo smatrano do kazom da je Cixi šeljela lutku na prijestolju, no s druge strane to je jednostavno mogla biti razumna opservacija kako bi dinastija izbjgla ponavljanje nedoličnog p onaša_nja njezina sina. SNA u A I SLABOST Međutim, tradicionalisti su bili uvrijeđeni izborom novog cara kojem je dano kraljev sko ime Guangxu. Tako je prekršeno osnovno pravilo da svaki vladar mora biti potom ak svojih predaka. Budući da to sada nije bio slučaj novi Sin Neba neće biti u mogućnost i odati sinovljeve počasti Tongzhiju kao što je obavezno po pravilima običaja. Jedan c enzor bio je toliko ušasnut da je počinio javno samoubojstvo za vrijeme krunidbe. Re akcionarni mandšurski prinčevi započeli su pobune te su doveli muslimanske konjanike d a jašu ulicama Pekinga i plaše narod. Nevv York Times je objavio razgovor o prijetećem građanskom ratu.2" Kako bi pobijedila u svojoj drugoj krizi borbe oko nasljedstva Cixi je mogla račun ati na Gonga koji je odobravao to što je ona na dvoru stvarala vlastitu frakciju, na učenjaka Weng Tonghea koji je bio novi vladarov učitelj, te na moćnike provincija. Cixi je također imala vojnu zaštitu Jung-lua, koji ju je nekoć zaprosio i koji je post ao jedan od glavnih mandšurskih zapovjednika i upravitelj carske palače. To je za nj u bilo dovoljno da pobijedi. No njezin odnos s Jung-luom se ubrzo pogoršao, jer je otkrila daje imao aferu s jednom damom iz palače što ju je nagnalo da ga otjera iz Pekinga. Godine 1880. Udovici se toliko pogoršalo stanje bolesnih jetara da su krušile glasin e da umire. Nakon što se oporavila, nastavila je utvrđivati svoj autoritet. Gong, ko ji je postao nevašan 1884. sišao je s vlasti i otac mladog cara, princ Chun, postao je glavna muška figura na mandšur-skom dvoru. Bio je ošenjen za Cixinu sestru i sudjel ovao je u revoluciji 1861. Na glasu kao učenjak bio je manje arogantan i popularni ji od svoga brata Gonga. Njegovi ksenofobični pogledi davali su mu patriotski značaj . Melankoličan, obješena brka i kozje bradice potrudio se da ne bude prijetnja Udoviči nom autoritetu koja je bila regentica još dvije godine nakon 1887., kad je Guangxu postao punoljetan. Izvan zatvorenog dvorskog kruga zemlja se i dalje tresla od neprekidnih pobuna, u manjoj mjeri nego što je to bilo s ustancima sredinom stoljeća, koje su uzroke ima le u katastrofama, siromaštvu, tajnim društvima, banditima i protumandšurskom raspološen ju. Kad bi dinastija odlučno reagirala uz podršku vlastele i trgovaca, nemire se mog lo ugušiti, ali su oni istovremeno doprinijeli smanjivanju vlasti centralne uprave i prenošenju ovlasti na provincijske moćnike. Događaji u tri grada provincije Wuhan početkom 1880. bili su primjer pritajene nesta bilnosti. Suša i slab urod na početku desetljeća povisili su cijenu domaćeg šita za 25%, a cijena ulja se udvostručila. Izgladnjele VIO I. - KRAJ CARSTVA izbjeglice hrlile su u gradove poredavši se na ulicama ispred javnih kuhinja sa zo benom kašom. čak su i uspješni trgovci u Hankou, koji je postao ugovorna luka 1861., o sjetili pritisak.21

Zatim se pojavio siromah iz Shandonga koji je godinama lutao Kinom, a sljedbenic i su ga oslovljavali kao Velikog učitelja zbog njegovih propovijedanja o transcend entalnoj zajedničkoj vjeri i poziva da se dinastija Qing ukloni s prijestolja, jer je on pretendirao na prijestolje kao nasljednik dinastije Ming. Nakon nekog vre mena Veliki učitelj otišao je na novo putovanje ostavivši svog sina i jednog poručnika d a organiziraju pobunu iz jedne trgovine u Hankou, koja je nekoć pripadala instrukt oru borilačkih vještina po imenu Gluhi Chang. Iz redova ortodoksnih budista i tajnih društava potakli su na pobunu 4000 ljudi i stvorili Vojsku leteće vrline. Na tisuće m uškaraca bilo je spremno priključiti im se. Plan je bio da se podignu bune uzduš rijek a Yangzi i Han, te Shandong i Jiangsu na istočnoj obali. Krajem travnja 1883. grup a izrađivača sanduka za čaj, zapuštenog izgleda, koji su bili dio urote, stigla je u Han kou šireći priče 0 prijetećem nasilju kako bi posijali paniku. Trgovci su zatvorili dućane, otišli natr ag na selo ili su formirali vojne jedinice. Vlasti su naredile da gradska vrata budu zatvorena. Pozvane su careve trupe koje su uhvatile pijanog urotnika u javnoj kući. Plemstvo je krenulo u akciju. Objavljen je rat. Pušionice opijuma 1 javne kuće su zatvorene. Redovnice iz budističkih samostana su zbog sumnje za suučes ništvo u pobuni poslane kućama ili su prodane u kon-kubine. Hapšenja su trajala mjesec ima. Pobunjenike su prokazivali članovi njihovih obiteljskih klanova i bili su pre davani vlastima kao nagrada. Stotine su bile pogubljene, često nakon dugotrajnog m učenja. Veliki učitelj je pobjegao. Neki izvori tvrde daje kasnije uhvaćen i pogubljen , drugi da se zakopao na svetoj planini, a neki pak da je mirno šivio i umro u sel u blizu Tianjina. Tog kišnog i vjetrovitog dana, 24. veljače 1884., u Pekingu, spektakularna procesija krenula je iz Zabranjenog grada prema kući jedne od Cixinih nećakinja. Na začelju je bilo devet bijelih ponija koje je slijedila krasna kočija, nosiljka i golemo mnoštvo mandšurskih zastavonosaca //naziv su dobili po tome što su u invaziji 1644. u bitku nosili mnogo različitih zastava, op.a./l u crvenoj odjeći. U rukama su dršali svjetil jke urešene kineskim znakom vjernosti. šesnćst nosača nosilo je mladu u palaču na vjenčan je s carom Guangxuom koji je uskoro trebao proslaviti sedamnćsti rođenSNAGA I SLABOST dan. Sa mladenkom su bile dvije konkubine. Jedna je imala trinćst, a druga petn ćst godina. Mladenkina oprema koju je nosilo 4000 mladića brojala je 600 predmeta uključujući zlatni šah, dragulje, šad, pokućstvo i zrcala od tri metra, a sve je bilo zašti no platnom šute boje, boje careva.22 To nije bio brak iz ljubavi. Mladenka je bila mršava, blijeda i tri godine starija od svog muša. Niti se on sviđao njoj, niti ona njemu. Cixi je ugovorila brak da učvrs ti moć svog klana. Vjerojatno se također nadala da će, dobivši nasljednika, izbjeći još jedn u krizu oko prijestolja. Ali, bio je to brak bez djece. U stvari, mošda brak nikad a niti nisu konzumirali - francuski liječnik koji je pregledao Guangxua deset godi na kasnije dijagnosticirao je da car nije mogao zadršati erekciju.2-1 Cixi je u mladenkinu pratnju uzela dvije konkubine tinejdšerke, sestre iz provinci je Canton. Jedna, poznata kao Sramešljiva konkubina, bila je debeljuškasta i mirna d jevojka. Druga, koju su zvali Biser konkubina, bila je lijepa i šivahna i car je v iše ušivao u njezinom društvu, nego u društvu svoje šene. No ona je vrlo brzo iskoristila svoj pološaj kako bi pomutila njihove sastanke, i kako bi svom bratiću osigurala odl ične ocjene na carskom ispitu. Kad se ta afera 1884. pretvorila u skandal, Cixi je naredila, pričalo se, da se dvije mlade šene otpuste iz slušbe i išibaju, premda su im kasnije ponovno priznat njihov prijašnji status. Bratić je bio privremeno deportiran

iz Pekinga.24 Tjedan dana poslije vjenčanja, nakon što je car napunio sedamnćst godina, objavljen je dekret da će se Cixi povući. Iako se trebala povući već dvije godine ranije, nije to učinila kako bi usmjeravala mladog cara. No sada, s pedeset i dvije godine, došlo j e vrijeme da ode i smjesti se u Ljetnu palaču izvan Pekinga koja je, nakon pljačkanj a anglo-francuske ekspedicije 1860., bila preuređena u raskošnom stilu. Jezera, natk riveni puteljci, stabla, cvijeće i klasični mostići s lukovima, to je bilo najomiljeni je mjesto "Starog Bude", kako su je počeli zvati. šivjela je u predvorju Sreće i dugov ječnosti koji su uokvirivala dva dvorišta puna magnolija. Stotine jela kuhalo se sva ki dan za dva glavna obroka tijekom dana.25 Iako je naredila da otpuste cenzora koji je predlošio da carski zapisi i dalje bud u pod njezinom paskom, o tome u kojoj se mjeri Cixi povukla s vlasti moše se raspr avljati. Car Kine bio je njezin nećak, no ona je još uvijek bila šefica produšenog mandšur skog klana i mnogi prinčevi i stariji dvorjani de facto su je smatrali vladarkom, tkogod da je sjedio na tronu. Zadršala je kontakt sa Zabranjenim gradom preko plem ića, dvorjana i dio i. - kraj carstva pedesetpetogodišnjeg eunuha Li Lianvinga, koji joj je, kada je nakon njezinih moli tvi pala kiša, nadjenuo nadimak: "gotovo kao da je Buda", rekao je.Poput Deng Xiaopinga koji se povukao iz svakodnevne administracije stotinu godin a kasnije, Cixi nije bila tip osobe koja će nestati. Poput njega, mogla se samo os loniti na vlastito iskustvo i mudrost kako bi rešim sačuvala od propasti, pogotovo z bog sumnji koje su imali njezini dugogodišnji savjetnici prema maloljetnicima, za koje su smatrali da imaju samo deklarativnu moć. U svakom slučaju, to je dovelo do u potrebe sile kako bi se potisnula politička reforma i kako bi se članove dinastije d ršalo pod strogim nadzorom ili čak kućnim pritvorom u palači, dok su iskusni starci s vr ha nametali ortodoksne metode i blokirali politički napredak koji je mogao promije niti Kinu. *** Guangxu je bio krhka zdravlja i fizički i mentalno, sklon promjenama raspološenja i ponašanja. Imao je problema s plućima i govorom, i često je padao u depresije. Njegov učitelj Weng Tonghe, prisjećao se kako bi car briznuo u plač ili naglo zašutio ako nije še lio više učiti. Majka ga je zanemarivala, a otac je sav bio zaokupljen dršavnim poslov ima. Dok je bio dječak, eunusi su loše s njime postupali. Kad je dozvolio posjete st ranim diplomatima, zaprepastio je američkog ministra Charlesa Denbva, "profinjen m ladić, malen i mršav koji ne izgleda kao da posjeduje fizičku snagu". Imao je velike c rne oči i glatko lice bez brade. Glas mu je bio "tanak i slabašan poput zujanja koma rca". U skladu s običajima mladi vladar je počeo s pokazivanjem dobročin-stava. Godinu dana porezi su bili manji. Zatvorske kazne bile su smanjene - zatvorenici, koji su tr ebali ostati bez glave ili biti zadavljeni, puštani su na slobodu. Odredi zastavon osaca dobili su šivešnih namirnica za jedan mjesec unaprijed. Sve mandšurske šene preko sedamdeset godina starosti dobile su darove. Obećano je da će završni ispiti proizvest i velik broj uspješnih kandidata. Guangxu nije volio velika trošenja te je rekao pod ređenima iz provincija da će se suočiti s "najgorim kaznama" ako uvedu porez kojim bi se pomoglo platiti njegovo vjenčanje - iako je Cantonu rečeno da se iskaše s biserom v elikim poput sjemena bagrema.27 Car je nalošio da se budšet kraljevske kuće, koji je njemu bio povjeren smanji za jedn u trećinu, što je članove dvora koji nisu imali nikakvu SNA Ci A I sL AROST

šelju stegnuti pojas zasmetalo i dovelo u neugodnu situaciju slušbenike Ministarstva financija koji su odbijanje svojih prijedloga došivjeli kao ponišenje. Guangxu je t akođer dao oduška svojoj srdšbi prema eunusima koja je potjecala od njegovog lošeg iskus tva iz djetinjstva. Jednog je skoro nasmrt pretukao zbog neznatne uvrede dok je drugome dodijelio osamdeset udaraca štapom zbog nedostatka poštovanja.28 Pokušaj da smanji troškove i suzbije korupciju potaknuo je zabranjenu temu - Udovicu . Ona je voljela luksuz i nije škrtarila trošeći novac na Ljetnu palaču. Ako je trebalo srezati potrošnju u zemlji onda je sasvim logično bilo da to bude i na njezinom posj edu. Ali, to je bio prevelik zalogaj za mladoga cara. Kada je cenzor zatrašio u nj ezino ime izvještaje o dršavnim pitanjima Guangxu je eksplozivno reagirao - grešni slušb enik deportiran je daleko na zapad. No novi vladar čitao je knjige koje su ga upozoravale na teškoće Kine i pokazivale mu kako se problemi rješavaju u drugim zemljama. Uzimajući poduku iz engleskog i francu skog naručio je sašetke iz stranih novina i gledao je slike u britanskim i američkim i lustriranim tabloidima. Postoji priča da kao mali ostao hipnotiziran ispred dućana s mehaničkim igračkama koji j e dršao neki švicarac u Pekingu. Bio je fasciniran telefonom i uveo je jedan u Zabra njen grad. Imao je minijaturnu šeljeznicu koju je dao napraviti kraj jezera Ljetne palače u kojoj su se vozili on i njegova teta u otvorenom vagonu koji je vukla ma la lokomotiva. Svim srcem je tešio da vlakom otputuje od Pekinga do Cantona pa je še ljeznica puštena u promet čim je linija završen.a a pustio je u opticaj ono što je bilo opisano kao "crven i vruć dekret" optušivši direktora šeljeznice da je "vrlo revno radio ništa" kako je to objavila novina North China Herald.29 Glavni carski slušbenik bio je vladarov bivši učitelj Weng Tonghe koji je bio prvi na najvašnijem carskom ispitu 1856. Osim što je obnašao različite dušnosti upisao je u školu ml adoga cara, te je poučavao Udovicu. Pred kraj 1870. postao je šef Cenzure i predsjed nik Odbora za kašnjavanje. Kako je imenovan u glavno tijelo vladinog rešima, Veliko vijeće, postao je Ministar financija. Premda je bio čovjek od vlasti pokazao je inte res za nove ideje kao sponzor poznatih umova, što je omogućilo intelektualno previra nje u Pekingu. VVenga su neki smatrali kao vodeću figuru u "carevoj frakciji" nakon što je Udovica napustila Zabranjeni grad, ali on je bio odan prijestolju više nego onima koji su to prijestolje zauzimali. U skladu s time njegova velika ljubav prema carskoj st olici značila je da bi njemu bilo teško pristaVIO I. - KRAI CARSTVA ti uz Guangxua protiv svoje tetke, kojoj je dugovao posebnu zahvalnost od kada j e pomogla njegovome ocu. Izvještaji cenzora pokazivali su rastuću brigu zbog slabog sistema. Carski odgovor b io je da su slušbeni krugovi bili "prenapučeni ljudima prosječnih sposobnosti i često loše reputacije na štetu javnih slušbi" Ministarstvo financija trebalo bi zaustaviti pro davanje viših pozicija, dodao je. Niši činovi trebali bi se prorijediti zbog "čestih opt ušbi na račun nekompetentnih i pohlepnih prefekata, podprefekata i magistrata depart mana i okruga". Ne postoje dokazi da se puno napravilo. Riznica je trebala novac od prodaje i lokalni slušbenici su se koristili time kako bi obranili svoje inter ese preko veza, mita i pukog odbijanja te da bi slijedili naputke iz središta.30 Drugi cenzor je zabilješio kako je vladin sustav ureda, koji je trebao utjerivati takse na prijevoz dobara za financiranje plemićke vojske, bio "poput zvijezdama pr ekrivenog neba" u čitavoj zemlji, a onda i izvan kontrole Pekinga. Glavni problem krune bio je da su slušbenici koji su htjeli pomoći imali direktan ili indirektan in teres u odršavanju postojećih dršavnih poslova.

Kao što su gledali na nametljive strance, mnogi su plemići i na uvezene tehnike gled ali kao na prijetnju njihovim pozicijama u provincijama. Postojao je jak otpor z apadnjacima u Hunanu gdje je jedan koji je ušao u glavni grad provincije Changsha 1886. završio u zatvorenoj nosiljci koju su iznijeli iz grada. Putnicima iz Europe u Yunnanu i Guangxiju bilo je zabranjeno dolaziti u kontakt s lokalnim stanovništ vom. Trgovac u Gu-angxiju koji je kupio sol od Europljana bio je pretučen na smrt. Misionarski liječnik koji se nastanio u starom glavnom gradu Xi'ana sredinom osam desetih godina 19. stoljeća pobjegao je nakon što je rulja zapalila njegovu ambulant u. Postoji izvještaj koji govori da je jedan mandšurski princ smatrao kako su svi st ranci došli s jednog otoka koji je ostao gotovo nenaseljen, jer je toliko stanovni ka otišlo u Kinu; svaki dan su se pretvarali da su različite nacionalnosti samo kako bi prevarili Kineze. No koliko god da su zapadnjaci bili naporni oni nisu bili glavna prijetnja Kini za vrijeme Guangxuove vladavine. Ona je došla preko mora s i stoka. Jedan od velikih konflikata modernog doba počeo je 1894. između Kine i Japana. Desec i milijuna šivota bit će izgubljeni i raspirit će se antagonizam, zaoštren povijesnom teši nom u njihovoj međusobnoj borbi za prevlast u istočnoj Aziji koja je kulminirala jap anskim pretenzijama, budući da su tamo krajem 19. stoljeća, za vrijeme oligarha rest auracije MeSNA0A I SLABOST iji koji su proveli modernizaciju, bile prihvaćene zapadne metode. Prva provala ja panske ekspanzije došla je iz Koreje gdje su se Tokyo i Peking nadmudrivali oko pr emoći. Slabost Kine bila je otvoren poziv Meiji carstvu koje je napravilo potpunu refor mu nakon ekspedicije Komandanta Perrva iz 1852. i kontakta s vanjskim svijetom. Na teritorijalno širenje gledalo se kao na sveti imperijalni način da se otok oslobo di ekonomske slabosti, da se priskrbi dodatni šivotni prostor na azijskom kopnu i da se proširi poruka o japanskoj superiornosti. Uz rijetke iznimke poput Li Hongzhanga Kinezi nisu imali pojma što se događa. Za nji h je Japan bio inferiorna zemlja, njezini stanovnici bili su pogrdno poznati kao wojen - patuljci - koji su dugovali svoju kulturu Kini. Ispraznost takvog prist upa trebali su uvidjeti još 1870-ih kada je Japan napao Taivvan pa je Peking morao platiti da se Japanci povuku. Kraljevstvo Koreje je bio logičan sljedeći korak. Pol uotok je dugo bio pod vrhovnom vlašću Kine, a Tokio se počeo micati kroz Korejski kana l početkom 1880. podupirući pobunjeničku frakciju na sudu u Seulu. I Kina i Japan posl ali su svoje trupe. Li Hongzhang je 1884. pregovarao da obje strane povuku svoje snage i jamčio je da ih neće vratiti bez dogovora. Nova pobuna buknula je 1884. kad se korejski monarh suočio sa seljačkom pobunom i zatrašio vojnu pomoć Pekinga. Nakon što se carski dvor slošio s time Japan je reagirao poslavši daleko više trupa koje su preu zele Seul, razorile palaču, razorušale garnizone u gradu i zatočile vladara. Princ, ko jeg su oni postavili, odrekao se svih sporazuma s Pekingom. Kineska apsolutna moć je završila. Razvijajući smjernice propagande koje će koristiti sljedećih pedeset godina Tokyo je smatrao dušnošću "izvesti malo kraljevstvo na put civilizacije" da bi bio si guran da to neće spriječiti druga sila, bolje rečeno Kina.31 činovnici i savjetnici u Pekingu trašili su šestok odgovor. Cixi je bila ljuta. U Kini se pojavilo loše znamenje - kuga, kolera, poplave praćene velikim vrućinama. čudna dupl a kruna stvorila se oko sunca. Neuspjeh u suočavanju s Tokijom bit će daljnji znak p ropadanja dinastije Qing, a oni se s time nisu mogli nositi.32 Objava rata koja je stigla s dvora glasila je da je Kina oduvijek "slijedila put ove filantropije i savršene pravde pomašući našeg malog podanika" u njegovim nedaćama, ali

sada je bilo nemoguće dogovoriti se s Japancima koji su se u tekstu neprekidno na zivali vvojenima. Oni su se pokazali ratobornim nasilnicima zaprijetivši neočekivani m, podmuklim napadom. Li pio i. - kraj carstva Hongzhangu, koji je upravo bio nagrađen najvišim kraljevskim ukrasom - perom sa tri paunova oka - naređeno je đa skupi čitavu kinesku vojsku te da "izbace vvojene iz njihovih gnijezda".1-1 Li se nadao da će strane snage poštedjeti Kinu rata tako što će obuzdati napadače. No dina stija Qing nije ušivala simpatije inozemnih vlada i mladi car je bio nestrpljiv đa h rabro stane na put Japanu. "999 od tisuću Kineza je sigurno da velika Kina moše svla dati mali Japan", napisao je Robert Hart.14 Na papiru Kina je imala više od milijun naorušanih muškaraca koje je mogla poslati u r at, 325.000 su bile trupe zastavonosaca, otprilike slično brojčano stanje tvorio je "Zeleni standard" //vojnici koji su bili pod zapovjedništvom dinastije Ming, preda li su se dinastiji Qing nakon poraza 1644., op. prev.ll iz skupine Han uz 400 00 0 drugih vojnika koji su prošli vojnu obuku. Stvarni brojevi u totalu bili su nešto manji od ovih i neke elitne mandšurske snage još uvijek su se zadovoljavale svojom v ještinom baratanja lukom i strijelom radije nego s puškama. Za razliku od njih, Japa n je imao 270 000 obučenih trupa s modernim orušje, povrh toga Tokio je provalio u k ineske vojne telegrafske šifre.-15 Vojska dinastije Qing bila je podijeljena između regionalnih i dvorskih šefova, a ja panska je bila ujedinjena. Kineski sustav zapovijedanja uspijevao je istovremeno biti pretjerano centraliziran i ekstremno kaotičan. Generali su se gubili u mnoštvu nejasnoća. S druge strane japanski zapovjednici imali su jasne ciljeve pa su nast avili s napadima s obuhvatom što je uništavalo Kineze. Qingove postrojbe zauzele su defenzivnu poziciju na početku rujna 1894. iza zidova i zemljanih nasipa sjevernokorejskog grada Pvongvanga. Mislili su da imaju puno vremena - neprijatelj se nije trebao pojaviti još tjedan dana - pa su se prepustili gozbi, opijanju i kockanju do kasno u noć jesenskog festival a 14. rujna. Ali Japanci su došli preko oblišnjih planina i napali ih idućeg dana prij e zore pod kišom bombardiranja teške artiljerije. Nakon kratke stanke Kinezi su se k renuli suočiti s njima, ali su vrlo brzo bili uništeni. "Naši borci padali su kao pokoše ni", prisjeća se jedan od prešivjelih. Kineski strijelci su pokušali galopom odjahati iz grada, ali su ih uništile japanske postrojbe koje su se već bile rasporedile uz s amu cestu. Preostali borci izvjesili su bijele zastave na zidove i zatim su pobj egli. Ponovo su mnogi ubijeni dok su prolazili kroz neprijateljsku obranu. Japan ski podaci pokazuju da je poginulo 189 vojnika, a 516 ih je bilo ranjeno, dok su kineski gubici iznosili 2000 mrtvih i 6000 zarobljenih.16 SNAGA I SLABOST Pašnja se zatim prebacila na more testirajući po prvi puta mornaricu od trideset rat nih brodova koje je Li sagradio s materijalima iz Europe, unatoč tome što su članovi o tvoreno pljačkali i uzimali novac namijenjen za eksploziv i punili spremnike grana ta pijeskom. Dva dana nakon što su Japanci zauzeli Pyongyang, Kinezi su dobili šesto satnu pomorsku bitku na ušću rijeke Yalu na korejskoj granici. Kina je izgubila četiri broda, a od japanskih brodova nijedan nije bio potopljen, iako su neki bili ozb iljno oštećeni.37 Kineska vojska je zatim oformila obrambenu liniju na rijeci Yalu koja je bila širo ka sedamdeset, a duboka tri metra, ali Japanci su preko rijeke sagradili most. U natoč velikim planovima da prikupe nove snage diljem carstva, kinesko pojačanje nije se pojavilo. Obrana je pobjegla. Japanske snage ušle su u Mandšuriju i nastavile do

strateški smještenog lučkog grada Porth Arthur //nazvan prema poručniku britanske Kralj evske mornarice Williamu Arthuru koji je 1860. svoju oštećenu fregatu ondje usidrio radi popravka, op.a.ll koji su i zauzele uz mlaki otpor. Većina kineskih vojnika j e pobjegla - prema jednom svjedoku najviši civilni dušnosnik u mjestu pobjegao je br odom u Tianjin presvukavši se u običnu pamučnu odjeću.38 Kada su 21. rujna Kinezi ušli u Port Arthur japanski vojnici ostali su izbezumljen i kad su glave svojih suboraca vidjeli obješene na konopu, odrezanih ušiju i noseva. Dva rasporena tijela visjela su sa stabla, izvađenih očiju. Kako bi odgovorili na s ve buduće masakre pobjednici su ubijali sve od reda. Odveli su grupu Kineza na jez ero i utopili ih. Civili su bili vezani skupa i ubijani svi odjednom. Vojnici su paradirali na ulicama s ljudskim glavama na bajunetama. U gradskom utvrđenju zabi li su odrezane glave na koplja i tako trčali uz vrh zidina.39 Nezaštićeni i nenaorušani stanovnici bili su masakrirani u svojim kućama, a njihova tije la bila su neopisivo osakaćivana", objavio je reporter James Creelman za New York Vvorld. "To je bilo nekontrolirano vladanje ubijanja koje je potrajalo tri dana. čitav grad je bio podvrgnut zapanjujućem nasilju".40 Creelmanovi izvještaji, koji su navodili broj poginulih civila veći od 2000, nagnali su ministra vanjskih poslova u Tokiu na izjavu da "nije postojala nikakva namjera da se naudi ili maltretira civile", ali da su vojnici "nošeni bijesom zbog sakaćenja njihovih suboraca prekršili sve zabrane... da bi se osvetili ne birajući tko će im biti šrtva". Unatoč svim preokretima Peking je proglasio veliku pobjedu. Ratni crteši koji su se prodavali na ulicama kineskih gradova pokazivali su daje PIO I. - K RA ) CARSTVA neprijatelj svladan, a Japanski zarobljenici su bili zavezani naopačke za štapove do k su ih vodili na pogubljenje. Ali kad je stvarno stanje stvari pro-curilo u jav nost trebalo je naći šrtveno janje. Meta je bilo Li Hongzhang. Nakon što su ga skinuli s pozicija, ostao je bez Paunovog pera s tri oka i carskog šutog ogrtača. Već je tog ljeta bio izvrgnut napadima u detaljnom izvještaju cenzora koji je napao "ogromno bogatstvo, moć i utjecaj klana Li". Dvorski savjetnici proglasili su ga "nekompete ntnim, arogantnim i nepoštenim", dodavši da "njegovo ime zaudara u nosnicama njegovi h sunarodnjaka". Li je upozorio svog brata Hanzhanga, guvernera u Cantonu, koji je zbog profiterstva najviše bio na meti kritika, da je "carev um nedokučiv". "Pazi i djeluj." Brat se te noći bezuspješno pokušao ubiti.41 Da pokaše solidarnost u ratu Cixi je naručila da se pošalje 15.000 krznenih kaputa voj nicima koji su se borili u ledenoj Mandšuriji i donirala je tri milijuna tćla //m jera za tešinu srebra, iznosi otprilike 37grama, op. prev.ll za hranu. Dvorski ban keti za vrijeme zimskog solsticija su otkazani. Naredbe su bile izdane generalim a-blagajnicima koji nisu obavili svoj posao. Carski dekret je naredio strogu dis ciplinu, zabranivši cjenkanje ili kradu s tršnice, a promatrači su zabilješili da su sel jaci zaključavali vrata i zatvarali trgovine kad bi se kineske trupe priblišile.42 Princ Gong je je opet pozvan da preuzme vodstvo. "Iako se nije u potpunosti opor avio od bolesti prijašnjih godina", carski edikt je objavio da se "snaga njegova i ntelekta još uvijek ne moše usporediti ni sa kime". Carska molba guvernerima provinc ija da predloše što bi Kina trebala učiniti rezultirala je velikom većinom onih koji su tvrdili da bi Japanu trebalo platiti odštetu, ali da se nijedan teritorij ne bi tr ebao prepustiti. Da bi se pojačala slaba kineska mornarica pričalo se o kupovanju čile anske i o preseljenju glavnoga grada na zapad.4-' Japanci su 12. veljače 1895. zauzeli vašnu luku Weihaiwei u Bohai zaljevu u Shandong u nakon bitke od dvadeset i tri dana po ledenim temperaturama uz bjesomučan vjetar i ogromne valove. To im je omogućilo da unište kineske brodove koji su ostali u svo

jim sidrištima i sa dokova zaplijene 100 000 tona ugljena. Carski admiral počinio je samoubojstvo popivši otrov u svojoj kabini. Agresori su sada mogli kontrolirati m orski promet prema Tianjinu i Pekingu jednako kao što je njihova vojska bila razmj eštena sjeverno od glavnoga grada. Samo da su htjeli mogli su krenuti prema srcu c arstva. Jedan Europljanin iz carske Carinske slušbe poslan je da istraši uvjete mira . Odabiranjem zapadnjaka šeljela se izbjeći neposredna uvučenost dvora u pregovore; nj egove izjave mogle su se poSNAGA I SLABOST reći pod izlikom da on ne poznaje kineske protokole i proceduru. Japanci su ga odb ili uz objašnjenje da nije imao ispravne slušbene dokumente. Otposlana je druga misi ja pod vodstvom bivšeg američkog ministra vanjskih poslova Johna Fostera. Također je b ila odbijena. Japan nije imao nikakvog interesa da zaustavi rat kad ga je dobiva o. U očaju dvor se okrenuo čovjeku kojeg je osramotio i povjerili su mu mirovnu misiju. I u tom su slučaju postojale nedoumice kao i prije. Ako bi Li Hongzhang postigao zadovoljavajući dogovor to bi bilo na čast onima koji su ga poslali. Ako ne bi uspio ili bi se vratio sa sramotnim dogovorom o miru krivica bi se mogla prebaciti na njegova leda. Njegovi kritičari nisu mirovali. Jedan carev savjetnik rekao je da je Li šelio da neprijatelj pobijedi budući da je u Japanu imao velika ulaganja. Optuši li su ga da je sprječavao da namirnice stignu do kineske vojske i da je stavljao n ovac u svoj dšep dok se "veselio našem porazu i osuđivao naš uspjeh". Njegovo pogubljenj e, dodao je jedan cenzor, inspirirat će carske trupe da unište neprijatelja. No Cixi je znala da ona i carstvo nemaju nikoga drugog tko bi mogao izaći na kraj sa stra ncima. Taj kritički rasplošen cenzor otjeran je na daleki zapad da "okaje krivicu i posluši kao upozorenje drugima".44 Kad je Japan 19. ošujka 1895. zauzeo Ribarske otoke ispred Tajvana, Li je s delega cijom od više od 100 ljudi, u kojoj se nalazio i njegov sin, došao parobrodom u jušnu japansku luku Shimonoseki. Tokio je odbio kinesku molbu da odrši pregovore u Tianj inu ili Port Arthuru što bi omogućilo carstvu da se posluši izlikom da je neprijatelj došao poput molitelja. Pregovori s bivšim predsjednikom vlade rtom Hirobumijem vodili su se na engleskom. Ito je naučio engleski prilikom boravka u Americi gdje je studirao ustavno pravo. Li, koji je s visoka gledao na sićušne Japance, imao je prevoditelja. Prema japansk im zabilješkama Li je predlošio da bi se njegova zemlja trebala ujediniti s Japanom protiv bijele rase. Ito to nije prihvatio, a Li je zatim odmah predlošio mir.45 U skladu s politikom "neka se barbari tuku s barbarima" upozorio je Japance da b i se mogla umiješati treća sila ako osjeti da su njezini interesi ugrošeni. Ito je mod ificirao početne japanske uvijete no još uvijek je zahtijevao dosta teritorija i vel iku odštetu. Također je naglasio da su japanske trupe već na putu prema Kini i da ih i ma još spremnih na plovidbu, ostavljajući Lija s poštenim izborom, ili će prihvatiti nje gove uvijete ili će gledati neprijatelja kako napreduje. Pregovori su iznenada bili prekinuti kad je jedan japanski mladić ispalio hitac u Lija kojeg su zatim odveli nazad u njegovu privremenu rePIO I. - KIIA! i'AKS TVA zidenciju. Metak se smjestio ispod nosa. Japanci su ostali u šoku - car je poslao svog osobnog liječnika, a carica je pripremala zavoje i poslala dvije medicinske s estre. Javljeno je da je Li dobio 10.000 pisama ohrabrenja. Zbog pacijentove poz ne dobi liječnici mu se nisu usudili dati anesteziju i odlučeno je da se kineski dršav nik neće operirati, već da će se pregovori završiti što je prije moguće. Sramota koju su jedne japanske novine nazvale " ludi pothvat propalice" vratilo

je napadače korak unazad. "Nitkov je uništio veliko postignuće nacije", rekao je japan ski feldmaršal. Tokio se osjetio odgovornim ponuditi trotjedno primirje. Planovi d a se ude u Peking su ostavljeni po strani iako su ponovno zauzeli Tajvan. Lijev sin je 1. travnja u očevo ime prihvatio nove uvijete mira iz Toki-ja. Japan je trašio čitav poluotok Liaodong u Mandšuriji kao i pravo na Tajvan. Ostali teritorij i koje bi Japan zadršao na sjeveroistoku uključivali su rodni kraj dinastije Qing u Mandšuriji gdje su se nalazili nadgrobne spomenici njihovih predaka. Stanovništvo ok upiranih područja bilo bi prisiljeno postati japanskim građanima. Kina bi se dršala po dalje od Koreje. Zatrašena odšteta je bila jednaka godišnjem kineskom carskom budšetu. J apan bi mogao imati pristup u sistem ugovornih luka zapadnih sila i sedam kinesk ih gradova bi bilo otvoreno za njihove tvrtke kojima bi bilo dopušteno tamo gradit i tvornice. Japanski proizvodi bili bi izuzeti od transportne takse 'likin'. "Bo rba čovjeka i orušja je završena", objavile su jedne tokijske novine, "sada počinje borb a trgovinom."4'1 Dok je Li putovao kući noseći sa sobom sve ove uvjete, prinčevi, ministri i provincijs ki guverneri savjetovali su caru da ih odbaci, ali da poveća odštetu u zamjenu za te ritorijalne koncesije. Dvjesto tisuća trupa je skupljeno za obranu glavnoga grada. Međutim, kao što je Ito bio obećao, Japan je poslao više nego 50 ratnih brodova. Mirovn i ugovor je prihvaćen. Broj kineskih šrtava u ratu procijenjen je na 35.000. Premda su japanske šrtve iznos ile 739 osoba i još 230 koje su kasnije podlegle ranama, stvaran broj bio je sigur no veći - neki izvori govore o 17.000. Kolera se proširila po napučenim brodovima koji su plovili natrag u Japan, kad je izgubljeno 40.000 šivota. Međutim, zadovoljstvo z bog pobjeda itekako je povećala japansku samouvjerenost - ali i vojni budšet dok je Zapad polako postajao svjestan prisutnosti nove sile na Istolu. "Prije se nismo poznavali i svijet nije poznavao nas", napisao je vodeći japanski novinar. "Ali sa da kada smo iskusili svoji; snagu, poznajemo sebe i prepoznati smo od svijf ta." 47 S N A 0 A I SLA R O S T Neke kineske jedinice su se hrabro borile, ali njihov opći dojam i način na koji je dvor rješavao krize dodatno su umanjili međunarodni status carstva. "Nikada u svojoj povijesti Kina nije bila tako siromašna i tako slaba", šalosno je konstatirao učenjak Yu Tsan. Prema Robertu Hartu, "Propast Kine je bila ušasna, a komično i tragično su b ili spojeni ujedno... na najbolniji i najpotpuniji način." Ljuska kraljevskog jaje ta je bila nepovratno slomljena, nastavio je. "Sve stoje Kina trebala ljubazno p repustiti drugima kad su to od nje trašili, sada je morala dati Japanu koji je to od nje iznudio silom. Japan će sada zauzeti pozu i svima obznaniti - 'tako se to r adi i ja sam taj koji je to učinio'". Glasilo šangajskog britanskog establiš-menta, Vi jesti sjeverne Kine, opisao je Kinu kao "jednu veliku meduzu". Međutim, u razočaranju je Lijevo staro vjerovanje da će Kina moći iskoristiti strance da isključi sve ostale napokon došlo na svoje. Kad su procurile informacije vezane uz dogovore o predlošenim teritorijalnim promjenama, zabrinule su se europske sile ko je su u Kini imale svoje interese. "Mikado bi mogao postati kineski car i Rusija će trebati stotine tisuća trupa da obrani svoja dobra", rekao je ministar financija iz Sankt Peterburga, Count de Witte. Zato je pritisak stavljen na Tokio da sman ji svoje dobitke. Tijekom povlačenja Japan je objavio da će zadršati poluotok Liaodong u zamjenu za dodatnu odštetu iako je čvrsto ustrajao na Tajvanu. Rusija i njezin eu ropski prijatelj Francuska, sada su se mogli predstaviti kao istinski kineski pr ijatelji u usporedbi s Britancima koji su bili bliši Japancima. Nakon rada na mirovnom sporazumu Li nije bio ponovo kašnjen zbog neuspjeha, ali se

činilo najbolje za njega da neko vrijeme provede izvan zemlje. Tako je krenuo na dugačko putovanje po Europi i Americi. Prva destinacija je bila Sankt Peterburg za vrijeme krunidbe novog cara, za vrijeme koje je provodio svoju politiku pridobi vanja Rusije protiv Japana. U Velikoj Britaniji upoznao je Gladstonea i izrazio čuđe nje kako kći čovjeka tako vašnog poput vođe Liberala nije bila u stanju naći muša. Kad ga je vojvoda od Devonshirea upitao je li ikada ustrijelio tetrijeba, odgovorio je: " Nisam, ali sam često ubijao pobunjenike."48 4. Reforma i reakcija Nakon poraza od Japana uslijedio je niz prirodnih katastrofa. Suša je pogodila Sic huan, a poplave Anhui, Jiangxi i Jiangsu. šuta rijeka izlila se iz korita i sve se našlo dva metra pod vodom. Bez domova je ostalo više od milijun ljudi. Glad i kuga pogodile su Jiangsu i Hunan. Tinjian i okolica trpjeli su ozbiljnu sušu. Dugi ruka vci Velikog kanala su presušili i seljaci su ih koristili za čuvanje stoke dok se lo kalno stanovništvo za gradnju kuča koristilo materijalom iz nasipa.1 Pirati su plovili rijekama Biserne delte na jugu, tako da su britanski ratni bro dovi nekoliko puta išli uspostaviti red. Muslimani su dizali pobune u Gansu i Shaa nxiju. Bilo je nereda i u Anhuiju, Shandongu, Sichu-anu i Guangxiju. VVuhan je s tradao od stalnih pošara od kojih je jedan ubio tisuću ljudi. U Nanjingu svjetina je napala trgovine rišom, jer su trgovci posakrivali namirnice da mogu povisiti cije ne. U dolini Huai u istočnoj Kini 30.000 seljaka je sudjelovalo u šestokom protestu zbog problema u kojima su se nalazili. Na kinesku Novu godinu krajem siječnja 1898 . Peking je došivio totalnu pomrčinu sunca stoje bio vrlo nepovoljan znak. Sljedeće lj eto u glavnome gradu bilo je iznimno vruće tako da je termometar dosegnuo 41 stupa nj, i to u hladu. Vladalo je "pesimistično i depresivno" raspološenje, napisao je Ro bert Hart. Javne financije su bile u kaosu zbog plaćanja odšteta stranim silama. Inflacija se p ovećavala zbog slabe šetve i pada cijene srebra na čemu se bazirala njihova valuta. Ci jena brašna u Pekingu i riše u Shanghaju između 1892. i 1898. gotovo se udvostručila. U Suzhou devedesetih godina 19. stoljeća stanarina se povisila za 65%. Viši porez na z emlju uzrokovao je demonstracije. Povećan izvoz hrane izlošio je seljake međunarodnom kretanju cijena. Deficit trgovine se povećavao kako su se druge zemlje natjecale s tradicionalnom kineskom prodajom ča ja i svile - prodaja iz druge ruke je preuzela vodstvo i postala glavni izvoznik . Uvezeni ugljen se prodavao jeftinije nego onaj domaći. Rukotvorine su patile zbo g uvoza, pogotovo pamučDIO I. - KRAJ CARSTVA nih proizvoda iz Britanije, dok je Japan prijetio postati "Engleska Istoka". Oko 700.000 običnih sivih pamučnih košulja proizvedenih u Lancashi-reu putovalo je svake godine od Yangzija preko Shanghaja do Sichuana, a prodavale su se jeftinije od l okalnih proizvoda unatoč cijeni transporta. Ne samo da su iz Kine stranci izvlačili korist, već sami Kinezi nisu bili sposobni surađivati; ponašali su se poput predatora nad svojim plijenom svaki put kada se trebala realizirati dobit, zaključio je jeda n pisac.: Takva slabost Kine pogodovala je novom povezivanju stranih sila pri čemu je svatko dobio svoj dio kolača. Europski moćnici djelovali su istovremeno i samostalno i međus obno surađujući što se odrazilo na opću situaciju u svijetu. Predstavnik njemačke imperija lne trgovine rekao je da se Velika Britanija odnosila prema Kini poput mljekara koji šeli svoju kravu odršati na šivotu, dok su Francuska i Rusija mesari koji je šele r astrančirati.3

Unatoč ratu 1894.-95. Japan se uspio prezentirati kineskim vlastima manje okrutnim od Europljana, kao prijateljska azijska sila. Dobio je koncesije u Hangzhou, Su zhou, Hankou, Tianjinu, Xiamenu i Fuzhou, ali ne i u Shanghaju gdje su se presel ili u okrug Internacionalne zajednice koja je postala poznata kao "Mali Tokio". Sporazum po kojem su Japanci mogli graditi tvornice u ugovornim lukama brzo su p reuzele druge sile. Procijenjeno je daje između 1895. i 1913. otvoreno 136 stranih tvrtki i rudnika uz još stotinu koje su već prije postojale ilegalno. Promjene u ci jeni srebra pomogle su Japancima da njihovi proizvodi budu pristupačniji - izvoz o d ukupne japanske trgovine je skočio u prvoj polovici devedesetih godina 19. stolj eća sa 8 posto na 25 posto do 1914. U istom periodu japanska ulaganja u Kini ukupn o su porasla za 13,6 posto, što je bilo daleko manje od britanskih ulaganja (37,7 posto), ali nije bilo puno slabije od Njemačke i Rusije, a daleko ispred Francuske .4 Dvor se nadao da će iskoristiti "barbarsko rukovođenje" tako da strance iz eksternih barbara pretvori u interne, što bi zatim trebalo dati povoljnije rezultate. No zb og vojnog poraza Qing je postao jako ovisan o stranim ulaganjima. Između 1894. i 1 896. Kina je posudila 350 milijuna yuana od stranih banaka. Obećanje povrata porez a kao garancije moglo je biti vrlo pogubno. Dok su strane vojne invazije pokaziv ale dramatičnu snagu imperijalizma sve izrašenija zahvalnost i oslanjanje na strane donacije naglašavale su slabost Kine. Prisustvo stranca nije bilo potpuno negativno. Zapadne orušane snage pomogle su u borbi protiv Taipinga i Niena. Stranci su zaslušni što je Carinska slušba postala jedn o od najjačih orušja administracije, a donoRE FORMA I RE AKCI/A sila je jednu trećinu ukupnog carskog dohotka. Inspektor general, maleni Ulsterman Robert Hart bio je najpoznatiji zapadnjak u Kini od 1863. Organizirao je natjec anja u svojoj velikoj kući u Pekingu, gdje su se svake srijede odršavali plesnjaci i teniski mečevi. Svirao je violinu i imao svoj bend. S konkubinom je imao djecu ko ju je poslao van iz Kine kad je ošenio šenu iz Sjeverne Irske. Cesto je bio savjetni k dvora u poslovima sa strancima. Radio je sedam dana u tjednu i običavao je staja ti uz stalak za knjige od straha da će ga zrak u Pekingu uspavati ako sjedne. Posl ušivalo ga je sedam slugu za večerom čak i kad je bio sam za stolom. Jedan od pomoćnika pripisao je njegov uspjeh organizaciji. Sve je funkcioniralo savršeno pod njegovim vodstvom iako je privatno bio "vrlo zabavna osoba, savršen pripovjedač, ljubitelj v eselog i vedrog društva".5 Robert Hart koji je bio drugačiji od mnogih zapadnjaka što su prema Kini iskazivali prezir, nakon četiri godine provedene u Kini zaključio je da su Kinezi, "pristojni, da poštuju zakone, da su inteligentni, ekonomični i marljivi. Mogu naučiti raditi sve, nevjerojatno su pristojni, obošavaju nadarene i vjeruju u pravednost toliko da ne šele ni pomisliti da ona zahtijeva podršku ili provedbu silom. Oduševljavaju se knjišev nošću... posjeduju i primjenjuju zadivljujuću etiku, velikodušni su, uslušni, vole dobra d jela, nikada ne zaboravljaju uslugu i višestruko vraćaju svaku dobrotu." U Britaniji je vladalo pravilo "Slomiti, ali nikada ne svinuti", a u Kini "Svinu ti, ali nikada ne slomiti".6 Hart je proricao dan kada će vojska od 20 milijuna Kineza napraviti od Kine "mjest o u kojem će strancima biti neizdršivo i uzet će im sve što su oni uzeli Kini, i naplati t će im staru gorčinu sa zadovoljstvom, i nosit će kinesku zastavu i orušje na mnoga mje sta... pripremajući se za buduće nedaće i katastrofe o kojima nikada nisu ni sanjali". Kad je konačno 1908. napustio Kinu nagradili su ga s najvišim carskim odlikovanjima . Dok je vlak odlazio Vojni bend je svirao "Dome, slatki dome". Nakon njegove sm

rti 1911. u Britaniji je odlikovan titulom višeg zaštitnika zakonitog nasljednika pr ijestolja.7 Drugi strani utjecaji bili su sve manje pošeljni nakon što su europske sile zatrašile još koncesija u kasnom 19. stoljeću. Njemačka, koja se priključila nešto kasnije, širila se u Shandongu na istočnoj obali. Dva ubijena misionara, što su stradala od svjetine is koristila je kao ispriku da pošalje tamo svoju mornaricu i vojsku. "Jesu li nas sa mo šeljeli pokoriti dok smo se borili da se oslobodimo ograničenja naše drevne civiliz acije, dok su napredak i razvoj postepeno rasli?" zapitao se Li Hongzhang u jedn om PIO I. - KRAJ CARSTVA intervjuu za njujorški Herald, "da li bi se Kina trebala brinuti budući da se vode b itke u zaljevima i da su joj oduzeti teritoriji zbog toga što se zapadne zemlje to izvele zakonski, a ne ratom"?8 Dajući si za pravo da utabori svoju vojsku, ratuje i traši teritorijalne koncesije, Njemačka je postigla sporazum u luci Qingdao i čak je na gradskim brešuljcima sagradil a pivnicu i kuće u bavarskom stilu, dok su prospektori putovali u udaljenije kraje ve u potrazi za mineralima. Berlinski ambasador gledao je kako će snašni stanovnici Shandonga postati "kineski Nijemci" u onome što će jednoga dana biti njemačka provinci ja u Kini. Takvo agresivno ponašanje samo je potaknulo ostale da postave nove zaht jeve. Velika Britanija je dobila u zadatak da ne dopusti niti jednoj drugoj sili da se pojavi uz Yangzi i dobila je pravo na teritorij sjeverno od Kovvloona, na suprotnoj strani od Hong Konga, te na luku Weihaiwei, nakon što su uvjerili Japan da odande povuče svoju vojsku. Forsirajući Veliku igru s Rusijom u centralnoj Aziji , Velika Britanija je zaključila sporazume s Pekingom oko Tibeta gdje je kineski u tjecaj znatno pao. Francuska se etablirala uz svoje granice u Indokini. Japanu j e obećano da se niti jedna druga sila neće moći širiti u provinciji Fujian na istočnoj oba li. Jedino Italija, iako se trudila, nije uspjela pronaći mjesto, jer su ga u međuvr emenu preuzeli konzervativni mandšurski prinčevi da pokašu strancima da im se mogu odu prijeti. Sjedinjene američke dršave dršale su se izvan takvih teritorijalnih gusarenja savjetujući politiku otvorenog tipa kako bi spriječile diskriminaciju protiv drugih zemalja koju su provodile sile koje su dršale ugovorne luke. Rusija je predstavljala poseban problem za dvor. Iako je poraz muslimanskih pobu njenika na zapadu potvrdio da se Peking oslanja na "vanjsku Kinu", ruski carski rešim je još uvijek predstavljao laganu prijetnju na sjeveru, iako primarno nije bio zainteresiran za trgovinu, poput Britanaca, već za teritorijalno osvajanje. S dru ge strane, kineski cilj 1895. je bio pokušati pritisnuti Japan da se povuče s Liaotu ng poluotoka u Mandšuriji, a Peking je dobio novac da počne otplaćivati štetu koju je do govorio mirovnim sporazumom. Njegova glavna motivacija bila je blokirati Tokio, no Li Hongzhang, Zhang Zhidong i ostale vodeće figure koje su se osjećale iznevjeren ima nakon što su Britanci odbili stati na stranu Tokija, za dobrobit Kine odlučili s u se povezati s Rusima. Cixi se slošila. Li, koji je bio ovlašten za pregovore, nakon što je posjetio Sankt Pe-terburg poslij e zaključivanja dogovora s Japanom, dozvolio je Rusiji da proširi_svoju šeljeznicu na Dalekom Istoku preko Mandšurije do mora REFORMA I REAKCIJA u Vladivostoku, uz kontrolu stanica na kineskim linijama. Tajni sporazum obvezao je dvije zemlje da će se međusobno braniti ako ih Japan napadne. Lija su prijavili da je uzeo velik mito za suradnju i tako je još više povećao netrpeljivost domaćih patri ota. Dok je prolazio kroz Singapur na putu prema kući, Kinezi koji su šivjeli van sv oje domovine bombardirali su ga uvredama. Neprijateljski cenzori zadršali su svoj

kriticizam. Kad je u ranim jutarnjim satima otišao u Zabranjeni grad objaviti caru da ide na put, čovjek u crnom pojavio se iz sjene i napao ga prije nego što su ga s vladali.9 Međutim, drugi sporazum s puno više ustupaka povećao je ruski teritorij u Mandšuriji. Ru ski carski činovnici reagirali su arogantno poput ostalih stranaca. Konzulat u Pek ingu usvojio je zastrašujuće taktike zajedno s Ministarstvom vanjskih poslova, postu pajući s Kinom kao s potlačenom provincijom. Rusi su se nakon što su Japanci otišli prem jestili u Port Arthur i druge velike mandšurske luke Dalijana //kasnije transliter irano u Dairen, op.a.ll. i tamo su ostavili svoju tešku artiljeriju, te su se prog lasili neovisnima odbivši priznati kineske marke na pošti. Zatrašili su, no bez uspjeh , a da se otpusti kompletno britansko osoblje na kineskim šeljeznicama i zatrašili s u od Hongkonga i šangajske banke da im posude dva milijuna funti za novu šeljeznicu na sjeveroistoku. Zaustavili su otvaranje Rudarskog biroa jer je trebao biti u n adlešnosti Britanaca, a njihovi diplomati pridrušili su se Francuskoj u lobiranju ka ko bi spriječili povećanje plaća osoblju koje je radilo u Carinskoj slušbi, jer ju je vo dio Hart. U tim igricama nije sudjelovao samo Sankt Peterburg. London je sabotir ao projekt za francusko-rusku šeljezničku liniju, dok je Njemačka pomoću američkog sindika ta blokirala plan za šeljezničku liniju u Shandongu, jer je to smatrala svojim terit orijem.1" "Od jutra do mraka sam razmišljao samo o tome i ronio sam gorke suze, premišljao sam se i bio sam prepravljen lošim mislima dok mi nije sinulo", rekao je car Guangxu u ediktu koji je objavio tri dana nakon ratifikacije ugovora s Japanom u svibnju 1895. Izrazio je šaljenje što neće poslušati zamolbu da odbije sporazum i nastavi rat. No dvadeset četverogodišnji monarh je inzistirao na tome da bi ponišenje moglo obilješit i novi početak. Ukaz je glasio ovako: "Ovim je utvrđeno da bi vladar i njegovi dušnosnici, plemići i pučani trebali zaboraviti stare razmirice i dati sve od sebe da uspiju obučiti vojnike, dogovoriti provizij e i napraviti detaljan plan kako da promoviraju nove ideje i odbace stare. Nisu htjeli popuštanja, bespotrebne dokumenaDIO I. - KRA) CARSTVA te, odstupanja od dugoročnog planiranja, slijepo slijeđenje starih metoda, a šeljeli s u biti realistični u svemu kako bi se postiglo pravo samobodrenje."11 Guangxu je bio u skladu sa svojim vremenom. Porazi Kine započeli su niz nacionalni h propitkivanja i rasla je šelja za novim početkom. Ponišenje u japanskim rukama oslab ilo je autoritet starog sistema koji su predstavljali Cixi i njezini pomoćnici. Ml adi muškarci koji su polagali carski ispit u Pekingu potpisivali su peticiju za re formu koju su zatim dijelili okolo. Izvan ureda cenzora u glavnome gradu organiz irali su prve kineske studentske demonstracije. Osim što su trašili odbijanje mirovn og sporazuma, tvrdili su da građani imaju pravo, ili čak obavezu, smatrati svoje vla dare odgovornima za stanje u Kini. šeljeli su da Kina izgradi modernu vojsku, pobo ljša financijske uvjete, šeljeznicu i pomorsku trgovinu, i zahtijevali su promicanje poljoprivrede i industrije. Zaostale grane trebalo je razvijati. Trebalo je pov ećati poreze, promicati moderno obrazovanje i usvojiti vještine sunarodnjaka u inoze mstvu. U sličnom duhu, iako bez tako jasnih ciljeva, započeli su diskusiju intelektualci i iskusni političari kasnih devedesetih godina 19. stoljeća što je dovelo do podjele u p rvim političkim debatama koje su na Zapadu bile sasvim uobičajene, dok su u Kini bil e tek u povojima. Između 1895. i 1898. u pokret poznat pod imenom "Mlada Kina", ko ji je tešio povezati modernizaciju i liberalizaciju na način na koji su to bili učinil i samobodrenjaci, uključilo se 103 školskih udrušenja, 183 modernih škola, 62 izdavačke kuće

. Znanstvenike su poticali da obnavljaju stare modele povezivanja s političarima u nadi da će se prihvatiti njihove ideje. O problemima se raspravljalo brše i na otvo reniji način nego ikada prije, a razvoj u Americi i Europi se smatrao oglednim pri mjerom za Kinu. Pod jakim stranim utjecajima i razvojem tiska Shanghai je postao glavni centar z a nove časopise i novine koji su širili ideju promjena. U Pekingu je 50 znanstvenika s prestišne Hanlin akademije otvorilo knjišni centar s 40 prostorija kako bi mogli objavljivati originalna djela i prijevode, kao i glasilo od 44 stranice. U glavnim gradovima otvarala su se udrušenja "Prirodna stopala" kako bi se potaknu o prestanak vezivanja stopala. Počela su se odršavati predavanja o drugim nacijama i njihovom načinu šivota. Prevodile su se knjige sa zapada i knjišare su se trudile da ih učine dostupnima. Napredni guverner Hunana je u Changshi, gdje su engleske škole vrlo dobro poslovale, otvorio Političku školu. Intelektualna elita poznata pod imeno m Slavni znanstvenici, djelovala je provokativno na političare.12 REFORMA I REAKCIJA Stari samobodrenjak Zhang Zhidong donirao je novac za "Nacionalno društvo bodrenja " i sponzorirao je novine uključujući i one koje su zapošljavale znanstvenike i reform atore iz Cantona. U slavnome eseju koji je sugerirao "pet načina kako razumjeti", a koji je bio od iznimne vašnosti za Kineze, šelio je uskladiti reformu s tradicijom . U eseju je izlošio da njihova zemlja nije poput ostalih, da bi se moglo desiti d a bude kolonizirana poput Indije i Vijetnama, da su potrebne drastične promjene in stitucija i društva kao i tehnologije, da bit kineskog učenja leši u mogućnosti primjene naučenog znanja na praktične probleme i da Kinez treba ostati Kinezom gdjegod bio. Vašno pitanje reforme bili su i vojni nedostaci. Otvarale su se vojne škole i dovođeni su strani instruktori. Oformljena je nova vojska. Jedan od komandanata, štićenik Li Hongzhanga Yuan Shikai, pridrušio se Društvu nacionalnog bodrenja. Ako Kina sama "n e poduzme mjere za svoje očuvanje, ništa je neće spasiti od raspadanja", rekao je brit anski nadzornik. Nakon što je Zhang Zhidong otvorio vojnu akademiju u Hu-beiu prij avilo se 4000 muškaraca iz 120 različitih mjesta. Na vojnika se više nije gledalo s po dcjenjivanjem kao što je bio slučaj stoljećima ranije te je nova vojska, pod japanskim utjecajem, postala kolijevka reformi i revolucionarnih pokreta. Glavno pitanje bilo je hoće li rešim moći apsorbirati promjene ili će pak propasti. "Din astija mora propasti prije nego što prava reforma počne djelovati", zaključio je Rober t Hart. Spoznaje koje su dolazile izvana dovodile su u pitanje osnovne postavke kineskog svijeta. Znanost i geografija podrivala su kozmička vjerovanja na kojima je počivao status Sina Neba i njihovog carstva. Intelektualci su iznova interpreti rali klasične tekstove kako bi pronašli odgovore na pitanja. Neki su naglašavali vašnost samo-razvitka i praktičnog vođenja dršavničkih poslova, koristeći argumente da je to slično zapadnjačkom utilitarizmu, no također su zahtijevali univerzalni, moralni kontekst u koji je trebalo smjestiti bogatstvo i moć.13 Car je entuzijastično upravljao svime. Edikt koje je objavio u lipnju 1895. sadršava o je korake koje je Kina trebala poduzeti da se modernizira - izgradnja šeljeznice , reforma valute, proizvodnja tehnike, izgradnja rudnika, razvoj poštanskih usluga , vojno usavršavanje, povećanje vojnih provizija, demobilizacija dodatnih trupa, reo rganizacija mornarice, uvođenje modernih škola, istrašivanje potencijala neobrađene zeml je, pojednostavljenje birokracije. Pitanje novčanog poslovanja također je bilo uključe no u carski ispit pa su obavljene pripreme za poseban test iz ekonomije.14 PIO I. - KRA] CARSTVA Krajem 1895. proglasom je objavljeno da su šeljeznice "najvašniji faktor u odršanju tr govine kao i izvor zaposlenja za mase. U skladu s time, odlučili smo poticati šeljez

nice u svakom pogledu, da bi ih učinili odlučnim faktorom u razvoju carstva." Usvoje ni su prijedlozi za gradnju pruga koje povezuju Shanghai, Ningbo, VVuhan i Canto n. Car je poslao dekret Zhang Zhidongu u kojem je bilo rečeno da se trgovci Donjeg Ya ngzija trebaju poticati na razvoj poslova s pamukom i svilom, i da trebaju zakup iti brodove koji će prenositi njihovu robu. U skladu s time otvorene su velike tvo rnice u Suzhou, Wuxiju, Hangzhou, Shangaju i Ningbou, Proglasom je rečeno da bi ka pital trebali zatrašiti od Kineza u inozemstvu, što će, kako je bilo naglašeno, smanjiti korupciju. "Treba u potpunosti slijediti zapadni model po kojemu su trgovci na prvome mjestu, a slušbenici neka brane njihove interese", naredio je car." "Komercijalne urede, trebali bi voditi bogati, iskusni i poznati trgovci", isto kao i trgovačke urede na vašnijim prometnicama i pomorskim punktovima. Guverner Zhej ianga predlošio je da se dršavni novac uloši u izumitelje novih strojeva. Gradsko plem stvo privlačila je mogućnost profitabilnog ulaganja u projekte za modernizaciju. Jed an od najvećih poduzetnika, Zhang Jian, odrekao se svoje političke karijere da bi u Jiangsu otvorio tvornicu pamuka i tvrtku koja se bavila uzgojem pamuka. Rudnici su bili razvijeni u Hunanu i Sichuanu. Gradile su se tvornice šibica, prerađene hran e i svile (namatanje i ukrašavanje otiscima). Godine 1897. Nacionalna pošta se bazir ala na lokalnim pogonima koje su u Shanghaju već imali. Poštari su nosili stošaste sla mnate šešire, bijele tunike i vrećaste hlače. Poštanski sandučići su bili ukrašeni zmajevima u se savijali u spirale oko svojih nogu. Stroge kazne prijetile su svakome tko b i loše postupao s konjima koji su vukli poštanske vagone.16 Zhang Zhidongov partner, Sheng Xuanhuai, simbolizirao je novi bi-rokratsko-kapit alistički duh. Vodio je Središnji šeljeznički ured, a šelio je svoje poslove proširiti na tr ansport, telegraf, šeljezo i tekstil; bio je još jedna figura kasne dinastije Qing z a čije se pretenzije činilo da nemaju granica. Od Zhang Zhidonga je preuzeo tvornice šeljeza i udrušio ih s rudnicima ugljena i rudama šeljeza. Osnovao je prvu kinesku ak ademsku instituciju za mehanički inšenjering i arhitekturu. Bio je upravitelj brodsk e trgovine u Tianjinu i poticao je razvoj Shanghaja, gdje je šivio u velikoj kući na dva kata s kolonadom na ulazu. Bio je poznat pod imenom "šangajski mozak". REFORMA I REAKCIJA U svibnju 1897. Sheng je postao predsjedatelj prve kineske moderne banke koja je osnovana carskim ukazom s pravom na izdavanje vlastitih novčanica. Smatrao je to ključnim potezom u zaštiti svoje zemlje od prevlasti stranaca. Međutim, za to su mu bi li potrebni strani stručnjaci. Stoga je unajmio glavnog menadšera iz Banke Hong Kong a i Shanghaja čije metode je bio spreman slijediti u svakom pogledu. Ušivajući imperij alnu protekciju banka je odmah postigla uspjeh privlačeći kako strane tako i domaće tv rtke. U prvih osamnćst mjeseci otvorio je podrušnice u nekoliko gradova, povećavajući depozite i zajmove za 50 posto. Kako bi povećao kapital rešim je izdao Obveznice do bre volje, nudeći na njih kamatu od 5 posto - Princ Gong uzeo je paket obveznica k ako bi ostalima poslušio kao primjer.1' No, neizbješno, sve te aktivnosti suočile su se s gomilom prepreka. "Mi samo šelimo lj ude koji imaju praktično znanje i koji šive u skladu s vremenom", objavio je proglas . Ali takvih ljudi je bilo malo i rijetko ih se moglo naći. Kad je pušteno u promet 300 telegrafskih stanica bilo je jako teško pronaći radnike. Jedna europska tvrtka u svom je izvještaju napisala da su u šangajskoj pošti konji bili u "tako jadnom stanju da je bilo okrutno od njih trašiti da vuku kola". Ugovor je bio potpisan sa Dalla s Horse Repository Companv kako bi pošti osigurali bolje šivotinje.18 Unatoč imperijalnim savezima ulaganja nisu bila dovoljna i financijsko upravljanje je bilo loše. Sheng je trebao vratiti američkoj korporaciji zajam od 40 milijuna am

eričkih dolara za šeljezničku prugu između Hankoua i Cantona, dok je linija Peking - Sre dnji Yangzi bila dodijeljena britanskom koncernu. Neki planovi su komercijalno b ili slabo isplativi i prije bi se moglo reći da su letjeli na oblaku nacionalnog o ptimizma. što se tiče vojne obuke, carstvo je imalo problema u pronalašenju dobrih učite lja. Nijemci su bili previše agresivni, a Rusi su inzistirali da njihovi dušnosnici rade neovisno od dušnosnika kineskih provincija. Kinezi su se napokon odlučili za Ja pance, poslavši 700 kadeta na obuku preko mora, među kojima je bio i budući nacionalis tički voda, Chiang Kai-shek. U samoj Kini vojne su škole bile organizirane prema jap anskim načelima. "Bez ikakve sumnje, većina kineskog vojnog sustava će se japanizirati ", napisao je tokijski poslanik u Kini. "Japanska moć će se polako ali sigurno širiti preko čitavog azijskog kontinenta".19 Vrlo vrućeg ljeta 1898. car je odlučio programskoj reformi dati novu šivotnu snagu. Da na 11. lipnja dušnosnicima je objavljeno da se posvete PIO I. - KRAJ CARSTVA usmjeravanju Kine prema "bogatstvu i moći". U Ljetnoj palači Guangxu je Cixi predsta vio dokument koji je napisao viši mandarin Vveng Tonghe. Nije se usprotivila. Slijedila je bujica proglasa. Sveukupno ih je bilo 40 i postali su poznati pod i menom Stotinu dana za vrijeme kojih je car slavio svoj dvadeset i sedmi rođendan i tako zadršao barem jednu tradiciju - molitvu za kišu koja je bila praćena pravovremen im pljuskovima. Program reforme dolazio je iz carske pisarnice u začudnom opsegu i nevjerojatnom brzinom, pa je u jednom trenutku prouzročio zagušenje telegrafskih li nija. I u obrnutom smjeru stvorio se velik promet. Od sredine kolovoza do sredin e rujna dvorski tajnici su rukom prepisali oko 600 predstavki. U teoriji, Guangx u je trebao čitati sve i utapao se u papirologiji. što se tiče svih aktivnosti pričalo s e da su reformatori njime upravljali tako što su mu dali čarobnu crvenu tabletu koja je u sebi sadršavala nekakvu mješavinu iz vremena dinastije Ming, a koja bi svakoga tko ju je popio učinila podčinjenim onome tko mu je dao.2" Obrazovanje je trebalo postati ponosom stvaranja nove Kine. Ispitni sistem "osam nogu" bit će temeljito preispitan i više pozornosti usmjerit će se na praktične problem e, a manje na poeziju, koja je u ediktu opisana kao "plitka, nepotrebna i neprak tična metoda zastarjelog doba". Ni "isprazno usavršavanje" kaligrafije neće više biti to liko vašno. Otvorit će se veliko sveučilište s medicinskom školom da se popuni budšet. Za to su namijenili palaču s 280 soba i primili su čitavo brdo prijava. Mladi će se slati u inozemstvo na obrazovanje samo za predmete u kojima nemaju svoje profesore. Sva ki glavni grad provincije dobit će mjesto za napredno zapadnjačko učenje, a hramovi će s e pretvoriti u edukativne ustanove. U svakoj oblasti grad će imati osnovnu školu u k ojoj neće moći predavati ušivatelji opijuma, objavio je edikt. (Sam car dva sata dnevn o svaki je dan uzimao instrukcije iz engleskog od Kineza koji je bio šivio u Ameri ci. Govorilo se da car ima sluha za jezike i dobar akcent.)21 Proglasi su naredili da se birokracija i guvernerska vlast trebaju efikasno orga nizirati. Sinekure se trebaj ukinuti, pored ostalih, i uprava Carske dvorane za bankete. Uvest će se mjesečni izvještaji budšeta, razvijat će se poljoprivreda i industrij a, nacionalna valuta zamijenit će provincijski novac, prestat će običaj vezivanja stop ala. Vojska će lukove i strijele zamijeniti modernim orušjem. Sagradit će flotu od 33 vojna broda i otvorit će pomorske akademije u provincijama uz rijeke i more. Volonteri i policija djelovat će u svakome gradu, gradiRE FORMA I REAKCIJA ću i zaselku kao jezgra velike nacionalne vojske koja će jačati vojni duh. Nakon što su objavljeni ovi dekreti prva pošiljka od 2000 mauser pušaka i 4 brzometna topa izrađena

u talionici šeljeza Hanvang bila je poslana elitnoj vojnoj jedinici u Peking. Kada su reformatori shvatili kako je slabo kruna upućena u stanje u carstvu, predl ošili su revoluciju informacijama. Proglasom je objavljeno da novine smiju slobodn o izvještavati o političkim temama "kako bi prosvijetlili autoritete i skinuli veo što prekriva lošu administraciju". Izdavači i pisci neka slobodno kritiziraju i neka i ubuduće pišu o onome što se dosada smatralo zabranjenim, bez straha da će tako nekoga uv rijediti jer je to u skladu s gorljivom šeljom njegovog Veličanstva, a to je prosvje tljenje njegovih ministara i mase". Dvorski slušbenici i cenzori bili su upozoreni da ne postavljaju zapreke predstavkama upućenima kruni, "jedino putem tih sredsta va car moše shvatiti pravo stanje stvari u svom carstvu". Kada su viši članovi Vijeća ob ičaja objavili da je provođenje ideja reforme sporedna stvar bili su kašnjeni.22 Car je pokazao svoju odlučnost u prilagođavanju stvarnosti koja ga je okrušivala, kad je prihvatio plan da kineski ministar preda Koreji diplomatske vjerodajnice. U s kladu s tradicijom njegova titula je bila tri puta viša od titule kralja bivše podčinj ene dršave. Guangxu je uzeo svoju crvenu carsku olovku i učinio ih obojicu ravnoprav nima. "Koreja je neovisna i više nije naš vazal", rekao je u vjerodajnici. "Dakle ka kva je korist od obošavanja svetih formi arogantnog ponosa i pokazivanja isprazne superiornosti nad tom zemljom? ...Kakva je korist od borbe za takvu superiornost koja vrijedi ni više ni od superiornosti papira i tinte?"23 U svemu tome car i njegovi ljudi suprotstavili su se onome što je u ediktu nazvano "otrovom duboko iskvarenog sistema inercije koji se dršao za istrošene običaje". Zbog odbacivanja stoljeća tradicije došlo je do širenja opozicije među onima koji su bili na jviše pogođeni, a to je bio sam narod o kojem je dinastija morala voditi računa kako b i mogla voditi Kinu. Mandšurski plemići su bili ljuti kada su otkrili da će izgubiti s voje privilegije. Kraj sistema starog ispitivanja uništit će glavno obilješje ple-mićkointelektualne klase, a promjene u administrativnoj strukturi ostavit će bez posla tisuće birokrata. Sloboda informiranja i veća odgovornost pojačat će snagu civilnih slušbi . Krugovi koji su bili protiv otvaranja Kine prema strancima ostali su u panici kad su čuli da je car zatrašio studiju o tome kako se čitava obala i Yangzi trebaju uk ljučiti u međunarodnu trgovinu, i da će se trošna palača u Pekingu preurediti u hotel za s trane PIO I. - KRAJ CARSTVA goste. Proširila se i glasina da car planira natjerati dvor da počne nositi zapadnjačk u odjeću.-4 Bilo je nekoliko dršavnih entuzijasta koji su podršavali carski program poput progre sivnog guvernera Hunana. No većina starijih provincijski slušbenika bila je neučinkovi ta kako su na kraju ljeta pokazali novi edikti u kojima su ih kritizirali zbog s porosti. "Najstroša kazna" prijetila je onima koji se ne bi pokazali entuzijastičnim a. Isprika koja je uslijedila kao odgovor glasila je da se trebalo čekati da edikt i stignu preko imperijalnog poštara u slučaju da oni poslani preko šice sadrše pogreške il i propuste. Car je naredio da "prestanu sve takve isprike", telegrafirane poruke trebale su se smatrati zakonom. Zbog svoje revnosti Guangxu je imao problema kad se šelio nametnuti na dvoru. Veli ko vijeće blokiralo je prijedlog za parlament zajedno s Vijećem za javne poslove i s Ministarstvom vanjskih poslova. Odgodili su razmatranje i nekih drugih planova. Vladaru su nedostajali vašni saveznici. Smrt princa Gonga 1898. odnijela je stari izvor stabilnosti na dvoru. Guangxu je podršao otpuštanje starog samobodrenjaka s n jegovog pološaja pregovarača sa strancima radije nego da pokuša zagladiti loše odnose s Lijem Hongzhangom i uključiti ga u proces reforme. Viši dvorski slušbenik VVeng Tonghe otpušten je 11. lipnja, četiri dana poslije objave edikta Stotinu dana koji je sam

sastavljao.25 Nagla odluka da otpusti najvašnijeg civilnog dršavnog slušbenika na dvoru, o čemu se nij e konzultirao s Udovicom, vjerojatno nije bila stvar politike - VVeng je nastavi o s programom reforme - već jednostavno šelja mladog vladara da bude neovisan i njeg ovo tvrdoglavo i naprasno odbijanje opozicije. Robert Hart je tvrdio da se Guang xuev bivši tutor previše miješao u poslove i da je pokušavao zaustaviti svog gospodara u čitanju sašetaka zapadnjačkih novina. Bio je otpušten pod optušbom da je loše obavljao svoj u dušnost uzimajući prevelike ovlasti i zbog nepristojnog ponašanja prema caru. Premda se to nije spominjalo postojale su također optušbe da je uzeo mito od Rusije kako b i vratio neke od koncesija. Lišen svih dušnosti VVeng je poslan u svoj rodni kraj u provinciju Jiangsu.2" Nakon što su Gong i VVeng otišli, Veliko vijeće sastojalo se od četiri bitno slabije fig ure, a na čelu je bio neproduktivan mandšurski princ. Jedan od dvojice Kineza iz sku pine Han imao je sedamdeset i četiri godine i bio je izabran jer je poznavao birok ratske metode, dok je drugi bio u Vijeću od ošujka 1898. i bio je premlad da bi imao neki utjecaj. Najjaču osobnost predstavljao je Kang-i, Mandšurac koji je slavu stekao vršeći preko des et godina dušnost guvernera Guangdonga, GuangxiREFORMA I RE AKCIJA ja i Shanxija, no nije se mogao mjeriti s VVengom. Izabrali su ga u Vijeće 1894. g odine i više je vjerovao u popravljanje sistema, nego u radikalne promjene. Iako j e iznio prijedloge za promjene koji su bili vrlo praktični, nalazio se u Cixinoj g rupi odršavajući kontakte s Udovicom i njezinim najdrašim eunuhom.27 Znatan doprinos reformi dat će Kang Youwei, sljedbenik Konfucija iz Cantona, mladi useljenik koji je poput vode Taipeia, Hong Xiuquana, pao na dršavnom ispitu ali j e svejedno vjerovao u svoju iznimnu sreću. Nakon što se poput Honga povukao u planin e da razmisli o svojoj budućnosti, Kang je zaključio daje on mudrac. "Postao sam sre tan i nasmijan", rekao je. "Zatim sam, nakon što sam počeo razmišljati o patnjama ljud i ovoga svijeta postao tušan i počeo sam plakati".28 Vrlo aktivan, Kang je otvorio školu kako bi prenosio svoja uvjerenja i pomogao je u osnivanju Društva protiv vezivanja stopala. Postao je ime tvrdeći da su tekstovi K onfucija koji su tada bili u modi krivotvorine. činjenica da to nije bila istina n ije bila vašna. Kang je šelio slobodno interpretirati učenje koje su poštivali svi Kinez i kako bi podršao ideal utopijskog, besklasnog, univerzalnog društva pod vladavinom mudroga cara u kojemu će svi imati pravo na samoodređenje, gdje će vladati humanizam, i neće biti diskriminacije šena. Posljednje desetljeće 19. stoljeća podastirao je kruni izvještaj o tome kako ojačati naciju, ali nije uspio pobuditi nikakav interes. Pošalio se da je dvor više bio zaokupljen obnavljanjem imperijalnog vrta. Suvislog partnera našao je u jednom drugom priznatom znanstveniku s juga koji je i mao oštre crte lica - vještog pisca po imenu Liang Qichao, koji je vjerovao da Kina treba ustavnu monarhiju. Kang i on radili su na knjigama i pamfletima u kojima s u uspoređivali nacije koje su prihvatile napredak s onima koje nisu. Isticali su k ako šeljeznice i ceste unaprjeđuju trgovinu, kako poljoprivredne i rudarske škole pobo ljšavaju produkciju, a da novi patenti potiču izume. Tvrdili su da će dinastija ojačati, ako će se politika dijeliti s narodom i ako parlament bude poveznica između vladara i građana. Na taj način Kina će ponovo ošivjeti, narod će postati dinamičniji i imat će jač triotske pobude. U stihiji reforme 1898. Kang Youwei pomislio je daje konačno kucnuo njegov čas po pi tanju moći i utjecaja, pa je privukao je na sebe pašnju višeg činovnika Zhang Yinhuana, diplomata koji je govorio engleski i koji je bio blizak sa carem. Zhang, kineski

poslanik u Sjedinjenim Dršavama i predstavnik Kine na Dijamantnom jubileju kralji ce Viktorije 1897., u PIO I. - KRA) CARSTVA svome dnevniku spomenuo je Kangove "nesuvislosti", ali je dodao i da je on "rije dak talent. Na njega valja dobro paziti."29 Najvjerojatnije na Zhangov prijedlog Kang je bio pozvan na skup koji su posjetil i i Li Hongzhang i mandšurski general Jung-lu, koji je završio sedmogodišnje progonstv o zbog afere s jednom dvorskom damom te je bio imenovan general-guvernerom Zhili ja i administratorom Sjeverne Kine. To se desilo prije nego što su otpustili Tongh ea koji se također našao na istom sastanku, a on je Kanga nazivao "divljom lisicom". Jedini izvještaj sastanka napisao je Kang i s time na umu treba ga i čitati. Jung-l u rekao je da se institucije predaka ne mogu mijenjati, no koja je korist od tog a ako Kina nije sposobna očuvati carstvo, upitao je Kang. Treba ukinuti šest vladini h viječa, te promijeniti postojeće institucije i pravila, tvrdio je Li. Tradicionaln i zakoni i vlada oslabili su naciju i uskoro će je uništiti, na to je odgovorio Kang . "Bez sumnje ih treba ukloniti", dodao je, "pa i ako ih nećemo moći odjednom ukinut i trebali bismo ih modificirati kako to prilike budu zahtijevale."3" Kad je car dobio izvještaj razgovora zaintrigirao se te je zatrašio Kangove spise. P od dojmom Guangxu je odlučio primiti Kanga. Prema svjedočenju reformatora, sastanak se protegnuo na više od pet sati, i to je bila najduša careva audijencija ikada. činov nik koji je kasnije došao na red rekao je da je njegov razgovor trajao najviše sat v remena.31 Tadašnji novinski strani izvještaji evocirali su ruski primjer Petra Velikog govoreći da, ako car povede Kinu sličnim putem, "nove generacije će slaviti poteze njegovog v eličanstva i zauvijek će glasno izgovarati Guan-gxuvo ime". Kad je Kang počeo inzistir ati na promjeni carskih ispita, monarh je odgovorio da su takve promjene "defini tivno potrebne ako Kina šeli biti snašna i neovisna". Prema izvještaju Liang Qichaoa, koji se također treba uzeti sa zadrškom, Kang je upozo ravao da strane najezde znače da će Kina uskoro propasti. "Imperativ je da se provede reforma", rekao je car. Raniji pokušaji bili su površni jer nisu izmijenili institucije, nastavio je Kang, napavši sistem carskih ispitia zbog toga što nije omogućavao razumijevanje stranih zemalja. "Ako je tome tako", odg ovorio je Guangxu po Liangovoj verziji, "zapadnjaci prakticiraju korisne, dok Ki nezi prakticiraju beskorisne studije". Kantonac je pohvalio carevu inteligenciju i njegove reforme, a zatim je car baci o Dosled van svog okrušenja te je upitao: "Ali što ja mogu s toliko IUK1RMA I REAKCIIA prepreka na putu?" Kang mu je na to odgovorio da bi se trebao poslušiti svojim aut oritetom i uposliti nove ljude. Osloniti se na kon/.ervativce bilo bi kao "penja ti se na stablo u potrazi za ribom". Kad je sastanak završio, barem prema ovom izv oru, Ciuangxu je rekao da ako Kang bude imao još ideja neka ih pošalje ravno k njemu , radije nego da ide birokratskim putem.1J Kangu se u Pekingu pridrušio jedan od njegovih najvećih obošavatelja, tridesettrogodišnj i reformator iz Hunana, Tan Sitong. Tan, koji je potjecao iz obitelji činovnika, i mao je uređen moralne vrijednosti. Nakon niza smrtnih slučajeva u obitelji, opsjednu t smrću bacio se na pisanje pjesama. Poput velikog romantičara napao je tradicionali zam za koji je tvrdio da nije ništa bolji od licemjerja ili pljačke. Za strance koji su napali Kinu vjerovao je da su "humanističke snage i pravda poslani s neba da k azne Kinu kako je i zaslušila". Tan je bio jedan od četiri reformatora koji su na Gu angxuovu molbu postavljeni za tajnike Velikoga vijeća da "pomaše u predmetima vezani

m uz novu politiku".11 Kang je krunu zasuo prijedlozima. Poticao je cenzora da napadne predsjednika Vij eća ceremonija i palo mu je napamet da bi car trebao potrašiti mudrog "pustinjaka učen jaka" kojemu bi prepustio dršavna pitanja - nije bilo sumnje koga je imao na pamet i. Iz sveg tog stvarala se slika o Kantoncu i njegovim suradnicima kao o ljudima na kojima je lešala snaga reforme. Bila je to verzija koju su poticali u svojim k asnijim spisima. Iako su bez sumnje bili promicatelji novog razmišljanja i iako su bili zanimljivi kao predstavnici reformatorske intelektualne klase, ta priča preu veličavala je njihovu ulogu. Reformatorski ukazi započeli su tri godine ranije u vri jeme kada Kang na dvoru još nije bio poznat. Pozivi Kantoncu da dode posjetiti car a 1898. stigli su tjedan dana nakon dekreta koji je proglasio Stotinu dana i dan nakon što su otpustili VVenga. Reformatorski vlak jurio je naprijed pod Guangxuov im vodstvom puno prije nego što su se jušnjći u njega ukrcali. Kad su se priključili, Kangova jedina dušnost je bila ona nišeg činovnika u Ministarstvu vanjskih poslova. P rema povjesničaru Lukeu Kwongu, koji je temeljito istrašio izvore, Kang se s Guangxu om susreo samo jednom/4 Pravi pokretač reforme bio je ujedno i najlogičniji izbor - sam car. Nakon gotovo četi ri stoljeća, u kojima se dvorska politika vodila u smjeru "da se sačuva koalicija in teresa i moći", car se konačno istaknuo. No problem je bio u tome što nije imao niti s nage niti administrativni aparat da provede čvrstu reformu, što je počinio neke velike političke greške i što PIO I. Mv A I C A R S T VA se trebao suočiti s Cixinom pritajenom moći u Ljetnoj palači. Međutim, ta jedinstvena ep izoda u povijesti dinastije Qing obilješila je početak dugoročne potrage za promjenom koju će reakcijski elementi uvijek iznova sputavati prema obrascu po kojem bi kine sko vodstvo zauvijek trebalo stajati u mjestu. )edna od Guangxuovih najvećih pogrešaka bila je to što je zatrašio savjet japanskog poli tičara Ita Hirobumija koji je vodio mirovne pregovore s Lijem za njegove posjete K ini 1898. Car je smatrao da bi mu on mogao dati koristan savjet o modernizaciji, temeljen na iskustvima njegove zemlje. U isto vrijeme reformator Tan Sitong sas tao se s vojnim dušnosnicima iz Tokija, a dvoje Kangovih suradnika je radilo na pr ijedlozima za stvaranjem saveza između Kine, Velike Britanije i Japana. Ideja da bi bilo koji stranac -Japanci su iz toga bili izostavljeni - vodio kine ske poslove bila je zastrašujuća i dozvoljavala je kritičarima tvrdnje da su reformato ri bili spremni prodati naciju. Također je postojala urota koja je proizlazila iz Lijevih veza s Rusijom. Kad se njegova grupa dotaknula Ita Hirobumija, većina je b ila na strani Rusije, a protiv Tokija. Kako se pokazalo, gost nije bio zainteres iran da postane dvorski savjetnik. Za londonski Times je izjavio da, dok se obja vljivalo mnogo ukaza niti jedan nije stvarno bio na snazi. Ništa se neće promijeniti dok se sa dvora ne ukloni utjecaj nazadnih, parazitskih mandšurskih velikaša." Za radikale su dva plemića predstavljala posebnu smetnju - Kang-i u Velikome vijeću i Jung-lu, predsjednik Ratnoga vijeća, vice-regent u Tia-njinu i povjerenik na sje veru. Cixinog bivšeg prosca njegovi su činovnicu hvalili, jer je napustio civilnu sl ušbu kako bi se posvetio vojnoj karijeri. Pričalo se da je bio gotovo nepismen, a bi o je poznat zbog svog ekstravagantnog šivota - njegovi konji bili su bolji čak i od carevih. Nije bio nimalo suzdršan kad je trebalo iskoristiti vlastiti pološaj. Nakon što je prebačen u Tianjin preoteo je od lokalnih vlasnika rudnik zlata. Premda konz ervativan, uviđao je potrebu za reformom vojske usvojivši zapadni dril za svoje vojn ike i predavanja za časnike. Iako je bio odan dinastiji, na prvome mjestu mu je bi

la Cixi i kao mandšurski vrhovnik i kao šena koju je, u nekom drugom šivotu, mogao ošeni ti."' Od kada se pojavio program relorme, Udovica se o njemu nije izjasnila. Nije se s uprotstavila dekretu Stotinu dana, prihvatila je VVeng Tongheovo otpuštanje i neut raliziranje njezinog starog pristaše, Li Hongzhanga. No, po .^.v^riLnnV mMohi Niti
zino Milostivo Veličanstvo, carska Udovica ne bi naljutila. Stoga nalašemo komandant u Kangu i Tanu i drugoj dvojici reformatora, da nadu bolji pristup". Yuan je naglasio da taj dokument nije spominjao ubijanje Jung-lua ili opsadu Lje tne palače. Tan je tvrdio da je original kod drugog relormatora i da je to što je po kazao Yuan kopija koju je napravio Kang. General je zaključio da je krivotvorina, ali da neće prijaviti izdajicu. Tada se prema Yuanovoj verziji Tan pozdravio i otiša o. Nakon što se vratio u Tianjin general je sve rekao Yung-iuu. čini se da je i Cixi bi la obaviještena i da je, nakon sastanka sa starijim plemstvom, u svakom slučaju odluči la reagirati, kao što će se Deng Xiaoping i komunistički vode susresti prije gušenja dem onstracija 1989. U zoru 21. rujna, Udovica je napustila Ljetnu palaču i otišla u Zab ranjeni grad kako bi obavijestila svog nećaka da se Vijeće mandšurskog klana ne slaše s njegovim reformama te je od nje zatrašilo da opet preuzme regentstvo. Jedan dramatični događaj o kojem svjedoči i sam Guangxu, u kojem je izvjesno da se mij ešaju i istina i melodrama, bilo je njezino suočavanje s njim u velikoj sobi za audi jencije punoj svjetiljaka i blistavih svijeća. Optušila ga je da je izdao njezino po vjerenje i da je upao u zamku Kantonca koji je šelio svrgnuti Mandšurce. "Kazni me p o zakonu! Zaslušio sam. Ne znam vladati", kašu da je rekao car.;s Zatim su bili pozvani Jung-lu i Yuan Shikai. Potonji je problijedio, pogleda upe renog u pod i nije mogao pogledati cara u oči. Hunuh je donio pribor za pisanje. D ršćući, car je sjeo za mali stol, a Cixi je diktirala edikt koji je bio objavljen 21. rujna, a sadršavao je vijest da je car zamolio Cixi da ga savjetuje zbog krize u k ojoj se Kina nalazila. Cixi je ljupko dodala da je to "uistinu blagoslov za sve naše probleme". Guangxu, prinčevi i ministri idući dan su joj slušbeno odali sve počasti. Guangxu ja zatim u zoru otputovao u Ljetnu palaču - gdje je ostao š7atn.-pn.rln krai a divota na iušnom otoku tamošnjeg jezera, kao što će deR t E O RM A I R E A R C IJ A vedeset i jednu godinu kasnije Deng, skinuvši ga s vlasti, u kućni pritvor zatočiti ne izabranog vodu reformista Komunističke partije Zhao Ziyan-ga. Mandšurska dvorska dam a Der Ling sjećala se da bi se Guangxu kad je bio sam s mladima poput nje smijao i šalio, ali "čim bi se našao u nazočnosti njezinog Veličanstva, postao bi ozbiljan i na sm rt zabrinut."11' čini se da se Sin neba nadao da će mu dopustiti da se vrati na vlast učeći engleski i čita jući knjige koje je u Kini nabavljalo Društvo za širenje kršćanstva i općeg znanja. No nije bilo nikoga tko bi stao na njegovu stranu. Pričalo se da je sastavljačima Carskog al manaha rečeno da ostave prazno mjesto za njegovo ime u slučaju da ga odluče svrgnuti bilo je proglašeno da se naruči šesnćst najboljih oprava od svile iz Suzhoua. Naravn o, bilo je i priča da ga njegova teta polako truje, ili da su ga već ubili - kad gaj e pregledao francuski liječnik proširila se vijest da je čovjek kojeg je liječnik vidio bio njegov dvojnik."1 U stvari, Guangxu je bio stvarno lošeg zdravlja. Napetost zbog Stotinu dana samo j e oslabila njegovu nejaku konstituciju i pojačala njegovu mentalnu krhkost. Naredn ih godina dijagnosticira! će mu glavobolje, groznicu, probleme s leđima, slaba pluća, gubitak apetita, slab puls i lupanje srca, ejakulacije potaknute jakim stimulans om, stresom ili bukom." Budući da je Stotinu dana katastrofalno završilo Kang Youwei je pobjegao parobrodom u Japan. Lian je pošao istim putem. U strahu od kolektivnog kašnjavanja Kangova obit elj je napustila svoje domove. Nakon što su se dokopali sigurnosti u Japanu, jušnjak je poslao otvoreno pismo kineskim novinama prilošivši dva "tajna dekreta" za koje j e tvrdio da ih je napisao car sredinom rujna. Jedan je govorio da je Cixi postaj

ala "sve ljuća i ljuća" i da Guangxu treba pomoć, a drugi je rekao Kangu da ode u inoz emstvo i "pronađe sredstva da ih spasi." Njihova autentičnost je upitna, ali Kang je u progonstvu napuhao svoju poziciju i dolio ulja na vatru tvrdeći da Udovičin najdr aši eunuh u stvari nije bio kastriran i da je Cixi s njim odršavala seksualne odnose . Ironično, rešim koji je bio na vlasti opisivao gaje kao zlog kolovođu urote kako bi zastrašio naciju, što je omogućilo da se izbjegnu fundamentalna pitanja koja su pratil a Stotinu dana - poput verzije događaja Komunističke partije iz 1989. koja se korist ila da bi se prikrio niz pogrešaka učinjenih u suvremenoj Kini.t: Zhang Yinhuan, diplomat blizak Guangxu suprotstavio se mogućem smaknuću prije nego što je pritisak izvana isposlovao da ga oslobode, a zatim je pobjegao u Xinjiang. O stalih šest reformatora nije bilo te sreće i pogubili su ih. Jedan od njih je bio Ta n Sitong koji je umro kao mučenik PIO I. - KRAJ CARSTVA ne odustajući od svojih principa i podršavajući konfucijevsku pravednost. Mogao je pob jeći, ali dozvolio je da ga uhvate u skladu s njegovom morbidnom, romantičnom psihol ogijom. Priča kaše daje umro govoreći: "Trebat će proliti krv za revoluciju. Neka moja b ude prva." Iako se reforma spremala tri godine, Stotinu dana 1898. desilo se iznenada bez d ovoljno priprema. Kao što je Tan Sitong zamijetio prije smaknuća, "Zbog šelje za trenu tačnom reformom prešla se granica i tako se nije postiglo stvarno ništa." Povjesničar Zh ang Kaivuan uvjerljivo tvrdi da je to nestrpljenje postalo stalni izvor slabosti u pokušajima da se Kina promijeni u stalnim potragama za popravljanjem i vjerovan jem u djelovanje velikih deklaracija. Reformatori 1989. mogu pričati o demokraciji , ali njihov glavni cilj bio je ojačati Kinu dekretom bez zamaranja trašenjem zajedn ičke pomoći, slijedeći staromodni hijerarhijski obrazac.43 Nedostatak srednje klase koja je u Europi i Sjedinjenim Dršavama imala veliku ulog u, značio ja da nije bilo prirodnog odabira za promjenom. Program reforme i strmog lavi put koji je bio propagiran stvorili su strašnu opoziciju slušbenika i onih koji su dršali moć. Yuan Shikaijeva odluka da se prikloni Cixi i Jung-luu osudila je pok ret na propast, no dvojbeno je da li je postojala stvarna mogućnost da se on doist a prikloni Tan Sitongovim prijedlozima, ako zbog ničega drugog onda iz čiste oholost i, ali njegova odluka učinila ga je jednim od Udovičinih favorita te je postavljen z a guvernera Shandonga. Mnoge reforme su propale, no neke su ipak prešivjele, uključujući modernizaciju vojske . Osobne promjene nisu bile potpuno u smjeru reakcije - progresivni guverner Hun ana je bio otpušten, ali isto se dogodilo i s beskompromisnim mandšurskim guvernerom Hunana. Razdoblje poslije 1898. nije predstavljalo intelektualnu stagnaciju kao što će izmišljati kasniji reformatori. U kulminaciji novog obrazovnog sistema, sveučilišt e u Pekingu osnovano za vrijeme reformi ne samo da je bilo očuvano nego su ga i da lje nastavili osuvremenjivati pod utjecajem sveprisutnog Zhan-ga Zhidonga, zamij enivši klasični program predavanjima iz medicine, prava, poljoprivrede i znanosti. U središtu nove filozofske struje bio je Zhangov ti-yong sustav koji je prigrlio za padnjačko učenje, s naglaskom na esencijalnost kineskog učenja. "Staro učenje je osnovno , ali novo učenje je za praktičnu upotrebu", zborio je.44 To je stvorilo posebnu kinesku vrstu modernizma, platformu za sljedeće generacije koja je ponudila sredstva da Kina prihvati strane ideje, bez da_u tome izgubi se be. Međutim, konzervativna struja je bila jasna. REFORMA I REAKCIJA Jung-lu je premjestio 10.000 odanih trupa u Peking i imao je sastanke s Udovicom kojima nitko drugi nije mogao prisustvovati. Na Velikom vijeću Kang-i zauzeo je i

zrazito konzervativnu poziciju. Još jednom Cixi je bila centralni dio vođenja carstva. Kad se pojavila sa svojim nećak om sjela je na tron u istoj ravnini s njim, a nije ostala iza kao stoje ranije i mala običaj. Ali politika njezinog vladanja i dalje je bila spletkarske naravi. Li Hongzhang ispričao je da se ona, kad ju je šelio upitati nešto o planovima, š naljutila i počela vikati" ili zbog toga što je bio indiskretan ili zbog toga što nije mogla da ti uvjerljiv odgovor. Koalicijski pristup koji je prakticirala od stupanja na vlast 1860., smanjio je carski autoritet. Era velikih careva vrhunca dinastije Qing nestala je u periodi ma vladanja dvorske vrhuške, regentima i potragama za uravnotešenim sustavom vlasti. Dramatični bumerang pokreta Stotinu dana i njegov nesretan kraj - sa carem na pri jestolju ali kao zatvorenikom Ljetne palače - samo je slabio ugled prijestolja. Za dinastiju Qing je postalo nevjerojatno teško zadršati podršku za koju je sustav pretp ostavljao da ona ušiva. To je postalo očito na početku 1900. kada je sin jednog vrlo k onzervativnog Mandšurca, princ Tuan, imenovan prestolonasljednikom. To nije bio na jsretniji izbor, jer se ispostavilo da se radi o raskalašenoj osobi koja je ubrzo stekla lošu reputaciju. No najšokantnija je bila lavina kritika koju je taj izbor po krenuo. Nije to bilo kao u Cixinom izboru Guangxua, stvar nepoštivanja konfucijevs kih pravila. Izbor novog vladara podigao je na protest niše slušbenike, gradsko plem stvo, trgovce i Kineze u inozemstvu. Politizacija takvih socijalnih grupa i kine skog stanovništva u ugovornim lukama postala je neugodna šivotna činjenica vremešne dina stije Qing. 5. Na koljenima Uništite telegrafske linije Brzo! Pošurite! Uništite ih... Kad napokon Strani Vragovi Budu do zadnjeg istjerani Velika dinastija Qing, ujedinjena Donijet će mir našoj zem lji.1 Tako je glasio natpis na jednom plakatu u istočnoj Kini. Do kraja devedesetih godi na devetnćstog stoljeća, stranci su slušili kao šrtveni jarci za sve probleme u Kini. U prvom redu bili su to kršćanski misionari koji su navalili iz "neformalnog carstv a" trgovačkih luka i područja pod stranom koncesijom i proširili se po gradovima i sel ima čitave zemlje. Za protestantske i katoličke crkve u Europi i Americi, stotine mi lijuna Kineza bili su neodoljivi magnet. Kao i današnji poslovni ljudi koji sanjaj u o ulasku na kinesko tršište i o prodaji svog proizvoda stotinama milijuna potrošača, t ako su i misionarska društva zamišljala dan kada će "postaviti sjajni kriš na svako brdo ".2 Za zapadnjačke sile, religija i trgovina trebale su donijeti prosvjetiteljstvo Kin ezima, pa makar i pod uvjetom upotrebe sile. Većina misionara bila je za primjenu vojne intervencije radi toga što će Kinezima na taj način, kako je pisao jedan od njih "zadatak biti manje tešak, nego da prolaze dugačak i tešak proces moralnog uvjeravanj a." Amerikanac S. Vvells Wi-lliams tvrdio je kako Kinezi neće raditi ništa, osim ako ne budu motivirani strahom, "radi toga što su oni jedan od najplašljivijih naroda, okrutni i sebični koliko god to pogani mogu biti, tako da moramo nastupiti sa silo m, ako šelimo da nas oni slušaju." Drugi su misionari vidjeli mogućnosti u kineskim pr irodnim katastrofama. Jedan od njih je, razmišljajući PIO I. - KRA! CARSTVA 0 suši koja je dovela do kanibalizma, zaključio da to pruša priliku da se "demonstrira moć religije... preko koje se svi ljudi promatraju kao braća."' Broj misionara udvostručio se tokom devedesetih godina i došao do brojke od 3000. čest o u pratnji svojih supruga, ti su ljudi prodirali do provincija u unutrašnjosti gd

je dotad gotovo nikad nisu ni viđeni stranci. U svojim crkvama nudili su obrazovan je, socijalnu pomoć i zdravstvenu njegu. Neki od njih koristili su svoj zaštićeni pološa j da bi intervenirali u sudskim sporovima na strani obraćenika. Za obraćenike je to bilo mnogo jeftinije nego potkupljivanje dušnosnika, no izazivalo je neprijateljst vo medu narodom i ljutilo birokrate. Svjesno ili ne, misionari su znali biti vrlo provokativni. Njihove mješovite mise bile su u suprotnosti s kineskom tradicijom razdvajanja spolova u javnosti. Pris ustvo nevjenčanih šena medu njima smatralo se znakom nemorala. Misionarke su nosile odjeću koja se Kinezima činila muškom, tako da su sumnjali da se radi o muškarcima preruše nima u šene koji se šele uvući u kineske domove i tamo zavoditi šene. U provinciji Sha-a nxi je skupina od dvadeset i pet šveđanki radila na obraćenju vjernika, svirajući gitare i pjevajući vjerske pjesme; britanski putnik kaše da su se u vrijeme kad su šene odla zile spavati lokalni muškarci skupljali ispred njihove kuće, bušili papirnate prozore njihovih soba, smijali se i izvikivali uvrede.4 široko prošireni pamflet tvrdio je da kršćani obošavaju Vrhovnog Vraga koji je bio tako za o da su ga smaknuli. Za misionare se tvrdilo da uzimaju kćerku iz svake obitelji p reobraćenika i koriste je za svoj seksualni ušitak, kao i to da ušivaju pravo prve bračn e noći kada vjenčavaju Kineskinje. U Kantonu ih je spis potpisan imenom lokalnog vrh ovnog vojnog zapovjednika optušivao da otimaju kinesku djecu i vade im srca 1 oči; također se tvrdi da daju trudnim preobraćenicama tabletu koja ih tjera da "dopu ste da budu obeščašćene", nakon čega se njihova posteljica koristi za stvaranje čarobnih nap itaka. Prvi svećenici koji su stigli u Hu-nan morali su otići, a trojicu je ubila go mila kad su se vratili. Upravitelj Shandonga smatrao je preobraćenike "ljudskim ko rovom" a jedan drugi slušbenik predlošio je da bi trebali nositi zapadnjačku odjeću, tak o da ih se, kada dode vrijeme za odmazdu, bude lako moglo izdvojiti i kazniti. U Mandšuriji su činjenicu da su misionari koristili kamere shvaćali kao dokaz da vade l judima oči da bi dali moć vida svojim čarobnim kutijama.5 1870. je u Tianjinu izbila antikršćanska pobuna u kojoj je petnćst Europljana izgub ilo šivot. Ta je epizoda postavila obrazac za budućnost NA KOLJENIMA i pokazala koliko su kineska i kršćanska kultura ustvari različite. Francuske su opati ce iz sirotišta Notre-Dame des Victoires nudile novac za kinesku djecu povjerenu n jihovoj brizi. To je dovelo do pojave "trgovaca djecom" koji su otimali dojenčad i prodavali ih sirotištima. Opaticama su pod svaku cijenu nastojale krstiti bolesnu i umiruću djecu te im na taj način osiguravati ulazak u raj, tako da su u sirotištu s kupile mnogo djece koja bi prije ili kasnije umrla. To je uzrokovalo glasine da iza zidova samostana djeca bivaju začarana i masakrirana te da se od njihovih srca i očiju prave čarobni napitci. Sudac koji je istrašivao samostan nije ništa pronašao. Dok je odlazio, gnjevni francus ki konzul zatrašio je ispriku te nakon što je nije dobio, ispalio metak koji je ubio sučevog slugu. Gnjevna gomila napala je samostan i crkvu, spalila ih i zaklala de set opatica, dva svećenika, trojicu ruskih trgovaca, konzula i njegovog pomoćnika. U ništene su također i četiri britanske i američke crkve. Doplovili su strani ratni brodov i. Li Hongzhang se nagodio i naredio đa se osmorici ljudi odrubi glava, njih dvade set da se progna, a Francuskoj dodijeli odšteta. Poslanik je krenuo u Pariz s tom ponudom, no rečeno mu je da su Francuzi previše zauzeti ratom s Pruskom da bi razgov arali s njim. Odlučio je otploviti doma preko SAD-a, no kad je stigao u Nevv York pozvan je natrag u Pariz, gdje je vlada jednostavno prihvatila pismo isprike od Kineskog carstva. Idućih se desetljeća i dalje odršao taj model po kojem su europski kršćani svojim ponašanjem

, koje je ljutilo Kineze, izazivali razne glasine i povremene napade na crkve i misionare. Zapadnjačke vlade su zauzvrat prijetile silom, pa je Kina pristajala na smaknuća i plaćanje odšteta. 1891. godine su izbile antikršćanske pobune uz Veliki kanal te na području oko grada Wuhua na rijeci Yangzi, što je natjeralo Britance da pošalju topovnjače da bi pomogli carskim snagama da uvedu red. U Sichuanu su glasine da mi sionari otimaju djecu i kuhaju ih izazvale velike nerede. U kolovozu 1895. došlo je do okrutnog napada kada je stotinu članova kineske vegetar ijanske sekte napalo kuće na brdima Fujiana u kojima su šivjeli Britanski misionari s obiteljima. U zoru su zgrabili dvije šiparice koje su brale cvijeće; jednu su odma h nasmrt izboli, dok je druga odjurila doma vičući: šDolaze vegetarijanci!" Napadači su odvukli pet šena iz kreveta i poredali ih ispred kuće, dok su one molile da im dadu suncobrane da se zaštite od sunca. Prema izvještaju iz North China Heralda, čovjek s c rvenom zastavom naredio je da se šene pobiju. Zapaljene su kuće misionara, a na zgar ištu su pronađeni ostaci četvorice zapadnjaka. Dojenče PIO I KRA)CARSTVA je ubijeno ubodom u oko. Dvoje djece umrlo je kasnije od zadobivenih rana. Kad j e poslije stigla pomoć, seljani su odbili nositi ljesove do groblja. Jedna je misi onarka prešivjela tako što se pravila da je mrtva, usprkos frakturi lubanje i veliko j rani na licu ispričala je što se dogodilo.6 Na sudovima su bili svjesni da će takve epizode potaknuti nove zahtjeve zapadnjaka . Uskoro su dušnosnici dobili naredbe da spriječe napade na misionare. Smaknuto je d vadeset i pet napadača iz Fuijana, a dvadeset i jedan je zatvoren ili prognan. Nak on što su članovi tajnog društva u udaljenom djelu Shandonga sasjekli britanskog misio nara, izdan je carski dekret koji je naglašavao prava koja misionari ušivaju. Narodn i sentiment protiv stranca nije bio nigdje jači nego u vječito nestabilnom području ni zine Huai jušno od šute rijeke, na kojoj je sredinom stoljeća nastao revolt Niena, te gdje su se neprekidno događale prirodne nepogode, a posljednjih godina bez prestan ka trajala suša. Za ljude tog kraja stranci su bili nalik demonima i vragovima iz njihovih narodnih predaja. Na jednom plakatu pisalo je: Kiša više ne pada Zemlja je ispucala i suha Radi toga što su crkve Zatvorile nebo.7 To je područje bilo puno tajnih društava, mladića koji su šivjeli na rubu zakona, bandit a te krijumčara solju i opijumom. Upravitelj Shandonga primijetio je da se "naokol o kreće velik broj nezaposlenih ljudi, koji se udrušuje i počinje krasti. Ljeti, kada sirak visoko izraste, banditi se skrivaju u poljima i izvode iznenadne napade na prolaznike." Mnogobrojno stanovništvo provincije koje je brojalo 37 milijuna nudi lo je uvijek dovoljno ljudi spremnih da se pridruše bilo kakvom pokretu koji obećava bolji šivot, ili da protestiraju radi šivotnih uvjeta. 1898. je 30.000 ljudi sudjel ovalo u pobuni protiv cijena soli.8 Mršnja prema strancima i njihovim vjerskim poslanicima pojačana još je njemačkom vojnom intervencijom u Shandongu 1896., koja nije samo ustanovila pološaj Europljana u OJ ngdaou, nego također i natjerala Peking da pristane na otpuštanje viših dušnosnika nepri jateljski nastrojenih prema strancima te na gradnju crkava i domova za Nijemce. Na proljeće 1899., Nijemci su uzrokovali još više bijesa nakon što su formirali vojnu ek spediciju koja je štitila njihove tragače za rudama. Agresivnost nekih njemačkih katoNA KOLJENIMA ličkih misionara razbjesnila je lokalno stanovništvo, posebno pomoć koju su ponudili s vojim kineskim sljedbenicima; u jednoj se prigodi preobratilo 4000 članova tajnih društava da bi dobili pomoć od Europljana. Kao rezultat, u Shandongu je izbrojano oko 1000 incidenata i protesta protiv str

anaca. Do sredine devedesetih godina to je područje iskusilo prve manifestacije on og što će postati najpoznatiji kineski narodni ustanak - barem ostatku svijeta. Radi toga što je bio okrenut protiv stranaca, Bokserski ustanak i kasnija opsada pekinšk e četvrti s poslanstvima, bili su tema gomila knjiga i hollywoodskog filma u kojem su glumili Charlton Heston i Ava Gar-dner. No, koliko god tih pedeset i pet dan a bilo dramatično, oni su mnogo veći utjecaj imali na dinastiju i ravnotešu moći u Kini. Nezadovoljstvo boksera bilo je utemeljeno na tradicionalnim uzrocima seljačkih ust anaka - siromaštvu i prirodnim nepogodama, koje su još pojačale nevolje njihove regije . No, taj pokret bio je radikalno različit od Taipinga i ostalih ustanaka sredine stoljeća po tome što su bokseri podupirali dinastiju, a napadali strance i njihovu i movinu, što je bilo očito i iz njihovog bojnog pokliča: "Podršite Qing, uništite strance." Prema tome, iako je zasigurno u pitanju bila pobuna, česti opis pokreta kao "Boks er-skog ustanka" pogrešan je, osim ako se napad Kineza na strance ne smatra ustaničk im djelovanjem. Bokseri su kombinirali ekstremizam i lojalnost, crpeći inspiraciju iz starih narod nih tradicija i smatrajući se bošanskom vojskom koja stupa u rat protiv demona koji prijete da će uništiti zemlju. Po navedenom su slični Taipingu i Crvenoj gardi Kulturn e revolucije iz šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, no bilo je tu i vašnih razlika - bokseri su bili skloni dinastiji, za razliku od Taipinga, te su bili isključivo ruralni fenomen, za razliku od pretešno urbane Crvene garde. Bilo je također i začuđujućih sličnosti, posebno između boksera i mladeši koju je u borbu poslao Mao Zedong. Kao st oje Crvena garda napadala sve one koje je smatrala iskvarenom komunističkom elitom , a obošavala Predsjedavajućeg, tako su se i bokseri okrenuli protiv tlačiteljskih dušno snika, no zavjetovali se dinastiji Qing. U oba slučaja je visoka birokracija, o ko joj je sustav ovisio, bila ušasnuta, a rezultat su bile velike rane na tijelu dršave , ušasni podsjetnik na cijenu anarhije i porast straha pred narodom kod članova kine ske elite, bilo carskih dušnosnika ili komunističkog kadra. Bokseri ujedinjeni u pravednosti prvi put su se pojavili u proljeće 1898. za vrije me spora oko zgrade katoličke crkve u shandongškom gradu LiyuPIO I. - R R A) CARSTVA Prema jednom opisu u tijeku rituala osoba legne na pod kao da spava. "Tada se po kloni prema jugoistoku. Nakon toga otvori oči, počne glasno disati na usta te osjeti kako mu se snaga širi kroz tijelo. Tada uzima orušje i izvodi bjesomučan ples. U tom trenutku su mu moći najveće. Vješba tri puta dnevno. Svaki dan, nakon što čarolije nestane , njegova snaga poraste. Taj se ritual nazivao 'skidanje čarolije'." Na drugom mje stu se spominju čarobne formule napisane na komadima tkanine kao što su: "Patrijarše, Vojvodo Zhoua; Besmrtnici breskvinog cvijeta; Zlatno zvono, zaštitite moje tijelo. " Magijske zapise se kasnije spaljivalo i gutalo. Učitelji su tukli učenike štapovima i ciglama. "Nakon što izgovara čarobnu formulu tri noći, osoba postane neranjiva za mač. Priča se da mu nakon dušeg izgovaranja ni vatreno orušje ne moše nauditi. No, ako izgub i koncentraciju, opet postaje ranjiv." Iako su bokseri vjerovali da im šene oduzimaju magijske moći, nastao je i odvojeni šen ski ogranak pokreta zvan Sjaj crvene svjetiljke. Pričalo se da članice tog pokreta m ogu letjeti, hodati po vodi, napadati na moru brodove stranaca i blokirati im to pove. U Tianjinu ih je vodila mlada prostitutka koja je bila zatvorena radi prij estupa protiv stranaca. Na drugim mjestima, kako piše povjesničar Joseph Esherick, " postojanje tog pokreta govori da su neke mlade šene našle način da pobjegnu iz konfuci janskog antuiiu. Tvrdili su da su svojim ritualima postigli neranjivost i nadahnjivali s e ruralnim vjerovanjima i tradicijama, radnjama tradicionalnih kineskih opera ko

je su se izvodile na seoskim sajmovima, drevnim bošanstvima i herojima te boksom i borilačkim vještinama. Jednostavnost njihovih rituala i ukorijenjenost u selu i saj menim gradovima učinila ih je bliskima i pristupačnima običnim ljudima.9 Pravednost koju su zastupali potjecala je iz yi-qi tradicije borilačkih vještina, ko ja je obuhvaćala lojalnost, poštenje i altruizam. Neki su članovi bili ostatci Niena, dok su ostali dolazili iz drugih društava, uključujući i Debelog Lija, za kojeg se gov orilo da u pregibima svog golemog trbuha ima skriveno treće oko. Osim istrebljenja stranaca u Kini, zastupali su i ubijanje pokvarenih slušbenika i stvorili kodeks ponašanja koji je glasio: Ne šudi za bogatstvom. Ne šudi za šenama. Ne budi neposlušan svojim roditeljima. Ne krši carske zakone.111 NA KOLJENIMA patrijarhata i počnu se baviti nesumnjivo uzbudljivim aktivnostima van okrušenja dom a, kao i njihovi muški vršnjaci."11 Kako su bili sve brojniji, seoski su gerilci počeli nositi odjeću karakterističnu za u stanke iz prošlosti - crvene ili šute turbane ukrašene amajlijama, crvene gamaše, crvene trake na rukavima i bijele amajlije na zapešćima. Najšešći borci, zvani "crne jedinice", nosili su crvene odore i crne marame na glavama. Zvali su vode svojih grupa "Sta rim učiteljima." Stranci su bili "Prvi dlakavci", kršćanski obraćenici "Drugi dlakavci", a ljudi koji su koristili stranu robu "Treći dlakavci." Sve tri skupine trebalo j e likvidirati.12 Nakon neuspješnog pokušaja da spriječi gradnju crkve, skupina iz Liyu-antuna je marširal a kroz sela u Shandongu i izvikivala slogane usmjerene protiv stranaca. Vlast, k oje nije šeljela nikakve probleme sa strancima, ugušila je pokret. No, sljedeće godine , nakon suše i gladi za koje se krivilo kršćane, bokseri su organizirali nove ustanke. Strani pritisak je natjerao dvor da smijeni upravitelja Shandonga, kojeg se kri vilo za nevolje. Njegov je zamjenik potkupio neke boksere i regrutirao ih u svoj u miliciju. Nakon osam mjeseci premješten je u Shanxi. Pregazivši čitav Shandong i pridrušivši se drugim bokserima u provinciji Zhili u proljeće 1900., neorganizirani i nepismeni seljaci krenuli su prema sjeveru i zapadu u sm jeru Pekinga. Nisu formirali nikakvo zapovjedništvo niti imali ikakvu ideju o tome što trebaju učiniti. U blizini grada Baodinga, 150 kilometara jušno od glavnog grada, spalili su kršćansku crkvu i ubili dvadeset obraćenika, koje su kasnije pokopali drug i kršćani u polju kupusa. U travnju je bilo sukoba u oblišnjem gradu. Spaljena je crkv a i pobijeno trideset obraćeničkih obitelji, a tijela šrtava bačena su u bunare. Bokseri su napali šeljeznicu i telegrafske linije te dobili široku potporu kod farmera i se ljaka. U glavnom gradu su i njihovi simpatizeri počeli napadati obraćenike." Bokseri su predstavljali veliki problem dvoru. Bili su očita prijetnja autoritetu i redu, a njihovi rituali povezivali su ih sa subverzivnim tajnim društvima i kult ovima. Isprva su se slušbenici odlučili na grub pristup. Upravitelj Zhilija je nared io smaknuće 100 "pljačkaša i bundšija" nakon napada na britanskog misionara; poslane su i trupe da zaustave priblišavanje Pekingu - u jednom sukobu je ubijen carski pukov nik. Na dvoru su bili svjesni opasnosti da pokret izazove novu intervenciju stra naca, zajedno s novim zahtjevima. PIO I. - KRAJ CARSTVA No, ambivalentnost je bila očita. Britanski konzul u Tianjinu primjetio je kako je sudac nazvao boksere "dobrim građanima u lošim odnosima s kršćanima." Dekret koji je do nesen nakon ubojstava u Shandongu kazao je da ne treba kriviti čitava "društva" radi pojedinaca, jer neka od njih rade isključivo na samoobrani i prešivljavanju svojih čl anova. Cixijini stavovi bili su usmjereni protiv stranaca. čvrst stav dvora prema

talijanskom zahtjevu za koncesijom se isplatio. Veza misionara s reformističkom sk upinom Stotinu dana učinila je ideje stranaca sumnjivima rešimu koji je došao na vlast na jesen 1889. činjenica daje navodni mudrac Kang pobjegao iz Kine britanskim bro dom davala je dodatne razloge za zamjerke, kao i to da je strani pritisak spasio diplomata Zhang Yinhuana. Još gore je odjeknulo zapadnjačko lobiranje protiv zamjen e Guangxua sinom utjecajnog mandšurskog princa Tuana - njegov otac bio je poznat p o svojim stajalištima protiv stranaca. Udovica je pozvala vodeće boksere u Peking i naredila dvorskim pomoćnicima da nauče njihove vještine. Mandšurci su ih počeli unajmljiva ti kao osobnu strašu. Kao i mnogo puta prije toga, Cixi nije znala gledati dugoročno, barem što se ticalo onih koji su joj prušali ključnu podršku, a ni stranci nisu bili ujedinjeni. Dok su se Britanci dvoumili između diplomacije i pomorske vojne akcije, Rusi su igrali ulog u najboljeg prijatelja Kini, navodno govoreći dvoru da se ne obazire na zahtjeve z a suzbijanjem boksera. Japanski ministar vanjskih poslova optušio je princa Tuana, koji je tada vodio ministarstvo vanjskih poslova, da prima mito od Rusa preko n jihovog ambasadora u Pekingu i da u Petrogradu šele da bokseri unište sjevernu Kinu, prije nego što njihove snage dodu uvesti red.u U tom kontekstu su odrpani i neorganizirani mladići koji su nadirali kroz Zhili bi li očiti kandidati da postanu predano pješaštvo koje je bilo potrebno dinastiji. Nakon desetljeća ponišenja oni bi mogli Kini dati priliku đa ponovno s ponosom podigne lice . Sredinom lipnja presjekli su šeljeznicu između Pekinga i Tianjina. U glavnom su gr adu Kineski vojnici ustrijelili japanskog diplomata, a britanski su marinci mora li intervenirati kako bi spasili napadnute kineske kršćane i pritom ubili četrdeset lj udi. Velika skupina boksera, kojoj je bilo dozvoljeno da prođu kroz gradsku kapiju , masakrirala je obraćenike i spalila katedralu na jušnom dijelu grada. Zapadnjačka po slanstva otvorila su svoja vrata kineskim kršćanima u bijegu. U Tianjinu su bokseri pucali na četvrti stranaca, potpomognuti kineskim vojnicima. Rusija je sada odlučila potpomognuti intervenciju i skupila vojsku od 4000 vojnika u Port Arthuru, dok je britanska vojska krenula iz Tianjina NA KOLJENIMA da bi odgovorila na poziv Sir Arthura MacDonalda, britanskog poslanika u Pekingu , da se zaštiti zapadnjake u gradu. Dekret iz Zabranjenog grada naredio je carskim snagama u Zhiliju da se odupru strancima, no bokseri su prvi napali, krenuvši na jedinicu iz Tianjina u trenutku kad je zastala da popravi uništenu šeljeznicu. Napad je bio toliko jak da je nadvladao britansko superiorno naorušanje, okončavši sa šezdese t i dva mrtva Britanca i opkoljavanjem prešivjelih. 16. lipnja su Udovica i car predsjedali sastanku na kojem su bili prisutni minis tri i prinčevi. Jedan slušbenik otpisao je boksere kao buntovnike bez magijskih moći, no Cixi ga je prekinula. "Mošda se ne treba pouzdavati u njihovu magiju, no zar se ne bi trebali pouzdati u srca i umove naroda?" kazala je. "Danas je Kina vrlo s laba. Mošemo se pouzdati samo u njihova srca i umove. Ako ih odbacimo i izgubimo n jihova srca, na čemu će počivati ova dršava?"15 Prije idućeg susreta koji se trebao odršati sljedećeg dana, protuzapadnjač-ki princ Tuan predočio je Cbci ultimatum koji su navodno sastavile zapadne sile, koji je kasnij e bio pročitan pred svim članovima sastanka. Bila je to krivotvorina u kojoj se zaht ijevalo da car boravi u dogovorenom prostoru, l/S obzirom na njegovo zatočeništvo u Ljetnoj palači, to je već i bio slučaj, op. prev.ll da stranci prikupljaju carski pore z i kontroliraju čitavu vojsku. četvrta stavka navodnog ultimatuma, koja nije objavl jena, vjerojatno je zahtijevala uklanjanje Udovice s pološaja. Bila je bijesna. "D anas su započeli s neprijateljstvom i pred nama je uništenje nacije", objavila je. "

Ako im se pokorimo, neću moći od sramote nakon smrti stati pred svoje pretke. Umjest o da čekamo na smrt, zar nije bolje umrijeti boreći se?" Stvari su postale još gore kad su trupe iz zapadnjačkih brodova zauzele tvrđave koje s u nadgledale pristup Pekingu. Cixi je slala poslanike u poslanstva, a diplomati su im objasnili da ne znaju ništa o četiri zahtjeva s kojima se pojavio Tuan.16 Iz dvora su poručili strancima da napuste grad. Diplomati, od kojih su neki došli iz Afrike gdje se provodio grubi imperijalizam, odbili su i zatrašili sastanak pri m inistarstvu vanjskih poslova. Nisu dobili nikakav odgovor. Kineski vojnici su za ustavili i ubili ratobornog njemačkog poslanika. Stranci su odbijali napustiti područja poslanstava. MacDonald se ukopao, ušivajući u s vom povratku u vojni šivot - opisao je događaje kao "vrlo zabavne." Osim njihove sig urnosti, bilo je tu i pitanje kineskih kršćana kojima su prušali utočište. Kad je dvor pro dušio rok za evakuaciju, optušio je za nerede u gradu "loše odnose između naroda i obraćen ika." PIO I. - KRAJ CARSTVA Bilo je očito da će, odu li stranci, obraćenici biti masakrirani, predani kao šrtve boks erima.17 20. lipnja Kina je objavila rat. Nije bilo nikakve komunikacije s neprijateljem, jednostavno je objavljen ukaz u kojem se krivilo strance za početak borbi. Bokser i, koji su bili hvaljeni kao "pravedni vojnici", primljeni su u carsku miliciju. U 4 sata ujutro, trupe koje su okrušivale područje s poslanstvima otvorile su vatru i tako je započela opsada koja je trajala pedeset i pet dana. Bila je to Cixina najveća greška. Njezin dolazak na vlast zbio se u kontekstu pretho dnog napada stranaca na Peking. Sada je dopustila sebi, i dinastiji, da ih vodi anarhični seljački pokret koji su sačinjavali mladići koji su vjerovali da bajanjem i gu tanjem magijskih formula napisanih na komadima papira osiguravaju sebi zaštitu bog ova. Bio je to također znak bankrota sustava koji je vjerovao u svoju neranjivost. Na sjeveroistoku je prijavljena smrt 32.000 obraćenika. U Zhiliju, He-nanu i Mandšur iji su pobijeni desetci tisuća. Prije objave rata bilo je devet poginulih stranaca , no poslije ih je poginulo mnogo više - četrdeset i devet u Mandšuriji i jedanćst u Zhejiangu, koje je zaklala gomila za koju se smatralo da je u dosluhu s vegetari janskom sektom. Najozloglašeniji masakr stranaca odigrao se u Shanxiju gdje je upravitelj, nakon što je primio poruku od dvora u kojoj mu se naređuje da pobije sve strance, pozvao četr deset i pet misionara i njihovu djecu da ga posjete u glavni grad, Taivuan. Kad su stigli, naredio je da ih se uhiti i odvede kroz usku uličicu do otvorenog prost ora ispred kapije njegove rezidencije ukrašene velikim platnom s licem zmaja. Zaro bljenike su svukli do pasa i odsjekli im glave, prvo protestantima, a onda i kat olicima, prvo muškarcima, pa onda šenama i djeci. Očevidac je zabilješio da je upravitel j postao nestrpljiv radi egzekutorovog sporog tempa, pa je naredio i tjelohranit eljima da mu se pridruše sa svojim mačevima - jedan od njih skinuo je naočale jedne šene prije nego što ju je smaknuo. Kad ga je sjedobradi katolički biskup upitao zašto to r ade, upravitelj ga je osobno posjekao po licu, prije nego što mu je dšelat odsjekao glavu. Njihove su glave bile izlošene u kavezima, a tijela bačena van gradskih zidin a da bi poslušila kao hrana vukovima i divljim psima. Krajnje nasilje prema zapadn jacima proširilo se i drugim gradovima u provinciji - u jednom od njih pobijeno je šesnćst osoba nakon što su pronađeni kako se sakrivaju u kineskom hramu, dok je u dr ugom vojska pobila četrnćst ljudi i bacila ih u jamu nakon što su se lokalni stanov nici pošalili na tijela koja leše na tlu.18 . NA KlU JENIMA

Viši dušnosnici u nekim provincijama bili su drugačije raspološeni te su se ušasavali i bo ksera i narodnog revolta koji su utjelovljivali. Upravitelji uz Yangzi, uključujući i Zhang Zhidonga ustanovili su prešutni dogovor s Britancima, dok je Yuan Shikao šti tio misije u Shandongu, iako je u provincijama ubijeno 300 obraćenika. Li Hongzhan g, koji je bio toliko slab u svojoj starosti da su ga pomoćnici morali nositi do s tola za pisanje, poslan je u poluprogonstvo na jug. Od tamo je poslao pismo prij estolju u kojem upozorava da "ne polašu sve svoje nade na jednu kartu". "Krv mi se zaledi u šilama kada pomislim na događaje koji će uslijediti", nastavio je. "Pod bilo kojim prosvijećenim vladarom ti bi bokseri sa svojim suludim tvrdnjama o natpriro dnim moćima zasigurno odavno bili osuđeni na smrt... vaša Veličanstva... su i dalje u ru kama izdajnika pa promatraju te boksere kao vjerne podanike, tako da se nemiri i dalje šire, a strah se već uvukao svugdje."19 U središnjem području Yangzija su revolucionari pokušali iskoristiti kaos organizirajući prevrat kojem je cilj bilo stvaranje nove vlade za jušnu i središnju Kinu, kojom bi vladao Guangxu, a dršavni sabor bi se sastajao u Shanghaju. Nakon što je prijevreme ni ustanak u Anhuiju uznemirio vlasti, po naredbama Zhang Zhidonga izvršen je napa d na glavni štab urotnika u VVuhanu, nakon čega su vođe prevrata smaknuti.20 U glavnom će gradu opsada četvrti veleposlanstava koštati strance oko 250 šivota. Carska je artiljerija topovima kupljenima od Nijemaca pucala s udaljenosti od samo 150 metara. Pod francuskim poslanstvom su eksplodirale mine. Vode je bilo malo, a s hranom se ozbiljno racionaliziralo. Stranci su jeli konjsko meso i neočišćenu rišu - po nekad bi se počastili pudingom od bubrešnog loja mazgi. Jedan časnik zapisao je da šene izgledaju "vrlo mršavo i iscrpljeno."21 Dvorom su zavladali militanti. Smaknuto je pet dušnosnika koji su zagovarali mir. U Velikom vijeću je Kang-i zastupao najratoborniju stranu. Ipak, od samog početka bi lo je različitih nijansi kod raznih struja. Mac-Donaldu su stizala pisma u kojima se trašila nagodba po kojoj bi strancima bili pošteđeni šivoti, a kineski obraćenici bili ostavljeni nezaštićeni, no on je odbio sve takve prijedloge. Jung-lu nikad nije bio previše sklon bokserima i dozvoljavao je da kroz redove njegovih vojnika do opkolj enih stranaca s vremena na vrijeme prolazi brašno, povrće i lubenice. Topnici su cil jali neobično visoko. šestoki napadi zastajali bi upravo kad bi izgledalo da će se pro biti kroz improvizirane barikade. Kao što je razmišljao Robert Hart, vjerojatno je " netko intervenirao radi naše djelomične zaštiPIO I. - KRAJ CARSTVA te." Napad na katoličku katedralu u glavnom gradu nije uspio, a bokseri su za svoj neuspjeh krivili šene u njoj koje su se razgolitile i pokazivale "prljave stvari" da bi poništile njihovu magiju." Lijevo pismo vladarima upozorilo ih je da nema smisla opirati se stranim silama i pokazalo se da je bio u pravu. Kad su bokseri pokušali napasti koncesijska područj a u Tianjinu, pokosile su ih japanske i ruske trupe, koje su kasnije zauzele kin eski dio grada, pucajući po volji, pljačkajući i uništavajući. Nedugo nakon toga je stigao mladi britanski poručnik Ri-chard Steel i zabilješio u svoj dnevnik da se nalazi u uništenom gradu u kojem je "čitava rijeka prekrivena tijelima mrtvih Kineza." Na početku sparnog kolovoza stranci su okupili silu koja je brojila 54.000 vojnika i marinaca i pedeset i jedan brod. Sudjelovalo je osam dršava, a na Japan je otpa dao najveći kontingent od 20.800 vojnika i osamnćst brodova. Nakon stoje prije pe t godina porazio Kinu u ratu, Tokio je iskoristio ovu priliku da se nametne kao moderna nacija uz sile Britanije, Francuske, Rusije, Sjedinjenih Dršava, Njemačke, I talije i Austrougarske. Suočeni s takvom koalicijom sila, Kinezima se činilo da je čit av svijet protiv njih.

Dvadeset tisuća stranih vojnika krenulo je na Peking pod britanskim zapovjedništvom, krećući se putovima okrušenima visokim usjevima i putem uništavajući sela. 14. kolovoza j e metodistički misionar u četvrti poslanstava zapisao: "Slušali smo radosni, sa suzama u očima, histerični, toliko očekivanu grmljavinu artiljerije i oštro škljocanje strojnica ." Stigla je ekspedicijska sila koja je snašno navalila na grad i bez mnogo truda otjerala boksere i kinesku vojsku.21 Richard Steel, britanski poručnik, zapisao je u svom dnevniku: "Prizor poslanstava čini svaki opis riječima nedovoljnim. Gomile šena, djece i muškaraca gurale su se oko nas, stiskali su nam ruke i klicali dok nisu ostali bez glasov a. Kad su Kinezi shvatili da smo ušli otvorili su strahovitu paljbu iz mušketa, da s e nije mogao čuti ni vlastiti glas. No, nikog nije bilo briga. Hitci su bili visok i i samo su dvojica vojnika pogođena... svi nas nude pićem, čajem, kruhom itd."24 "Plijen je bio fantastičan, no nije nam bilo dozvoljeno ništa uzeti", pisao je Steel svome ujaku u Indiji, šeleći se što su Francuzi i Japanci - "prostaci" - stigli prvi. Zapisao je da su američki vojnici "pucali na svakog Kineza koji je pomolio glavom ". Ubijanje i pljačka bili su prošireni posvuda, što su misionari opravdavali "etikom ratnog plijena". NA KOLJENIMA Ljetna palača i velika knjišnica Hanlin u kojoj su se čuvali mnogi kineski povijesni s pisi bile su medu metama uništenja. Nakon toga su neke trupe stranaca krenule jušno prema gradu Baodingu i izvodile ono što su nazivali "kaznenim piknicima". Daleko n a sjeveru, Rusi su iskoristili situaciju izvršivši šestoke napade preko granice uz rij eku Amur; kineski izvori kašu da je pobijeno više od 15.000 lokalnih stanovnika. Uz manje krvoprolića, zapadnjački financijeri, uključujući i budućeg američkog predsjednika Her berta Hoovera, iskoristili su nemirno razdoblje i prisustvo stranih sila da dogr abe veliki rudnik ugljena u Kaipingu koji je osnovao Li Hongzhang.25 Dok je ekspedicijska sila stigla u Peking, Cixi i ostatak dvora otišli su, kao što s u to napravili prije četiri desetljeća radi britansko-francuske vojne akcije. Zakopa li su dragocjenosti koje nisu mogli ponijeti te ih strani vojnici nisu uspjeli p ronaći. Cixi je pretrpjela neugodnost da se mora prerušiti u seljanku. Jedna druga p riča vezan za Udovicu kazuje kako je prije odlaska naredila da se Biserna Konkubin a, //najdraša prilešnica cara GuangKita, op. prev.ll koja je smatrala da car ne smij e pobjeći, baci u bunar zajedno s dva eunuha, no to se uglavnom smatra samo jednom od krvavih priča koje su nastale nakon njezine smrti. U pratnji svojih mandšurskih strašara, eunuha i vođe reakcionara, princa Tuana, carska je povorka krenula prvo prema svojoj domovini Mandšuriji. No, kad su prešli Kineski zid, procijenili su daje put previše opasan radi bandita. U pauzi za razmišljanje o sljedećem koraku, Udovica je pojela dva jaja i rezance. Preodjenula se u odjeću mrt ve supruge jednog suca, uspela na nosiljku i, uz pratnju konjice, krenula prema zapadu u provinciju Shanxi, čiji upravitelj je bio lojalan dinastiji. Putovanje je bilo naporno, posebno u usporedbi s raskoši na koju su putnici bili n avikli. "Ne mogu niti iskazati koliko sam bila iscrpljena", rekla je kasnije Cix i. "Cijelog svog šivota neću to zaboraviti." U jednom je trenutku vojnik zapucao pre ma njoj, no promašio je. Strašar je zgrabio vojnika i na mjestu mu odsjekao glavu. " Nekad sam bila poput komada čistog zada", Cixi je izjavila, "no sada je u šadu prisu tna nepravilnost... i tako će ostati do kraja mog šivota." Prema princu koji ga je p ratio, car je "vrijeđao svakoga", lice mu je bilo prljavo, kosa razbarušena, a odjeća natopljena znojem.26 U Taivuanu, glavnom gradu Shanxija, upravitelj je iznio zlatno i srebrno posuđe i ispričao kako je ubio misionare. Moć je u toj regiji dršao general koji je podršavao pri

nca Tuana. Međutim, kako su se pročule vijesti VIO I. - KRAJ CARSTVA o masakru stranaca u Shanxiju, dvor se bojao kaznene ekspedicije protiv te provi ncije, pa su krenuli prema starom carskom glavnom gradu Xi'anu. Okrenuli su se p rotiv boksera i prozvali ih razbojnicima te započeli pregovore sa strancima u Peki ngu. Carska povorka je putovala po lošim putovima kroz siromašna sela i Cixi je po prvi p ut vidjela Kinu kakva je ona uistinu bila, tako da je morala postati svjesna kon trasta između stvarnosti i laši o stanju nacije koje su joj govorili godinama. Glad za koju se danas pretpostavlja da je ubila dva milijuna ljudi u tom je trenutku harala tim područjem. Nizine su bile napuštene, a izbjeglice su se gurale u pećinama p okraj Xi'ana. Američki putnik Francis Nichols opisao je prehranu ljudi koja se sas tojala od mačaka i pasa, trave i korova te "odvratne okruglice od mesa koju su rad ili od mesa mrtvaca." širile su se kolera i dizenterija, dok su putnici u kočijama o bilazili sela i kupovali djecu koju su kasnije prodavali kao kućanske robove u bog atijim regijama.27 U Xi'anu je carska povorka neko vrijeme boravila u staroj zgradi u parku koja je bila napuštena nakon što se proširila priča da je opsjedaju duhovi. Da bi se i dalje čini lo da vlada funkcionira, vijeće se sastajalo svakog jutra u 4 sata. Guangxu je bul jio u dva stara francuska sata donesena iz Pekinga, koji su pokazivali netočno vri jeme, no svejedno ga fascinirali. Prestolonasljednik je, u međuvremenu, dangubio n a terasi sa svojom pratnjom, pušio opijum iz nargile ili organizirao noćne odlaske u grad koji su jednom prigodom završili uhićenjem čitave skupine - kad su pokušali izvući s e svojim pološajem, lokalni upravitelj nije se pokolebao, a Cixi ga je u tome podrša la. Li je okončao pregovore u Pekingu početkom rujna 1901. Njegov posljednji čin za dvor b io je izrazito tešak te je umro nakon dva mjeseca u Ulici zlatne ribice, u kući koju je jedan francuski posjetitelj opisao kao "sirotinjsku jazbinu." Novi dogovor o dredio je uništenje tvrđava koje su štitile Peking i Tianjin. Određeno je da strane snag e budu stacionirane na ulazu u glavni grad, a strašari postavljeni u poslaničkim četvr tima. Kina nije smjela uvoziti orušje iduće dvije godine.28 Upravitelju Shanxija je naređeno da počini samoubojstvo. Istaknuti mandšurski princ ko ji je davao podršku bokserima počinio je samoubojstvo, a jedan drugi je prognan. Više od 100 raznih dušnosnika je kašnjeno. Princ Tuan je protjeran na daleki zapad dršave, a Cixi je odlučila da joj njezin poročni sin više neće biti nasljednik.29 NA KOLJENIMA Određena je odšteta u vrijednosti od 67 milijuna funti koja je trebala biti isplaćena u razdoblju od trideset i devet godina, uz godišnju kamatu od 4 posto. S obzirom n a njezinu sve vašniju poziciju u Kini, Rusija je dobila 29 posto, Njemačka 20 posto, a Francuska 15,75 posto. Britanija, koja je ušivala vrijedne privilegije na rijec i Yangzi i u Kantonu, bila je zadovoljna s 11,25 posto. Pošto su isplate odštete tre bale dolaziti iz carskog poreza, strane sile su sada imale direktni financijski interes u nastavku postojanja jedinstvene centralizirane dršave. U svrhu neprekinu tih isplata bilo je nušno da Kina ostane cjelovita. Umjesto da u potpunosti rascij epe Kinesku lubenicu, shvatili su da je puno isplativije nastaviti sa sustavom u govornih luka, koji je osiguravao kvaziimperijalni pološaj u najvećim gradovima uz n ajmanju cijenu, pod vladom koja je bila previše slaba da se usprotivi strancima. Procvat sustava doveo je do toga da su se carstvom proširila koncesij-ska područja, od Mandšurije do Guangdonga i do Hankoua u unutrašnjosti. Britancima, Francuzima, Ni jemcima i Rusima su se u tom kasnom stadiju prodiranja u Kinu pridrušili Japanci,

Belgijanci i, nakon početnog odbijanja, Talijani, koji su nakon neuspjeha Boksersk og ustanka osigurali uporište u Tianjinu. Britanci su dršali Hong Kong, a Portugalci Makao. Priznavala se Francuska zona utjecaja na jugozapadu, a isto je vrijedilo i za Nijemce u Shandongu i Britance u jušnom i srednjem Yangziju. Veliki troškovi do kojih je doveo sporazum sa stranim silama natjerali su dvor da se pokuša domoći gotovine. Prihod od poreza, međutim, nije bio dovoljno velik. Da bi m ogla plaćati odštetu, Kina je morala uzeti nove pozajmice od stranaca i usput povećati carinske pristojbe, što je još više osiromašilo zemlju. Bokserski ustanak pokazao je snagu narodne mršnje protiv stranaca i u svijesti Kin eza pojačao vezu između strane agresije i kršćanstva. Prvi sekretar Kineske komunističke p artije, Chen Duxiu, kazao je da je ustanak bio "veliki i tragični prolog povijesti kineske nacionalne revolucije" i hvalio boksere što su djelovali da "spase dio čast i kineskog naroda." //Interpretacija Bokserskog ustanka ostala je duše od jednog s toljeća delikatno pitanje. 2006. godine jedne su kineske novine privremeno zatvore ne radi toga što su kritički pisale o ustanku. Op.a./I No, ako su bokseri prihvatili nekakvu grubu vrstu nacionalizma, nije bilo jasno što bi taj nacionalizam trebao predstavljati. Da li je to bilo samo protuzapadnjačko raspološenje ili slušenje dinast iji koja je i sama stigla s područja izvan Kineskog zida? Zapadnjaci su bili djelo mično zaslušni za probleme Kine, no najvašniji je PIO I. - KRAJ CARSTVA razlog bilo samo carstvo i njegovi vladari. Dinastija Qing je sve više gubila moć, a čitava zemlja je to počinjala shvaćati. Bilo je vrijeme za pokušaj reforme. 6. všvš cin Kako je jedino i priličilo, Cixi je osobno simbolizirala novi pravac lešajem europskog stila zajedno sa svojim priborom za pušenje opijuma. Krećući se ka Zab ranjenom gradu, bila je, prema Hartu, vrlo graciozna, s naklonom i osmjehujući se mnoštvu stranaca koji su se okupili kako bi promatrali njezin povratak početkom 1902 . godine. "Na dočeku se pretjerivalo s uljudnosti", primijetio je šef ceremonije. "C arica Udovica ne samo daje primala supruge ministara, već i djecu izaslanika!" čak j e dopustila da je fotografiraju u obnovljenoj Ljetnoj palači, zaštićenoj od okoline kišo branom ceremonije, dok je zrak oko nje odisao mirisom tamjana.1 Naslonivši se na ruku jedne Britanke, dok je pokazivala strancima oko nje svoje om iljene odaje, Cixi bi se povremeno zaustavila kako bi pokazala kakav prelijepi c vijet ili pogled na jezero. Njezin dnevni boravak u palači bio je opremljen namješta jem od masivnog drveta, podijima za sjedenje i lusterima od stakalaca u boji. Su pruga jednog britanskog dušnosnika, gospoda Sušan Towney, primijetila je kako car pr ati uokolo svoju tetku; njegova brada djelovala je "slabašno i neodlučno", a govorio je samo kada bi mu se netko obratio. U svojim odajama, Cixi je pozvala gospodu Sušan da se popne na njezin kang krevet od cigala, prekriven jastucima. Cixi i car pridrušili su se Engleskinji i njih troje sjeli su tu prekrišivši noge.2 Dok se šezdeset sedmogodišnja Udovica ponovno useljavala u Ljetnu palaču, pojavio se p rogram promjena koji će biti istovjetan onome što se najavljivalo tijekom Stotinu da na. Najreakcionarniji dušnosnici su se povukli, a stari mandšurski prinčevi otišli u mir ovinu; Kang-i je bio otpušten kao dio nagodbe s bokserima. Plemići i dušnosnici naklon jeni reformi preuzeli su kormilo, zajedno s veteranom Zhangom Zhidongom. "Ukolik o ne obrazujemo talentirane ljude, ne mošemo očekivati da ćemo opstati", objavljivao j e edikt. "Ukoliko ne promoviramo obrazovanje, ne mošemo razvijati talent. Ukoliko ne napravimo reformu građanskih i vojnih ispita, ne mošemo promovirati obrazovanje.

Ukoliko se ne obrakojim će rešim krenuti, dovršavajući svoj povratak iz izbivanja, putujući posljednjih 160 kilometara prema Pekingu u spavaćim kolima vlaka s VIO I. - KRAJ CARSTVA zujemo u inozemstvu, ne mošemo nadoknaditi nedostatke u obrazovanju." U skladu s t im, utemeljene su suvremene škole - njih 35.787 u 1907. godini te 87.272 u sljedećih pet godina, dok se broj učenika popeo na 2,9 milijuna. Stari carski ispit sa svoj im "upitima od osam koraka" bili su zamijenjeni s deset pitanja o političkoj i adm inistrativnoj povijesti te vanjskim poslovima - samo tri su se odnosila na klasi ke. A onda je vlast najavila da će ispitni sustav biti potpuno eliminiran do 1906. godine.3 što se tiče djevojaka, rešim je oklijevao, smatrajući da njihovo obrazovanje nije u skla du s tradicijom. Zbog toga su prve škole za njih bile privatne, financirane od ple mstva i trgovaca, te njihovih šena. Međutim, 1906. godine, došlo je do promjene nakon št o je objavljeno da se Cixi povjerila jednom američkom doktoru vezano za svoje šelje da "djevojke u Kini budu podučene". 1907. godine vlast se posvetila šenskom obrazova nju. Do 1911. godine u Kini je bilo 141.430 učenica.4 Dršavna uprava je osuvremenjena. Pokrenute su reforme u vojsci. Promovirana je ind ustrija i trgovina. Dovršena je i dugo očekivana šeljeznička pruga iz Pekinga u VVuhan; ukoliko bi se mogla protegnuti na jug do Canto-na i zapadno do Sichuana, to bi o mogućilo stvaranje okosnica za nacionalni sustav. Peteročlana ustavna istrašna komisij a poslana je na Zapad kako bi tamo proučila sustav upravljanja. Kada su Cixi i car primili članove komisije po njihovom povratku, ovi su ih upozorili da bi protivlj enje ustavu i politika protiv skupine Han "dovela do samouništenja i pada dršave". Z abrana brakova između Mandšuraca i Hana ukinuta je; odredba je također potakla i okončan je vezivanja stopala. Kako se među plemstvom, intelektualcima i studentima javljal a tešnja za utemeljenjem parlamenta, Cixi je pristala reorganizirati centralnu vla st utemeljivši jedanćst ministarstava i dozvolivši raspravu o ustavnom rešimu. Plovidba uz korištenje pare, u koju se prije sumnjalo kao i u šeljeznicu, dobila je zeleno svjetlo u plitkim vodama diljem carstva. Organizirana su predavanja o str anim kulturama i znanosti. U Tianjinu je organiziran primjerni zatvor u kojemu s u osuđenici učili tiskati, tkati, ličiti i izrađivati obuću, a bili su opremljeni s pedese t šivaćih strojeva singer, premda zatvorenicima nisu bili uklonjeni okovi na nogama dok su radili.5 Pokrenuta je velika kampanja protiv pušenja opijuma koje se proširilo do te mjere da su, prema procjenama, neki veliki gradski centri imali više od tisuću prodavaonica i prostora za ušivanje narkotika. Smatralo se da je uporaba droge kod kineskih voj nika jedan od razloga njihove slabe učinkovitosti. Prizivalo se sjećanje na povjeren ika Lina, koji je pokušao ZAVRšNI CIN iskorijeniti trgovinu drogom u Cantonu, a jedan od njegovih potomaka vodio je ka mpanju protiv opijuma u Fujianu koja je trajala četrnćst godina. Pohod je imao sv e više pristaša sve snašnijih osjećaja da je nacionalno tkivo potrebno ojačati. Ali postoj ala su dva problema - ovisnost mnogih zemljoradnika o usjevima opijuma te inzist iranje Britanaca na uvozu droge iz Indije u ime slobodne trgovine.6 Yuan Shikai preuzeo je mjesto generalnog guvernera Zhilija i vojnog šefa Sjeverne Kine od Jung-lua, koji je umro 1903. nakon nekoliko godina borbe s bolešću, dok mu j e Cixi slala ginseng na dar. Mladi general reorganizirao je vojsku, implementira o reforme u birokraciji i centralizirao svoju upravu, istovremeno odršavajući odnose sa strancima, is-tkavši mrešu suradnika na ključnim sjevernim pozicijama, te učvrstivši s

voj pološaj diskretno dogovorenim brakovima potomstva. U Srednjem Yangziju, uvijek agilni Zhang Zhidong promovirao je inovacije u agronomiji, uključivši u posao američk e stručnjake i eksperimentirajući s novim sjemenjem na jednoj farmi pokraj Wunana.7 Romani su, kao knjiševna forma, došivjeli procvat, osobito u Shanghaju. Većinom su bil i sentimentalni, ali postojala je i politički tonirana literatura potaknuta uvjere njem da bi knjige mogle odigrati značajnu ulogu u osuvremenjivanju. Jedan pisac, W u Woyao, posvetio je djelo u 100 poglavlja društvenim boljkama, nekompetenciji dušno snika, kukavičluku i korupciji. Jedan drugi pisac, Li Baojia, satirički je pisao o d ušnosnicima, kineskoj pravdi i nepromišljenim reformama. Grupe u Tianjinu, Gungdongu, Hunanu i Yunnanu borile su se za bolje uvjete šivota še na. U Pekingu, jedna mandšurska princeza organizirala je ka-listeničke vješbe za učenice . U Changshi, jedna mlada šena koja je studirala u Japanu organizirala je Društvo za podučavanje o braku na osnovi slobodne ljubavi, koje je guverner ipak ukinuo. Sha nghaj je imao Kinesku šensku i Zapadnu medicinsku školu, Udrugu za zaštitu obrazovanja šena, Društvo za promoviranje higijene, šensku domoljubnu školu i šenski odgojni centar z a ručni rad. U Cantonu, šene su se zaklele da neće rabiti američko brašno kako bi prosvjed ovale zbog donošenja zakona protiv kineskih imigranata u SAD-u. Jedan intelektuala c, Chen Xiefen, upitao je kako Kineskinje, nakon što su im robovale tisućama godina, još uvijek mogu "slijediti muškarce, i tako postati robovi onih koje su porobile st rane sile".8 šene su radije organizirale vlastite grupe nego se pridrušivale organizacijama koje su vodili muškarci reformatori. Kako je objasnio manifest jedne takve grupe: PIO I KRAJ CARSTVA "Prijeti nam velika katastrofa. Mi, Kineskinje, bit ćemo prodane, i postat ćemo robo vi Engleske... Neki muškarci koji ništa ne znaju kašu kako ne šele da se mi miješamo u pol itiku... Takav govor nije ništa drugo nego puhanje u vjetar. I mi šene smo ljudi! Al i zbog toga što se naša situacija i metode razlikuju od muških, moramo utemeljiti našu v lastitu organizaciju, čiji je cilj, unatoč svemu, isti - spasiti naciju".9 Nova atmosfera očitovala se u sve većoj međunarodnoj prisutnosti. Nakon stoje carska z abrana emigracije ukinuta 1893. godine, poduzetničke obitelji s jušne i istočne obale putovale su k novim domovima diljem ruba Pacifika. Na samom početku 20. stoljeća, iz luke u Xiamenu odlazilo je 100.000 ljudi godišnje.10 Populacija urbanih sredina godišnje je rasla deset posto u naletu farmera i seljak a koji su trašili bolji šivot. Na početku stoljeća, Shanghaj je imao četrdeset i šest poduze a svako je imalo više od petsto zaposlenih. Do 1912. godine, provincija Jiangsu, u okolici rastuće metropole, imala je 386 pogona, od kojih je 263 imalo više od dvad eset i pet zaposlenika. Uvjeti rada u tvornicama bili su primitivni, s vrlo veli kim brojem radnih sati, drakonskom disciplinom, lošom zaštitom i bez zdravstvene skr bi. Pa ipak, te zarade su bile između četiri i osam puta veće od onih koje bi ljudi os tvarivali da su ostali na selu." Trgovinski svijet mogao je postati dšunglom - Zhang Zhidong opisao ga je kao susta v u kojemu "svaka osoba sebično kuje zavjere radi vlastite dobiti, svatko svakoga vara, majstori prijevare nestaju s novcem, spori i neinteligentni bivaju prevare ni, a posljedica svega je da ljudi na novčana ulaganja gledaju kao na nešto što je pre opasno, zbog čega nismo sposobni natjecati se sa Zapadnim trgovcima". Kako bi pokušalo uvesti nešto reda, 1903. godine utemeljeno je Ministarstvo gospodar stva, a počelo se raditi i na trgovinskom zakoniku.12 Biznismeni su sve više počeli gledati na gospodarski razvoj ne samo kao na način zarađiv anja novca, već i kao na ključ po kojem će Kina moći pronaći svoje mjesto u suvremenom svi

jetu. To je stvorilo prirodnu po-veznicu između njih i plemstva naklonjenog reform ama koje je htjelo ojačati dršavu kroz reforme i sve više mijenjalo koncept nacije koj a je primarno odana dinastiji. Također, obje grupe nestrpljivo su čekale da se oslob ode od centralizirane kontrole. 1904. godine, poslovna zajednica ostvarila je tr ašeno odobrenjem za utemeljenje gospodarske komore, što je osiguralo trajnu razmjenu mišljenja i put ka osuvremenjivanju. ZAVRšNI c'IN Neki poduzetnici slijedili su samobodrenjački model funkcioniranja s ishodištem u drša vnoj slušbi, poput sudskog povjerenika iz Zhilija koji je počeo s rudarskom tvrtkom, a onda je posao proširio na tekstil, bankarstvo, staklo i vodovod. Drugi vlasnici školskih diploma radije su se prihvaćali rizika odlaska u privatnike, čak i ako bi se često oslanjali na javne investicijske fondove. U Shangaju i Cantonu pojavio se n araštaj novopečene buršujske poslovne klase. U Tianjinu, bogati vlasnici monopola soli ulagali su u tvornice cigareta i šibica, banke i osiguravajuće kuće, staklo, pogone z a proizvodnju svijeća i cementa, predionice i jednu tvrtku za proizvodnju harmonik a. U Nantongu, jušno od Shangaja, vlasnik diplome višeg stupnja, Zhang Jin, utemelji o je primjerni grad s tvornicama i predionicom, popločanim cestama, kazalištem i škola ma kao prikazom osuvremenjivanja koje će se nastaviti do njegove smrti 1926. godin e.13 Carska banka, utemeljena 1897. godine, upala je u neprilike nakon što se val krivo tvorenih novčanica iz Japana počeo širiti tom institucijom, a provincijski dušnosnici po novno su počeli koristiti tradicionalni novčarski sustav s kojim su bili bolje upozn ati. Pa ipak, carski dvor bio je svjestan potrebe suvremenog bankarstva, i, u ru jnu 1905. godine, odobrio utemeljenje Banke odbora domaćinstava, s dionicama koje su podijeljene odboru i javnosti. Tri godine kasnije, ime je promijenjeno u Veli ku dršavnu Qing banku (Daqing). Funkcionirajući kao središnja banka Kine, ta je banka preuzela izdavanje novčanica, bavila se financijama carske riznice i carinskih pri hoda, te provodila slušbeno financijsko poslovanje sa stranim dršavama. Dršavna uprava prihoda postala je najveći klijent banke, polašući u nju velike količine srebra. S takv im statusom i sredstvima, nova institucija uspjela je preuzeti poslovanje novčanih pošiljki i privući sredstva provincijskih vlasti. U sedam godina Daqing je povećao sv oje uloge i zajmove sedam puta, te isplatio dioničarima dividende u iznosu i do tr ideset i četiri posto. Još jedna nova dršavna ustanova, Banka komunikacija, pokrenuta je 1908. godine kako bi centralizirala financiranje šeljeznice, parobrodskih linij a, telegrafskih i poštanskih usluga, upravljajući sredstvima Ministarstva pošte i komu nikacija i s ovlastima izdavanja novčanica.14 Utemeljene su privatne banke, a prve su bile u Shanghaju, Ningbu i Hangzhuu. Dršav ni edikti prušali su im slušbenu zaštitu i određivali da se iznosi na računima klijenata n e smiju otkrivati bez njihova odobrenja. Kao rezultat toga, broj suvremenih bana ka do 1911. godine povećao se na sedamnćst, sa štednim ulozima i zajmovima s povećanj em od 4000 PIO I. - KRAJ CARSTVA posto. Osim redovitih poslova, banke su pomogle suzbiti financijsku paniku, a nj ihove dionice postale su omiljene investicije. Kinezi u inozemstvu, na koje su neki još uvijek gledali s prijezirom zbog napuštanja domovine, bili su jako pošeljni u trgovačkim lukama kao izvor ideja i kapitala. Sha nghaj, strateški smješten na vratima Yangzija, i sa svojim rastućim stranim koncesijam a i kineskim biznismenima, postao je jedan od vašnijih gradova Azije, simbol napre tka kojega je Kina trašila. Migranti unutar Kine slijevali su se onamo iz svih dij elova zemlje. Stranci su uvodili inovacije u svoja naselja - struju i plin, kana

lizaciju i tekuću vodu, zajedno sa svojim pravnim sustavom i poslovnom praksom. Ia ko se spominjao argument da trgovačke luke isisavaju gospodarske aktivnosti iz oko lnih regija, rast poduzeća u provinciji Jiangsu oko Shanghaja, ili razvoj Srednjeg Yangzija oko Hankoua, ukazivao je na suprotno. Strana područja pod vlastitom samoupravom postala su šivuća uvreda za Kinu, ali mnogi lokalni stanovnici radije su se naseljavali u njima nego šivjeli unutar zidina svo jih četvrti. Kako je zapisao jedan kineski stanovnik Shanghaja: "U područjima međunarodne uprave ceste su sezale do svakog kutka. U [rodnom] gradu c este su uske. Područja međunarodne uprave su izuzetno čista. Njihovi automobili ne ost avljaju za sobom oblak prašine. Ljudi koji tamo šive smatraju ih rajem. U [rodnom] g radu, iako postoji slušba za čišćenje ulica, smrad iz rijeke vrijeđa nos, a zahodi su načičk i jedan do drugog... Razlika između područja međunarodne uprave i grada je razlika izm eđu neba i zemlje." 15 Na sjeveroistoku, gospodarstvo se brzo razvijalo nakon pobjede Japana protiv Rus ije 1904.-1905. godine, te zaključenjem međunarodnog dogovora s neprijateljem koji j e, ustvari, dijelio Mandšuriju na dvije jednake zone utjecaja. Za Japance, neposre dna draš tog područja bili su rudni kapaciteti, agronomija i velike šume. Ali povrh to ga, vojne pobjede potaknule su njihovo uvjerenje da je njihova očita sudbina nasta viti sa svojim aspiracijama u Aziji, te da se sigurnost njihovih otoka najbolje moše osigurati ekspanzijom. Prvi korak bio je uspostava vodstva nad daleko većom nac ijom preko mora, toboše donoseći Kini dobrobiti osuvremenjivanja, a zapravo je čineći po dređenom dršavom. Sa snašnom potporom japanskih ulagača, koji su dobivali uobičajenih šest posto dividende , jedan konzorcij izgradio je šeljeznicu Jušne Man-dšurije_(šJM), s 1100 kilometara prug e, stotinama lokomotiva i tisućama ZAVRšNI LlN putničkih i teretnih vagona uvezenih iz Amerike. Obzirom daje bio vlasnik rudnika ugljena i zemljišta s obje strane šeljezničkih linija, šJM je razvijao škole, parkove, adm inistrativne zgrade, javne urede, knjišnice, bolnice, robna skladišta, jedan mlin za proizvodnju brašna i hotel, kao i tunele i mostove. Njegova radna snaga 1908. god ine porasla je na 13.621 zaposlena. S vlastitom strašom smještenom duš pruge, šJM je fun kcionirao neovisno od kineskih vlasti i bio je strano poduzeće s vlastitom upravom odgovornom isključivo šefovima u Tokiju. Japanci su modernizirali luku Arthur, i razvili Darien u veliku luku za glavnu i zvoznu robu regije - soju. Nakon ukinuća carske zabrane iseljavanja Kineza u Mandšur iju, procjenjuje se da je u ranim godinama 20. stoljeća emigriralo između 300.000 i 400.000 ljudi godišnje, utrostruću-jući populaciju na 15.4 milijuna do 1911. godine. J apan je privremeno mogao biti zadovoljan onim što je imao, ali poriv za daljnjim i agresivnijim širenjem jačat će paralelno s nacionalnim samopouzdanjem tijekom nadolaz ećih desetljeća, što će dovesti do najpogubnijih posljedica svake strane intervencije u Kini.16 Obzirom na sveobuhvatnost poslijebokserskih reformi, promjene nisu bile uvijek o nakve kakvima su se činile; niti su njihove posljedice bile onakve kakvima se mogl o nadati, obzirom da su programi za smjenu starog sustava bili manjkavi. Kraj ca rskih ispita značio je nedostatak rješenja za način odabira i imenovanje upravitelja. Na ključnim mjestima u novim tijelima vlasti i dalje su bili mandšurska princeza i g enerali, a udio Hana u najvišim pozicijama uprave u Pekingu zapravo se smanjivao. Potporni stupovi koji su podupirali ruralni šivot Kineza uporno su slabili. Zemlja bi se kupovala kao investicija, a nije se odršavala kao imovina koja će se predavat i s koljena na koljeno. Među plemstvom je ideja javnih obveza i duha zajednice kop

njela, dok je draš osobnog i materijalnog uspjeha rasla, što se očitovalo u uzdizanju statusa odsutnih zemljoposjednika koji su angaširali lokalne predstavnike, koji su ulijevali strah u kosti zbog svog nasilnog ponašanja. Nestajanje tradicije građanst va da se nakon smrti svojih roditelja vrate u svoja rodna sela oslabilo je povez nice između urbane elite i seoskih krajeva. Kako su padale cijene zemljišta, sitni z emljoradnici otkrili su da padaju cijene njihovim najvećim vrijednostima, dok je i nflacija, djelomično uzrokovana troškovima reforme, napredovala punom parom - cijene brašna, ječma, sezamovog ulja, vina i svinjskog mesa udvostručile su se u odnosu na c ijene od samog kraja stoljeća do 1908. godine. VIO I. - KRAJ CARSTVA Novini školama nedostajalo je iskusnih učitelja. Oslobođenje šena nije imalo stvarnu pot poru dušnosnika. Pravila ministarstva obrazovanja definirala su šensku edukaciju u s mislu stvaranja "kreposnih majki". Trebalo je podupirati tradicionalne vrline ki neskih šena, nalagalo se, a "zlo zagovaranje kojim se dozvoljava šenama da podivljaj u, ili zagovaranje sloboda (poput nehajanja za razlike medu muškarcima i šenama, vla stiti odabir suprušnika, odršavanje sastanaka i dršanje govora o političkim temama), mor a se strogo eliminirati kako bi se odršao javni moral".' Kampanja protiv opijuma potakla je prosvjede zemljoradnika čija su sredstva za šivot ovisila o njihovom urodu. Bilo je i nasilnih prosvjeda protiv cijena i poreza n a šitarice. U jedan sukob u Shangdongu bilo je uključeno 40.000 ljudi, od kojih je 1 000 poginulo od posljedica represivnih mjera koja su uslijedile. Protesti koji s u nekada bili izdvojena tema, sada su postali dio šire agitacije koja je poprimila snašni politički karakter. Radovi na navodnjavanju, koje je predstavljalo zaštitni znak kineske poljoprivrede , zapustili su se zbog nedostatka brige i novca. Nove prirodne nepogode uzrokova le su nevolje u Zhiliju, Jiangsuu, Anhuiju i duš šute rijeke. Nakon suše 1902. godine u Sichuanu je bilo stotine tisuća gladnih ljudi. Neprilike su potakle učlanjivanje u tajna društva u kojima su mnoge plemićke obitelji imale barem jednog člana.18 Revolti na selu postali su sve učestaliji. Tajna društva ostala su opozicija dinasti ji - Društvo neba i Zemlje, Starija braća i Velikodušno društvo poštenjaka izveli su neusp jeli pokušaj ustanka u Henanu 1906. godine nakon što se njihov voda napio šivotinjske krvi i izgovorio čarobne riječi kako bi osigurao neranjivost. Pobunjenici su u atent atu ubili guvernera Anhuija i neuspješno pokušali ubiti pomorskog zapovjednika u Kan tonu. Ustanaka je bilo u Yunnanu i Guangdongu. Iv Godine 1906., nakon ozbiljne poplave na granici Hunana i Jiangxija, jedna grupa protivnika dinastije zajedno s Društvom rijeke Hong, pokrenula je pobunu pod zapov jedništvom nepismenog izrađivača petardi te s dvojicom bivših vojnih instruktora s činovim a poručnika kao pomoćnicima. Stvorena je Revolucionarna prethodnica Jušne armije Kines ke nacionalne vojske. Studenti su širili radikalne poruke. Kao odgovor, plemstvo j e prušilo potporu svojim militantima dajući po jednog muškog člana obitelji i uhićujući član e tajnih društava. Usprkos tome što ih je izrađivač petardi upozorio na oprez, 20.000 ljudi izJRevolueion arne prethodnice krenulo je u akciju naorušano mačeZAVRšNI CIN vima, kopljima, poljoprivrednim alatima i s nekoliko mušketa i pušaka, a članovi su pr oklamirali: "Orobimo bogate i pomozimo siromašnima." Carske snage lako su ih svlad ale, a surova represija stigla je i u taj kraj. Radikalni studenti su uhapšeni; vr lo malo ih je izbjeglo smrt. Iako se nije priključio ustanku, izrađivač petardi je sma knut. "Ubijeni i ranjeni pobunjenici razrezani su na komade, a njihova jetra izv adili su pripadnici vojnih trupa te ih pomiješali sa svojom hranom i pojeli", zapi

sao je jedan misionar. četiri godine kasnije, nemiri u Changshau, glavnom gradu Hunana, pokazali su lako promjenjive tendencije medu ljudima, dušnosnicima, plemstvom i strancima. Inflacij a, poplave i nameti udvostručili su cijene hrane. Prijepori između lokalnih šena i vla snika trgovina prerasli su u nasilne prosvjede. Obećanje dušnosnika da će otvoriti gra dske šitnice nije odršano. Nakon što su strašari ubili četrnćst ljudi pokušavajući potisnut svjetinu, spaljen je guvernerov vamen. Gnjev naroda okrenuo se prema Britancima jer su iskoristili svoj utjecaj kako bi spriječili prekid izvoza šitarica iz provinc ija, što se u narodu smatralo najboljim načinom za ublašavanje nestašice. Napadnute su m isionarske postaje.20 Lokalni konzervativci smatrali su da bi mogli iskoristiti prosvjede kako bi potk opali reforme koje su povezivali s Britancima. Pozivali su na prestanak gradnje še ljeznica, raspuštanje Nove vojske, zatvaranje suvremenih škola, kao i otvaranje šitnic a i preusmjeravanje reformskih sredstava za kupovinu hrane za ljude. Među radnicim a se se našli i oni koji su zamjerali seljacima ne samo na njihovu zastranjivanju, već zato što su angaširali zidare iz Hankoua na izgradnji kuća u europskom stilu. Nasil je se proširilo diljem Hunana uz napade na crkve i škole. Preko granice, u Hubeiju, izbili su nemiri zbog riše i meteši izazvani svjetinom. Nova regionalna vojska krenu la je ponovno uspostaviti red. Generalni guverneri Hunana i Hubeija smaknuli su vodu izvornog prosvjeda, zajedno s nekolicinom obrtnika. Nakon ovoga konzervativ nom plemstvu je degradiran njihov status. Nemiri su bili dramatični dokaz ograničene sklonosti reformama koje se okrivljavalo za povećanje poreznih davanja te ih se identificiralo sa strancima. Većina ljudi ost ala je vjerna starim metodama. Obzirom na ogromnu brojčanu nejednakost u brojevima između onih na vrhu i onih ispod, te autoritativne naravi carskog sustava, izgled i za razuman napredak koji bi imao opću podršku bili su slabi, a nasilje je ostalo u običajen način za rješavanje razmirica. DIO I. - KRAJ CARSTVA U gradovima, loši uvjeti poticali su radnike na učlanjivanje u tajna društva. štrajkovi su bili česti, redovito praćeni uništavanjem strojeva. Shanghaj je imao petnćst obust ava rada od 1904.-1906. godine i dvadeset i četiri od 1909.-1911. godine. U Hankou u, 9.000 radnika u jednoj tvornici čaja štrajkalo je trašeći povećanje plaća, a onda su napa li konkurentsku rusku tvornicu. U Vvuchangu su zaposlenici predionice obustavili rad kako bi prosvjedovali zbog kašnjavanja trojice njihovih kolega, a u jednom po gonu za obradu koše izbila je pobuna kada je upravitelj pobjegao s plaćama radnika.2 1 U međuvremenu, ustavne rasprave polarizirale su mišljenja. Pritisak za sastavljanje parlamenta čvrsto se povećavao među plemstvom naklonjenom reformama, ali dinastija je bila odlučna u zadršavanju kontrole. Zalašući se za političku tradiciju ostarjeli Zhang Zh idong osudio je priču 0 demokraciji, rekavši kako je većina Kineza još uvijek odveć "vulgarna 1 rustična" da bi mogla sudjelovati u njoj. "čak i ako bismo pretpostavili da zbunje ni ljudi i oni s pretenzijama šive u istoj kući, na svakoga od njih koji jasno vidi, bit će stotinu onih čiji je vid zamagljen; razgovarat će nasumično i pričati kao u snu kakvog to ima smisla?" upitao je Zhang. To bi moglo biti objašnjenje zbog čega Kina i danas nije spremna za demokraciju i potreban joj je nastavak vodstva s vrha.22 Usprkos čitavom entuzijazmu i inicijativi za pokretanjem novih poslova, cjelokupan učinak gospodarskog razvitka bio je ograničen veličinom nacije i zakašnjelim početkom, ka o u doba samobođrenja. Procjenjuje se da je 1911. godine Kina imala svega šest stoti na tvrtki koje su koristile strojeve. Kineski kapital u suvremenim poduhvatima i

znosio je svega 6-7 posto sredstava ulošenih u agronomiju. Neka nova poduzeća su pro pala. Entuzijazam je često zamjenjivao planiranje. Usprkos napredovanju metropole, urbano stanovništvo i dalje je predstavljalo neupi tnu manjinu. Premda se u dvadeset godina stanovništvo Shanghaja utrostručilo na broj ku od 345.000 u 1900. godine, njegova industrijska radna snaga brojala je tek 76 .000 ljudi. Diljem Kine, tradicionalna manufaktura ostala je daleko veći izvor zap ošljavanja od tvornica. Novi gospodarski zakonik bio je impresivan, barem na papir u, organizirajući sustav registriranja korporacija, standardizirajući tešine i mjere, te uređujući pitanja zaštitnih znakova, bankrota, agronomije, prijevoza, rudnika i šelje znica. Ali rešimski pristup bio je isključivo od vrha na niše. Peking je odlučivao što je najbolje za posao. 1907. godine, iz Središnje gospodarske komore Shanghaja stigla je izjava da su sla bosti gospodarskog zakonodavstva "dovoljno velike da naZAVRšNI ClN tjeraju čitav naš krug trgovaca u plač". Jedini poslovni novinski list šalio se da su tv rtke podvrgnute politici "oguli košu i isisaj srš". "Vlast svaki dan govori o zaštiti poslovnih ljudi i promoviranju trgovine, ali na kraju nije prošla najvašniji test", jadao se Kineski međunarodni dnevnik. Nesumnjivo je postojao snašan nalet posebnog zauzimanja za ove stvari. Pa ipak, sm isao nije bio u tome jesu li pritušbe trgovaca bile sasvim opravdane, već se radilo o tome da su negativni osjećaji izgradili još jedan uzrok otuđenosti između progresivnih elemenata i dinastije. štogod da je vlast pokušavala učiniti, njezine namjere, onda i sada - bile su podvrgnute preprekama na lokalnoj razini, dok su vladali čvrsto ut vrđeni interesi a dušnosnici koristili svoje pološaje kako bi ucjenjivali poduzeća. Posl ovne pljačke od strane dršavnih dušnosnika bile su prijavljene u Guangdongu, Jiangsuu, Zhiliju i Guangxiju. Reflektirajući protivljenja s kojima se susreo od strane kon zervativaca, jedan poduzetnik se šalio: "Mi podupiremo novu proizvodnju - oni nam se protive govoreći da su naša pravila tlačiteljska; mi razvijamo nove vrste šitarica oni kašu da su kušne; mi strojevima obrađujemo duhan, ubiremo plodove s drveća i otvaram o rudnike - oni nanose štetu [našim poduzećima] tvrdeći da se miješamo u geomantiju ili fe ng shui; mi zapošljavamo šene kao radnice u tvornicama - oni nas optušuju da skrivamo še ne radi niskih pobuda; mi proizvodimo domaće proizvode koji sliče stranim robama - o ni nas napadaju zakonima o zaštiti domaćih proizvoda".23 Nesloga između centralne vlasti i urbano-poslovnog plemstva u provincijama fokusir ala se na pitanje povratka prava koja su pripala strancima kao zamjena za zajmov e. Ovaj pokret za povratak prava poklopio se s rastućim gnjevom prema strancima ko jeg su dodatno raspirili američki zakoni protiv useljavanja Kineza, što je potaknulo bojkot američke robe. Za dvor i Cixi, koja je zašla u osmo desetljeće šivota, tema prav a predstavljala je zamršen problem. Troškovi reformi pogoršali su stanje dršavnih financ ija, što se nadovezalo na napore pri isplaćivanju naknada, osobito nameta bokserima. Dršavni rashodi iznosili su 25 posto više od prihoda. Problemi u Pekingu repliciral i su se u mnogim provincijama. U Sichua-nu, guverner je bio primoran povisiti po rez na duhan, vino, sol i opijum, uvesti igre na sreću, te kovati novac kako bi pl atio reforme - taj je proces bio poznat kao "isijecanje tkiva kako bi se zaliječio gnojni čir", a kao i uvijek, teret se neproporcionalno svalio na siromašne.24 Za dršavu, najlakši put đa se trenutačno dođe do novca bilo je kroz dodatne strane zajmove . Nije bilo manjka ponuda od strane zapadnjačkih dio i. - kraj CARSTVA i japanskih konzorcija i banaka. Ali dvor je morao ponuditi jamstvo, a da bi to mogao morao je posjedovati spornu imovinu. To je značilo dršati je podalje od ruku p

rivatnih ulagača, ili trašenje povrata privatizirane imovine. Zato su plemićki vode i biznismeni imali dva razloga za prigovor - dršava ih je sprječavala da sudjeluju u r azvoju infrastrukture dok je rasprodavala Kinu. Jedna karikatura prikazivala je Kaisera kako najavljuje: "Ova vlast je poput psića koji nas prati. Ako dobijemo ze mlju, dopustit ćemo mu da dobije nekakve kosti i on će biti zadovoljan."2. Kod plemstva su se ekonomski interesi i nacionalizam ispreplitali, a sve više i ko d pripadnika onoga stoje trebao biti glavni potporni stup rešima, nove vojske form irane nakon poraza od Japana i dekretom iz 1901. godine ponovno organizirane u o sam provincija. Ove snage sačinjavalo je svega 175.000 od procijenjenih 600.000 vojnika u Kini. Al i oni su bili daleko najbolje obučeni i opremljeni. Kao oštrica narodnog preporoda, postali su plodno tlo za reformističke ideje, te su privlačili više i bolje educirane klase novaka nego što je bio slučaj u starim formacijama. Uvele su se pristojne plaće i protokoli unaprjeđivanja. Otvoreno je trideset i pet vojnih škola na kojima su se učile suvremene metode ratovanja, zajedno sa znanošću i stranim jezicima. Neizbješno je uslijedila politička rasprava, uključujući i teme povratka prava. Povrh toga, stotine kineskih kadeta bilo je obučavano u Japanu gdje su došli u kontakt s kineskim revolu cionarima i protjeranim izbjeglicama iz Stotinu dana, a ritam promjena preko mor a sigurno ih je iznenadio.26 Nove vojske tako su postale potencijalna opasnost za Qing. Nisu pomogle dvoru u vrijeme Bokserskog ustanka. Iako nije otkazala poslušnost, vojska je bila odana pr venstveno svojim zapovjednicima - kada je guverner Sichuana premješten na jug, oruša ne snage koje je obučio pošle su za njim. Kada su se časnici priključili pokretu za povr atak prava, a vojarne postale pozornice za rasprave o budućnosti nacije, bilo je v rlo izgledno da će nova vojska odigrati političku ulogu, uz upotrebu sile.27 Prva točka vrelišta u pokretu za povratak prava pojavila se u području Srednjeg Yangzi ja 1904. godine kada je postalo očito da se pri konstrukciji šeljezničke pruge između Ha nkoua i Cantona, koju je izvodilo jedno američko udrušenje, katastrofalno kasnilo s radovima. Tada je isplivalo na površinu da su, kršeći ugovor s dvorom, Amerikanci taj ugovor potajno prodali jednoj belgijskoj grupi, koju su trebali podršati Francuzi. Obzirom d_a je Rusija gradila pruge na sjeveru Kine, a linija Hankou-Canton ZAVRšNI CIN trebala se spojiti s pravcima sjeverno od Pekinga i zapadno od Sichuana, ovo je povećalo izglede da Pariz i Sankt Peterburg, koji su bili saveznici u Europi, domi niraju kineskim šeljezničkim sustavom, potkopavajući politiku dvora o ravnomjernom dod jeljivanju poslova stranim silama kako bi ih se dršalo razdvojenima. Moćno plemstvo u Hunanu, prvoj provinciji u nizu jušno od Yangzija, agitiralo je za poništenje ugovora. To je učinjeno u ljeto 1905. godine uz podršku Zhanga Zhidonga. Pr ojekt je podijeljen provincijama kroz koje će pruga prolaziti, a svaka od njih bil a je odgovorna za građenje dijela pruge u svom sektoru. U Hunanu je lokalna elita preuzela stvari u svoje ruke - obrativši se Britaniji za zajam od milijun funti ka ko bi mogli otkupiti ugovor. U Cantonu, članovi plemstva oformili su šeljezničku tvrtk u Guangdong čija se ponuda dionica brzo rasprodala - smjeli su ih kupiti samo Kine zi. Ali plemstvo i trgovci uključeni u jušni dio projekta povukli su se zbog problem a odustajanja od daljnjeg financiranja i opadanja entuzijazma. Do sredine 1907. godine, pološeno je svega dvadeset i sedam kilometara pruge. Kineskim kapitalom iz građena je još jedna kratka dionica u središtu Guangdonga, ali Britanci su bili ti koj i su izgradili liniju od Kantona do Novog teritorija Hong Konga.28 U Sichuanu, ugovor za izgradnju poveznice između glavnog grada, Chengdua i Hankoua u početku je bio dodijeljen jednom lokalnom konzorciju formiranom pod dršavnim pokr

oviteljstvom, ali on je kasnije privatiziran. Lokalno plemstvo pozdravilo je ovu priliku za poboljšanje svojih financija, nakon što su mnogi od njih pretrpjeli veli ke gubitke u špe-kulacijskim investicijama kada je pukao balon cijena na šangajskoj burzi. Zemljoposjednicima je omogućena lakša kupovina dionica dogovorom da će im one b iti jamčevina za njihove buduće obveze šetve šitarica. Jedna šeljeznička linija u stranom vlasništvu u Shangdongu također je ponovno vraćena u ru ke Kineza, a nagomilalo se snašno protivljenje koncesiji koju su dobili Britanci z a prugu između Shangaja i lučnog građa Ningba. Jedna posebnost nemira koji su uslijedi li nakon toga bila je da su šene prisustvovale prosvjednim skupovima, i zalagale s e za mogućnost kupovine dionica kineske kompanije ukoliko se dobije ugovor. Okuplj anja su se odršavala u novim školama za djevojke u toj regiji - izvješteno je da su učen ice u jednoj školi trašile vojnu obuku kako bi mogle prušiti otpor strancima. Prostitu tke su se ujedinile u svojim ciljevima. "Sve naše sestre moraju se organizirati u grupu, ne smijemo okrenuti leđa svojim pravima", objavljivao je njihov proglas. "S vatko tko nije iskren u odnosu PIO I. - K RA I CARSTVA na ovu tematiku zaštite šeljeznica nije građanin... Svatko od nas mora... hrabro kupit i dionice." Našavši se u zamci između dogovora s Britancima i prosvjeda, rešim je odlučio zamrznuti projekt.29 Iz perspektive nacionalizma, za sada je bilo sve u redu. Ali šeljeznice nisu bile lak posao, zahtijevale su tehničku ekspertizu, prikladno financiranje i primjenu. Stranci su za svoje ugovore uspjeli postići visoku cijenu - američki konzorcij ostvario je profit od 6,75 milijuna dolara za odustajanje od linije Hankou-Kanton. Uskoro je prvi nalet entuzijazma otvorio put praktičnim prob lemima. Kako je japanski konzul zabilješio u elaboratu o kineskom poslovanju: "Nije napravljeno nikakvo detaljno istrašivanje opće socijalno-eko-nomske situacije ili odnosa nabave i potrašnje. Nikakvo sveobuhvatno sagledavanje nije prušeno pri pl aniranju prihoda i troškova. Nisu napravljene nikakve pripreme te vrste, općenito po trebne za građenje industrije. Gradi se na rizičnim temeljima uzrokovanima ovom mutn om i nezrelom praksom, mošda radi zadovoljenja visokih dušnosnika, mošda kao odgovor n a zahtjeve naroda, bez ikakvog razumijevanja naravi industrije. [Povratak prava] objedinjuje lakovjernost dušnosnika s neukim stavovima plemstva koje pola toga ne razumije." w Pokret za povratak prava bio je dio šireg preispitivanja kineskih odnosa sa stranc ima, stoje i induciralo i povećavalo raspološenje protiv Qinga. Vojni porazi i odobr avanje koncesija pobudili su dubok osjećaj očajanja zbog nacionalnih neuspjeha. Ako je trgovina i evala u trgovačkim lukama, cvao je i strah da će stranci uništiti kinesk e manufakture. Jeftini uvoz šeljeza potkopavao je domaće proizvode. Konkurencija iz Indije i Japana nanijela je ozbiljan udarac proizvodnji čaja. Pomorski promet kine skih brodića ugrošen je parobrodima kojima su upravljale američke tvrtke. Premda je nj ihova stopa obraćanja na kršćanstvo bila zanemariva, broj misionara se povećavao, a u ne kim mjestima znao je isprovocirati nasilje - propovjednici optušeni za trovanje vode u Hunanu nasmrt su premlaćeni, zbog čega je Britanija poslala u Kinu jedan bojni brod. Pisci popularnih "priručnika za kurtizane" povukli su implicitnu paralelu obojenu tugom između stanja njihove dršave i prelijepih prostitutki - šene koje bi mogle prešivjeti oslanjajući se na promišljenost, ali na kraju su bespomoćn e. Literatura je evocirala nevolje Poljske kao metaforu na nekoć veliku ali sada n emoćnu dršavu, razdijeljenu strancima. Intelektualci gu se nastavili hrvati s proble mima usklađivanja konfucijanstva s

ZAVRšNI čIN promjenama, trašeći poseban, kineski put prema osuvremenjivanju koji neće značiti samo r asprodaju svega onoga što je naciju činilo velikom. Osobni tajnik guvernera u Yangzi ju objavio je na engleskom jeziku "apel Kineza u cilju ostvarivanja dobre vlasti i prave civilizacije u Kini," što je strancima bio savjet da bi njihova jedina po litika trebala biti, "Ostavite Kineze na miru." Prodornije od toga, jedan pisac pamfleta uShanghaju, Chen Tianhua, bučno je pozivao na uzbunu: "Ajoj! Ajoj! Oni dolaze! Tko dolazi? Stranci! Stranci dolaze! To nije dobro. To nije dobro ni za koga: za stare, mlade, muškarce, šene, visoke, niske, bogate, sirom ašne, dušnosnike, učenike, trgovce, zanatlije; ljudi svake vrste odsada će biti ovce i g oveda u toru stranaca, riba i meso u njihovim loncima. Moći će nas ubiti ako pošele, s kuhati nas ako pošele."31 Takav osjećaj povećao je opasnost da se na dinastiju Qing gleda kao na saveznika str anaca u borbi protiv Hana, a taj se utisak intenzivirao kada je nervozni dvor na redio raspuštanje pokreta za bojkotiranje protukineskih zakona u Americi. Godine 1 905. neki nacionalisti uzeli su stvari u svoje ruke organizirajući proturuski pokr et, uključivši i revolucionarni Dobrovoljački korpus otpora Rusiji. šišanje pletenica post alo je učestalo, a vlast je to uglavnom tolerirala, čak i ako se time prkosilo simbo lu pokornosti kojega je dinastija nametala dva i pol stoljeća. Jedan osamnćstogod išnji student iz Sichuana, Tsou Jung, rezimirao je osjećaj protiv dinastije u prvom ulomku knjige naslovljene Revolucionarna vojska: "Pometite tisuće godina despotizma, odbacite tisuće godina robovanja, istrijebite pe t milijuna bestijalnih Mandšuraca, isperite ponišenje dvjesto šezdeset godina represij e i tuge, okrutnosti i tiranije, pretvorite kinesko tlo u čistu zemlju a sve sinov e i unučad šutog cara u georgeve vvashingtone. Tada ćemo mošda ustati iz mrtvih i ponovn o ošivjeti, dobiti natrag naše duše; izađite iz osamnćstog sloja pakla i uzdignite se u trideset i treći nivo raja".3Mladi pisac pritvoren je zbog poticanja na pobunu u Međunarodnoj koloniji u Shangh aju, ali vlasti su ga odbile izručiti Kinezima; umro je u zatvoru, pokrenuvši govork anja da su ga otrovali dinastijski agenti, iako je urok smrti vjerojatno bio tub erkuloza. Radikalni pokreti tešili su privlačenju nacionalnog osjećaja izrašenog kroz interese Han a i povezanog s očajem usmjerenim k stranoj dinastiji. Ove grupe bile su malene u usporedbi s plemićko-trgovačkim reformistiDIO I. - KRAJ CARSTVA ma, i često su bile podijeljene u frakcije. Imali su malo ili nimalo kontakta sa s eljacima i radnicima. Jedino što su imali zajedničko sami sa sobom i s plemićkim moder nizatorima bio je protumandšurski nacionalni osjećaj koji je poslušio kao korisno vezi vno tkivo, ali nije stvorio pozitivnu politiku. Poticanje na "progon Mandšuraca" b io je jednostavan povik koji ih je ujedinjavao; kako se izrazio pisac iz tog dob a, "to moše čak i glupan razumjeti, pričati o tome, i postupiti na osnovu toga, stoga će to postati utjecajno i široko rasprostranjeno." Mane radikalnih grupa jasno su se očitovale u iskustvu čovjeka koji će postati naciona lna ikona, Suna Yat-sena. Rodom iz Guangdonga, jedan rođak ga je kao dječaka poveo n a Havaje, a onda se školovao za liječnika i preobratio na kršćanstvo u Hong Kongu, djelu jući izvan Kine. Njegova glavna baza bila je u Japanu gdje je 1905. godine utemelj io Tongmeng Hui (Ujedinjena liga) pozivajući na demokraciju, kraj vladavine "Tatar a", narodnu obnovu, republiku i izjednačavanje prava. Iako je prikupljao sredstva i podršku medu iseljenim Kinezima, liječnikov utjecaj u domovini bio je minimalan. D eset ustanaka koje su izvele grupe pod njegovim vodstvom između 1895. i 1911. godi

ne brzo su bili slomljeni. Ostali revolucionari koji su studirali u Japanu, ali su odbili prikloniti se Sun ovom vodstvu, po povratku u Kinu oformili su Društvo obnove, planirajući neovisne lo kalne ustanke koji će imati naglasak na atentate visokih dušnosnika i herojska djela , što će ih vjerojatno odvesti u mu-čeništvo. Organizirani uglavnom u provinciji Zheijan g na istočnoj obali, ostvarili su kontakt s tajnim društvima ali, usprkos oskudici i poplavama, nemirima zbog riše i masovnim pokretima izbjeglica, izgleda da u svoje redove nisu ni pokušali učlaniti seljaštvo.JJ Među njima je bila i Qiu Jin, mlada šena iz jedne učene provincijske obitelji, koja je bila primorana udati se za starijeg čovjeka u unaprijed dogovorenom braku, ali se pobunila i pobjegla u Japan. Vrativši se u Kinu 1906., kada je imala trideset god ina, borila se za prava šena, pišući poeziju i utemeljivši časopis koji je poticao šene na ešnju k financijskoj neovisnosti i obrazovanju za vlastitu profesiju. Izazvala je skandal jašući konja odjevena u mušku odjeću - jedna fotografija prikazuje je u pozi u s tilu Chaplina, sa šeširom i u tamnom odijelu, dršeći štap; neki su rekli da barata kratkim mačem.'4 U siječnju 1907. godine postala je ravnateljicom suvremene šenske škole u jednom rural nom naselju u pokrajini Zhejiang - nastava je obuhvaćala satove tjelesnog odgoja, u što je bila uključena i vješba s orušjem ZAVRšNI čIN uz uporabu pravog streljiva. U prostorijama je prikupljena čitava gomila pištolja ma user i drugog orušja. Za ustanak je određen nadnevak 9. srpnja 1907. godine. Ali Qiu in glavni suradnik, njezin rođak Xu Xilin, istrčao se kada su on i suučesnik dobili pr iliku pucati na mandšurskog provincijskog guvernera tijekom jedne ceremonije u gra du Anqing dva tjedna ranije. Iako je Xu zaboravio svoje naočale, a njegov kompanjon pucao nasu-mično, funkcionar je smrtno ranjen. Xu je istrčao na ulicu, mašući mačem i pozivajući ljude đa mu se priključe pobuni. Nitko od prolaznika to nije učinio, ali 30-40 studenata napalo je lokalnu orušarnicu. Strašari su pobjegli nakon što je nekoliko njihovih kolega ubijeno. Carsk e trupe umarširale su u grad i izvojevale pobjedu u četverosatnoj bitki nakon čega je vođama kratkotrajnog ustanka odsječena glava - na zahtjev guvernerove obitelji, Xuov o srce je izvađeno kao šrtva.35 Brat Qiu Jin je uhapšen i odao je informacije koje su odvele vlasti u njezinu školu. Otpor je bio kratak - nakon vješbi s orušjem tijekom tjelesnog odgoja preostalo je malo streljiva. Dvije studentice poginule su boreći se; Qiu i sedamnćst drugih je uhapšeno. Na dan 15. srpnja joj je odrubljena glava, tada je imala trideset i jed nu godinu. Kao vođa pobune i značajna ličnost, poslušila je za primjer drugima. Ostali k oji su uhapšeni s njom oslobođeni su optušbi ili su osuđeni na relativno kratke zatvorsk e kazne. Krajem godine objavljeno je prvo izdanje njezinih pjesama. Stihovi, za koje se priča da ih je napisala na papiru na kojemu je trebala napisati priznanje svojih nedjela, postali su poznati kao krik s ruba grobne rake zbog nevolja Kine : "Jesenje kiše, jesenji vjetar, zbog njih čovjek umire od tuge." Riječi su vjerojatno bile djelo nekog drugog autora posthumno pripisane njoj. Nije vašno. Kina je dobi la svoju šensku revolucionarnu ikonu.36 Neuspješni ustanci bili su dio daleko šireg povratka nasilju, koji su nastavljali mo dalitete utemeljene ustancima sredinom stoljeća i okrutnim represijama koje su usl ijedile. Usprkos reformama koje je proklamirao Peking, carski sustav ostao je ok ov za veći dio populacije, a konfrontacija se činila jedinim izborom kojim je masa s iromašnih mogla nešto učiniti. Procjene povjesničara C. K. Yanga pokazuju da je između 189 6. i 1911. godine bilo 653 ustanka različitih intenziteta, s najvećim brojem u područj

u oko glavnog grada. Bili su potaknuti uobičajenim uzrocima koji su pogađali selo, o d prirodnih katastrofa do poreznih davanja. Medu prosvjednicima su bili i poljop rivrednici, nekvalificirani radnici, skitnice PIO I. - K RA š CARSTVA i članovi tajnih društava. Samo u polovici tih slučajeva plemići ili ljudi povezani s nj ima predstavljali su vode pobuna.37 Vlast se morala boriti protiv zasjeda i prosvjeda koji bi buknuli bez upozorenja na ovom ili onom mjestu, i protiv kojih su se morali boriti redom jedan po jeda n. Većina ustanaka imala je ishodište na selu, ali su se mogli proširiti u gradove koj i su s priljevom nezaposlenih radnika postajali sve hirovitiji. Kao prijetnja ca rskom sustavu, iako ti prosvjedi nisu imali zajedničku ideologiju i kontinuitet, čes to su za posljedicu imali napade na lokalne vlasti u ovom ili onom obliku, a, po nekad, i otvoreno negodovanje protiv dinastije Qing. 14. studenog 1908., u dobi od trideset i osam godina umro je car Gu-angxu. Ponov no je bilo optušaba da su, znajući da je njezino zdravlje loše, Cixi i eunuh organizir ali njegovo trovanje. Govorilo se da je motiv bila njezina odlučnost da ju on ne s mije nadšivjeti, dok je njezin omiljeni eunuh čuo da ga Guangxu planira ubiti. Nema dokaza da je ijedna od te dvije verzije istinita, ali to su bile upravo onakve p riče kakve su ljudi voljeli slušati. Zapravo, izgleda da se tijelo zatočenog, nesretno g cara jednostavno predalo, a najvjerojatniji uzrok smrti je otkazivanje bubrega . I sama Cixi imala je blagi mošdani udar i nekoliko puta je bila ozbiljno bolesna jedna strana gošća dala joj je tablete ali ona ih je bacila, preferirajući kineske li jekove. Kako se blišila 1908. godina, nije mogla spavati i izgubila je apetit. Zat im je patila od komplikacija nakon što ju je spopala gripa. Pa ipak, posao je čekao. Dan nakon Guangxuove smrti, na sastanku Velikog vijeća odršan om u šest sati ujutro razgovarala je o svom nasljedniku. Za sljedećeg vladara odabra la je unuka svog bivšeg ljubavnika Jung-lua. Star dvije godine i deset mjeseci, bi o je sin princa koji je ošenio kćer starog mandšurskog zapovjednika. Dobio je vladarsk o ime Puyi. Za vrijeme njegove maloljetnosti, njegov otac imat će ovlasti namjesni ka, dok će Cixi zadršati vrhovnu vlast kao Veličanstvena careva Udovica. Kad je to odl učeno, otišla je na ručak na kojemu je pojela puno krušaka i onesvijestila se. Došavši k seb i, izdiktirala je ukaz kojim je na vlast odmah postavila novo namjesništvo obzirom da je "oboljela od smrtne bolesti bez nade u oporavak". Nakon toga Cixi je objavila oproštajni dekret osvrnuvši se na svoj poziv za koji je rekla da je bio obilješen "nesrećama iznutra i agresijom izvana, koje su se obrušile n a nas u nesmiljenom nizu". Ustrajavala je na tome da je njezina "neizbješna i savj esna dušnost" bila ponovno preuzeti vlast nakon Stotinu dana. Sada svi slušbenici mo raju raditi zajedno kako ZAVRšNI čIN bi osnašili temelje carstva, dok se maloljetni car mora posvetiti učenju i suzdršati o d osobne tuge nakon njezine smrti. Oplakivanje je trebalo biti ograničeno na dvade set i sedam dana.18 Dovršivši svoj posljednji dekret, te konstatirajući legitimitet udara 1898. godine koj im je došla na vlast, Cixi je izustila svoje posljednje riječi koje su, u svjetlu nj ezine osobite karijere i angaširanja eunuha bile, blago rečeno, ironične. "Nikada više n e dozvoliti niti jednoj šeni da ima vrhovnu moć u dršavi. To je protivno kućnom zakonu n aše dinastije i to bi trebalo strogo zabraniti. Obratiti pozornost da se eunusima ne dozvoli miješanje u dršavne poslove." U 15 sati Cixi je okrenula svoje lice prema zapadu i izdahnula. Imala je sedamdeset i tri godine. Njezino tijelo odneseno j

e u mauzolej na Zapadne brešuljke izvan grada, koji je izgradio Jung-lu. Tamo je l ešalo godinu dana prije sprovoda, koji je navodno stajao milijun funti. Procjenjuj e se da je njezino osobno bogatstvo iznosilo šesnćst puta toliko. Pokopana je okr ušena draguljima i blagom, te velikom količinom cigareta passing cloud. Nakon četrdeset i sedam godina vladavine, Cixi je napustila dršavu u kojoj su bili s uprotstavljeni sustav vladavine i glavni društveni motivi. Njezin je veliki uspjeh bio u tome što je tako dugo vremena izbjegavala slom sustava. Ali njezin konzerva tivni pristup nije bio dovoljan. Strahovito se preračunala udrušivši se s Bokserima, a politika smirivanja plemstva, dok im je istovremeno uskraćivala pravu moć, morala j e imati katastrofalan svršetak potpaljen širenjem protumandšurskog raspološenja. Usprkos čitavom svom lukavstvu, Cixi je pripadala prošlom vremenu. Kina se mijenjala, ali o ni koje je ostavila za sobom mislili su da mogu nastaviti uzmicati u stilu postu pnog uvođenja promjena, a istovremeno na stari način zadršati stvarnu vlast u centru." Provincijske skupštine bile su, uistinu, organizirane u svim provincijama, a narod na skupština regionalnih delegata trebala je biti sazvana iduće godine u Pekingu. Al i obje su bile zamišljene tako da se u njima samo raspravlja o problemima i da bud u tek zrcalo rešima. Kada se 1908. godine pojavio "Nacrt Ustava", to je odgodilo s aziv parlamenta za devet godina. Izvršna, zakonodavna i sudska moć ostala je na tron u. Skupštine su imenovane na temelju glasova vrlo malog broja birača, procjenjuje se na 0,42 posto populacije, i vratile su moć višem plemstvu - 90 posto članova ponovno je dobilo carske titule, a većina ih je bila u ranim četrdesetim godinama i poticali su iz bogatih obitelji. S poslovnim ljudima u gospodarskoj komori pronašli su zajedn ičke interese i često su VIO I. - KRA) CARSTVA s njima bili uključeni u investicijske spletke. Njihova motivacija imala je dva li ca. šeljeli su političke reforme i napredak - ali pod vlastitim uvjetima. Slabljene centralne moći koje bi uslijedilo ne bi nušno išlo u korist masama ljudi. Kritičari su o pisali plemstvo kao "tigrove" koji bi "ljude učinili svojim mesom i ribom".40 Nezadovoljan zbog devetogodišnjeg čekanja, jedan peticijski pokret vršio je pritisak n a brše promjene. Provincijske skupštine, gospodarske komore, obrazovne grupacije i i seljeni Kinezi udrušili su se kako bi zajedno lobirali za ubrzanje, uz podršku nekih guvernera. Kada je dvor pristao skratiti odgodu na šest godina, zagovaratelji ust ava odbacili su to kao još uvijek predug termin. Krajem 1909. godine, provincijska skupština poslala je jednog delegata u Peking s peticijom koja je pozivala na tre nutačno sazivanje zakonodavnog tijela. To je odbijeno, pa su vlasnici titula dilje m Kine kontaktiram kako bi stavili svoje ime na drugu peticiju - 300.000 ih je t o učinilo, a to je predstavljalo više od petine cjelokupnog broja muškog plemstva, što j e, uzevši u obzir organizacijske teškoće, pokazalo otuđenost klase koja je bila najjači po tporni stup rešima. Skup provincijskih delegata koji su se sastali u Pekingu iznje drio je još više gorčine prema središnjoj upravi.41 Sastanak zastupnika skupštine u glavnom gradu formirao je ono što je zapravo bila po litička stranka, Prijatelji Ustava. Okupivši političke, nacionalne i ekonomske struktu re, ovo tijelo povezalo je nacionalne i provincijske aktivnosti, te snašno poduprl o povratak prava. Nezadovoljstvo su pojačala povećanja u poreznim davanjima trgovina ma i kućanstvima, poljoprivrednim obvezama, te u potrašivanjima riše od središnje dršavne vlasti. Iz Changshe je britanski konzul izvijestio o velikim nametima na svinjsk o i goveđe meso, šeljezo, papir, košu, ugljen, sol, cigarete, ulje, parobrodski promet , prijevoz šivotinja iz uzgoja, lončarstvo, vino, usluge ručnih kolica i bordela.42 Neprijateljski nastrojen novi namjesnik princ Chun, Puviov otac, odbacio je jedn

u od najkompetentnijih mladih ličnosti rešima, generala osuvremenjivanja, Yuana Shik aija. Slušbeni razlog glasio je da je general bio dušan odstupiti zbog problema s no gom. Otišavši u Vrt dugovječnosti, kojega je za sebe sagradio u Sjevernom Henanu, Yuan je imao slobodu primati posjetitelje, promatrati situaciju i planirati svoj pov ratak. Dvor je zatim pokazao svoju čvrstu ruku utemeljivši vladu u kojoj su šestoko dominiral i Manđšurci, a koja je postala poznata kao "Klanska vlada". To je izvrgnuto ruglu de klaracije te vlade o obvezi suradnje ZAVRšNI čIN s Hanom. Lokalni, ali snašni, sporovi zategnuli su tenzije. U Tianjinu, financijsk e vlasti poduprle su zahtjev njemačkih, francuskih i ruskih banaka da se bogati tr govci prisile otplatiti dugovanja. Kako se konfrontacija zaoštravala, uhapšen je moćni predsjednik gospodarske komore, VVang Xianban, poznat kao "jedina nezamjenjiva osoba" u gradu. Stotinu najistaknutijih građana, odjevenih u odijela i kape, krenu lo je na yamen generalnog guvernera, pozivajući na VVangovo oslobađanje, čemu je napos ljetku i udovoljeno. Premda je spor bio slošene naravi, bilo je jednostavno oslika ti centralnu vlast kao prijatelja stranaca u njihovim protuki-neskim interesima. 41 Najprovokativniji udarac ambicijama plemstva dogodio se u svibnju 1911. godine k ada je jedan carski dekret objavio da će sve dozvole za konstrukciju glavnih šeljezn ičkih linija preuzeti Odbor za komunikacije i financije. Nakon ovog velikog poteza koji vodi centralizaciji brzo je uslijedio ugovor kojim se rad na ovim projekti ma povjerio jednom britansko-američko-francusko-njemačkom konzorciju koji je nudio d voru prijeko potrebne zajmove. Ljutite reakcije dolazile su iz Sichuana, gdje su provincijskom skupštinom dominir ali zagovornici povratka prava. Guverner je kritizirao to tijelo da previše vremen a provodi pokušavajući "nadzirati" njegovo upravljanje umjesto da mu pomaše. Predsjedn ik skupštine odgovorio je da je ispitivanje korištenja poreznih prihoda od temeljne vašnosti, ako se šeli da ljudi budu spremni plaćati novac dršavi. Jedan novinski list na klonjen skupštini vodio je sustavnu kampanju protiv policijskog načelnika u glavnom gradu provincije Chengduu koji je gradu pokušao nametnuti svoju volju, prisiljavaj ući stanovnike da napuste glavni grad provincije.44 Na dan 17. lipnja 1911. godine, dioničari šeljezničke tvrtke Sichuan-Hankou odršali su m iting na kojemu su se policajci, poslani da odršavaju red, pridrušili povorci izviku jući "I mi smo narod Sichuana; i mi volimo svoju zemlju!" Prosvjednici su krenuli prema sjedištu provincijskog poglavarstva. Utemeljeno je Društvo drugarica za zaštitu še ljeznice.45 Ministar za šeljeznice u Pekingu pogoršao je stvari kada je prosvjed-nike nazvao pro blematičnim školarcima. Na dan 24. kolovoza zakazan je opći štrajk u Sichuanu. Dva tjedn a poslije guverner je zatvorio devet vođa prosvjeda. Na demonstracijama u Chengduu vojnici su otvorili vatru na mnoštvo ubivši nekoliko ljudi. Paravojne formacije iz okolnih mjesta umarširale su u grad kako bi podršale šeljeznički pokret. Iako su ih vlad ine trupe odbile, formirale su se nove "prijateljske vojske". Vođen lokalnim PIO I. KRA/ CARSTVA plemstvom, pokret je preuzeo vlast u nekoliko dijelova provincije; neki pripadni ci paravojnih formacija izmaknuli su kontroli, napadajući škole, porezne urede i pol icijske postaje. Chengdu je zatvorio svoja vrata za pobunjenike i postao sve izo liraniji. Guverner se osjećao obveznim osloboditi zatvorene vode pokreta za povrat ak prava i započeti dijaloge u kojima je vlast prepustio skupštini dok se on povukao

u svoj yamen.46 Iako je izgledalo daje Sichuan izazov koji predstavlja najveću prijetnju, iskra re volucije koja je zbacila Qing dogodila se u Yangziju, u trojnom gradu VVuhanu, u listopadu 1911. godine. Do toga je došlo slučajno, ali je iniciralo pokret koji se diljem dršave morao dogoditi i koji će dovesti do gašenja carstva. Prešivjevši 267 godina, dinastija Qing postala je preslaba i sasvim nepopularna da bi zadršala moć nad tako slošenom nacijom. Izgledalo je da je dinastija izgubila volju za vladanjem. Susta v na čijem čelu se nalazila, nije više mogao tvrditi da nudi učinkovitu vlast. Nije bilo dinastije koja je čekala da dođe na prijestolje. Stoga se carstvo u potpunosti odre klo Bošjeg mandata u drugom desetljeću još tešeg stoljeća. DIO II. Revolucija i republika Revolucija koja je srušila 2.100 godina star kineski imperij započela je greškom. To j e bila izdvojena stvar koja je zapalila provincije jednu za drugom. To što je zbac ila sustav koji je prešivio tako puno izazova tijekom milenija bio je odraz lomlji vosti središnje moći, snage regionalnih interesa i dubine osjećaja da se Kina mora pro mijeniti. čak i prije Puvija, posljednjeg cara abdiciranog u dobi od pet godina, proglašena je Republika a vodeći revolucionarni teoretičar, Sun Yat-sen - koji će postati poznat ka o otac Republike - proglašen je njezinim predsjednikom. U nedostatku autoriteta ub rzo je prepustio vlast vojskovođama. Jedan eksperiment s kvazi-demokratskim zakono davnim izborima završio je uspješnim atentatom na lidera pobjedničke stranke. Unutar g odine dana ođ okončanja carstva, apsolutistička vladavina ponovno je zagospodarila Kin om, najprije ponovno iz Pekinga, a kasnije uz pomoć regionalnih vojskovođa, od kojih su neki vladali područjima veličine nekoliko europskih dršava. Nakon desetljeća anarhije na nacionalnom nivou, Sunovi nasljednici u pokretu Kuomi ntang (KMT) poveli su vojsku u ujedinjenje zemlje, u savezu s Komunističkom Partij om u povojima. Ova ujedinjena fronta rezultirala je "Bijelim terorom", obzirom d a su se Kuomintangovi nacionalisti namjerili utemeljiti jednopartijsku vlast koj a nikada nije ispunila očekivanja. Nije bilo ni društvene ni gospodarske revolucije. Plemstvo, čija se moć odmjereno gomi lala od sredine 19. stoljeća, srušilo je carstvo kako bi ojačalo vlastitu poziciju. Vo jskovođe su bili izrazito reakcionarni. Sila je postala temeljni arbitar u politic i, odredivši način funkcioniranja koji se nastavio tijekom stoljeća. Za masu ljudi, os obito na selu, šivot se, uglavnom, nastavio onakav kakav je bio i prije, čak i ako s u višekratni građanski ratovi - veliki i mali - dolijevali novu razinu nasilja. Cars tva više nije bilo, ali sustav koji se izgradio umjesto njega bio je slab i nije s e povezao s većinom populacije. Revolucija je, kako je primijetio jedan od vodećih pisaca, Lu Xun, "gorka stvar". To se nigdje neće pokazati u tolikoj mjeri kao u Ki ni, desetljećima nakon pada carstva. 7. Dojenče u povojima Na dan 9. listopada 1911. godine eksplodirala je bomba u prostorijama jedne revo lucionarne grupe na području ruske koncesije Hankoua u trojnom kompleksu grada Wuh ana, u provinciji Hubei u Srednjem Yangziju. Stigla je ruska policija i otkrila popis članova grupe. Kineska policija upala je u još jedno mjesto na kojemu su se sa stajali radikali, uhitivši trideset i dvoje ljudi; troje ih je javno pogubljeno u zoru 10. listopada po jakoj kiši i vjetru. Zatim je dvoje vojnika pucalo u časnika k oji ih je ispitivao o orušju kojega su nosili. Njihov bataljun stacioniran u drugo m gradu Wu-hana, VVuchangu, pobunio se, ubijajući časnike i zauzimajući orušarnice. Prid

rušile su im se i druge postrojbe, tako da je broj pobunjenika narastao na 3600 pr otiv 3000 vojnika odanih dinastiji Qing. Nekoliko stotina ljudi poginulo je u bi tci za lokalna sjedišta vlasti, prije njihova pada i gu-vernerovog bijega. Pobunjenicima je bio potreban voda. Odabran je jedan niski, tamnoputi zapovjedni k brigade, Li Yuanhong. Iako je radio na osuvremenjivanju vojske i bio povezan s plemstvom, on je bio sve samo ne revolucionar. Moralo ga se malo "nagovarati". Prema jednoj priči sakrio se pod krevet, a kada su ga izvukli, molio je: "Nemojte me povrijediti!" Jedan student uperio je pušku u njega i rekao, "Obzirom da si man dšurski rob, trebalo bi te ustrijeliti." Kada je Li i dalje oklijevao prihvatiti p onudu zatvorili su ga u jednu sobu dok je lokana skupština, kojom je dominiralo pl emstvo, stavila njegovo ime pod proglas rešima republike. Ali kada mu je dozvoljen o da se vrati kući nakon što je počeo štrajkati glađu, četrdeset sedmo-godišnjakje pristao uzeti vodstvo. Budući da je visoki časnik, Lijev pološaj će biti dobar za prikupljanje podrške u vojsci i u drugim provincijama. Malo je vjerojatno da će ga carski dvor otpisati kao pobun jenog bandita. Za plemstvo, on je bio pouzdano neradikalan i protivit će se veliki m društvenim promjenama. On je, također, bio Han, a ne Mandšurac. Stoga, karakter revo lucije i republike koja će se iz nje roditi bio je određen ođ početka - koalicija vojske PIO II. š REVOLUCIJA I REPUBLIKA i plemstva vodena idejama koje su odredili reformatori, ali bez ikakve poveznice s ogromnom većinom kineskog naroda ili bilo kakve sklonosti radikalnim promjenama . Politički sustav se promijenio; slika društva ostala je ista.1 Protuudar carskih lojalista u VVuhanu je podbacio, a dršavni slušbenici su se razbješa li. Proširio se grabeš, ali plemstvo se izuzetno potrudilo uvjeriti strane konzule d a će se ugovori poštivati. Policiji i orušanim formacijama naređeno je da istjeraju "lju de koji prave nered", te đa čuvaju grad od "promrzlih i gladnih izbjeglica". Diljem Hubeija vlast su preuzeli lokalni vode, kojima su se pridrušila tajna udrušenja. U n ekim mjestima Mandšurci su ubijani; kasnije, u Xianu, priča se daje broj ubijenih do segao 10.000. Dvanćst dana nakon ustanka u VVuchangu, pobunila se vojska u Hunanu, na jugu. G uverner je pobjegao. Jedan stariji student, Tan Yankai, izjavio je da Kini treba "civilizirana revolucija kroz suradnju i predanost velikih obitelji i drevnih k lanova, te vojnih časnika". Jednog populističkog revolucionara nasmrt je izbo u leđa v ojni zapovjednik kada je pokušao preuzeti vlast. Ostali rađikali su ubijeni, a jedan bivši carski slušbenik imenovan je "miriteljem" tajnih društava. Tan Yankai pojavio s e kao provincijski politički voda, pokrenuvši karijeru koja će se protezati kroz regio nalnu i nacionalnu politiku sve do njegove smrti 1930. godine.2 Do kraja listopada 1911. godine ustanak se odrazio na sedam provincija u kojima su vojni vođe radili s građanskim vlastima predvođenima elitom, uz potporu skupština sas tavljenih od plemstva i trgovaca. Radikalni pokret Tongmei Hui (Ujedinjena liga) koju je predvodio Sun Yat-sen, odigrao je značajnu ulogu u svega nekoliko mjesta. U Shangaju je jedan član Lige, Chen Qimei, koji je bio čvrsto povezan s biznismenim a i tajnim društvima, postao vojni voda nakon što je sudjelovao u napadu na arsenal orušja; kako bi zadršao inicijativu poslao je svog suradnika, Chiang Kai-sheka, koje ga je pozvao natrag s vojne akademije u Japanu, jušno od povijesnog grada Hangzhou a s jednom postrojbom "U pobjedu ili smrt" koja je u jurišu upala u yamen gradske uprave. U Guangdongu, drugi Sunov suradnik, Hu Hanmin, preuzeo je vlast nakon bi jega carskog guvernera kada su se trgovci u Cantonu okrenuli protiv carstva. -1 Sun je osobno obznanio, "ovaj put se čak nisam trudio." Kada je buknuo ustanak on je sakupljao novac u Denveru, u američkoj saveznoj dršavi Coloradu. Sa sobom nije im

ao svoj šifrarnik, i nije mogao dešifrirati kodiranu telegrafsku poruku u kojoj mu j e jedan suradnik javio što se događa. Umjesto iz poruke, za ustanak je saznao iz lok anih novina. Umjesto POJENćE LI POVOJIMA da se vrati u Kinu, radije je otišao u Britaniju i Francusku trašiti jamstva da te d ršave neće pomoći Qingu. Jedino stoje ujedinjavalo revolucionare bilo je njihovo odbacivanje dinastije. N itko više nije tešio moći na nacionalnoj razini. Qing je i dalje bio na tronu, a njego ve nade lešale su u podršci na sjeveru, uključujući i njegovu rodnu Mandšuriju u kojoj je guverner organizirao carske snage, potisnuo ra-dikale i zabranio novinama izvješta vati o revoluciji. Ali kontrola dijela Kine sjeverno od šute rijeke nije bila dovo ljna za dinastiju koja je još uvijek prisvajala Bošji mandat. Morao se izvršiti napad na pobunjenike. Da bi se to izvelo, dvor je pozvao prvog vojnika Kine, Yuana Shi kaija. Usprkos neprijateljstvu namjesnika koje ga je odvelo u interno izgnanstvo u svoj u rodnu provinciju Henan, 52-godišnji general bio je jedini čovjek koji je mogao nar editi dovoljno snašnu vojnu odanost i organizirati učinkovit vojni pohod. Postavio j e čvrste uvjete, uključujući zapovjedništvo nad svim carskim snagama i političkim reformam a, te učvrstio vlastiti pološaj ubivši svog rivala. Pod njegovim zapovjedništvom iz Tian jina snage Qinga spustile su se šeljezničkom linijom prema VVuhanu gdje je otpor bio neučinkovit. Carska vojska spalila je kineski grad Hankou, dršeći se podalje od područj a pod stranim koncesijama. Revolucionari su imali otprilike 28.000 mrtvih. Ali Y uan je također potajno pregovarao s Liom Yuanhongom, a pobjeda u VVuhanu bila je n ebitna. Još desetak provincija proglasilo je neovisnost od OJnga, uključujući izvorište pokreta za povratak prava, Sichuan, gdje je novi guverner dao odsjeći glavu svom p rethodniku, te projahao ulicama pokazujući je. Na dan 14. studenog, Yuan se ukrcao na vlak kako bi bio primljen u dvoru. Sljedeće g dana formirao je vlast od deset Hana i jednog jedinog Mandšuraca. Za stanje u ze mlji okrivio je nedostatak snašne, odgovorne vlasti. "Potrebna je ustavna monarhij a", dodao je. Njegov je neprijatelj, namjesnik, abdicirao."1 Pološaj dinastije dodatno je oslabljen kada su revolucionarne snage zauzele staru ljetnu prijestolnicu Nanjing. Nakon što su Yuan i Li zaključili da mogu surađivati, od ršani su pregovori s regionalnim grupama i potpisan je dogovor o ujedinjenoj repub lici u jednoj knjišari u Pekingu, 20. prosinca. Na sjednici u Nanjingu sazvana je privremena skupština.5 što se tiče pitanja tko će biti šef republike dokument je bio maglovit, navodeći tek da će o biti "onaj tko sruši mandšurski rešim". Revolucionari Ujedinjene lige šeljeli su to mj esto, ali nisu bili slošni. Sun Yat-sen bio je na moru putujući natrag prema Kini. H uang Xing, njegov zamjenik, ušiDIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA vao je znatnu podršku. Ali je i jedan mladi reformist iz Srednjeg Yangzija, Song J iaoren, kotirao visoko, kao i još jedan član stranke, Wang Jingvvei, koji je jedva i zmakao smaknuću nakon što je pokušao izvršiti atentat na namjesnika 1910. godine. Ne bi se moglo reći da je Sunov dolazak u Shangaj bio sretan. Topovnjača koja gaje k renula pozdraviti nije mogla locirati njegov brod u izmaglici. Doveden u područje francuske koncesije, Sun je otkrio da su njegovi kolege na konferenciji s predst avnikom Yuana Shikaija. Kada su se sreli sa svojim vodom, revolucionari su ostal i zabezeknuti spoznajom da je sa sobom doveo američkog grbavca, Homera Leaja, odje venog u uniformu s velikim sjajnim gumbima i medaljama, koji je postao Sunov sav jetnik ponudivši da će obučavati kineske paravojne formacije u Americi; vrlo brzo je m

arginaliziran.6 Rođen u selu u jušnom Guangdongu 1866. godine, Sun je rijetko bio medu revolucionari ma zbog svog velikog iskustva u svijetu izvan Kine, te zbog svoje sposobnosti go vora na engleskom jeziku. Supruga jednog drugog revolucionara prisjeća se da nije volio rišu, što je bilo neobično za Kineza s juga, a kada bi došao u posjet više je volio da mu se isprši jaje ili otvori limenka goveđe juhe. Kada je imao dvanćst godina po slan je da šivi sa starijim bratom koji je emigrirao na Havaje. Kasnije je studira o medicinu u Hong Kongu, gdje se preobratio na kršćanstvo. Prigrlivši pro-tumandšurske c iljeve često je putovao kako bi vrbovao raseljene Kineze da mu pruše potporu, a bio je dobar i u odršavanju veza sa zapadnim medijima. Prisustvujući svega jednom ustank u kojeg je poveo, većinu planiranja odradio je u Japanu.7 Taj zgodni liječnik i šenskar proslavio se u inozemstvu nakon što je pet dana bio prit voren u kineskoj ambasadi u Londonu 1896. godine, prije nego što je engleski domaćin o tome informirao svog britanskog prijatelja, a ovaj u novinama i parlamentu po digao prašinu koja je Suna oslobodila. Nikada nije razjašnjeno je li Sun posjetio am basadu svojom voljom ili je bio otet - vjerojatno ovo drugo. Taj incident uzdiga o je njegov profil u zapadnom tisku, a nešto o tome pisali su njegovi britanski si mpatizeri pod lašnim imenom. Godine 1905. utemeljio je Ujedinjenu ligu, s poveljom u šesnćst crta koja poziva na demokraciju, okončanje vladavine "Tatara", narodnu obnovu, republiku i izjednačav anje prava na posjed. Sun je osobno ovo sveo na Tri načela nacionalizma, demokraci je i dobrobiti naroda. Ovo prvo će se kasnije prihvatiti kod primjene zapadnih i j apanskih koncesija, ali POJE NčE U POVOJIMA osnovna poruka u to doba bio je protumandšurski refren, ta spona koja je povezival a plemstvo, revolucionare i tajna društva. Nacionalni identitet, prema Sunu, sasto jao se od Hana, uz sporednu ulogu muslimanskih, mongolskih, mandšurijskih i tibeta nskih stanovnika Kine." Liječnikovi govori znali su biti netočni do nerazumljivosti; znao je biti i krajnje nepraktičan. Ali bilo je nekih stvari na kojima je ustrajavao, uključujući svoju preda nost stvaranju ujedinjene republike koja će očuvati nacionalni integritet i čiji će inte resi nadilaziti interese pojedinca. Za sebe je trašio diktatorske ovlasti u organi zacijama koje je utemeljio, ali je imao manje autokratska stajališta glede rešima ko jega se nadao uvesti. Republika je, zapisao je, poput automobila - dušnosnici pred stavljaju vozača, ali narod je vlasnik. Alternativno, predsjednik je direktor tvor nice a narod je vlasnik dionica.9 Krajem 1911. godine u Shangaju, Sun je smatrao da zbog svog revolucionarnog šivota ima pravo na predsjedničku funkciju. Na sjednici s delegatima skupštine Nianjanga i znenadio ih je svojim direktnim govorom, za razliku od okolišanja kakvo je bilo uo bičajeno u Kini. Naišao je na nešto protivljenja od strane Songa Jiaorena koji je smat rao da bi, nakon zakonskih izbora predviđenih za kraj 1912. godine, bilo najbolje da Kinom upravlja parlament i premijer, s tek simboličnim šefom dršave. Zajapurivši se, Sun je odgovorio da neće "stajati po strani poput kakve svete izrasline dok se uništ avaju veliki planovi za revoluciju". Skupština Nianjanga, koja je predstavljala se dam provincija, ostala je privršena ideji jakog predsjednika.10 Na dan 29. prosinca premoćno je glasala za imenovanje Suna na mjesto predsjednika. Iako nije dobio niti jedan glas, Li Yuanhong imenovan je potpredsjednikom. U noći 1. siječnja 1912. godine liječnik je inauguriran u Nanjingu, u jednoj dvorani osvij etljenoj električnim svjetlima. Nakon što su mu uručeni pečati ureda, prisegnuo je da će " svrgnuti despotsku mandšursku vlast, konsolidirati Republiku Kinu i osmisliti plan

za dobrobit naroda". S obnovom mira te čvrstim utemeljenjem i priznanjem republik e on će, rekao je, odstupiti. Ukazao je na tenzije između središnje dršave i provincija, te obećao novo doba u njihovim odnosima. Porezna davanja će se smanjiti kako bi se olakšao šivot siromašnima. Neutralnost stranih sila je primljena sa zahvalnošću. Kako bi u spostavio povijesni kontinuitet posjetio je grobnicu prvog cara dinastije Ming, koju se štovalo kao posljednju vladarsku kuću etničkih Kineza, te proglasio slobodu na cije nakon 268 godina tuđinske vlasti." VIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA Odmah je uslijedila svađa oko nove republičke zastave; na kraju je postignut komprom is o standardu koji će se sastojati od pet vodoravnih traka u crvenoj, šutoj, plavoj , bijeloj i crnoj boji. Sun se preselio u četvrt bivšeg generalnog guvernera, ljupki kompleks tradicionalnih zgrada oko jezerca. Posjetioci su zaključili daje ozbilja n i promišljen.12 Njegov dugogodišnji suradnik, Huang Xing, preuzeo je brigu o svakodnevnim poslovim a. Iako je njegova titula bila ministar rata, on je ustvari bio premijer. Nastav ljajući liniju Hunaneza koji će odigrati vašnu ulogu u kineskoj revoluciji, taj je kru pni, brkati Huang imao diplomu najvišeg stupnja carskih ispita, i inspirativno sam opouzdanje. Yuan Shikai za njega je govorio da je "iskren i pošten, junak i dšentlme n".13 Međutim, autoritet vlade bio je vrlo ograničen. Vojni glavešine i vode plemstva koji s u upravljali velikim dijelom Kine nisu ništa dugovali Nanjingu. Kako se prisjeća Sun ov tajnik Hu Hanmin, "ministarstva su postojala samo imenom". Neki ministri nika da nisu pristupili svom poslu. Izdaci, osobito u vojsci, bili su daleko veći od pr ihoda. Bilo je opetovanih glasina da Yuan podmićuje određene članove vlade. Sun je pok azao jako malo praktičnog poštovanja za demokratske procese ili za solidarnost medu ministarstvima. Bio je prisutan na svega tri parlamentarne sjednice, a izdao je obveznice u vrijednosti od 300.000 dolara bez ikakvih konzultacija. Novi rešim imao je problem u odnosu na šene koje su podršale pokret, priključile se neki m orušanim akcijama, formirale medicinske brigade, prikupljale sredstva, angaširale se kao špijunke i krijumčarile orušje (u Guangdongu, predstavljajući se kao mladenke, sk rivale su orušje u svojim vjenčanicama). Sve to podršavala je Alijansa za sudjelovanje šena u politici, s ograncima u pet gradova. šene su utemeljile jednu banku i tvrtke u Shangaju i Nanjingu, od kojih su neke isključivale muškarce. Ali usprkos Sunovim toplim riječima, ustav ni jednom riječju nije spominjao ravnopravnost spolova. Kada je parlament raspravljao o toj temi, šenama nije bilo dozvoljeno slušati raspra vu; šezdeset ih je silom ušlo u gornji dom, sukobilo se s naorušanom strašom, porazbijal o prozore i izudaralo Songa Jiaorena po ušima. Uz Sunovo posredovanje postignut je dogovor da mogu slušati rasprave. Ali onda je donesen zakon koji je ograničio članstv o u zakonodavnim tijelima na muškarce s navršenih dvadeset i pet godina ili više. Samo su u naprednom Guangdongu u provincijskoj skupštini bila rezervirana mjesta za šene koje je izabiralo šensko biračko tijelo.14 DOJENćE LI POVOJIMA U prvom mjesecu 1912. godine Kina se našla u neobičnoj situaciji. Predsjednik Republ ike sjedio je u Nanjingu. Yuan je bio premijer i zapovijedao je Pekingom. Malolj etni car Puyi nalazio se u Zabranjenom gradu, bez namjesnika. Sunu je nedostajalo vojske i autoriteta da bi dinastiju konačno izgurao s vlasti. To je mogao samo Yuan. Shvativši to, i prepoznavši vlastitu slabost, Sun je generalu poslao telegram kako bi mu poručio daje spreman napustiti predsjedničko mjesto. Na dan 16. siječnja 1912. godine Yuan Shikai otišao je u Zabranjeni grad kako bi uručio p eticiju iz svog kabineta u kojoj se poziva na ono što se u biti svodilo na abdikac

iju. Kada je izlazio iz palače, revolucionari su bacili četiri bombe na njegovu kočiju . Desetak strašara je poginulo. Uhićeno je deset napadača; troje ih je strijeljano. Kao znak vjere carstva u njega, Yuan je unaprijeđen i dobio je status najvišeg marki za. Na dan 17. i 19. siječnja, najviša mandšurska i mongolska princeza raspravljale su o peticiji. Bivši namjesnik bio je za abdikaciju, ali četiri plemenitaša pozivala su na rat. Jedan tatarski general predlošio je ubojstvo Yuana i postavljanje guverner a Mandšurije na njegovo mjesto. Bilo je i govora o poticanju novog ustanka boksera u zaštitu dinastije. Puyijeva majka slušala je bez riječi, plačući i grleći svog sina." Devet dana kasnije, manđšurskog vođu rojalističke stranke teško je ranila bomba u jednoj p ekinškoj ulici i sutradan je preminuo. Nudila se nagrada za atentat na carskog gen erala koji je upravljao Tianjinom. Izbjeglice s dvora trašile su utočište u stranim iz aslanstvima. Promatrači su zabilješili da su hanski vojnici u glavnom gradu bili bro jno nadmoćniji od mandšurskih snaga - budu li slijedili nacionalni smjer kojega su i mali njihovi kolege u drugim mjestima, tron će biti izgubljen u vojnom porazu. Oni koji su vjerovali u moć geomantije feng shui locirali su problem u odluci dinasti je da napusti Ljetnu palaču - moć je, vjerovali su, dolazila iz sile koja se spuštala niz Zapadna brda kroz vrata palače prema Pekingu; sada kada su vrata bila zatvoren a, sve je bilo osuđeno na propast.16 Na Yuana se posumnjalo da je poticao atentate kako bi povećao tenzije. Jedna poruk a dvoru od strane četrdeset i dva vojna zapovjednika pozivala je na abdikaciju. "M oj šivot i šivot moga djeteta u vašim su rukama", vrištala je udovica na premijerove pos lanike. "Idite i ljubazno recite Yuanu Shikaiju da nas mora spasiti." Na dan 12. veljače 1912. godine najavljena je abdikacija posljednjeg cara. Dršava je bila u pometnji a narod je trpio velike muke, kazivao je PIO II. š REVOLUCIIA I REPUBLIKA proglas upućen s prijestolja. "Očito je da su misli većine ljudi za uspostavu republičko g oblika vlade", pisalo je u proglasu. U republici će vrhovna vlast biti predana n arodu kao cjelini. "Mi, carica udovica i car povući ćemo se u šivot u kojem ćemo se odmo riti, slobodni od javnih dušnosti, provodeći naše vrijeme ugodno i ušivajući u uljudnom po stupanju ljudi prema nama i promatrajući s ušitkom veličanstveno ustrojstvo i realizac iju savršene vlasti", dodatno se obznanilo.17 Tekst je bio skiciran u Nanjingu i poslan u Peking. Tamo je umetnuta jedna rečenic a kojom se Yuanu pripisuje odgovornost za ujedinjenje nacije i organizaciju repu blike. U poruci provincijskim guvernerima istaknuo je rapidno pogoršavanje situaci je i nestašicu novca u dršavnoj blagajni. Posvećen ujedinjenju nacije, odbacio je prij edlog da Mandšurija postane carsko utočište - nekoć moćan tamošnji guverner povukao se poput "slomljenog čovjeka koji šivi u strahu".18 Puyiu je bilo dozvoljeno nastaviti šivot u Zabranjenom gradu, ali carstva više nije bilo, srušila ga je fatalna kombinacija vlastitih pogreški i nekompati-bilnosti sust ava s evolucijom naroda, dok je plemstvo zahtijevalo više moći i opiralo se centrali zaciji carstva. Osim Mandšuranaca i tradicionalista, činilo se da nitko ne oplakuje nestajanje carstva. Dinastijski ciklus uspona i padova odigravao se kao što je često bio slučaj u mnogim dršavama. Ovog puta razlika je bila u tome što nije bilo nikoga t ko je polagao pravo na tron. Tri dana nakon edikta o abdikaciji, Sun Yat-sen objavio je da će odstupiti s mjest a predsjednika, oslobađajući mjesto za Yuana. Sun je pokušao zadršati Nanjing glavnim gr adom. Ali kada je tim iz skupštine otišao u Peking raspraviti o toj tematici, genera love trupe izvele su noćni napad na kuću u kojoj su delegati bili smješteni, primorava jući ih da bješe u pidšamama. I druge sjeverne snage ustrajavale su na tome da novi pr

edsjednik mora ostati u starom glavnom gradu. Delegacija je popustila." Na dan 10. ošujka Sun je otišao u Nacionalnu skupštinu u Nanjingu uz vojnu pratnju u k ojoj je bio i jedan general na konju odjeven u vojni kaput. "Moj cilj biti će pomoć za četiristo milijuna mojih sunarodnjaka i pokušaj ostvarivanja blagostanja Republik e", izjavio je liječnik u svom oproštajnom govoru. Samo jedan član skupštine je ustao ka ko bi mu odao poštovanje i uzvratio mu na njegov oproštajni naklon - slušbeno objašnjenj e za taj nedostatak entuzijazma bio je da su članovi koji su sjedili htjeli pokaza ti da medu svim ljudima vlada jednakost.2" DOJENlE u povojima Kada je zakonodavna skupština izabrala Yuana za predsjednika, vatromet je osvijetl io nebo. Na prigodnom domjenku Sun je nazdravio svom nasljedniku kao prijatelju Republike, predanom i dragocjenom borcu za njihovu ideju". Kao kormilar nacije, general je plemstvu, vojsci i strancima ulijevao više povjerenja. Sun je mislio da će republici trebati deset godina za punu implementaciju. Ipak, tvrdio je da su o stvarena dva načela nacionalizma i demokracije, a "mora se realizirati još samo načelo boljeg šivota naroda". Tu je nesumnjivo bio u pravu; dok je govorio, oskudica u s jevernim ravnicama stavila je 800.000 ljudi u rizik, još ih je 300.000-400.000 tre balo pomoć u An-huiju, a Yangziju je prijetila opasnost od poplave.21 Ako je nacionalizam predstavljao tek zamjenu Qingovih vladara Hanovima, liječnik j e i tu bio u pravu. Ali ispod odveć pojednostavljene etničke platforme ostalo je to zamršeno pitanje, što predstavlja kineski nacionalizam? Najjednostavnije se definira o u odnosu na ono protiv čega je usmjeren - protiv Mandšurijanaca i stranaca. Pa je li onda taj nacionalizam bio išta više od Hanovog domoljublja i isključivosti? Ako nij e, to onda nije bio bogzna kakav temelj za izgradnju suvremene dršave. A što se demo kracije tiče, sada je predsjednik bio general sa sumnjivom prošlošću, a glasačko pravo u n acionalnim izborima krajem 1912. godine temeljit će se na imovinskim kvalifikacija ma, što je isključilo ogromnu većinu populacije, uključujući šene. Yuan je zadršao Lija Yuanhonga na mjestu potpredsjednika, iako je jednokratni voda pobune ostao na sigurnom izvan Pekinga u vojnoj bazi u Yangziju. General je za premijera postavio jednog starog prijatelja, a vojnog pomoćnika Duan OJruija za mi nistra orušanih snaga. Snage iz Nanjinga koje je predvodio Huang Xing su demobiliz irane. "Jao! Golema plemenita djela iscurila su poput vode", zapisao je Huang u jednoj pjesmi na svoj trideset i deveti rođendan, 12. listopada 1912. godine. "Rev olucija je bila dojenče u povojima", rekao je novi predsjednik jednom američkom dipl omatu, "i mora se njegovati i dršati podalje od krute hrane".22 Sun je postao direktorom Konstrukcije svih šeljeznica u Kini - "transport je majka industrije, šeljeznica je majka transporta", izjavio je krenuvši na podugačko inspekc ijsko putovanje postojećih tračnica, u pratnji nekoliko mladih tajnica. Jedna od nji h, Soong Ailing, najstarija kći vodećeg šangajskog tajkuna, Charlieja Soonga, osobito je privukla njegovu pozornost. Ta emancipirana mlada dama koja je u susjedstvu i zazvala skandal vozeći bicikl, nije mu uzvratila istom mjerom. PIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA Na svom putu "Otac Republike" ucrtao je 100.000 kilometara tračnica u kartu veličine dva četvorna metra. Sve linije na karti bile su potpuno ravne, bez obzira na tere n. Kada su se novinari ukrcali u njegov vlak, liječnikov savjetnik iz Australije W .H. Donald namjerno je zagubio kartu kako bi izbjegao objelodanjivanje još jednog primjera Sunovog nedostatka osjećaja za realnost.23 Pobjednici su svoju situaciju unaprijedili pozicijama i razmetanjem. Ured za raz matranje kvalitetnih slušbi dijelio je novac među onima koji su slušili revolucionarni m ciljevima. Plemstvo je dodatno proširilo svoj utjecaj. Urbana elita je prosperir

ala. Ali seljaci si još uvijek nisu mogli priuštiti sol. Najamnine i porezna davanja su se povećali. Jedina nacionalna javna cesta povezivala je sjever s Yangzijem i jugom. Razvoj urbanih sredina uglavnom se ograničavao na trgovačke luke i njihove st rane koncesije. Najoptimističnija procjena broja suvremenih tvornica iznosila je s vega njih 1759.24 Yuan se suočio s dva glavna izazova - širenje kontrole Pekinga nad provincijama i op oravak upropaštenog financijskog stanja naslijeđenog od dinastije Qing. Poslao je po vjerljive suradnike da Mandšuriju bace na koljena i postavio Sun Yat-senovog savez nika Chen Qimeija na mjesto vojnog zapovjednika u Shangaju. Generali, koji su s njim bili blisko povezani, preuzeli su vlast u ključnim sjevernim provincijama. Al i pokušaj širenja središnje kontrole ometala je loša komunikacija i nevoljkost provincij skog plemstva da se odrekne privilegija i autonomije koju je steklo u posljednji m desetljećima vladavine Qinga i koju je revolucija dodatno povećala. Plemstvo u Sic huanu pobrinulo se ograničiti pološaje dušnosnika na muškarce rođene u toj provinciji. Tan Yankai u kolaboraciji s lokalnom elitom upravljao je Hunanom uglavnom onako kak o mu se prohtjelo. Guangdong proglasio je vlastitu samoupravu pod vodstvom Hua H anmina i lokalnog vode ustanka 1911. godine Chen Jiongminga. Sjeverna provincija je pokazala što revolucija moše postati pod različitim vodstvom, ali i praktične proble me koji su se našli pred reformistima.25 U provincijama su skicirani ambiciozni programi u svrhu obrazovanja, zdravstvene skrbi, kanalizacije i zakona. Napravljen je iskorak u seoskoj reformi. Poticana je lokalna industrija. Vapnenac se koristio u lokalne svrhe umjesto za izvoz u Hong Kong. Pokrenute su kampanje protiv kockanja i opijuma; u Cantonu je veliki broj bogatih ovisnika osuđen na čišćenje riječne brane; bili su odjeveni u svoje krznene i svilene kapute ali okovanLlancima.26 POJENčE 11 POVOJIMA Prekinut je običaj klanjanja. Jednostavno obraćanje, ekvivalent obliku "gospodine", uvedeno je umjesto izraza odavanja poštovanja. Izgradile su se suvremene građevine u ključujući i robnu kuću čestiti, koja je bila toliko popularna da je naplaćivala ulaz. Suv remeni mladići odijevali su se u zapadnjačku odjeću, kako je bilo opisano u novinama, "kombinirajući šešire, čizme i hlače iz New Yorka s londonskim kaputima i berlinskim prslu cima". Deset članica provincijskih skupština izabralo je šensko biračko tijelo, a šenska u drušenja došivjela su procvat. Pokrenut je jedan tjednik "koji će njegovati moral i štit iti prava i privilegije šena". Roditeljima koji su povezivali stopala svojih kćeri p rijetilo se oduzimanjem građanskih prava. Ali sve je ovo imalo svoju cijenu, a rastući financijski problemi prisilili su Hua i Chena da uspore ritam promjena. Nakon što su propali pregovori za jedan američki zajam, Guangdong se za pomoć morao obratiti Pekingu. Yuanov glavni tajnik obvezao se osigurati sredstva, ali kroz program koji je provinciju postavio u ropski odn os prema središnjoj vlasti, dok je predsjednik kovao plan kojim bi međusobno zavadio Hua i Chena. Neovisni stav provincija stvarao je Pekingu vlastite financijske probleme. Nedov oljno prikupljanje i odljev sredstava na lokalnom nivou značili su da se prihodi k reću oko jedne trećine onoga što bi trebali biti. Carinske pristojbe koristile su se k ao jamčevina strancima za otplatu kamata na zajmove ili podmirivanje naknada iz Bo kserskog ustanka. Carstvo je za sobom ostavilo velike dugove. Odršavanje vojski ko je su podršavale novog vladara bilo je skupo, a Yuan je otešao situaciju podizanjem novih vojnih snaga kako bi učvrstio svoj pološaj. U potrazi za privremenim olakšanjem pristupilo se pregovorima s jednom tobošnjom bel gijskom bankom o zajmu od milijun funti - šeljeznički projekt je ponuđen kao kolateral

no jamstvo. Ispostavilo se da banka ima rusko naličje, a pritisak ostalih europski h sila uništio je dogovor. Yuan je zanijekao da zna bilo što o tome, a premijera je izručio kao šrtvenog jarca. Ali Senat je odbacio novu vladu koju je imenovao. Zakono davno tijelo bilo je izlošeno kampanji optušujućim plakatima, bombaškim prijetnjama i pr osvjedima na kojima su se zahtijevale glave parlamentaraca. četiri generala su upo zorila, ukoliko se Senat ne povuče, "mi ćemo smaknuti njegove članove". članovi Senata s u se slomili. Potvrđena su imenovanja Yuanovih ljudi. Vladala je vojna sila. Tolik o o objavi Sun Yat-sena o postignutoj demokraciji.27 PIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA Posao kojega se nova Vlada smjesta morala prihvatiti bilo je zaključivanje pregovo ra o zajmu od deset milijuna funti s konzorcijem od šest dršava koji je postavljao d rakonske uvjete, uključujući kontrolu nad načinom prikupljanja poreza na sol i trošenja novca od zajma. Vlada je bila podijeljena oko prihvaćanja uvjeta. Yuan je imenovao novu Vladu koja je prihvatila ponudu. Kako bi izbjegao prosvjede nacionalista, potpisivanje ugovora obavljeno je tajno, kasno u noći 27. travnja 1913. godine - k ineski predstavnici ušuljali su se u zgradu kroz strašnji ulaz. Ugovor je bio loš za Kinu. Uvjeti otplate kamata značili su da će, ukoliko bude isplaćen o u cijelosti u dogovorenom roku od četrdeset i sedam godina, deset milijuna funti dršavu koštati gotovo četrdeset i tri milijuna. Dvije trećine prve rate iskorišteno je ka ko bi se pokrio Puvijev dšeparac, tekući troškovi predsjedničkog ureda, ministarstava i zakonodavnog tijela, razvojačenje trupa u Hubeiju, te plaća za garnizon u Pekingu i man-dšurske zastavonosce. Europljani su imenovani za nadgledanje poslova sa soli, te na čelnu poziciju novog Ureda za reviziju, od kojega su dršavni uredi morali trašit i odobrenje izdataka. Ako je cilj revolucije bio obrana kineskih nacionalnih pra va, novi rešim je u osamnćst mjeseci strancima predao kontrolu koja se nikada nij e viđena pod vladavinom Qinga. Pregovori o zajmu odršavali su se u sjeni trajno zategnute političke situacije u koj oj je Yuan i odveć jasno pokazao svoje pravo lice. Na zahtjev svog potpredsjednika organizirao je atentat jednog Lijevog rivala koji je došao u posjet Pekingu iz Ha nkoua. Usprkos Sunovoj nedavnoj naklonosti, svojim ponašanjem vladar je njega i ra dikalnije revolucionare udaljio od sebe dovoljno da formiraju Kuomintang - ili N acionalističku stranku - prije dršavnih parlamentarnih izbora krajem godine. Liječnik se tijekom kampanje dršao po strani, prepustivši izbore tridesetogodišnjem revoluciona ru iz Srednjeg Yangzija, Songu Jiaorenu, koji se zalagao za parlamentarni sustav umjesto predsjedničkog rešima. Song je vjerovao da će vlada s podrškom jedne snašne stranke u parlamentu biti najbolj i način za Yuanovo testiranje. Kao sjajan organizator, putovao je diljem dršave prik upljajući podršku među vodama plemstva. Napuštena je politika preraspodjele zemlje i šensk ih prava kada se Song povezao s glavnom strujom ustanka iz 1911. godine i propov ijedao poruku ponovnog stvaranja "moćnih postignuća naših predaka u posljednjih pet ti suća godina - u pobjedama nad neprijateljem, vladavini i širenju našeg nacionalnog ter itorija te uzdizanju našeg nacionalnog ugleda".28 POJENčE 11 POVOJIMA Predosjetivši prijetnju, Yuan je zabranio "tajna društva"; što se imalo smatrati "tajn im" ostalo je nedefinirano, ali se ta mjera mogla upotrijebiti protiv KMT-a ukol iko bude potrebno. A onda, kada ga je Song posjetio u Pekingu, ponudio mu je sveša nj bjanko čekova, koje je mladić odbio primiti. Izborni rezultati bili su trijumf za Songa, pokazujući da elitno biračko tijelo nije s blagonaklonošću gledalo na predsjedni kove ambicije. Koumintang je dobio 269 od 596 mjesta u donjem domu i 123 od 274 u gornjem domu parlamenta. Koalicije s manjim strankama omogućile bi mu formiranje

većine. Tada bi Song postao premijer, što bi mu pomoglo u ostvarivanju cilja parlam entarne vlasti. Obzirom da mu je podmićivanje propalo, Yuan je pribjegao nasilju. Njegovi pomoćnici uspostavili su kontakt s jednim razočaranim bivšim revolucionarom u Shanghaju koji j e bio šef bande podzemlja. On je u nekoj čajani unajmio jednog mladića da Songa ubije revolverom brovvning, dok će se ovaj ukrcavati na vlak za Peking kako bi otišao po s voju političku nagradu. Političar je odveden u bolnicu, ali liječnicima je rečeno da ga ne operiraju dok ne stigne odobrenje iz glavnog grada. Dok je ono stiglo, došlo je do upale potrbušnice i Song je preminuo. Jedna zapadnjačka liječnica je rekla kako je mogao biti spašen daje bila u mogućnosti odmah intervenirati. Yuanova administracija pokušala je krivnju svaliti na jedno tajno društvo u Shanghaj u. Zatim je prozvana jedna "šenska atentatorska skupina". Ali policija je locirala čovjeka koji je organizirao ubojstvo i uhapsila ga u bordelu. I atentator je uhapše n. Na njihovom suđenju otkrila se umiješanost Pekinga. Opravdavajući se zuboboljom, pr emijer je napustio glavni grad da bi postao guvernerom Zhilija, gdje je umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Dvoje ljudi uhapšenih u Shanghaju također su misteriozno umrli. Songovo ubojstvo okončalo je jedini kineski eksperiment u borbi za nacionalne izbo re. Iako je KMT u početku slijedio zakonske putove, nitko nije gajio previše nade u parlament koji bi se mogao nositi s Yuanom. Sun Yat-sen pozvao je na njegovo nas ilno svrgavanje s vlasti, a tri stranke koje su zagovarale prava radnika i selja ka formirale su Nacionalnu građansku koaliciju protiv Yuana Shikaija. Opozicija je dodatno počela rasti kada su uvjeti stranog zajma postali javni. Yuan je pokušao ok rušnim pismom dobiti podršku provincijskih guvernera, ali njih šestorica, uključujući i Ta na Yankaija iz Hunana i Hua Hanmina iz Guangdonga, odbili su mu se priključiti. Gu verner provincije Jiangxi, koji je podršavao Kuomintang, naručio je 7.000 pušaka iz in ozemstva. PIO II. - R E V O 1 LIO I JA I RE PUBLIKA Predsjednik je ostatak novca od zajma iskoristio kako bi naveo članove KMT-a u par lamentu da prebjegnu na njegovu stranu. Oni koji su odbili bili su izlošeni uznemi ravanju. Li Yuanhong pozvan je preuzeti kontrolu nad Jiangxiom, koji je bio na g ranici s njegovom bazom u Srednjem Yangziju. Huu Hanminu naređeno je da napusti Gu nagdong i ode u daleki Tibet; Chen Jiongming imenovan je da ga zamjeni na dušnosti . Guverner Anhuija, u čiju se lojalnost sumnjalo, premješten je u udaljeni Gansu na sjeverozapadu. Sedam provincija proglasilo je neovisnost od Pekinga. Time je otp očelo ono što je poznato kao Druga revolucija. Provincijsko plemstvo nije bilo oduševljeno, razmišljajući kako nema potrebe za novim prevratom koji bi doveo u pitanje njihove nedavno dobivene beneficije. Mnogi pri padnici novih vojski bili su na Yuanovoj strani. Borbe su bile kaotične. Vojnici s u pljačkali po volji. Jednokratni carski general, Zhang Xun, čiji je uspon u karijer i započeo kada ga je Cixi zamijetila dok je bio konjušar, predvodio je vojnu silu ko ja je opljačkala Nanjing; "svugdje su bili spaljeni zidovi bez krovova; komadići šrapn ela na zidovima - totalno depresivna slika bijede", zapisao je američki poslanik u Kini, Paul Reinsch.2'' U Guangdongu, Yuanovo imenovanje Chena Jiongminga na mjesto guvernera Hua Hanmin a nije podijelilo revolucionare kako se nadao. Ali provincijska vlast izgubila j e potporu klase trgovaca koja je očajavala zbog pogoršanja financijske situacije, što je dovelo do pada vrijednosti novca za 50 posto. Vojna sila od 4000 ljudi, posla na iz Pekinga, zauzela je Canton. Prikladno podmićene, lokalne vojne postrojbe su se pobunile. Pobjednici su pozvali šefa policije na gozbu i ubili ga. Chen je pobj

egao. Lokalni provincijski zakoni su poništeni. Lokalna skupština je raspuštena. Mjere preda je vlasti u ruke lokalnih autoriteta preusmjerene su unatrag a novine ugašene, dok je konfucijanstvo glorificirano, a potican je tradicionalni stil odijevanja. Uk lonjene su restrikcije za kockanje i opijum. Britanska potpora Yuanu nagrađena je obnavljanjem izvoza vapnenca u Hong Kong.3" U Shangaju, bivši vojni zapovjednik Chen Qimei također nije uspio dobiti potporu pos lovnih ljudi za novu ofenzivu. Njegovi pokušaji da od njih iskamči novac još više su ga udaljili od njihove podrške, jer oni nisu šeljeli nove nevolje. Snage koje su podršava le Yuana uspjele su odbiti napad na arsenal orušja. Chen je pobjegao u Japan sa sv ojim pobratimom Chiangom Kai-shekom i svojim mentorom Sun Yat-senom. Liječnik je u egzilu ponovno formirao novu skupinu, Kinesku revolucionarnu stranPO)E NC E U POVOJIMA ku. Brojčano slaba, dršala se po strani od ostalih pokreta usmjerenih protiv Yuana. Njezin šef inzistirao je na potpunom autoritetu a članovima je uzeo otiske prstiju. To je bilo previše za njegovog dugogodišnjeg pomoćnika Huanga Xinga, koji se vratio u SAD." Liječnikova posljednja spletka u Japanu bila je značajna radi jednog drugog, sasvim drugačijeg događaja. Nakon što mu je, tijekom svog putovanja šeljeznicom 1912. godine sa starijom sestrom šangajskog biznismena i republikanskog pobornika Charlieja Soong a, plan zavođenja potpuno propao, više uspjeha postigao je s njezinom lijepom mladom sestrom Qingling. Svidio joj se, a i ona njemu. Metodistički tajkun to nije odobr avao - dovoljan razlog bio je taj što je Sun već bio ošenjen. Soong je pokušao svoje dva deset trogodišnje dijete dršati podalje od pedesetogodišnjeg revolucionara. Ali ona se iskrala kroz prozor njihove obiteljske kuće i zaputila brodom u Japan kako bi se pridrušila liječniku. Vjenčali su se u listopadu 1915. godine, čime je otpočela njezina ul oga dobrog duha kineske ljevice sve do njezine smrti 1981. u dobi od osamdeset i osam godina. U Pekingu, ostaci parlamenta koji nisu pripadali KMT-u potvrdili su Yua-na za pr edsjednika. Na slušbenoj fotografiji pozirao je u uniformi na kojoj su bile velike epolete s resicama, sa širokom lentom, debelim, reljefnim kaišem, mačem, perjem okićeni m šljemom i brojnim medaljama, s brkovima koji su mu sezali do brade i debelim vra tom koji je virio ispod uskog ovratnika. U sastavu nove vlade bio je i reformist iz pokreta Stotinu dana iz 1898. godine, Liang OJchao, koji je u svojim oštrim al i opravdanim kritikama parlament nazvao hrpom nekompetentnih lijenčina čije su raspr ave bile "poput prepirki prodavačica ribe ili loše odgojene dječurlije". Sjeverni generali ušli su u Vladu. Vođa plemića-studenata iz 1911. godine, Tan Yankai, smijenjen je s pološaja guvernera Hunana. Yuan se nije osjećao ugodno dok je njegov potpredsjednik bio daleko zapovijedajući ključnom regijom, pa je pozvao Lija Yuanho nga u Peking. Na njegovo mjesto poslao je svog pomoćnika, Duana OJruija, da upravl ja Hubeijem, povjerivši mu istovremeno ministarstvo vojske. U studenom 1913. godine KMT je zabranjen zakonom. Vojne trupe opkolile su ured t e stranke u Pekingu. Njezinim preostalim članovima u parlamentu bio je zapriječen ul azak u to dršavno tijelo. To je značilo nedostatak kvoruma, pa se nisu mogle odršavati sjednice. Parlamentarni voda KMT-a, C.T. Wang, telefonirao je novinaru i savjet niku W.H. Do-naldu rekavši mu da su naorušani Yuanovi ljudi pred njegovom kućom. DIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA Australac je predlošio političaru da se preruši u staru šenu i naredi svom sluzi da ga o dveze u jedno metodističko poslanstvo. Uz pomoć suradnje američkog parlamenta, Donald je otpratio Wanga do šeljezničke stanice u Pekingu, gdje se, još uvijek prerušen, ukrcao

na vlak koji ga je odveo u sigurnost stranih koncesija u Tianjinu.32 Do kraja 1914. godine Yuan je imao desetak provincija pod svojom direktnom kontr olom, s dršavnim snagama koje su poslane kao potpora njegovim guvernerima. Novo drša vno ustrojstvo povećalo je ovlasti predsjednika, dozvoljavajući mu da objavi rat, po tpisuje sporazume i imenuje dušnosnike bez odobrenja parlamenta. Yuan se proglasio došivotnim mandatarom. Kako bi učvrstio i proširio svoju vlast, poslušio se prijekim su dom, tajnom policijom i terorom - broj smaknuća u Hunanu nakon sloma Druge revoluc ije iznosio je godišnje 21.000. Ubojstva su zadirala i u elitu: dvadeset i jedan p lemić smaknut je u jednom danu u Zhengzho-uu. //tada se na engleskom jeziku izgova rao Chengchow, op.a.//}i Revolucionari i vojnici koji su se borili protiv Yuana bješali su spašavajući glave. N eki su se priključili ilegalnim bandama, od kojih je najslavnija bila ona koju je predvodio Bai Lang ("Bijeli Vuk"), kojega su neki pisci došivjeli kao socijalnog r azbojnika, politički svjesne ličnosti koja je balansirala na samoj granici prave rev olucionarne uloge. Rođen u obitelji koja je posjedovala trideset ari zemlje u brdi ma zapadnog Henana, Bai se pridrušio suvremenoj vojsci posljednjih godina vladavin e Qinga, ali nakon jednog nepravednog uhićenja u lokalnoj svađi razišao se s vladaju-ćim a. Ošenjen i otac petero djece, okrenuo se razbojništvu 1911. godine, okupivši grupu s eljaka u svom rodnom okrugu.,4 Tri godine kasnije, govorilo se da njegova "Građanska kaznena vojska" broji 10.000 ljudi. Iz svog planinskog skrovišta u Klancu prasica, ta je sila jurišala na gradov e, spaljivala slušbene zgrade, te napadala dušnosnike i imućne u napadima u stilu "uda ri i bješi" diljem Henana, Hubeija, Anhu-ija, Shaanxija i Gansua. Banditi su prima li redovnu plaću a izgleda da su bili i izrazito disciplinirani. Njihov šef, koji je nosio košnu jaknu i bijelu krznenu kapu, pokazivao je socijalnu crtu, dijeleći hran u i sitniš siromasima. Jedan vladin izvještaj zabilješio je da su seoske šene i djeca ba ndite smatrali svojom obitelji, a na vojsku gledali kao na neprijatelja. Jedna p jesma u kojoj je Bai opjevan poput Robina Hooda kaše: On otima od bogatih, pomaše siromasima i isporučuje nebeski usud. Svi se slašu; Bai La ng je sjajan! POJE NćE U POVOJIMA Pripadnici KMT-a kontaktirali su ga 1912. godine. Tijekom druge revolucije Huang Xing pokušao je navesti odmetnike da dišu u zrak šeljezničke pruge kako bi spriječio kret anje trupa Yuana Shikaija. Objave koje su pisali agenti KMT-a i razašiljali Baijev i ljudi optušivale su Yuana i pozivali na pravdu. Ali pojam "revolucija" nije značio ništa većini bandita, a Bai se precijenio pošavši na epski marš prema sjeverozapadu. Kada su Vladine snage pokrenule bitku protiv njihove rodne zemlje u Hunanu, njegovi vojnici vratili su se na farme; oni su primarno bili privršeni svojoj zemlji, a te k onda bandi. Ranjen i napušten od svih osim šačice odanih ljudi, i Bai se vratio kući d a bi umro u ljeto 1914. godine. Vladine trupe iskopale su njegovo tijelo iz grob a, odsjekle mu glavu i objesile je da truli na zidu glavnog grada provincije. Utvrdivši svoju vlast, Yuan se osvrnuo natrag u prošlost. Na mjesto šefa Vlade imenova o je bivšeg Qingovog dušnosnika koji je funkciju preuzeo odjeven u ruho iz doba mandšu rske vladavine. Ponovno je uvedeno carsko oslovljavanje. Ako je netko bio u slušbi pod dinastijom, bio je to njegov adut za promaknuće. Na dočeku Nove godine u Ljetno j palači dvadeset generala u plavim odorama prostrli su tepih pred predsjednikom.' 5 Potaknut od jednog američkog savjetnika, Yuan se pripremio za konačni korak. Godine 1915., od strane provincijalnih voda organizirane su peticije u kojima ga se poz ivalo da postane car. Izgleda da su prisila i strah odigrali značajnu ulogu u ovom

e, ali i monarhistički pokret uvjeravao ga je da povratak na staro nudi najbolje m ogućnosti za stabilnost i osuvremenjivanje na smjernicama prijašnje vlasti dinastije Qing. Kako bi utemeljio dvor za sebe, predsjednik je imenovao šest vojvoda, jedan ćst markiza, dvanćst grofova, četiri vikonta i šesnćst baruna.36 Na dan 23. prosinca ušao je u oklopni automobil u Zabranjenom gradu kako bi otišao u Nebeski hram. Cesta je bila prekrivena šutim carskim pijeskom. Kada je stigao, Yu an je presjeo u nosiljku na kojoj je bio odnesen stepenicama do oltara. Tamo je svukao svoju vojnu odoru i obukao tradicionalnu purpurnu odjeću sa zmajevima u krušn om pološaju. Devedeset minuta kasnije ođvezen je natrag u Zabranjeni grad gdje je pr oglašen carem, preuzevši vladarsko ime Hongxian ("Ustavno Obilje"). Nacionalni kongr es predstavnika potvrdio je taj čin. Yuan je medu brišno odabrane članove unio toliko strahopoštovanja da se čak nekoliko unaprijed određenih formalno negativnih glasova na kraju pridrušilo jednoglasju. PIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA Ukoliko je novi car ciljao na vođenje kineskog ekvivalenta obnove dinastije Meiji koja je upravljala japanskim osuvremenjivanjem, čekalo gaje neugodno buđenje. Njegov pološaj bio je puno slabiji nego što je izgledalo. Japan, Rusija, Britanija, Francu ska i Italija, sve su te dršave odlučivale o kineskoj sudbini. Yuan je izgubio podršku pristalica ustavnog oblika vladavine iz carskog doba, poput Lianga Qichaa. Javn o mnijenje nije bilo impresionirano, a plemstvo mu je zamjeralo njegove pretenzi je na Bošji mandat. Intelektualci, učenici i studenti bili su neprijateljski nastroj eni. Yuan nije mogao računati niti na tradicionaliste - on je i dalje bio čovjek koj i je izdao dinastiju Qing. Jedna priča koju je dvor širio o bošanskom zmaju koji se po javljuje nad Yangzijem, što je trebalo potvrditi novu dinastiju, izazivala je pods mijeh. Kao i jedna vijest o carskom zmaju koji lebdi nad gospodarevim krevetom.' 7 Pokušavajući ojačati centralizaciju, Yuan je predlošio ukidanje provincijskog sustava. T o ga je otuđilo ne samo od plemstva, već i od vojnih osoba koje je imenovao guverner ima. Njegova odluka da smijeni ambicioznog Duana Qiruija s njegove dvojne dušnosti guvernera Hubeija i ministra vojske bio je zabrinjavajući nagovještaj ostalim njego vim pomoćnicima, jednako kao što je to bilo i stvaranje Glavnog stošera kako bi se kon centrirala vojna moć.'8 Yuan se suočavao i s teškoćama iz Japana, koji je 1915. godine Kini servirao dvadeset i jedan zahtjev kojim se otišlo puno dalje od onoga što su nametnule europske sile. One su omogućile Tokiju da zapravo preuzme kontrolu nad Shangdongom, Mandšurijom i F ujianom. Njegovi savjetnici zauzeli bi ključne pozicije u Vladi. Policijom bi se u pravljalo zajednički, kao i velikim poslovima s ugljenom i čelikom. Japan bi dobio šel jezničke koncesije u središnjoj Kini i postao isključivi dobavljač orušja. Prema izvješću W.H Donalda, ministarstvo vanjskih poslova u Pekingu od njega je zatr ašilo savjet. Iako je bio duboko protiv japanske ekspanzije, Australac je ukazao n a široko rasprostranjen defetizam ponikao na velikom vojnom obratu 1894.-1895. god ine i ponišenju koje su naciji nanijeli stranci 1900. godine. Kina, mislio je on, nije imala alternativu, već je morala ustupiti pred teritorijalnim zahtjevima. Jap an je stupio u savez s Britanijom i Francuskom u Prvom Svjetskom ratu, pa će imati njihovu potporu protiv Kine. Kina je odbila prijedlog Tokija da upravlja njezin om vladom, ali nije odbacila sve njegove zahtjeve. Kada je objavljena jedna prer ađena verzija tih zahtjeva, u kojoj su izostavljene neke od više osjetljivih točaka, i zbili su prosvjedi u većim gradovima. Devetnćst generala PO/E NčE L( POVOJIMA obznanilo je svoju odanost obrani Kine. Yuan nije učinio ništa. Japan je postigao on

o što je trašio u Shangdongu, proširio svoj utjecaj u Mandšuriji i dobio druge ustupke. Nepopularnost vladara postala je još veća. U međuvremenu je financijska situacija dršave postajala sve gora i gora. Financijski planovi dovršavani su sa zakašnjenjem i do godine dana, a imali su malo zajedničkoga s realnošću, s ogromnim jazom između prihoda i rashoda. Jedino utočište bilo je u stranim zajmovima; više od četrdeset milijuna funti podignuto je za šeljezničke projekte; ali uv jeti su bili strahovito teški. Prvi svjetski rat presušio je europska financijska sr edstva a domaće obveznice morale su se izdavati sa 73 posto popusta.19 Ironično, financijske muke rešima isplivale su u vrijeme kada je gospodarstvo ušivalo u nekoj vrsti erupcije rasta. Zbog Svjetskog rata popustio je pritisak uvoza iz Europe, dok je za kineskim sirovinama postojala potrašnja kod zaraćenih strana. Valu ta je dvostruko ojačala u odnosu na američki dolar i britanski sterling, povećavajući ki nesku međunarodnu kupovnu moć. Trgovinski deficit znatno se smanjio. Nova domaća poduz eća pomogla su godišnjem rastu i do 13,8 posto. Ali većina aktivnosti bila je fokusirana na trgovačke luke i Mandšuriju, dalje od dršavn og područja djelovanja. Ni ti ljudi nisu provodili razvoj na koji se Vlada obvezal a. Oni su bili neovisni biznismeni, često s međunarodnim vezama, koji su se nalazili izvan sustava kojega je Yuan pokušavao nametnuti, i nesumnjivo nisu imali nikakve šelje za obnavljanjem snašne carske vlasti. Radikalni revolucionari nisu se potpuno predali. Bilo je pobuna manjeg intenzite ta u Shanghaju. Prvu je ugušio njegov vojni upravitelj, koji je diplomirao na Pomo rskom fakultetu Greenvvich u Londonu. Nakon toga su ga dva revolucionara usmrtil a napadom na njegov automobil bombom i pištoljima. Drugi napad, organiziran po pov ratku Chena Qi-meija i Chianga Kai-sheka, pogodio je najbolji brod flote kojega su sagradili Britanci, policijske postaje, telefonsku i električnu centralu. Ali i to je ubrzo prestalo, a Chena su tada ubili Yuanovi agenti. Chiang je pobjegao i sakrio se.4" Jedna opasnija prijetnja Yuanu pojavila se na drugoj strani Kine kada je na Bošić 19 15. godine, samozvana Vojska nacionalne obrane, poznata i kao Antimonarhistička vo jska, umarširala u Yunnan na dalekom jugozapadu. Bile su zahvaćene i druge sjeverne provincije. Sjeverni generali prušili su tek simbolični otpor, osjećajući da je mošda došlo vrijeme da napuste novog cara. PIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA Tijekom posjete Yuanu, u njegovoj crvenoj i zlatnoj palači 18. ošujka 1916. godine, W.H. Donald upozorio ga je da će se Kina mošda raspasti. Njegov domaćin je rekao da je svega sedam provincija nezadovoljno. Sedamnćst, ispravio ga je Australac. Car je djelovao iscrpljeno, kao da umire. Kada je novinar inzistirao na obustavi bor bi između sjevera i juga, novi car slomljeno se nagnuo prema naprijed isprušivši ruke na stol.41 "Moraš abdicirati", rekao je razumni Donald. "Moraš prestati s ovim pretvaranjem." "Umoran sam", odgovorio je Yuan, ustao je i nevoljko se udaljio iz prostorije. Tri dana kasnije objavio je ukaz kojim je okončao svoju tri mjeseca staru monarhij u, još jednom postavši predsjednikom. To nije puno pomoglo. Yuanove carske pretenzij e uništile su mu kredibilitet i sada se doimao još ranjivijim. U rano ljeto 1916. go dine govorio je o ostavci, ukoliko bi mu Britanci prušili slušbeni imunitet. Ali Bri tanci nisu šeljeli da odstupi, bojeći se nestabilnosti koja bi mogla uslijediti. Ame rički poslanik Paul Reinsch bio je taj koji je Yuanu ponudio strašu u pratnji do Tia njina, dok je VVashington pristao poslati jedan razarač koji bi ga odatle izvukao. Tada se Yuan predomislio. Odlučio je da ne šeli zaštitu stranaca, već imunitet od nadola zećih sjevernih vojski. Zamolio je Donalda da otputuje u Shanghaj i tamo se nade s

vodama opozicije, uključujući i Suna koji se potajno vratio iz Japana. Oni su Austr alcu jamčili slušbeni imunitet za starog vojnika koji je otišao u Peking. Od Yuana nij e bilo povratnih informacija. Umro je od trovanja krvi. 8. Vojskovođe Kao potpredsjednik, zdepasti pedeset dvogodišnji Li Yuanhong s brkovima kao u morša, automatski je naslijedio Yuan Shikaija. Ugostio je posjetitelje u sali za prima nja u Zabranjenom gradu, gdje je pod bio prekriven glatkom tkaninom, a sa stropa je visio kićeni zapadnjački luster - jedan Amerikanac opisao je vaze kao "da su došle direktno iz dućana 'sve po pet i deset centi"'. Novi predsjednik djelovao je skro mno. Bio je daleko od svoje baze u Srednjem Yangziju i nije se mogao nositi sa s nagom sjevernih generala vojske Beivanga, silom kojom je početno zapovijedao Yuan, a osobito ne s armijom Duan Qiruija, ministra vojske kojeg je pokojni predsjedn ik imenovao premijerom.1 Na sastancima krajem 1916. i u siječnju 1917. godine generali su zaprijetili akcij om protiv bilo koga tko bi, prema njihovoj prosudbi, remetio nacionalno jedinstv o ili postavljao nerazumne zahtjeve. Time se vojska nametnula dok se plemstvo uk opalo u svoje lokalne pološaje. To nije značilo da je grupa iz Beivanga bila osobito kohezivna. Postigli su međusobni dogovor zbog potrebe da učvrste svoje jedinstvo, u nutrašnje nesuglasice njenih članova bilo su vidljive pa su se morali oslanjati na p rovincijske zapovjednike, koji su pak povremeno ovisili o suradnji s lokalnim mi li-tantima. Tako je utemeljen predlošak prenesene moći, s učincima koji će se osjećati dug o nakon toga.2 Neizbješan spor između Lija i Duana izbio je zbog politike oko Prvog Svjetskog rata. Duan je imao snašne poveznice s Tokijom, s kojim je Kina ugovorila velike zajmove od 1917. do 1918. godine u zamjenu za nove gospodarske ustupke. šelio je slijedit i primjer Japana u objavljivanju rata Njemačkoj. Sazvana je sjednica parlamenta ra di donošenja neophodnih propisa, ali, kada su zajmovi koje je dogovorio s Japanom izašli na vidjelo, prosvjedi su prisilili Duana na ostavku. Predsjednik Li očekivao je podršku od ostalih sjevernih generala ali ona nije uslijedila. Izoliran, Li je pozvao carskog generala Zhang Xuna, koji je preuzeo Nanjing tijekom Druge revolu cije sa svojim vojnicima koji su nosili pletenice. DIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA Zhang, za kojega se govorkalo da ga plaća Njemačka kako bi podršao njezine ciljeve, bi o je još uvijek odan dinastiji koja ga je unaprijedila iz konjušara - odatle i njego v nadimak "General Mafoo", čija je druga riječ označavala njegovu izvornu profesiju. T aj je čovjek zdepaste figure s velikom glavom i klempavim ušima, te uskom šiljastom ka pom, uspoređivao republiku s "vrtlarom koji sadi svoj kupus s korijenima u zraku" ili s novim porculanskim dućanom koji prodaje svjetlucavu, jeftinu robu. "S vremen om", govorio je, "sve se razbije i ljudi se vrate starom dućanu".3 Krajem lipnja 1917. godine Zhang je na čelu svojih trupa projahao kroz Peking prek o tepiha od šutog carskog pijeska, kako bi na prijestolje vratio bivšeg mandšurskog ca ra, maloljetnog Puvija. Po završetku podugačkog banketa, zajapureni general koji je obilato pio, poslao je svoje ljude po Lija kako bi ovaj potpisao odredbu kojom s e na prijestolje vraća Qing, što je Li i učinio. S tim dokumentom u dšepu, Zhang je otišao u Zabranjeni grad u tri sata ujutro, kleknuo pred jedanćstogodišnjeg Puvija i na javio povratak carstva. Carske zastave podignute su diljem grada. Kang Youwei, ideolog reforme Stotinu d ana iz 1918. godine ponovno se pojavio pišući edikte o povratku Nebeskog sina. Ali D uan Qirui krenuo je na Peking s vojskom iz Tianjina. Stari konjušar se predao, pot

rašivši sigurnost u njemačkom izaslanstvu. Puvi je ponovno postao zatočenik Zabranjenog grada. Li je nastavio sa svojom predsjedničkom dušnošću, ali Duan, koji je ponovno došao n a funkciju premijera, očito je bio moćna politička figura na čelu onoga što je bilo poznat o kao Klika iz Anhuija. Predsjednik je ubrzo odstupio i otišao u Tianjin čekajući dalj nji ishod događaja. Još jedan sjeverni general, Feng Guozhang, postao je dršavni poglavar i ubrzo se suk obio s Duanom. Glavni razlog bio je premijerovo usvajanje politike Yuan Shikaija o centralizaciji, zbog čega je poslao vojsku u Srednji Yangzi kako bi se uspostav ila kontrola nad ti područjem, gdje su dva zapovjednika proglasila neovisnost od P ekinga. Feng je imao blaši pristup u komunikaciji s provincijskim barunima i zagov arao je mir. Ali Duan je dobio podršku šest generala u sjevernoj i istočnoj Kini pa je Feng bio prinuđen imenovati Duanovog saveznika, generala Cao Kuna, povjerenikom z a pacifikaciju u Hunanu i Hubeiju, uz već postojeće na-mjesništvo nad ključnom provincij om Zhili. Kako bi ojačao svoj pološaj Duan se obratio vojnom vlastodršcu u Mandšuriji, Z hang Zuolinu, koji je bio vođa grupacije poznate kao Klika Fengtien, koja je ime d obila po njezinom glavnom gradu (tada poznatom kao Mukden a danas kao SheVOJSKOVOđE nyang). Pričalo se daje Duan pridobio bivšeg bandita otkrivši mu pojedinosti o pošiljci orušja za jednog drugog militanta, koju je Mandšurac zatim ugrabio.4 Zhang i Duan porazili su predsjednika Fenga krajem veljače 1918. godine kada su ma ndšurske trupe okrušile Peking. Ali ostale sjeverne generale uznemirile su premijero ve ambicije, dogovor kojega je napravio s Tokijom o obučavanju i opremanju njegove vlastite, velike vojske, te činjenica da je po kratkom postupku smaknuo jednog st arijeg generala kojeg je namamio u Tianjin. Wu Peifu, general koji je sjevernjac ima izvojevao pobjede u Hunanu i očekivao da bude imenovan guvernerom te provincij e, udaljio se od Duana kada je ovaj prepustio taj pološaj jednom svom pomoćniku. Wu i jušne provincije udrušili su se u pozivima na mir," a nesigurni Cao distancirao se od premijera. Iako je Feng bio prisiljen otići s predsjedničke funkcije, a zamijenio ga je jedan g eneral naklonjen Duanu, snaga protivljenja njegovim ambicijama i premijera je pr imorala da odstupi. Sastanak radi pomirbe odršan u proljeće 1919. godine u Shangaju rezultirao je raskolom u frakcije, što je odredilo godine koje slijede. Duan je ostao na čelu grupacije iz Anhuija. Ali dobivši zalihe, orušje i utjecaj, Mandšu rci su se okrenuli protiv njega zajedno s guvernerima Zhilija, Hubeija, Jiangxij a, Jiangsua i Henana. Wu Peifu krenuo je na sjever iz Srednjeg Yangzija dok se Z hang Zuolinova vojska Fengtiena zaputila jušno prema glavnom gradu. Rat koji je bu knuo u srpnju 1920. godine trajao je pet dana. Napadi iz okrušenja prisilili su Du ana na bijeg u područja pod koncesijom njegovih japanskih prijatelja u Tianjinu. P objeda Zhanga i VVua otvorila je vrata potpunoj vladavini vojskovođa, što se naziral o od smrti Yuan Shikaija i što će, u ovom ili onom obliku, obilješiti Kinu u sljedeća tr i desetljeća. Usprkos krajnjem materijalizmu i nedostatku zanimanja za ideje, koji su pokazali vojskovođe, početak novog doba ugledao je intelektualni uspon koji će imati čak i produ ljeni odjek u prosvjedima studenata 1989. godine i reformističkim pokretima današnji ce. Primijenivši tajni dogovor s Japanom iz ratnog doba, zapadni su saveznici na Mirov noj konferenciji u Versaillesu 1919. godine prepustili Japanu bivše njemačke koncesi je u Kini. To je bilo osobito bolno jer Tokio zapravo nije ni sudjelovao u borba ma, dok se Peking također priključio protunjemačkoj koaliciji i poslao 100.000 radnika za rad na Zapadnom

DIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA frontu. Ali Britanija je osobito favorizirala Japan kao svog glavnog istoč-noazijs kog saveznika pa je Tokio izvukao i daljnje serije koncesija od Pekinga u ime zašt ite Kine od boljševizma, omogućavajući svojim vojnicima kretanje Kinom po volji. U Parizu su Kinezi blokirali put izaslanicima svoje zemlje koji su trebali potpi sati sporazum. U Pekingu je 4. svibnja 3000 studenata prosvjedovalo u četvrti u ko joj su se nalazila strana izaslanstva. Kada je policija krenula na njih, pošli su prema kući projapanskog ministra komunikacija. Udarali su po vratima posjeda, razb ili prozor i ušli u kuću, otvorivši vrata iznutra. Kako ih je bilo puno, strašare su lak o svladali.5 Ministar je pobjegao u metešu, ali prosvjednici su uhvatili jednog japanskog gosta veleposlanstva i bivšeg kineskog poslanika u Tokiju. Prvi je zasut jajima iz oblišn je trgovine mješovitom robom; drugi je gadno pretučen nogama otrgnutim s jednog star og šeljeznog kreveta. Kuća je bila opljačkana a zatim zapaljena. Trideset i dvoje pros vjednika je uhapšeno ali naknadno pušteno uz jamčevinu. Prosvjedi su izbili i u drugim gradovima. Japanska roba je bojkotirana ili uništavana/1 Tako je rođen pokret četvrti svibanj koji je objedinjavao frustracije i ambicije mla dih intelektualaca koji su očajavali zbog stanja dršave. Oni su pratili nesreće Kine d o tradicije Konfucija. Zagovarala se nova kultura, s jednostavnijim jezikom koji bi omogućio điskutiranje o suvremenim tematikama bez referiranja na drevne tekstove . Učenik Hu Shih promovirao je kinesko narječje u literaturi, slamajući tiraniju klasi ka i podršavajući pragmatizam. Ikonoborstvo pokreta proširilo se posvuda. Naglašena je vašnost pojedinca u odnosu na masovnu usklađenost koju je nametao tradicionalni sustav. Među onima kojima su čitali i primjećivali europsko oduševljenje potaknuto vašnošću pojedinca bio je i mladi Mao Zedon g. Usprkos svom nacionalizmu, pokret je prigrlio zapadnu misao pote-gnuvši, još jednom, pitanje: je li usvajanje stranih principa značilo biti manje Kinezom, ili, moše li Kina napokon naći udobno, sigurno mjesto u velikom svijetu? Povlačile su se poveznic e između načina na koji su ljudi šivjeli, te kulturnog i političkog konteksta. Posvećena j e pozornost statusu šena, naravi suvremenih brakova i obiteljskih veza. Lik Nore i z Ibsenove Kuće lutaka postao je ikona šene u pokretu za bijeg iz čahure konvencionaln osti. Mao, čiji su članci svojedobno zagovarali nezavisnost šena i slobodan izbor part nera, veselio se "antifeudalnoj i antiimperijali-stičkoj kulturi masa". Ono što je K ini treba, obznanio je Chen Duxiu, proVOJSKOVOđE minentni radikalni akademik, bio bi jedan utemeljitelj znanosti i jedan rodonačeln ik demokracije - prvi pojam unaprjeđivao je pozitivnu, racionalnu misao umjesto kl asika, a drugi je nudio novi sustav morala zajedno s političkom slobodom. Samo tak o će Kina prešivjeti u borbi socijalnog darvinizma sa Zapadom i Japanom.7 Najistaknutije kinesko djelo fikcije te epohe, Istinita priča o Ah Q., Lua Xuna, k oje je objavljeno 1921. godine, prikazalo je nacionalnu alegoriju u svojoj priči o jednom kukavičkom, prepredenom licemjeru i sitnom lopovu koji biva ustrijeljen ka da ga greškom zamjene za revolucionara. Sve što se dogodilo od 1911. godine bilo je da su "Mandšurci napustili gozbu", zapisao je Lu. Stanje Kine ostalo je nepromijen jeno. "Naša hvalisava kineska civilizacija je tek gozba ljudskog mesa pripremljena za bogate i moćne, a Kina je tek kuhinja u kojoj se ove gozbe pripremaju." Luovo prvo veliko djelo, Dnevnik jednog luđaka, prikazivalo je u glavnoj ulozi čovje ka koji je otkrio da se, između evociranja dobronamjernosti, ispravnosti, istine i valjanosti u njegovoj knjizi iz povijesti pojavljuje riječ "ljudošderstvo". Naciona

lna kultura bila je jedna od sluga gospodarima koji su trijumfirali na jadu veli kog broja ljudi, a Kinezi su obilješeni kao "nemoralni i kukavički", zaključio je Lu. On je smatrao da su narodne mase odveć inertne da bi one ponudile put prema naprij ed kroz demokraciju. Kada su se suočile s moći, nisu se usudile prušiti otpor; kada su dobile vlast, postale su okrutne, bezosjećajne i tiranske; kada su bile porašene po mirile su se sa sudbinom.8 Neki pripadnici pokreta prigrlili su marksizam vidjevši spas u sve brojnijoj radničk oj klasi, "bacam svoj šeljezni cvijet u kovačnicu, plamen oko mene", netko se izrazi o. Za marksiste je Kina predstavljala problem. Ona nije prošla kroz buršoasku fazu r azvoja, stoga, po striktno ortodoksnom mišljenju, ne bi trebala biti spremna za re voluciju. Ali boljševici nisu mogli ignorirati potencijal takve zemlje. Moskva je poslala nekoliko emisara koji su pokušali organizirati Partiju, potpomašući svoj cilj kroz najave odricanja carističke ere šeljeznica i prava na koncesije u Kin i. Jedan ođ agenata radio je s Chenom Duxiuom na nacrtu manifesta, pa je odršano pre liminarno zasjedanje potencijalnog vodstva Komunističke Partije Kine. U lipnju 192 1. godine, Hans Sneevli-et, bahati nizozemski agent iz Komunističke internacionale - Kominter-ne - stigao je u Shanghaj i organizirao sastanak u napuštenoj školi za d jevojke u području francuske koncesije na koji je bilo pozvano trinćst od pedeset i sedam deklariranih komunista u dršavi - među njima i mlaDIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA di Mao iz Hunana. Sneevliet, koji je svojom agresivnošću uvrijedio neke od poslanika , odbacio je primjedbe domaćina da radnička klasa Kine nije spremna za proletersku r evoluciju i da nije dokučila marksizam. Sastanak je ometen kada je jedan neznanac zavirio u školu. Bojeći se da bi to mogao biti policijski špijun delegati su napustili tabor kako bi svoju raspravu zaključili na jednom izletničkom brodu na jezeru po kiši. Tamo su proglasili utemeljenje Komun ističke Partije Kine (KPK). Sljedećeg mjeseca Chen Duxiu vatrenog temperamenta posta o je sekretarom poletarcem Partije, što mu je utisnulo šig vodeće ličnosti pokreta četvrto g svibnja.9 Premda je KPK preuzela ortodoksnu liniju diktature proletarijata, u nekim je stv arima bila neovisnija. Radije je govorila o ujedinjenju s Ko-minternom u Moskvi nego o izvršavanju naredbi odande, te je odlučila prekinuti veze s ostalim kineskim strankama i usprotiviti se Lenjinovim instrukcijama komunistima u dršavama kao što j e Kina, koje su upućivale na suradnju s "revolucionarnom buršoazijom". Dok su se mar ksistički opredijeljeni pripadnici četvrtog svibnja priključili KPK, ostali su zauzeli stav koji je bio više reformistički, te pronašli prirodne saveznike u naprednim poslo vnim krugovima, stoje dovelo do procvata liberalne misli koja je kroz novinski t isak u Shanghaju dobila veliku publiku. Sveučilište u Pekingu nastavilo je biti intelektualni svjetionik kakvim je postalo k rajem carskog doba. Cvjetala je politička debata, iako je stranaka bilo malo, a KM T se pokazao kao razočaranje; Sun Yat-sen dršao se po strani četvrtog svibnja - općenito nije odobravao niti jedan pokret koji nije mogao kontrolirati. Puno se trčalo za stranim modelima. Shanghaj-ski kolumnist Zou Taofen čitateljstvu je predstavio Ata turka, Gandhija, Marie Curie i Einsteina kao primjere naprednih individualaca. B ertrand Russell došao je iz Britanije a Thomas Dewey iz Amerike kako bi dršali preda vanja. (U digresiji koja bi se mogla primijeniti na neke današnje odveć entuzijastičke posjetitelje, Lu Xun je podrugljivo primijetio da je Russel "uzdizao Kineze u n ebesa, jer su mu se nasmiješili nekakvi nosači kineskih nosiljki".) Kineski učenici is trašivali su nove pristupe gospodarstvu, geografiji, znanosti i medicini, dok su a rheolozi otkrili ostatke Peki nškog pračovjeka.1"

Međutim, Maova tvrdnja da je četvrti svibanj obilješio trenutak kada je proletarijat p reuzeo vodstvo u kineskoj revoluciji bila je potpuna besmislica. Poput njihovih predaka iz carskih dana, pokretom su upravljali intelektualci i studenti, i kao takav imao je male ili nikakve veze s inVOJSKOVOđE dustrijskim radnicima, a kamoli seljacima. U njemu je bila nada za budućnost, ali i jedna pesimistička crta. što je mogla postići grupa mladih intelektualaca pred očitom silom vojskovođa? Kako je upitao vodeći pisac tog doba, Ding Ling, "Kada će doći svjetlo ?" Građanska vlast bila je izrazito slaba, s vladama koje bi imenovao bilo koji milit ant koji je trenutno kontrolirao Peking, a to je bilo bitno zbog toga što su tamo odlazili carinski prihodi dršavnom poglavarstvu kojega su strane sile priznavale k ao kinesku vladu. Između 1916. i 1928. godine dogodilo se dvadeset i šest promjena p remijera i devet smjena šefova dršave. Parlament je bio nemoćan, korumpiran i nije ga se cijenilo. Regionalni vlastodršci zadršavali su ogromne količine poreznih prihoda 1926. godine svega je četvrtina pristojbe od soli doprla do Pekinga. Središnji zakon i i propisi su se ignorirali. Jedna svijetla točka bila je u odnosima sa strancima gdje su sposobni kineski dipl omati sudjelovali u međunarodnim konferencijama i pregovarali sa zapadnim silama i Japanom. Ali, iako su zadršali pravo da govore u ime Kine, njihova dršava pripadala je drugima, onima koji su imali malo ili nimalo interesa za strane zemlje, osim kao izvor zajmova i orušja. Neobična grupa probitačnih ljudi slijedila je sebične cilje ve do krajnosti, sve temeljeći na sili u vladavini nasilja.11 Kako je naznačio povjesničar Hsi-sheng Ch'i, Kina se mogla sagledati kao kontinent p odijeljen na više suparničkih dršava, s vojskovođama koji su predstavljali ekvivalent kr aljeva u europskom ranom srednjem vijeku, učvršćujući vlast nad svojim područjima u središtu slošenog sustava odnosa i obveza prema podređenima, obitelji i prijateljima, temelj enih na vezama učitelja i učenika, pokroviteljstava, članstva u klanovima, bratimljenj u te zajedničkom lokalnom i obrazovnom pozadinom. Tom analogijom, središnja vlast bi la je poput papinstva u svom najslabijem periodu, tako da je onaj general koji j e kontrolirao Peking imao ulogu vladara koji je imenovao papu. Nijedan militant nije bio dovoljno jak da samostalno preuzme vlast nad cijelom Kinom na čelu nacion alne vlade. Nije bilo Napoleona ili Olivera Cromvvella. Ispod najjačih igrača bio je čitav niz beznačajnih militanata, kakvih je u Sichuanu bilo pedeset.12 Vođe su prema svojim podređenima imali odnos kao prema posvojenim sinovima, poput fe udalnog odnosa baruna i vazala. U najvećem dijelu, primijećena su samoutemeljena pra vila za zajedničku zaštitu, prema kojima je porašenim neprijateljima bio dozvoljen bij eg u nadi da će se na taj ustupak, ukoliko se jednoga dana ratna sreća okrene, uzvra titi istom PIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA mjerom. Ali napetosti neprestanog konflikta potaknule su Wua Peifua da se sredin om desetljeća pošali kako je "izdati svog vođu postalo prirodno kao pojesti doručak"." Kao i kod pokazivanja ekstravagancije u srednjovjekovnim dvorovima, prekomjerno trošenje bilo je statusni simbol. Govorilo se da Zhang Zuolin posjeduje najveći bise r na svijetu, a Wu Peifu jedan od najvećih dijamanata. U Shangdongu, provincijski barun jeo je iz belgijskog četr-desetodijelnog kompleta za večeru s ukrašenim čašama; jeda n američki posjetitelj zabilješio je kako je, zajedno s "nemoralno velikim količinama skupocjene hrane", jedan nepismeni bivši nekvalificirani radnik servirao francuski šampanjac i "skupi konjak". Neki su prekomjerno kockali - Zhang Zuolin jednom je

izgubio milijun dolara za samo jednu noć. 14 Poput europskih monarha, vojskovođama su bile potrebne snašne teritorijalne baze za ubiranje poreza. Njihova samozaštita i ekspanzija vodila je krpanju saveza u kojim a se diplomacija vodila na rubu rata. Oni su ugovarali zajmove od stranih financ ijera i kupovali orušje diljem svijeta, unajmljivali plaćenike, osobito bjelogardejc e, od kojih su neki, u ta-mnozelenim uniformama i šutim čizmama priljubljenima uz no gu, vozili oklopne vlakove iz kojih su strojnicama pucali po civilima. Mandšurski vojskovođa imao je četiristo japanskih vojnika, jednorukog savjetnika sa starog Eton skog sveučilišta zvanog Sutton, ruskog izumitelja koji je radio na avionu s pokretni m krilima koji je, navodno, mogao poletjeti čim bi se upalio motor, jednog njemačkog inšenjera kojega su zatočili u zatvor preplavljen nametnicima nakon što je ubio dječaka koji ga je nazvao stranim vragom.15 Njihov poslodavac, Zhang Zuolin, počeo je kao bandit na sjeveroistoku; kada bi ga netko upitao gdje se obrazovao, on bi odgovorio da je diplomirao u "staroj šumskoj školi ". Nizak i tjelesno slabo razvijen, s nješnim rukama, naoko plemenita lica i zubima sa zlatnim navlakama, taj je vojskovođa inicijalno svoje ljude stavio na ra spolaganje carstvu, ubijajući revolucionare po kratkom postupku. Prešao je Republici 1912. godine. Poznat kao Stari maršal (njegov sin bio je Mladi maršal), pod svojom kontrolom je imao područje od pola milijuna četvornih kilometara, kao Njemačka i Franc uska zajedno, i s populacijom koja je brzo rasla. Pazio je da bude u dobrim odno sima s Japanom čije su investicije sjeveroistok učinile industrijski najrazvijenijim dijelom Kine izvan trgovačkih luka, s uspješnim gradovima, uključujući Harbin, koji je postao magnet za ruske cariste nakon boljševičke revolucije.16 VOJSKOVOđE Mandurski saveznik u Shangdongu, "General Dog Meat (Pasje meso)" Zhang Zongchang bio je visok preko sto i osamdeset centimetara, i poznat po ekstremnom nasilju. Njegove šene i konkubine bile su Kineskinje, Korejanke, Japanke, Francuskinje i R uskinje, uz šenu koju je jedan novinar koji mu je bio u posjeti opisao kao "prljav u šensku osobu koja je rekla da je Amerikanka". S "tijelom slona, mozgom svinje i temperamentom tigra", Zhang je sebe nazivao "velikim svadljivcem okruglog lica i dugih nogu", iako je volio i titulu Velikog generala pravde i moći. Popularni mit pripisao mu je penis dug kao niz od osamdeset i šest srebrnih dolara.1 Plećati, tamnoputi maršal Yan Xishan vladao je Shanxijem, zapadno od Pekinga. Preuze vši vlast u provinciji 1917. godine, postao je poznat kao Uzorni Guverner, trašeći osu vremenjivanje pod vlastitim uvjetima iza zida planina koje su okrušivale njegovo p odručje. Promovirao je razvoj rudnika ugljena i šeljezne rudače, te uzgoj visokokvalit etnog pamuka, a zagovarao je filozofiju za koju je tvrdio da objedinjuje militar izam, nacionalizam, anarhizam, demokraciju, kapitalizam, komunizam, individualiz am, imperijalizam, univerzalizam i paternalizam. Kako bi raspršio letargiju i pobo ljšao raspološenje, promovirao je Društvo ranojutarnjeg ustajanja i Institut pročišćavanja rca, poticao je kontrolu vode i sađenje drveća, te slomio običaj vezivanja šenskih stopa la. Jedan drugi regionalni voda opisao ga je kao "vještog čovjeka [koji] nikad nije pokazivao osjećaje". Sin siromašnih zemljoradnika, vojskovođa sa sjevera, Feng Yuxiang, bio je ogroman čovj ek. Radio je kao zidar, manualni radnik i sluga prije no što se priključio carskoj v ojsci, da bi se zatim osamostalio. Govorio je o naprednim idejama i trašio pomoć od Sovjetskog saveza. Propovijedajući umjerenost, volio se prikazivati kao seljak - p rimio je jednog američkog novinara na intervju čučeći na zemlji u donjem rublju i gricka jući sjemenke lubenice. Ali koristio je i privatni vlak, i konzumirao enormno veli k doručak kako bi tijekom dana mogao jesti oskudno. Za razliku od većine vojskovođa, F

eng nije imao bazu i neprestano je bio u pokretu. Kao preobraćenik na kršćanstvo i suprug kineske tajnice ogranka YWCA - Kršćanske udruge ml adih šena, bio je poznat pod nadimkom Kršćanski General; dok su marširali, njegovi vojni ci pjevali su pjesme o potrebi štednje streljiva uz napjev "Poslušaj! Anđeoski glasnic i pjevaju". Govorilo se da ih je Feng krstio protupošarnim crijevom, premda je on odgovorio da su područja pod njegovim nadzorom bila odveć siromašna za takve naprave, te da je taj posao preferirao obavljati na baptistički način, tako što bi ih uputio da pregaze rijeku. Njegova odluka da promijeni PIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA strane u borbi za Peking 1924. godine priskrbila mu je drugi nadimak - General I zdajica.18 Wu Peifu, slavodobitnik iz Hunana koji se okrenuo protiv nezahvalnog Duana Qirij a, bio je dominantni militant središnje Kine. Najobrazovaniji od svih vojskovođa, s carskom diplomom, hvalio se svojom vještinom krasopisa, iako je bilo naznaka daje koristio pomoć svoje tajnice. Imao je tamnocrvenu kosu zabačenu unatrag i smeđe oči, a n adjenut mu je nadimak General Filozof; portret Georgea VVashingtona objesio je n a zid svoje sobe za učenje. Kao gorljivi domoljub, odbijao je ući u područja stranih k oncesija čak ni zbog prijeko potrebne medicinske pomoći, iako je ušivao britansku podršk u u području zajedničkih interesa u Srednjem Yangziju. Neko vrijeme je dojmio strane promatrače kao čovjek koji bi mogao ujediniti Kinu; al i pokazao se nesposobnim za tu ulogu. Koketirao je s revolucionarima; međutim, svo je pravo lice pokazao je kada je radnicima koji su štrajkali na šeljezničkoj pruzi, od rubio glave po kratkom postupku, primao je razbojničke bande u svoju vojsku te oba rao stabla s obale šute rijeke kako bi osigurao drvo za prodaju. Puno je pio, i ki neska šestoka pića i uvozni konjak. Navodno se ponizio kad mu je Feng Yuxiang poslao veliku porculansku vazu ispunjenu tekućinom; Wu ju je popio a onda ispljunuo shva tivši da je to voda.19 Tročlana "Klika iz Guangxija", koja je isplanirala način upravljanja jugozapadnom pr ovincijom, imala je solidnu lokalnu potporu i bila je istinski reformistička, potičući obrazovanje i dobrobit, iako ih je ograničavalo siromaštvo i njihova zaostala relig ija - njihov voda, Li Zongren, za svog posjeta Guangdongu upamtio je ušas kojega j e došivio ugledavši po prvi put u šivotu parni stroj. Platili su svoje račune od pristoj be na opijum kojega su prevozili kroz Guangxi iz Yunnana u Guangdong. Izvještaj br itanske tajne slušbe opisao je Lija kao "niskog, snašnog i rušnog čovjeka. Odaje utisak velike mentalne i tjelesne snage, te da posjeduje moralnu i tjelesnu hrabrost ne vjerojatnog stupnja". Drugi član klike, Bai Chongxi, bio je pametni taktičar, muslim an koji je jeo svinjsko meso, pio vino i imao jedanćstero djece; uspoređivali su ga s jednom ikonom rane kineske vojne vještine, Zhugeom Liangom, slavljenog zbog s voje mudre taktike i uporabe vojnog lukavstva. Treća ličnost grupe iz Guangxija, Hua ng Xuchu, jedan nizak, naizgled skroman čovjek, bio je učinkovit organizator i tutor . članovi klike među sobom su prizivali predodšbe heroja klasika iz Romanse tri carstv a, u kojoj je svatko od njih igrao svoju ulogu dok su mijenjali strane između vlad e i pobunjenika tragajući za provincijskom autonomijom.20 VOJSKOVOđE Na velikom ali slabo naseljenom teritoriju Xinjianga na dalekom zapadu, Yang Zen gxin, carski dušnosnik koji se proglasio pobornikom Republike, eliminirao je dvoji cu rivala odrubivši im glavu dok su sjedili za stolom tijekom jedne gozbe. Usvojivši taktiku "zavadi pa vladaj" prema većinskim muslimanskim zajednicama, on je svojim rođacima i prijateljima povjerio ključne pološaje i provodio sustav u kojemu je divlj

ala korupcija. Podrijetlom iz Yunnana, taj vlastodršac pokušao je odcijepiti svoj te ritorij od ostatka Kine, iskorištavajući regionalne resurse kako bi gomilao svoj ban kovni račun u području stranih koncesija u Tianjinu. Nametnuo je strogu cenzuru i go vorilo se da noću kraj sebe čuva ključ telegrafskog ureda. Također je učinio sve što je moga o kako bi uklonio utjecaj Rusije, osobito nakon boljševičke revolucije. Tvornice su bile zabranjene obzirom da su mogle izroditi radničku klasu koja se mogla organizi rati protiv njegovog rešima.21 Još jedan čovjek iz Yunnana, nepismeni Ma Fushing, kontrolirao je većinu zapadnog dije la Kine, oko grada Kashgara na Putu svile, prisvajajući prava na rude i naftu tog područja kao svoje osobno vlasništvo. Britanski generalni konzul opisao ga je kao "n iskog, prosijedog, majmunolikog čovjeka s dugim tankim brkovima i divljim pogledom u sjajno okićenoj plavoj uniformi kineskog feldmaršala, nekoliko brojeva prevelikoj za njega, upotpunjenoj kapom s perjem, s nekoliko redova zvijezda i medalja, te zlatnim epoletama s resicama koje su poput busena trave visjele s njegovih rame na". Ali Ma je bio jako daleko od komične operne figure. Svoje šrtve gurao je u veli ke strojeve za obradu sijena kako bi im amputirao udove zglob po zglob - ukoliko ovo ne bi završilo smrću, ti su ljudi znali biti privezani lancima za jednu klupu i spod zida u koju su bili okovani čavlima. Naposljetku, čak je i Yang Zengxinu prekip jelo. Njegove trupe umarširale su u Kashgar i uhvatile Maa na spavanju. Strijeljan je sutradan. Njegovo tijelo bilo je privezano za raspelo kako bi ga ljudi mogli psovati i oskvrnjivati.22 Nesmiljeno vojno masovno okupljanje pratilo je zajednički porast vojnih formacija vojskovođa s 900.000 ljudi na 1,5 milijuna do sredine dvadesetih godina. Osvrnimo se na glavne događaje, godinu po godinu u kronološkom redu, koji ilustriraju kako su se odanosti mijenjale: 1920. godine Wu Peifu i Zhang Zuolin izgnali su snage bivšeg man-dšurskog saveznika Duan OJruija iz Pekinga, dok je u središnjoj Kini Hu-nan proglasio samoupravu. PIO II. - RFVOLPCIJA I REPUBLIKA 1921. godine izbio je rat između Hunana i Wua koji je dobio vojskovođa, dok su trupe iz Sichuana bezuspješno pokušale okupirati Hubei. 1922. godine Wu je dobio rat za kontrolu nad Pekingom protiv svog saveznika iz 1 920. godine, gdje je uspostavio "Vladu sposobnih ljudi" ponovno s Li Yuanghongom kao predsjednikom. Ali unutrašnje suparništvo potkopalo je vlast, vlada se raspala a riznica ostala prazna. Zhang je proglasio autonomiju Mandšurije. 1923. godine Li je zbačen s predsjedničke funkcije a zamijenio ga je veteran, sjever ni general Cao Kun koji je na to mjesto došao ogromnim podmićivanjima. Jedna vojska je u savezu s VVuom okupirala Fujian. 1924. godine izbio je rat između provincija Jiangsu i Zheijang. Wu i Kršćanski general upleli su se u još jednu bitku s Mandšurijancima, ali Feng je prebjegao neprijatelj u kako bi dobio kontrolu nad Pekingom. Cao je bio prisiljen podnijeti ostavku na mjesto predsjednika. Duan se vratio na čelo parlamenta. Fengove trupe prisilile s u Puvija da napusti Zabranjeni grad; posljednji car otišao je šivjeti sa svojom šenom u područje japanske koncesije u Tianjinu. 1925. godine general Pasje Meso napao je Jiangsu, Anhui i Shangbaj, ali gaje por azio lokalni vojskovođa. Jedan general iz Yangzija pokrenuo je bezuspješan ustanak. Uz potporu Kršćanskog generala, glavni podčinjeni Zhanga Zuolina pokušao je izvesti vojn i udar koji nije uspio. Wu Peifu izvojevao je povratak u Srednji Yangzi i objavi o rat Mandšurcima. 1926. godine, nakon što je dogovorio primirje sa Starim Maršalom, Wu se obrušio na Kršćans kog Generala koji je objavio svoje "umirovljenje" i otišao vlakom za Moskvu. Zhang

Zuolin formirao je savez s vojskovođama u Shangdongu i istočnim provincijama središnj e Kine. Usprkos rastućem broju borbi vojskovođa, veličina Kine omogućila je da znatna područja ost anu nedirnuta, s lokalnom elitom koja se afirmirala i razvijala gospodarstvo i i ndustriju. Kao i u doba Yuan Shikaija, suvremeni biznis uspijevao je u Mandšuriji i područjima stranih koncesija. Duš Kineskog zida na sjeveroistoku, Japan je sa Star im Maršalom postigao uravnotešen odnos na dobrobit obje strane dok su stranci slijed ili dugoročne strateške ciljeve ulijevajući investicije, otvarajući suvremene tvornice i učinivši šeljeznicu praktički zasebnim entitetom. U Shanghaju, gdje je populacija porasla na 2.5 milijuna, stranci su duš riječnog nas ipa podizali monumentalne banke i poslovne zgrade, te su gradili secesijske stan ove. Sve veći broj Kineza doseljavao se u dvije zaVOJSKOVOđE padne kolonije, zaključivši da su udobnija i sigurnija od njihovih rodnih gradova. V odećim kineskim ličnostima prušena su mjesta u gradskim vijećima koja su upravljala međuna rodnim naseljima. Kineska udruga poreznih obveznika, trgovačke i gospodarske udrug e, te gospodarske komore djelovale su kao arene za natjecanje između lokalnih podu zetnika starog i novog kova. Generalna gospodarska komora proglasila je neovisno st od Pekinga i pregovarala je direktno s lokalnim vojskovođama.23 Canton je razvio svoju obalu i imao brojne tvornice koje su proizvodile sve od šib ica do plastičnih cipela. Njihov radnički pokret osigurao je snašan zamah za promjene, stimuliran serijom uspješnih štrajkova i odršavanjem Prve nacionalne radničke konferenc ije 1922. godine, kojoj su prisustvovali delegati iz dvanćst gradova, većinom iz najbliših regija. Sjeverni grad bio je "stvarni laboratorij za anarhiste, misionar e, antiimpe-rijaliste, socijaliste, reformiste i unioniste obrazovane na Zapadu, a svi su se poigravali planovima za društvenu obnovu i kolektivnu akciju običnih lj udi", kako je zapisao jedan povjesničar.24 Ipak, sukladno slabostima centralne vlasti i usprkos pokušajima oslikavanja tog pe rioda nekim blistavijim bojama, gospodarstvo Kine bilo je lošem stanju. Trgovinski deficit rastao je gubitkom prilika koje je nudio Prvi svjetski rat. Nekoliko go dina tijekom dvadesetih godina dršava je morala uvoziti rišu i pšenicu. Broj nezaposle nih u ruralnim područjima iznosio je 87 milijuna. Infrastruktura je ostala zastarj ela. Iako su šeljezničke pruge bile vašne za razmještaj trupa vojskovođa, gradnja linija b ila je ograničena - malo više od trećine postavljeno je u doba carstva. Do sredine 192 0-ih godina Kina je imala 8428 kilometara šeljezničke pruge, uglavnom na sjeveru, ma nje nego što je Britanija imala 1850. godine. Pruge su bile oštećene u bitkama te preo pterećenim transportima ljudi i robe. Postojalo je tek 34.000 kilometara cesta dil jem dršave. U mnogim područjima ustrajavalo se na tradicionalnim sredstvima transpor ta plovnim putovima ili na leđima nekvalificiranih radnika. Jedan izvještaj iz 1923. godine iz Sichuana zabilješio je da su ljudi na svojim leđima, dvadeset i četiri kilo metra svakog dana, nosili teret od sedamdeset i tri kilograma.25 Na međunarodnoj konferenciji u VVashingtonu, odršanoj 1922. godine, kojoj je namjera bila Kini reorganizirati financiranje, odlučeno je da se sačeka kohezivna središnja v last s kojom će se moći utvrditi neki dogovor. Utemeljen je konzorcij banaka iz Brit anije, Amerike, Francuske i Japana za izdavanje novih zajmova - ali tek kada bud e bilo sigurno da će se ispravno upotrijebiti. PIO II. - REVOLUCIJA I RE PUBLIKA Umjesto da se zainteresiraju za konkretan gospodarski razvoj, vojskovođe su grabil i sve što su mogli, koristeći silu koja im je bila na raspolaganju. Seljaci su bili

prisiljeni isporučivati hranu, teretna kolica i šivotinje za zapregu. Kako bi izbjeg li grabeš, gradovi su morali plaćati "pristojbu za odlazak" da bi trupe na odlasku o tišle mirno, te "isplatu za dobrodošlicu" kako dolazeće trupe ne bi pravile nevolje. U nekim slučajevima, gradski obrtnici prikupili bi novac kako bi spriječili pobunu tr upa nakon što bi im njihovi zapovjednici ukrali plaće. Tijekom katastrofa, pomoćne rez erve bile bi opljačkane. Banke su bile dušne isplaćivati pozajmice koje nikada ne bi bile vraćene. Vršio se priti sak na gospodarske komore da kupuju bezvrijedne obveznice. Novac se tiskao s mal im ili nikakvim pokrićem; u jednom slučaju novčanice su se proizvodile strojem za kopi ranje. Iznuđivanje od šeljezničkih tvrtki bilo je učestalo. U VVuhanu je VVu preuzeo tvo rnice pamuka, svile, oiljeće i konoplje, te šeljezaru Hanvang. Opljačkao je riznicu je dne šeljezničke linije, prije no što je zemlju duš nje pološio kao hipoteku i na temelju t e imovine podigao zajam. Ciljajući na Kinesku upravu riječne parne plovidbe, uhitio je njezina šefa i oslobodio ga tek kada je preuzeo vlast nad tom tvrtkom.26 U svojoj gladi za novcem vojskovođe su ubirali porez na sve, od gnojiva do prostit ucije. Jedno istrašivanje sredinom dvadesetih godina zabilješilo je 673 različita pore za na posjed, neki su bili prikupljeni i do trideset i šest godina unaprijed, neki su se primjenjivali retroaktivno. Pristojbe su se obilato nametale na transport robe; jedan militant odredio je 100 posto davanja na šeljeznički teret, uključujući i h ranu za vrijeme oskudice. U Sichuanu, na sol je postojalo dvadeset i sedam različi tih davanja. U He-nanu su se plaćali nameti na sjemenke sezama i lubenice, pleteno šiblje i kolače od lotosa.27 Opijum je bio jedan od glavnih izvora sredstava. Monopoli na trgovinu drogom bil i su predmet prodaje, a porezi su se nametali na proizvodnju, transport, prodaju i uporabu narkotika. To vojskovođe nije spriječilo da globe zemljoradnike zbog uzga janja maka, ili da utemelje Ured za suzbijanje droge koji je konfiscirao a zatim prodavao narkotike. Procjenjuje se da je dohodak od trgovine drogom u Yunnanu d osezao pedeset milijuna yuans godišnje, dvadeset milijuna u Fujianu i Gansuu, te d eset do trideset milijuna u Sichuanu. U nekim mjestima opijum je postao oblik va lute koju su vojnici uzimali kao plaću, a otmičari kao otkupninu. VOJSKOVOđE Iznude "domaćih" vojskovođa bile su dovoljno teške; "putujuće" vojne postrojbe često su bi le puno gore jer su uzimale što su htjele prije no što bi nastavile dalje. Provaljiv alo se u hangare, a ljudi su se prisilno novačili ukoliko se ne bi dragovoljno jav ili za priključivanje vojskama koje su nudile obećanje novog šivota daleko od neizvjes ne ruralne egzistencije. Najteše su bila pogođena područja u kojima su se nedisciplini rane postrojbe vojskovođa i banditi isprepletali, gdje je između njih postojala mala ili nikakva razlika. Kaos je bio takav da su neki vojskovođe, umjesto đa traše kamate na novac pološen u stranim bankama, radije nudili plaćanje osiguranja koje su omoguća vale zapadne institucije. "Bolje biti pas u miru nego čovjek u teškim vremenima", ka zivala je jedna uzrečica. Jedan japanski izvještaj zabilješio je da: "Ne samo da su se paleši, krade i silovanja događala posvuda, kao da divlje zvijeri vrebaju u zasjedi, nego su se i ubojstva i otmice izvršavale usred bijela dana. Se ljake su u istom mjestu dva ili tri puta opljačkali neznanci. Razbojnici i frakcij e vojskovođa dolazili su kriomice kradući kokoši i pse. Ljudi su bez kuća, bez hrane, a njihovo stanje postalo je izuzetno jadno... bez obzira koliko vremena prošlo, isti uvjeti i dalje uporno traju."28 Početkom doba vojskovođa 1920. godine, slabe šetve i suša uzrokovali su glad u Zhiliju, Shangdongu, Shanxiju, Shaanxiju i Henanu. Krizne slušbe procijenile su da u nekim

područjima 40 posto populacije nema sredstava za šivot, te zabilješile da su milijuni ljudi šivjeli hraneći se pilje-vinom, čičkom, korijenjem, korom drveta i brašnom načinjenim od mljevenih koštica i lišća. U jednom okrugu u Hubeiju kiša nije padala tijekom čitave 19 20. godine, oluja s gradom 1921. uništila je proljetne usjeve, mraz 1923. imao je isti učinak, a zatim je uslijedila poplava. Procjenjuje se da je oskudica diljem d ršave odnijela četiri do šest milijuna šivota tijekom 1921. i 1922. godine. Vjeruje se d a je trećina zemljoradnika bila u dugovima, plaćajući kamate koje su dosezale i 200 po sto godišnje.29 Razbojništvo je cvjetalo. Neke bande bile su male, lokalne grupe lutalica. Druge s u bile trajnijeg karaktera, ponekad pod vodstvom sinova relativno imućnijih zemljo radnika koji su zaključili da nemaju sredstava za napredovanje, a protiv društva su se okrenuli zbog direktnih ili zamijećenih nepravdi koje su im prijetile. Jedan od najpoznatijih šefova bande, poznat kao Stari Stranac zbog svoje visine i čupave kos e, predvodio je 10.000 ljudi u okupaciju gradova Henana i Anhuija. Bilo je i nek oliko šenskih šefova bandi, poput Mame Chao sa svojih 600-700 sljedbenica u DIO II. š REVOLUCIJA I REPUBLIKA jušnom Shangdongu, i u Anhuiju, šena poznata kao Chang Dva Pištolja, išla je u akciju s pištoljem u svakoj ruci.30 Nedisciplinirani vojnici postajali bi banditi i obrnuto. Granica između obrambene i grabešljive sile često je bila tanka. Ako je šef bande bio dovoljno jak, mogao je to iskoristiti kako bi dobio pološaj kod lokalnog vojskovođe i priključio se njegovoj vo jsci. "Ako šeliš postati funkcionar, nosi sa sobom debelu šibu", kazivala je jedna uzr ečica. Slabost središnje dršave i njezina nesposobnost osiguravanja minimuma zakona i reda time je učinila lokalne dušnosnike daleko spremnijima da zašmire na jedno oko spram pl jačkaških bandi, i s njima se nagode. Vojske, u pravilu, nisu progonile kriminalce v eč su s njima postizale dogovore. Veće, čvršće povezane bande sebe su došivljavale kao sljed benike tradicije ponosnih odmetnika koji su se usprotivili lošim vladarima kao u n arodskoj priči Vodena granica. Kako se u jednoj pjesmi kaše: Banditi stvaraju meteš, Osiromašujući bogate, bogateći siromašne. Otimaju za otkupninu i p ojedu sve čega se prime A preostali srebrnjak daju starcima.31 Realnost je bila daleko manje privlačna. Otmice su postale biznis u usponu, a plij en poznat po imenu "kuponi" - "kuponi lutrije" bili su za bogataše, "kuponi zaloga " za siromašne, "brzi kuponi" za mlade šene, ako su ih njihove obitelji htjele natra g prije mraka. Kada bi oteti bili ubijeni, kupon je bio "potrgan". Ukoliko otkup nina ne bi smjesta bila isplaćena, otmičari bi znali šrtvinoj obitelji poslati njezine uši kao podsjetnik. Ili su mogli biti podvrgnuti kaznama - "Paljenje Boga dobre s reće", postupak u kojemu su njihova tijela mučena zapaljenim mirisnim štapićima, ili "čuva rkuća", u kojemu su bili prisiljeni leći goli na trnje, ili "Vođenje kućanstva", kada su njihova stopala bila prikucana čavlima za pod dok bi banditi izbivali iz svog skr ovišta.3Jedna otmica u svibnju 1925. godine bila je neuobičajeno dobro dokumentirana zahva ljujući prisutnosti stranaca ugrabljenih iz brze linije Plavi vlak iz Nanjinga za Peking, među kojima je bio i urednik šangajskih novina Jonh Povvell. Banda od otpril ike tisuću razbojnika, pod vodstvom jednog sitnog vojskovođe koji je svoju formaciju zvao Narodnooslobodilačka vojska Shangdonga, zaustavila je vlak i iz njega opljačka la sve, čak i šarulje. Trideset stranaca odveli su na dug, mukotrpan put kroz planin e do njihove VOJSKOVOđE utvrde: dok su prolazili kroz sela, stanovništvo se okupljalo kako bi po prvi put

vidjeli ljude sa Zapada. Neki zatočenici jahali su na mulama a neki su išli pješke. Je dnog vrlo debelog talijanskog odvjetnika morali su nositi dio puta. Mnoge šrtve na sebi su imale odjeću u kojoj su spavale, iako je mlada osobna tajnica Talijana bi la u majici i uskim, crnim sportskim hlačama. U grupi je bila i šogorica Johna D. Ro ckefellera mlađeg, čija je sluškinja skrila dragocjenosti svoje gospodarice u svoju noćn u haljinu. U utvrdi su zarobljenicima kao hranu dali pseće i škorpionovo meso. Jedan misionar k oji ih je kontaktirao unajmio je mjesnog stanovnika da im donese šunke i svešanj s B iblijama Novog zavjeta, što nije prošlo baš najbolje kod jednog debelog šidovskog prodav ača vagona iz Shanghaja koji se našao među zarobljenicima. Pošiljka je bila olakšanje za m arketinškog agenta Carla Crovva. Istrašujući okolne brešuljke nakon što su njegovi strašari izgubili svijest uslijed opijanja, Powell je naišao na još jednu utvrdu punu otete d jece.13 Odršali su se pregovori s jednim gangsterom iz Shanghaja i dva Amerikanca kao posr ednicima. Banditi su htjeli da se njihova regija odcijepi od Shangdonga i bude p od međunarodnom kontrolom. To nisu dobili, ali vlasti su pristale isplatiti im nov ac i integrirati ih u svoju vojsku, kao i prušiti strancima kompenzaciju. Međutim, r azbojnici su napravili grešku pustivši zarobljenike prije no što su dobili novac koji su ugrabile shang-dongške trupe, a koje su nakon toga strojnicama pokosile šesto ban dita i odrubile glavu njihovom šefu. Kao i odmetnici, tajna društva imala su izuzetno vašnu ulogu u nemirnim područjima pop ut Shangdonga, Henana i Hebeija; neka su dopirala i do Mandšurije. Pripadnici najv eće grupe usmjerene protiv vojskovođa, Crvena koplja, u središnjoj sjevernoj Kini, sas tajali su se naorušani uvečer kako bi obošavali duhove, palili mirisne štapiće, recitirali čarobne formule i obavljali vojne vješbe, gutajući pepeo sagorenih papirića s čarobnim fo rmulama kako bi postali neranjivi. Prije orušanog sukoba, Veliki meštar pojavio bi s e s jednim razgolićenom ramenom i nošem među zubima, s čarobnom zastavom u jednoj ruci, vodeći za sobom kozu. Kozi bi odsjekli glavu dok bi njezina krv prskala po zastavi , zatim bi za šivotinju iskopali raku, a njezine iznutrice omotali vojnicima oko s truka. Tada se moglo krenuti u bitku.34 Crvena koplja su se opirala oporezivanju, štitila su seljake od prisilnog novačenja i odbijala bandite, iako su neki pripadnici društva radili više-manje isto što i oni. S tri milijuna sljedbenika, taj je pokret mogao PIO II. - REVOLUCIJA I REPLIRLIKA sakupiti 100.000 ljudi za napad na grad. 1925. pokret je pomogao Wu Peifuu da za uzme Henan, nakon čega je obečao trogodišnji odmor od -poreza, što nije ispunio, navodeći Crvena koplja na ogorčenu pobunu. Govorilo se da su Crvena koplja ubila 50.000 nje govih ljudi, što je prije bio ogled veličine stradanja nego precizan broj, ali još uvi jek pokazatelj njihove snage.35 članice Udruge šeljezna vrata za mlade neudane šene, nastale iz jednog bokserskog odvj etka, Crveni svjetionik, izgovarale su čarobne riječi kako bi skrenule neprijateljsk e metke u košare koje su dršale u lijevoj ruci. Druge grupacije utemeljile su rudime ntarne lokalne uprave, uključujući i Društvo ujedinjenih sela Shangdonga, koje je orga niziralo obrambene snage za sela, povezujući ih u otporu velikim razbojničkim bandam a. U nekim provincijama Društvo bez granica novačilo je vojnike poznate kao "nadničare " kojima je bilo zabranjeno stupati u seksualne odnose i konzumirati meso divlji h šivotinja. Masakriranjem jednog lokalnog dušnosnika i njegove obitelji, odbili su napad jedne militantne formacije prisilivši njezinog vodu da naredi prekid vatre.3 6 Grupa Veliki mač nastavila je s protukršćanskom ideologijom naslijeđenom od boksera. Duh

ovni vojnici iz Sichuana i Hubeija, prepoznatljivi po svojim šutim turbanima, priv ukli su 100.000 članova i kontrolirali četrdeset okruga, odbijajući plaćati poreze, opir ući se napredovanju vojskovođa i okrivljujući strance za zla koje je donijelo osuvreme njivanje, dok su čekali obnovu dinastije koja je vladala prije Qinga. Još jedan pokr et za povratak Minga, Društvo rajskih vrata iz Henana i Hebeija, uspješno je odvraćalo trupe raznih vojskovođa i smaknulo emisara kojega je poslao Kršćanski General; napad generalovih trupa prisilio je vođu sekte na bijeg, ali on se vratio, pobijedio voj skovodinu diviziju i vratio teritorij pod svoju kontrolu.37 Za mladog Mao Zedonga postojala je stanovita dijalektička logika u onome što se događa lo; red je mogao proizaći samo iz nereda, kaos je bio dio povijesnog procesa, uvje ravao je on. Ali, u realnim uvjetima, nije bilo jamstava da će anarhija ikada biti okončana. Nacionalno tkivo koje se istrošilo tijekom posljednjih šest desetljeća carske vlasti potrgala je kombinacija političkih, vojnih, gospodarskih i društvenih čimbenik a. Tim više iznenađuje što će odgovor stići od opskurnog i naprasitog vojnog pomoćnika čovje čiji su izgledi da ostvari svoje namjere bili daleko manji od onih koje su imali veliki vojskovođe. 9. Led i drveni ugljen Dok su se glavni sukobi razdoblja vojskovođa odvijali prvenstveno u sjevernoj Kini , Sun Yat-sen nikada nije odustao od zamisli da uspostavi centar moći u svojoj rod noj pokrajini na jugu. Godine 1917., nakon smrti Yuan Shikaija, on je uspostavio vlastitu Nacionalističku Republiku u Cantonu. To je propalo, ali se on vratio 192 2. da bi organizirao ekspediciju iz Guangdonga radi ujedinjenja Kine. Provincija je bila pod utjecajem Chen Jiongminga, revolucionara iz 1911., koji j e bio poznat kao "General Hakka" zbog svojih korijena iz manjinskog naroda Hakka s tog područja. On je provodio ozbiljnu reformu, s provincijskim ustavom koji je ograničavao troškove za vojsku do jedne trećine budšeta. Chen Duxiu, koji će kasnije vodit i mlađu Komunističku partiju, dobio je zadušenje brinuti za obrazovanje, što je značilo 20 posto vladinog proračuna. Studente se slalo na nastavu u jedan anarhistički koledš u Francuskoj. Odlučivši se za federalistički pristup, Chen je bio skloniji uspostavljanj u udrušivanja jušnih dršava, ostavljajući ostatak Kine vojskovođama sjevernog i središnjeg ijela. Iako je dozvolio Sunu da iskoristi Guangdong kao odskočnu dasku, nije imao vremena za liječnikovu //Sun Yat-senovu, op. prev// ekspediciju., Nacionalisti i k omunisti jednako su poštovali Sunov besprijekorni šivotopis što je umrljao Che-novu re putaciju. Ali ga je zato istovremeno britanski konzul u Kantonu opisao kao jedno g od najsposobnijih generala u Kini. Sovjetski agenti su ga nazivali briljantnim organizatorom koji ušiva simpatije masa. Sunu se u Guangdongu pridrušio njegova glavna vojna uzdanica Chiang Kai-shek, revo lucionar koji je uronio u ono što je sam nazvao "razvratni šivot" nakon što su Yuan Sh ikaijevi agenti u Shanghaju ubili njegovog zaštitnika Chen Qimeija. Izgleda da je Chiang postao član moćne podzemne "Zelene bande", te je jednom prilikom pokušao zavest i trinćstogodišnju djevojčicu u jednom hotelu u Međunarodnoj koloniji. Ona je pobjegl a, ali dvije godine kasnije, on ju je uvjerio da se uda za njega, unatoč devetnćs t godina razlike medu njima. Na medenom mjesePIO II. - REVOLLIL'IIA I REPUBLIKA cu, mladošenja je svoju mladu zarazio gonorejom; liječnik ih je upozorio da će ih njem ačka terapija koju on primjenjuje, oboje učiniti sterilnima. Ipak, izgleda da mu je ona oprostila i pošla s njim u Guangdong.' U proljeće 1922., Sun i Chiang su se uputili iz Cantona malom flotom čamaca rijekama

koje su vodile na sjever. Njihova misija je bila beznadna i liječnik je uskoro mo rao odustati. Potican od strane Chianga, koji je mrzio Chena, Sun je prihvatio p ogled prema kojem je General Hakka njegov protivnik. Pošurivši natrag u Canton, upoz orio je da "ima otrovne granate koje su u stanju dokrajčiti šezdeset bataljuna u tri sata". To je bilo dovoljno da isprovocirani Chenov natporučnik noću napadne Sunovu rezidenciju. Liječnik je pobjegao u tvrđavu na strani gdje je bila rijeka, gdje su g a čekali vjerni čamci. Njegova šena je pobjegla kroz polja, dok su granate padale oko nje, i pridrušila mu se na rijeci. Iza njih, njegovi rukopisi su bili uništeni, jer je kuća nestala u plamenu. Sun je šest tjedana proveo s Chiangom i njihovim dvjema suprugama na topovnjači plov eći na rijeci Pearl. Iz sigurnosnih razloga, usidrili su se uz pješčanu obalu koja je imala britansku koncesiju u Cantonu. S vremenom su odlučili da im je bilo dosta i iskoristili su prednost sigurnosti koju su imali kod Britanaca da odu u Hong Kon g. Odatle su se vratili u Shanghaj. Sun je i dalje bio uvjeren da mu je potrebno moćno uporište na jugu, odakle bi krenu o na svoju dragocjenu ekspediciju na sjever ponovno ujediniti Kinu. Kako nije im ao vlastitu vojsku, unajmio je plaćenike iz drugih sjevernih provincija, koji su p lanirali napasti Guangdong. Novac je izgleda došao od kineskih prekooceanskih simp atizera. General Hakka se suočio s klasičnim problemom kineskih reformatora. Njegovoj upravi je ponestajalo novaca kojima bi platila te promjene. Trgovci nisu bili prijatelj ski naklonjeni zbog povećanja poreza. Dok su plaćenici napredovali prema Cantonu, Ch en je pobjegao u svoj zavičaj na istoku provincije. Krajem veljače 1923., Sun je put ovao na jug da bi organizirao novu upravu zajedno s Chiangom. I pored toga što je bio jušnjačkih korijena, za liječnika je Canton bio posebno privlačan. Udaljenost od sjevera je značila daje Guangdong bio slobodan od utjecaja glavnih vojskovođa. Iako je veći dio grada još uvijek predstavljao kaos tradicionalnih uličica i malih dućana, bio je relativno uspješan po standardima Kine tog vremena, i, po pros udbi povjesničara Ming Chana, "mošda politički najotvoreniji i najliberalniji grad pod kineskom vlašću". Imao je 800.000 stanovnika, nove tvornice, radnički PODIJELJENA NACIJA pokret i jake prekomorske veze. Ulice su se popravljale, a gradski zid je srušen d a se dobije više prostora2 Ipak, Chena je naslijedio surovi rešim. Plaćenici su trašili velike iznose za šivotne tr oškove, koje su časnici često zadršavali za sebe umjesto da ih daju vojnicima. Kad bi se njegovi ljudi šalili da nisu dobili plaću, zapovjednik bi odgovarao: "Kad već imate p uške, zašto vam nedostaje hrana?" Trupe su se bacale na pljačku, gusarenje i otmice i bavile su se reketom za zaštitu, kockanjem, prostitucijom i drogama. U teškoj financ ijskoj situaciji, uprava je prisiljavala trgovce da joj pozajmljuju novac, dobiv ala monopole i slušbene poslove i udarala namete na sve, od svinja do plesnih dvor ana, nudeći usluge ruskih šena. Novčanice su pale na petinu svoje nominalne vrijednost i. Sun je pokušao ugrabiti carine rezervirane za Peking, ali se morao povući pred pr ijetnjama stranih sila, koje su od kineskih dršavnih prihoda redovno naplaćivale odšte tu i kamate na zajmove. Jedan američki posjetitelj je opisao Canton kao "grad s vj erojatno najgorom upravom u Kini".1 Liječnik je prepustio velik dio upravljanja drugima, dok je on širio svoja načela naci onalizma, demokracije i narodnog načina šivota. Prvo od navedenih ga nije spriječilo d a traši pomoć iz inozemstva za svoju misiju da ujedini Kinu. Ujedinjeni narodi i Bri tanija su ga odbili, a u Sovjetskom Savezu je našao prijatelja i mlađeg saveznika u mladoj Komunističkoj partiji Kine (KPK).4

Agent Kominterne, Hans Sneevliet, koji je rukovodio formiranjem KPK, prisilio je njene članove kojima se to nije sviđalo na suradnju sa Sunovom Nacionalističkom KMT, za koju se Kremlj izjasnio da je revolucionarna partija. Kineski nacionalisti bi radije zadršali svoj izdvojeni identitet, ali je Moskva preferirala taktiku ujedi njene fronte. I tako su se priključili i pristali na dogovor da se pridruše KMT-u ka o pojedinci, dok su zadršali svoje članstvo u KPK-u. Taj odnos je imao veliki ideološki utjecaj na komuniste. Uzevši u obzir inovjernu pr irodu svog mnogo većeg saveznika, oni su morali ublašiti svoju politiku. Sada su bil i u zajednici s pokretom koji je okupljao mnogo zemljoposjednika i poslovnih lju di. To je bilo u redu što se tiče Staljina, ali je to smetalo Trockome i njegovoj do ktrini neprekidne revolucije. Kao rezultat, ujedinjena fronta je postala funkcij a borbe između dva čovjeka koji su bili miljama daleko, a od kojih nijedan nije baš mn ogo znao o Kini. DIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA Prije polaska u Kanton 1923., Sun je produbio odnose između KMT-a i KPK-a razgovor ima s još jednim sovjetskim diplomatom, Adolfom Joffeom, koji su završili zajedničkom izjavom o potrebi nacionalnog ujedinjenja i neovisnosti. Na liječnikovo inzistiran je, dodano je da Kina još nije spremna za komunizam. Jednom prijatelju je usporedi o pomoć od Sovjeta sa slamkom koja se pruša čovjeku koji se utapa u rijeci. "Engleska i Amerika sa obale mi viču da se nipošto ne hvatam za rusku slamku," i dalje, "Ali, da li mi oni pomašu? Ne. Oni se podruguju i istovremeno mi govore da se ne hvatam za rusku slamku. Ja znam da je to slamka, ali je bolje i to, nego ništa."5 Chianga je poslao u Moskvu da pokuša dobiti sovjetsku pomoć za ekspediciju ujedinjen ja o kojoj je još uvijek sanjao. Njegov poručnik se sastao s Trockim pa su mu pokaza li vojne vješbe Crvene Armije. Ali je Ko-minterna odbila podršati pohod na sjever. C hiangu je rečeno da bi takva jedna ekspedicija bila preuranjena, avanturistička i os uđena na propast; prvi zadatak KMT-a bi trebao biti razviti vojsku i zadobiti mase .6 Osuđen da prenese loše vijesti kući, putujući transsibirskim ekspresnim vlakom, Chiang j e bjesnio u svojim pismima supruzi protiv Sovjeta, zbog njihovog neznanja i uski h pogleda. Samo bi se trećini onoga što su rekli, moglo vjerovati, pisao je. Njihov jedini cilj je bio veličati KPK na račun KMT-a. Umjesto da se vrati u Canton i osobn o izvijesti Suna, on se zaputio u svoje rodno selo u provinciji Zhejiang, gdje s e prepustio mrzovolji.7 Mimo Chiangovog znanja moskovski odgovor KMT-ovom stavu već se pojavio na jugu u o bliku Mihajla Markoviča Gruzenberga. Koristeći lašno ime Borodin, njegov posao je bio organizirati Sunovu partiju na Lenjinističkim idejama, dok su joj drugi savjetnici pomagali uspostaviti vojsku. Jedan iskusni agent Kominterne, zdepasti Rus od tr ideset i devet godina, s jakim brkovima, kuštravom kosom i glasom dubokog basa, br zo je pokazao svoju vrijednost sakupivši na brzinu snage koje su trebale odbiti Ch en Jiongmingovih napada na grad. Zatim je otišao raditi na učvršćivanju ujedinjene front e, koristeći ne samo svoju vlastitu sposobnost i iskustvo nego i veliku financijsk u potporu iz Moskve.8 Za SSSR je perspektiva uspostavljanja snašnog utjecaja medu najbrojnijim narodom s vijeta bila neodoljiva. Kina je ključala, izjavio je Lenjin, i dušnost Moskve je bil a podršavati da lonac vrije. Canton je bio obećavaju-će tlo s obzirom na njegov radnički pokret, iskustvo u napredovanju pod Chen Jiongmingom i na blizinu Hong Kongu, što je značilo da je mogao poslušiti kao odskočna daska protiv britanskog imperijalizma. Ali Sun je POPIIE L IE NA NACIJA

odbio klasnu borbu, a KMT je uključivao elemente desnog krila, zemljoposjednike i poslovne ljude. Borodin je Canton došivio kao "vjerodostojni Babilon" i nazvao Sun a "prosvijetljenim malim satrapom". Ali svaka strana je trebala onu drugu i Sun je rekao svojim američkim pomagačima, koji su ga pitali za pravo ime savjetnika, da je Borodin "kineski Lafavette".9 Kongres KMT-a u siječnju 1924. usvojio je ruski organizacijski plan, koji je stavi o partiju iznad vlade, stvarajući paralelna tijela izvršne vlasti u lenjinističkoj man iri. Moć partije nad vladom, posebno pri nepostojanju poslaničke demokracije, značila je da tko god kontrolira središnje institucije partije, moše vršiti autokratsku kontro lu, bilo s lijeva, iz centra ili s desna.10 Tri Sunova načela usvojena su za vodeću ideologiju. Liječnik je bio izabran za došivotno g predsjednika KMT-a. Komunisti su dobili deset od četrdeset i jednog mjesta u Cen tralnom izvršnom komitetu i bili su na čelu vašnog Odjela za organizaciju. Oni su takođe r preuzeli vodeću ulogu u revolucionarnom radu sa seljacima. Komunistički sin bogato g kantonskog zemljoposjednika, Peng Pai, osnovao je obrazovne centre za male far mere i udrugu za vozače rikša. 1926. godine Mao Zedong je, uz podršku KMT-a, promovira n kako bi preuzeo Odjel propagande te je raspoređen u Komitet seljačkog pokreta. Dok su drugi komunisti još uvijek šudjeli za nezavisnošću od Sunove partije, njihov budući vođa je bio vrlo sretan što će surađivati." Nakon što je usvojio Borodinove organizacijske zamisli, koje su bile usklađene s nje govim inzistiranjem na autokratskom vodstvu, Sun je pazio da ne krene za boljševičko m ideologijom. Konstatacija o vodećoj ulozi radnika i seljaka izbrisana je iz KMTovog manifesta. Dršalo se da dvije trećine stranačkih dušnosnika nisu ljevičari. Krajem 1923. liječnik je također učinio tajni pokušaj kako bi pridobio još stranih pomagača kad je američkom ministru u Kini Jacobu Schur-manu, koji je bio u posjeti Kantonu, predlošio dalekosešan plan. Prema riječima dopisnika New York Timesa, Halletta Abenda , koji je vidio zapisnik razgovora, voda KMT-a je predlošio da SAD, Britanija, Fra ncuska, Njemačka, Italija - ali ne i Japan - pošalju snage da preuzmu glavne gradove kineskih provincija od vojskovođa, preuzimajući kontrolu nad šeljeznicom, rijekama, l ukama i telegrafom i šaljući stručnjake za njihovo moderniziranje. Nakon pet godina, o dršali bi se izbori i vlast bi se postepeno vratila Kinezima. Za čovjeka, koji je od nacionalizma učinio PIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA fetiš i čiji grad je bio oblijepljen plakatima protiv stranaca, to je bila luda zami sao koja je, što nije bilo iznenađujuće, izbrisana iz njegove slušbene biografije. Kako je odbacio Ligu naroda, nije bilo načina da bi se američki Kongres slošio s tim da tru pe krenu na Kinu u ekstremnom imperijalističkom poduhvatu. Druge sile, koje je Sun imao na umu, bile su jednako hladne. Liječnik je obnovio svoj poziv, ali ga to ni gdje nije dovelo. Ostala mu je samo jedna "slamka". //Sun je uključio Zapadnjačku po moć druge vrste u osobi britanskog prodavača orušja, Morrisa Cohena "Dva pištolja", koji je bio u svojstvu njegovog tjelohranitelja, op.a.//12 Obnovivši političku organizaciju KMT-a, Sovjeti su se pobrinuli da joj dadu vojsku. Prvi viši vojni savjetnik kojega je Moskva poslala, utopio se dok je prelazio rije ku na konju. Njegov nasljednik, Vasilij Konstati-novič Bljukher, koji je uzeo pseu donim Galen, imat će značajan utjecaj na razvoj Kine. General od trideset i četiri god ine, iz siromašne seljačke obitelji, bio je heroj ruskog građanskog rata. Kako je bio snašno građen s rukama boksača, sivih očiju, gustih obrva, crnih brkova i obrijane glave , jedan američki novinar opisao ga je kao "silovito energičan, šilavi naredbodavac... koji uvijek korača okolo, pun ideja". On se s Kinezima dobro slagao, ušivajući u njiho voj hrani, ne brinući se o statusnim stvarima, sve dok su se poslovi odvijali učinko

vito. Bez ideologije, upozorio je da revolucija "nije tako jednostavna". Jedan s ovjetski diplomat, koji je bio u posjeti, je izvijestio kako Kinezi imaju toliko povjerenja u njega da je "svaka njegova izjava po pitanjima vezanim za vojne op eracije bila smatrana zakonom"." Galen je smatrao kako bi vojska od samo tri ili četiri dobro uvješbane divizije mogl a prokrčiti put kroz snage svih ostalih vojskovođa. Inzistirao je na ograničenjima ono ga što bi Rusi mogli učiniti; dršeći u zraku obje ruke, ukazao je na jedan mali prst - t o je bio SSSR, a devet ostalih su bili Kinezi. Ipak, uloga Moskve je bila bitna. Sovjetski teretnjaci su unijeli puške, artiljeriju i municiju. Ustanovljena je vo jna akademija na otoku VVhampoa izvan Cantona, na rijeci Pearl. Cilj je bio stvo riti elitnu snagu, koja bi operirala na crtama Crvene Armije s političkim komesari ma; uključili su dobro odgojenog, zgodnog sina iz mandarinske obitelji, Zhou Enlai ja, koji se priključio Komunističkoj partiji dok je radio u Francuskoj 1921. i koga je Moskva vratila u Kinu. Nakon što se dovoljno durio u svom rodnom selu, Chiang Kai-shek se vratio u Canton da bi upravljao akademijom. Pod njim je VVhampoa postala ključni element u strukt uri moći KMT-a, stvarajući diplomce, čiji će se PODIJELJENA NACIJA utjecaj osjećati kroz više od dva desetljeća. Ona je kombinirala ruska učenja, japanske tehnike, koje je Chiang iskusio kao prekomorski kadet i crte iz kineske tradicij e. Kadeti su imali dobre plaće, na njih se pazilo te su imali dobru hranu. Rečeno im je neka vrbuju za revoluciju i vode svojim primjerom: da budu čvrsti, smjeli i hr abri, da se ne kockaju niti idu u bordele. Chiang je nametnuo strogi rešim, koreći uče nike zbog nezakopčanog dugmeta. Na temelju kolektivne odgovornosti provodila su se smaknuća jedinica koje su se povlačile bez prethodnog naređenja, zajedno s časnicima.14 Broj studenata na Akademiji narastao je od 645 u prvoj klasi 1924. na 3000 završen ih akademika do 1926. Neki su došli iz Mongolije, Tibeta, Tajlanda, Koreje i Vijet nama, među kojima je bio i jedan revolucionar Nguven Ai Quoc, kasnije poznat kao H o ši Min. Pri otvaranju Akademije, Sun je nakon trinćst godina priznao da je revo lucija bila "samo prazno ime... potpuni promašaj." Da bi se to promijenilo, nova v ojska će donijeti potrebne mišiće. Od početka, struktura Akademije nije bila tako revolucionarna kako su se to Rusi n adali. Obrazovni zahtjevi su značili da se tri četvrtine početnih polaznika sastoji od sinova zemljoposjednika, seljaka srednjih prihoda ili časnika. Mnoge ogranke part ije, od kojih se trašilo da preporuče mlade ljude, nisu vodili ljevičari. Uskoro se po javila jaka grupa desničara, kada je Chiang, sa svojim nepovjerenjem prema Sovjeti ma, nametnuo tradicionalni patrijarhalni sustav koji je bio dobro poznat kadetim a. Kao i s Borodinovom reorganizacijom Kuomintanga, nije bilo nikakve garancije da će vojska novog modela slijediti politički smjer kakav su Rusi predviđali. Kad su j ednom izašli izvan njihove neposredne kontrole, vojni i politički pokreti su mogli k oristiti vrijedna sovjetska iskustva koja, ako bi se spojila u osobi jednog vođe, či nila bi njihovu vlast nesavladivom. Politička klima u Cantonu je bila nepostojana. Tri dana nakon otvorenja akademije VVhampoa, Vijetnamci su bacili bombu na restoran hotela strane koncesije u kojem se odršavala večera prilikom posjete francuskog guvernera Indokine. Nekoliko gostij u je bilo ubijeno. Zapadnjačke vlasti su za Kineze odredile zabranu pristupa područj u s koncesijom. Sunova vlada je protestirala. Radnička straša je odijelila koncesiju . Iako je postignut kompromis, radikalizam radnika je, uz rusku pomoć, porastao, p a se KMT povukao. Trgovci, koji su se okrenuli protiv "Suna - vreće zraka", uspostavili su svoju mil

icijsku samozaštitu, koja je brojila negdje od šest do dvanćst PIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA tisuća ljudi. Slične grupe su nicale i drugdje po Guangdongu. Kao odgovor, vlada je osnovala naorušane Radničke dobrovoljačke trupe. Trgovci su naručili blizu 10.000 pušaka i pištolja iz Europe. Kad je sve to stiglo norveškim teretnim brodom u kolovozu 1924. , Sun je naredio da se pošiljka zarobi i odnese u VVhampou. Trgovci su protestiral i poslovnim štrajkovima.15 Unatoč svemu tome, liječnik je odlučio izvršiti još jedan pokušaj ekspedicije na sjever. Mis lio je da bi mu rat između Wu Peifua i Zhang Zuolina mogao omogućiti ulazak u nacion alnu politiku; imao je namjeru podršati Manđurce, očito ne brinući zbog savezništva s tamošjim reakcionarnim vojskovođom. Ali njegove snage su bile šalosno male pa je Chiang o dbio pridrušiti mu se braneći se argumentom da je kontrola Cantona vašnija. Većina kadet a s VVhampoa nije krenula nigdje."' U Sunovom odsustvu, 10. listopada 1924. izbile su borbe između snaga nacionalističko g KMT-a i trgovaca dok su kadeti s VVhampoa sudjelovali u napadu na utvrđeno poslo vno područje. Granate su pljuštale, dok su borbe prsa u prsa bjesnjele na krovovima kuća. Izvještaji o postocima mrtvih su se mnogo razlikovali - od trideset do 284 za vladu, pedeset do dvjesto za snage trgovaca i tristo civila. Nova vojska se okrv avila. Britanska Komunistička partija je poslala brzojavnu čestitku za "galantnu bor bu protiv stranog imperijalizma i domaćeg kapitalizma".17 Za vrijeme bitke, Sun se na kratko vratio u Canton radi parade sa fenjerima koje je 20.000 ljudi nosilo za njegov pedeset i osmi rođendan. Navratio je u VVhampoa, gdje je Chiang zapisao njegove riječi, "čak i da umrem, moja će savjest biti mirna". Zatim je otplovio niz rijeku Pearl do Hong Konga na putu za Shanghaj i Peking u potrazi za širom ulogom, nazvavši Canton "gradom smrti". Prije nego se uputio u glav ni grad, posjetivši Japan, govorio je protiv nevolja svoje zemlje na Zapadu i prog lasio "doktrinu veće Azije". Rat na sjeveru je otvorio put "velikoj središnjoj revol uciji" dodao je. Na njegovu šalost, saveznik kojeg je trašio, nije imao nikakvog zan imanja za njega, s tim da se Zhang pozivao na KMT kao na "rak Kine". Stigavši u Pe king, Sun je dobio trbušne bolove i onesvijestio se. Uoči Nove godine ušao je u bolnic u koju je financirala Amerika.1" Na jugu, vojska KMT-a je dobila drugu priliku da se pokaše na djelu, kad je Chen J iongming krenuo na Canton početkom 1925. Chiangove snage nisu djelovale ujednačeno. Komunikacije i karte su bile loše; glavni zapovjednik se srušio pod pritiskom i sakr io u grmlje; penjanje na zid jednog neprijateljskog grada pretvorilo se u fijask o kad vojska u jurišu PODIJELJENA NACIJA nije imala ljestve. Ipak, uz Galenovo savjetovanje, Nacionalističke snage su odnij ele pobjedu u onome što je bilo poznato kao Istočna ekspedicija, goneći svoje neprijat elje preko granice u Fujian. Kampanja se završila, prema izvještaju, osvajanjem 12-13.000 pušaka, 110 strojnica, 8 milijuna patrona, 1.500 granata, 30 starih topova, 6 modernih brdskih topova i 3 radio-telefona. Politički komesari pod Zhou Enlaijem su seljacima obećali poljopriv rednu reformu. Disciplinirani vojnici VVhampoa nisu pljačkali, ni prisiljavali lju de na regrutiranje, niti su pljačkali gradove. Njihovi ranjenici su imali dodatnu plaću, a mrtvi su bili propisno pokopani. čak je i inače neprijateljski list Dnevnik S jeverne Kine priznao "stvarno uglađene trupe, dobro naorušane i strogo discipliniran e i na svaki način superiornije bilo kome, za koga bi se moglo očekivati da će im se s uprotstaviti."19 Dok su se VVhampoa trupe borile sa svojim stari neprijateljem, Sun se podvrgao o

peraciji u Pekingu gdje mu je otkriven smrtonosni rak jetre. Sredinom veljače je p remješten u kuću jednog člana KMT-a u glavnom gradu, gdje mu se pridrušio Borodin. Izdik tirao je svoju posljednju volju i politički testament, pozivajući mase da se dignu, da bi se postigla ravnopravnost Kine u međunarodnim odnosima. Trebala bi se odršati konvencija o nacionalnom pomirenju, a nepravedni ugovori ukinuti. Drugi dokument , koji su skicirali Rusi, izrašavao je "šarku nadu" da će Kina i Sovjetski Savez zajed no ići naprijed do "pobjede u velikoj borbi za oslobođenje potlačenih naroda svijeta". Dvanćstog ošujka 1925. Sun je umro u dobi od pedeset devet godina. Njegova druga še na i sin su šeljeli protestantsku ceremoniju, jer je on bio kršćanin - upravo pred smr t, kašu daje promrmljao: "Kako je Bog poslao Isusa u svijet, tako je Bog i mene po slao." Drugi su smatrali da je strana religija nepogodna za nacionalističkog revol ucionara. Tako su odršane dvije mise. Zastave Sovjetskog poslanstva su lepršale na p ola stijega. Lijes je dovezen iz Rusije; govorilo se da izgleda kao Lenjinov, al i je Reuters objavio da "nije bio nov" te da je bio načinjen od lima presvučenog tan kom broncom. Nisu ga koristili.1" Sun je mošda bio neučinkovit kao dušnosnik i neprekidno frustrirani sanjar, ali je bio glavni lik kojemu je rešim u Guangdongu i rešim pomagača Kuomintanga u drugim krajevi ma Kine, gravitirao. Pogrebne ceremonije su se odršavale diljem zemlje. U VVuhanu je 8.000 ljudi prisustvovalo odavanju posljednje počasti. Nakon smrti liječnik je po stao laički svetac kakav nikad nije bio za šivota, temelj nove svjetovne religije, k oja je VIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA odbacila i vojskovođe i imperijalizam. Njegovi su nasljednici, i s desna i s lijev a, to maksimalno koristili, s tim što im je zadatak bio olakšan nepreci-znošću liječnikovo g mišljenja. Dvije godine nakon njegove smrti, vojnici KMT-a su stavili njegov por tret na mjesto raspela u kršćanskim crkvama; na jednom od njihovih postera je pisalo : "Isus Krist je mrtav. Zašto ne obošavati nešto što je šivo, kao što je nacionalizam?" Mit o Sunu, predstavljan njegovim portretima i čitanjem njegove oporuke na sastancima KMT-a, stvorio je novu političku kulturu, pojačanu propagandom, sloganima i govorima koji su, izgledalo je, nudili bijeg iz dšungle vojskovođa. članovi šire Sunove obitelji svugdje se poštovalo - njegov sin, Sun Fo, ostao je istak nuta ličnost još desetljećima, a njegova udovica, Soong Qin-gling, zauzimala je poštovan o mjesto kao nositelj nasljedstva njenog supruga, koju je jedan britanski posjet itelj opisao kao "plamen u svjetiljci od papira koja se nosi na čelu nacionalističke procesije". Prozaičnije rečeno, Sunovo ime je bilo korišteno za marku cigareta koje s u pozivale pušače da pokašu rodoljublje kupujući ih, i za trgovački znak za masline, čija re klama je govorila da će njihovo konzumiranje predstavljati sjećanje na njega.2' Stvarnost je bila da su se nacionalisti suočavali s gomilom problema u Guangdongu. Cijene su se dizale u nebo; povećavao se broj nezaposlenih; Canton su pogađali štrajk ovi. Nametani su novi porezi; plaće učitelja su kasnile po osam mjeseci. Kriminal je porastao. Neke banke su prestale raditi sa gotovinom zbog velikog broja pljački. Plaćenici su vršili otmice i po volji nametali novčane kazne.22 Stvari su se pogoršale, jer nije bilo jasno određenog Sunovog nasljednika. Dva najvašn ija pretendenta su bili VVang Jingvvei i Hu Haninin. Wang, poletni revolucionar, koji je pokušao ubiti regenta 1910. je bio popularniji, dobar govornik i najbliši B orodinu. Imao je četrdeset i jednu godinu i bio je pored liječnikovog kreveta u njeg ovim zadnjim danima, zapisujući njegov testament. "Ambiciozan čovjek, sposoban za od lučnu i energičnu akciju, kad je siguran da iza sebe ima moć i podršku", zapisao je jeda n ruski izvjestitelj. Jedna fotografija ga prikazuje u bijelom odijelu, s valovi tom i nauljenom kosom, punog lica, veselih očiju. Jedna sovjetska prevoditeljica g

aje opisala kao "slamatelja šenskih srdaca".2-1 četiri godini stariji od Vvanga, Hu je bio više tradicionalni, skolastičko-upravnički ti p. Stekao je iskustvo kao guverner Guangdonga nakon revolucije, i usko je radio sa Sunom za vrijeme liječnikovog kratkog predsjednikovanja. Bio je vitak, rijetke kose i velikih, okruglih naočala, nedostajala mu je privlačnost VVangove osobnosti, a njegova ravnodušnost prema korupciji PODIJE L JE NA NACIJA njegove braće donijela mu je nepopularnost. Treća vašna figura, Liao Zhon-gkai, je bio direktor, ne pretendent za vodstvo, dok je Chiang Kai-shek bio viđen kao vojni čovj ek bez trašenja bilo kakve velike uloge u civilnoj vlasti. To je bila ozbiljna pogrešna procjena silno ambicioznog trideset-osmo-godišnjaka, ko ja je pokazala promašaj u procjeni vašnosti vojne moći. Chianga je bilo lako podcijeni ti. Poznat po svojoj teškoj naravi, vođama KMT-a je izgledao kao grubi, provincijski tip, koji je govorio jakim lokalnim naglaskom i kojemu je nedostajala njihova i deološka uglađenost. Njegova šena je čula VVangovu bahatu suprugu, Becky i pametne gospođe iz Shangaja, kako mu se rugaju da je seljak. Ali je Chiang bio pronicljiv u pog ledu toga gdje leši moć. "Ako ja kontroliram vojsku, ja ću imati moć kontrolirati i zeml ju", rekao je svojoj supruzi. "To je moj put do vodstva." Tri godine, on će igrati krajnje umješnu političku igru da bi to ostvario.24 Za početak, Wang Jingvvei je izbio na vrh. Uz Borodinovu podršku, izvukao je bolje i z Hu Hanmina da postane Predsjednik Nacionalne vlade Republike Kine, koja je pro glašena nakon Sunove smrti. Hu je imao još jednu dušnost kao ministar vanjskih poslova : kako nitko nije priznao Canton, vanjskih poslova nije baš bilo puno. Liao Zhongk ai se bavio financijama i izazvao uzbunu medu korumpiranim elementima rešima, uklj učujući Huovu braću, uvodeći kampanju protiv mita i korupcije. Sunovi plaćenici su također bili na udaru kritike, a njihovi šefovi optušeni za suradnju s vladinim neprijateljima i novčane dogovore s Wu Peifuom. Kao odgovor, oni su ok upirali arsenal, zaposjeli slušbu telefona i telegrafa te električnu centralu, ukopa li se na istoku Cantona i podigli barikade na šangajskom nasipu. Trupe KMT-a su na predovale protiv njih, a borba u punom jeku je započela 6. lipnja. Pored napada s kopna, i vladine topovnjače su bombardirale pološaje plaćenika. Tisuću kadeta s VVhampoe noću je prešlo rijeku u napadu iznenađenja. Nakon šest dana, većina plaćenika se predala il i pobjegla. Vlada je osvojila 16.600 pušaka, 120 strojnica i 20 topova.25 Pobjeda je došla u trenutku kad je nacionalni pokret protiv stranaca jačao radikaliz aciju diljem Kine. U Shanghaju 30. svibnja, niši britanski policajac je naredio Si khima pod njegovom komandom da pucaju u gomilu koja je marširala da bi podršala štrajk aše u jednoj tkaonici u japanskom vlasništvu. Ubijeno je jedanćst demonstranata, a deseci su bili ranjeni. Val bojkota protiv stranaca diljem zemlje ponovno je ošivi o nacionalistički duh pokreta četvrtog svibnja. PIO II. - REVOLUCIJA i REPUBLIKA U Hong Kongu su sindikati pozvali na štrajk za unapređenje uvjeta rada, jednakost tr etiranja za Kineze, prestanak rada djece, povrat povećanih renti, pravo Kineza da glasuju za članove Savjeta zakonodavstva i prestanak rasne diskriminacije. Deseci tisuća štrajkaša su napustili koloniju i krenuli u Canton, gdje su dobili hranu i sklo nište - Rusi su im osigurali financijska sredstva u svrhu slabljenja imperijalista . 23. lipnja velika demonstracija protiv stranaca se kretala niz drvorede uz nasip pored rijeke Pearl. Kad je došla u razinu mosta prema pješčanoj obali Shameen, gdje s u bile zapadnjačke koncesije, otvorena je vatra; Kinezi su inzistirali na tome da

su je otvorili Britanci i Francuzi; ali je britanski konzul upro prst u kadete i z VVhampoe među demonstrantima. Najmanje pedeset Kineza je poginulo, dvadeset iz A kademije. Jedan stranac je ubijen - francuski trgovac pogođen metkom u glavu; četver o je bilo ranjeno. Pješčana obala Shameen je bila pod opsadom iza mreše tamošnjih kuća od betonskih blokova, bodljikave šice i strojničkih gnijezda zaštićenih vrećama pijeska. Iz Hong Konga su poslan a indijska pojačanja obrani grada. Osam stranih ratnih brodova se usidrilo na rije ci. S druge strane, došlo je još radnika iz Hong Konga, stoje napuhalo broj onih koj i su šivjeli u kampovima na 100.000. Britanski proizvodi su bojkotirani. Neki demo nstranti izvodili su pljačke, neki su reketarili i oslobađali kolege iz zatvora. Vod a, hrana i električna struja ukinuti su u misionarskim bolnicama; u stranom azilu za umobolne, štrajkaši su pustili tristo štićenika na ulicu.26 Atmosfera se još više usijala glasinama o udaru desnog krila. Na dan dvadesetog trav nja, šef KMT-a, Liao Zhongkai, ubijen je kad je došao sa svojom šenom u glavni stošer st ranke. Objavljen je prijeki sud i izvršeno je stotinu uhićenja. Chiang je ustrijelio osumnjičenog na licu mjesta. Popis imena koji je nađen u dšepu jednog od ubojica koje su strašari ustrijelili, doveo je do člana jednog tajnog društva kojeg je osnovao bra t Hu Hanmina. Ministar vanjskih poslova se sakrio u ruševinama zgrade, ali su ga p ronašli i poslali u Moskvu da kuša dobrobiti Komunizma.27 Ponovno uspostavljena Nacionalna Revolucionarna Vojska (NRV) odbila je novu Chen Jionmingovu ofenzivu, a on je pobjegao u Hong Kong, gdje je ostao u izgnanstvu do svoje smrti 1933. godine. Canton je bio sada pod političko-vojnim trijumviratom VVanga, Chianga i Borodina. Izgledao je poprilično ljevičarski, bio je pod utjecaje m savjetnika i trebao mu je stabilan dotok novca i orušja iz SSSR-a. Ali, privatno , Chiang je zadršao svoju rezerviranost u pogledu Sovjeta. Na jednom predavanju je nacrtao gusku i peć na tabli. Ptica je predstavi ala Rusiju; ako se vrlo brzo POPiiF L,'F NA NACIIA ne skuha, upozorio je, postat će tako velika da će moći uhvatiti kuhara i sama obaviti kuhanje, stavljajući Kineze na vatru.28 Sredinom ošujka 1926. pojavila se jedna mutna stvar koja je, izgledalo je, započela ljevičarskim pokušajem da ga se otme i pošalje u Moskvu, zbog njegovih kompromitirajućih stavova. Chiang je vješto iskoristio tu situaciju da izvrši svoj vlastiti udar. To je bilo tim lakše izvesti, jer je Vv'ang bio vezan za krevet zbog dijabetesa, a Bo rodin i Galen su bili odsutni u posjeti Kršćanskom Generalu. Komunisti su se zdrušili, a medu njima i Zhou Enlai. Sovjetski savjetnici su stavl jeni pod "zaštitu", a neki su poslani kući. Chiang je naveo Centralni izvršni komitet KMT-a da donese rezoluciju koja poručuje kako se "drugovi na ljevici... moraju pov ući na neko vrijeme". Početkom travnja, VVang je otišao za Hong Kong na putu u izgnans tvo u Francusku. Vrativši se sa svoga puta na sjever, Borodinu nije preostala nika kva druga alternativa nego da postupi na isti način. Struktura moći koju je sam stav io u praksu, sada se koristila protiv lijevih. Morao se slošiti s uklanjanjem komu nista sa slušbenih mjesta ili s njihovim spuštanjem na niše pološaje - Mao je bio medu o tpuštenima. Upute KPK je morao odobriti KMT. Chiangova pobjeda je pojačala militariz aciju rešima i njegov idući potez je bio poslati Revolucionarnu vojsku na njenu najv eću kampanju do tada, onu koja će promijeniti lice Kine. Na dan 1. srpnja, vlada KMT -a u Cantonu izdala je proglas: "Da bi se zaštitila dobrobit naroda, moramo zbacit i sve vojskovođe i zbrisati reakcionarne snage tako da bismo mogli primijeniti Tri načela naroda i završiti Narodnu revoluciju." Chiang Kai-shek je dobio povlaštene ovl asti da vodi ekspediciju na sjever, o kojoj je Sun Yat-sen bio sanjao i koja će, i ako rijetko zapamćena izvan Kine danas, predstavljati jednu od najvećih kampanja izm

eđu dva svjetska rata i koja će pokazati da je, bez obzira na njegove nedostatke kao zapovjednika na bojnom polju, Chiang bio savršeni vojni političar. Promatrajući kako Kantonci odlaze na ekspediciju na sjever usred ljeta 1926., Hall et Abend iz New York Timesa je procijenio da je taj poduhvat "beznadna ludost". Trupe vojskovođa su uveliko nadmašivale svojim brojem Novu Revolucionarnu Vojsku (NR V). Njeni vojnici, naveo je Abend, su bili "uglavnom niski ljudi... obučeni u pamučn e uniforme, koje su im loše stajale, prljavo sive ili prašnjavo šute boje." Iza njih, Canton je još uvijek bio nemiran zbog štrajkova. Novca je nedostajalo i, iako je Chi ang utvrdio svoju nadmoćnost, podjele između onih desno i lijevo od Kuo-mingtanga, k ljučale su potiho tik ispod povrine.28 DIO II. š REVOl UCIIA I REPUBLIKA Ipak, nacionalisti su imali prednosti koje su bile teško dostupne vojskovođama. Pore d svih svojih unutrašnjih neslaganja, to je bila stvarna, organizirana politička sna ga, sa širokim dijapazonom privlačnosti koja je mogla zadobiti potporu od nacionalis ta, demokrata, modernizatora, tehnokrata, progresivaca, trašitelja socijalne pravd e, reformatora obrazovanja, poduzetnika i svih koji su htjeli da Kina postigne u nutrašnji mir, modernizaciju i da igra svoju pravu ulogu u svijetu. Iako ih je Chi ang udaljio od upravljačkih funkcija, komuniste se koristilo za motiviranje običnog puka i rad sa seljacima. U jednoj od koračnica KMT-a, vojska je proklamirala: Budućnost pripada čistoj, svješoj krvi mladosti. Između nas i ljudi sa drevnim mišljenjem "Led je i drevni drveni ugljen."3" To je moglo privući mlade ljude koji su se vratili u Kinu nakon što su se izvješbali p o zapadnjačkim metodama, kao što je to bio brat Sun Yat-senove šene, s Harvardskim obr azovanjem Soong Tzu-wen - T. V. Soong. Kako je radio u Međunarodnoj bankovnoj korp oraciji u New Yorku, unio je reda u kantonski financijski sustav, izgradivši rezer ve srebra da bi valuti dao rijetku stabilnost. U svojstvu ministra financija, ud vostručio je prihod od poreza za dvije godine. Privatna štednja u bankama je porasla šesterostruko. Krijumčarenje i korupcija su bili pod stalnim pritiskom. Vladini vri jednosni papiri su uspješno stajali na tršištu. Sve je to osiguralo nove fondove za vo jne snage, uz zlatni dodatak iz Moskve.31 NRV je imala dobru strukturu, bila izvješbana, pristojno vođena i obilato opskrbljen a sovjetskim orušjem, uključujući i nekoliko aviona. Ušivala je neprocjenjive Galenove u sluge. Njeni vojnici su se okrvavili u dvjema pobjedničkim Istočnim ekspedicijama, k ao i borbama s kantonskim trgovcima i plaćenicima. Bili su iskreno motivirani, ugl avnom su plaćali za hranu i nisu se bahatih poput snaga vojskovođa. "Vojnici i narod su kao jedna obitelj, stoga, nikad ih ne iskorištavajte", govorila je jedna pjesm a. "Ako pjevamo pjesmu ljubavi za narod svaki dan, nebo, zemlja i čovjek će biti u m iru." KMT je također mogao privući potporu od lokalnih moćnika, koji su s njom dijelili anti patiju prema vojskovođama središnje i sjeverne Kine. Oformljenje savez sa triom Guan gxi generala. Jedan lokalni zapovjednik preko granice u Hunanu, inače pušač opijuma, p o imenu Tang Shengz-hi, obratio se nacionalistima za pomoć, nakon što su ga odbili s aveznici PODIJELJENA NACIJA Wu Peifua. Prijašnji je guverner Hunana, Tan Yankai, koji je upravljao provincijom nakon revolucije, prije nego stoje izbačen, otišao u Kanton, gdje je postao šef Polit ičkog savjeta. Tako je, unatoč svojih zahtjeva da će iskorijeniti vladavinu vojskovođa, i sam KMT bio dio koalicije vojskovođa, koju je vodio čovjek čija se moć oslanjala na vo jsku. Nacionalni vođa se za savjet, političku podršku ili novac također mogao obratiti svojim

kontaktima u šangajskoj poslovnoj zajednici. U tom pogledu je jedna vašna figura bio financijer po imenu Zhang Jingjiang, koji se obogatio u Francuskoj i Sjedinjeni m Dršavama, prije nego se vratio kući da bi postao središnji igrač u političko-financijsko -podzemnoj jezgri grada. Poznat kao "Curio Zhang" iz svog vremena kada se bavio antikvarijatima u Parizu, bolovao je od progresivne mošdane paralize kralješnice, zb og čega nije mogao sam hodati. Kao jedan od prvih sponzora Sun Yat-sena, upoznao j e Chianga kao jednog od liječnikovih pomoćnika - upravo u Zhangovoj kući je Chiang upo znao svoju tinejdšersku mladu. Cilj ekspedicije na sjever je bio Wu Peifu i njegovi saveznici u Hunanu, pravcem preko planinskog masiva iz Guangdonga. Uz pomoć Tang Shengzhia, glavna kolona NRV -a je brzo napredovala, a priključili su joj se i militaristi iz Guizhoua i šest dru gih generala kojima je Chiang ponudio koristi. Milicija Crvenog koplja je napada la snage vojskovođa. Iako se koristio inspiriranom retorikom da bi objavio kako će k ampanja odrediti "mogu li kineski narod i rasa ponovno uspostaviti svoju slobodu i neovisnost," također je prihvatio i prizemniji pogled svojih novih partnera. "O ni su spremni povezati se sa mnom, ili s bilo kim drugim, samo da bi spasili svo ju košu", rekao je svojoj šeni. "Svi su oni smrdljivi oportunisti!" Takvog pogleda i tog problema on se neće nikada otarasiti. Nakon zauzimanja Hunana, glavnog grada Changshe, ekspedicija se nastavila na sje ver duš šeljezničke pruge, da bi se smjestila na mjestu spajanja velikog jezera Dongti nga i Yangzija. Idući cilj je bio kompleks od tri grada VVuhan. Ispred vojske je b io, navodno nesavladiv, most nazvan Tingsiqiao, koji se prušao uz strmo šdrijelo. Generala Filozofa prenula je nadolazeća prijetnja te se ukrcao na vlak da bi osobn o nadgledao obranu mosta, s vojskom od 10.000 ljudi. Ali seljaci su vodili vojni ke nacionalista skrivenim stazama u napad i, nakon dvadeset i četiri sata ogorčene b orbe, izašli su kao pobjednici, s tim da je "nezavisna regimenta" pod komunističkim zapovjedništvom odigrala glavnu ulogu. Dvije trećine branitelja bilo je zarobljeno i li ubijeno. Mnogi OIO II. š REVOLUčIIA I REPUBLIKA su se utopili u bijegu; neke je pregazio VVuov vlak. To je bila velika pobjeda, ali su zapovjednici Guangxia i Hunana zadršali svoje trupe van borbe, stoje predst avljalo naznaku budućih neslaganja.12 Wu je pokušao dobiti pomoć svog nekadašnjeg protivnika, vojskovođe s istoka, Suna Chuafa nga, čiji utjecaj se prostirao preko Zhejianga, Ji-angsua, Anhuija i ]iangxija, s Nanjingom kao glavnim gradom. Ali Sun je pokazao koliko je Wu bio u pravu, kad j e razmišljao o pomanjkanju odanosti medu vojskovođama. Chiang je već bio u tajnim preg ovorima s njim, ali je militarist s istoka više volio sačekati rezultat borbe u Sred njem Yangziju, računajući da, ako sudionici oslabe jedan drugoga, moše samo profitirat i. Početkom rujna jušnjaci su stigli do grada VVuchanga u VVuhanu te su ga opsjeli. VVu je pobjegao preko rijeke u Hankou. Našavši se s vojskovođom na doručku, novinar John Po vvell gaje zatekao depresivnog i pijanog. Nosio je pohabani primjerak klasičnog vo jnog teksta iz trećeg stoljeća. "Oni tada nisu imali nikakve strojnice niti avione", primijetio je s tugom.33 Zaštićen svojim jakim zidinama, VVuchang je izdršao pet tjedana; nacionalisti su ušli u grad na simboličan dan 10. listopada, na petnćstu godišnjicu pobune u tom mjestu 19 11. godine. Na drugoj obali Yangzija, general zadušen za obranu Hanvanga uzeo je v elik mito i predao se. Treći grad, Hankou sada je bio prepušten milosti jušnjaka i VVu je odlučio da mu je vrijeme pobjeći u Henan. Vojnici, koje je ostavio iza sebe, po opisu jednog novinara kao "odrpani i prljavi... bolesni i izgladnjeli", sukobili

su se s "pristojnim i vrlo discipliniranim" nacionalistima.3'1 To je bio pothvat koji oduzima dah, pobjednički zahvaljujući vojnoj vještini, politici , populističkoj privlačnost i korupciji. Iako, naravno, sve nije bilo savršeno, vojnic i NRV-a su se borili s hrabrošću, odlučnošću, brzinom i vještinom kakva je bila poznata samo u najboljim vojnim jedinicama. Među njima je bila i šenska jedinica "Usuđujem se umri jeti" koju je vodila "kantonska Ivana Orleanska", koja je fotografirana u jahaćim hlačama, čizmama do koljena, tunici s pojasom i s vojnom kapom. Kombinacija NRV i ob ećanja modernizacije i poljoprivredne reforme dali su ekspediciji na sjever jednu takvu vrstu privlačnosti, koja se pokazala neodoljivom. "Nemoguće je izbjeći zaključak da su Kantonci postigli zadivljujuće stvari", pisao je do pisnik lista Dnevnik Sjeverne Kine. Nacionalističkim interesima je nadalje pomogao dogovoreni kraj dugotrajnog štrajka u Kantonu, stoje uklonilo uzrok nestabilnosti u lokalnoj bazi. Kao nastavak paralele sa POPIlELJtNA NACUA srednjovjekovnom Europom iz prošlog poglavlja, ekspedicija je označila izbijanje per ifernih snaga na središnju pozornicu, po modelu Engleske iz četrnćstog i petnćstog stoljeća. Prijašnja koncentracija na sjevernu Kinu premještala se kako su jušni militar isti jačali na nacionalnoj razini.'5 Neki kasniji pisci će prikazati njihov uspjeh prije svega kao proizvod političkih re volucionara, ali to bi značilo prenaglasiti njihovu vašnost. Područja u kojima su bili aktivni kadrovi iz komunističkog Instituta farmera, definitivno su iskazali svoj radikalizam. Bilo je seljačkih pobuna, kako se priblišavala NRV, a seljačke udruge su izbijale na vidjelo. U Changshi, radnička organizacija je pomogla protjerati VVu P eifuove trupe. Ali jezgra kampanje je i dalje bila vojna snaga iz Cantona i njez ini saveznici. Pobjede, koje su natjerale vojskovođe da se povuku, su zadobivene o rušjem i podmićivanjem, ne evangelizacijom ili masama. Jedan tadašnji poster je odrašava o stvarnost prikazujući vojnika s nataknutom bajunetom kako se kreće naprijed ispred seljaka, radnika, slušbenika i studenta.3(1 Nakon što je zauzeo VVuhan, Chiang je odlučio udariti na istok, na Jiangxi na putu z a novi cilj, Nanjing i Shangaj. Iz nepoznatih razloga, nije se konsultirao s Gal enom; mošda mu je uspjeh udario u glavu ili je jednostavno htio biti svoj čovjek. Na kon što su osvojili glavni grad provincije Nanchang, nacionalisti su bili prisilje ni povući se pred napadom vojskovođe Sun Chuangfanga, koji im je nanio najveće gubitke ikada. Pozvali su Galena i organizirana je protuofenziva uz zračnu pomoć. Nanchang je bio ponovno zauzet. Nacionalisti su sada mogli tvrditi da su osvojili tri četvr tine milijuna kvadratnih kilometara sa sto sedamdeset milijuna stanovnika. NRV i savezničke vojske imale su zajedno 260.000 ljudi. Bilo je izgubljeno 25.000 vojni ka, 15.000 od njih u Jiangxiju. Političari iz CantOna, većina njih na ljevici partije, premjestili su vladu u VVuhan , gdje im se pridrušio Borodin. Htjeli su se pošuriti prema središnjoj Kini da bi se p otukli s Manđurcima i osvojili Peking. Ali Chiang je ostajao usredotočen na napredov anje prema Nanjingu i Shanghaju, s tim da je prvi od ta dva grada simbolizirao k ratkotrajnu republikansku vladu pod Sun Yat-senom, a drugi je bio potencijalno v eliki izvor novca. Slijedeći svoje planove, general je primio dva posjetitelja iz Shanghaja, koji su putovali uz Yangzi kako bi se s njim sastali. Jedan od njih, Rošavi Huang, bio je kum šangajskog podzemlja i njegove svemoćne Zelene bande, čiju je pomoć Chiang šelio imati kako bi se mogao suprotstaviti sindikatima ko je su vodili komunisti u gradu i koji su se trudili uspostaviti sovjet. Zauzvrat , Huang je trašio da banda moše PIO II. - KEVOLUčIIA i republika

slobodno proširiti svoje poslove s opijumom, prostitucijom, kockanjem i reketiranj em rada. Nema zapisa o Chiangovom odgovoru, ali događaji će pokazati da je bio sprem an na taj ustupak. Drugi posjetitelj je bila Soong Ailing, najstarija i najpametnija od tri kćeri pok ojnog šangajskog tajkuna Charlie Soonga. Pored niskog rasta i debeljuškaste pojave, Ailing je krasio i zapovjednički karakter; ona se uvijek dršala u pozadini, ali je v ukla mnoge obiteljske konce. Obrazovala se u Sjedinjenim Dršavama, Sun Yat-sen ju je zapazio na svojoj ekspediciji vlakom 1912., a onda se udala za potomka bankar ske obitelji u Shaanxiju Kong Xiangxija (na zapadu poznatiji kao H. H. Kong), ko ji je tvrdio da je Konfucijev potomak i koji je imao čvrste veze s kompanijom Stan dard Oil. Kong je imenovan za ministra industrije u vladi u VVuhanu, iako nije b io veći ljevičar od svog zeta, ministra financija, T. V. Soonga.'7 Putujući privatnim parobrodom na sastanak s Chiangom, Ailing je sa sobom nosila up ozorenje i jednostavan prijedlog. Prema sjećanjima Chi-angove šene, kako joj je on i spričao odmah nakon tog sastanka, najstarija sestra Soong zaprijetila mu je da će ga ljevica eliminirati, ako ne dobije podršku šangajskog poslovnog svijeta. Njena obit elj to moše srediti. Zauzvrat, Chiang će ošeniti njenu mladu sestru, Meiling. To će, račun ala je Ailing, omogućiti da njen klan istovremeno kontrolira vojsku i vladu, te da će tako dodati vojnu snagu svojoj financijskoj moći.38 To je bilo upravo ono što je general htio čuti. činjenica da se čulo kako je Meiling pri je nekoliko godina prezirala Chianga kao "seljaka", nije bila od nikakve vašnosti. On je odavno šelio da ude u začarani krug Soong-Sunovih; prema riječima Sunove udovic e, on joj se udvarao preko jednog posrednika nakon smrti njenog muša. Ali tu je po stojala jedna prepreka; on je već imao šenu. Da bi je se oslobodio, smislio je plan da ona ode u Ameriku na pet godina, dok b i se on ošenio s Meiling. Zatim se obvezao da će ponovno šivjeti zajedno. Rekao joj je , da je siguran kako će se ona slošiti s njim, jer je to bio put ka ujedinjenju Kine . "Na kraju", dodao je, "prava ljubav se mjeri šrtvom koju je čovjek voljan učiniti." Ona je, šokirana, otišla majci u Shanghaj razmisliti o svemu, dok je Chiang ponovno krenuo prema delti rijeke Yangzi.w Napredovanje je dovelo NRV licem u lice s novim neprijateljem, Generalom Pasje M eso iz Shandonga, saveznika Starog Maršala u koaliciji poznatoj kao Anguojun, odno sno Narodna Vojska Mira. Krajem veljače 1927., Zhang Zongchang se ukrcao na svoj p rivatni vlak da bi se pridruPOPIJE L JE NA NACIJA šio svojim trupama u Donjem Yangziju. Pratio gaje njegov harem, dok je sjedio na l akiranom sanduku od tvrdog drveta, pio i pušio. Galen je organizirao ofenzivu, koj a je potjerala trupe vojskovođa natrag uz rijeku prema Nanjingu, dok je muslimansk i član Guangxi Klike, Bai Chongxi, vodio vojsku s juga na sjever. Lokalni viši dušnosn ici su pobjegli preko granice. Gradovi su plaćali Shangdongske trupe da ih napuste bez incidenata.411 Iako je na bojnom polju napredovanje išlo dobro, u KMT-u je politički pritisak brzo rastao. U VVuhanu, civilno vodstvo je pokušalo zauzdati Chi-anga, ukidajući mu poseb ne punomoći, koje su mu odobrili na početku ekspedicije, i stavljajući ga u podlošnost k omisiji koja je uključivala jednog komunista i jednog od njegovih najjačih kritičara, ministra pravosuđa, čovjeka koji je zapanjio gostujućeg novinara lista Manchester Guar dian Ar-thura Ransomea, kao "briljantan čovjek, ali s čijim mozgom nešto ozbiljno nije bilo u redu". Doznavši za korake poduzete protiv njega, general se udarao šakama u glavu i razbio vazu, plačući i psujući. Kad mu je jedan emisar iz VVuhana uručio prospek te, koji ga javno optušuju kao narodnog diktatora i pisma koja ga upozoravaju da s

mjesta prestane raditi na svoju ruku, Chiang se slomio, bjesneći oko kuće i odbijajući jesti ili govoriti.41 Idućeg jutra kad se smirio, pozvao je lojalne suradnike radi organiziranja protuna pada. Njegova najbolja obrana je bila nastaviti s ofenzivom kako bi ojačao svoj po lošaj na frontu Nanjing-Shanghaj. Kupio je podršku lokalnih političkih i vojnih osoba, pa su njegove snage postojano napredovale niz Yangzi. Dok je VVuhan postajao sv e radikalniji, general je pokazao svoje pravo lice, jer su njegovi ljudi na svom putu ubijali komuniste i zatvarali ljevičarske organizacije.42 U Shanghaju su komunisti i njihovi saveznici u radničkom pokretu pozvali na opći štraj k kojem se pridrušilo 100.000 radnika. Chiang i još jedan antikomunist, Bai, nisu uo pće pokušali ubrzati svoje napredovanje. Kao rezultat, štrajkaši su ostavljeni na milost i nemilost skupinama krvoločnih vojskovođa, koji su stavljali odsječene glave radnika u drvene kaveze i vješali ih na rasvjetne stupove. U sukob su se umiješali i bjelog ardijski plaćenici Generala Pasje Meso, ušavši u grad oklopljenim vlakom ukrašenim nebes koplavom, šutom i crnom bojom - jedan novinar opisao je taj događaj kao "zlokoban pr izor predivnih boja". Stranci u svojim rezidencijalnim četvrtima pozvali su pojačanj a da ih čuvaju od nevolja. Do sredine veljače u rijeci su bila dvadeset i tri ratna broda. Iz Hong Konga, Vijetnama i s Filipina stigle su svješe trupe, iako su, prem a Lancetu, Britanci imali toliko malo posla da je njihov glavni problem bio vene rična bolest.4-1 DIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA Iako je njihov štrajk bio ugušen, nije bila tajna da su sindikati i komunisti planir ali vlastitu akciju kad je NRV došla do rubnih dijelova grada. To se moglo prikaza ti ili kao pomoć pete kolone za nacionaliste ili kao ponuda za uspostavu sovjeta, ili oboje. To je bila jaka prijetnja za Chian-ga, jer bi štrajkaši uvelike po broju nadjačali njegove trupe. Shodno tome, on je skrojio plan o kojem je bio raspravlja o s Rošavim Huangom. šef bande, koji je isto tako bio šef kineskih detektiva u francuskoj koncesiji, sjed io je u sredini mreše veza i krvnih bratstava. Kao prava slika jednog šefa bande sta rog kova, ujutro bi u čajani izdavao naredbe, poslije podne je kartao, a zatim odl azio provesti večer s konkubinom; njegova šena, bivša voditeljica bordela, stvorila je vlastito bogatstvo vodeći prljave, noćne poslove. Ali Huang više nije bio čovjek od ran ije. Stvarna moć podzemne Zelene bande je prešla na mlade ljude, koji su bili bolje organizirani i koji su znali kako do kraja iskoristiti trgovinu narkoticima. Vodeća figura je bio Du Yuesheng, poznat kao "Velike Uši", iz očitih fizičkih razloga. R ođen u ribarskom selu, preselio se u Shanghaj, gdje ga je Huangova šena uzela pod sv oje okrilje. Našavši prikladno mjesto za sebe u kockarskim jazbinama, postojano je n apredovao kroz strukturu Zelene bande. Do 1925. je Du, mršavog tijela i ovisan o o pijumu, kotirao dovoljno visoko pa je mogao priređivati večere za Generala Pasje Mes o, kojemu bi, uz svako jelo, osigurao po jednu šenu. Du je s Huangom i još jednim suradnikom, Zhang Xiaolinom, koji je bio zadušen za vez e s vojskovođama, vodio kompaniju "Tri probitka", koja je imala promet od 40.000 s anduka opijuma godišnje. Još jedna od njihovih grupacija, kompanija "Crna tvar", izn uđivala je novac od opijumskih rasparčivača. Du, koji je slao iznudivače da isporuče mrtvačk e sanduke onima koji su mu se suprotstavljali, sklopio je dogovor s policijom Fr ancuske koncesije na osnovu kojeg je u njihovoj četvrti smjestio svoj dom; njegova šena, ovisnica o drogama, stanovala je na jednom katu, a dvije tinejdšerske ljubavn ice na odvojenim katovima. Ljubavnice su mu rodile šest sinova, koje su čuvali bjelo gardijski tjelohranitelji. Chiang je trebao čovjeka poput Huanga koji bi u svojstv u posrednika uklonio pri- I

jetnju komunista. Velike Uši je uspostavio miliciju, Udrugu zajedničkog kineskog napretka. Francuski g eneralni konzul, koji je bio vrlo zauzet "borbom protiv Sovjetske zajednice", ur edio je da policija koncesije štiti generalov glavni stošer te je nabavio 450 topova . Suradnja administracije Međunarodne četvrti je također bila od vitalnog značaja, jer s e nalazila na putu do glavnog koPOPIJE LIENA NACIJA munističkog uporišta, u četvrti radničke klase Zhabei. //Tada poznata kao Chapei, op.a.l l šef francuske policije, kapetan Fiori, Duu je dogovorio sastanak sa Sterlingom F essendenom, američkim predsjedavateljem Općinskog savjeta Međunarodne četvrti. Fessenden a je bio niski i punašni ljubitelj plesa s visokim šenama; jedan ga je dušnosnik američk og Ministarstva vanjskih poslova kasnije opisao kao "slabašno stvorenje koje se na Dalekom Istoku nije snašlo - očito je bio nesposoban za svoj pološaj".44 Kad je stigao u Duovu kuću, u predvorju je uočio poslošene puške i automatske puške. Uz Fi orijevom prisustvu bilo ga je lako uvjeriti kako naorušanim milicajcima treba dozv oliti prolazak kroz Međunarodnu četvrt. Kasnije je rekao novinaru Johnu Povvellu kak o se bojao da bi komunisti mogli pokušati zauzeti koncesije, što bi dovelo đo "sveopćeg nereda i krvoprolića, uključujući šivote tisuća Amerikanaca, Britanaca i drugih stranih dršvljana kao i desetke tisuća Kineza, koji su šivjeli u dijelovima grada pod stranom u pravom". članovi sindikata su zauzeli utvrđene pološaje u glavnim zgradama i opljačkali orušje iz p olicijskih postaja, lutajući ulicama i ubijajući masovno namještenike stranih firmi, k oji su u panici bješali. Nakon borbi koje su po procjeni odnijele 300 šivota i u koj ima je spaljeno 3000 zgrada, sindikati su preuzeli kontrolu nad Zhabeijem. 18. ošu jka 1927. proglašen je opći štrajk, a jedinice generala Baija upale su kroz jušni dio gr ada. Komandanta garnizona su podmitili kako bi predao planove obrane. Usprkos njihovoj zastrašujućoj reputacije, ljudi Generala Pasje Meso jedva su ispali li hitac, iako je ruski vlak priredio kratku predstavu otpora, prije nego se nje gova postava predala. "Bilo bi pogrešno reći da je otpor Sjevera propao", zabilješio j e Dnevnik Sjeverne Kine. "Nikakvog otpora nije ni bilo." Trupe vojskovođa su se po kušale pridrušiti izbjeglicama, koji su hitali da uđu u strane koncesije. Jedan američki novinar, Henrv Misse-lvvitz, nazvao ih je "najočajnija i najobeshrabrenija grupa ljudi koju sam ikad vidio u svom šivotu. Njihove uniforme su bile istrošene i podera ne, mnogi su bili ranjeni jedva previjeni; izgledalo je da su se i same duše tih l judi raspadale.""15 Suočen s prizorom snage sindikata, Bai je oprezno napredovao - NRV je imala samo 3 000 ljudi u građu. Chiang je došao tek 26. ošujka; njegov prvi sastanak je bio s Rošavim Huangom. Vidljivo zadovoljan planiranjem akcije protiv ljevice, otplovio je uzv odno uz Yangzi. Kako su štrajkaši ignorirali Baijevu naredbu da se vrate na posao, p orasle su spekulacije da će ljevica objaviti sovjet na velikom skupu, koji je sazv ala u pozdrav PIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA starom Chiangovom rivalu, VVang Jingvveiju, koji će uskoro doći u Shang-haj, na svom povratku iz egzila u Europi. U Francuskoj koncesiji je masa provalila glavna vr ata na Bulevaru dvije Republike (Boulevard des Deux Republiques). Strani komunis ti su nagrnuli unutra; prema riječima novinara Johna Powella, neki su šivjeli na vis okoj nozi, kupujući zapadnjačke automobile, sve dok ih voda Komunističke partije Ameri ke Earl Browder koji je ondje bio u posjeti, nije pozvao na red nakon što je na ra skošnom banketu jeo samo kruh i vodu.46

Opasnost da se atmosfera protiv stranaca ne pretvori u veliko nasilje pokazala s e u Nanjingu, kojega su nacionalisti zauzeli dan nakon što su ušli u Shanghaj. Ljudi generala Pasje Meso su pobjegli pljačkajući, paleći i silujući kuda god su prolazili. D olazeća nacionalistička šesta armija, koju nije kontrolirao Chiang, napala je strane k uće i urede, ubivši na mjestu britanskog kapetana luke i lučkog liječnika, a ozbiljno ra nivši britanskog konzula. Američki dopredsjednik sveučilišta je također ubijen, zajedno s francuskim i talijanskim katoličkim svećenikom. Japanski konzulat je bio ispreturan. Dvadesetak američkih šena i djece izbjegli su opasnim putem preko polja, dok se po njima pucalo. Nakon što su Zapadnjački brodovi, ukotvljeni na rijeci Yangzi, zasuli grad granatama, napadi su prestali. Chiang je za incident u Nanjingu krivio komunističkog šefa političkog odjela šeste armij e, "loše karaktere", sjevernjake u uniformama jušnjaka i "ono što bi se moglo nazvati protumisionarskim pokretom". Nekoliko desetina vojnika je bilo strijeljano. Svej edno su nacionalisti protestirali protiv bombardiranja sa stranih brodova, a u S hanghaju su protuimperi-jalistički plakati prekrili zidove. Strane vlade i zajedni ce u svojim četvrtima bile su u pometnji. Američka trgovačka komora u Shanghaju donije la je odluku o američkoj orušanoj intervenciji. List Dnevnik Sjeverne Kine izdao je čl anak s naslovom "Kako primijetiti komuniste na kino predstavama i ostalim javnim okupljanjima".47 Strah od komunizma je narastao početkom travnja, kad je, u dogovoru sa zapadnim di plomatima, Stari Maršal poslao svoje ljude u Peking u predio s veleposlanstvima, d a napadnu Sovjetsko poslanstvo i da potjeraju kineske komuniste koji su se tu sk lonili. Među uhićenima je bio vodeći teoretičar u zemlji, marksist Li Dazhou, koji je br zo osuđen i pogubljen; njegova sedamnćstogodišnja kćer je mučena tri dana, prije nego što su je zadavili. Za dokumente koji su zaplijenjeni iz poslanstva reklo se da su predstavljali planove za revoluciju u Kini. I L' L' I j t L ; t IN A IN /\ L I J f\ Da bi do kraja završio svoje pripreme, Du Velike Uši je pozvao najmoćnijeg šangajskog ra dničkog vodu u Wang Shouhua //Također poznatog i kao He Songling, op.a.ll na večeru. W ang je imao dobar razlog da prihvati poziv; ako je sovjet bio oformljen, trebala bi mu neutralnost u odnosu na gradsko podzemlje. U osam navečer 11. travnja, njeg ova kola s vozačem prošla su kroz vrata dvorišta Duove kuće u Francuskoj koncesiji. U pr edvorju ga je dočekao drugi čovjek iz trijumvirata Zelene bande Zhang Xiaolin, koji mu je rekao da bi trebao ukloniti barikade i promijeniti stranu. VVang je taj pr ijedlog odbio. Na to su četiri gangstera skočila na sindikalnog vodu. Jedan, poznat kao "Stara Vrana", pokušao gaje zadaviti. U tom trenutku, prema jednom izvješću, Du se pojavio na vrhu stepeništa, s bestjelesnim pogledom i glasom pod utjecajem opijum a. "Ne ovdje!" po-vikao je. "Ne u mojoj kući!" Poslušnici su VVanga nabili u vreću mis leći da je mrtav i odvezli se na jednu pustopoljinu da ga zakopaju. Kad su završili s kopanjem groba, VVang je zaječao. Gangsteri su ga zakopali šivog."18 Nekoliko sati kasnije, dvije tisuće naorušanih članova Duove milicije raspršilo se dilje m grada prije zore, noseći plave uniforme i bijele trake preko ruke s kineskim zna kom za "rad". U samu zoru 12. travnja, poziv trube je odjeknuo iz vojnog glavnog stošera, a sirena je stala zavijati s topovnjače na rijeci. To je bio znak za napad na radnički pokret, kojima su se pridrušili nacionalistički vojnici. Uporišta ljevice b ila su srušena. Na ulicama su ljude strijeljali i odrubljivali im glave. Bilo je i zvještaja da su zarobljenici šivi bacani u peći lokomotiva na Jušnoj šeljezničkoj postaji iako je to mošda bila više zasluga mašte francuskog pisca Andrea Malra-uxa nego stvarn ost, taj opis pretvorio se u simbol okrutnosti započete represije te je zabilješen k ao primjer svega onog što se tek spremalo.

Kao da jutro 12. travnja nije donijelo dovoljno dokaza čemu su se suprotstavili, d emonstratori predvođeni šenama i djecom, poslije podne su marširali na komandu armije u znak protesta. Dočekani su strojnicama i bajonetima. Uspostavljen je Komitet za čišćen je. Ljudi Zelene bande upali su u stošer sindikata kako bi uspostavili novu radničku organizaciju pod vlastitom kontrolom. Sve u svemu, moguće da je poginulo između pet i deset tisuća ljudi. Mnogi od tri stotine zatočenika koji su odvedeni u vojni kamp Longhua na rubu grada, tamo su i pogubljeni. "To je bio krvošedan rat", pisala je Chiangova sekretarica Chen Li-fu. "Moram priznati da je ubijeno mnogo nedušnih lj udi."49 Među onima koji su pobjegli je bio i Zhou Enlai; u jednom trenutku su ga uhitili, ali je pobjegao - govorilo se da mu je Chiang pomogao PIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA kako bi mu vratio uslugu kad su ga, jednom prilikom, komunisti spasili od nasiln ih ljevičara u Cantonu. Zhou i njegova šena su se sakrili u hotelu Vvester Astor Hou se. Da bi se izmiješao s ostalim gostima, Zhou je odjenuo trodijelno odijelo i kup io par košnih cipela, dok je njegova šena nosila modernu kinesku odjeću s visokim potp eticama. Nakon dva mjeseca provedena u prostranoj sobi s pogledom na rijeku, kre nuli su prema Shanghaju. Najvjerojatnije im je Chiang omogućio odlazak, jer nema s umnje da je hotelsko osoblje uključivalo i članove Zelene bande koji bi obavijestili Dua o paru iz sobe 311, a ovaj bi to odmah prenio generalu. //Ta priča je izašla 19 73. i ispričao ju je Zhou kad je u posjeti bio francuski predsjednik Georges Pompi dou; stajali su na vrhu bloka s apartmanima u hotelu Broadway, s pogledom na hot el Astor House, koji se ponovno otvorio kao hotel s brojem 311 na jednoj od soba u redovnoj ponudi. Op.a./f"' "Bijeli teror" se proširio iz Shanghaja. U Huangzhou, mladićima i djevojkama, prema izvještajima, odrubljivali su glave samo zato što su progovorili, dok su ljude lomil i na spravama za mučenje ili su ih vješali u kavezima da umru od gladi i šedi. U Canto nu su zajedno vezivali konopom komuniste ili osumnjičene da su komunisti, vodili i h na igrališta i strijeljali. Hunan je bio poprište posebno divljačke i produšene konfro ntacije, jer je desnica trašila iskorjenjivanje seoskog radikalizma koji su posija li komunisti, što je rezultiralo sveopćim otporom, poznatim kao Pobuna jesenje šetve; tako je počeo regionalni konflikt koji će se protegnuti na čitavo desetljeće, a odnijet će oko 300.000 šivota.31 U Shanghaju, šezdeset poslovnih grupa je poslalo telegramsku čestitku Chiangu nakon či stke od 12. travnja. Ali sada su oni bili na redu, jer su KMT i Zelena banda uzd rmali kapitaliste. Oformljena je Komisija za financije da se odluči tko ima koliko za platiti. Ako plaćanja ne bi bila izvršena, gangsteri ili snage osiguranja odlazi li bi u posjetu. Sredstva u vrijednosti od sedam milijuna dolara otuđena su od jed noga magnata koji je nadzirao proizvodnju brašna. Kad je jedan konzervativni poslo vni voda odbio platiti deset milijuna dolara, protiv njega je izdan nalog za uhiće nje; kad je on pobjegao, njegova je brodarska tvrtka konfiscirana, a Chiang je o dabrao jednu od njegovih kuća za svoj dom u Shanghaju. Otmicama se nabavljala goto vina, pod izlikom zadršavanja osumnjičenih za subverzivno djelovanje. "Milijunaši su b ili uhićivani kao 'komunisti'" zabilješio je jedan tadašnji promatrač; šrtve su uključivale i trogodišnjeg sina vlasnika robne kuće Sincere.5Zapadnjaci su s olakšanjem dočekali ponovno uspostavljanje reda i rOPIIt Llf NA N A C I JA završetak komunističke prijetnje. Oni se nisu zabrinjavali događajima s druge strane b odljikave, šičane ograde koja je okrušivala koncesiju, iako je šest aviona kompanije Rov al Air Force za svaki slučaj bilo parkirano na gradskom trkalištu. Na dan kada je čist

ka započela, najvašnija briga stanovnika Međunarodne četvrti bila je dršati Kineze podalje od svojih parkova i vrtova.53 Za njihovu pomoć, desni KMT-ov rešim koji je uspostavljen kao rival ljevičarskoj vladi u VVuhanu, nagradio je Dua i njegove kolege tako što im je dozvolio daljnje razvi janje njihovog carstva kriminala. fVancuzi su se slošili da njihovi vojni brodovi št ite brodove koji prevoze narkotike i, za kompenzaciju u gotovini, dozvolili su g angsterima otvoriti kockarnice u njihovoj koncesiji. Vlasti u Međunarodnoj četvrti k onačno su postigle dogovor koliko će iznositi naknada za koju će Zelena banda tamo slo bodno prodavati narkotike. Kad je oformljen vladin ured za monopol na opijum, s proklamiranim ciljem iskorjenjivanja uporabe droge u roku od tri godine, na čelu m u je bio Zhang Xiaolin, jedan od šefova Zelene bande koji je mirno promatrao kako su u kući Du Yueshenga vođu radničkog sindikata napali toljagama.54 Napad desnice KMTa na ujedinjenu frontu je izgledao neizbješan, uzimajući u obzir rivalske ambicije o biju strana. To je pretvorilo "buđenje" Kine u krvavo razračunavanje u novom valu na silja. šesnćst godina nakon zbacivanja dinastije Qing, nada u izgradnju nacije ko ja bi se mogla razviti na racionalnim osnovama, uz poštivanje pojedinca i jednakih mogućnosti za sve, a ne samo za elitne moćnike, još jednom je dovedena u pitanje. 10. Podijeljena nacija Uspjeh Kuomintanga nije mogao ostaviti najveće kineske vojskovođe ravnodušnima. Zhang Zuolin je bio čovjek sa sjevera i imao je dovoljno interesa ostati u igri - on je planirao postati car; dizajniran je carski porculan i kad se Stari Maršal vozio gr adom u oklopnim kolima ulice su se zatvarale i posipale carskim šutim pijeskom. Al i napredovanje nacionalista zahtijevalo je akciju. Maršalov dvadesetosmogođišnji sin, Zhang Xueliang, Mladi Maršal, vodio je vojsku preko šut e rijeke sjeverno od VVuhana, dok je general Pasje Meso regrupirao svoje snage r adi napredovanja na Nanjing. Iako su Shandongove snage došle dovoljno blizu Nanjin gu i mogle bombardirati grad, naređeno je povlačenje, kako bi se Chiangovim trupama omogućilo napredovanje prema sjeveru preko istočne Kine, krećući se "kao limunada kroz s lamku", kako je to ilustrirao list Dnevnik Sjeverne Kine. Vojska od 70.000 ljudi koju u VVuhanu je smjestila vlada KMT-a, pobijedila je u seriji teških borbi za šel jezničke gradove, pretrpjevši velike gubitke, što je prisililo Mladog Maršala da se povuče iza šute rijeke, gdje je postavio jaku obrambenu crtu s artiljerijom. Mladi Zhang nije bio sređeni zapovjednik i vrlo brzo je razvio ozbiljnu ovisnost o drogi. "Pušio sam opijum zbog ljutnje i pritiska koji mi je zadavalo zapovijedanj e vojskom", rekao je u jednom TV intervjuu 1992. godine. "Jedan vojni liječnik mi je pokušao pomoći koristeći veliku dozu nekog lijeka da se oslobodim ovisnosti. Na kra ju sam se oslobodio droge, ali sam postao ovisan o tom lijeku." To je bio morfij , o kojemu je postao toliko ovisan da su mu leđa bila prekrivena ubodima igle.1 Oba nacionalistička krila tako su dobila šeljeni prostor, ali se njihov unutarnji ra scjep proširio. U VVuhan su Chianga izbacili iz KMT-a, a masovni sastanak u glavno m gradu ljevice ga je prokazao kao "kontrarevo-lucionarnog šefa". General nije bio zabrinut i zadobio je jednog saveznika u veteranu Hu Han minu, koji se vratio i z progonstva. Drugi povratnik, VVang Jingvvei ponovno se udrušio s Borodinom u VVu hanu, gdje je vlada 4 PIO II. ¦ RIVO! UCIJA I RE PURI IKA nastojala odršati na šivotu ujedinjenu frontu, jer su masovne organizacije i sindika ti samo nicali - postojao je čak i jedan za budističke svećenike i redovnice.

Prosvjednici su marširali ulicama VVuhana mašući zastavama pozivajući na svjetsku revolu ciju. U okolnim selima, više od dva milijuna seljaka i malih farmera se pridrušilo u drugama koje su vodili komunisti koji su preuzeli velika imanja i dijelili šito. R evolucionarni sudovi su osuđivali "zlu gospodu" i njihove lakaje. Proglašeni su praz nici kojima su se obilješavali Marksov rođendan i Lenjinova smrt. Trgovci su plaćali v elike poreze. Studenti su trašili ovlasti da potjeraju profesore. Pod vodstvom Sun Yat-senove udovice, ustanovljene su šenske institucije. Jedan ruski avijatičar došao je kako bi se na nebu svakodnevno mogli pročitati novi zračni natpisi. Novi duh je impresionirao čak i Dnevnik Sjeverne Kine, glas britanskog establišmenta u Shanghaju. "Bez obzira koliko netko moše prezirati faze današnjeg Nacionalnog pok reta, postoji jedna vašna činjenica - narod, općenito, izgleda đa je ušao u kraljevstvo sl obode i sigurnosti u čemu nikad prije nije ušivao", pisao je dopisnik tog lista. Lju di su zajedno radili, dodao je. Vlasnici dućana se nisu bojali da će biti opljačkani. še ne i djevojke su mogle izlaziti i biti sigurne - izazivajući pritušbe grupe koja se nazvala "Muševi emancipiranih šena" kako njihove šene ne dolaze kući noću i ponašaju se "kao ulične mačke".2 Borodin koji se okolo vozikao u nekadašnjem VVu Peifuovom automobilu, propovijedao je miran i "dug pogled". Iako je patio od malarije, uvijek je bio nenadmašan u an aliziranju kineskih problema. "Njegov spor, odlučan način govora, njegovo odbijanje da ga pošuruju ili naljute, njegovo inzistiranje na osnovnim crtama akcije, koje o dređuju događaje u detalje, davali su dubok i promišljen karakter njegovom govoru", na pisao je američki dopisnik Vincem Sheean, nakon nekoliko susreta s Borodinom.1 Međutim, VVuhanova vlast je pokrivala samo dvije provincije, što znači đa im je porezna osnova bila preniska. Zato su morali nametnuti velike dadšbine za plaćanje svoje voj ske i troškova reforme. Prihod je bio jako okrnjen kad su Chiangu naklonjene trupe zauzele glavno carinsko mjesto na Yangziju. Visoki porezi su udaljavali trgovce . Kolera je odnijela tisuće šivota. Vojni časnici, koji su bili kupili imanja, nisu bi li zadovoljni podjelom zemlje. Porasla je nezaposlenost, jer su štrajkovi doveli v elike tvornice do zatvaranja. Inflacija je bila visoka, a ministar financija T. V. Soong napustio je Shanghaj šaleći se na način na koji su njegove "lijepe novčanice" i zgubile vrijednost.4 IVPIIE l.šE NA NACIJA Kako se ekonomska situacija pogoršavala, vlada je usmjerila svoje napade na stranc e, zabilješivši značajan uspjeh u trenutku kada su Britanci pristali vratiti svoju kon cesiju, nakon što ju je napala velika gomila ljudi. Britanske trupe i svi civili k oji su htjeli otići, plovili su niz Yangtzi. Pri odlasku se britanski garnizon sje tio da su zaboravili obavijestiti Sikhe na straši; nekoga su poslali da ih dovede, ali su naišli na skupinu Sikha koja je marširala slaveći pobjedu nad imperijalizmom.5 Razlika između dva suparnička krila stranke mogla se objasniti kontrastom između VVuha na i grada 700 kilometara nizvodno koji je snabdijevao Chianga novcem. "Nigdje d rugdje nije moguće zamisliti intenzivniji šivot", napisao je britanski autor Aldous Huxley o Shanghaju. U njemu je bilo pola kineskih automobila i najveća brodogradil išta. Njegove višeetašne robne kuće predstavljale su cvijet maloprodaje. Okretni mladi K inezi pokupili su zapadnjački stil odijevanja i ponašanja; šene su on-dulirale kosu i nosile haljine s preklopima. Upadljive secesijske zgrade u stranim koncesijama s u od njega napravile svjetski centar arhitekture kao i dom knjiševnosti, umjetnost i, filma i političkih rasprava. Noćni šivot je bio poznat po svojoj šivosti, s više deseti na tisuća prostitutki. Shanghai je imao prvu kinesku burzu, središte divljih spekulacija i nelegalnih tra

nsakcija. Poduzetnici su dolazili iz svih dijelova Kine i inozemstva, nekoliko v elikih tajkuna i mnoštvo manjih investitora. Stranci su povukli crtu. H. E. Morris , vlasnik Dnevnika Sjeverne Kine posjedovao je kompleks zgrada u stilu "British Home Counties" koji je pokrivao jedan cijeli gradski blok. Irački šidov, Victor Sass oon, invalid iz Prvog svjetskog rata koji je volio konjske trke, šivio je u lovačkoj kući, napola oblošenoj drvetom i apartmanu s pogledom od 360 stupnjeva na vrhu Sass oon zgrade kod šangajskog nasipa; Noel Coward je napisao Privatne šivote za 48 sati, toliko je morao mirovati zbog prehlade jednog vikenda u Sassoonovom hotelu Cath av. Elly Kadoorie, drugi irački šidov, plesao je tango u plesnoj dvorani od 150 kvad ratnih metara, koja je bila osvijetljena s 3600 šarulja u njegovoj bijelo obojenoj kući za odmor nazvanoj "Mramorna dvorana". Silas Hardoon, koji je započeo raditi ka o strašar u skladištu, šivio je sa svojom euroazijskom šenom i desetero usvojene djece n a imanju s tri kuće, paviljonima, umjetnim brdima, jezerima i nasadima bambusa, al i je još uvijek osobno sakupljao rente u svome carstvu nekretnina, radeći u zapuštenom uredu bez tepiha, zavjesa ili grijanja." Japanci su upravljali trećinom pređionica pamuka. Kad se doselilo pedeset tisuća ruski h carista, vrlo brzo su postali vlasnici dućana, tjeloPIO II. REVOLUCIJA I REPUBLIKA hranitelji i hostese u plesnim dvoranama, od kojih su neke tvrdile da su princez e. Broj Kineza koji je šivio u koncesijama bio je daleko veći od broja stranaca. Iak o su neki bili bogati, većina je imala tešak šivot, radeći duge smjene u tvornicama, gur ajući rikše ili obavljajući poslove fizičkih radnika na dokovima, radeći bilo kakav fizički posao koji su mogli naći, ponekad spavajući na pontonima blizu rijeke ili na ulici, prošeci, prodajući kćeri za podvođenje. U tvornicama svile, djeca su radila jedanćst sa ti na dan, promočena do koše od pare, dok su im tijela teturala od iscrpljenosti, a nadglednici stajali pored njih s toljagama. "šuti sindikati" koje su vodili Zelena banda i njeni suradnici, poneki i iz KMT-a, uzimali su svoj dio, koristeći štrajkov e i štrajkolomstvo za iznuđivanje od poslodavaca. Albert Einstein je prilikom posjet e Shanghaju opisao tamošnje radnike kao "okrutno zlostavljane ljude, tretirane gor e nego stoka... ljude koji su vrijedni, stenju, ali ipak izdršavaju". Kako je izre ka govorila, grad je bio tanka šnita neba na debeloj šniti pakla.7 Za neke je izgledalo da su nemoral i modernizam neraskidivo povezani. Chen Duxiu , akademik "četvrtog svibnja", koji je napredovao na čelo Komunističke partije, progla sio je stanovnike grada "izdajničkim poduzetnicima" koji su surađivali sa strancima, prevarantima, prostitutkama, gangsterskim političarima ili prodavačima promiskuitet nih ljubavnih susreta i praznovjerja. Drugi su krivili zadovoljstva koja je grad nudio, za potkopavanje temelja izgradnje nacije." Dok se uspinjao stepeništem u Velikom svjetskom centru zabave, u vlasništvu Rošavog Hu anga, filmski redatelj Josef von Sternberg vidio je "stolove za kockanje, djevoj ke koje su monotono pjevale, mađioničare, dšepare, automate za zabavu, vatromet, kavez e za ptice, ventilatore, mirisne štapiće, akrobate i restorane u tamnocrvenoj boji, desetak brijača, čišćenje ušiju voskom, šonglere, lijekove od trava, salone za sladoled, fot ografe, nove grupe djevojaka, u haljinama s visokim ovratnicima, prerezanim da s e vide bokovi, otvorene toalete... galerije za fotografiranje, stolove za igru " fan-tan", kola sreće, koja se okreću, stolove za masašu, akupunkturu, stolove s vrućim r učnicima, osušenu ribu i iznutrice i plesne platforme sa mnoštvom glazbenika, koji su se međusobno natjecali tko će koga izbaciti... djevojke čije su haljine bile rasporene do pazuha, punjenog kita, pripovjedače, balone, predstave golih plesačica, maske, čud esna ogledala s iskrivljenim odrazom, dvije kabine za pisanje ljubavnih pisama s

piscima koji su garantirali rezultate, artikle od gume i hram pun divljih bogov a i štapića kineskog idola Jossa." //"Veliki svijet" još uvijek IVPIIE L JE NA NACIJA stoji, s ogledalima s iskrivljenim odrazom na ulazu, ali predstavlja dvoranu za karaoke i gimnastiku koju izvode školska djeca na mjestu nekadašnje urnebesne zabave kojoj je Sternberg bio svjedok. Nekada impresivno zdanje danas nadvisuju dva su vremena tornja. Op.a.lt' Iako je vojska odbila napad Mladog Maršala, vlada u VVuhanu je osjećala potrebu za m oćnim prijateljem protiv mandšurskih trupa, koje su i dalje bile prijetnja, jer su s e i dalje ukopavale duš šute rijeke. Njen izbor je bio Kršćanski General, Feng Yuxiang, koji je jedva čekao da proširi svoj utjecaj na područje Yangzija, nakon što se vratio u Kinu s produšenog puta u Rusiju i podigao novu vojsku. Njegove progresivne izjave i zalede koje je imao u Moskvi, učinili su ga prihvatljivim partnerom. Delegacija koju je predvodio VVang Jingvvei, je otputovala da ga dočeka u šeljezničkom čvorištu u Zhengzouu. //tada poznat kao Chengchow, op.a.ll Feng je stigao u strašnjem dijelu kamiona, noseći jednostavnu uniformu i švačući komad kruha; tek kasnije je izašlo na vidjelo da je do predgrađa doputovao privatnim vlakom. Delegacija KMT-a je mimo Chianga iznijela plan za drugu fazu ekspedicije na sjever, do Pekinga. Da bi za dobila podršku vojskovođe, slošila se s njegovim zahtjevima - zapovjedništvo nad pohodom protiv Mladog Maršala, kontrola nad Henanom i osvojenim provincijama, uz dobru is platu u novcu. Feng je ohrabrivao posjetitelje nazivajući Chianga "nehumanom stvar i, vučjeg srca i pasjih pluća"."1 Međutim, na posebnim razgovorima, na koje komunistički članovi delegacije nisu bili po zvani, on je zatrašio otpuštanje sovjetskih savjetnika i skidanje komunista sa njiho vih pološaja u vlasti. Uvijek povodljiv, VVang i njegovi nekomunistički kolege izjav ili su da su na to spremni. Naravno, dogovor je ostao tajan. U VVuhanu je Borodi n mogao izjavljivati: "Maršal Feng je naš prijatelj." Ali kada su borbe započele, njegovi vojnici su se dršali u pozadini dok VVu han ove jurišne trupe nisu obavile najveći bio borbe. Tada je vojskovođa poslao svoju konjicu u jurišu niz jušnu obalu rijeke đa zauzme Zh-engzhou s malo otpora. Ukupni broj šrtava u njegovoj vojsci je bio četrdeset, u usporedbi sa 14.000 u VVuhanovim trupama. KMT -ovi političari su mogli imati na umu alternativni nadimak njihovog novog saveznik a, Izdajnički General. Saznavši za konferenciju u Zhengzhouu, Chiang je dogovorio susret s Fengom na drug om ključnom šeljezničkom čvoru, Xuzhou. //tadapoznat kao Hsuchou, op.a.ll Vojskovođa je iz veo još jednu predstavu poniznosti prilikom svog dolaska. Vagoni njegovog vlaka su bili prazni. U vagonu PIO II. - REVOLUCIIA I REPUBLIKA za prtljagu je sjedio jedan jaki čovjek u iznošenoj uniformi. Kad je čovjek izašao na pl atformu, Chiang ga je pitao gdje je Feng. "Ja sam Feng Yuxiang", uz osmijeh je o dgovorio vojnik nalik na seljaka. Dok je glazba svirala, on se rukovao s dotjera nim odborom za doček, a tek kasnije se otkrilo da se većinu putovanja vozio u svom v agonu, a u vagon za prtljagu se premjestio tek kad se vlak priblišio svom odredištu. " Kao obično, Feng je bio spreman uzeti što god je mogao dobiti, a Chiang je uvijek do bro plaćao. On je obećao Kršćanskom Generalu dva milijuna dolara mjesečno i kontrolu nad H enanom. Dobivši Fengov pristanak da podupre Nanjing protiv VVuhana, Chiang je izda

o naredbu za uhićenje vodećih ljevičara, uključujući Borodina. Vojskovođa je poslao VVuhanu telegram otkrivajući način na koji su radikalni elementi pronašli svoj put u KMT u tom mjestu, ponavljajući svoj zahtjev da Rusi odu kući, uz savjet da bi članovi administr acije trebali otići u inozemstvo "na odmor", dok su se njihove trupe pridrušile njem u. "Dajem vam ove prijedloge iskreno i očekujem da ćete ih prihvatiti", zaključio je.1 2 Fengov nagli obrat nije mogao doći u gore vrijeme za Borodina, koji je bolovao od malarije i slomio ruku u nezgodi na jahanju. Njegovu šenu, Amerikanku Fanyu su zar obile sjevernjačke trupe na ruskom parobrodu koji je plovio Yangzijem i odveli je u Peking na suđenje. Povrh toga, politika koju je primjenjivao otkad je došao u Cant on, naglo se preokrenula. Od samih prvih kontakata sa Sun Yat-senom, Staljin je inzistirao đa ujedinjena fro nta bude jedina vašeća politika koju treba slijediti u Kini. To je značilo skrojiti po ljoprivrednu reformu tako da odgovara KMT-u i ne trašiti uspostavu posebne vojske. Ali Bijeli Teror je pokazao koliko je opasno s njime surađivati. Nakon što je Chian ga denuncirao te je u zadnji tren povukao slanje kompromitirajuće fotografije koju je upravo htio uputiti generalu, Staljin je naredio promjenu politike i poslao novog emisara u VVuhan, Mahendranatha Rova, jednog indijskog brahmana s licem ka o u kipa. Brzojav iz Moskve je diktirao Komunističkoj partiji Kine da slijedi agrarnu revolu ciju, oformi jaku Crvenu armiju od 70.000 ljudi i ubaci svješu krv u centralne kom itete - na mjesto "kolebljivih i kompromisu sklonih" veterana. Nakon godina pris iljavanja na kolaboraciju, vodstvo Komunističke partije Kine nije znalo bi li se s mijalo ili plakalo na nove naredbe. Chen Duxiu je rekao da je to bilo kao kupati se u izmetu. Borodin je brzojav nazvao komičnim. Rov je još više pogoršao stvar otkriva jući poruku VVang Jingvveiju koji ju je ocijenio neprihvatljivom. Ruski izaslanik POPIJU U NA NACIJA odgovorio mu je da se ovdje radi o ultimatumu. "Ako Kuomintang ne bude surađivao", rekao je politbirou, "moramo ga gledati kao neprijatelja."" Nakon šest tjedana pregovora, KMT VVuhana je 15. srpnja odlučio izbaciti komuniste i z svoje administracije i Ruse poslati kući. Pakirajući se za odlazak, nakon stoje sa znao da mu je šena pobjegla iz Pekinga u Japan putem raznoraznih podmićivanja prijat elja, koji su joj pomagali i ponešto sreće, Borodin je rekao novinaru Vincentu Sheea nu da je kineska revolucija pretrpjela samo privremenu smetnju. "Ona će se povući u podzemlje", nastavio je. "Postat će ilegalni pokret, potisnuta od kontrarevolucije i potučena od reakcije i imperijalizma; ali naučila je kako se organizirati, kako s e boriti. Prije ili kasnije, za godinu, dvije, pet godina od sada, ona će se opet podići na površinu. Moše biti pobijeđena desetak puta, ali na kraju ona mora pobijediti. .. Ono što se ovdje dogodilo neće se zaboraviti."14 Nakon oproštajne ceremonije s čajem i pjenušavim pićima, Rus je krenuo na tešak put cestom da dođe do šeljeznice koja preko Mongolije vođi do Moskve. Bolestan i loše volje, razmišl jao je kako je, kao i sve građanske stranke, KMT bio "zahod koji, koliko god puštate vodu, još uvijek smrdi". Stigavši u Moskvu četiri godine od dana svog prvog susreta s a Sun Yat-senom, postao je direktor jednih novina na engleskom jeziku. Uhićen je u čistki 1949. i poslan u sibirski logor gdje je umro 1951. godine.'5 četiri dana nakon što je Borodin napustio VVuhan, trupe na čelu s komunistima su organ izirale pobunu vojske u Jiangxiju, glavnom gradu Nanchanga, na poticaj iz Moskve . Zapovijedao je Zhou Enlai, a bilo je uključeno i nekoliko osoba koji će postati vo deće figure Crvene armije, uključujući budućeg najvišeg zapovjednika, Zhu Dea. //Hotel koj

i je slušio kao glavni stošer pobune pretvoren u muzej, gdje se mogu vidjeti spavaće s obe u kojima su bili vođe komunista i orušja s kojim su se, navodno, slušili. Op.a.ll Pobuna je uskoro bila oslabljena dezertiranjem, velikom ljetnom vrućinom, zagađenom vodom i nedostatkom municije. Nakon tjedan dana, bila je slomljena. Pobunu će se k asnije slaviti kao trenutak osnivanja Crvene armije. No, u tom trenutku, to je b io sam još jedan u nizu velikih obrata za KPK. Prešivjeli su marširali zauzeti luku Sh antou//Wd poznata kao Swatow, op.a.ll nadajući se da će tu dobiti sovjetske zalihe. U deliriju od groznice, Zhoua su stavili u čamac koji je otplovio za Hong Kong po moru koje je bilo tako uzburkano da su putnike morali vezati da ne bi poispadali iz čamca. Oni koji su ostali u Shantou, pretrpjeli su još jedan poraz od nacionalis ta i razbili se u male grupe trašeći utočište, gdjegod su ga mogli naći."1 PIO II REVOLUCIJA I RE PUBLIKA Bilo je vrijeme da Galen pode kući za Borodinom. Za razliku od svog sunarodnjaka, koji se bojao uhićenja ako bi putovao preko Nanjinga ili Shanghaja, sovjetski gene ral je otišao posjetiti zapovjednika koji mu je toliko dugovao. Chiang je zabilješio da mu je, vidjevši Rusa u dubokoj depresiji, rekao da se zbog odlaska ne treba os jećati tako loše. "Nadam se da ovo nije zadnji put što se vidimo", odgovorio je Galen. "Onda, do idućeg susreta!" Chiang je to nazvao "jednim od najpotresnijih rastanak a u mom šivotu".17 U Sovjetskom Savezu Galen je postojano napredovao dosegavši čin maršala te je ušao u Cen tralni komitet Komunističke partije. Naposljetku, pao je kao šrtva Staljinovih čistki, a pogubili su ga nakon što ga je mučio šef policije Lavrentij Berija. Ne znajući za to, Chiang je 1939. pitao Staljina da ga pošalje nazad u pomoć nacionalistima. Kad je k ineski poslanik spomenuo kodno ime Galen, diktator ga nije prepoznao. Jedan pomoćn ik mu je promrmljao njegovo rusko ime. Ne, rekao je Staljin, general to neće moći, j er je strijeljan zbog izdavanja tajni jednoj japanskoj špijunki. Zaokret događaja u VVuhanu je otvorio put za pomirenje unutar KMT-a koji se ponovn o ujedinio u Nanjingu. To su bile loše vijesti za Chianga. Krvavost njegove čistke j e šokirala mnoge članove stranke i Klika Gu-angxi je započela tajne razgovore s VVang Jingvveijom o formiranju nove administracije bez njega. Generalova pozicija je d odatno oslabila, kada je vojska istočnog vojskovođe Sun Chuanfanga, uhvatila njegove trupe u stupicu prilikom napredovanja prema Nanjingu."1 Na Vojnom savjetu u kolovozu 1927. nadmudrili su ga pa je Chiang napustio Nanjin g i krenuo u svoje rodno selo Xikou u Zhejiangu, gdje su krijesnice svjetlucale u visokoj travi i bambusu pored rijeke. U njegovom odsustvu, generali Guangxija su pokazali svoje vojne vještine odbijajući šestodnevni napad Sunovih trupa od 30.000 vojnika. Također su nadvladali pobunu vojnog zapovjednika u VVuhanu Tang Shengzija koji je pobjegao u Japan. Ali njihova administracija je bila slaba. Zelena band a i šangajski poslovni ljudi srezali su im novčanu potporu. Chiangovi agenti su pota kli pobunu putem svojih pomoćnika u Nanjingu, koju su raspršile tamošnje redarstvene s nage - troje ljudi je ubijeno i 75 ranjeno. VVang je otišao u Canton, odakle je po kazao svoju uobičajenu snalašljivost pokre-nuvši pregovore s generalom.'9 Uz zeleni čaj i orahe Chiang je rekao jednom novinaru u posjeti Xi-kouu da je on p reveliki dio revolucije, a ona preveliki dio njega, da bi sada zauvijek otišao. S vremena na vrijeme, putovao je u Shanghaj radi PO ni 11 L IE NA NAčIIA susreta sa suradnicima. Također je imao i privatnih poslova, ostvarujući svoj plan d a se ošeni sa Soong Meiling i otpravljajući svoju šenu za SAD linijskim brodom Preside nt Jackson. Ona je pristala otputovati.2"

Kad je ona otišla, general je odgovorio novinarima da je to bila konkubina koju je ostavio. Doznavši za njegove riječi po dolasku u Nevv York, njegova šena je bila izva n sebe. Po njenim vlastitim riječima, trčala je u krug po sobi u ulici Riverside Dri ve, čupala kosu, vrištala i vikala tako jako, da su zvali domara. Lutajući po gradu, k renula je baciti se u rijeku, kad je ju je neki starac u tome spriječio i odveo kući . //Vrativši se u šangaj, šivjela je od Chiangove novčane pomoći i zarade od podučavanja jez ika prije nego se preselila u Hong Kong početkom šezdesetih da bi šivjela u kući koju jo j je kupio suprug ijedan suradnik. Umrla je 1971. nakon stoje napisala svoje mem oare za jednog izdavača izNew Yorka. Izlazak knjige su stopirale američke vlasti u i me Chiangovog rešima, a onda je Chiangov sin kupio i zakopao rukopis. Konačno je ugl edao svjetlo dana kad je primjerak otkrio učenjak, Lloyd Eastman. Op.a.ll Da bi dobio blagoslov od šenske glave obitelji Soong, Chiang je otišao u Japan, gdje je udovica Charlieja Soonga bila u bolnici. Imala je slabo mišljenje o vojnicima i nije odobravala što udvarač njene kćeri nije bio kršćanin. što se tiče prvoga, tu on nije gao ništa, ali je poduzeo nešto oko čitanja Biblije. Kako je Qingling primijetila, "Pr istao bi biti najveći vjernik samo da se ošeni sa Meiling."21 Vjenčanje je odršano u Shangaju 1. prosinca 1927. Nakon kršćanske ceremonije vjenčanja u k ući Soongovih, dvadesetšestogodišnja mladenka i četrdesetogodišnji mladošenja otišli su u Ma stic Hotel, gdje su sa zidova visjele bijele ruše aranširane u obliku svadbenih zvon a, a ruski orkestar je svirao Mendelsonov Svadbeni marš. Par se tri puta poklonio pred portretom Sun Yat-sena pored zastave KMT-a. Zapadnjački pjevač je intonirao pje smu "O, obećaj mi". General je izjavio da bračna zajednica znači da "ja od sada nosim ogromnu odgovornost revolucije s mirom u srcu." Ali je par inzistirao na tome da njihova zajednica nije politička. Obznanjeno je daje general naučio englesku riječ "D arling" (Draga) i da je pisao svojoj novoj šeni kazavši joj: "Misleći na narod kojem s e divim u ovom šivotu, ti, moja damo, jesi jedina... Moja damo, tvoj talent, ljepo ta i vrlina su stvari koje nikad neću zaboraviti."22 Energična i odlučna, Meiling je studirala na VVeslevan Collegeu u Maconu u američkoj d ršavi Georgiji, gdje je njezin engleski zadobio jušnjački nazalni prizvuk, a zatim na Wellesley Collegeu pored Bostona. Po PIO II. - REVOIUčIIA I REPUBLIKA povratku u Shanghaj nakon diplome 1917., počela se baviti društvenim radom - organiz iranju rada s djecom i pokretanju lokalnog YWCA-a. Bila je niskog rasta i pomalo zdepasta, kao i svi u njezinoj obitelji. Kretala se u uskom društvenom krugu koji je uključivao i Mladog Maršala iz Man-dšurije. Također se susretala i s Borodinom u VVu hanu, gdje ju je podučavao o događajima u svijetu; prema šangajskoj spisateljici Emilv Hahn ona se Rusu toliko svidjela da je njeno ime stalno ispisivao na jednom lis tu papira, a na kraju bi dodao riječ "draga". Kako su godine prolazile, ona je pos tajala sve istaknutiji član Chiangovog rešima, posebno za strance, koje je zadivljiv ala kao tajanstvena, seksi Gospoda Zmaj i svojim savršenim engleskim. Postojala je izreka da od tri sestre Soong, jedna (Ailing) je voljela novac, druga (OJngling ) je voljela Kinu, a treća (Meiling) je voljela moć. //Iako je ta izreka nastala kak o bi svakoj sestri pridala zasebnu karakteristiku, ona ipak nije pravedna prema Meiling. Ona je doista voljela moć, ali se u njeno domoljublje teško moše dovesti u pi tanje. Op.a.ll Deset dana nakon vjenčanja, Staljin je intervenirao u Kini još jednom, i opet sa pog ubnim rezultatima. Po njegovim naredbama za KPK, komunisti su u Cantonu 11. pros inca izveli pobunu. časnici i trgovci su strijeljani bez kontrole, policijske post aje su bile pometene, a glavne zgrade opljačkane. Vlasnici rikša iz komunističkog sind

ikata su djelovali kao revolucionarna izvidnica. Ustanovljen je sovjet obećavajući h ranu, odjeću, smještaj i osmosatni radni dan. Ye Ting, komunistički zapovjednik regime nte iz Sjeverne ekspedicije, preuzeo je vojni zadatak. Ali pobuna nije izazvala podršku naroda, a protunapad od strane kantonske vojske b io je brz. Naorušani članovi sindikata mehaničara pridrušili su se trupama. Krvnici u kr znenim kapama i čizmama do koljena ođrubljivali su glave vezanim osumnjičenicima na ul icama. Jutarnji list Jušne Kine je izvještavao o neselektivnom strijeljanju šena - "ug lavnom onih s kratkim frizurama". Tijela djece su lešala na gomili po ulicama. Jed an američki obrazovni djelatnik, Earl Svvisher je gledao sedam teretnih čamaca zatočen ika, koje su gurnuli u vodu i gađali ih mecima. List Glasnik Sjeverne Kine je pisa o o "gradu mrtvaca". Ruski konzulat je razoren, a tijela pet diplomata su ostavl jena na travnjaku. Bilo je 5.700 poginulih. Ye je pobjegao u Sovjetski Savez.23 Duš jušne obale, bilo je izvještaja kako su srca navodnih zavjerenika bila pojedena, a njihove odsječene glave stavljene u rasol. Oni koji su bili osumnjičeni kao komunis ti strijeljani su na ulicama VVuhana. Nanjing je POPI I E L JENA NAčIIA raskinuo veze s Moskvom. Sovjetska poslanstva su bila zatvorena, prekidajući kanal dotoka novca i podrške za KPK. Tako je završila grozna godina za komuniste, koji su se razbješali po skrovištima u planinskim područjima. Jedna njihova organizacija je u stanovila broj mrtvih u represiji 1927. na vrlo precizan broj od 37.981 leševa.24 Događaji u Cantonu su osnašili poziv za jakog vodu ponovno ujedinjenog KMT-a. Ushićen porukom koja ga poziva da se vrati u moć, Chiang je poslao okrušni brzojav vašnijim ličn ostima potičući jedinstvo partije. KMT ga je formalno pozvao da se vrati. 1. siječnja 1928. godine, njegov oklopni vlak je dojurio iz Shanghaja. Bilo je vrijeme da se nacionalisti vrate ujedinjenju Kine pokrećući kampanju protiv najvećeg vojskovođe, Star og Maršala, u njegovom isturenom uporištu u Pekingu.25 Priroda rata u Kini se mijenjala. Borbe koje bi u prošlosti završile s ograničenim bro jem šrtava, sada su se vodile do smrti. Sovjetski savjetnici su uveli nove vojne t aktike, posebno bočna kretanja. Koristila su se naprednija orušja. Iako je Kršćanski Gen eral rekao svojim ljudima da bombe nisu ništa opasnije od ptičjeg izmeta, zrakoplovs tvo je odigralo itekako vašnu ulogu. Ograničeno financiranje karakteristično za vojsko vođe više nije bilo dovoljno. Unatoč svojim slabostima u zapovijedanju na bojnom polju , Chiang je bio dobro prilagođen promjenjivim uvjetima. Shvatio je vašnost financija i izvora sredstava, političke kontrole i koalicija, koji su, iako privremeni, izo lirali protivnike. U proljeće 1928. Chiang se udrušio s Uzornim Guvernerom iz Shanxi-ja, Yan Xishanom i Kršćanskim Generalom, Feng Yuxiangom, s njegovim ponovno uspostavljenim Kuominchuno m (Narodnom vojskom). Sa ljudstvom od 700.000 vojnika protiv 400.000 njihovih sj evernih neprijatelja, oni su razradili trostruku strategiju protiv Zhan Zuolina - nacionalisti bi krenuli istočnom Kinom od Yangzija, dok bi Yan i Feng krenuli na Peking sa zapada i juga. Nanjing je izvršio svješi pritisak na šangajsku poslovnu zaj ednicu u pogledu financiranja i unajmio njemačkog veterana iz prvog svjetskog rata , pukovnika Maxa Bauera, kao višeg vojnog pomoćnika - ovaj je kao ekstremni desničar i stakao je "snagu, dostojanstvo, zdravlje i dobru volju" Kineza nasuprot propadan ju bijele rase. Sovjetski savjetnici pratili su Fengovu vojsku, dok su se bjelog ardijci borili za maršala. Još jednom su se udrušile i milicije protivnika vojskovođa, d ok su Crvena Koplja i Društvo nebeskih vrata izveli gerilske napade na sjevernjačke trupe i pomogli zauzeti grad Luovang //tada se pisao kao Loyatig u Henana, op.a. ll

VIO II. - REVOLUCIIA I REPUBLIKA Snage KMT-a su zauzele Jinan, glavni grad Shandonga bez borbe. Zhang Zonchang je pobjegao u Peking medu izgladnjele izbjeglice sa sela, koji su se ulogorili oko gradskih zidina. Medu plijenom kojeg su nacionalisti osvojili, bio je i oklopni vlak sa ruskom posadom, koja je, po jednom izvještaju, provedena u paradi ulicama s "debelim konopcem provučenim kroz nos". Chiang je došao kako bi čestitao svojim lju dima i naredio im da ostanu disciplinirani. Ali, kada se on vratio u Nanjing, iz bila je nevolja s japanskim garnizonom, koji je čuvao doseljenike u Jinanu. Nije b ilo jasno tko je prvi zapucao, ali su japanski vojnici poduzeli drastičnu akciju. Rasturili su pokrajinsku Komisiju za inozemne poslove, ubivši šesnćst članova osoblja . Prema Chiangovom japanskom biografu, Keijiju Furavi, povjereniku su odrezali j ezik prije nego su mu pucali u glavu.2" Nestrpljiv da izbjegne neprilike i da svoje trupe ponovno angašira u započetom pohod u, Chiang je poslao naredbe da one napuste Jinan. Japanci su im za to dali rok o d dvadeset i četiri sata. Nekim se kineskim vojnicima više svidjelo ostati, nego marši rati na sjever. Japanska artiljerija i avijacija su to iskoristile kao izgovor z a napad na stari dio grada. Idućeg dana, kineskim vojnicima je bilo dopušteno napust iti grad kroz zidove, ali su zatim dočekani u zasjedi. Slušbeni broj šrtava je bio 300 0. Hallet Abend iz Nevv York Timesa, koja je na mjesto događaja upravo tada stigla vlakom, navela je da je šrtava bila dvaput toliko. Protujapanski bojkoti su se organizirali u Shanghaju, Cantonu i VVuhanu. Usprkos svim dokazima, Chiang se opisivalo kao čovjeka koji se opirao strancima. Zapravo je on izdao proglas pozivajući Kineze da prikriju svoja osjećanja, suzdrše svoju šed za osvetom, dok ne budu mogli uzvratiti. Vjerovao je da najprije treba pobijediti M aršala.27 Sa snagama KMT-a koje su napredovale s istoka, s vojskom u sivim uniformama Uzor nog Guvernera koja je nadolazila preko granice u planinama, sa Shanxijevom i Fen govom konjicom koja je šurila preko sjevernih ravnica, Zhang Zuolin je odlučio daje vrijeme otići kući. Upravo pred zoru na dan 3. lipnja 1928., Zhang se vozio do posta je u središtu Pekinga u konvoju od dvadeset automobila. Izvješteno je da se široko smi ješio, dok je ulazio u svoj kobaltno plavi privatni automobil i dok je svirala voj na glazba. General Pasje Meso pratio ga je na prvom dijelu putovanja. Ne vjerujući Fengu, koji se okrenuo protiv svojih saveznika u ranijem napadu na Pe king 1924., Chiang je sredio da Shanxijeve trupe budu prve unutar zidina, dok se mjesečina ljeskala na njihovim bajunetama. Guan-gxijeva vojska se smjestila na sj everozapadu grada. Primopredaja je bila POnilEUENA NACIIA vrlo uljudna. Pet tisuća mandšurskih vojnika je ostalo da osigura red dok ne stignu Yanovi ljudi. Jedini ozbiljni sukobi dogodili su se oko Ljetne Palače, iako su kas nije Fengove mage napale neke Mandšurce, usprkos njihovom obećanju da će se pona uti d isciplinirano. Unatoč politici Tokija koja je prporučivala suradnju sa Zhangom, japanski časnici u Kv vantungu, iznajmljenom teritoriju u Mandšuriji, smatrali su daje vrijeme oslobodit i ga se i postaviti pogodnijeg nasljednika u osobi njegovog sina, ovisnika o mor fiju. Dok je Stari Maršal sjedio pušeći u svom vagonu, a njegov vlak vozio kroz predgr ađe svoga glavnog grada Mukdena u rano jutro, japanski vojnici su aktivirali bombu na šeljezničkom mostu. Dok je krv liptala iz njegovog tijela, vojskovođa je odveden u bolnicu, gdje je preminuo. Japanski časnici su se nadali da će to nasilje izvesti m andšurske trupe, dajući im izgovor da uzvrate i pojačaju konflikt. Ali lokalne snage s u ostale u svojim barakama, a japanski konzul je obavijestio Tokio da nema nikak

ve potrebe za akcijom radi zaštite sunarodnjaka. Vojska Kvvantunga je za eksplozij u okrivila tri kineska narkomana, koja je opkolila te ih se spremala pogubiti. J edan je pobjegao i ispričao priču Zhangovom sinu. Vitkog i širokih ramena, Mladog Maršala je jedan novinar opisao više nalik "osjećajnom p jesniku ili učenjaku, nego potomku 'zlog čovjeka", s duboko usađenim očima, istaknutog n osa i dugih, nješnih šaka. Nosio je zapadnjačka odijela i upadljive kravate, igrao ten is i polo, kockao se i jurio automobilom. Ipak, kad ga je posjetio u Mukdenu, au stralski savjetnik VV. H. Donald je bio zaprepašten njegovim izgledom - "njegovo l ice i ruke su bili mršavi i blijedi... a njegovo tijelo se povremeno šestoko treslo. " Nakon petnćst minuta sastanka, Zhang je napustio sobu kako bi si mogao ubrizg ati narkotik.28 U Tokiju su premijer Tanaka i glavni carev savjetnik htjeli sankcionirati kvvant unške časnike zbog ubojstva. Ali zaštitila ih je moćna udruga časnika poznata kao Issekika i, čiji članovi su znali za urotu o ubojstvu. Kabinet se slošio s njihovim prijedlogom , da jedina kazna koju treba odrediti jest ona za nepropisno čuvanje šeljezničke pruge . Tanaka je bio ponišen i uskoro nakon toga je dao ostavku. Jasno je bilo da je Ma ndšu-rija postala poligon za japanske vojne jastrebove. Pobjednici druge faze ekspedicije na sjever su se sakupili u Pekingu radi prosla ve. Odali su počast Sun Yat-senovom lijesu na njegovom mjestu počivanja na zapadnim brešuljcima izvan grada, a Chiang je zaplakao PIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA nakon što je mu pročitao hvalospjev. Na sastanku s lokalnim dostojanstvenicima, voda KMT-a je jasno stavio do znanja da se glavni grad treba premjestiti u Nanjing. Desio se i jedan nesretan incident, kad je jedan od Fengovih generala provalio u grob, careve udovice Cixi i opljačkao njezine vrijednosti. Posljednji car Puvi, k oji je šivio u japanskoj koncesiji u Tianjinu, napisao je da je bio tako zaprepašten tom uvredom prema dinastiji Qing, da se zavjetovao na mršnju bez kraja prema naci onalistima. Govorkalo se da je poseban par bisera bio predan gospodi Chiang, koj a ih je pričvrstila na svoje papuče. Taj događaj nije mogao poljuljati nade u budućnost koja ionako nije imala čvrste temel je. Crvena i plava nacionalistička zastava, sa suncem i dvanćst zraka, bila je si mbol novog početka za Kinu. U novoj administraciji u Nanjingu, Uzorni Guverner je postao ministar unutrašnjih poslova, a Kršćanski General ministar za rat. Klika Guangx i, sklona autonomiji, ostala je u upravi, uvijek negodujući, ali ipak kao dio tima . Narod je zaista šelio da novi poredak bude uspješan, kako je zabilješio suvremeni no vinar. Britanski intelektualac u posjeti Kini Arnold Tovnbee primijetio je Chian govu "hladnokrvnost i suzdršanu vitalnost".29 Uspostavljen je politički sustav da bi se dobio aparat moderne dršave, s Chiangom ka o Predsjedavateljem Dršavnog Savjeta. Ustanovljeno je i pet vladinih ogranaka - yu ana. Izvršni yuan se bavio ministarstvima, ekonomskim poslovima i vezama s provinc ijama, dok je Zakonodavni yuan diskutirao i odobravao zakonodavstvo, glasanje o stranoj politici i budšetima. Druga dva tijela su se bavila imenovanjima i pravosuđe m. Peti, Kontrolni yuan je trebao osigurati ideološku čistoću i disciplinu.1" T. V. Soong je radio na nacionalnom budšetu i ustanovio je Središnju banku. Proglašene su mjere za standardiziranje provincijskih valuta, poreza te tešina i mjera, za p rijedlog nacionalnog registra zemljišta i poništavanje poljoprivrednih poreza i loka lnih posebnih trgovačkih poreza na kretanje roba. Projekti su se umnošavali. Pod Chi angovim poslovnim patronom u Shanghaju, "Curio Zhangom" Jingjiangom, Nacionalna komisija za rekonstrukciju je izgradila električne centrale i mrešu radio postaja. P okrenuta je avionska linija, zajedno sa zračnom poštanskom slušbom. Izrađeni su planovi

za gradnju 5000 milja šeljezničkih tračnica, za zaustavljanje poplava rijeka i potican je rudarstva i poljoprivrede. Radni dan je utvrđen na osam sati rada. Rad djece će b iti zabranjen. Radnici bi dobivali periodična izvješća i učešće u profitu. Porez na prihod d soli bi platio obrazovanje. Plaće u dršavnoj slušbi bi se podigle da se ukloni PO 01J t IIENA NACIIA korupcija. Upućene su kampanje protiv vezivanja stopala djevojčicama i pušenja cigaret a. Poticanje sport koji će odgajati novu, zdraviju generaciju kombiniranjem natjec anja i timskog rada. Došlo je do stvarnog napretka u industrijskoj proizvodnji, koji se popeo na deset posto godišnje - zapravo s vrlo niske osnove, ali ipak kao pokazatelj napretka. Na gli pad cijena srebra u svijetu, na kojem se zasnivala kineska valuta, razbuktao je izvoz i pomogao proizvođačima podizanjem cijena uvoza iz zemalja sa standardima na zlatu. Strani vlasnici srebra, dioničari, su otkrili da je Kina unosno mjesto z a njihove zalihe, gomilajući bankovne rezerve i omogućavajući da se kamate snize. Vlada je pojačala svoje napore da zauzme odgovarajuće mjesto u međunarodnim poslovima. SAD je otvorila put za ponovno uspostavljanje kineske tarifne autonomije. Incid ent u Nanjingu iz 1927. formalno je zaključen dogovorom s Londonom, po kojemu su n acionalisti prihvatili kinesku odgovornost, ispričali se, ali su isto tako okrivil i komuniste. Diplomati su poslani u Europu, VVashington i Latinsku Ameriku i sje dili su u međunarodnim tijelima. Chiang je čak počeo učiti engleski od svoje šene - prema spisateljici Emilv Hahn, to je prestalo kad je on pozdravio britanskog veleposla nika riječima, "Poljubi me, Lampson."" Kako je Peking bio poznat kao "nesretno" mjesto za šivljenje i počeo gubiti stanovni ke, Nanjing je pokazivao nicanje novih zgrada u stilu poznatom kao "kineska rene sansa", kombinirajući moderne i klasične crte. Podignut je stadion za 30.000 gledate lja, a oko njega igrališta za tenis, košarku i bejzbol, ring za boks i za ono što je j edan britanski posjetilac nazvao "najbolje kupalište na otvorenom koje sam ikad vi dio". Potaknuta je ideja da se uklone prostitutke i prosjaci, da se rikše zamijene javnim prijevozom i da se poruše sirotinjske četvrti. Imenovani su strani stručnjaci za novi rešim - neki, kao Henry Ford, uz uvjet da ne moraju doći u Kinu.'2 Lijes s tijelom Sun-Yat-sena je dovezen iz Pekinga u masivni mauzolej u podnošju P urpurne planine izvan Nanjinga. Procesija od dvije milje se kretala s njim šest sa ti po putu od središta grada do njegovog novog počivališta, na vrhu 400 širokih granitni h stepenica, s plavo oblošenim krovom, plavim, crvenim i zlatnim ukrasnim rubovima , staklenim prozorima u boji, drvenim stupovima i s mozaikom zastave KMT-a na st ropu. Usprkos euforiji i oduševljenju povodom nove administracije, kritičarima nije bilo t eško ustanoviti kako Sunova udovica koja je šivjela u Shanghaju nije štedjela pogrde, osobito na Chiangov račun. Bivši liječnikov sekretar, Hu Hanmin je smatrao da bi stran ka morala imati punu PIO II. - REVOLUCIJA I RF PUBLIKA kontrolu nad vladom i vojskom, dok je ljevičarsko Društvo za reorganizaciju forsiral o stvarnu demokraciju. Ali Chiang i njegovi suradnici su odabrali grupu delegata za Kongres stranke u ošujku 1929., koji je proglasio da KMT mora prakticirati "po litičko tutorstvo" u ime naroda do kraja 1935. godine. S obzirom na sastav delegat a nije ni moglo biti iznenađenja; sastanak nije učinio ništa čime bi se zauzdala vođina moć. u Međutim, Nanjing je bio mnogo slabiji nego što je to izgledalo. On je kontrolirao sa mo pet provincija u regiji Yangzi. Ratni uteg između centra i provincijskih moćnika je bio prevelik da bi se poništio samo jednom vojnom kampanjom, koliko god uspješna

ona bila. Dok je nanjinška vojska, ojačana kupovinom zrakoplova, pušaka i poljskih top ova iz Europe, mogla nadjačati svaku pojedinu provinciju, jednu po jednu, ona se n ije mogla nametnuti cijeloj naciji. Niti bi je mogla poraziti. Tako je došlo do pa t pozicije u kojoj je većina provincijskih voda izabrala da će slijediti ili zanemar ivati upute iz Nanjinga, kako im je to odgovaralo. Za vojskovođe, s kojima se bio udrušio da bi potukao Zhang Zuolina 1928., Chiang je bio jedan od njih, prije nego jedini vladar Kine. Kad ih je on pokušao navesti da smanje svoje vojske, oni su s e opirali; kad je središnja vlada trašila da ih kontrolira ili da proširi svoj doseg, oni su se pobunili. Vječno prevrtljiva Guangxi grupa je prva probila redove, trašeći đa stavi svog štićenika u vuhansku vladu u proljeće 1929. Grupa je sakupila silu od 60.000 ljudi, koju je Na njing pregazio šaljući vojsku od 100.000 ljudi, a koja je pjevala koračnice na melodij u "Frere Jaques" i sklanjala se pod kišobrane od pljuska, dok su napredovali duš Yan gzija. Koristeći svoje uobičajeno drugo orušje - podmićivanje, Chiang je uvjerio 5000 br anitelja VVuhana da promijene stranu. Generali Guangxija povukli su se u Guangdo ng, prije nego što su pobjegli u Hong Kong.1"1 Ozbiljnije, uspostavljena je jedna protunanjinška koalicija u Pekingu pod naslovom Proširena konferencija Kuomintanga, koja je spojila raznoliko društvo: Kršćanskog Gener ala, Uzornog Guvernera i političare, počevši s VVang Jingeijom i ljevičarima KMT-a do tr adicionalista desnog krila. Na papiru su oni imali dvostruko više vojnika od središn je vojske s 300.000 ljudi. Ali je Chiang pomoću mita uspio dobiti 100.000 neprijat elja na svoju stranu. Borbe koje su se vodile uglavnom duš šeljezničkih linija su bile krajnje krvave, jer su se produšile kroz cijelu oštru zimu. Nanjing je tvrdio da su njegove snage nanijele 150.000 gubitaka, a sami da su imali 30.000 mrtvih te dv ostruko ranjenih. Druge procjene su govorile o 250.000jšrtava, od kojih se 100.000 odnosilo na središnju vladu. Gradovi IVOIIt lit NA NACIJA su bili opustošeni, a usjevi uništeni. Nacionalističke trupe su eksperimentirale s otr ovnim plinom, s jedinim rezultatom da su ga imali protiv sebe kad bi vjetar prom ijenio smjer/-"' Izgledajući dobro i samosvjesno, Chiang je putovao na frontu u oklopnom vlaku. Nje gov prvi njemački savjetnik Max Bauer je umro od vodenih kozica za vrijeme kampanj e protiv pobunjenika u Guangxiju, tako da ga je sada pratio drugi krajnji desničar , Nijemac, pukovnik Hermann Kriebel, koji je dijelio ćeliju s Hitlerom nakon što su učestvovali u pokušaju puča u pivskom holu u Munehenu. Voda KMT-a je pričao kako je, u j ednom posebno opasnom trenutku, kad je postojao rizik da njegove trupe budu odsj ečene, molio kršćanskog Boga, zavjetujući se da će se obratiti ako pobijedi. Zapuhala je s nješna oluja sprečavajući neprijatelja da nastavi napredovati i tako mu omogućavajući da s tigne pojačanje i iznese pobjedu. Međutim, ključni igrač nije bio bošanski, nego o morfiju ovisan mladi vladar iz Mandšurije."' Zhang Hueliang nije ispao naivac kao što je to očekivala japanska vojska u Kvvantung u. Njegova je kralješnica još više ojačala kad je angaširao sveprisutnog savjetnika W. H. Donalda, koji ga je pokušao odviknuti od njegove ovisnosti o drogi pomoću dugih jaha nja na konju, fizičkih vješbi i golfa. Iako kicoš, Zhang je sredio ubojstvo očevog proja panskog šefa stošera. Dok je igrao mah-jong nakon večere koju je priredio za tog gener ala, Maršal se ispričao, govoreći da se ne osjeća dobro. To se podrazumijevalo kao njego v izgovor za injekciju morfija. Kad je napustio sobu, njegovi tjelesni čuvari su u letjeli unutra i na smrt ustrijelili šefa stošera. Zhang je htio izazvati i Japan i Rusiju, koristeći politiku šeljeznica kao svoje orušj e. Razvio je mandšurske linije za natjecanje s Japancima i zauzeo Kinesku istočnu šelj

eznicu. Ova druga inicijativa se pokazala vrlo pogrešnom, jer je navela Moskvu da pošalje vojsku pod vodstvom bivšeg Chiangovog savjetnika Galena, što je učvrstilo Mandšurc e. Međutim, Zhang je vojno bio dovoljno jak da odluči ishod građanskog rata na sjeveru. A ko bi se stavio na stranu pobunjenika iz Pekinga, Nanjing se ne bi mogao nadati pobjedi, a Kina bi se mogla vratiti pod vojskovođe. Ako bi se povezao s Chiangom, središnja vlada bi imala dobru priliku da uguši pobunu i uspostavi pravu dršavu. Maršal je mogao koristiti svoj pološaj da sklopi pogodbu, koja bi potvrdila njegovu kontr olu nad Mandšurijom i ostavila njega kao glavnu figuru na sjeveru. Iako je, kako j e izvijestio jedan posjetitelj, on smatrao daje rešim nacionalista bio "truo do srši ", vidio je načela KMT-a kao jedinu nadu za Kinu.38 PIO II. - REVOLUCIIA I REPUBLIKA Grupa iz Pekinga je napravila ozbiljnu grešku uključujući Zhangovo ime medu članove svog Dršavnog savjeta, a da ga nije konzultirala. Na noćnom sastanku sa svojim zapovjedn icima, Maršal je odlučio okrenuti se nanjinškoj opciji i zaprijetio je napadom na Peki ng. Proširena konferencija je odustala. Kao obično, Chiang je ostavio svoje neprijat elje s manjim kaznama, znajući da će mošda jednoga dana biti potrebno da opet surađuje s njima. Mandšurac od trideset godina je postavljen za zamjenika zapovjednika nacio nalističke vojske i da bude vojni guverner Sjeverne Kine. Chiang je odršao svoju riječ vezanu za izbavljenje kod Kaifenga obrativši se na kršćanstvo u Metodističkoj crkvi na ceremoniji u Shanghaju; sada se okrenuo politici, uhitivši svog starog rivala, Hu Hanmina, u dva sata ujutro nakon večere u generalovoj kući. Huovi pomagači na jugu su odmah oformili pokret za obranu političara te su napali čovj eka koji ga je zatočio. Pobunjenici su poslali vojsku u Hunan uz pomoć VVang Jingvve ija i Sun Yat-senovog sina, Sun Foa. Ali Chiang je naveo stranački Kongres u Nanji ngu da donese odluku, kojom se jača moć predsjedništva, odnosno njegova vlastita; takođe r je postao premijer preuzevši stolicu Izvršnog Yuana. Ometen vlastitim podjelama i nedostatkom sredstava, revolt je utihnuo.39 Chiangova vojna i politička pobjeda nisu donijeli Kini duši period mira da bi se pri mijenile reforme, koje su bile potrebne. Podjele nacije su bile prejake. Na mnog o načina Kina je bila federalna dršava. Ali nije bilo nikakvog formalnog mehanizma f ederalizma, nikakvih dogovorenih načina po kojima bi se sporovi mogli rješavati bez rata. Cijena Zhang Xueliangovog pristupanja rešimu, bila je zadršavanje teritorijaln e autonomije na sjeveroistoku i proširenje njegove vojne vlasti preko Kineskog zid a. 1930., nakon što je izdršao kaznu za svoj udio u pobuni sjevera i nakon kratkog b oravka u inozemstvu, Uzorni Guverner Shaanxija vratio se i nastavio tamo gdje je bio stao, vodeći svoju provinciju neovisno od Nanjinga. Iako je Kršćanski General ost ao po strani, crtajući i pišući poeziju, jedan od njegovih bivših pukovnika je preuzeo k ontrolu nad Shan-dongom, pogubljujući članove KMT-a i postišući paktove s Japancima. U Hunanu su provincijske vlasti zadršavale novac od poreza da bi podizale lokalne snage. Na zapadu, najveću pokrajinu Sichuan su kontrolirali lokalni militaristi, d ok je u divljem Guizhouu vladalo bezakonje pod posebno nazadnim vojskovođom. Na gr anici s Burmom i Indokinom, jednooki militarist Long Yun je vladao Yunnanom kako je htio, izvlačeći prihod od opijuma i rudnika srebra u kojima se koristio robovski rad. Na đale_kom istoku Xinjiang je bio poprište secesionističkih pokreta i sorVPUEUE NA NACIJA vjetske intervencije. Guverner Guangdonga je odršavao autonomističke tendencije prov incije, a Klika Guangxi se vratila iz svog kratkog progonstva kako bi mogla upra vljati svojom provincijom na osnovi "tri vlastita načela" - samoopredjeljenja, sam odovoljnosti i samoobrane.

Iako je Nanjing uvijek iznova izbijao na čelo, svaki sukob je zahtijevao korištenje sredstava, vremena i pozornosti, što bi bilo bolje potrošeno da se utrošilo na izgradn ju dršave. Vojna priroda rešima je bila naglašena kao što je bio i osjećaj šivljenja u trajn oj krizi. Programi koji su se izrađivali u glavnom građu su bili daleko iznad privre dnih mogućnosti i često nisu bili dobro planirani. čak i u naprednim područjima, putovi su bili puni rupa. Neprestano ratovanje je uništilo šeljezničke tračnice na sjeveru, a C hiang se pobrinuo da nove pruge budu postavljane uglavnom u vojne svrhe. Simbolično zvuči daje narodni stadion u Nanjingu bio nepristupačan zbog nedostatka jav nog prijevoza, a nije bilo ni dovoljno vode da se punim odršava plivački bazen - fot ografije su pokazale da su bočni zidovi napukli. Unatoč nastojanjima da se zamijene autobusima, broj rikša u novom glavnom gradu je rastao i, dok je čišćenje sirotinjskih čet vrti bilo dobrodošlo, prostitucija je bila daleko ođ uklanjanja. U međuvremenu je Peki ng ostavljen da propada. Kako je veliki pisac Lao She primijetio, njegov utjecaj se odrazio i na druge gradove, kako se narod iz njega selio - janjetina na peki nški način se servirala u Qingdaou, pekinški kolači su se prodavali na ulicama Tianjina, bilo je policajaca i posluge u Shanghaju i Hankouu koji su govorili pekinškim dij alektom i jeli palačinke sa seza-movim nadjevom, dok su pogrebnici stizali vlakom u Nanjing kako bi nosili mrtvačke kovčege visokih dušnosnika. Ali tamo kod kuće, veliki prostori carskog glavnog grada su bili jadno odršavani, a njegovi stanovnici lišeni prednosti toga što su u središtu moći.4" Ekonomski, Kina je patila od rastuće konkurencije što je doprinijelo da se trgovački d eficit udvostruči između 1928. i 1933. godine. 1902. zemlja je izvozila 34 posto svj etskog čaja; do 1932. postotak je pao na 9.8 posto. Cijene poljoprivrednih proizvo da su pale; 1933. riša se prodavala na tršištu na veliko u Shanghaju za 55 posto od ra zine u 1931. Prednost srebra iz kasnih dvadesetih je nestala kad su glavne zapad njačke zemlje napustile zlatni standard. U 1935. standard srebra je zamijenjen sa dogovorenom valutom, ali to je malo značilo.41 Dok je u nekim gradovima industrija rasla, broj radnika u modernim tvornicama je i dalje bio samo 1,5-2 milijuna. Nezaposlenost i neimaština su se povećali u Canton u, VVuhanu i Pekingu. Sukobi s radnicima su u PIO II. - REVOLLICIIA I REPUBLIKA Shanghaju postali sve češći i sve veći. Iako je moderni sektor bio vašan po ugljenu, šeljezu i bankama, tradicionalni zanati i domaća poduzeća su, po procjenama, osiguravala ok o sedamdeset posto dodane vrijednosti u proizvodnji. Sigurnosni standardi u indu striji bili su izuzetno niski - smrti rudara bile su daleko brojnije nego u, pri mjerice, Japanu, a nesreće koje su odnosile stotine šivota nizale su se jedna za dru gom.42 Najveći dio dršavnog prihoda je dolazio od poreza na zemlju, carine, poreza na sol, i plaćanja nameta - koje je zamijenio udio od opijuma, koji je bio veći od sto milij una dolara do 1934. Porez od korporacija i prihoda je činio samo mali dio. Adminis tracija je pokušala povećati svoj prihod uspostavljanjem "posebnih poreza" na sve od zatvorenih nosiljki do svake faze šivota svinje - od rođenja preko hranjenja i oplođe nja do mesara; kontrola u Chiangovoj rodnoj pokrajini Zhejiang je pokazala đa su t i nameti povećali ukupna plaćanja poreza za 45 posto.4' I, pored svega, Nanjingu je uvijek nedostajalo novaca. Glavni uzrok je bio novac koji je trašila vojska, što je predstavljalo polovicu od ukupnih dršavnih troškova. Far merska banka se pretvorila u fasadu za kanaliziranje novca od opijuma prema vojs ci. Servisiranje zajmova je uzimalo još 32 posto od budšeta. Vladin kreditni rejting bio je toliko nizak daje morala ponuditi do dvadeset posto godišnje kamate na mje nice. T. V. Sung je dao ostavku u znak protesta protiv troškova za vojsku, a zamij

enio ga je drugi član obitelji, H. H. Kong, koji je jednostavno vjerovao u više štampa nja novca, što je potaknulo inflaciju i devalviralo valutu; Kinu je to učinilo privl ačnom za strana ulaganja, ali su ona išla uglavnom u strane firme u ugovornim lukama .44 Iako je bilo inicijativa za pohvalu, planovi za proširenje brige o zdravlju i obra zovanju nikada nisu dočekali ostvarenje svojih ciljeva. Do sredine tridesetih godi na dvadesetog stoljeća populacija od 450 milijuna je imala samo 30.000 bolničkih kre veta i 5000 liječnika. Iako se broj srednjih škola u deset godina utrostručio, broj učen ika nikada nije prešao pola milijuna. Privatne škole su osiguravale raznovrsna znanj a osnovnih i srednjih škola, ali je dršavni budšet za obrazovanje bio samo petnćst po sto od onoga što je bilo potrebno da se postigne cilj besplatnog školovanja za sve. Seljaci i seoski radnici su više voljeli da njihova djeca rade, nego da uče - kako j e seoski učitelj razmišljao, škole se "ne mogu usporediti po praktičnoj vašnosti sa skuplj anjem drva za ogrjev, sakupljanjem riše ili čuvanjem stada i tako dalje."45 Korupcija je ostala trajan i izjedajući element, pomašući osvajanje odanosti onih koji su u njoj sudjelovali, ali njegujući rasprostranjenu POPIIt L JE NA NACIIA odbojnost medu onima koji nisu - ili onih koji su smatrali da je to jednostavno pogrešno. Stranački dušnosnici u Nanjingu su kupovali lijepe kuče, naručivali ekstravagant na jela, slali svoju djecu u privatne škole u limuzinama i provodili duge vikende u kućama u stranim koncesijama Shanghaja. Dušnosnici su imali udjela u kompanijama čij e djelatnosti su padale unutar njihovih interesa. Ličnosti na dobrim pološajima od S o-ongova pa naniše, su koristile svoje statuse i veze da povećaju svoja bogatstva Ailing je spekulirala na osnovi informacija koje bi čula od svog supruga, ministra financija, ponekad u dosluhu s Duom Velike Uši.'" Kao i posljednje carstvo, rešim je ovisio od seoskog plemstva koje je trebalo djel ovati kao lokalna vladina snaga. Chiang je poticao baojia sustav lokalne milicij e koja bi bila odana rešimu, odršavala red i proizvodila gradane-vojnike za borbu ka ko protiv bandita tako i protiv političkih protivnika. Sela su bila reorganizirana u administrativne jedinice od po sto domaćinstava pod poglavarom. Iznad njih su b ili dušnosnici na plaći, s policajcima pod njihovim zapovjedništvom. U teoriji, oni su bili podlošni odobrenju stanovnika i pod nadzornim komitetom. Ustvari, oni su često djelovali, kao što je jedan promatrač opisao, "kao mali tirani s naorušanom policijom kao podrškom", radeći s magistratima, vlastelom i zemljoposjednicima. Da bi stvari bile još gore, često to nisu bili domaći ljudi i nisu imali korijena ili suosjećanja s d omaćim problemima. Imanjima su sve više upravljali agenti u ime odsutnih zemljoposjednika, a ti agent i nisu imali nikakvog interesa za lokalne stvari, osim da se najam plati i oni u zmu svoj dio. Tamo gdje je stara elita ostala na svom mjestu, teško se mogla naći ko egzistencija s novim naraštajem zemljoposjednika, koji se sastojao od vojnih časnika i partijskih funkcionara. To je bio dio općeg propadanja seoskog društva, jer se da vanje u najam povećavalo na račun tradicionalnih, obiteljskih, malih posjeda. Zajmod avci su postali još pohlepniji i kamate su rasle. Raspodjela zemlje je postala još n epravednija. Obećano smanjenje najma ili uopće nije vidjelo svjetlo dana ili se njim e manipuliralo u korist zemljoposjednika, koji nisu imali nikakve motivacije za unapređenje zemlje koju iznajmljuju.47 Istrašivanje provedeno u Hubeiju i Shandongu između 1890. i 1949. nalazi da se seljačk a privreda u sjevernoj Kini prilično dobro snašla. Ostala istrašivanja sugeriraju daje poljoprivreda rasla brše od stanovništva 1930-tih godina. Ipak, Biro za poljoprivre dna istrašivanja je zabilješio da je u 1933. prosječni prihod farme od 42 dolara pao i

spod prosječnih izlaznih troškova. Došlo je do poboljšanja u razdoblju 1936.-7., s bogaPIO II.- REVOLUCIJA I REPUBLIKA tom šetvom i pod kratkotrajnim djelovanjem novog monetarnog sustava koji je, potičući inflaciju, povećao cijene za poljoprivredne proizvode za 45 posto iznad prosjeka i z razdoblja 1933.-35. godine. Ali sve je to bilo prolazno. Bilo je i nekih uspješn ih lokalnih tekstilnih pogona, kao stoje to bio slučaj u okrugu Gaovang u Habeiju, gdje je bilo 533 tvornice i komercijalnih tvrtki koje su sveukupno zapošljavale 1 20.000 ljudi."18 S druge strane, kooperativna sredstva za pomoć malim poduzetnicima često su opljačkali domaći dušnosnici; rečeno je da je u nekim provincijama samo polovica sredstava doseg la namijenjeno odredište. Porezi su bili veći nego ikada i uzrokovali su proteste, k ao i povećanje najma. Seljaci, koji su činili 70 posto stanovnika, ostali su produkt ivni, ali samo u granicama tehnologije koja im je bila na raspolaganju, a sastoj ala se od tradicionalnih oruđa i ljudskog izmeta kao gnojiva. Jedna procjena je kr ivicu za četvrtinu smrti na selu svalila na bolesti koje su se širile od korištenja iz meta, ali se za uvozna gnojiva plaćalo 50 posto carine.49 Kao uvijek, farmeri su se borili s prirodnim katastrofama i sve više ih je pogađalo sudjelovanje na svjetskom tršištu koje ih je činilo podlošnima fluktuacijama daleko izva n njihove kontrole ili znanja. Međunarodne cijene srebra, u čemu su se plaćali porezi, te bakra, koji je korišten za svakodnevne transakcije, mogle su biti porašavajuće. Pr ekid trgovine sa Sovjetskim Savezom je uništio trgovce čajem u Fujianu, tako da su n jihove ogromne zgrade u derutnom stanju, stajale kao nijemo svjedočanstvo bivše uspj ešnosti. Industrija šećera u istoj provinciji je uništena, kad su japanski kolonisti u T ajvanu srezali cijene svoga šećera. Prerada alkohola u Jiangxiju pogođena je američkom p rohibicijom. Japan je postao glavni suparnik u proizvodnji svile.5" U srednjim tridesetima je zbirka pisanog materijala kineskih autora o uvjetima n a selu dala poučne slike tamošnjeg šivota, kako o utjecaju oligarhijskih kartela velik e kupovne moći i velikih kompanija tako i o uvuče-nosti dršavnih slušbi i raznim situaci jama u kojima su se nalazili seljaci i farmeri, kojima sam ja dodao i druge nepo sredne dokaze iz tog vremena. U jednoj zajednici od 3000 ljudi u jušnom Hubeiju, koja bi mogla predstavljati i b ezbroj drugih, šivot je od dvadesetih godina postajao sve teši i teši pod udarom rata, gladi i kuge. Jaz između bogatih i siromašnih obitelji se proširio; samo 18 od 500 ob itelji na selu posjedovalo je više od 100 moua (16,5 jutara), dok je 75 posto imal o 20 moua (tri jutra) ili manje. Alati su bili zastarjeli. Kad je cijena glavnih usjeva sirka, šita i kikirikija naglo pala u tridesetima, domaći farmeri nisu mogli postići zaradu FVPIIELJENA NACIJA dovoljnu za šivot. Povećan broj razbojništava doveo je do sustava danonoćnog strašarenja, pa su ljudi uzimali narkotike kako bi ostali budni. Većina djevojaka starijih od 1 5 godina još uvijek je imala vezana stopala. Djeca su radila na zemlji od sedme go dine ili su radila domaće poslove i pazila na mladu djecu. Pola dječaka i tri četvrtin e djevojčica nisu išli u osnovnu školu - a za one koji su išli, srednja škola je bila izna d financijskih mogućnosti njihovih roditelja.51 Dalje na zapadu, u sredini Shaanxija, prosječni prihod sa farme je pokrivao samo m alo više od pola troškova proizvodnje i poreza. Rupa se popunjavala zajmovima, hipot ekama, prodajom zemlje i bilo kojih vrijednosti, te smanjivanjem standarda odije vanja i hrane. U najtešim vremenima, ljuske od povrća su bile jedina hrana.52 Na istoku su farmeri, uzgajivači svilene bube bili prepušteni milosti vlasnika monop ola predionica gdje su se izvlačile niti. Te velike obitelji su proširile svoj utjec

aj preko kooperative, učvršćujući cijene praktično po volji. Kao rezultat, izvještaj iz 1937 . kaše da "dok industrijalci mogu ušivati ogromne profite... seljaci koji uzgajaju s vilene bube ne mogu čak ni zaraditi dovoljno za šivot".51 U Shandongu i Henanu je British American Tobacco Companv (BAT) //Britansko-američk a duhanska kompanija, op. prev.//, koja je proizvodila 60 posto kineskih cigaret a, poticala seljake da uzgajaju duhan dijeljenjem sjemena i obećavajući odmah plaćanje u gotovom za urod. Ali uzgajanje i očuvanje lišća je zahtijevalo ulaganje kapitala, što je mnoge farmere bacilo u dug. Kad je došlo vrijeme da se njihov proizvod odveze u sabirni centar, kolone kola i ručnih kolica su zavijale po primitivnim stazama, upadajući u duboko blato za vrijeme oluja. Jednom je u skladištima gomila ljudi bila tako velika da je trebalo 24 sata da se dode do prve linije. Ljudi su se gazili na smrt u stampedima da bi se progurali na početak reda. Farmeri su bili toliko b rišni da se njihov urod ne smoči, da su skidali svoje kapute kako bi pokrili listove kad je padala kiša, dršćući noću na otvorenome, dok su strašari s bičevima odršavali red. u donosili urod, uzgajivači su bili prepušteni na milost i nemilost agenata, koji su mogli odbaciti jedini njihov izvor šivljenja ili ga proglasiti da je loše kvalitete i da vrijede nekoliko puta manje.54 Mršnja koju su izazvali posrednici u trgovini duhanom je bila tolika, da kad su tr upe Kršćanskog Generala stigle u to područje 1927., farmeri su zapalili velebnu zgradu kompanije duhana koju je sagradio jedan pre-kupac na šeljezničkoj liniji Peking-Han kovv. BAT je tu ponovno započeo PIO II. - REVOLLICIIA I REPUBLIKA s radom dvije godine kasnije, upošljavajući drugog agenta koji je bio predsjedavatel j udrušenja industrije duhana u Shangaju i jednog dušnosnika iz Ministarstva financi ja u Nanjingu - i, prema jednom detaljnom izvješću iz 1936., jednog pomoćnika, također i stručnjaka za primjenu "čvrste ruke" za dobivanje boljih rezultata. Do početka trides etih godina šivot pola milijuna farmera u tom području ovisio je o duhanu. Novi posr ednik je imao monopol na kupovinu njihovog uroda, a njegovi agenti su rijetko ka d nudili više od najniših cijena. Od 1934. čak su i takve cijene drastično pale; do 1936 . prosječni godišnji prihod nije bio dovoljan za pokriti dugove nastale za kupovinu ugljena pomoću kojih su se listova sušili. Farmeri koji su se našli pred zidom odršavanja na šivotu sebe i svojih obitelji, okren uli se sa zemlje na alternativne izvore prihoda. U siromaštvom pogođenom Gansuu, na zapadu, zaradili bi koji sitniš zamjenjivanjem ljudi osuđenih na kaznu bičevanjem za m anja kriminalna djela.; ako bi umrli, obiteljima se nije ništa plaćalo. češće su se seljac i unajmljivali kao najobičniji radnici, ponekad samo u zamjenu za hranu. Autoput i zmeđu Hunana i Sichuana je bio, zapravo, izgrađen prisilnim radom, gdje se radilo na teškom terenu u ledenoj vodi, s predradnicima s bičem u ruci, bez dovoljno hrane da bi se prešivjelo. Dušnosnici su sebi u dšep stavljali novac namijenjen kvalificiranim kamenorescima, koji su bili svedeni na neimaštinu. Nije bilo nikakvo iznenađenje da je bilo pobuna, u jednom slučaju je voda bio čovjek koji je tvrdio da posjeduje mag ičnu vođu koja osigurava neranjivost." Tradicionalni alternativni izvor prihoda bilo je tkanje na razbojima, bilo da su razboji unajmljeni za rad u kući ili u radionicama gdje se seljake moglo naći kako tkaju po 15 sati dnevno. Kad je je urod bio loš i kad bi prihod farme pao, broj lj udi očajnih u potrazi za poslom, omogućio poslodavcima đa smanje plaće. Padanje cijena r ada uzrokovano japanskom konkurencijom otešalo je situaciju - u dijelovima jušne Kin e, cijena rada je pala za 70 posto između 1930. i 1934. U nekim jušnim područjima, plaće su pale na samo šest posto tršišne cijene za gotovu robu. Kad se cijena na malo previše spustila, trgovci koji su skupljali tkaninu od nekih tkalaca od kuće, jednostavno

bi otkazali rad, ostavljajući seljake s njihovim proizvodom, bez kupaca i novca z a plaćanje njihovih razboja." Kao i mnogi drugi, i oni su bili prisiljeni pozajmljivati novac da bi prešivjeli, riskirajući padajuću spiralu duga. 1936. godine je u jednom okrug Shichuana sa 144.0 00 stanovnika, 73 posto odraslih je bilo u dugu. Pregled 1898 zalagaonica 1933. je pokazao da tri četvrtine zaračunavaju mjerOl">l I E L JE NA NACIJA sečnu kamatu od tri do osam posto. U zonama uzgajatelja svilene bube u Jiangsu i Z hejiangu, stopa je išla do sto posto za četrdeset dana. Polovica zajmodavaca i vlasn ika zalagaonica pokrivena nacionalnim istrašivanjem trašila je vraćanje duga u roku od godine dana. Većina njih je pripadala dušnosnicima, zemljoposjednicima i trgovcima - bivši guverner Hunana je posjedovao 80 zalagaonica u Pekingu. Kako je strašna popl ava u središnjoj Kini 1931. godine prisilila mnoge ljude da posuđuju novac za kupnju hrane, godišnja kamatna stopa se popela na visokih 300 posto. Kad je stigla stran a pomoć, zajmodavci su uzeli 60 posto te pomoći kao vraćanje duga.57 "Ruralna Kina", zaključio je ekonomist Yao Hsin-ning, " sada je bankrotirala." Bri tanski socijalni znanstvenik R. H. Tawney, usporedio je farmere sa "čovjekom koji stalno stoji u vodi do grla, tako da je dovoljan i mreškaj vode da ga utopi.Vraćajući se sa izleta u sjeverne dijelove, pjesnik Xu Zhimo je napisao da mu se krv sledi la gledajući "djecu koja više ne izgledaju ljudski i koja su se stvarno borila za liša jeve i mahovinu, koje su njihovi koščati prsti grebli sa udubina u stijenama i trpal i ih u usta u očajničkom nastojanju da ugase tešku glad i hladnoću! Boše, zašto su se takvi trebali uopće roditi!"58 Jedan urod je izgleda cvjetao u to vrijeme nevolja, iako bi i tu moglo biti zamk i. Opijum je bio podlošan naredbama o prohibiciji i uvjeravanjima akcije Lige Naro da. Rešim je proglasio da ona iskorjenjuje drogu; nakon pritiska veleposlanstva u Londonu, prikaz jednog prostora za konzumaciju opijuma je bio uklonjen s izlošbe o Kini iz muzeja voštanih figura Madame Tussaud. Ali početkom tridesetih godina, Kina je još uvijek proizvodila 12.000 tona narkotika godišnje, a droga je ostala glavni izvor prihoda za farmere, u trgovini s vojnicima, dušnosnicima, odmetnicima i podz emnim bandama velikih gradova. Bio je to izvor opuštanja za radnike, zabava za bog atije i uklanjanje muke za milijune. U nekim područjima to je bilo glavno sredstvo plaćanja. Rešim je vukao sredstva iz prometa tim narkotikom. časnike vojske koje su p oslane da nadgledaju područja uzgoja maka, isplaćivali su uzgajivači, ili su im bili n ametnuti visoki nameti - u Anhuiju je 20.000 ljudi sudjelovalo u protestima prot iv nameta.59 Farmeri od Yunnana preko Gansua do Anhuija ovisili su o maku da bi se uzdigli iz nesigurnosti seoskog šivota. Uzgajivači su postali konzumenti; trećina odrasle popula cije Yunnana je smatrana ovisnicima. Sichuan je imao 28 plantaša morfija oko Chonq uinga. Kad su cijene drastično pale PIO II. - RFVOLUčIJA I R E PUBLIKA 1934. godine, u nekim dijelovima pokrajine uzgajivači su spali na to da jedu koru drveta i močvarni korov.'1" U Shangaju je Du Velike Uši trašio poštovanje stvaranjem ogranaka u zakonskim poslovim a, te je u Godišnjaku Kine opisan kao "dobro poznati javni dobrotvor", ali su nark otici ostali srce njegovih operacija. Vodio je deset rafinerija droge, od kojih su dvije najveće zarađivale 40.000 dolara dnevno i vladi su plaćale pet milijuna dolar a godišnje. On sam je pokazivao utjecaje ovisnosti; istrašiteljica Lige Naroda Ilona Ralf Sues koja ga je srela u njegovom uredu, opisala ga je kao, "suhonjavi lik bez ramena sa dugim, besciljno mlatarajućim rukama, obučen u uprljani plavi, pamučni o

grtač; ravna stopala obuvena u neuredne stare papuče; duga jajolika glava, kratko ošišan a kosa, visoko ćelo, bez brade, uši velike kao u šišmiša, hladne, okrutne usne koje su otk rivale velike, šute, propale zube, bolešlji-vo lice ovisnika... Došao je vukući papuče po podu, ravnodušno okrećući glavu desno i lijevo da vidi da li ga netko slijedi ... Oči ta ko tamne, da je izgledalo da nema zjenica, mutne i tupe - mrtve, neprobojne oči." Prsti na njegovoj koščatoj šaci su bili "smeđe, opijumom zamrljane kandše" dodala je.'1' Marksisti prikazuju dekadu Nanjinga između 1928. i 1937. godine kao vrijeme kada s u buršuji preuzeli kontrolu u dogovoru s vojskom. To je odgovaralo njihovoj potreb i da predahnu, u napredovanju prema komunističkoj pobjedi 1949. Ali pravi karakter rešima je bio vrlo različit. Novostvorena buršoazija u povojima, koja se pojavila u p eriodu Yuan Shikaija i pod vojskovođama bila je tretirana okrutno, od nje su iznuđiv ali novac, a nije imala pristup stvarnoj moći. Kad je Nanjing htio nacionalizirati velike šangajske banke koristio je silu, uključujući i mišiće Zelene bande. Kao vodeći član gajske korporativne elite T. V. Soong je osiguravao korisnu uglađenost proračunatu đa privlači strance, ali je njegov autoritet uvijek bio krhak. Njegova najmlađa sestra je bila jednako popularna u inozemstvu, posebno u Americi; ali joj je njen supru g uvijek ograničavao pristup unutrašnjem krugu njegove moći - vojsci i KMT-u. Ono za čim su Chiang i Kuomintang čeznuli bio je oblik dršavnog kapitalizma koji se os lanja na kasni period carstva. Dobro povezani poslovni ljudi imali bi svoju ulog u i mogli bi biti korisni za lakše dobivanje stranih zajmova. Buršoazija bi mogla ušiv ati u udobnom šivotu dokle god ne bi izazivala rešim i bila neposlušna. Ali prava bi m oć bila zadršana u središnjoj vojno-političkoj grupi oko vođe.62 IVPIItL IINA NAlIIA što se tiče gradskih radnika, rešim je bio vrlo zainteresiran da izbjegne pobunu ljeviča rskih sindikata i više je volio "šute sindikate" koje su vodili gazde kooperativnih poslova iz podzemlja medu nekvalificiranim radnicima. Iako je komunistički utjecaj i dalje postojao u naprednijim sektorima tvorničkih zaposlenika, najveća organizaci ja, Opća zajednica sindikata u Shanghaju bila je ponovno organizirana nakon čistke i z 1927. pod kontrolom Duovih saveznika, čije je zapovjedništvo nad moćnim sindikatom P oštanskog ureda Duu omogućilo pristup korespondenciji. Reforme rada o kojima se rasp ravljalo na početku dekade Nanjinga su odgođene. Donošenje zakona o skraćenju radnog tje dna, garantiranju godišnjeg odmora i ograničenju dijela plaće kojeg uzimaju ugovarači ra da, sve je bilo ignorirano ili se pretvorilo u mrtvo slovo na papiru. Djeca su s e zapošljavala od devet godina umjesto zakonskih 14 godina. Zahtjevu da se djeci k oja rade osigura obrazovanje udovoljeno je samo u četvrtini tvornica. Umjesto osam tjedana plaćenog porodiljskog dopusta, šene su dobile prosjek od 18 dolara bez ikak vog dopusta. Za vrijeme štrajkova u BAT tvornicama i predionicama svile u Shanghaj u, spremnost rešima da prepusti reguliranje rada podzemlju postigla je veliki stup anj mira u industriji,ali po visokoj cijeni za radnike.(,-t Chiang, strogi vojnik, radoholičarski monstrum kontrole, koji je sam sebe unaprije dio u generalisimusa, bio je svjestan krhkosti administracije kojoj je bio na čelu . "Primijetio sam da mnogi članovi uprave izgledaju kao da ne znaju što bi trebali r aditi, dok drugi uopće ne znaju kako raditi", rekao je Dršavnom savjetu 1929. "Zato naša organizacija postaje sve gora i gora... mnogi članovi uprave samo sjede za svoj im radnim stolovima i bulje pred sebe, drugi čitaju novine, a neki treći još spavaju." I pored svih dobrih namjera, R. H. Tavvnev je zabilješio da se "ništa ne radi, nitk o se ne nada da će išta biti učinjeno, ima malo financijskog i administrativnog osoblj a, zadnji namještenik vezan za posao nije sasvim izvan sumnje u pogledu novca, a n jegov nasljednik ne moše posjetiti područja kojima treba najviše pozornosti iz straha da ne bude kidnapiran."'"1

Inercija je bila najmoćniji neprijatelj rešima, izjavio je Chiang, "Svi samo sjede o kolo i ništa ne rade." Nije bilo nikakvog poštivanja zakona, zaključio je. članovi stran ke su previše vremena provodili postavljajući plakate i izvikujući parole i izdajući man ifeste, radije nego u stvarnom radu. "Revolucija je u opasnosti da promaši cilj, i cijeli narod je postupno izgubio povjerenje u stranku", šalio se. Nova elita, rek ao je, viđena je kao "posebna klasa; nigdje nas mase ne gledaju s blagonaklonošću." PIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA Djelomično je to bio rezultat rastuće ideološke luđačke košulje, unutar koje je Nanjing radi o. Ponor između rešima i intelektualaca je nagnao progresivne mislioce i pisce u opo ziciju. Pjesnik Xu Zhimo je pisao prijatelju u Engleskoj o Kini obilješenoj "grubošću umjesto plemenitošću, neprijateljstvom i međusobnim upropaštavanjem više nego prijateljstv om i suradnjom, mrtvim i zaraznim dogmama, umirućim načelima koja su podivljala. Kao prikradajući leševi koji utapaju cijelu naciju u još veću propast i guše kreativni izvor ljudskog duha!" Kako je stranka predstavljala ono što je narodno, nikakvo neslaganje nije bilo dop ušteno. Organizacije koje su krenule predstavljati sektorske interese, morale su s e podlošiti središnjoj kontroli. Masovni pokreti su bili zabranjeni. Braća Chen, Lifu i Goufu - nećaci Chiangovog mentora u Shanghaju, Chen Qimeija - nametnuli su ujedn ačenost obrazovnog sustava i pritisnuli tisak i umjetnost. Kako se rešim pomakao pre ma onome što je povjesničar Frederic Wakeman nazvao "Konfucijevskim fašizmom", grupa u ltralojalista odanih Generalisimusu, tajno je osnovala pretorijan-sku strašu pozna tu kao Plave košulje, pod šefom političke policije Dai Lijem kojega su se svi mnogo bo jali, čovjekom sa strogim vojničkim ponašanjem, oštrim pogledom i finim, nješnim šakama, koj ega su opisivali da hoda kao da mu je kolac u kralješnici i koji je bio slavljen z bog broja ljubavnica, od kojih su neke radile za policiju i putovale s njim na p oslovne zadatke. Ušivajući potpuno Chiangovo povjerenje - on je bio jedini čovjek koji je smio nositi pištolj u prisustvu vode - Dai Lijov aparat terora je postajao sve jači, koristeći mučenja, pogubljenja i zatočenja po volji, protiv stvarnih ili imaginar nih neprijatelja rešima.'" Između 1929. i 1935, 458 literarnih radova bilo je zabranjeno zbog kaljanja vlasti , poticanja klasne borbe ili zato jer predstavlja "proletersku literaturu". Drak onski zakon o tisku je uveden 1930. godine. Redateljima filmova je bilo rečeno da njihov rad treba biti 30 posto zabavan i 70 posto obrazovan, da se promoviraju " dobro ponašanje i pokaše duh odvašnosti, izdršljivosti, mira i poštenja naroda".'* Progresivni pisci i intelektualci su bili marginalizirani, napadani i, u krajnje m slučaju, uhićivani i ubijani. šangajski dnevnik Tjedni šivot, koji je dostigao čitanost od pola milijuna u uredništvu prvaka četvrtog svibnja Zou Taofena, bio je ukinut. Da i Lijeva tajna policija je ustrijelila sekretara Lige za zaštitu ljudskih prava ka d je ulazio u automobil pred kućom sa svojim sinom. Izdavač vodećih šangajskih novina je sačekan u busiji i ubijen. 1931. istaknuti mladi pisac, Hu Yepin je bio među 22 čoPOPIJE LJE NA NAC'IIA vjeka ubijena nakon što su uhićena na komunističkom sastanku u Shan-gaju - njegova šena, spisateljica Ding Ling, čiji rad je pomakao granice feminizma i seksualnosti, bil a je uhićena dvije godine kasnije i pridrušila se komunistima nakon bijega 1936. god ine. Potresna alegorija Zemlja mačaka, knjiga koju je napisao pisac iz Pekinga, Lao She , ponijela je duh očaja do vrhunca najfinije ironije, pričajući o Kinezu koji se spust io na Mars, gdje je našao populaciju naroda mačaka koji su bili lijeni, prljavi, okr utni, nedisciplinirani, neorganizirani i ovisni o drogama. Politika se sastojala

od beskrajnih svađa. Mačji car je bio svrgnut i zamijenio ga je Vladar Deset Tisuća S vađa. Tada je "mali narod" okupirao i poubijao sav narod mačaka osim deset koji su p objegli u planinu. Tu su se nastavili boriti medu sobom, dok nisu ostale samo dv ije. Kad su ih okupatori uhvatili, stavili su ih u drvene kaveze, gdje su grizle jedna drugu do smrti, //pripovjedač se vraća u Kinu francuskim svemirskim brodom ko ji ga je pokupio u prolazu, op.a.ll Chiang je krivio pokret četvrti svibnja za podrivanje narodne svijesti, čime je sput avao trajne snage kineske kulture. Kao rezultat, "obrazovane klase i akademici o pćenito su izgubili svoje samopoštovanje i samopovje-renje. Gdje god je nadvladao ut jecaj takvih ideja, narod je gledao sve strano kao ispravno, a sve kinesko kao p ogrešno." Ono što je on predlagao je bilo ponovno buđenje klasičnih vrijednosti, uključujući poniznost sinova, u kojem je vidio sebe kao oca nacije. Kinezi su se trebali po našati kao poslušna djeca. On je predstavio svoju odlučnu, strogu majku kao ikonu i vi dio svoj vlastiti spartanski način šivota kao model. Ogromna promjena u pogledu uzor a ponašanja, izjavio je, bila je potrebna za ošivljavanje Kine."7 Generalisimus je sada pokušavao staviti cijelu naciju u sklad sa svojim "Pokretom novog šivota" kako bi potakao red, čistoću, jednostavnost, marljivost, spremnost i točno st, što je sve utemeljeno na konfucijevskim načelima 'Li (pristojnost), I (ispravno ponašanje), Lien (poštenje) i Chih (integritet, čast). Neka pravila kampanje nisu bila tako loša - na primjer, prestati pljuvati na javnim mjestima ili ubijati muhe i šta kore. Ali je izgledalo očito van pameti naređivati da se suknje produše, đa se zabrani t rajna ondulacija i zajedničko kupanje, ili da se zabrani šenama voditi muške pse na ul icu. Ljudi, posebno urbana elita, su samo mogli vidjeti upute da jedu u tišini i d a rano idu u krevet, kao nedopušteno zadiranje u njihov privatni šivot ili kao smiješn e ili zlokobne upute - u VVuhanu je jedan fanatik Pokreta novog šivota izlio kisel inu na neku šenu, jer je smatrao da PIO II. - REVOLUCIJA I REPUBLIKA nosi oskudnu odjeću, a u Chingqingu je jedan sudac za prekršaje naredio da se ubiju dvije debele svinje, jer su jele meku sredinu štapa od šećerne trske u parku, zbog pov rede pristojnosti na javnom mjestu.68 Hipokrizija je bila izrazita. Ulice su bile pometene i zgrade oprane kao Potemki novo selo kad su Chiangovi prolazili, ali bi onda opet zapali u svoju staru prlj avu kolotečinu. Dušnosnici su nastavljali ušivati u "vinu, šenama i kockanju" koji su bi li zabranjeni na rastućim popisima zabranjenih stvari. Du Velike uši je to kontrolir ao preko šangajske trgovine drogama. Iako se pašljivo suzdršavala u javnosti, Madame C hiang nije se obazirala na zabranu pušenja u privatnosti. Kako je list Dnevnik Sje verne Kine primijetio, '"Pokret novog šivota' bi imao svoju najbolju priliku za us pjeh, kad bi, kao milosrđe, mogao započeti u vlastitom domu".69 Da bi nastavio sa svojom namjeravanom moralnom revolucijom, rešim je započeo pokret privredne rekonstrukcije, koja je također sadršavala neke razumne elemente. Po savje tima eminentnih stranih stručnjaka, on je uspio pomoći industriji svile i pamuka. Al i neke stvari su se morale izvršavati preko provincijskih vlasti, koje su često imal e svoj vlastiti program rada. Njihov budšet je bio premalen; 270 milijuna dolara z a period od pet godina, a čak ni to nije bilo u potpunosti isplaćeno. Mnogi projekti su bili vezani za Chiangove vojne planove. Generalisimus je i dalje bio svjestan promašaja rešima kojem je bio na čelu. Godine 19 36. kada je optimizam cvjetao zbog dobre ljetine i neuobičajene političke stabilnost i, on je upozorio da, "ako ne iskorijenimo sadašnje stanje korupcije, mita, nemara i neznanja i ne uspostavimo umjesto toga čistu i djelotvornu administraciju, usko ro će doći dan, kada će revolucija krenuti na nas kao što smo i mi učinili protiv Mandšuraca

." Ali je njemu nedostajalo instrumenata, kojima bi ostvario skalu promjena, koj e su bile potrebne i znao je, kad bi to učinio, da bi riskirao svoj vlastiti pološaj . Zemlja moše biti u nevolji, ali on, kao čovjek sudbine, se mora distancirati od od govornosti. "Ja sam Generalisimus; ja ne griješim", izjavio je, "Kina ne moše napred ovati bez mene."70 Stručnjak za djelovanje na više razina, što se slošilo samo u njegovoj osobi, voda nacio nalista je iskoristio sve kontradikcije u zemlji za svoje vlastite ciljeve, kako je primijetio Zhou Enlai. To je bila značajka njegove vještine kao političkog taktičara , ali je Kinu ostavilo bez šire vizije i bez one vrste vlade koja bi bila u stanju primijeniti reforme koje su joj trebale. To bi bilo dovoljno ozbiljno u bilo ko jim okolnostima, ali je poprimilo posebno prijeteći aspekt, kada se Nanjing suočio s dva protivnika s vrlo PODIJELJENA NACIJA definiranom vizijom budućnosti, što će dokazati vrlo različiti prijedlozi provincijskih moćnika diljem zemlje. Chiang je jednoga nazvao bolešću koše, drugoga bolešću srca. Prvi je bio privremen i s njim se moglo izaći na kraj strpljenjem i podnošenjem, dok kineske vrline ne bi iznijele pobjedu. Drugi, kao domaći čovjek, bio je ozbiljniji i trebal o ga je iskorijeniti prije nego preraste u tumor koji bi inficirao naciju. Te dv ije bolesti predstavljale su dva protivnika nacionalističke republike koji su hran ili jedan drugoga, donoseći mnogo radikalnije promjene nego što je to bila propast c arstva.71 Dio III. Ratovi bez kraja Dolazak na vlast komunističkog rešima, koji traje sve do danas, u Kini se obično vidi kao rezultat kombinacije genija ili manijakalne šelje za moći jednog čovjeka - Mao Zed onga i slabosti nacionalista, njihovog neuspjeha da razviju modernu dršavu, njihov e represije i udaljavanja naroda od rešima uz "pomoć" pomahnitale inflacije. Postoji , zaista, retrospektivna logika u događajima u Kini od početka tridesetih godina do proglašavanja novog poretka 1949. godine. Ali dva desetljeća, prije konačne promjene r ešima, bila su ispunjena lašnim započinjanjima, obratima i situacijama koje su graničile s katastrofama, što je moglo odvesti i do posve drugačijeg ishoda. Nakon što su osvojili moć, nacionalisti su se suočili s nezaustavljivim, dvosjeklim vo jnim sukobom koji je prošdirao Kinu od 1931. do 1949. godine. Pomrli su deseci mil ijuna ljudi. Ogromna područja su bila opustošena. Na kraju su bili uništeni i gospodar stvo i društvo. U tri navrata izgledalo je da su komunisti na rubu gašenja, dok su n acionalisti bili u stalnoj borbi s ogromnim izazovima kojima se nisu bili spremn i suprotstaviti na odgovarajući način. U razdoblju od četrnćst godina zemlja je bila suočena s japanskom orušanom agresijom, koja nije prezala ni od čega. Sjedinjene Dršave su se uhvatile donkihotovske i krat kovidne misije izbavljenja Kine od nje same, a Sovjetski Savez je pak samo trašio vlastiti interes. Građanski rat koji je uslijedio nakon japanskog poraza produšio je stoljećima staru tradiciju rješavanja političkih razmirica masovnim nasiljem i ukazao na nemirnu budućnost pod beskrupuloznim autokratom, koja će odnijeti još desetke mili juna šivota. Za Kuomintang, koji je preuzeo vlast krajem dvadestih, komunisti su bili bolest srca, a Japanci obična bolest koše. Ali te dvije bolesti bile su blisko isprepletene u određivanju budućnosti stotina milijuna ljudi. Kao što se vjeruje daje Mao Zedong r ekao Japancima, koji su se ispričali zbog ponašanja njihove dršave, da nije bilo invaz ije njihove zemlje, on na kraju ne bi došao na vlast. Povrh svega toga, trokut koj i su tvorili nacionalisti,

komunisti i Japanci usput je izazvao pojavu gomile drugih struja, koje su vrtlošil e Kinom tridesetih i četrdesetih godina, što znači da je 1949. godina predstavlja dale ko više od same pobjede neke nove ideologije ili jednog jedinog čovjeka, bez obzira je li on bio potpuno čudovište ili genije - ili oboje. 11. Neprijatelj srca 1927. je bila strašna godina za Komunističku partiju Kine (KPK). Stara samo šest godin a, dospjela je na koljena čistkom Bijelog terora Chiang Kai-sheka i raspadom ujedi njene fronte, što je dovelo do izbacivanja partijskog šefa, Chen Duxiua, koji se okr enuo trockizmu. //KMT ga je uhitila ali ga je međunarodna kampanja spasila od pogu bljenja i pomilovan je 1937. Umro je nezamijećeno pet godina kasnije. Op.a.ll Pod njegovom zamjenom, još jednim intelektualcem, Qu Qiubaijem, Partija je iskusila no ve katastrofe u propaloj vojnoj pobuni u Nanchangu, krvavom porazu pri pokušaju ud ara u Cantonu i kolapsu Jesenje pobune u Hunanu, Hu-beiju i jiangxiju. Stigli su novi ruski savjetnici, kontrolirajući partijsko usmjerenje i financijska sredstva. Preko Kominterne je Sovjetski Savez pojačao svoj stisak na KPK, koja je svoj kongres 1928. odršala u Moskvi. Qu je izbačen zbog "lijevog avanturizma" - osa m godina kasnije nacionalisti će ga uhititi i pogubiti. Njegov nasljednik je bio šan gajski pomorac i lučki radnik Xiang Zhongfa, izabran zbog svojeg proleterskog nasl jeđa. On je bio vođa na papiru; stvarna moć je bila na Li Lisanu, Hunancu blizu trides ete godine šivota, te na Zhou Enlaiju koji se vratio u Shanghaj kako bi djelovao i z podzemlja. Li je nametnuo drakonsku disciplinu i inzistirao da se Partija konc entrira na urbanu akciju. Zhou je razvio sustav kojim se partija mogla posredno pomagati putem dućana, privatnih kompanija i klinika. Bacio se na obnovu Crvene ar mije i vodio odrede smrti poznate kao "ubojice pasa".1 Bilo koja osoba, koju se moglo prokazati kao komunista bila je u opasnosti od na cionalističke policije i vojske kao i od rešimskih saveznika iz podzemlja. česta su bi la grupna pogubljenja, ponekad s pokapanjem šivih. Mučenja su bila uobičajena. Zatvori su često bili zamke za produšeno umiranje, s malo hrane i ušasnim uvjetima. U jednom slučaju, koji je doveo do protesta ljevičara izvan Kine, policija je u šangajskoj Međuna rodnoj četvrti zarobila dvadeset i četiri sudionika tajnog sastanka, među kojima DIO III. - RATOVI BEZ KRAJA je bilo pet pisaca, i predala ih kineskim vlastima. Vezani okovima za ruke i nog e, dršani su u barakama u Longhui na rubu grada mjesec dana prije nego što su ih dug im, mračnim hodnikom proveli na stratište i pogubili. Gorčina izrasla iz takve represije i pritisak zbog nušnosti samoodršanja snašno će doprini jeti paranoji i čistkama koje su postale obilješje Komunističke partije. Isti je bio uči nak i zbog nesigurnosti promjenjivog vodstva i dominantnog utjecaja Moskve. Iako se Li Lisan priklonio ortodoksnoj marksističkoj liniji inzistirajući da revolucija treba doći u grad, industrijski proletarijat nije bio velik te je pokazivao malo i nteresa za komunizam, posebno nakon što je čistka iz 1927. zatvorila ljevičarske sindi kate. S druge strane, iako oni mošda ne bi shvatili čak ni osnove komunizma i ostali vezan i za tradicionalne putove, potlačeni seljaci i siromašni farmeri osiguravali su vidl jivo zalede. Ako bi mogla upregnuti mase na selu, Partija bi mogla dobiti novu p riliku za šivot. Empatija koja je zaista postojala prema seljacima dolazi u pitanj e zbog sjene koja je na taj odnos bačena odnosom prema selu u drugoj polovici dvad esetog stoljeća. Tako su seoski ogranci postali ključni element prešivljavanja KPK. Iz među 1927. i 1934. uspostavljeno ih je više od desetak. Većina je bila u izoliranim po dručjima, gdje nacionalističke snage nisu bile jake. Iako je vodstvo KPK u Shanghaju

pretpostavilo da ima lenjinističku kontrolu Partije, izolacija i slaba komunikaci ja su za ogranke predstavljale značajnu autonomiju; trebalo je šest mjeseci da upute iz Shanghaja stignu do Sovjeta u Jiangxiju 1928., a devet mjeseci da bi zaključci s partijskog Kongresa stigli do jednog ogranka. Kao rezultat, domaći šefovi su se m ogli suprotstaviti slušbenom vodstvu ili ga čak i nadjačati, nastavljajući tako tradicij u poznatu kao "kineski uteg rata" između centra i provincija.2 Još jednom je snaga, na koju se računalo više nego na ideološku svjesnost, bila ograničena : jedan organizator KPK se sjetio kako je u Hubeiju pitao jednog seljaka: "Jesi li ti revolucionar?" "Jesam," stigao je odgovor. "Na koji način si ti revolucionar?" "Ja ubijam domaće nasilnike i zlu gospodu." "I onda?" Nije bilo nikakvog odgovora.' Borbe za prešivljavanje, kroz koje su vođe baza prolazili, ostavile su ih s malo skr upula i malo sklonosti kompromisu. Oni su slušali dugu tradiciju NE PRIJATELJ SRCA seoskog šivota van zakona, nalazeći opravdanje u klasičnoj sagi "Vodena granica! Kao p ravi odmetnici oni su opravdavali pljačku, otmice, iznuđivanje i ubojstvo pod maskom "uništavanja pridošlih tirana". Kao odmetnici iz prošlosti, i oni su dočekivali s dobro došlicom pristaše iz lutajućih bandi ili bivših trupa vojskovođa, pogotovo ako su bili nao rušani. Svi su oni nadalje njegovali klimu nasilja, koja je endemična za KPK od 1927 . na dalje. Revolucija, kako je Mao primijetio, nije bila svečani ručak. Baza, koja se u početku sastojala od 200 partizana u planinama jušnog Hubeija, prera sla je u E-yu-wan //ponekad transliterirano kao Oyuwan; ime predstavlja akronim područja pod njihovom kontrolom, op.a.ll - Specijalni komitet za granično područje na strateški smještenoj lokaciji blizu provincijskih granica s Henanom i Anhuijem, sjev erno od VVuhana i zapadno od Nanjinga i Shanghaja. Domaće stanovništvo bilo je sprem no za regrutaciju nakon loših šetvi, iza kojih su dolazile teške poplave. Bilo je takođe r i ostataka seoskog radikalizma u području koje su naslijedile farmerske udruge i z perioda prve Sjeverne ekspedicije i VVuhanske republike. šireći svoje aktivnosti, gerila je vršila napade na šeljezničku liniju Peking-Hankou, a 1929. godine bila je do voljno jaka da osvoji jedan grad u svom okrugu.4 He Long, neobrazovani bivši kravar i bandit koji je sudjelovao u porazima 1927., v odio je bazu u Srednjem Yangziju na svom domaćem području u zapadnom dijelu Hubei-Hu nana. Došao je s 20 ljudi i osam pušaka, ali je dvije godine kasnije njegova grupa v eć dovoljno ojačala da zauzme dva susjedna grada. To je bio temelj koji je onda toli ko narastao da je pokrivao sedam okruga s vojskom od 20.000 ljudi, s produktivni m poduzećima, konfiskacijama zemlje i kampanjama protiv opijuma, kockanja i prazno vjerja.3 Na jugoistoku, ogranak u planinama Jiangxija razvio je domaću privredu s proizvodn jom odijela i izgleda da je dršao umjerenu liniju u pogledu poljoprivredne reforme . Na granici Hunana i }iangxija mladi je Mao vodio 1.500 ljudi iz područja Changsh e u zemlju bandita u visoravnima Jingganga, gdje su mu se pridrušili prešivjeli iz p obune u Nanchangu, pod vodstvom bivšeg vojnika koji je slušio pod vojskovođama, Zhu De om. Na kraju 1928., veteran Sjeverne ekspedicije Peng Dehuai, pridrušio im se s 1. 000 ljudi. U toj bazi Mao je primijenio svoje vjerovanje daje "potrebno privremeno stvoriti teror u svakom ruralnom području ili će inače biti nemoguće svladati kontra-revoluciona re na selu ili svrgnuti vlast gospode". Započela su javna pogubljenja klasnih nepr

ijatelja; u jednom pokorenom gradu, mjesni šef je bio vezan za drveni okvir i nasm rt probadan kopljima.'1 PIO III. - RATOVI BEZ KRAJA Prije nego je počeo svoj uspon u Jinggangu, Mao je bio manje značajna figura u KPK-u . Njegova neredovita karijera vodila ga je kroz rad u knjišnici u Pekingu, vođenje k njišare u Changshi i rukovođenje školom. Halapljiv čitatelj, ali još uvijek ideološki neusmj eren, bio je postavljan na radna mjesta u vladi za vrijeme ujedinjene fronte u C antonu. Dok su drugi komunisti više voljeli dršati se na odstojanju od Kuomintanga, Mao je s nacionalistima usko surađivao. U ujedinjenoj fronti u VVuhanu, on je vodi o neko vrijeme Odjel za seljake, ali ga je njegov rastuči radikalizam doveo do gub itka tog pološaja. Bezuspješne pobune seljaka u Hunanu i sagledavanje sve teše represije na tom području, odveli su ga još više u lijevo i potvrdili njegovo vjerovanje u moć primjene sile. Uv jeren u potpunu ispravnost svojih pogleda i pogonjen izrazitom ambicijom, ogromn im samopouzdanjem, vještinom manipulacije, njegov taktički politički genij spojio se s a strateškom vizijom i uvjerenjem da on jedini zna kako će kineska revolucija odnije ti pobjedu.7 Dok je boravio u Jinggangu, Mao se ošenio po treći put - već odavno je napustio svoju prvu šenu iz dogovorenog braka u svom rodnom selu i napustio svoju drugu šenu i njih ovu djecu u Changshi, kad je krenuo za Jinggang. Njegova nova mladenka, kći vlasni ka jedne čajane, bila je komunistkinja izbjegla u banditsko područje kako bi umakla Bijelom teroru 1927. godine. Kako Mao nije mogao razumjeti lokalni dijalekt, ona ga je pratila kao prevoditeljica, a na jednom banketu koji je priredila šena neko g banditskog vode oni su se neformalno jedno drugome obećali. Ona je bila privlačna i profinjena, opisivali su je prema njezinim očima koje su bile poput "para krista la". U vrijeme njihovog drušenja, imala je 18 godina, a njen suprug 34. Pjesma koj a se čula u bazi je išla ovako:8 "Zapovjednik Zhu (De) je vrijedan na poslu - noseći rišu kroz jarke, Zapovjednik Mao je vrijedan na poslu - vodeći ljubav." Napadi Nacionalista su prisilili bazu da se premjesti preko granice u Jiangxija po hladnom zimskom vremenu sredinom siječnja 1929. četiri tisuće ljudi i stotinu šena kr etalo se u koloni po jedan po zaleđenim obroncima, polovica njih naorušano samo kopl jima. Mao je izgledao izmošden duge, do ramena raskuštrane kose. Kad su se komunisti zaustavili u jednom gradu, neprijateljske trupe su ih iznenadile, pobivši ih na s totine. Ali, stigavši do Jiangxija, zauzeli su grad Ruijin ('Plemeniti Metal'), uh vativši branitelje nespremne - na proslavi lunarne Nove godine. Komunistički NEPRIJATELJ SRCA slogani bili su ispisani po zidovima. Odršavala se propaganda i sastanci s diskusi jama. Nacionalističke uniforme su na zaplijenjenim šivaćim strojevima prekrojene u crv enoarmijaške tunike, dokoljenice i kape.9 Kako su im se novi ljudi pridrušivali, područje pod njihovom kontrolom je postojano raslo, da bi se po veličini natjecalo sa E-yu-wanom. Bogato po poljoprivrednim zal ihama, također je obilovalo mineralima, posebno volframom. Do sredine 1931., pokri valo je 10.000 kvadratnih milja, uglavnom brdovitog i planinskog terena. Bilo je , međutim, trvenja s vodstvom prijašnjeg sjedišta ogranka u Jiangxiju, dok je Maovo in zisti-ranje na vlastitoj politici njega samog dovodilo u povremene neprilike s v odstvom u Shanghaju. U jednom navratu, to je dovelo do privremenog isključenja iz Partije zbog neposlušnosti. Ali usprkos stalnom obolijevanju, prešivio je zahvaljujući svojoj pametnoj politici, jakoj osobnosti i tajnosti - dršao je svoje isključenje u tajnosti i nadmudrio jednog agenta, kojeg je središnjica poslala kako bi ga se uk

rotilo.'" Maove metode u njegovom ogranku postavile su obrazac ponašanja za iduća četiri i pol d esetljeća. Njegovo ponašanje prema kolegama bilo je nepopustljivo, a njegova utrka z a moći nemilosrdna. Iako ga to ni najmanje ne ispričava, teško da je bio jedini u tome - samo je bio jači i bolji u opakim unutrašnjim borbama. Njegova teorija o "liniji masa", koja je insinuirala da politiku određuju šelje i interesi masa u interpretaci ji vodstva, imala je očitu privlačnost za elitistički pristup 'od vrha prema dolje', k ojeg su u šangaju provodili šefovi KPK pod Moskovskim rukovodstvom. Dok su drugi deb atirali o detaljnim točkama ideologije, Mao je predstavljao 'recept široke četke' na o snovi seljačkog bunta (potpomognutog, ako nije moglo biti spontano), orušane sile, g erilskog rata i ikonoklazma protiv bilo kojeg bošanstva i crkve koja mu je stajala na putu - sve da bi proizveo, po riječima povjesničara njegove misli Stuarta Schram ma, "čovjeka koji je dijelom bio car, dijelom seljački pobunjenik, dijelom revolucio narni voda". U Jiangxiju je izbrusio posljednja dva atributa; do prvoga će se još du go penjati. Usprkos svojim porazima KPK je uvijek bila na oprezu kada se radilo o otvaranju. Vodstvo je smatralo da se ukazala jedna prilika, kad se Nanjing umiješao u rat sa sjevernim protivnicima 1930 godine. Slijedeći liniju Kominterne, Li Lisan je pove o zajedničku kampanju protiv urbanih centara i odbacio Maov argument za strategiju koja se temelji na selu. Sveukupno, njihova vojska je imala 65.000 ljudi, što nij e mnogo po ratnim standardima na sjeveru, ali ipak dovoljno da predstavljaju iza zov, PIO III RATOVI BEZ KRAIA ako bi se protiv ranjivih gradova ispravno postavili. Mao i Zhu De, koji su se p okorili partijskoj liniji, dobili su naređenje da krenu na Nanchang, dok su snage iz dvije baze u Srednjem Yangziju krenule protiv VVuhana. Trećoj grupi pod Peng Du haijem, koji nije sasvim ovisio o Mau, kao cilj je zadana Changsha. Očekivalo se d a će se radnici u gradovima pobuniti kako se komunističke grupe budu priblišavale. Pengova vojska je bila jedina koja je postigla svoj cilj, zauzevši glavni grad Hun ana i proglasivši komunističku vladu iz svog glavnog stošera u Američkom biblijskom inst itutu. Ali jednim protunapadom nacionalisti su ponovno osvojili grad nakon jedan ćst dana. Kako ništa nije postignuto protiv Nanchanga, Mao i Zhu su marširali da se pridruše Pengovim snagama u povlačenju. Zajedno su brojili 20.000 ljudi, što je bila mnogo veća pojedinačna snaga KPK-a nego što je ona ikada prije uspjela okupiti na jedn om mjestu. Li je naredio da se krene u drugi napad na Changshu, koju su opsjeli. Ali branitelji su ostali čvrsti i prouzrokovali napadačima teške gubitke zahvaljujući a rtiljeriji, avionima i pomoći sa zapadnjačkih topovnjača usidrenih na rijeci. Maova druga šena i djeca bili su u gradu. Kad su je uhitili, ona je odbila izdati ili razvesti se od supruga koji ju je bio napustio i nikad nije pokušao kontaktira ti ni nju niti djecu za vrijeme bitke za Changshu. Nakon što su je dršali tri tjedna , strijeljana je van zidina grada, ostavljajući za sobom vrlo dirljive pjesme, nek e posvećene Mau, koje je iznio na svjetlo dana sedam desetljeća kasnije njegov biogr af, Jung Changa. U tom trenutku Mao je već predvodio povlačenje u bazu mimo naređenja vrhovnog zapovjedništva." Li Lisan je bio okrivljen za neuspjeh pohoda. S čelnih pozicija u KPK-u smijenila ga je grupa poznata kao 28 boljševika, koja se vratila u Kinu nakon studiranja u S SSR-u. I/Za razliku od svojih prethodnika, Lija nije uhitila policija i nastavio je šivjeti sve dok ga nisu mučili do smrti za vrijeme Kulturne revolucije. Op.a.ll Pregrupiranja su ojačala poziciju KPK-ovih ogranaka. U jednom izvješću Moskvi, Zhou En

lai je označio vojsku E-yu-wana te Maovu i Zhu Deovu pojavu kao dvije glavne parti jske snage. čim su se njene trupe vratile iz Changshe, baza u Jiangxiju našla se pod napadom "po hoda zaokrušivanja" koji je vodio Nanjing sa 44.000 ljudi, od kojih su mnogi pripa dali ostacima bivših snaga raznih vojskovođa. Komunisti su primijenili Maovu taktiku namamljivanja neprijatelja u svoju bazu i borbe na domaćem tlu. Korištenje prostora u zamjenu za vrijeme je s vojne strane bilo dobro, ali je izlagalo stanovnike n apadačima. šrtvovanje seljaka, međutim, Maa nikada nije zabrinjavalo. NE PRIJATELJ SRCA Branitelji su bilješili pobjede zahvaljujući dobro vodenim zasjedama. U jednom gradu zaskočili su jednu diviziju dok se odmarala. Njenom zapovjedniku, kojega su natje rali da okolo puzi ispovijedajući svoje grijehe, odrezali su jezik i raskomadali m u obraze. Odrubljena mu je glava i zamotana u crvenu tkaninu te za uši čavlima pribi jena na dasku, da bi je pobjednici niz rijeku pustili prema snagama KMT-a. Preva rivši nacionaliste oblačeći uniforme porašenih jedinica, Crvena armija je pokorila i dru gu diviziju. Bilo je vrijeme da se vladina vojska povuče.'2 Pobjeda komunista je bila iznenađujuća tim više što je izvojevana za vrijeme najveće unutr ašnje čistke koju je Partija ikada vidjela. Cilj je bila A-B (anti-boljševička) liga, mr tva grupa KMT-a, koja su namjerno vratili u šivot kako bi se Maovoj grupi osigurao izgovor za preuzimanje kontrole nad temeljnim ogrankom Partije u )iangxiju, koj i je postojao i prije njegovog dolaska. Vode ogranka su bili optušeni da su se udr ušili s vojskovođama i bogatim seljacima te da su oportunisti, koji su stavili svoje lokalne interese iznad širih interesa KPK-a. Na proširenom sastanku Partije, s Maov im ljudima kao većinom, odlučilo se da se lokalna organizacija raspusti, a tajnim gl asovanjem da se njena četiri osnivača pogube. To je bio prvi slučaj da su komunisti li kvidirali jedni druge. U početnoj fazi čistke, koja se tada razvila protiv nepostojeće A-B prijetnje, bilo je pobijeno otprilike 1.000 ljudi. Tada je Mao naredio da se represija pojača s 'nem ilosrdnim mučenjima' osumnjičenika, koji su u očaju prokazivali bilo koga, pa se tako sve više širio krug nevinih šrtava. Ubijanje se proširilo i na vojsku - u jednom tjednu je strijeljano 2.000 vojnika i cijela jedna trupa je pobijena, nakon što je njihov zapovjednik posumnjao u potrebu čistke. U malom sajamskom mjestu Futianu, prešivjel i vode Jiangxija bili su uhićeni i divljački mučeni; njihovim šenama su rasporene grudi i spaljene genitalije. U rijetkom činu otpora, jedan zapovjednik bataljuna je pota kao pobunu, koja je oslobodila vođe Jiangxija.'3 Došlo je do izjednačene situacije, kada su se dvije komunističke snage našle licem u lic e na suprotnim obalama jedne rijeke. Ali, Maovi nadređeni kolege na licu mjesta ni su mu se suprotstavili, dok je vodstvo u Shanghaju stalo iza njega i naredilo po gubljenje ostatka lokalnih vođa. Vladala je partijska solidarnost. čistka se nastavi la. Jedna vojska, koja se suprotstavila Mau, bila je raspuštena, a svi njeni časnici uhićeni. Kako su se nacionalisti povukli, unutarnje ubijanje je opalo. Razmjeri i divljaštvo tih događaja u Kini se još uvijek čuvaju u tajnosti. Nemoguće je bilo utvrditi broj mrtvih, ali se penjao na desetke tisuća. Upravo kao što je Bijeli PIO III. - RATOVI BEZ KRAJA teror iz 1927. svjedočio gorkom dolasku doba Kuomintanga, tako je i čistka u Jiangxi ju označila ono što jedan drugi Maov biograf, Philip Short, naziva "gubitkom nevinos ti". Chiang Kai-shek je zatim obratio svoju pozornost na drugi veliku komunističku bazu iznad Yangzija, koju je vodio Zhang Guotao, vodeća figura KPK-a, sa svojom sve većo m četvrtom crvenom armijom pod vodstvom vrhunskog taktičara Xu Xiangqiana. Baza je u

stanovila tekstilnu tvornicu i kooperativnu farmu, zajedno s poštanskim uredom i šta mparijom novca - u nekim područjima istovremeno su cirkulirale novčanice banaka naci onalista i komunista. Osnovan je i Dječji korpus. Trašila se sloboda šena. Rođen u bogatoj obitelji, visoki, pouzdani Zhang bi bio osuđen po ortodoksnoj komuni stičkoj povijesti zbog svog stalnog neslaganja s Maom, ali, u to vrijeme, od njih dvojice, on je bio moćniji. Kao sudionik pokreta četvrtog svibnja, bio je među osnivačim a Partije, na putu da u svojim rukama drši ključeve nadređenih funkcija kao i upravlja nje štrajkovima radnika na šeljeznici i u tvornicama. Nakon pada 1927. otišao je u Sov jetski Savez i, na kongresu Partije odršanom u Moskvi iduće godine, bio izabran u Po litbiro. Uvijek otvoren, usprotivio se politici Kominterne prema Kini, a njegovi domaćini su ga na neko vrijeme zatvorili. Kad su mu dozvolili da se vrati kući, pos tao je Generalni sekretar E-yu-wana i Predsjedatelj njenog vojnog komiteta. Vjer ujući u orušane snage, Zhang je čvrsto vjerovao u proletersku urbanu moć kao motor revol ucije i tešio vidjeti ruralne sovjete kao prethodnicu potpune teritorijalne kontro le. Vjerovao je da će ih zaštita, koju je Crvena armija mogla ponuditi seljacima, pr idobiti prije nego raspodjela zemlje. Ali je i teror odigrao svoju ulogu, kao pr i onoj likvidaciji 3.000 članova elitnih domaćinstava na graničnom području 1929.14 Početkom 1931. nacionalisti su pokrenuli "kampanju zaokrušivanja" protiv baze E-yu-w ana, koja je koristila avione i tri do četiri puta jaču vojsku od one koju je okuplj ala četvrtu crvenu armiju s 50.000 ljudi. Komunisti su pak pokazali veću mobilnost i koristili nadmoćnu taktiku, krećući se hitro s jedne strane na drugu svog kompaktnog teritorija. Sa seljacima u pozadini, ona je redovito dočekala neprijatelja faktoro m iznenađenja, a u potpunosti je iskoristila svoje dobro poznavanje terena, povećava jući svoju snagu apsorbiranjem zarobljenih trupa. Drugi protukomunistički pohod u sv ibnju koristio je taktiku spaljene zemlje, preseljavajući stanovnike van graničnih p odručja. Ali, i ona je propala iz istih razloga. Zhang je slijedio Maov primjer najavljujući da je otkrio urotu A-B lige u svrhu os lobađanja zarobljenog zapovjednika nacionalista i drugih ratnih NE PRIJATELJ SRCA zarobljenika, kao i namjeru da se u zrak digne bolnica i pobiju komunistički vođe. G ovorilo se da je plan uključivao bivše vojnike KMT-a, zemljoposjednike i plemstvo, k oji su htjeli zaustaviti raspodjelu zemlje. Najmanje 1.000 ljudi je ubijeno za n avodno sudjelovanje u A-B ligi, u čistki za koju je Zhang mošda izvukao inspiraciju iz svojih vremena u Moskvi. Kao Mao, i on je šelio izbrisati prvobitno komunističko vodstvo. Kada su odršavani protesti protiv ubijanja, Zhang je dao uhititi 600 ljud i; većina je bila strijeljana. Represija se nastavila i tijekom 1932., progutavši i še fa sigurnosti ogranka, kojise našao medu pogubljenima. Ukupan broj mrtvih procijen jen je na između 2.500 i 10.000 ljudi.15 Drug ogranak u Yangziju, na čelu s He Longom, također je pometen čistkom za koju se pr ocjenjuje da je odnijela preko 10.000 šivota, uključujući pogubljenje 90% časnika u jedn om korpusu Crvene armije, kao navodnih špijuna KMT-a ili antiboljševičkih agenata. Ubi janje svojih vlastitih ljudi komunističkim vođama prešlo je u naviku.16 Nanjing je poveo pohode uz Yangzi kao i najnoviju akciju protiv baze u Jiangxiju , na čelu sa Chiangovim dugogodišnjim suradnikom iz njihovih dana na akademiji VVham poa, generalom He Yingqinom. Niska figura s bifokalnim naočalama, koja se uvijek k rajnje lukavo postavljala, He se pridrušio Sun Yat-senovom protumanđšurskom savezu i z avršio vojni trening u Japanu. Nakon što je sudjelovao u prvim kampanjama KMT-a u Gu angdongu, odigrao je istaknutu ulogu u Sjevernoj ekspediciji, ali je zatim propu stio podršati Chianga protiv VVang Jingvveija. Dva su se generala, međutim, pomirila i 1930. He je postao ministar za vojnu upravu kao i šef premijerskog kabineta, mj

esta koja je zadršao skoro cijelo vrijeme republikanske vladavine. Bio je jedan od najviše rangiranih kineskih katolika, a izgradio je veliko imanje u svojoj rodnoj pokrajini Guizhouu; bio je pod sumnjom da gaji projapanske simpatije. Iako je zapovijedao sa 100.000 ljudi, He u borbi nije bio uspješniji od ranijeg na pada na Jiangxi. U pet bitaka za vrijeme dva tjedna, 30.000 nacionalista je pobi jeno, ranjeno ili zarobljeno. Crvena armija je zaplijenila 20.000 pušaka. Chiang j e odlučio sam preuzeti zadatak i snagom od 130.000 ljudi natjerao je komuniste da se povuku preko polukrušnog fronta dušine 600 kilometara - kao što je Mao rekao - znat i kako pobjeći je bio prvi preduvjet za gerilu. 17 Prema savjetima njemačkih časnika, nacionalisti su uništili ogromna područja. Neke jedin ice su skupljale glave šrtava, a onda, kako su im postale preteške uzeli su umjesto toga samo uši - govorilo se da je jedna jedinica imala 350 kilograma ušiju. Seljački o tpor, pomanjkanje hrane PIO III. - RATOVI BEZ KRAIA i djelovanje prljave vode, djelovalo je na vojnike KMT-a, koji su počeli masakrira ti civile i krasti bilo kakvu hranu koju su mogli nači. Zhu De se prisjeća, "sela su gorjela do pepela, a tijela civila su lešala tamo gdje su pogođena mecima, rasječena ili odrubljene glave; čak i djeca i starci. šene su lešale raširenih nogu i ruku na zeml ji gdje su bile silovane prije ili nakon što su ubijene."18 Satjerane do podnošja planine visine 1000 metara, glavne komunističke snage pobjegle su penjući se na po noći na jednu visoravan, ali su zatim učinile veliku grešku krećući u rontalni napad, što ih je koštalo 4000 stradalih. Ipak, dovoljno ih je prešivjelo da b i se povukli nazad u središte svoje baze i tu proglasili Kinesku Sovjetsku Republi ku, s Maom kao svojim predsjedavajućim. "Od sada pa nadalje", izjavio je, "postoje dvije potpuno različite dršave na teritoriju Kine. Jedna je takozvana Republika Kin a koja je oruđe imperijalizma. Druga je Kineska Sovjetska Republika, dršava širokih ma sa izrabljivanih i potlačenih radnika, seljaka, vojnika i trudbenika.19 Maovo imenovanje je imalo podršku Moskve. Ali njegova vlast je, ustvari, bila ogra ničena. Zhang Guotao, šef druge glavne baze s kojim je Mao uvijek imao nelagodan odn os, imenovan je jednim od njegovih zamjenika. Premda je ostao u svojstvu političko g komesara vojske na prvoj crti u Jingxiju, Mao je izgubio svoje vojno zapovjedn ištvo. Iako je nova republika bila zamišljena da ujedinjuje sovjete raspršene preko ce ntralne i jušne Kine, nije bilo nikakvih sredstava da se to učini, zbog loših komunika cija i raštrkanosti enklava. Ako ostavimo napade nacionalista i unutrašnje čistke po strani, KPK je u to vrijeme imala još jedan ozbiljan razlog za zabrinutost, koji se ticao njenog vodećeg egzekut ora u Shanghaju, člana Zelene bande zvanog Gu Shunzhang. Opisan kao "majstor preruša vanja i varanja", obučavan u Rusiji, govorilo se da je bio u stanju zadaviti šrtve, a da ne ostavi nikakvog znaka. Njegov hobi je bio pojavljivati se kao mađioničar u v rtu na krovu robne kuće Sincere, obučen kao stranac s velikim umjetnim nosom i malim brkovima.20 Godine 1931., Gu je krenuo kao član jedne zabavljačke grupe koja je nastupala u grad ovima Yangzija. Njegova tajna misija bila je infiltrirati se među nacionaliste rad i otkrivanja njihovih planova i, po mogućnosti, ubiti Chiang Kai-sheka. Mogao je b iti mađioničar, ali nije bio previše diskretan privukavši pozornost policije sastajući se s poznatim ljevičarima u hotelima gdje bi odsjedao. Kad je uhićen i zatvoren u Nanji ngu, dobio je dva sata da izabere između šivota i smrti. On se odlučio promijeniti str ane.21 NE PRIJATELJ >RćA Gu je rekao onima koji su ga zarobili, da ne šalju nikakve vijesti o njegovom zatv

aranju glavnom stošeru tajnih slušbi u Nanjingu. Nisu ga poslušali. Ono što je on znao a oni nisu - bilo je to da je glavni tajnik šefa tajne slušbe u glavnom gradu bio k omunistička krtica. Kad je pročitao vijesti o Guovom zarobljavanju, on je pobjegao i otkucao partijske vode u Shanghaju, uključujući Zhou Enlaija, koji je pobjegao odje ven kao svećenik. Prije nego je otišao, kaše se da je Zhou naredio da se odrubi glava svima u Guovoj obitelji - samo je jedan dječak pobjegao. Prebjegli mađioničar, postao je član Izvršnog centralnog komiteta KMT-a i bio je aktivan u lovu na političke neprijatelje. Kasnije je pao kao šrtva KMT-ovih čistki te su ga p ogubili zato što se navodno "ponovno vratio komunističkim idejama" - iako se pričalo d a je sve to bilo namješteno, kako bi mu se omogućio rad u dubokoj tajnosti.22 Na osnovi Guovih otkrića, Nanjing je mogao zaustaviti partijsku mašineriju u Shangha ju, zaplijenivši njihov bešični primopredajnik, pa im je time prekinuta komunikacija s Moskvom i bazama, što je, na neki način, pojačalo neovisnost ogranaka. Mali broj ljud i se mitom izvukao na slobodu, ali nekih 24.000 je bilo ubijeno ili zatvoreno, a za još 30.000 se govorilo da su kupili slobodu priznanjima i prelaskom u KMT. Među onima koji su bili zarobljeni i pogubljeni bio je i bivši generalni sekretar KP K-a, Xiang Zhongfa, koji je zadršan u francuskoj koncesiji i kojega su se riješili n a poligonu za egzekucije u Longhui. Za manje poznatu ličnost, buduću gospođu Zedong Ji ang Qing, njeni neprijatelji su rekli da je sredila svoj izlazak iz zatvora tako što je pristala raditi za tajnu policiju. Na metu maltretiranja je zatim došao glav ni intelektualni centar opozicije, Liga pisaca ljevičara, koja je sugerirala knjig e i filmove o stvarnim šivotnim problemima. Kao odgovor na to, vodstvo u ograncima je pojačalo potragu za kontrarevolucionarima i poslalo odrede smrti za eliminiran je KMT-ovih agenata. Ostali protivnici rešima - stvarni ili imaginarni - bili su u opasnosti, jer se čist ka širila od komunista na dalje. Mogući nacionalistički suparnik iz Chiangove provinci je Zhejiang bio je ustrijeljen u autobusu. Deng Yanda, koji je jednom bio dekan na VVhampoa akademiji i koji je bio na čelu "Treće stranke", koja je htjela zauzeti poziciju između KMT-a i komunista, bio je uhićen u Međunarodnoj četvrti u Shanghaju. Pri veden je u Nanjing i pogubljen u najvećoj tajnosti izvan gradskih zidina. Postojao je i jedan još zamršeniji element tog slučaja; Dengovo uhićenje je uslijedilo ubrzo nak on stoje on porazio prokomunističku frakciju na kongresu DIO III. - RATOVI BEZ KRAJA svoje stranke. Govorkalo se da su ga bili izdali unutrašnji protivnici poticani od strane KPK-a.23 Isto kao što je bilo s djelovanjem Guovog prelaska na drugu stranu i efektom čistki, ogranci KPK-a su se suočili s obnovljenim kampanjama KMT-a, kojima je Chiang utvr dio svoju političku poziciju u Nanjingu. Konačno osjećajući da mu se bliši pobjeda, on je poticao nove ofenzive kako u Jiangxiju tako i protiv baze u E-yu-wanu. Ali, kao št o je bio slučaj u nekoliko ključnih prilika, vanjski događaji su pristigli u pomoć KPK-u , jer su se, još jedanput, vojni i politički razvoj situacije, umiješali kao otešavajući čim benik po središnju vladu. Najprije se Nanjing morao suprotstaviti pobuni, koju su poveli jušnjaci koristeći pr otjerivanje Hu Hanmina kao izgovor za svrgavanje Chianga. Iako se pobuna raspala , ona je skrenula trupe središnjeg rešima s protu-komunističke kampanje. Onda se uključi la i priroda, kad su obilne kiše dovele do sveopćih poplava u središnjoj Kini; prolom oblaka je u Hubeiju trajao 23 dana na temperaturama koje su prelazile 35 stupnje va. Iako je dva milijuna ljudi bilo cijepljeno, raširila se kolera. četvrt milijuna izbjeglica se nagomilalo u VVuhanu, gdje su plutali ljudski i šivotinjski leševi u v elikim zahodskim rezervoarima. Vlasnici bijelog robija su kupovali djevojčice od r

oditelja koji su skapavali od gladi. Drugi događaji su također izazivali razloge za zabrinutost - pokušaj Chiangovog ubojst va u Nanchangu, a na T. V. Soonga se pucalo na šeljezničkoj postaji u Shanghaju. Chi ang je također morao donijeti jednu osobnu odluku vezanu uz svoga sina Ching-kuoa, //Ovo je transliteracija Wade-Giles koja se još koristi. Po Pinyinu, ime je Jiang Jingguo. Op.a.ll rođenog iz njegovog prvog seoskog braka, koji je otišao u SSSR 192 5. godine u dobi od 15 godina. Sada je Moskva rekla da će mu dopustiti povratak kući samo u zamjenu za oslobođenje poljskog komunističkog agenta, koji je bio zatvoren u Shanghaju. Ching-kuo je bio otputovao u Sovjetski Savez po svojoj slobodnoj volji i izgleda lo je da je tu sasvim zadovoljan, hodajući s ruskom djevojkom i navikavajući se na v otku, dok je radio u raznim inšenjerskim pogonima. Sada se general omekšao, pišući u svo m dnevniku: "Ching-kuo mi veoma nedostaje." Ipak je odlučio, kako je sam rekao, da ne smije šrtvovati interese zemlje zbog svog sina.2J Ipak, šef nacionalista nije dopustio da ga nesreće, obiteljski problemi ili pokušaji u bojstva, odvrate od njegovog novog pohoda protiv komunističkog uporišta u Jiangxiju. Ali, u rujnu 1931., događaji na sjeveroistoku NE PRIJATELJ SRCA su ga prisilili da se ponovno vrati u Nanjing i opozove ofenzivu. Japanska vojsk a Kvvantunga napala je Mandšuriju. Trokut sila koje će se sukobljavati sljedećih 14 go dina poprimio je svoj oblik, a istinska ironija leši u činjenici što će se KPK okoristit i napadom okrutnih antikomunističkih stranaca na nacionaliste. 12. Neprijatelj koše Dok je Chiang pripremao najnoviji napad na komuniste u Jiangxiju u rujnu 1931., Mladi Maršal Mandšurije Zhang Xueliang je bio na liječenju u pekinškoj bolnici Rockefell er. Iako je u javnosti njegovo stanje bilo prikazano kao lakša bolest, liječnici su ga zapravo pokušavali osloboditi ovisnosti o morfiju. Nije bio u stanju zapovijeda ti sjevernim trupama od 250.000 vojnika koje mu je povjerio Nanjing, nakon sklap anja savezništva s nacionalistima u gušenju velike pobune 1930. Kada gaje susreo ran ije te godine, Hallett Abend iz New York Timesa bio je šokiran ugledavši "bolesnu, m ršavu, drogom uništenu osobu... psihičku i mentalnu olupinu."1 U noći 18. rujna 1931., Zhang je napustio bolnicu kako bi večerao u Britanskom posla nstvu, namjeravajući pogledati nastup najpoznatijeg izvođača pekinške opere Meija Lanfan ga. U isto vrijeme, postrojba japanske vojske na teritoriju zakupljenom od Kvvan tunga u njegovom rodnom gradu Mukdenu istresla je 42 paketa baruta na prugu uzduš baraka na putu prema glavnoj stanici. Eksplozija je izazvala malo štete - idući vlak čak nije niti iskočio iz tračnica. No, Vojska Kvvantunga iskoristila je to kao izliku za preuzimanje grada u noći sa 18. na 19. rujna. Kada se japanski generalni konzu l tome usprotivio, jedan časnik je potegnuo mač i rekao mu da umukne. Pojačanje je došlo iz Koreje.2 Vrativši se u svoju pekinšku rezidenciju iz opere nakon ponoći, mladi maršal je čuo vijest i. Telefonirao je Chiang Kai-sheku i slošili su se kako neće ništa poduzeti. Nadali su se da će japanska akcija biti ograničena i da će strane sile intervenirati kako bi pr eokrenule situaciju. Zhang Xueliang je opisan kao "blijed i napet" i moguće je da je utjehu trašio u morfiju. Kada je pokušao kontaktirati slušbenike u Mukdenu, operato r na centrali mu je rekao: "Ne mogu više razgovarati. Japanci su ušli u moj ured." G ovori se kako se Maršal na to onesvijestio. Dolazeći svijesti, jecao je.1 Ono što je poznato kao Incident u Mukdenu došlo je nakon perioda podizanja tenzija n a sjeveroistoku. Mandšurija je imala donekle poseban status, iz nje je stigla posl

jednja imperijalna dinastija Kine, koja je uvelike PIO III. - RATOVI BEZ KRAJA usvojila kinesku tradiciju. Zaseban mandšurski identitet se odršao, no imigracija Ha na nakon stoje krajem 19. stoljeća poništena zabrana selidbi značila je da je većina pop ulacije došla s jušne strane Kineskog zida. U Japanu je Mandšurija bila portretirana kao "pojas za spašavanje" i romantično su se opisivani njeni "crveni zalasci sunca". Rat s Kinom 1894.-95. doveo je do neuspj elog pokušaja osvajanja Liaodongškog poluotoka na jugu teritorija. Nakon poraza Rusi je u sukobu 1905., Tokio je zadobio kontrolu nad teritorijem koji je u istočnoj Ma ndšuriji zakupio Kvvantung, a kojim se upravljalo kao zasebnom dršavom iz štaba u Dali anu, zajedno sa zasebnom vojskom. S petinom kineskog teritorija, ali samo pet po sto stanovništva, regija je djelovala kao prirodna kolonija i odredište emigranata i z prenapučenih otoka, nakon što je Amerika uvela radikalne mjere ograničenja ulaska u Kaliforniju. Socijalni darvinizam koji je bio u modi u Japanu opravdao je spašavan je Mandšurije od "neiskrenih" Kineza i bio je ključni element u nacionalnom širenju. V odeći političar princ Konoe mislio je kako je "jedino prirodno za Kinu da se šrtvuje z a dobro japanskih društvenih i industrijskih potreba". Rastuća nezaposlenost koja se pojavila kao posljedica Velike depresije, rastući problemi u zemlji i problemi ne dostatka hrane učinili su širenje preko mora još privlačnijim. Za one koji su maštali o an tikomunističkom krišarskom ratu, sjeveroistok je bio idealan pološaj za napad na Sovje tski Savez.4 Pritisak kojim se pozivalo na akciju bio je zaoštren prezirom koji su mnogi Japanc i osjećali naspram Kineza nakon potpune pobjede 1894.-95. Jedan vojni stručnjak vjer ovao je da bi tri ili četiri divizije i nekoliko naorušanih brodova "bili sasvim dov oljni da se obračuna s Kinezima". Grabešljiva su pronašli ideološkog vodu u Ishivvariju Kanji, poručniku u ranim četrdesetima koji je kombinirao budizam sa suvremenim umijeće m ratovanja. Njegova prava meta bio je SSSR. Japan bi mogao provoditi antikomuni stički rat 20 ili 30 godina kada bi imao baze po cijeloj Kini, smatrao je. Za početa k, "jedini otvoreni put je razvoj Mandšurije i Mongolije", od kojih nijedna, tvrdi o je, nisu uistinu kineske. Japan bi predstavljao političko vodstvo i vodio veliku industriju, Kinezi bi bili radnici i vodili malu industriju, Korejanci uzgajali rišu, a Mandšurci šivotinje. Ishhvarine ideje dijelio je njegov nadređeni, pukovnik Seishiro Itagaki, časnik u sr ednjim četrdesetima koji je puno pio i bio poznat po odlučnosti i nemilosrdnosti. Vj ešt u kendo mačevanju, pukovnik je pripadao tajnom društvu posvećenom ekspanziji u Aziji . U vezi s radikalnom japanskom desnicom, dvojica časnika su pripremala izliku za zauzimanje Mukdena. neprijateu koše činilo im se da nemaju baš previše vremena. Pokazalo se kako Zhang Xueliang nije lutka vojske Kwantunga. Proveo je reforme i izgradio šeljezničku prugu natječući se s japansk om moćnom Jušnomandšurskom šeljeznicom (SMR). Vidio je budućnost Mandšurije u blišoj identif aciji s Kinom, koja je planirala ukinuti izvanteritorijalna prava 1932. godine, št o bi bio kraj kvantunškog teritorija. "Ja sam Kinez", rekao je Zhang japanskom pre dstavniku koji je od njega trašio poštivanje šelja Tokija. Priljev milijuna migranata od Kineskog zida priblišio je Mandšuriju ostatku zemlje. Tokio bi se usprotivio dalj njoj integraciji, rekao je američkom novinaru Edgaru Snovvu, ali "spremni smo bran iti se".5 Uvidjevši kojim smjerom se situacija razvija, vlada u Tokiju odlučila je ponovno uve sti vlast uz pomoć vojske. Zapovjednik obavještajnog odjela općih snaga poslan je u Mu

kden s pismom upozorenja o mogućem izazivanju incidenta. Manje pogodan poslanik tešk o da bi se snašao. Prije nego stoje napustio Tokio, nagovijestio je pukovniku Itaq akiju da su njegovi planovi o puču poznati. Putovao je sporo, koristeći brod i vlak; nije letio avionom. Po dolasku, otišao je s Itaqakijem u restoran. Prespavao je k od gejše, još uvijek ne predavši vladinu poruku. U svakom slučaju, nije bilo izgledno da će vojni urotnici slušati poruku civilnog ministra. Nakon osvajanja strateških pološaja, Vojska Kvvantunga zauzela je vladine urede, četir i glavne banke, najveću poljoprivrednu kompaniju, mlinove pamuka i rudnike ugljena , elektrane i šeljezničke postaje, pošte i telefonske centrale. Kuće mandšurskih generala i viših dušnosnika razorene su u potrazi za dragocjenostima, sve do kolekcije od šezde set drevnih, ukrasnih jaja koja su bila u vlasništvu Financijskog ureda.6 Doseljenici iz Japana i Koreje otvarali su ušivaonice opijuma, kockarnice i bordel e, prateći vojsku koja se povlačila iz Mukdena u jušnu Mandšuriju. Američki komičar VVill Ro gers koji je u to vrijeme bio u Mukdenu rekao je: "Nije Horace Greelev bio taj k oji je rekao mladim ljudima da idu na zapad - to su sigurno bili Japanci." Intri gantan lik, Kenji Dohi-hara, zapovjednik Posebne kvantunške divizije, koji je puto vao podosta po Kini kao tajni agent za vrijeme vojskovođa i republike, postavljen je kao zapovjednik Mukdena. Govorio je nekoliko kineskih dijalekata kao izvorni govornik, oblačio se u učenjačku odoru i imao izvrsne kontakte s militaristima, uključuj ući i Uzornog Guvernera u Shanxiju. Bio je savjetnik Starom Maršalu i sumnjalo se da je upleten u njegovo ubojstvo. Kako bi odršao "mirno vladanje", Dohihara je negdje pronašao dušnosnika iz ere Qinga o d oko sedamdeset godina s bijelom bradom i srebrnim PIO III. - RATOVI BEZ KRAJA štitnicima na dugim noktima koji su na tradicionalan način isticali da nikada nije f izički radio. Njegova administracija proglasila je Mandšursku neovisnost od Kine. On je rekao Edgaru Showu da je posao prihvatio pod prijetnjom zatvorom i smrću te da je bilo riječ o prinudi. Konsolidirajući pozicije u Mukdenu, japanske snage krenule su na ostale gradove u jušnoj Mandšuriji, a njihovi su avioni napadali bespomoćne civilne ciljeve. Car Hirohi to, kako je zabilješeno, smatrao je ovo "samo prirodnim u odnosu na uvjete tog vre mena". Pokretna imovina Zhanga Xuelianga bila mu je poslana u 417 paketa s poruk om u kojoj se spominje njegova "nametnuta odsutnost" i šaljenje što se ne moše vratiti jer je mukdenška klima loša za njegovo zdravlje. No, Maršal, razumije se, nije primio svoje 100 milijuna dolara vrijedno blago.7 Provedene su gerilske akcije protiv Japanaca na sjeveru Mandšurije. Ma Zhanshan, o visnik o opijumu i nepismeni ratnik, pobijedio je Tatare koji su se borili za Ja pance i tada, zimi, zadršao glavnog neprijatelja nekoliko dana na rijeci u najsjev ernijoj pokrajini Heilongjiang. No, nakon toga se povukao suočen sa snagom Kvantunšk e vojske. Nakon zauzimanja sjevernog grada Qiqihar, //tada transliterirano kao T sitsihar, op.a.ll japanski general, profesorski tip visok jedva metar i pol, odg ovarao je na pitanja novinara o kritikama koje dolaze od strane Lige naroda. "što ta razgovorljiva gospoda znaju o ovdašnjim prilikama", zapitao je. "Mi u Mandšuriji uspostavljamo red i mir. Njihove su aktivnosti zamorne." Zapadne snage vršile su pritisak na Tokio kako bi spriječile napad na veliki industr ijalizirani centar Jinzhou, lltada transliterirano kao Chin-chow, op.a.ll 150 mi lja jušno od Mukdena. No, na sastanku u kući glasnogovornika vojske majora VVatarija grupa mladih časnika odlučila je krenuti. Avioni su bombardirali gradske šeljezničke po staje i pokrenute su pripreme za slanje vojnika iz Mukdena vlakom kako bi "ponov

no uspostavili red". Prosvjed VVashingtona zaustavio je na neko vrijeme napredov anje trupa, no bilo je prekasno za obrat, a ponuda Moskve za zajedničku antijapans ku frontu sa SAD-om i Kinom nije naišla na odaziv.8 Mandšurske trupe povukle su se sa svog teritorija na prvi dan nove godine. Jinzhou je okupiran. Osim Kineske istočne šeljeznice, koju su dršali Sovjeti, Japan je sada k ontrolirao sve mandšurske linije, rudnike, luke i plodna poljoprivredna područja.9 Mandšurija je proglasila neovisnost od vlade u Tokiju. Zapovjedništvo u Koreji izvrd avalo je japanski ustav kako ne bi moralo zatrašiti dozvolu za slanje_vojnika u Vo jsku Kvvantunga. Na kraju godine, kabinet u Tokiju NE PRIJATE Lš KOšE je svrgnut i zamijenjen vladom koja je odobravala zauzimanje Mandšurije. Kvantunški ča snici izveli su največi grabeš zemljišta od Prvog svjetskog rata. Kina će biti poligon n jihovih igara idućih 14 godina.10 Gubitak Mandšurije razlikovao se od ranijih stranih intervencija. Japan se nije mo glo kupiti koncesijama. Veličinu teritorija koji je zauzet nije se moglo smatrati perifernom. Nanjing je bio suočen sa izborom prihvaćanja svršenog čina ili pokušaja organi zacije otpora, izborom koji će biti pred njim idućih šest godina. Prvi odgovor masa bio je val nacionalističkog bijesa. U Shanghaju je 50.000 prosvj ednika zahtijevalo smrt za svakoga tko bi trgovao s neprijateljem. Bilo je nemir a u Tianjinu. Komunisti su pozivali na otpor. China Times je objavio pjesmu koja je pozivala: "Ubij neprijatelja! Ubij neprijatelja! Pošuri i ubij neprijatelja!" Jedne druge novine dolile su ulje na vatru tiskajući cijeli tekst memoranduma koji je navodno 1927. napisao japanski premijer, general Giichi Tanaka, a u kojem se iznosi plan svjetske dominacije koji počinje okupacijom Mandšurije i Mongolije, a n astavlja se porašavanjem Kine. Gotovo sigurno je bilo riječ o falsifikatu, vjerojatn o ruskog porijekla. No, vrlo se dobro uklopio u sliku koju su Kinezi imali o nac iji čiji su uspon gledali sa zabrinutošću sve od poraza kojeg su od nje pretrpjeli pri je 36 godina." U Nanjingu je 6.000 mladih ljudi, uključujući 300 šena obučenih u medicinske sestre pros vjedovalo trašeći da ih se pošalje na sjever kako bi se borili. Protujapanski raspološen i studenti napali su stošer KMT-a. Pro-svjednici su nosili natpise na kojima je pi salo "Radije smrt nego predaja" i "Najviša šrtva" dok su pozivali "čitavu naciju da se uključi u spas". Neki su napali ministarstvo vanjskih poslova, razbili prozore i napali ministra, kojeg su poderane odjeće i lica prelivena krvlju iznijeli strašari. 12 Japanski proizvodi su bojkotirani - uvoz je pao za 40% u posljednjih četiri mjesec a 1931. i za 90% u 1932. Kineske banke u Shanghaju prestale su japanskim tvrtkam a nuditi pogodnosti. Prestalo se surađivati s japanskim proizvođačima. U prosincu je šan gajska udruga japanskih industrijalaca preklinjala Tokio da im da velike posudbe kako bi izbjegli bankrot." Chiang Kai-shek objavio je daje naciju pogodilo vrijeme nepredviđenih teškoća. Velika karta Mandšurije postavljena je u središtu Nanjinga, zamijenivši plakat koji je reklam irao zubnu pastu. Kako bi ubrzao nacionalno jedinstvo, Chiang je iz kućnog pritvor a pustio svog rivala iz KMT-a Hu Hanmina i odršao sastanak s njim, VVang Jingweije m i sinom Sun yat-sena DIO III. - RATOVI REZ KRAIA Sunom Foom, na kojem su oni pristali odršati "Konferenciju ponovnog ujedinjenja". Ipak, šef nacionalista odlučio je da neće podršati otpor, stoje bilo došivljeno kao prva e pizoda politike popuštanja revizionističkim silama Osovine koja se protegnula sve do 1939. Ta presuda se ne obazire pretjerano na uvjete i realnosti vremena. Kinesk

e trupe nisu se mogle usprotiviti neprijatelju. Kada bi Nanjing poslao najbolje vojnike, njegova kontrola čitave Kine bila bi oslabljena. Za vodstvo KMT-a, velika patriotska bitka za povratak Mandšurije mogla je lako izmaći kontroli, stvarajući mas ovni pokret u kakav nisu mogli imati povjerenja i koji bi pao pod utjecaj ljevičar skih i regionalnih voda. Porijeklom iz jušne i središnje Kine, ljudi koji su vodili rešim imali su malo prirodnog afiniteta za Mandšuriju. Japanski izvještaj sadršavao je C hiangovu izjavu: "Ako bi Japan bio zadovoljan s Mandšurijom, pa, nismo sretni zbog toga, ali mošemo se pretvarati da nisu tamo."14 Liga naroda, kao načelni protivnik agresije, slušila se samo riječima i pokrenula istr agu koja je osudila Japan, ali je i kritizirala Mandšurce. Zapadne sile i SSSR nis u učinili ništa dok je Chiang učvrstio svoju vlast tipičnim zaobilaznim manevrom, podnos eći ostavku centralnom komitetu KMT-a 15. prosinca 1931. s riječima kako šeli otvoriti put "kompetentnijim ljudima". Kada se voda nacionalista povukao u rodno selo u skladu s tradicionalnim običajem, Mladi Maršal je dao ostavku na vojnu funkciju i od letio u Shanghaj. "Kompetentniji ljudi" bili su vidljivo odsutni kad se u Nanjingu odršala "Konferen cija ponovnog ujedinjenja". Bucmasti Sun Fo preuzeo je funkciju šefa vlade, no jed va da je funkcionirao s obzirom da je slavina s novcem za Shanghaj bila zatvoren a. Vođe pokrajina proširili su svoju autonomiju. Sredinom siječnja Chiang se vratio ka o vojni zapovjednik, doletjevši u Nanjing sa šenom u novom sikorski hidroavionu, opr emljenom trosjedom i stolicama. Dijabetičar VVang Jingvvei postao je šef vlade. Kršćansk i General i Uzorni Guverner udrušili su se u ime nacionalne solidarnosti. Chiangov prvi potez bio je pokrenuti svješu ofenzivu prema komunističkoj bazi E-yu-w an, no ona je bila loše koordinirana, pala je u zasjedu i izgubljeno je 20.000 lju di koji su završili ubijeni ili u zatvoru. Iduća kampanja protiv drugog komunističkog uporišta u središnjem Yangziju isto tako je došivjela neuspjeh. No, pašnja Nanjinga usko ro će se premjestiti s onoga što je Chiang nazivao neprijateljem srca na "neprijatel ja njegove koše". Japanski vojni ataše u Shanghaju bio je specijalist za prljave trikove i početkom 19 32. raspirivao je seriju incidenata kako bi povećao tenzije u N E PRIJA 1" E LJ KOZE ionako napetom stanju. Grabešljiva u Tokiju i Mandšuriji šeljeli su da on skrene pozor nost s ekspanzije na sjeveroistoku, dok je Carska mornarica, koja je usidrila br odove van grada bila sklona pokazivati da je sposobna koliko i Vojska Kvvantunga . Ataše je platio kineskim razbojnicima da napadnu petoricu japanskih budističkih svećen ika u posjetu Kini, od kojih su dvojica umrla. S druge strane mora novine su det aljno izvještavale o slučaju i pozivale na osvetu. Rulja iz četvrti Hongkoua Ukida Ira iisliterirano kao llongkew, op.a.ll pod nazivom "Mali Tokio" napala je tvornicu ručnika, pri čemu su poginula dva Kineza. Okupljanje japanskog stanovništva pretvorilo se u ulične tučnjave, u kojima su razbijani izlozi i uništavana vozila.15 Pet stotina japanskih vojnika iskrcalo se iz brodova na rijeci. Kineske vlasti p roglasile su izvanredno stanje. Tokio je odgovorio slanjem krstarice i dvanćst razarača. Mornarički zapovjednik, admiral Shiozavva, rekao je uz kavijar i koktele n a svom admiralskom brodu 28. siječnja dopisniku New York Timesa Hallettu Abendu ka ko će pun napad krenuti te noći. U 23.05 njegovi su brodovi počeli bombardirati gusto naseljeno područje Zhabeija. Ja panski marinci vozili su se ulicama na motociklima naorušani puškama i nasumično pucal i. Zapadnjaci su uzeli taksije iz restorana, noćnih klubova i kuglana kako bi izbl iza vidjeli što se zbiva, a neki od njih još su nosili večernju odjeću. Uglavnom su vjer

ovali kako su Japanci u pravu i trebaju naučiti drske Kineze pameti. Odbor za obra nu Međunarodne četvrti povjerio je zaštitu Hongkoua japanskim elementima u koncesijsko j Dobrovoljačkoj postrojbi."1 Ujutro su razbijači dovedeni iz Japana ubili nekoliko stotina civila. Počelo je stiz ati japansko pojačanje od dvadeset tisuća ljudi, napredujući po poljima izvan grada i napadajući liniju utvrda na obali. Avioni su izveli napade bombardiranja iz niskog leta, uključujući i napade na jasno označen izbjeglički kamp Crvenog kriša te veliku tvor nicu pamuka gdje su radnice umrle na vitlima. Do prvih dana veljače granate su pad ale na Zhabei u prosjeku jednom u minuti izazivajući strahovite pošare. Velika Sjeverna stanica je zapaljena, na krovu su zjapile velike rupe, pored tračn ica je bilo krvi, jedan vlak pretvorio se u masu starog šeljeza, a tijela onih koj i su bili u njemu od snage eksplozije odbačena su deset metara. Središnjica kineskog glavnog izdavača Commercial Press bila je uništena. U Nacionalnoj orijentalnoj knjišn ici plamen je uništio neprocjenjive drevne rukopise. Kinezi su preplavili područja k oja su naseljavali stranci. Avionski napadi prekinuli su šeljezničku liniju do Nanji nga, na DIO III. - RATOVI BEZ KRAJA koju su pucali i brodovi s Yangzija. Vlada se povukla u sigurnost henan-skog gra da Luovanga. Suprotno od manjka vojnog otpora u Mandšuriji, Kinezi su u Shanghaju prušili otpor. Glavna postrojba koja je bila uključena u borbu bila je kantonska Devetanesta osno vna vojska koju je Sun Fo doveo iz Shanghaja kako bi mu bila vojni štit na Yangzij u. Ona nije dugovala nikakvu lojalnost Chiang Kai-sheku, budući da je bila sastavl jena od časnika koje su obučili sovjetski savjetnici u VVhampoi te je gajila simpati je prema ljevici. Zapravo se radilo o plaćenicima, koji su odbijali vratiti se kući prije nego što im se isplati dugovani novac. Postojao je i strah da će poharati grad prije odlaska. četrdesetogodišnji zapovjednik Cai Tingkai, visok tamnoput čovjek bade mastih očiju, govorio je kako neće prepustiti ni pedlja zemlje.1" Uz pomoć pridrušenih članova Zelene bande, njegovi su se vojnici borili od kuće do kuće, g ađajući Japance s krovova dok su neprijateljska oklopna vozila bila zaglavljena u us kim uličicama podno njih. Izvan grada su duboki rovovi, bodljikava šica i zamke uspo ravali napredovanje neprijatelja. Tajkuni, lokalni ljudi i kineska dijaspora pom ogli su novcem. Du Velike Uši ponudio je podršku. Postavljena je poljska bolnica s t isuću lešajeva, a šangajski tisak zračio je prkosom. Kasnija zbivanja pokazala su kako Chiang Kai-shek nije sudjelovao u borbi, puštajući Japance da unište politički nepouzdanu Devetnćstu vojsku. To se uklapa u konvencio nalnu sliku o njemu po kojoj je od 1931. do 1937. vodio politiku popuštanja i bio spreman prepustiti neprijatelju da sašvaka snage za koje je osjećao da na njih ne moše računati. Točno je da je tri tjedna čekao dok se Nanjing nadao da će Zapad pritisnuti T okio da zaustavi agresiju - ili da će borbe zahvatiti područja stranih koncesija i n avesti sile da zaustave bitku. No, strana pomoć ni ovoga puta nije stizala, a Liga naroda je verbalno ukorila Japan te osudila Kinu zbog napada na redovnike. Japa ncima je bilo dozvoljeno korištenje Međunarodnog sporazuma za iskrcavanje tenkova, o klopnih vozila i kamiona, konja, artiljerije, orušja i municije.18 Središnja vlada poslala je trupe obučene u Njemačkoj u zapadnim uniformama i čeličnim šljemo vima, koje su se dobro borile. Cai im je odao počast zbog njihove "hrabrosti i sreće ". Posjetitelj bolnice koji je vidio njihove ranjenike posvjedočio je o njihovoj " izuzetnoj hrabrosti". U poljima izvan grada, jedna je brigada izvela pet juriša u jednom satu. Ostali su izdršavali u rovovima zaštićenim s četiri metara bodljikave šice. N

o, Japan je dolijevao još ljudi, a njegovih 200 aviona proširili su raspon NE PRIIATE l I KOšE bombardiranja. Sveukupno, procjenjivalo se da su Kinezi u borbe uključili 63.000 l judi, iako je ovo mošda pretjerano, imajući u vidu iscrpljenost pojedinih divizija. Japan je tvrdio da je poslao 47.000 ljudi, a Kineza je na kraju bilo 77.000. 18. veljače 1932. Cai je odbio ultimatum okupatora. "Moj jedini odgovor je vatra i bombardiranje", rekao je. No, on je u isto vrijeme bio šrtva prijevare mandšurske l jubavnice japanskog atašea koja ga je namamila na sastanak gdje mu je rekla kako i ma tajne informacije o neprijateljevoj strategiji. To je navelo generala da konc entrira snage na jedan dio fronte i ostavi nepokrivenu obalu jušno od Shanghaja, g dje su se iskrcale nove snage Carske vojske i krenule na kineske linije obrane.2 " 3. ošujka postignutoje primirje. Osnovna vojska krenula je jušno kako bi se pridrušila antikomunističkim operacijama. Snage središnje vlade krenule su zapadno prema Yangz iju, vlada se vratila u Nanjing. Kako su se Kinezi povlačili, japanski je neprijat elj krenuo u ubojite odmazde. Civili su ubijani nasumično, a neki su odvođeni na trk ališta gdje su probadani bajunetama. Imanja i dobra su uništena i pokradena, vrijedn osti ukrcane na brodove za Japan. Marionetska administracija postavljena u Zhabe iju poticala je otvaranje pušionica opijuma i bordela.21 Procjene o poginulim kineskim vojnicima kretale su se od 4.600 do 6.080, uz oko 10.000 nestalih. Japanski konzulat proglasio je 385 poginulih i 2.000 ranjenih. Brojke su vjerojatno bile više, ali teško je pretpostaviti koliko. Iako nije precizn o iskazan, broj civilnih šrtava bio je mnogo veći. Više od 200.000 ljudi potrašilo je zašt itu u 70 privremenih kampova. Oko pola milijuna ljudi je pobjeglo. Više od 300.000 onih koji su ostali bilo je bez posla. Gradske vlasti objavile su štetu od 1,5 mi lijardi dolara, u stoje uključeno 12.000 nastambi, 4.000 dućana, 600 tvornica, 200 ško li i pet fakulteta. Ekonomija grada bila je teško pogođena, što je imalo utjecaj na po reze i prihode. Zalihe hrane pogođene su devastacijom farmi oko grada.22 Uz britansko i američko posredovanje, postignut je dogovor prema kojem je Kina pri stala demilitarizirati svoje najveće metropole. Japan je povukao snage iz kineskih područja, Nanjingu je bilo dozvoljeno u gradu imati samo policiju. Prosvjednici s u pokazali što o tome misle bacanjem novčića u lice glavnom kineskom pregovaraču. On je sporazum potpisao u bolnici, dok se liječio od zadobivenih ozljeda. Nacionalisti s u, kako bi raspravili situaciju, sazvali Konferenciju nacionalne ugrošenosti i poz vali osobe izvan KMT-a, ali nisu postigli ništa, jer Chiang i njegovi kolege nisu še ljeli ustupiti niti jedan dio svoje vlasti. U Japanu je sporazum priPIO III. - RATOVI REZ KRAJA donio smaknuću premijera Inukaija Tsuvoshija, kojeg je ubio mornarički časnik zbog tog a što je smatrao da je pretjerano umjeren. No, za vojsku i ekspanzioniste, Shangha j je u osnovi bio samo usputna predstava. Budući da su skrenuli pozornost dok je V ojska Kvvantunga završavala pohod na sjeveroistoku, bili su sada spremni vratiti s e osnovnoj namjeri. 9. ošujka, šest dana nakon početka primirja u Shanghaju, nezavisna dršava Manchukuo form alno je inaugurirana kao posjednik mandšurskog teritorija. Njeno kreiranje bilo je , djelomično, mjera predostrošnosti Tokija, kojoj je namjera bila zavladati Vojskom Kvvantunga; bilo je bolje imati strukturiranu dršavu nego podivljalu vojsku. Poslj ednji kineski car Puyi bio je izmješten iz japanskog teritorija u Tianjinu, gdje j e šivio otkad je 1924. istjeran iz Zabranjenog grada. Instaliran je kao nominalni predsjednik "raja benevolentne vlade" u Changchunu, kojem je promijenjeno ime u Xinjing ('Novi Glavni Grad'), //tada transliterirano kao Hsinking, op.ajf-'

Ponovo, međunarodna zajednica nije bila spremna ništa poduzeti. Vvashington je rekao da, pošto je osnovana nova dršava, očekuje da se Japan povuče pa ne vidi razloga za akc iju. Moskva je poslala višeg generala na Daleki Istok kako bi ispitao situaciju, a li nije bila spremna reagirati. Tokio je istupio iz Lige naroda nakon što se našao u manjini pri glasovanju o jednom od izvješća misije koju je poslala Geneva, a koja j e istrašivala događaje na sjeveroistoku. Međunarodno tijelo moglo se došivjeti kao rasno podijeljeno jer nije prosvjedovalo zbog francuske nazočnosti u Indokini ili zbog britanskog osvajanja Tibeta. Prema izvještavanju Reu-tersa, Nanjing je zbog razvoj a događaja bio "u depresiji".2'' Puyi je mogao računati na podršku starih imperijalnih lojalista. Bivši dušnosnik iz kasn e ere Qinga, Zheng Xiaoxu, koji je prozvao republikance gomilom lopova, postao j e prvi premijer. Njegova doktrina "kraljevskog načina" promovirala je autokratsku, benevolentnu vladu i suradnju s Tokijom. No, nije bilo nikakve sumnje o tome gd je leši moć. Amerikanac koji je šivio u Harbinu predlošio je da se nova dršava nazove "Jap an-chukuo". Vlast je bila koncentrirana u rukama dušnosnika iz Japana koji je komb inirao poziciju zapovjednika garnizona, guvernera kvantunškog teritorija i " izvan rednog i opunomoćenog ambasadora". Japanske snage porasle su na 100.000 ljudi, a v ojnici su djelovali po svojoj volji - u odmazdi zbog toga što je gerila Crvenih ko plja ubila njih nekoliko, izviješteno je o masakru 3.000 ljudi u devet sela blizu industrijskog grada Fushana. Seljaci su odvođeni u "zaštićena seoca", koja su često bila jadno Nf PRIJATE L J KOšE opskrbljena. Slušbeni mandšurski dnevni list popisao je kao vlasništvo Vojske Kvvantun ga banke, pošte, šeljeznicu, telegrafe i telefoniju, bešičnu infrastrukturu, avijaciju, klaonice, urede lutrije, konjska trkališta, stočne tršnice, šume, zlato, navigaciju, šelje zo, ugljen i rezerve petroleja.25 U Japanu je mandšurski san uzvisivan kao raj i milijuni ljudi preselili su u Manch ukuo unutar desetljeća njegovog postojanja. Marionetska dršava došivljavala se kao osn ovni sastojak oporavka od Velike depresije, vrijedan izvor sirovina i idealna me ta ekonomskog imperijalizma. Manchukuo je postao dijelom bloka zemalja koje su k oristile japanski yen te su trgovina i japanske investicije došivjeli uzlet.26 Japanci su vodili odbore kojima se upravljalo teritorijem i ušivali povlastice u d obivanju zemljišta. Dogodila se eksplozija građevine. Izgrađene su ceste i uspostavlje n zračni promet. Pokrenuti su planovi o širenju šeljezničke mreše s 5.000 na 15.000 milja u pet godina. Trgovine iz Japana otvorile su podrušnice u gradovima poput Harbina, gdje su šene u kimonima i drvenim sandalama ponosno kročile za svojim muševima dok se iznad njih vijorila zastava imperija. Okupatori nisu bili jedinstveni u tome koju bi formu njihov ekonomski imperijali zam trebao poprimiti. Poslovni ljudi iz Japana šeljeli su djelovati neovisno, a bi li su suočeni s jakim pritiskom dršavnog kapitalizma, osobito kvantunških činovnika koji su šeljeli organizirati homogeni vojno-industrijski kompleks. Vojska je namjerava la razdvojiti konglomerat Jušnomandšurske šeljeznice kako bi stekla kontrolu nad deset inama kompanija koje su je sačinjavale i usmjerila ih u vojnu proizvodnju. Iako su je štitili dobro organizirana uprava i zaposlenici, zagovornici takve ekonomije d obili su podršku u središnjem zakonodavstvu kad je usvojena politika poznata kao "je dno poduzeće za jednu industriju". Ovo je učinilo Manchukuo radikalno različitim od ek onomskog imperijalizma koji se mogao vidjeti u lukama i moglo je poslušiti kao mod el budućih japanskih kolonija. Nova je dršava preuzela carinske pristojbe koje su do tada odlazile u Nanjing. Por oci su bili vašan izvor prihoda. Procvale su kockarnice i bordeli - govorilo se o

70.000 japanskih prostitutki i mnogim Korejankama. Vojna policija i posebne slušbe vodile su posao s opijumom. Porastao je broj ruskih bandi. Dogodio se skandal kada je jedna od njih kidnapir ala sina ruskog šidova, koji je bio vlasnik glavnog hotela u gradu. Proslavljeni p ijanist s francuskim dršavljanstvom Simeon Kaspe bio je zatočen i za njega se trašilo 300.000 dolara otkupnine prije nego što DIO III. - RATOVI REZ R R A) A je ubijen zbog toga što je njegov otac ponudio manji iznos. Zbog pritiska Francusk e, vlasti su uhitile šestoricu otmičara, kojima je sudio kineski sud što je još uvijek z asjedao u Harbinu. četvorica su osuđena na smrt, a dvojica na došivotni zatvor. No, ta da su intervenirali Japanci i naredili zatvaranje suca, a novi japanski suci nar edili su puštanje šestorice s obrazlošenjem da su "djelovali iz patriotskih motiva". V elika šidovska zajednica u Harbinu počela se pakirati i seliti u Shanghai.27 Usprkos snašnoj japanskoj vojnoj nazočnosti, Manchukuo je sa svojih 300.000 kvadratn ih milja bio toliko velik da su kriminalne aktivnosti nastavljene u širokom području , a članstvo bandi poteklo je od raspuštenih kineskih vojnika. Onovremene procjene g ovore o 100.000 do 150.000 "bandita otpora". Mandšurska komunistička partija povezal a se s nekima od bandi, no došivjela je velik udarac kada je policijska racija u s redišnjici stranke u Harbinu završila uhićenjem 155 članova, od kojih je 42 smaknuto.2" Ma Zhanshan, ratnik koji je odolijevao Japancima u sjevernoj Mandšuriji, postao je vodeći simbol otpora, iako je njegov glavni interes bilo prešivljavanje pod vlastit im uvjetima. Osnovao je bazu u praktično nedostupnom području kod rijeke Amur u zgra di koja je bila opremljena sa šest njemačkih satova koji su bili sinkronizirani tako da se javljaju glasno jedan za drugim. Nakon toga je promijenio smjer i pristao se pridrušiti Manchukuou, pod uvjetom da postane ministar rata i dobije veliku za lihu zlatnih poluga. Nakon što su Japanci pristali, Ma je brzo iskoristio novu poz iciju kako bi u svoju bazu prebacio velike količine orušja. Tada je prekinuo suradnj u s rešimom i otišao s 1,5 milijuna srebrnih dolara kao dodatkom zlatnim polugama, p oslavši izjavu Ligi naroda u kojoj manchu-kuovo samoodređenje proglašava mitom i upozo rava da će Japan krenuti prema sjeveru Kine.29 Natrag na sjeveru teritorija, Ma je vodio bitke koje su, prema Hallettu Abendu, pokazivale "zamjetnu stratešku briljantnost". Ipak, napadi jačih snaga prisilili su ga na bijeg u rubnu Mongoliju, rusko područje gdje ga Japanci nisu mogli pratiti. Na putu prema tamo, obukao je leš u svoju uniformu i sablju, a Japanci su ih, nasj evši na varku, uzeli i odnijeli u Tokio kako bi to predstavili caru kao dokaz da j e Ma ubijen. Idućeg dana on se pojavio kao predvodnik bande odrpanih pristaša na put u prema Rusiji, otkud se na kraju vratio u Kinu. Japanskim novinama bilo je zabr anjeno spominjati ga. Zbog srama što su cara naveli na krivu pomisao, neki od japa nskih časnika počinili su hara-kiri.?" NE PRI JATE Lš KOšE Kako je šangajska bitka završena i uspostavljanje Manchukuoa prešutno prihvaćeno, Nanjin g je pokrenuo akcije protiv dvije baze komunista na Yangziju u kojima je bilo ok o 400.000 ljudi - ugrubo, dvostruko od ukupnog broja trupa Crvene armije s kojom su se suočili. Ofenzive su bile dobro pripremljene, temeljile su se na savjetima glavnog njemačkog savjetnika, bivšeg vojnog zapovjednika Hansa von Seeckta i na lekc ijama naučenim iz povijesti borbe poklonika Zeng Guoa protiv Taipinga. Nacionalisti su nametnuli čvrstu blokadu, koristeći taktiku spaljene zemlje i smanju jući populaciju u graničnim područjima uništavajući nasade, stoje dovelo do ruba pomora od gladi. Primjenjujući protupobunje-ničku politiku iz pedesetih godina 19. stoljeća, us postavljene su jedinice seoskih dobrovoljaca. Novi putovi povezali su snage naci

onalista. Komunisti su smaknuti kratkim postupkom. Kako se Chiang izrazio, "prov edeno je detaljno čišćenje".31 četvrta crvena armija narasla je na oko 70.000 vojnika, no pala joj je kvaliteta, a seljaci su pokušavajući prešivjeti promijenili stranu. Komunisti su dozvolili da ih se odvuče u rovovske bitke te su odgurnuti sve do središta svojih uporišta, gdje su po stali jasna meta glavnog napada potpomognutog avionima i artiljerijom. Jedini iz laz bilo je probijanje koje je započelo 20. kolovoza 1932., a koje je iza sebe ost avilo samo lokalnu gerilu što se zadršala u planinama čitavo desetljeće. Povlačenje je pro vedeno suprotno naredbama vodstva partije. Mao, koji je u Zhang Gutaou vidio dug oročno glavnog protivnika u kontroliranju partije, proglasio ga je "diktatorom i b jeguncem". Marš kroz Hubei, Henan i Shaanxi sveo je četvrtu armiju na 10.000 vojnika . No, na kraju je Crvena armija došla do sigurnog područja u Sichuanu. Iza njih, nac ionalisti su masakrirali sve za koje se sumnjalo da gaje simpatije prema komunis tima; u jednom slučaju spaljeno je 300 pacijenata bolnice, a kopane su i velike ja me u koje su ljude sahranjivali šive - u jednom ih je slučaju, prema podacima komuni sta, bilo 3.500.32 Chiang je posvetio pašnju Jiangxiju, gdje je u bazi nastala promjena u vodstvu nak on dolaska 28 boljševičkih povratnika, koji su dodatno potkopali Maovu poziciju. Na sastanku na kojem se raspravljala situacija u Mandšuriji, jedan ga je sudionik naz vao "desničarskim oportunistom". Predsjedavajući se iskrao, zatrašio dopust zbog boles ti i s šenom otišao šivjeti u hram na vulkanskom brdu gdje se prepustio depresiji, pis ao poeziju i pokušavao ostati u tijeku kroz novine i dokumente koje su mu slali. I ako još uvijek nominalno predsjednik Sovjeta, Mao je zamijenjen kao PIO III. - RATOVI BEZ KRAIA politički zapovjednik Prve armije. "Jedina stvar koju sam mogao napraviti bilo je če kati", objasnio je kasnije.3i Prije no što je ponovo umarširao u Jiangxi, Chiang se morao pozabaviti osjetljivim p olitičkim pitanjima koja je još jednom okrenuo u svoju korist. VVang Jingwei ošinuo je Mladog Maršala napadom. Unatoč mjesecima koji su protekli od incidenta u Mukdenu, r ekao je, "nije bilo nikakvih postignuća u vašu korist". U tipičnoj maniri, VVang je po nudio ostavku - pod uvjetom da Maršal učini isto, što bi, dodao je političar, bilo "nepr ocjenjiv blagoslov Kini jušno od Velikog zida". Zhang je odstupio kao zapovjednik na sjeveru, no to nije promijenilo mnogo toga. Iako je Chiang preuzeo zapovjedništvo, njegova usredotočenost na protukomunističke ak cije u središnjoj Kini faktički je ostavila Mandšurca još uvijek u poziciji zapovijedanj a. VVang je bio izoliran. Kada je cijela vlada odstupila, otišao se liječiti od dija betesa u Njemačku. Naslijedio ga je T.V.Soong. Vlada je povukla svoju ostavku. Rez ultat svega, kako je napisao Sjevernokineski dnevni list, bilo je da je Chiang " postao kineska vlada".14 Za napad na Jiangxi Nanjing je odaslao gotovo 150.000 vojnika za okrušenje, zajedn o s 100.000 koji su poslani kako bi Crvenu armiju doveli u stupicu. Avioni su iz veli napade i osigurali nadgledanje. Ratna plima se iz tjedna u tjedan izmjenjiv ala, ali komunisti su izbjegli uništenje. Iako su Nijemci uvješbali njihove elitne p ostrojbe, najveći dio KMT-ove vojske još uvijek je bio loše kvalitete. Neke jedinice b ile su koncentrirane na kradu hrane i okrenule se banditstvu. Zapovjednici su ra zmišljali o obrani, a ne o napadima. No i nadalje su najugrošeniji bili obični ljudi koji su se zatekli usred borbi. Loka lni stanovnici prisilno su novačeni, a morali su plaćati i posebne poreze. "U rišinim poljima raste visoka trava, domovi leše u ruševinama, pusti i jadni, selo za selom p otpuno je prazno, tu i tamo obitelj se zgurala u daščari, suočavajući se sa zimskom hlad

noćom i postepenim umiranjem od gladi", izvijestio je izaslanik Lige naroda. "Ako je bilo što predviđeno kao sredstvo spontanog preobraćanja kineskih seljaka na komuniz am, onda je to konstantno nastanjivanje vojnika u njihovim domovima", zaključio je britanski pisac Peter Fleming nakon posjeta frontu.15 Uspjeh u odupiranju još jednoj ofenzivi dovela je KPK do usvajanja nečega što je bilo poznato kao "prva linija naprijed", a radilo se o slanju vojske sjeverno u napad na nacionaliste. Mao se ovome protivio, no bio je u manjini i ponovno okarakter iziran kao "desničarski oportunist". NEPRIJATELJ KOšE Na početku 1933., novi partijski voda stigao je iz sjedišta u Shanghaju. Bo Gu, još uv ijek u srednjim dvadesetima, diplomirao je na Sveučilištu istočnih trudbenika u Moskvi i bio je poslan prema instrukciji Sovjeta kako bi nametnuo ortodoksni urbani sm jer. Izbočenih očiju iza naočala s crnim okvirima, uspoređivali su ga sa školarcem, no bio je odlučan. Potkopao je dobar dio Maove baze, poduprijet novim savjetnikom Komint erne, Nijemcem Ottom Braunom, koji je bio poznat po nasiliničkom stilu. Suočen s Boo m i Braunom, koji su imali podršku Zhoua Enlaija, Mao je riskirao da bude zasjenje n, no nacionalni focus još je jednom bio daleko na sjeveru.36 Na početku 1933. Japanci su objavili da su našli dvije bombe skrivene u garnizonu ko ji im je prema Bokserskom sporazumu bilo dozvoljeno zadršati u obalnom gradu Shanh aiguanu u provinciji Jehol. Kako bi "raščistili elemente zla", granatirali su i bomb ardirali grad. Tada su počeli napredovati prema jugu u Jehol.37 Smještenu između Kineskog zida i Mandšurije, provincijom je upravljao Tang Yu-lin, niz ak i debeo bivši bandit u ranim šezdesetim poznat po okrutnosti, korupciji i potican ju trgovine drogom - kada su se Mladi Maršal i Australac W.H. Donald rane 1932. po jakoj mećavi dovezli u glavni grad Chengde, jedini vojnici koje su vidjeli čuvali s u tvornicu opijuma u podnošju Tangove palače. Bio je majstor u isisavanju novca od s tanovništva, prisiljavajući ih na korištenje novčanica iz njegove banke, koje su pale na pet posto od nominalne vrijednosti. Podigao je poreze na zemljište i prikupljao i h godinu dana unaprijed prema porezu "predviđanja usjeva". Od tih je sredstava pri ređivao bankete na kojima se jelo morske pse, juhe od lastavičjih gnijezda, lotosove pupoljke, pečenu svinjeću koricu, ribu i piletinu zalivenu najfinijim konjakom dok je za to vrijeme vani svirao njegov vojni orkestar. Strme planine provincije trebale su prušiti savršen teren za obranu, no nije postoja la koordinacija, nije bilo pokušaja da se osnaše prolazi. Kada bi doletjeli japanski avioni, vojnici na zemlji bi čekali da otvore vatru sve dok avioni nisu otišli na s igurnu distancu, kako se ne bi izlošili protunapadu. Zhang je bio odgovoran za sve obuhvatnu obranu na sjeveru, ali doimao se odsutnim i više nego za ratovanje zanim ao se da primi pisca Bernarda Shawa i direktora londonskog Daily Maila u svojem sjedištu u Pekingu. Nakon što su ih japanske bombe potukle u uskim dolinama, Tangova vojska se raspala i pobjegla. Ujutro, 4. ošujka, na dan kada je u VVashingtoPIO III. - RATOVI BEZ KRAJA nu inauguriran Franklin Roosevelt, japanski avioni izveli su silovit napad na Ch engde. Nakon toga se u kamionima dovezlo 112 vojnika iz kvantunš-ke brigade, koje su pratili kamioneti u kojima su se vozile korejske "šene za utjehu". Kineski vojn ici i izbjeglice pohrlili su jušno, a medu njima je bio i vojni orkestar s probušeni m bubnjem. Strm prolaz jušno od Chengdea bio je zagušen rikšama, tačkama, kolima, devama , automobilima i pješacima. Japan je svojem posjedu u Kini dodao 100,000 kvadratni h kilometara i 3,8 milijuna ljudi, zajedno s poljima maka koja su opskrbljivala posao s narkoticima.

Napokon, netko je morao platiti cijenu gubitaka na sjeveroistoku. 8. ošujka 1933. Chiang Kai-shek je krenuo vlakom do Baotinga, jušno od Pekinga, kako bi se susreo s Mladim Maršalom. Na sastanku koji je trajao pet minuta, rekao je Zhangu da je Ki na kao nestabilni brod, koji se moše uspraviti jedino ako se netko ubaci na palubu . Pomoćnik starog VVhampoa, He Yinggin bi preuzeo zapovijedanje na sjeveru. "Došli s mo u Kinu kako bismo uspostavili nacionalno ujedinjenje", rekao je Zhang svojim trupama. "No, rezultat je da smo sada beskućnici".38 Mandšurac je pobjegao u Shanghaj svojim fordovim zrakoplovom. Iako je po njegovom dolasku svirala limena glazba, prijem je bio hladan. "Sjećate li se da ste izgubil i Mandšuriju? Sada je, zahvaljujući vama, Kina izgubila i Jehol", pisalo je na natpi su koji je postavljen kada se krenuo susresti s dušnosnicima i novinarima, koji su bojkotirali konferenciju za novinare jer ih je straša pretrašivala provjeravajući jes u li naorušani. Na nagovor savjetnika W.H. Donalda, Maršal se podvrgao uspješnom tretm anu odvikavanja od droge i otišao na dug put po Europi, na kojem je za vrijeme put ovanja brodom flertovao s Mussolinijevom kćerkom, čiji se muš, grof Ciano, vraćao s dipl omatske dušnosti u Kini.39 Baš kao što je Mandšurija vodila do Jehola, tako je Jehol vodio Japance do Kineskog zi da. Kinezi su prušili nešto nadahnutog otpora, u jednom slučaju preplavljujući grad mašući ačevima. No, general He Yingqin pokazao je da nije sposobniji u zaustavljanju nepr ijatelja od Mladog Maršala. Obrana nije bila koordinirana. Sjedeći na Velikom zidu, Gerald Yor-ke iz Reutersa gledao je "automobile, kamionete, kola i deve zaglavlj ene u konfuznoj masi. Transport koji još nije čuo novosti kretao se i dalje prema ju gu. Dvije struje susrele su se kod prolaza u podnošju. Sve je bilo zbrka i vika." Usprkos svim podvizima, Japanci se nisu šeljeli upuštati u gradske borbe u Pekingu. Iskustvo sa Shanghajem poslušilo je kao upozorenje, a i bili su NE PRIJATE LI KOšE puno impresivniji na otvorenim prostorima gdje su se avioni, oklopna vozila i ar tiljerija mogli iskoristiti do maksimuma. Tako su umjesto toga izdali svoje zaht jeve u puno većem opsegu, kao stoje bio slučaj s demilitarizacijom Shanhaja. Kao cij enu što neće napasti Peking, gdje je proglašeno izvanredno stanje, Japan je pozvao na uklanjanje kineskih trupa u području veličine 170.000 kvadratnih kilometara, s oko šes t milijuna ljudi. Chiang Kai-shek je pristao na to, ali tajno, bojeći se prosvjeda koji bi uslijedili. Konferencija na kojoj je trebalo potpisati sporazum dogovor ena je za 31. svibnja u japanskom konzulatu u utvrđenom obalnom gradu Tangguu. Dva japanska ratna broda doplovila su s orušjem spremnim za napad. U konzulatu su Kin ezi pušteni da čekaju dva sata na šestokom suncu pred vratima gotovo deset minuta. U z gradi su ih slušbeno pozdravila dva niše rangirana japanska časnika. Kad su Kinezi rek li daje sporazum isključivo vojne prirode i nema nikakvo političko značenje, rečeno im j e da umuknu i potpišu se, što su i učinili. Sporazum je sadršavao obavezu suzbijanje pro tujapanskih aktivnosti u Kini.4" Za ekspanzioniste, primirje iz Tanggua nije bilo samo produšetak moći Japana u Kini, bio je to i daljnji korak stazom prema preuzimanju pozicije Zapadnjaka u Aziji; karta u udšbenicima u japanskim osnovnim školama prikazivala je Japan, Manchukuo, K inu, Indokinu, Tajland, Filipine, Nizozemsku istočnu Indiju i Malaju, kao i Singap ur s tri zastave nad njima - japanskom, manchukuoskom i kineskom. Kineska će, nije to trebalo ni izreći, pratiti šelje Tokija. Između Incidenta u Mukdenu 18. rujna 1931 . i Sporazuma u Tangguu 31. svibnja 1933., Japanci su ustvrdili da su izazvali d vadeset puta više šrtava no što su ih imali sami. Bilo je 200.000 ubijenih ili ranjeni h Kineza, što je uključivalo i civile. Strani promatrači smatrali su daje broj kod nap adača vjerojatno ipak bio veći od 30.000, no razum je usprkos tome itekako govorio u

njihovu korist. Povrh ponovnog izbijanja problema s vlašću u nekim dijelovima zemlje, Nanjing je pra ktički izgubio kontrolu nad sjevernom Kinom. Kao i u četiri pokrajine Manchukuo, Jap an je dominirao u gotovo svim hebeij-skim pokrajinama sjeverno od Pekinga, grado m Tianjinom, a pozicija je dodatno osnašena kad je Moskva 1935. odlučila prodati udj el u Kineskoj istočnoj šeljeznici. Kineski zapovjednici sporazumjeli su se s okupato rom. Slično je bilo i s Vojnim vijećem u Pekingu. Dominantni general na sjeveru, Son g Zhevuan, nije Nanjing u potpunosti obavještavao o dogovorima s Japancima, dok je njima prenosio komunikaciju s Nanjingom.41 Ciljajući na zalihe zlata, šeljeza i ugljena, kao i stratešku poziciju prema sovjetsko j granici, Japanci su potaknuli autonomaški pokret u Mongoliji DIO III. - RATOVI REZ KRA)A koji se trebao usprotiviti kineskoj vlasti. Provodeći ekonomski rat, Japanci su se ubacili u područje sa sirovinama, prekidajući uobičajene kineske prihode. U Manchukuo u su mjere dodatno postrošene, a uključivale su i oduzimanje zemljišta te nasilna maso vna preseljenja. Blizu Harbina je uspostavljen veliki bakteriološki laboratorij Je dinica 731, u kojem su se provodila istrašivanja na tisućama šivih zarobljenika.42 Kao da ovo nije bilo dovoljno, Nanjing se susreo s novim valom kritika i revolta nakon što je procurio sadršaj Primirja iz Tanggua. Na povratku iz Europe VVang Jing vvei je usporedio Kinu s čovjekom čiji šivot je u velikoj opasnosti. Nacionalno društvo spasa, koje je uspostavljeno nakon što je izgubljena Mandšurija osudilo je prepuštanje bez borbe i steklo podršku Hua Hanmina iz Hong Konga. U Shanghaju je udovica Sun Yat-sena organizirala konferenciju na kojoj je osudila "suštinsku izdaju od strane kineske vladajuće klase i Kuomintanga." U istočnoj obalnoj pokrajini Fujianu, Devetnćsta osnovna vojska slave Shanghaja, nezadovoljna plaćom i sporednom ulogom u borbi protiv komunista, pridrušila se revol tu socijaldemokrata, članova Treće strane, trockista i bivših pripadnika VVuhanovog reši ma. U luci Fuzhou uspostavljena je "vlada radnih ljudi", no ona nije ostvarila šir u podršku i otuđila se od lokalnog stanovništva s radikalnijim prijedlozima. Njihove n ađe da bi se Guangdong mogao priključiti pokretu raspršile su se kad je Chiang isplati o lokalnog ratnika. Nacionalisti su izgradili polja za polijetanje aviona uz gra nicu u Zhejiangu i proveli bombaške napade na Fuzhou i druge nebranjene mete. Nako n dva mjeseca pobuna se raspala. General Cai krenuo je na svjetsku turneju kao h eroj otpora prema Japancima. U međuvremenu se razbuktala politička kriza između Chianga i T.V Soonga, koji je zauze o čvršće stajalište prema Japanu i dogovorio 50 milijuna dolara američke pozajmice kojom j e htio stabilizirati ekonomiju i smanjiti deficit u budšetu. Kako se moglo i predv idjeti, Chiang je novac šelio usmjeriti u vojne svrhe. Soong je dao ostavku. Prema Hu Hanminu, rekao je da "biti ministar financija nije različito od biti Chiangovi m psom. Odsad ću biti čovjek, a ne pas". Zamijenio ga je njegov šurjak H.H. Kung, koji se pokorio Chiangovim šeljama i naručio tiskanje još više novčanica kao novog goriva za i nflaciju.41 Ponovni izlazak na scenu Kršćanski General je upriličio pobjedom nad trupama Manchukuo a, ali je nakon toga stjeran u kut između Vojske Kvvan-tunga i Chiangovih nacional ista; Chiang nikako nije šelo svjedočiti novom Fengovom usponu. Suočena s ovom dvostru kom prijetnjom, njegova se N C PRIJATE LI KOšE vojska istopila i ratnik se povukao u planinski hram, gdje se posvetio pisanju p oezije o nacionalnoj sramoti. Na sjeveroistoku su Japanci za vladara Manchukuoa 1. ošujka 1934. postavili Puvija

, da vlada "vladavinom mira i vrednote". Obučen u plavu i zlatnu odoru s crvenim r ukavima i u krznenom kaputu dovezen je kroz Changchun u limuzini lincoln otporno j na metke i bombe do Oltara Neba, gdje su na hladnome vjetru vijorile imperijal ne šute svilene draperije. Nakon što su pročitani pozdravi, popijeno vino i šrtvovano te le, Puyi, koji je upravo proslavio 28-i rođendan, zauzeo je svoje mjesto na tronu od ebanovine s oprugama koji su mu poslali iz Tokija.44 časnik Vojske Kvvantunga Yoshioka Yasunori postavljen je za atašea carskog domaćinstva . Nizak čovjek sitnih brčića i visokih jagodica pazio je na Puyija još otkad je 1928. ot išao u egzil u Tianjin. Kada je proglašavao japanske pobjede, inzistirao je da se no minalni vladar sagne u smjeru bojišta. Yoshioka je u palaču instalirao japansku poli ciju u zelenim uniformama kako bi motrili na sve što se u njoj događa. Pridošlice su o rkestrirale sve vladine sastanke. Ni Puvijev osobni šivot nije bio izuzet. Nakon s toje njegova supruga razvila snašnu naviku na opijum i rodila dijete drugome muškarc u (dijete je prema Puyijevoj naredbi ubijeno), Car je uzeo konkubinu, no ona se razboljela i umrla - on je sumnjao da su je ubili Japanci jer im se protivila. Y oshioka je osobno nadgledao odabir petnćstogodišnjeg Puyija inudio mu fotografije budućih odabranica. Iako je izgubljen širok teritorij, jedna korist koju je Chiang Kai-shek imao od Pr imirja u Tangguu je ponovno okretanje ratu protiv komunista u Jiangxiju. Iz ljet ne rezidencije u starom planinskom svetom gradu Lus-hanu iznad Yangzija, priprem ao je 1934. veliki udar na njihovo uporište. Ovo je trebalo biti veće i bolje pripre mljeno od svega do tada. Kako bi se zarobio i opkolio neprijatelj, 3.000 "kornjačinih" oklopnih bunkera, po vezanih putevima i mostovima, izgrađeno je oko komunističke baze. Taktika spaljene z emlje očistila je granično područje. Ekonomska blokada dokinula je zalihe hrane. U bli zini je izgrađen veliki vojni ćrodrom s manjim pistama koje su mogle primiti 150 zrakoplova. Nacionalistička propaganda proradila je u obliku parada, performancea, predavanja, plakata, stripova i filmova - prvih koje su lokalni stanovnici ikad a vidjeli. Propagandni materijali bacani iz zrakoplova nudili su nagrade komunis tičkim vojnicima koji bi onesposobili vlastito orušje. Zarobljavanje Maa ili Zhu Dea donijelo bi velike svote, no manje ako bi donesene bile samo njihove glave. PIO III. ¦ RATOVI BEZ KR.AIA Vojni kamioni, mule, nadničari, ambulantna kola i vojnici preplavili su 1000 kilom etara novih putova. Samo za slučaj da stvari krenu naopako i da bude napadnut, gla vni grad pokrajine, Nanchang, bio je okrušen opkopima, rovovima, bodljikavom šicom, zidovima i kulama s promatrač-nicama koje su jednog poljskog novinara podsjetile n a Srednji vijek. Unutar baze, Mao je bio u prikrajku, gotovo pod kućnim pritvorom nakon što su ga Bo Gu, njegov saveznik Zhou Enlai i njemački savjetnik Otto Braun marginalizirali. Br aun je inzistirao na tome kako je najbolja strategija protiv bunkera "brzi napad i izbliza". Umjesto da neprijatelja namami u zasjede na povoljnijem teritoriju, Crvena vojska krenula je u ofenzivu. To se pokazalo skupim potezom i otvorilo je Sovjete protuna-padima. Predsjedavajući //Mao, op. prev.ll nije mogao ništa promije niti. Za vrijeme sudjelovanja na Drugom nacionalnom kongresu Sovjeta početkom 1934 ., shvatio je da je sve unaprijed pripremljeno na sastanku Centralnog komiteta n a koji nije bio pozvan. Mao se vratio svojoj kući, primio nekoliko vjernih sljedbe nika, naučio tjelohranitelja čitati te se ozbiljno razbolio od malarije, s temperatu rom iznad 40 stupnjeva.45 Kako su nacionalisti sporo, ali sigurno napredovali, bilo je sve više komunističkih dezertera. Njihovi odredi za egzekucije odrubljivali su glave svima koji su na b

ojištu oklijevali. Lansirana je svješa kampanja protiv "kontrarevolucionara". Iako j e bio opsjednut time, Mao je bio u pravu kada je napisao kako se "vrpolje između n eprijateljevih glavnih snaga i bunkera i svedeni su na potpunu pasivnost". Do kr aja rujna 1934. trupe Nanjinga zaprijetile su uništenjem komunističke baze. Diverzij ski proboj 9.000 ljudi u Fujian završio je porazno; većina snaga su uništene a vođa pogu bljen, njegova glava je paradirala u kavezu od bambusa.46 Kao i obično, Chiang i njegovi kolege u Nanjingu imali su druge brige. Jedan od su radnika Kršćanskog Generala na krajnjem sjeveru pobunio se te je njegov otpor ugušen. Suše pa nakon toga svješe poplave Yangzija pogodile su desetke milijuna ljudi. Napet osti s Japanom prijetile su i Shanghaju. Vojska Kvvantunga uputila je protest zb og navodnih kršenja sporazuma u demilitariziranoj zoni oko Pekinga. Usprkos tome, na nagovor supruge i W. H. Donalda, Chiang je krenuo na put kroz regije sjeverne i zapadne Kine, koje nikada prije toga nije posjetio republički vođa. Bilo je čudno što se Chiang izgubio na sjeveru dok je kampanja u Jiangxiju došivljavala vrhunac, no čini se kako je ušivao u putovanju pa se čak i javno opuštao. Na pitanje jesu li istini te glasine da on i Meiling razmišljaju o razvodu, odgovorio je da postoji druga pr iča koja govori o tome da mu NEPRIIATELJ KOšE je jedan čovjek u nastojanju da dobije slušbu u dršavnoj upravi ponudio desetak lijepi h šena. Obje su priče bile pogrešne. On i Meiling ponašali su se kao tek vjenčani, izvijes tio je Reuters.48 Na drugoj strani Kine, vodstvo sovjeta iz Jiangxija došlo je do zaključka da bi osta nak u bazi značio njeno istrebljenje. Glavni dio Crvene armije otići će na sigurniji p ološaj. U E-yu-wanu je ostavljena gerila koja je trebala, najbolje što moše, provoditi lokalnu borbu. Vodstvu bi mošda bilo draše da je Mao ostao s njima, no on se pobrin uo da ne zaostane, preselivši sjedište na izlaznoj strani uporišta te se pridrušio dugoj koloni koja se kretala prema rijeci Gan; rekao je kako se zbog velikog vlaka pu nog prtljage sve čini kao preseljenje, a ne vojna operacija. Slušbeno izvješće govori da je Predsjedavajući bio obučen u sivu uniformu i vojnu kapu te nosio dvije deke, pla htu, krpu za nanošenje ulja, kaput, slomljeni kišobran i zavešljaj knjiga, napuštajući svo g dvogodišnjeg sina kojeg poslije nikada više nije vidio budući da se pripremao na odl učujući trenutak svog uspona na vlast. 13. Maov marš Dugi marš koji je poveo Prvu crvenu armiju iz Jiangxija do konačnog odredišta u Shaanx iju na sjeveru trajao je godinu dana. Prema većini proračuna pokrio je 8.000 kilomet ara, iako su dva britanska pisca koja su rutom prošla 2003. godine procijenila daj e bio dug šsamo" 6.000 kilometara. Ipak, budući da su se različite kolone rastajale, l utale po unutrašnjosti i ponovno spajale, cjelokupnu razdaljinu koja je bila pokri vena maršem gotovo je nemoguće točno odrediti.1 Teren je često bio neprohodan, a unutrašnja politička borba za vrijeme Maovog ponovnog uspona bila je gorka. Radilo se o patnjama na granici izdršljivosti, osobito za šen e koje su marširale s mjesečnicama ili trudne. Kao i gubici u borbi, smrti zbog vrem enskih uvjeta, gladi ili bolesti, stopa dezertiranja je bila visoka - samo je ne koliko tisuća od 80 do 100 tisuća onih koji su krenuli iz Jiangxija stiglo do nove b aze u Yenanu. Nasuprot glorificiranom portretu iz maoističke povijesti koji je Zap adu predstavio američki pisac Edgar Snow, vojnici su se pokatkad ponašali kao bandit i, putem pljačkali i otimali. Napadali su i seljake. Većina sudionika marša o komunizm u nije znala puno ili nisu znali baš ništa. Polovica onih koji su krenuli s jugoisto ka bili su mladi od 25 godina i nisu imali iskustva izvan uporišta. Neki su bili u

ranim tinejdšerskim godinama. Predsjedavajući je bio medu četiri posto starijih od četr deset godina.Ubrzo nakon završetka, marš je postao središnji element kineske komunističke priče, dokaz da je pokret sadršavao posebnu snagu i, u Mau, neupitnog vizionarskog vodu, a njeg ovi su veterani prešivjeli to iskustvo kako bi vodili revoluciju i naciju. Kako je napisao francuski pisac i političar Alain Pevrefitte, ekspedicija je bila šepska pj esma" komunizmu, u kojoj je poraz pretvoren u trijumf. Također je opisan u nebroje nim knjigama i člancima, slavljen u kineskim pjesmama i filmovima, a i samo njegov o ime postalo je uobičajena fraza u engleskom jeziku. Ujesen 2006. novinar kineske novinske agencije Xinhua napisao je kako je ščak i u vrijeme brzog ekonomskog razvi tka duh Velikog marša još uvijek vašan za partijsku dobrobit i razvoj nacije."3 PIO III. š RATOVI REZ KRAJA Kako to biva sa sličnim događajima, i ovaj je vrvio pretjerivanjima, a prema nekim n ovinarima, bilo je i potpunih izmišljotina. No, kako su pokazali dokazi koje je od 40 prešivjelih prikupio novinar Sun Shuvun, ipak je bilo riječ o trijumfu prešivljava nja, koji je postao još impresivniji zbog konfuzije, straha i nesigurnosti koji su ga pratili od početka. činjenica da ga je vodio čovjek koji se pokazao tako monstruoz nim ubojicom kakav je bio Mao, ni na koji način ne umanjuje uspjehe sudionika. Marš zadršava legitimnu poziciju u kineskoj ikonografiji i svjedočanstvo je ljudske izdršlj ivosti, bez obzira na motive zapovjedništva. Malo je vjerojatno i da bi Chiang Kai -shek odmetnicima dopustio da se marširanjem izvuku iz obruča; ako to uzmemo u obzir moguće je da je tako postupio kako bi došivio da mu se sin vrati iz Moskve, ali on je odbio sve prijašnje ponude koje su išle za tim i nastavio s napadima na komunističk u kolonu, što ne bi bio slučaj da je bilo riječi o tajnoj zamjeni s Moskvom pod nazivo m 'Crvene za sina'.4 Od početka su sudionike marša pomagali lokalni vojskovođe na jugu, koji su nadali njih ovom odlasku sa svoga teritorija te dekoderi koji su od-gonetavali bešične poruke na cionalista. Zhou Enlai je postigao sporazum s guvernerom Guangđonga koji je omogućio Crvenoj armiji prolazak kroz prvi krug bunkera. Ostali lokalni moćnici kasnije su dozvolili komunistima bijeg, jer nisu Nanjingu šeljeli dati razlog da na to područj e pošalje trupe središnje vlasti. Nakon što su prošli kroz zonu bunkera Jiangxija i Guangđonga, komunisti su se uputili zapadno u Guangxi. Daleko u Mongoliji, Chiang je prisustvovao konjskoj utrci i p osjetio budistički hram. Na sastanku tisuću dušnosnika u Shaanxiju osudio je opijum. V raćajući se u Nanjing nakon što je posjetio deset pokrajina na svojoj produšenoj turneji , ponovno je pašnju posvetio komunistima i naredio potez okrušenja ispred rijeke Xiang u Guangxiju. No, bitka nije započela. To se nije dogodilo zato što je Chiang šelio da Crvena armije pobjegne, nego zato jer su nemarne snage u Guangxiju radije odabrale braniti gr ad Guilin od mogućeg komunističkog napada. Dok je glavni zapovjednik nagovarao jugoz apadnjake neovisnog duha da napadnu, polovica komunističkih snaga prešla je široku i p litku rijeku. Tada se zapovjednik Guangxija, general Bai, ukopao, a razoran napa d dogodio se u ranom prosincu, sa sudionicima marša podijeljenim na dvije strane r ijeke. Nacionalisti s bajunetama preplavili su brda kako bi napali obranu koju s u postavili komunisti. Avioni su ih zasuli bombama i natjerali u MAOV MARš bijeg. Kao što se prisjetio jedan komunistički veteran, šbili smo previše spori, a nepri jatelj previše brz." Zhu De je u prve redove poslao poruku da je bitka odlučujuća za budućnost Crvene armij e. Borbe su trajale tjedan dana i proizvele najveći pojedinačni zastoj koji su komun

isti došivjeli za vrijeme Velikog marša. Prema nekim izvještajima snaga im je bila pre polovljena, a samo je 30 000 ljudi pobjeglo. Velik dio opreme bio je izgubljen d ok se vlak prtljage mučio probiti preko rijeke. Peng Dehuai sjetio se teških borbi, a Otto Brown je izvijestio o golemim gubicima, rekavši kako je šChiang šelio uništiti našu glavninu snaga dok prelazi rijeku".5 Nakon katastrofe, ostaci Crvene armije okrenuli su se sjeverno prema sovjetskoj bazi koju je na sjeveru Hunana uspostavio gerilski zapovjednik He Long. No, Chia ng je putem priređivao krvave pokolje, raščistio teritorij i poslao trupe, avione i ar tiljeriju. Naučivši lekciju, komunističko vodstvo prihvatilo je savjet Maa i zaokrenul o zapadno u divlji planinski teren Gui-zhoua. Prioritet, kako je rekao, bio je n aći novu sigurnu bazu i izbjeći daljnje velike gubitke u manevarskim bitkama. Ovo je bio prvi znak njegovog povratka na vlast, potpomognut porazima pretrpljenim pod Povratničkim boljševicima i Braunom. Njegov povratak započeo je odbijanje Braunovog s avjeta o zadršavanju i borbi s tri lokalne divizije koje su ih slijedile u Gui-zho u. Nijemac je suspendiran s mjesta vojnog savjetnika, a Politbiro je kao posljed icu toga prihvatio strateški pristup Predsjedavajućeg i objavio kako šniti jedna prili ka ne smije biti propuštena za korištenje mobilne vojne vještine kako bi se razbio i u ništio jedan po jedan neprijatelj".6 Sredinom siječnja Crvena armija dosegla je idući cilj, grad Zunyi, smješten usred plan ina, vodopada i velike šume bambusa u ruralnom Guizhou. Krajem siječnja odršan je kruc ijalni sastanka u kolonadi, drvenom i ciglenom bivšem domu minornog militarista ok rušenom cvjetnim vrtovima. Kamin usred male konferencijske sobe nije mogao odagnat i zimsku hladnoću. Više je topline dolazilo od gomile samih sudionika. Bo Gu i Zhou Enlai, koji je bio svekoliki politički voda vojske, poveli su svoju o branu kriveći za pretrpljene sovjetske gubitke snagu nacionalista. Njihove političke odluke nisu bile pogrešne, inzistirali su. Tada je Mao pokrenuo optušbu, čitajući pisan i tekst, stoje za njega bilo neobično. Napao je liniju zapovijedanja općenito, a Boa i Otta Brauna posebno, no izostavio je Zhoua Enlaija. Optušba je glasila: gubitak sovjetskog Jiangxija dogodio se zbog napuštanja strategi je koju je zagovarao on sam i Zhu De. Glavnu krivnju snosio PIO III. - RATOVI REZ KRAIA je Braun, a Bo Gu nije uspio kontrolirati Nijemca, čije nasilništvo je proizvelo šekst remno abnormalan fenomen" u Vojnom vijeću. Braun je sjedio u kutu i palio cigaretu za cigaretom dok mu je prevoditelj prenosio napad, za kojim su uslijedili novi napadi, uključujući i onaj Penga Dehuaija o Eu-ropljanu kao šrasipnom sinu koji je ras uo očevo bogatstvo".' Savjetnik je ustvrdio kako odgovornost ne leši na njemu nego na vodstvu. To je u c entar pašnje postavilo Zhoua Enlaija kao višeg vojnog zapovjednika. On nije govorio do drugog dana sastanka. Tada, shvaćajući u kom smjeru puše vjetar i svjestan da mu je Mao ponudio prešutnu maslinovu grančicu time što ga nije imenovao, napustio je grupu voda. U jednoj od samokritika koje su začinile njegovu karijeru, izjavio je da je strategija bila šfundamentalno pogrešna". Rezolucija koja je izdana na kraju rasprave i koja je obznanjena izrazito uskom krugu napala je Boa zbog počinjenih šozbiljnih političkih grešaka" i Brauna zbog štretiran ja rata kao igre". Obojica su pokazala šekstremno loše vodstvo". Zhouova poniznost b ila je dovoljna za spas. U rezoluciji se spominjao samo na jednom mjestu, gdje s e govori kako je za sastanak pripremio šnadopunu izvješća", a čak su i znakovi njegovog imena izostavljeni u svim kopijama osim onih koje su poslane najvišim partijskim d ušnosnicima.8 Ovo je bio znak Maovog majstorstva političkog taktiziranja. Zhou je mogao biti nje

gov najveći rival. Zaštitivši njega, Predsjedavajući je stvorio dug i zadobio saveznika s iskustvom i administrativnim sposobnostima. Ovo je uspostavilo uzorak koji se ponavljao do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Mao se zadovoljio pridrušivanjem u Stalni odbor Politbiroa i postao Zhouov glavni vojni savjetnik. U veljači je jedan od njegovih saveznika, Zhang VVentian, zamijen io Boa. Tada je uspostavljen vojni štab Fronte, koji je kasnije podršavao Zhoua. Zhu De, čiji odnos s Maom u Jiangxi-ju nije uvijek bio gladak, no kojim se uvijek mog lo politički dominirati, imenovan je zapovjednikom. Predsjedavajući je postao političk i komesar vojske. Stvorena je Nova trojka sveobuhvatnog vodstva u kojoj je Zhou bio u manjini naspram Maa i Zhanga. Komunisti su napokon dobili vodu koji će njima vladati idućih četiri desetljeća. Maova politička pobjeda označila je povratak gerilskom ratovanju, pa su sudionici ma rša krenuli na izuzetno konfuzan put prema Sichuanu, natrag prema Zunviju i nakon toga na jugu napali glavni grad Guizhoua GuMAOV MARS iyang. čang je osnovao štab na sjeveru u sićuanskom gradu Chonggingu, a operacije na f ronti vodio je bivši instruktor VVhampoe, general Xue Yue, nizak čovjek nagle naravi koji je sudjelovao u okrušenju Jiangxija prije progona Crvene armije kroz Hunan, Guizhou i Sichuan. Igrajući svoju uobičajenu političku ulogu, Chiang je pokušao uspostaviti vlast nad bezbr ojnim ratnim zapovjednicima Sichuana, uz malo uspjeha, no uspio je pridobiti lok alnog vođu u Guizhou gdje je, unatoč osudiva-nju trgovanja opijumom, skupio sredstva stvarajući dršavni monopol nad narkoticima. Nacionalisti su dobili bitku sjeverno o d Guivanga, iako su pretrpjeli značajne gubitke. Izgrađeni su bunkeri, no od njih je bilo malo koristi, s obzirom da je Crvena armija uzmicala preko divljeg teritor ija, djelomično zbog taktike, a djelomično jednostavno kako bi izbjegla neprijatelja . Kiša i oblaci spriječili su pretjerano korištenje zračnih snaga, no jedan je napad ran io Maovu šenu na četrnćst mjesta, a zbog rane na glavi pala je u komu. Prešivjela je. v Put Crvene armije vodio je kroz susjedni Yunnan i nakon toga sjeverno prema Sich uanu. Generalisimus, stoje Chiang postao, odletio je u daleku jugozapadnu provin ciju sa svojom suprugom kako bi po prvi puta posjetio regiju koja je bila daleko od nacionalističkog zanosa, odršavajući primarno veze s Burmom, Vijetnamom i, krajnje sjeverozapadno, s Tibetom. //članak austrijskog botaničara Josepha Rocka o njegovoj ekspediciji na granici Yunnana i Tibeta nadahnuo je pisca Jamesa Hiltona da u s vom romanu Lost Horizon iz 1933. izmisli mjesto Shangri-La. Nekoliko gradova u t om području natjecalo se kako bi bili imenovani modelom prema kojem je nastalo to izmišljeno mjesto. Op.a.ll Malen rastom, ali nemilosrdan vladar Long Yun, koji je jednom nekom svom suparniku dao odsjeći glavu za vrijeme banketa, a novac je zgrnu o trgovinom drogom i eksploatacijom rudnika kositra u kojima su se za rad korist ili robovi; nazdravio je posjetiteljima šampanjcem na ćrodromu izvan glavnog grad a Kunminga. Studenti u bijelo-plavim uniformama šeljeli su mu dobrodošlicu poredani uz cestu do grada. Svuda su vijorile zastave nacionalista. Odršano je primanje na otvorenom, na kojem je francuski bankar imao "priliku" vidjeti Meilingi-ne bijel e svilene gaćice kad joj je vjetar zadigao suknju.10 što god da je Long Yun rekao Chiangu, njegova je namjera bila izbaciti komuniste i z svoje pokrajine, kako se ondje ne bi pojavile Chiangove snage koje su ih progo nile. Kada se pomaknula preko prvog zavoja Yangzija poznatog pod nazivom Zlatni pijesak, Crvena armija našla je napušteno vozilo s detaljnim mapama zemlje koju je t rebalo prijeći. Nije bilo otpora

PIO III. - RATOVI BEZ KRAJA kad je 18.000 vojnika došlo do rijeke i trebalo je tjedan dana kako bi se dospjelo do Sichuana. Zustavivši se 56 kilometara dalje u gradu Huiliju, na gotovo 180 km nadmorske visi ne, odlučili su krenuti prema bazi koju je na sjeveru pokrajine zasnovao Zhang Guo tao. Ovo je uključivalo prelašenje nekih najneprohodnijih dijelova terena čitavog marša, kao i nekoliko prelazaka planina. Morali su se nositi i s lokalnim narodom Yi, koji su proveli stolječa u borbi s upadima iz nizina. S njima je kokošjom krvlju skl opio pakt zapovjednik Liu Bochang, koji je u bitci izgubio jedno oko. No, dok se vojska kretala prema idućem cilju, nabujaloj rijeci Dadu koja se spuštala s Himalaj e, putem je bilo zasjeda. Nacionalisti su nastavili s bombardiranjem kolona i naredili da se brodovi unište ili otjeraju kako bi Crvenu armiju s leda ulovili u klopku. Za vladine trupe pos tojalo je utješno povijesno iskustvo - taipinški general uhvaćen je na Daduu sedamdese t godina ranije kada je zastao da proslavi rođendan svog sina, kada je njegova voj ska uništena. No, jedna je kolona Crvene armije prešla rijeku nakon što je pronašla brod lokalnog zapovjednika koji je tu došao večerati s obitelji. Voda je bila nemirna i trebalo im je tri dana da je prijeđu. Kada su avioni počeli s bombardiranjem, trebal o je naći novi prijelaz. Izbor je pao na viseći most kod Ludinga, 160 kilometara uzv odno, gdje će se dogoditi jedna od najslavljenijih epizoda marša koja će izazvati kont roverze o tome što se tamo dogodilo. Slušbena priča, koju je širila komunistička propaganda bila je da je vojska, kada je došla na lice mjesta, vidjela da su nacionalisti uklonili daske s mosta. To je prisil ilo 22 vojnika Crvene armije da most prijeđu pridršavajući jedan drugoga penjući se po uša renim lancima dok je po njima tukla intenzivna paljba iznad nabujale rijeke. Pon ešto različita je verzija vojnika Crvene armije koji je rekao da je prvi val puzao p o lancima sa svake strane dok su njihovi drugovi iza njih postavljali daske i gr ane. Realnost onoga što se uistinu dogodilo na rijeci Dadu je bitno manje dramatična. Bio grafi Maa, Chiang i Halliday, zaključili su daje cijela priča fikcija i da šnije bilo bitke na Mostu Dadu". Ono što se čini najvjerojatnijim jest da je bilo neke borbe, n o radilo se samo o kratkim okršajima, bez ljudskog lanca ruku i penjanja po ušarenom lancu u vrijeme prelaska. Zapovjedništvo nacionalista htjelo je pričekati komuniste na Daduu dok im ne stigne glavnina snaga. Bataljun koji je poslan na most počeo j e uvečer otklanjati daske, a prestali su s time, jer su vojnici bili umorni i uspo reni opijumom. Ujutro se na suprotnoj strani mosta pojavila komunistička MAOV MARš izvidnica, što je zaustavilo otklanjanje dasaka. Izbila je borba u kojoj je poginu lo 50 vladinih vojnika. Kada se pojavila glavnina Crvene armije, zapovjednik je s mosta telefonirao kako bi dobio upute i izvijestio kako će tamo teško zadršati pološaj e. Nakon što se linija prekinula, uplašio se i naredio povlačenje." Dok je vodio kampanju iz Chongginga, Chiang je imao jednako velike razloge za br igu kada je njegov drugi neprijatelj povećao pritisak osvajanja na sjeveru. Genera l Yoshijiro Umezu, zapovjednik japanskog garnizona u Tianjinu postavio je nove z ahtjeve na koje je general He po nalogu Nanjinga pristao. četiri godine nakon što je general Honjo Hallettu Abendu pokazao svoju mapu Mandšurije, šuta rijeka postala je crta podjele između kineske vlasti i sfere utjecaja okupatora. Kasnije iste godin e, u Pekingu je osnovano Političko vijeće, koje je uključivalo bivšeg zapovjednika Jehol a. Vijeće je otvoreno podršavalo japansku liniju, iako je odbijalo dati još koncesija za teritorij.

Takav uspjeh ohrabrio je kampanju okupatora na postavljanje marionetskih rešima u ime šautonomije". U tome nisu imali puno uspjeha, djelomice zbog rivalstva između po tencijalnih marioneta - jedan kandidat, bivši istočni vojskovođa Sun Zhuanfeng, ubijen je dok se molio u hramu. Ubila ga je kći čovjeka kojeg je dao pogubiti jedanćst go dina ranije. Ipak, marionetska administracija zauzela je pojas od 48.000 četvornih kilometara istočnog Hebeija. Na primanju američkog novinara Johna Powella, nominaln i zapovjednik zone objasnio je kako to funkcionira. Japanski vojni savjetnici po slani su kako bi radili s okrušnim sucima; ta je skupina instruirana đa osnuje šmirovn e" snage koje su trenirali i vodili japanski časnici. Seljaci su natjerani na prik ljučivanje kooperativima koje su kontrolirali okupatori; školski udšbenici dolazili su iz šSino-japanskog kulturnog društva", a u srednjim školama predavali su japanski pro fesori.12 Regija je postala široki kanal kojim su u Kinu ulazila japanska dobra, bilo da su krijumčarena ili uvezena uz vrlo niske uvozne pristojbe, što je podrivalo domaće proiz vode. Roninski gangsteri i korejski kriminalci doselili su kako bi pomogli u toj trgovini, za koju je procijenjeno da je Nanjing stajala 8 milijuna dolara mjesečn o. Japanski brodovi poništili su kinesko carinsko umijeće.13 Kao u Manchukuou, kako bi se skupio novac i uništio moral i zdravlje populacije, d roga je rasparčavana po cijeloj sjevernoj Kini. Uz domaću proizvodnju, u Tianjin je godišnje uvošeno 30 tona iranskog opijuma visoke čistoće. Peking je imao 100 prodavaonic a droge i 300 pušionica opiDIO III. - RATOVI REZ KRAJA juma. Krijumčari su proglasili eksteritorijalni status. U zalagaonici jednog velik og grada, kako je izvijestio socijalni radnik, ljude se nagovaralo da umjesto no vca uzmu drogu - šprica se mogla unajmiti na licu mjesta. Drugi načini plasmana bile su konstrukcije nalik kutijama koje su se podizale ispr ed kuča, a koje su imale jednu pomičnu stranu kroz koju su ovisnici prušali ruke s pot rebnim novcem. Po predaji novca, droga bi bila ubrizgana u ovisnikovu ruku. John Powell je posjetio jednu rupčagu koju su vodili Japanci, a sastojala se od 70 sob a u kući na šest katova, svaka soba imala je divane za deset do petnćst pušača. Jarko o svijetljena kuća bila je otvorena 24 sata dnevno i, kako je izvijestio, dim opijum a bio je zamjetan u čitavom bloku. U japanskom dijelu Tianjina policija je radila standardne akcije posjeta pušionicama kako bi pokupila tijela ovisnika koji su pre minuli i bacila ih u rijeku - zimi kroz rupe u ledu - pri čemu se događalo da bace i ponekog još šivog čovjeka.14 Japanski krijumčari su iz Kine proširili svoje aktivnosti na SAD i Europu. Do 1937. godine, prema procjenama lige naroda, 90 % svjetske šbijele droge" kao što je morfij proizvodili su okupatori ili njihove marionete. Britanske napore od prije jedno g stoljeća zasjenili su novi azijski imperijalisti.15 Kad se general Pasje Meso pokušao vratiti u Shandong, na šeljezničkoj stanici ga je ub io nećak generala kojeg je ovaj likvidirao prije nekoliko godina, a zatim je mjest o došlo pod upravu vojskovođe koji se sporazumio s Japancima. U Nanjingu su se pojav ile glasine o tome da su neke vodeće osobe u vladi spremne s Japancima potpisati p akt koji bi im dao potpuno odriješene ruke, što bi vodilo u ekonomsku uniju dvaju ze malja. Chiang Kai-shek je tada, više nego ikad, igrao na nekoliko strana istovreme no.16 Kada je prešla preko rijeke Dadu, Prva crvena armija uputila se prema Velikom snješn om planinskom lancu, na visinu od 4.300 metara. Putovanje je bilo teška kušnja strmo g uspona, tifusa, dizenterije, zračnih napada i zasjeda tibetanskih, antikineskih fanatika. Kraljica jednog plemena prijetila je da će šivoga skuhati svakog onog tko

pomogne Crvenoj armiji. Na dan 12. lipnja 1935. izvidnica je izvirila iz planine i vidjela nešto za što su mislili da su neprijateljske snage. Razmijenjeni su pucnj i da bi se nakon toga shvatilo da su na drugoj strani vojnici sovjeta iz Sichuan a, koje je vodio Zhang Guotao. Dvije osnovne Crvene armije konačno su se susrele. Zhang je dojahao kroz kišu u pratnji 30 tjelohranitelja, a njihovi su fini konji r eflektirali sav kontrast naspram čupave Prve crvene armije. Unatoč tome što su obojica rekla da su pohitali kako bi se susreli, atmosfera je u MAOV MARš najmanju ruku bila hladna. Mao je kasnije rekao da je povezivanje proizvelo njeg ov šnajcrnji moment", jer se bojao da će izgubiti prevlast koju je uspostavio na put u iz Jiangxija. Na prvoj večeri dvojice voda nije bilo ozbiljne konverzacije. Zhan g se kasnije šalio kako Mao nije pokazao nimalo zanimanja za njegovu četvrtu armiju. Umjesto toga, Hunanac je do neba uzdizao vrline ljutih papričica kao znak revoluc ionarnog šara. Koliko god da je ujedinjenje njihovih dvaju vojski u javnosti slavl jeno, dvojica muškaraca, koji se nisu susreli osam godina, bili su predodređeni riva li za sveopće komunističko vodstvo.17 Zhang je imao četiri puta više ljudi od Prve crvene armije. Maovi ljudi bili su iscr pljeni i u lošem stanju, dok su Zhangovi bili u mogućnosti povratiti snagu nakon dug og marša iz baze u E-yu-wanu. Nakon što je predsjedao inauguracijskom sastanku Komun ističke partije, njen vođa je mogao zatrašiti puno veći status. Odbacio je šgerilizam" i z agovarao reviziju odluka donesenih na konferenciju u Zunyiju, koja je blagoslovi la Maov povratak na vlast. Sa svoje strane, Predsjedavajući je smatrao Zhan-ga kri vim za elitizam i nedovoljnu komunističku raspoznatljivost. Sve što je imao protiv njega u debelom Zhangu je hranilo samodopadnost. S druge st rane, Mao nikada nije bio toliko odlučan i vješt kao u trenucima kad se činilo da su o kolnosti protiv njega. Od vitalne vašnosti je bila njegova većina u Politbirou koju je postigao utjecajem dobivenim za vrijeme marša. Na trodnevnom sastanku u budističk om hramu osvijetljenom lampama od maslaca dobivenog iz jakovog mlijeka pokazao j e svoju političku vještinu. Zhu De je postavljen za predsjednika Vojne komisije. Zha ng je prihvatio mjesto njegovog zamjenika, očito misleći da će lako zasjeniti običnog vo jnika. Zhang je imao velik posao kao glavni politički komesar i zajednički glavešina z drušenih Crvenih armija uz Zhua. No, kad je debata krenula u smjeru idućeg vojnog po teza, Mao je preuzeo inicijativu. Zhang je zagovarao kretanje prema zapadu kako bi se osnovala baza među manjinskim narodima rubnih dijelova Kine. Mao, koji je iskusio neprijateljstvo Tibeta i Yia , smatrao je to vrlo lošom idejom i umjesto toga forsirao marš do nove enklave na sj evernoj granici Sichuana. Iskoristivši Zhangovo odsustvo sa sastanka Centralnog ko miteta, Mao je okarakterizirao prijedloge drugih kao šbjegunstvo" i šdesničarski oport unizam", optušbama koje su padale na njegov račun kada je napustio originalnu bazu n a Yangziju. Podijeljene na dvije kolone, vojske su kroz hladnu kišu bezvoljno krenule na put p rema sjeveru kojem je cilj bio ogromna močvara na visini PIO III. - RATOVI REZ KRAJA od 3,350 metara kod granice Kine i Tibeta. Pred njima je lešalo podmuklo more lede nog crnog blata i vode dubine nekoliko metara. Zhangova veća vojska uključivala je z apovjednu jedinicu i Zhu Dea. Putem je Zhang pokušao nagovoriti Zhua da napuste Ma a i promijene putanju, odbijajući ulazak u močvaru. Za to je imao dobre razloge. Kad je Maova kolona nagrnula, započelo je jedno od najstrašnijih iskustava u čitavom Veli kom maršu. Vojnici su propadali u smrt. Jeli su štakore ili nemljevene sjemenke - iz gladnjeli ljudi uzimali su neprobavljene koštice iz krvavih fekalija umrlih, prali

ih i pokušavali pojesti. Prljava voda izazvala je tifus i dizente-riju. Lokalno s tanovništvo postavljalo im je zasjede. Kada je prešla najgori dio puta, Prva armija spala je na 10.000 muškaraca i šena.18 Chiang je poslao vojsku da ih napadne, no krajem rujna pobjegli su u pokrajinu G ansu, iako su ih putem uznemiravali konjanici lokalnog muslimanskog vojskovođe. Do znavši da tisuću kilometara dalje postoji jedno sovjetsko uporište, Mao je odlučio da će o no postati mjesto gdje će on i njegova vojska prestati bješati. U listopadu 1935. os taci Prve armije dolutali su preko planina Liu Pana (šest Zaokreta) u nizinsko pod ručje sjevernog Shaanxija. Izlazeći s visoravni susreli su se s kolonom naorušanih lju di koje je predvodio Xu Haidong, veteran E-yu-wana. Zajedno su došli do baze u Yen anu gdje je Predsjedavajući spavao u jednoj od pećina karakterističnih za to područje, k oje će postati njegov dom većim dijelom idućih dvanćstak godina. No, u jesen 1935. Mao nije bio glavni uzrok Chiangove zabrinutosti. Zhangova voj ska bila je veća prijetnja. Zaustavila se u prelasku močvare nakon što je došla do nabuj ale rijeke i krenula prema glavnom gradu Sichuana Chengduu. Zhang je Zhua dršao go tovo kao taoca, iako je moguće da je veteranu već bilo dosta Maovih direktiva. Velika su područja opustošena nakon što je nacionalistička obrana izgubila jednu bitku, da bi nakon toga dobila dvije, prisilivši četvrtu armiju na povlačenje prema zapadu. T amo se Zhang povezao s dvije druge komunističke postrojbe, no pretrpio je poraz na Gornjoj šutoj rijeci, što ga je prisililo da se pomakne dalje u pustu unutrašnjost. M ao je naredio čitavoj Zapadnoj legiji koja je brojala 21.000 ljudi neka krene prem a sovjetskoj granici po nove zalihe. Ulovljenu u nepoznatom teritoriju, legiju s u potu-kle snage muslimanskih vojskovođa. Samo je 400 vojnika uspjelo pobjeći na sig urno. šene iz Zapadne legije prodavane su kao konkubine.19 Zhangove snage su još lutale kad je Prva armija 22. listopada 1935. proglasila kra j marša u Shaanxiju, 369 dana od njegovog početka. Kada MAOV MARš su ostaci njegove vojske iduće godine stigli do Shaanxija, organizirana je nepriličn a parada jedinstva. Zhang je imenovan jednim od Maovih zamjenika, no nije imao n ikakve moći. Nakon što je izvedena čistka, 1938. je izbjegao u KMT, a na kraju je emig rirao u Kanadu, preobratio se na kršćanstvo i umro 1979. Prešivjeli iz Dugog marša činili su samo deset posto broja koji se na njega zaputio, n o odršali su postojanje Prve armije zajedno s političkom mašinom koju je razvio njihov šef. To je još sigurnijim učinilo naznake da će nova revolucija doći kao posljedica prisi le pod kontrolom strogog partijskog aparata predvođenog despotskom namjerom prigra bljivanja moći koja je nekada pripadala carevima. To je jednako tako bila i ambici ja Chiang Kai-sheka i sve autokratskijeg, militarističkog rešima Kuomin-tanga. Od 19 35. nadalje, čak i više nego za vrijeme kampanja u Jiangxiju, dvije glavne figure Ki ne dvadesetog stoljeća bile su suprotstavljene jedna drugoj. Mao i Chiang imali su iznenađujuće puno toga zajedničkog. Obojica su bili rođeni u dobro stojećim ruralnim obiteljima, Chiang 1887., a Mao 1893. Obojica su obošavali svoje r evne budističke majke i imali loše mišljenje o svojim očevima. Kao tinejdšeri, obojica su dogovornim brakovima ošenjeni starijim djevojkama, koje su ostavili što su prije mog li. Kasnije su napustili i drušice te se ošenili politički ambicioznim mladim šenama. Ob ojica su patili od zatvora - Mao je rekao tjelohranitelju da su mu najbolje idej e dolazile kad se napinjao da izvrši veliku nušdu.20 Bili su veliki politički kockari, nikada nisu gubili samopouzdanje, odbijali su ko mpromis i bili odlučni u tome đa unište oponente i osvoje najvišu vlast. Obojica su usvo jili taktiku trgovanja prostorom u zamjenu za vrijeme. Dok je svaki od njih vodi o pokrete za koje su tvrdili da su revolucije, obojica su temeljili puno toga na

kineskoj tradiciji i osvrtali se na borbu između Taipinga i vlastele. Svaki se vi dio kao jedini voda nacije, vjerujući u moć volje i vojne sile. Nijedan od njih nije cijenio intelektualce. Nijedan se nije obazirao na vrijednost tuđih šivota pa tako niti svojih vojnika. Pa ipak, njihove su različitosti bile još izrašenije, ne samo politički već i osobno. Mao je slavljen zbog svog nedostatka profinjenosti i seljačkih manira - radije je zube ispirao zelenim čajem nego da ih pere, stoje rezultiralo njihovim truljenjem i is padanjem. Chiang je uvijek bio savršeno dotjeran, kako je primijetio jedan njegov posjetitelj, s šprizvukom pedantne osebujnosti". Predsjedavajući je nosio seljačku odj eću ili vrećastu sivu uniformu, dok je Generalisimusova uniforma bila okićena medaljam a, svileDIO III. - RATOVI BEZ KRAJA nim rupcima i baršunastim šeširom. Chiang je bio vitke grade, uspravan, precizan, tank ih usana i obrijane glave; Maa je 1936. Edgar Snow s divljenjem opisao kao šmršave, linkolnske grade, natprosječne visine za Kineza, pomalo pogrbljen, s čvrstom i gusto m kosom izraslom do velike duljine i velikim, lebdečim očima, jakim nosom i istureni m jagodicama".21 Komunist se gegao u hodu, radio do kasna i spavao do kraja jutra. Nacionalist je energično hodao, ustajao je u cik zore i odlazio u krevet u 11 navečer. Chiang je n aglašavao potrebu za poštovanjem, redom i tradicionalnom hijerarhijom. Mao je slavio nered sve dok je on bio na vrhu i prolazio kroz beskrajna predomišljanja kako bi uklopio svaku promjenu prioriteta. Od kraja Dugog marša 1935. Mao je kontrolirao K PK, njenu vojsku i organizaciju, dok je Chiang morao raditi na puno široj pozornic i, kao voda puno nejedinstvenijeg rešima. Za vrijeme egzodusa iz Jiangxija, Predsjedavajući je prionuo uz ideju predstavljan ja KPK-a kao istinski patriotskog pokreta predanog borbi protiv Japanaca. U Yena nu je mogao sa sigurnošću objaviti tu misiju, budući daje njegova geografska lokacija značila da partija više nije u poziciji napraviti tako nešto. Umjesto toga, Japancima su se suprotstavili Chiang i Nanjing. Komunisti se nikada ne bi toliko borili pr otiv zajedničkog neprijatelja kao nacionalisti, no Rat za otpor im je, uz Dugi marš, dao drugu veliku povijesnu temu. Kina je previrala pod udarom rata i nacionalno g kaosa, otvarajući put konačnom rješenju sukoba dvojice rivala.22 14. Totalni rat Iako je prihvatio gubitak sjeverne Kine i Mandšurije, Chiang nije bio tako nehajan kako se tumačilo u ortodoksnom razdoblju nakon 1949. Po-stavivši temelje potpunog r ata s Japanom, tajno Viječe planiranja nacionalne obrane dobilo je u zadatak predl ošiti način suočavanja sa stranom agresijom. To je uključivalo izgradnju utvrda i jačanje trupa u središnjoj Kini, izgradnju arsenala, razvitak zračnih snaga i pripreme za ke mijsko ratovanje. Nanjing je rekao Tokiju da šeli opozvati primirje sklopljeno u T angguu, iako nije bilo načina da se Japan s time sloši. Odlučio se za ofan-zivnu polit iku na sjeveroistoku. U inozemstvo su poslane misije u kupovinu orušja, što je uključivalo i ugovor o kupnji njemačkih podmornica. S Berlinom je postignut sporazum o nabavi orušja vrijednog 10 0 milijuna dolara u zamjenu za strateške minerale, kao stoje u bivšoj sovjetskoj baz i u Jiangxiju bio Tungsten. Zračne snage su proširene, a dogodio se i zlosretan inci dent kada se ispostavilo da je flota nabavljena iz Italije bila sastavljena od z astarjelih modela, s rezervnim dijelovima koji su bili najobičniji komadi metala. No, angaširan je ugledni predstavnik američkih zračnih snaga Claire Chennault, dok je gospoda Chiang postala direktorica Nacionalnog odbora za ćronautiku. Unajmljeni

su piloti plaćenici, a avioni su sastavljeni najvećim dijelom od dijelova uvezenih u tajnosti iz Sjedinjenih dršava, kako se Japanci ne bi uznemirili. Stiglo je još njemačkih vojnih savjetnika, a i neki su Kinezi otišli u inozemstvo kako bi stekli iskustvo - Chiangov usvojeni sin odslušio je vojnu akademiju u SAD-u i nakon toga se priključio Vvehrmachtu kao promatrač. //Chiang je usvojio dječaka koji s e bio izdanak veze njegovoga pobratima uz Shanghaja i jedne japanke. Nakon toga, pobratim se ošenio i više nije šelio brinuti za dječaka. Izgleda daje dječak imenom Wei-k uo Chiangu prirastao srcu čak i više nego njegov vlastiti potomak Ching-kuo. Op.a.ll Von Seeckta je na mjestu glavnog savjetnika naslijedio Alexander von Falke-nhau sen, visoki veteran Drugog svjetskog rata s cvikerima na glavi koja DIO III. - RATOVI BEZ KRAJA je nalikovala lešinarskoj. On je izradio opsešan strateški memorandum kojim se predlag alo postavljanje glavne koncentracije trupa u predjelu središnjeg i donjeg Yangzij a, gdje se gradila mreša utvrda. Uzvodno, Sichuan bi predstavljao šposljednje obramb eno uporište".' Problem je bio u vremenu i sredstvima. Jačanje obrane protegnulo bi se na više od šest godina; širi prijedlozi nacionalne rekonstrukcije ne bi bili provedeni prije dese t godina. U kolovozu 1935., novopostavljeni predsjednik Jušnomandšurske šeljeznice upo zorio je da prijetnja koja dolazi iz SSSR-a znači da će Japan morati nastaviti opera cije u sjevernoj Kini. šStrijela je već odapeta", dodao je. Tokio je povećao svoj stal ni garnizon na sjeveru s 2.000 na 5.000 ljudi. Mehanizirana brigada stacionirana je jušno od Velikog zida, gdje je uvješbavala topničku paljbu. Japanski vojnici kontr olirali su šeljeznicu od Pekinga do mora, a uz tračnice je od Mukdena do bivšeg glavno g grada postavljen telegraf isključivo za njihovu upotrebu. Kako bi se olakšalo kret anje trupa, izgrađeni su ranširni kolodvori i sporedni kolosjeci.2 S kineske strane, nazadno stanje u industriji i gubitak Mandšurije značili su da nac ionalisti nisu posjedovali temelj teške industrije na kojem bi se gradila moderna vojna mašinerija. Većina je vojnika bilo nepismena, a čak im je i najprimitivnija tehn ologija bila strana. Značajan broj bio je ovisan o opijumu. Porozan porezni sustav nije mogao opskrbiti vladu s dovoljno sredstava za financiranje vojne potrošnje. Chiangova lukava politička igra unaprjeđivanja lojalista i unazađivanja potencijalnih rivala dovela je do postavljanja nekompetentnih generala. Njegovo korištenje njemačk ih savjetnika učinilo gaje ranjivim u slučaju da Hitler odluči pomoći Japanu i naredi im povratak kući. U sveobuhvatnom smislu, Kini je nedostajalo kohezije potrebne za provođenje veliko g ratnog napora, čemu je uzrok lešao u slabosti civilnog društva i dršavnih organa te iz ostanka značajnog političkog dijaloga, ali i učinkovite autokracije, a u kombinaciji s ponorom između civila i svemoćne vojske. Povrh toga, nacionalisti su se morali bori ti s komunistima i braniti od regionalnih pobuna, kao i nositi s japanskom prije tnjom. Bilo kako bilo, japanski pokušaji postavljanja marionetskih entiteta u sjevernoj K ini postigli su samo ograničen uspjeh. Ako bi bio u mogućnosti demonstrirati veću vojn u snagu kada dođe đo obračuna s Tokijom, Nanjing se mogao nadati da će se neprijatelj po vući i radije koncentrirati na Sovjetski Savez. Pukovnik Ishivvara, arhitekt incid enta u Mukdenu koji se priključio Vrhovnom zapovjedništvu u Tokiju, šelio je ograničiti ekTOTALNI RAT spanziju u Kini kako bi se fokusirao na sibirsku granicu i na totalni rat. Istov remeno je došlo do izmjene pozicija moći unutar japanske vojske, stoje ojačalo discipl inu središta i epizode samostalnog odlučivanja učinilo manje vjerojatnima.

Generalisimus je također razmišljao i o mogućem savezu sa SSSR-om, računajući, s pravom, k ako njegova namjera uništenja kineskih komunista nije u suprotnosti sa Staljinovom realpolitikom. Ponovno su uspostavljeni diplomatski odnosi 1932., a 1934. je Ch iang u Moskvu poslao osobnog izaslanika, bez da je o tome obavijestio kolege iz Nanjinga. U Nanjingu su se nastavili pregovori, a u njima su sudjelovali blizak suradnik kineskog vođe Chen Lifu i sovjetski veleposlanik Dimitri Bogomolov. Chen je u tajnosti posjetio Moskvu 1935. Tog ljeta je Kominterna pozvala na stvaranje široke antifašističke fronte. U izjavi koja je u listopadu objavljena u Parizu, deleg ati kineske Kominterne pozivali su na ujedinjenu anti-japansku slogu, koja bi uk ljučivala i KMT i KPK.3 Chiang je kalkulirao da će, ako Japan i SAD zarate, Kina zauzeti ključnu poziciju na boku. S druge strane, ako tokijska mornarica preuzme inicijativu od vojske i sl ijedi politiku koja bi dovela do konflikta s Amerikom na moru, Nanjing je mogao očekivati da se japanska usredotočenost na Kinu razvodni, a da VVashington na nju gl eda kao na saveznika. Kako bilo, takve geostrateške kalkulacije bile su od male po moći rešimu koji se suočavao s kritikom očite pasivnosti naspram japanske agresije. Gene ralisimus, čija se reputacija nikada nije oporavila od okolnosti koje su ga pratil e sredinom tridesetih, nije bio u stanju objasniti što radi. Kao rezultat toga, su očen s teškom nacionalnom opasnošću, Kuomintang se činio inertnim; eminentan akademik Hu S hih gaje opisao kao šmrtvog, ali nepokopanog, a sve nepokopane stvari uzrokuju nev olje šivima".4 U rano ljeto 1936. vječito buntovna Klika Guangxi izašla je nakon smrti ideologa KMT -a Hua Hanmina na patriotske demonstracije i tako uime protivljenja okupatoru sr edišnju vlast postavila pred novi izazov. Uspostavila je savez s korumpiranim i pr aznovjernim vladarom Guangđonga, koji je nagovorio slušbenike da probadaju košnu lutku na kojoj je pisalo šChiang Kai-shek". Bivši zapovjednik Devetnćste osnovne vojske i kratkovječ-ne republike Fuijan general Cai pridrušio se Protujapanskoj nacionalnoj vojsci spasa i ušao u Hunan 1. lipnja 1936. Chiang je bio dobro pripremljen. Već je neko vrijeme podmićivao ključne vojne figure u Guangdongu. Oni su prebjegli ili odletjeli u Hong Kong. Njegov šef tajne policije Dai Li poslao je bivšu plesačicu da zavede DIO III. - RATOVI BEZ KRAJA kantonalnog zapovjednika zračnih snaga i prenese obećanje da će dobiti značajnu naknadu za svaki avion koji preda. Suočen s ovakvim potezima druge strane, voda Guangđonga o dustao je od igre i otišao u britansku koloniju gdje je pohranio svoje bogatstvo. U posjetu Cantonu Generalisimus je Guangxiju nametnuo ekonomsku blokadu. Preosta li pobunjenici su se primirili u zamjenu za mjesečnu plaću i mjesto u Vijeću nacionaln e obrane za glavnog stratega Guanxija, muslimanskog generala Baija.5 Sada kada se obračunao s jušnjacima, Chiang se mogao ponovno okrenuti komunistima, čij a je baza, iako siromašna, rasla, a koja je dobila propagandni zalet vrlo omiljeno m knjigom Crvena zvijezda iznad Kine; knjigu je, nakon posjeta Yenanu, napisao a merički novinar Edgar Snovv. Generalisimus je bio odlučan u tome da dokrajči unutarnju prijetnju prije nego što se suoči s Japancima. Kako bi to postigao, a uvijek je račun ao na vojnu silu, pripremao je napad na komunističku bazu u Shaanxiju. No, ujedno je i odaslao tajne mirovne izvidnice preko Kineza u Moskvi i preko podzemlja u S hanghaju. Koliko je ozbiljan bio ostaje otvoreno pitanje, no pregovori koje su v odili njegovi bliski suradnici, braća Chen Lifu i Chen Guofu, otišli su dovoljno dal eko da su dvojica komunističkih pregovarača u veljači 1936. otputovala u Yenan kako bi

izvijestila Maa. Uslijedile su razmirice, u kojima je svaka strana postavljala uvjete koje druga strana nije mogla prihvatiti, a taj uzorak nastavio se čitavo desetljeće. Nanjing je zahtijevao da Crvena armija dođe pod njegovu kontrolu, što je Mao odbio. Predsjedav ajući je bio u neobičnoj poziciji. Označio je protivljenje Japancima kao nešto što KPK mor a prihvatiti, no ako je to značilo novu ujedinjenu frontu koja bi ojačala nacionalis te, onda to uopće nije bio njegov cilj. Mao pogotovo nije šelio pomoći svojim starim u nutarnjim partijskim neprijateljima, drugovima obučenim u Moskvi, koji su podupira li suradnju s KMT-om protiv okupatora i davali podršku Kominterni.6 Mao se susreo s novim problemom zbog ofanzive Crvene armije u susjedni Shanxi ra ne 1936., koja je bila predstavljena kao napad na Japance, a čiji je pravi cilj pr opao, a to je bilo otvoriti rutu opskrbe iz Mongolije, koju su kontrolirali Sovj eti. Nakon ovoga, Kremlj je stao na loptu. U Ye-nan je stigao poslanik iz Moskve s uputama da kineski komunisti prihvate uvjete koje traši Nanjing. Bezvoljno je s astavljen Nacrt sporazuma o otporu Japanu i nacionalnom spasu. Slogan šOđuprimo se J apanu i usprotivimo Chiangu" zamijenjen je s šPridrušimo se Chiangu u otporu Japanu" . Nacionalisti su se zbog pobjede nad mongolskim autonomistima, koje je podupira o Tokio, osmjelili u svojim zahtjevima. Generalisimus je pozvao TOTAL NI RAT na smanjenje Crvene armije na 3000 ljudi i na šestomjesečni izgon svih njenih viših sl ušbenika, nakon čega bi morali biti integrirani u sustav nacionalista. Pregovori su zamrli. Umjesto toga, Mao i njegovi kolege pokušali su pridobiti militariste na sjeverozap adu da im se pridruše protiv Nanjinga. Iako su se njegove trupe rane 1936. borile protiv Crvene armije, guverner Shanxija razišao se s Chiangom zbog stalne prisutno sti nacionalističkih vojnika, koji su bili slani u pomoć, a što je on vidio kao uvod u pokušaj središnje vlasti da proširi svoj utjecaj u njegovoj pokrajini. Tako je sklopi o pakt s komunistima, deklarativno u ime borbe protiv Japanaca za nacionalni spa s. Mao je također poslao izvidnice do generala koji su ostvarili pobjedu nad Mongo lima i ispitao situaciju s Klikom Guangxi na jugu. Najvašnije od svega, komunisti su ostvarili kontakte s ljudima koji su protiv njih trebali povesti borbu. Nakon što je u Shanghaju izliječio ovisnost o morfiju, Zhang Xueliang je otišao u Euro pu, gdje se susreo s Benitom Mussolinijem i britanskim premijerom Ramsayem Macdo naldom. Mladi Maršal se udebljao i uzeo kuću u Brightonu, gdje je ugošćavao cjelonoćne pok erske partije. Po povratku u Kinu, Chiang ga je ponovo angaširao kako bi sudjelova o u planiranoj borbi protiv komunista iz Shaanxija. Nadao se da bi tamo mogao iz graditi novu bazu i voditi vojsku od 80.000 ljudi. No, Nanjing je počeo pojačavati u tjecaj na sjeverozapadu, koristeći novu liniju šeljeznice kao jedno od mnogih orušja. Financiranje Zhangove vojske je prekinuto, a umjesto toga je objavljen plan inko rporiranja najboljih trupa u središnje snage.7 Ovo je navelo Maršala da razmisli o priključivanju protunanjinškom savezu u nadi da bi on mogao biti dovoljno jak da istjera Japance iz Mandšurije i omogući mu povratak u domovinu. Mao, Zhou Enlai i 21 general Crvene armije napisali su pismo Zhangu u kojem ga upozoravaju kako su njegovi pravi neprijatelji Japanci i Generalisimus . Maršal je odršao sastanak s Zhouom Enlaiem i Katoličkom crkvom, koji je trajao cijel u noć. Daljnji pregovori doveli su do potpisivanja tajnog Sporazuma o otporu Japan u i spasu nacije u rujnu 1936. Prema Zhou, Zhang je otvorio trgovinska mjesta za sovjetsku bazu, dao im orušje, municiju, radio opremu i lijekove te izmijenio časni ke za vezu, a komunistima je otkrio i dio svojih planova. U televizijskom intervjuu pedeset godina kasnije, Zhang je objasnio svoj stav pr

ema komunistima: šNije da sam imao suosjećanja prema njima. No, oni su bili Kinezi p a zašto bih se borio protiv njih? Mogli smo razgovarati... Gospodin Chiang se na m ene zbog toga prilično naljutio." PIO III. - RATOVI REZ KRAJA Lokalni vojni zapovjednik general Yang Hucheng, koji je posjedovao vojsku od 36. 000 ljudi i bio zabrinut zbog mogućnosti da ga Chiang smijeni, također je s komunist ima sklopio sporazum o nenapadanju. Izmije-nivši časnike za vezu, on i Crvena armija dogovorili su se da izvedu lašne bitke kako se ništa ne bi posumnjalo. Yang je pred lošio Mladom Maršalu da ide i korak dalje te da otmu Chianga kada posjeti Shaanxi kr ajem godine i tako ga natjeraju da radi ono što oni šele. Generalisimus je stigao u glavni grad pokrajine Xi'an 7. prosinca 1936. Sastavši s e s njim, Zhang je objavio kako više nije spreman boriti se s komunistima i zatrašio politički dogovor. Chiang je rekao da se kampanja nastavlja. Sa sobom je poveo ja ke snage visoko pozicioniranih časnika, uključujući i jednog od njemu omiljenih zapovj ednika Chen Chenga i bio je spreman zamijeniti Zhanga u borbi protiv komunista s ljudima u koje moše imati više povjerenja. Maršal je odlučio prihvatiti Yangov prijedlo g. U zoru 12. prosinca 150 njegovih vojnika prohujalo je terasama imperijalnih t oplica u blizini Xi'ana gdje je odsjeo Chiang. Generalisimus je upravo izvodio s voje ranojutarnje vješbe i uspio je pobjeći kroz prozor sobe obučen u spavaćicu. Pritom je ostavio lašne zube na noćnom ormariću.8 Chiang se probio kroz raslinje koje je okrušivalo toplice, pao niz guduru i ozlije dio leda pa se popeo uz obronak i sakrio u pećini. Sredinom dana se predao. članovi njegove stranke koji su ga dopratili u Xi'an bili su opkoljeni. Zhang je naciona lnim vodama odaslao cirkularni telegram u kojem poziva na reorganizaciju vlade i završetak rata protiv komunista. Politički zatvorenici, uključujući i ššestoricu dšentlmena iz Shanghaja koji su zatvoreni zbog antijapanskih stajališta, trebali bi biti pušten i na slobodu, dopustila bi se sloboda govora i odršala Nacionalna konferencija o s pasu, koja bi implementirala nacionalizam, demokraciju i dobrobit ljudi. U glavnom gradu je zapovjednik snaga general He pripremao napad na Xi'an sa zeml je i iz zraka. Mogućnost da bi Generalisimus u njemu mogao stradati, ili da bi nap ad isprovocirao pobunjenike da ga smaknu nije ga odvratila. Molbe gospode Chiang da ne izvrši napad odbio je kao šensku emocionalnu reakciju. Tada je nastupio njen australski savjetnik W. H. Donald. Imao je tu prednost što je savjetovao Zhanga u Mandšuriji i što je on bio taj koji je Zhangu dogovorio liječenje od droge, pa je bilo moguće da bi on mogao imati nekog utjecaja na mladića. Donalda je britanski pisac C hristopher Ishervvoođ opisao kao šozbiljnog čovjeka crvenoga lica s velikim, senzibiln im nosem". Zakleti nešenja nije govorio kineski niti je jeo kinesku hranu. On je m ogao puno iskrenije govoriti od Soongovih, TOTAL NI RAT a njegova pregovaračka strana ga se uvijek mogla odreći ako stvari ne bi krenule dob rim smjerom. Kad je Donald stigao u Xi'an, našao je Maršala u velikoj zabrinutosti. Njegovi nekom unistički saveznici nisu mu se priključili. Propagandna mašina KMT-a je glasno zabruja la pa su čak i antičangovske novine osuđivale otmicu. Njegov zatočenik pokazao se nemogući m, odbijao je govoriti i lešao na pomoćnom krevetu u hladnoj sobi s plahtom prevučenom preko glave, nakon što je strašarima rekao da mu se ili pokore ili ga ubiju. Austra lac je Generalisimusa prebacio u kuću s parnim grijanjem, upozorio Chianga na proj apanske krugove oko njega i odletio natrag u Nanjing njegovoj šeni. Kada su novosti o otmici stigle u Yenan, Mao je likovao. Stalno vijeće Politbiroa pozvalo je na Chiangovu šeliminaciju", a trebao mu je suditi narodni sud. No, Mosk

va se nije slošila. Još uvijek promatrajući Generalisimusa kao najveću nadu odršavanja jed instva naspram japanskoj agresiji, Kominterna je proglasila otmicu šobjektivno štetn om" antijapanskoj stvari. U Xi'an je s misijom oslobađanja vođe nacionalista odaslan Zhou Enlai. Putovao je na muli i nakon toga avionom koji je po njega poslao Marša l; antikomunistički američki pilot rekao je da je namjerno letio teškom rutom i ušivao g ledajući putnike kako povraćaju.9 U Xi'an je pristigao i roj veličina iz KMT-a, uključujući i T.V. Soonga te šefa tajne po licije Daija Lija, koji je pred Chiangom pao na koljena i obrušio se na sebe zbog toga što ga nije uspio zaštititi. Meiling je iz Nanjinga doletjela s Donaldom; sa so bom je nosila pištolj i rezervno zubalo svoga muša. Australac se sjećao kako mu je, ka da su sletjeli, dala pištolj i rekla: šMolim te, ubij me ako me itko od vojnika takn e."1" Kada ju je susreo, Zhou je vjerno pratio moskovsku liniju, kazavši kako je njen su prug jedini koji moše voditi zemlju. To je otvorilo put susretu dvojice muškaraca na Badnjak. Nisu se susreli licem u lice otkad su zajedno provodili vrijeme kao za povjednik i politički komesar u Akademiji VVhampoa u Cantonu sredinom dvadesetih g odina. Njihov je sastanak u svakom pogledu bio izuzetno pristojan, komunist je p onavljao kako je KPK podršala Chianga kao nacionalnog vodu protiv Japanaca. Genera lisimus je rekao da više ne bi trebalo biti građanskogg rata. šSve vrijeme dok smo se borili, često sam pomišljao na tebe", dodao je. "Nadam se da mošemo ponovo raditi zaje dno."" Zhou je nakon toga imao drugi sastanak s Meiling. šInterni problemi trebali bi se rješavati političkim sredstvima, a ne vojnom silom", rekla je DIO III. - RATOVI BEZ KRAJA radosno, zanemarujući orušje preko kojeg je njen suprug došao na vlast i na njoj se od ršao. Zhou je nagovorio lokalnog militarista Yanga da se zadovolji verbalnom garan cijom jedinstva. Na Bošić je Chiang oslobođen, nakon čega je odletio u Nanjing. Zhang, k oji je rekao da je spreman prihvatiti svaku kaznu, otišao je istim putem. Madam Ch iang je primijetila kako je to prvi puta da je "bilo koji visoko rangirani časnik odgovoran za buntovan pothvat pokazao revnost... da mu se sudi za njegova nedjel a".12 U glavnom gradu je Generalisimusa dočekala razdragana masa, a on je pisao o ššivljenju drugog šivota". Novine su izrašavale olakšanje što je kriza završena. Voda nacionalista z aputio se prema svom rodnom selu Xi-kou na oporavak. Zhangu je suđeno i osuđen je na deset godina zatvora, što je kasnije, prema Chiangovoj odluci, promijenjeno u pri tvor. Lokacija komfornog zatvora u koji je smješten bila je intrigantna - hostel i hram odmah pokraj Chiangovog sela. Na kraju je zadršan pola stoljeća, prebacivan po kućama i pećinama cijele Kine, a nakon toga u Tajvan. Kada su ga konačno pustili 1988 . godine, preobratio se na kršćanstvo, ošenio drušicom s kojom je dijelio zatočeništvo i s jom otišao šivjeti na Havaje, gdje je 2001. umro u dobi od 100 godina. Prema usmenoj predaji koja je objavljena nakon njegove smrti, rekao je da su Chiang i on imal i osobno prijateljstvo šzapisano u krvi i mesu", ali je šnjihovo političko neslaganje bilo kao odnos između dvojice zakletih neprijatelja".13 U Xi'anu su ljevičari pokušavali provesti otpor, no posustali su nakon šest tjedana su očeni s kolonom nacionalista koja je napredovala prema gradu. Vođe su pobjegle u Yen an. General Yang je otišao u Europu; kada se 1938. vratio bio je uhićen. Incident je imao posljedice po vodstvo; Chiang je za svoga budućeg nasljednika ime novao generala Chen Chenga koji je u Xi'anu pokazao lojalnost. No, najvašnija posl jedica bila je prisiljavanje Nanjinga da odustane od antikomunističke kampanje. Ol akšanje zbog mirnog ishoda ocrtavao je široko rasprostranjen osjećaj da je protiv osva

jača potrebno jedinstvo. Chiang je morao prihvatiti nacionalno buđenje. Kada je pomoćn ik savjetovao ofenzivu protiv Yenana, pognuo je glavu i nije odgovorio. Tako je, ipak, iako će ostati zarobljenikom, Mladi maršal postigao svoj cilj. Nakon bjegova od potjera iz 1927. i raznih dugih marševa, KPK je još jednom izbjegla moguće uništenje ili, u najboljem slučaju, marginalizaciju u još izoliranijem utočištu. Usl ijedili su razgovori o ujedinjenoj fronti koje su vodili Zhou Enlai i Chen Lifu. Baza u Yenanu proširila se preko granica pokrajine u Gansu i Ningxiju kako bi for mirala zonu poznatu po kraticaTOTALNI RAT ma imena pokrajina - Shaan-Gan-Ning, u kojoj je glavni grad ostao Yenan. Granice te baze budno su nadzirali nacionalisti, dok su komunisti naišli na lokalni otpor e, posebno onaj koji su predvodili braća Ma, muslimanski vojskovođe koji su regijom vladali od drugog desetljeća dvadesetog stoljeća i čiji je izrazito debeo voda volio d a ga bolničarke hrane sladoledom. No, bili su sigurni od konačne ofanzive koju je Ch iang planirao iz Xi'ana. Crvena armija je porasla, budući da je Nanjing pristao financirati ,,re-integriran e" teritorije i vojske. Komunističke snage u Shaanxiju postale su Osma armija ujed injene fronte pod vodstvom Zhua Deija, a Druga komunistička postrojba, Nova četvrta armija, postavljena je u donjem Yanziju, uključujući i gerilu koja je ostavljena na početku Dugog marša. Dvije armije zajednički su tijekom 1937. postigle snagu od oko 92 .000 vojnika, a iduće godine udvostručile su taj broj. Ipak, Mao se suočio s izazovom na jednom drugom frontu, nakon što je kineski voda Ko minterne VVang Ming stigao u Yenan kao apostol Kre-mlja u zajedničkoj akciji proti v Japana. Staljin je mošda identificirao Maa kao čovjeka koji će nositi revolucionarni barjak u Kini, no osigurao se da na sceni ima i solidnog boljševičkog birokrata. Ni kod nacionalista nije bilo razloga za zadovoljstvo. Kina je patila zbog novog n aleta prirodnih katastrofa, uključujući kugu, velike boginje i glad koja je pogodila 30 milijuna ljudi u Sichuanu, Shaanxiju i Henanu. Više nije bilo političkog skrivan ja slabosti rešima; veteran Lin Sen, koji je bio postavljen kao nominalni predsjed nik kako bi od Generalisimusa preuzeo ceremonijalne dušnosti, rekao je kako je sit uacija šdaleko od one kakvoj smo se nadali". Povrh svega, bila je tu i rastuća vjero jatnost velikog sukoba s Japanom, za koji nacionalistički rešim nije imao vremena ni sredstava da bi se odgovarajuće pripremio.14 Privatno je savjetnik Alexanđer von Falkenhucsen priznao da kineska vojska ,,u svo joj sadašnjoj situaciji nije sposobna suočiti se s modernim ratom". Na papiru je Nan jing imao 2 milijuna vojnika, no mnoge jedinice bile su nedovoljno popunjene. Po lovica unaprijeđenih časnika, smatralo se, bila je nepismena. U istrašivanju kineske v ojske Michćl Gibson je došao do zaključka da je postojalo samo sedamdeset i devet o d 165 divizija koje su slale izvješća Nanjingu. Ostatak je bio pod regionalnim zapov jedništvom, a samo sedamnćst ih je bilo kvalitetno. Jedan drugi povjesničar Kinesko -japanskog rata, Hsi-Sheng Chi, izračunao je da je pod zapovjedništvom Nanjinga bilo puno manje divizija - trideset i jedna. što se tiče ugovora o uvozu orušja, još uvijek je postojao velik nedostatak teškog naPIO III. - RATOVI BEZ KRAJA ¦ orušanja i zračnih snaga. IIU ovom i idućem poglavlju posebno me zadušio Hans Van de Ven , kako razgovorima tako i svojom knjigom šRat i nacionalizam u Kini". Op.a.ll15 Između japanske jedinice koja je brojila stotinu ljudi i kineske vojske 7. srpnja 1937. izbila je pucnjava na kamenoj stijeni kod rijeke Yungting izvan Pekinga, m jestu koje je Kinezima bilo poznato kao most Logou, // koji se u to vrijeme pisa o kao Lukouchia, op.a.ll a Zapadnjacima kao most Marka Pola, budući da se govorilo

da ga je venecijanski putnik posjetio. Japanci su izvodili noćnu vješbu i jedan od njihovih glasnika je nestao. Kasnije se vratio, a o tome se izvijestilo na više nači na - da je zalutao u noći bez mjesečine nakon stoje zastao pomokriti se, da su ga za robili Kinezi, da je posjetio bordel te da je pao u šljunčanu jamu i onesvijestio se . Japanci su iskoristili njegovu privremenu odsutnost kao znak navodne agresije pr ema njihovim vojnicima i prosvjedovali zbog šnezakonitog ispaljivanja" rafala od s trane Kineza. Kad su Kinezi prije zore ponovno otvorili vatru, Japanci su krenul i naprijed, ali je tada dogovoreno primirje. Unatoč tome, u čitavom se području osjećao porast tenzija, a 26. srpnja je Japan izdao ultimatum da se dvije kineske divizi je povuku do podneva idućeg dana. I bez čekanja na istek toga roka, idućeg jutra su za počeli s napadom blizu Ljetne palače. Oklopna vozila ulazila su dok su avioni napada li. Ubijene su stotine kineskih vojnika. Grad VVanping blizu mosta Marka Pola našao se pod teškim napadom, a gradska vrata su mu raznijeta. U jednom drugom utvrđenom gradu, kineski policajci koji su surađivali s Japancima zamijenili su stranu kada su strane trupe otišle u borbu. Ubili su st otine japanskih i korejskih civila, čime su isprovocirali opće klanje kada su se voj nici imperija vratili. Hiro- j hito je odobrio slanje pojačanja u Kinu.16 j Japanske jedinice bombardirale su barake jušno od Pekinga i postavile j zasjedu u kojoj je ubijeno tisuću ljudi u bijegu. Sila mehanizacije, uključujući 50 te nkova zatvorila je sve putove u bivši glavni grad. 8. kolovoza japanska vojska je okupirala grad. Tianjin je izvrgnut bombardiranju. Psi- ; hološka promjena nakon incidenta u Xi'anu značila je da za Nanjing ovog \ puta nije bilo povratka. Pojavivši se u radnoj uniformi na balkonu vojnog stošera u ljetnom glavnom gardu Lushanu, izbačenih prsiju i smrknutog lica, Chiang je objavi o kako su šgranice podnošenja dosegnute". U Upozorenju svim časnicima i vojnicima rata za otpor rečeno je da, s obzirom da je nestala zadnja nada za mir, šsve što mošemo je o pirati se do nemilog kraja". 7. kolovoza Vijeće nacionalne obrane u Nanjingu odlučil o je TOTALNI IIAT započeti ratovanje. Nazočni su bili Chiang, Uzorni Guverner, Kršćanski General, general Bai iz Klike Guangxi, VVang Jingvvei, T.V. Soong, Sun Fo i trideset i četiri druga visoka časnika. Zhou Enlai i Zhu De otišli su u Nanjing na razgovore, na kojima je dogovoreno da se komunistička Osma armija zadrši u Shaanxiju, dok bi četvrta armija tr ebala operirati u Jian-gsuu, iznad Shanghaja. U Tokiju je car pozvao na šzavršnu" bitku. Njegov brat, princ Takamat-su predvidio j e: šZaista ćemo razbiti Kinu tako da će proći deset godina prije što će ponovo moći stati na oge." U poruci Komunističkoj vojnoj komisiji Mao je rekao daje došao trenutak istine u kojem je imperativ provesti špolitiku totalnog otpora čitave nacije". Von Falkenh ausen je rekao Berlinu da je izbio štotalni rat". Kineski otpor na sjeveru brzo se lomio. No Chiang je imao rezervni plan. Izgradi o je najveće obrambene pološaje u zemlji u donjem Yangziju oko Shanghaja i Nanjinga, koji su se uvijek smatrali okosnicama rešima. U kolovozu 1937. i njih je bacio u bitku, otvarajući drugu frontu za koju se nadao da bi ratu mogla donijeti preokret . 15. Veliki uzmak Shanghai je bio demobiliziran po dogovoru kojim su 1932. godine okončane borbe na tom području, no sada je centralna vlada tamo dovela vojsku, dok je japanska morna

rica, koja će uskoro ponoviti uspjeh njihovih kopnenih snaga na sjeveru, okupila f lotu od trideset i dva broda koji su nosili tisuće marinaca. Japanski su vojni avi oni napadali šeljezničku prugu prema Nanjingu. Nacionalistička je vlada na tom području proglasila prijeki sud. Sredinom kolovoza, nakon tajfuna koji je prešao preko grada, 87-a i 88-a armija, n ajbolje nanjinške trupe koje su uvješbali Nijemci, opremljene metalnim kacigama, dob ro naorušane i disciplinirane, počele su s napadom na japanske pološaje u blizini Shan ghaja. Okupatori su uzvratili artiljerijskim bombardiranjem radničke četvrti Zhabei i područja sveučilišta. Kinezi su poslali 80.000 vojnika, dok je Japanaca na brodovima i u Međunarodnom području bilo 12.000.' Popodne 14. kolovoza pet je aviona kineskih zračnih snaga odletjelo u zbijenoj V-f ormaciji da bi napali japansku krstaricu usidrenu u rijeci Hu-angpu. Greškom su iz bacili bombe na naseljena područja Međunarodnog područja i Francuske koncesije; poginu lo je i bilo teško ozlijeđeno više od 3.000 ljudi. Sljedećeg je dana Nanjing donio Dekla raciju obrambenog rata. Generalnom ratnom direktivom, koja je objavljena 20. kol ovoza te je odlučeno za rat iscrpljivanjem koji bi se vodio na pet različitih borben ih zona i na taj način oduzeo Tokiju mogućnost ostvarivanja brze pobjede, tjerajući Ja pance da se bore na ogromnim prostorima i na taj način trgujući prostorom da bi se d obilo na vremenu. Potpisan je pakt o nenapadanju sa SSSR-om i uskoro je počelo sti zati sovjetsko orušje, koje su plaćali sirovinama. U isto je vrijeme Nanjing uspio z adršati vezu s Nijemcima te je von Falkenhausen pomagao voditi ratne operacije u S hanghaju i na frontu jeo tvrdo kuhana jaja i pio konjak.2 Nikad se neće znati koliko je vojnika i civila poginulo u ratu koji je tada započeo u Kini. Procjene se kreću od 10 milijuna ljudi do dvostruko većeg PIO III. - RATOVI BEZ KRAJA broja, no većinom se smatra da se točan broj nalazi između 15 i 20 milijuna ljudi - već i nepodudaranje procjena govori o golemim šrtvama. //Slušbeno izvješće nacionalista proc jenjuje broj šrtava na 11,65 milijuna - 3,3 milijuna vojnika i više od 8,4 milijuna civila. Druge procjene govore o brojki između 15 i 20 milijuna (vidi: Eastman i os tali, Nalionalist Era, str. 115). Usvojeni sin Chiang Kai-sheka spominjao je 23 milijuna, a Generalisimus je 1947. naveo brojku od 10 milijuna ššrtvovanih", no nije potpuno sigurno koga je sve ta brojka uključivala. Op.a.ll Došlo je do ogromne mate rijalne i moralne štete. Slušbena nacionalistička povijest spominje dvadeset i tri suk oba u kojima su se kineske trupe borile protiv Carske vojske, koje uključuju 1.117 vašnijih bitaka i 39.931 manjih okršaja. Tu se ne računaju borbe koje su Japanci vodi li s komunistima. Bitke su okupljale ogroman broj vojnika. Na vrhuncu bitke za Shanghai bilo je uk ljučeno 350.000 vojnika. Početkom 1938., Kinezi su skupili 600.000 ljudi i rasporedi li ih na frontu koji se protezao od provincije Jiangsu do jušnog Shanxija. U ofenz ivi koju su pokrenuli iduće godine sudjelovalo je milijun vojnika. Japanci su sve do 1944. odršavali ofenzivu s više šarišta koja je pokrivala područje od šute rijeke do prov incije Guangxi na sjeverozapadu, što je pokrivalo područje od 1.500 kilometara. Ako je Kina bila zemlja veličine kontinenta, tada je to bio sukob kontinentalnih razmj era, no također i sukob koji ostatak svijeta nije primijetio sve dok se japansko n asilje nije proširilo preko Pacifika deset godina nakon svog prvog pokreta u Mandšur iji. Na sjeveru su se neke nacionalističke trupe dobro borile, no stari faktor regional nih interesa je ponovno odigrao vašnu ulogu. Uzorni Upravitelj je odbio surađivati s a snagama središnje vlasti i čuvao svoje najbolje vojnike. Vojni diktator iz Shandon ga je izbjegavao borbu, dok je vojska iz Kwan-tunga zauzela Unutrašnju Mongoliju.

Chiang je poslao neke zapovjednike daleko od njihovih rodnih regija da bi, igraj ući političku igru, smanjio mogućnost lokalnih pobuna.3 Međutim, u Shanghaju, gdje su se borbe vodile na frontu dugačkom šezdeset kilometara, ujedinjene kineske trupe uključivale su jedinice iz Guangđonga, Henana, Hunana, Sich uana i Fuijana, kao i domaće jedinice iz Nanjinga. Tokio je poslao pojačanja i uskor o imao 200.000 boraca koji su sporo napredovali kroz blatna polja, kanale za nav odnjavanje i močvare načičkane mitraljeskim gnijezdima i dubokim rovovima. Civili su pravili obrambene strukture i obavljali medicinske i pomoćne poslove. Ve likouhi Duje dao vojsci svoju limuzinu neprobojnu za metke. VELIKI UZMAK Pjevačice su pomagale ranjenim vojnicima po noćnim klubovima koji su pretvoreni u bo lnice.'4 Mrtvih je u gradu bilo sve više kako su bombe počele padati po civilnim područjima i u skoro se borbe premjestile na ulice. Kao i 1932., na području oko Sjevernog kolodv ora vodile su se neke od najljućih borbi. Ulice Hongkoua bile su prekrivene leševima ljudi koje su ustrijelili Japanci. Preko potoka Suzhoua, Zapadnjaci su promatra li bitke s krovova zgrada. Još jedan kineski zračni napad na japanske brodove završio je katastrofom - da bi izbjegao neprijateljske lovce, pilot se odlučio riješiti tere ta i baciti bombu, no pogodila je robnu kuću Sincere i ubila 170, a ranila 470 lju di.5 U svom štabu u sjeverozapadnom dijelu grada, Chiang je postavio model koji će kroz čit av rat smetati nacionalističkom vojnom uspjehu. često slabo informiran, izdavao je l oše formulirane, nerealistične naredbe koje su malo obazirale na razvoj događaja na bo jištu. Iz principa je odbijao da se povlači, tako da su dobre trupe ulazile u dugačke bitke koje nisu nikako mogle dobiti. Teški topovi na japanskim brodovima odigrali su vašnu ulogu, pošto im slaba kineska pomorska obrana nije smetala. Japanci su iz z raka napadali bilo kakve ciljeve. Usprkos britanskoj zastavi na krovu, jednom su pogodili automobil britanskog ambasadora Sir Hughea Knat-chbull-Hugessena, koji je nakon toga završio s ranjenom kičmom. Gospoda Chiang je slomila rebro kad je aut omobilom s otvorenim krovom uletjela u krater nastao od pada bombe i odletjela u zrak. Dok se oporavljala, slikali su je kako se u uniformi medicinske sestre br ine za ranjenike u bolnici.6 Kineze je uskoro iscrpila snaga napadača. Jednom je u dva dana na Shanghai palo 2. 526 bombi. Trideset tisuća japanskih vojnika iskrcalo se u Zaljevu Hangzhouu na ju gu i krenuli su da napadnu Kineze s leda, probijajući se kroz gusto, hladno blato, spuštajući se niz brda, upadajući u jarke i potke i pijući prljavu vodu. Uništili bi sve gradove na svom putu - psi su se udebljali hraneći se mesom mrtvaca. Bilo je previše tijela da ih se prebroji, napisao je jedan japanski časnik u pismu svojoj obitelj i.7 Konačno je Chiang početkom studenog naredio povlačenje. Da bi od-mogli neprijateljskom napredovanju, nacionalistički su vojnici zapalili dodatne pošare uz one koji su nas tali bombardiranjem. Usprkos kiši, vatra se protezala na više od osam kilometara. Pr ocjenjuje se da je u devedeset dana bitke poginulo između 180.000 i 300.000 nacion alističkih vojnika, dok je japanskih šrtava bilo više od 40.000, mošda čak i 70.000. Više od 100.000 izbjeglica guralo se u kampovima u područjima pod kontrolom PIO III. - RATOVI REZ KRAJA broja, no većinom se smatra da se točan broj nalazi između 15 i 20 milijuna ljudi - već i nepodudaranje procjena govori o golemim šrtvama. //Slušbeno izvješće nacionalista proc jenjuje broj šrtava na 11,65 milijuna - 3,3 milijuna vojnika i više od 8,4 milijuna civila. Druge procjene govore o brojki između 15 i 20 milijuna (vidi: Eastman i os

tali, Nationalist Era, str. 115). Usvojeni sin Chiang Kai-sheka spominjao je 23 milijuna, a Generalisimus je 1947. naveo brojku od 10 milijuna ššrtvovanih", no nije potpuno sigurno koga je sve ta brojka uključivala. Op.a.ll Došlo je do ogromne mate rijalne i moralne štete. Slušbena nacionalistička povijest spominje dvadeset i tri suk oba u kojima su se kineske trupe borile protiv Carske vojske, koje uključuju 1.117 vašnijih bitaka i 39.931 manjih okršaja. Tu se ne računaju borbe koje su Japanci vodi li s komunistima. Bitke su okupljale ogroman broj vojnika. Na vrhuncu bitke za Shanghai bilo je uk ljučeno 350.000 vojnika. Početkom 1938., Kinezi su skupili 600.000 ljudi i rasporedi li ih na frontu koji se protezao od provincije Jiangsu do jušnog Shanxija. U ofenz ivi koju su pokrenuli iduće godine sudjelovalo je milijun vojnika. Japanci su sve do 1944. odršavali ofenzivu s više šarišta koja je pokrivala područje od šute rijeke do prov incije Guangxi na sjeverozapadu, što je pokrivalo područje od 1.500 kilometara. Ako je Kina bila zemlja veličine kontinenta, tada je to bio sukob kontinentalnih razmj era, no također i sukob koji ostatak svijeta nije primijetio sve dok se japansko n asilje nije proširilo preko Pacifika deset godina nakon svog prvog pokreta u Mandšur iji. Na sjeveru su se neke nacionalističke trupe dobro borile, no stari faktor regional nih interesa je ponovno odigrao vašnu ulogu. Uzorni Upravitelj je odbio surađivati s a snagama središnje vlasti i čuvao svoje najbolje vojnike. Vojni diktator iz Shandon ga je izbjegavao borbu, dok je vojska iz Kvvan-tunga zauzela Unutrašnju Mongoliju. Chiang je poslao neke zapovjednike daleko od njihovih rodnih regija da bi, igra jući političku igru, smanjio mogućnost lokalnih pobuna.3 Međutim, u Shanghaju, gdje su se borbe vodile na frontu dugačkom šezdeset kilometara, ujedinjene kineske trupe uključivale su jedinice iz Guangđonga, Henana, Hunana, Sich uana i Fuijana, kao i domaće jedinice iz Nanjinga. Tokio je poslao pojačanja i uskor o imao 200.000 boraca koji su sporo napredovali kroz blatna polja, kanale za nav odnjavanje i močvare načičkane mitraljeskim gnijezdima i dubokim rovovima. Civili su pravili obrambene strukture i obavljali medicinske i pomoćne poslove. Ve likouhi Du je dao vojsci svoju limuzinu neprobojnu za metke. VELIKI LIZMAK Pjevačice su pomagale ranjenim vojnicima po noćnim klubovima koji su pretvoreni u bo lnice.4 Mrtvih je u gradu bilo sve više kako su bombe počele padati po civilnim područjima i u skoro se borbe premjestile na ulice. Kao i 1932., na području oko Sjevernog kolodv ora vodile su se neke od najljućih borbi. Ulice Hongkoua bile su prekrivene leševima ljudi koje su ustrijelili Japanci. Preko potoka Suzhoua, Zapadnjaci su promatra li bitke s krovova zgrada. Još jedan kineski zračni napad na japanske brodove završio je katastrofom - da bi izbjegao neprijateljske lovce, pilot se odlučio riješiti tere ta i baciti bombu, no pogodila je robnu kuću Sincere i ubila 170, a ranila 470 lju di.5 U svom štabu u sjeverozapadnom dijelu grada, Chiang je postavio model koji će kroz čit av rat smetati nacionalističkom vojnom uspjehu. često slabo informiran, izdavao je l oše formulirane, nerealistične naredbe koje su malo obazirale na razvoj događaja na bo jištu. Iz principa je odbijao da se povlači, tako da su dobre trupe ulazile u dugačke bitke koje nisu nikako mogle dobiti. Teški topovi na japanskim brodovima odigrali su vašnu ulogu, pošto im slaba kineska pomorska obrana nije smetala. Japanci su iz z raka napadali bilo kakve ciljeve. Usprkos britanskoj zastavi na krovu, jednom su pogodili automobil britanskog ambasadora Sir Hughea Knat-chbull-Hugessena, koji je nakon toga završio s ranjenom kičmom. Gospoda Chiang je slomila rebro kad je aut

omobilom s otvorenim krovom uletjela u krater nastao od pada bombe i odletjela u zrak. Dok se oporavljala, slikali su je kako se u uniformi medicinske sestre br ine za ranjenike u bolnici.6 Kineze je uskoro iscrpila snaga napadača. Jednom je u dva dana na Shanghai palo 2. 526 bombi. Trideset tisuća japanskih vojnika iskrcalo se u Zaljevu Hangzhouu na ju gu i krenuli su da napadnu Kineze s leda, probijajući se kroz gusto, hladno blato, spuštajući se niz brda, upadajući u jarke i potke i pijući prljavu vodu. Uništili bi sve gradove na svom putu - psi su se udebljali hraneći se mesom mrtvaca. Bilo je previše tijela da ih se prebroji, napisao je jedan japanski časnik u pismu svojoj obitelj i.7 Konačno je Chiang početkom studenog naredio povlačenje. Da bi od-mogli neprijateljskom napredovanju, nacionalistički su vojnici zapalili dodatne pošare uz one koji su nas tali bombardiranjem. Usprkos kiši, vatra se protezala na više od osam kilometara. Pr ocjenjuje se da je u devedeset dana bitke poginulo između 180.000 i 300.000 nacion alističkih vojnika, dok je japanskih šrtava bilo više od 40.000, mošda čak i 70.000. Više od 100.000 izbjeglica guralo se u kampovima u područjima pod kontrolom PIO III. - RATOVI BEZ K R A IA stranaca, a oko 330.000 pobjeglo je iz grada. Područja pod koncesijom ostala su ne taknuta i ustanovljena je šangajska gradska komisija koja je trebala voditi područja pod japanskom okupacijom.8 Kinesko povlačenje pretvorilo se u sumanuti bijeg kad su napadači za-obišli kineske ob rambene linije uz Yangzi i putem ubijali, silovali i pljačkali. šSeosko područje između Shanghaja i Nanjinga, nekoć najnapučeniji dio svijeta, postao je g rob za gotovo milijun kineskih vojnika i civila", napisao je novinar Rhodes Farm er. U Suzhouu, gradu svile, očevidac je vidio kako štone bombi padaju s neba i ekspl odiraju u kaskadama ljudskog mesa, prljavštine, kamenja i šbuke... Ni najstrašnija noćna mora nije se mogla usporediti s tim prizorom".9 Nakon toga su osvajači krenuli na Nanjing. Tvrđave na rijeci nisu bile u stanju zaus taviti njihove brodove - kineski su topovi imali prastare granate, nisu imali ci ljnike, a nišani su im bili s kraja prošlog stoljeća. Japanci su bili jači i u zraku. Na cionalisti su odlučili napustiti glavni grad i premjestiti se u područje tri grada u VVuhanu. No, Chiang nije mogao dopustiti đa napusti svoj grad bez borbe, radi nje govog statusa nacionalističke metropole i simboličke veze sa Sun Yat-senom. Tako je ostavio vojne snage pod Tang Shengzhijem da se odupiru napadaču koliko mogu. Sheng zhi je nekad bio saveznik Kuomintanga u Sjevernoj ekspediciji, no kasnije je pov eo pobunu i pobjegao u Japan, no potom se vratio da se ponovno bori za stvar. Im ao je 90.000 vojnika koji su postavljali mitraljeska gnijezda, kopali rovove i p odizali obrambene strukture od bodljikave šice, vreća s pijeskom i betona. Također su vatrom očistili kilometar i pol širok pojas oko grada. Na tiskovnoj konferenciji kra jem studenog, Tang, koji je bio ovisnik o opijumu, zakleo se da će prešivjeti ili um rijeti s Nanjingom.1" No, uskoro je trašio nagodbu s Japancima po kojoj bi se predao ako bi oni dopustil i đa njegovi ljudi napuste grad u miru. Neprijatelj nije bio zainteresiran. Avioni su bacali bombe i artiljerija zasipala granatama; ogromni gradski zid uskoro je probijen. Pokušavajući spasiti što više ljudi, Chiang je naredio Tangu da se povuče preko Yangzija, no bilo je prekasno. Tisuće su poginule prelazeći rijeku, no još ih je više poginulo u pošarima i eksplozijama skladišta municije. Tri tisuće ranjenih vojnika lešalo je na betonskoj platformi glavn og kolodvora, dok je njihovo stenjanje zvučalo kao švjetar u šumi borova", kako taj pr izor opisuje Amerikanac koji je boravio tamo i pomagao hraniti ranjenike. Zapalj

ene su zgrade sagrađene proteklog desetljeća koje su slušile kao simboli modernizacije Kine. Usred zDike su japanski avioni potopili američku topovnjaču Panay i pucali iz mašinki na preši vjele koji su plutali u rijeci. Napadnuti su i britanski brodovi, no VVashington i London bili su zadovoljni isprikama iz Tokija. Nakon što je general Tang pobjegao malim brodom, preostali stanovnici grada postal i su šrtve nasilja koje će obilješiti njegove počinitelje kroz povijest i ostaviti vrlo emotivne političke rezultate koji će potrajati do ovih dana. Broj ljudi koje su pobi li japanski vojnici i dalje je nesiguran, iako točan broj ne bi umanjio strahotu t og događaja, niti dao potvrdu japanskim revizionistima koji tvrde da se zvjerstva nikad nisu ni dogodila. U Kini je većinom prihvaćena brojka od 300.000 ljudi te se čes to ponavlja i u zapadnjačkim procjenama, no nedavna ispitivanja tadašnjih dokumenata smanjila su je na 100.000 i manje. Povjesničar David Askevv je otkrio da je bijeg om većine stanovnika u Nanjingu prije pada ostalo samo oko 250.000 ljudi. On smatr a da je pokopano oko 32.000 ljudi. Ključni svjedok, John Rabe, zaposlenik njemačke k ompanije Siemens, zapisao je da je ubijeno 50.000 do 60.000 civila i vojnika. Rabe, "dobri nacist iz Nanjinga", postavio je Sigurnu zonu u kojoj je štitio civil e. No, Japanci su počeli napadati i tu enklavu, prvo da bi zarobili kineske vojnik e, a poslije da bi ugrabili bilo koga. U zoni je uskoro počelo nestajati hrane. Ja panski su diplomati pristojno uvjeravali Rabea u sigurnost njegovih štićenika, no vo jska je odlučivala, tako da se nastavilo s masovnim pokoljem unutar Rabeovoe zone. Za razliku od nacista, japanski vode nisu izdali nikakve naredbe vojnicima da iz vrše pokolj. General koji je zapovijedao akcijom je, nakon pobjedničke parade 17. pr osinca, oštro ukorio zapovjednike radi ponašanja njihovih vojnika, no nakon što je dva dana kasnije napustio Nanjing, njegove riječi nisu ostavile nikakav vidljiv učinak. Kineze su vezivali konopima jedne za druge i gađali iz mašinki, polijevali kerozino m i palili. Izvještaji o zvjerstvima govore o tisućama ljudi koji su bili šivi zakopan i, ili zakopani do visine glave da bi se tada na njih nahuškali psi. Druge se kori stilo za vješbe borbe bajunetama, čavlima bi ih se pribijalo za daske i kasnije gazi lo vozilima, sakatilo i vadilo utrobu, prskalo kiselinom ili vješalo za jezike. Vj ešbale su se borilačke vještine s mačevima na bespomoćnim civilima. Ako su Japanci generalno prezirali Kineze, još su niše mišljenje imali o Kineskinjama koje su masovno silovali i poslije ubijali. Vojnici su vjerovali da će im silovanj e djevice dati junaštvo u bitci. Jedan je vojnik zapisao da bi za vrijeme silovanj a njegovi kolege ponekad i pomislili na šrtvu DIO III. RATOVI BEZ KRA)A kao na šenu, no, nakon što bi je ubili, šrazmišljali bi njoj kao o nečemu drugačijem, kao o svinji". Neke šene su ubijene štapovima uguranima u vagine. Fetusi su se vadili iz t rbuha trudnica. Druge su šene odvođene u takozvane škuće za odmor" napravljene za vojnik e, koji su nazivali zatočenice šjavnim nušnicima". Ubojice nisu osjećali grišnju savjesti radi svojih zvjerstava. Neki su fotografirali prizore ubijanja i slali negative na razvijanje u Shanghai. Zaposlenici u fotografskim radnjama pokazivali su ih s tranim novinarima, koji su obavijestili svijet što se događa u Kini. I nakon sedamde set godina, neki japanski pisci i školski učitelji i dalje poriču da se taj ušas dogodio te za sve krive nacionalističku propagandu i lašljive američke novinare, tvrdeći da su fotografije lašne i upuštajući se u ekstreme opscenog sitničarenja oko detalja prikazani ma na njima. No, tvrdnja da se masakr nikad nije dogodio apsurdno je neuvjerljiv a i moše samo pojačati nacionalističku mršnju između dvije velike dalekoistočne nacije, što kome neće odgovarati - ako se ova knjiga zalaše za pošteniji pristup Kineza vlastitoj

povijesti, isto vrijedi i za Japan, koji ne moše ostati u uvjerenju da su se u Nan jingu dogodila samo izolirana smaknuća i pokoji incident. Moše li se objasniti dugotrajna bestijalnost pokolja u Nanjingu? Mošda ne, no nakon bitke za Shanghai je postao naglašen jedan određeni element u japanskoj vojsci. Većina vojnika su bili momci iz seoskih zabiti koji su nakon pobjede dopustili da im s e strasti rasplamsaju. Pobijedili su; zato će uzeti svoj plijen. šrtve su bili većinom civili ili vojnici koji su odbacili svoje uniforme. To je bilo u skladu s načinom na koji su se Japanci ponašali prema stanovnicima zemlje koju bi osvojili. Jedan od njih napisao je u svom dnevniku o Kinezima da su šmravi koji puze po tlu". čini se sigurnim da je car znao sve o masakru. I dalje se nadao da će poraziti Kinu jednim snašnim udarcem, a smatrao je da bi to mogao biti Nanjing. Japanci su popra tili svoju zadnju pobjedu oštrim pregovorima za mir koji su išli preko njemačkog ambas adora, no koje su nacionalisti odbili. Iako se i dalje nazivao šincidentom", da ne bi potpao pod američki embargo prodaje orušja zaraćenim stranama, rat u Kini uzdignut je na razinu svete borbe za širenje careve šdobrohotne vlasti". Japanski je glavni zapovjednik rekao da bi Kinezi trebali shvatiti da su njegovi vojnici njihovi is tinski prijatelji koji su spremni šrtvovati čak i svoje šivote ne bi li ih spasili od nazadnosti. Nakon povratka u VVuhan, nacionalisti su se našli napadnuti s dvije strane, od Nan jinga preko Yangzija i sa sjevera uz liniju šeljeznice i šutu rijeku. Da bi zaustavi li prvi napad, postavili su prepreke na rijeku i pojačali VELIKI UZMAK oblišnje tvrđave, a rađi drugog je napada Chiang rasporedio vojsku od 600.000 ljudi od Shanxija do Jiangsua. No, japanci su i dalje napredovali i na istoku zauzeli Sh andong, dok su politički nadzirali kolaboracionistič-ku administraciju u Nanjingu, z a koju su radile i neki koji su surađivali s osvajačima i u sjevernoj Kini. U pokušaju da zaustavi neprijatelja, Chiang je naredio da se raznesu nasipi na šutoj rijeci pokraj grada Zhengzhoua. Tako je uzrokovao poplavu koja je pogodila šest m ilijuna ljudi, a tok vode se vratio na put koji je imao prije nego što je bio prom ijenjen za vrijeme dinastije Qing. Nadirala je voda nastala od otapanja snijega u Mongoliji, a na dnu su se natalošile velike količine nanesenog prapora. Otvoreni s u i nasipi na Velikom kanalu da bi se pojačao učinak. Kad su Japanci pokušali natjerat i kineske radnike da izvrše popravke, nacionalistički vojnici koji su se skrivali u blizini, pobili su ih iz mašinki. Neki izvještaji tvrde daje poginulo pola milijuna ljudi, a neki tvrde daje broj bio mnogo manji jer su seljaci znali što će se dogodit i, pa su pobjegli s tog prostora. Neprijatelj je u tom trenutku bio zaustavljen. Nacionalisti su odlučili da pretvore veliko šeljezničko sjecište Xuzhou, //tada se pisal o Hsiichou, op.a.ll pokraj granice Shandonga i Jiangsua, u iduće veliko testno pod ručje. Dvjesto tisuća vojnika stiglo je u to područje tradicionalnim putem iz sjeverne Kine kroz dolinu Yangzi. Taje zona bila pod zapovjednikom iz Guangxija, Li Zong renom, za kojeg je njegov posjetitelj Cristopher Ishervvood rekao da je švrlo pris tojan, tamnoput muškarac ogromnih usta i vrlo inteligentnog pogleda". Dovedeni su vojnici iz drugih krajeva Kine, uključujući i sjevernu armiju pod generalom Tang Enb oom. Chiangu je očajnički bila potrebna pobjeda da bi uvjerio sum-njičavce da i dalje ima smisla boriti se." Uspješne obrambene operacije u jušnom Shandongu dale su tom pothvatu dobar početak. Ge neralisimus je doletio da bi se posavjetovao s generalima iz Guangxija. Boravio je u Lijevom štabu koji se nalazio u malom hramu, spavao na domaćinovom krevetu, a n jega ostavio da spava na vratima koja je skinuo s dovratka. Chiang je ubacio špiju nku među generalovo osoblje u slučaju da dođe do nove urote protiv njega. No, ovoga je

puta klika iz Guangxija pokazala svoju vojnu vrijednost slušeći naciji i rešimu kojem se toliko dugo odupirala. Krajem ošujka 1938. postavili su zamku za neprijatelja tako što su poslali kineske t rupe da se povlače u utvrđeni grad Taierzhuang, na Velikom kanalu sjeverno od Xuzhou a, tako što su navlačili Japance u uske ulice između kamenih kuća nalik tvrđavama, dok su se ostale jedinice prikradale DIO III. RATOVI REZ KRA)A kao na šenu, no, nakon što bi je ubili, šrazmišljali bi njoj kao o nečemu drugačijem, kao o svinji". Neke šene su ubijene štapovima uguranima u vagine. Fetusi su se vadili iz t rbuha trudnica. Druge su šene odvođene u takozvane škuće za odmor" napravljene za vojnik e, koji su nazivali zatočenice šjavnim nušnicima". Ubojice nisu osjećali grišnju savjesti radi svojih zvjerstava. Neki su fotografirali prizore ubijanja i slali negative na razvijanje u Shanghai. Zaposlenici u fotografskim radnjama pokazivali su ih s tranim novinarima, koji su obavijestili svijet što se događa u Kini. I nakon sedamde set godina, neki japanski pisci i školski učitelji i dalje poriču da se taj ušas dogodio te za sve krive nacionalističku propagandu i lašljive američke novinare, tvrdeći da su fotografije lašne i upuštajući se u ekstreme opscenog sitničarenja oko detalja prikazani ma na njima. No, tvrdnja da se masakr nikad nije dogodio apsurdno je neuvjerljiv a i moše samo pojačati nacionalističku mršnju između dvije velike dalekoistočne nacije, što kome neće odgovarati - ako se ova knjiga zalaše za pošteniji pristup Kineza vlastitoj povijesti, isto vrijedi i za Japan, koji ne moše ostati u uvjerenju da su se u Nan jingu dogodila samo izolirana smaknuća i pokoji incident. Moše li se objasniti dugotrajna bestijalnost pokolja u Nanjingu? Mošda ne, no nakon bitke za Shanghai je postao naglašen jedan određeni element u japanskoj vojsci. Većina vojnika su bili momci iz seoskih zabiti koji su nakon pobjede dopustili da im s e strasti rasplamsaju. Pobijedili su; zato će uzeti svoj plijen. šrtve su bili većinom civili ili vojnici koji su odbacili svoje uniforme. To je bilo u skladu s načinom na koji su se Japanci ponašali prema stanovnicima zemlje koju bi osvojili. Jedan od njih napisao je u svom dnevniku o Kinezima da su šmravi koji puze po tlu". čini se sigurnim da je car znao sve o masakru. I dalje se nadao da će poraziti Kinu jednim snašnim udarcem, a smatrao je da bi to mogao biti Nanjing. Japanci su popra tili svoju zadnju pobjedu oštrim pregovorima za mir koji su išli preko njemačkog ambas adora, no koje su nacionalisti odbili. Iako se i dalje nazivao šincidentom", da ne bi potpao pod američki embargo prodaje orušja zaraćenim stranama, rat u Kini uzdignut je na razinu svete borbe za širenje careve šdobrohotne vlasti". Japanski je glavni zapovjednik rekao da bi Kinezi trebali shvatiti da su njegovi vojnici njihovi is tinski prijatelji koji su spremni šrtvovati čak i svoje šivote ne bi li ih spasili od nazadnosti. Nakon povratka u VVuhan, nacionalisti su se našli napadnuti s dvije strane, od Nan jinga preko Yangzija i sa sjevera uz liniju šeljeznice i šutu rijeku. Da bi zaustavi li prvi napad, postavili su prepreke na rijeku i pojačali VELIKI UZMAK oblišnje tvrđave, a radi drugog je napada Chiang rasporedio vojsku od 600.000 ljudi od Shanxija do Jiangsua. No, japanci su i dalje napredovali i na istoku zauzeli Shandong, dok su politički nadzirali kolaboracionistič-ku administraciju u Nanjingu, za koju su radile i neki koji su surađivali s osvajačima i u sjevernoj Kini. U pokušaju da zaustavi neprijatelja, Chiang je naredio da se raznesu nasipi na šutoj rijeci pokraj grada Zhengzhoua. Tako je uzrokovao poplavu koja je pogodila šest m ilijuna ljudi, a tok vode se vratio na put koji je imao prije nego što je bio prom

ijenjen za vrijeme dinastije Qing. Nadirala je voda nastala od otapanja snijega u Mongoliji, a na dnu su se natalošile velike količine nanesenog prapora. Otvoreni s u i nasipi na Velikom kanalu da bi se pojačao učinak. Kad su Japanci pokušali natjerat i kineske radnike da izvrše popravke, nacionalistički vojnici koji su se skrivali u blizini, pobili su ih iz mašinki. Neki izvještaji tvrde daje poginulo pola milijuna ljudi, a neki tvrde da je broj bio mnogo manji jer su seljaci znali što će se dogodi ti, pa su pobjegli s tog prostora. Neprijatelj je u tom trenutku bio zaustavljen . Nacionalisti su odlučili da pretvore veliko šeljezničko sjecište Xuzhou, //tada se pisal o Hsuchou, op.a.ll pokraj granice Shandonga i Jiangsua, u iduće veliko testno podr učje. Dvjesto tisuća vojnika stiglo je u to područje tradicionalnim putem iz sjeverne Kine kroz dolinu Yangzi. Ta je zona bila pod zapovjednikom iz Guangxija, Li Zong renom, za kojeg je njegov posjetitelj Cristopher Ishervvood rekao da je švrlo pris tojan, tamnoput muškarac ogromnih usta i vrlo inteligentnog pogleda". Dovedeni su vojnici iz drugih krajeva Kine, uključujući i sjevernu armiju pod generalom Tang Enb oom. Chiangu je očajnički bila potrebna pobjeda da bi uvjerio sum-njičavce da i dalje ima smisla boriti se." Uspješne obrambene operacije u jušnom Shandongu dale su tom pothvatu dobar početak. Ge neralisimus je doletio da bi se posavjetovao s generalima iz Guangxija. Boravio je u Lijevom štabu koji se nalazio u malom hramu, spavao na domaćinovom krevetu, a n jega ostavio da spava na vratima koja je skinuo s dovratka. Chiang je ubacio špiju nku među generalovo osoblje u slučaju da dode do nove urote protiv njega. No, ovoga je puta klika iz Guangxija pokazala svoju vojnu vrijednost slušeći naciji i rešimu koj em se toliko dugo odupirala. Krajem ošujka 1938. postavili su zamku za neprijatelja tako što su poslali kineske t rupe da se povlače u utvrđeni grad Taierzhuang, na Velikom kanalu sjeverno od Xuzhou a, tako što su navlačili Japance u uske ulice između kamenih kuća nalik tvrđavama, dok su se ostale jedinice prikradale 0\0 III. ¦ KA TOVI BEZ KRAJA japanskoj odstupnici. General Bai, čovjek visokog čela, prodornih očiju, koščatog nosa i i zbačene brade, smislio je čitavu bitku u dvokatnici pokraj šeljezničkog kolodvora.12 Japanci su upali u zamku i započela je šestoka borba prsa o prsa. Branitelji su ih p olili kerozinom te je grad nakon toga opisan kao šgorući pakao". Kineske šUsudi se umr ijeti" jedinice uletjele su u borbu, a neki od njihovih pripadnika nosili su dug ačke mačeve. Nacionalistički avioni nabavljeni u Sovjetskom Savezu taj su put ostvaril i zračnu nadmoć. Tenkovi su gazili poljima dok su kineski snajperi iz rovova skidali neprijateljske vojnike jednog po jednog. šRatni pokliči zatresli su nebo", napisao je Li, koji je vodio čitavu operaciju na leđim a konja. šNakon mučnog ratovanja koje je trajalo desetak dana, neprijateljski su voj nici ostali bez snage, a počeli su osjećati manjak municije i goriva. Uništeno je mnog o njihovih vozila, a ona koja su prešivjela nisu više imala benzina. Vojna struktura se slomila i mnogi su vojnici pobjegli. Kad su postali svjesni ove iznenadne po bjede, naši su vojnici pojurili za neprijateljem kao oluja koja raznosi palo lišće. Ni je ih se moglo zaustaviti. Neprijateljski su leševi lešali posvuda po nizini, a naok olo su bili ostavljeni konji, vozila i orušja."1-1 Lijev opis daje naslutiti da su on i njegovi vojnici dobili bitku bez ičije pomoći. Ustvari, i druge su kineske jedinice bile izuzetno uspješne, uključujući i sjeverne je dinice pod zapovjedništvom Tang Enboa. Lijeva tvrdnja 0 20.000 poginulih Japanaca i 12.000 Kineza preuveličana je - drugi izvori tvrde d a su Japanci imali 8.000 šrtava. No, nema sumnje daje to nacionalistima i njihovim

saveznicima bila prigoda za slavlje. Li je to nazvao prvom veselom prigodom od početka rata. Chiang je slavio škonkretnu manifestaciju" kineskog duha i zahtijevao veliku ofenzivu od 450.000 vojnika, da bi se iskoristio nered u kojem se neprija telj nalazi. U VVuhanu je poraslo raspološenje. Tamo je počeo djelovati ujedinjeni front KMT-a i komunista, koji je formalno proglašen za vrijeme bitke za Shanghai. Najvašniji povra tnik iz Moskve, VVang Ming, promovirao je novu direktivu Komiterne. šSve preko uje dinjenog fronta", proglasio je on 1 dodao da ovo nije vrijeme za šupuštanje u borbe za moć". Komandanti Crvene armije do lazili su na savjetovanje. Kršćanski General i Klika iz Gu-angxija djelovali su udruše nim silama. Rasla je pomoć od sovjeta, a Chiang se nadao da će Moskva poslati snage da napadnu Manchukuo. Glavna linija podjele nije više bila između nacionalista i kom unista, nago između onih koji su se borili za Kinu i onih koji su izdali svoju zem lju. V E 1 I Kl UZMAK Početkom 1938., doznalo se da su dva vojna diktatora, jedan iz Sichuana i jedan iz Shandonga, zajedno urotili. Zapovjednik iz Shandonga, koji je nekad bio podređeni Kršćanskog Generala, povukao se da bi Japancima dopustio prolaz kroz jušni dio svoje provincije. Uhićen je nakon što su ga namamili na konferenciju i odvojili od tjelesn og čuvara lašnom zračnom uzbunom te ga nakon toga osudili na smrt na vojnom sudu u VVu hanu i ubili hicem u zatiljak. Sečuanac je u to vrijeme lešao u bolnici u VVuhanu. A vion koji je njegovo osoblje poslalo da ga preveze doma eksplodirao je u zraku. General He Yingqin došao je do njegovog kreveta da bi mu rekao što se dogodilo njego vom suradniku iz Shandonga i pokazao mu zapise njihovih telegrafskih poruka. Ubr zo nakon što je He otišao, Sečuanac je došivio teške napadaje i umro nakon dva dana. Bješeći uzvodno iz okupiranog Shanghaja intelektualci su pred sobom vidjeli svijetlu budućnost i prisjećali se dana ljevičarske vlade u VVuhanu iz 1927. godine. Sada je b ilo ograničeno djelovanje tajne policije. Tvornice koje su rastavljene na području o ko donjeg toka Yangzija ponovno su podignute. Strani komentatori kao Ishervvood i Auden, razni snimatelji i fotograf Robert Capa dokumentirali su obranu grada, koji je bio kineski ekvivalent madridske borbe protiv Francovih fašističkih snaga. N ovine nisu došivljavale cenzuru, a trgovine knjigama cvjetale. Ulice su bile jako osvijetljene, a neonske cijevi poredane u bojama nacionalne zastave; jedan mladi vojni časnik za politička pitanja, I Feng, usporedio je svjetla sa signalima na boj nom polju, iako je bio šokiran što šneki od naših herojskih veterana leše, pijani ili prip iti, u naručjima prostitutki", no nije im to zamjerao jer će špravi borac ušivati u šivotu koliko moše dok još ima vremena".'"1 Otklonivši svaku pomisao na predaju, Generalisimus je odbio primiti njemačkog ambasa dora koji je pokušao ponuditi mir. Diplomatu je dopušteno da pročita ponudu Gospodi Ch iang, H. H. Kongu, koji je postao premijer, i Donalđu, te je pritom kazao da mu je bilo nalošeno da pročita ponudu bez ikakvog komentara. šTako i treba", odgovorila je Meiling. 15 Kao što je to bio i običaj, Generalisimus je popratio svoje pozive na nacionalni pre porod oštrim kritikama na račun članova KMT-a koji su šivjeli raspušteno, pokazivali manja k entuzijazma i bili u potrazi za moći i ušitkom. Oni su šgotovo postali zaseban staleš" , dodao je. šNarod... ne samo da je suzdršan prema stranci, nego postaje i neprijate ljski raspološen." Bivši novinar Rhodes Farmer, koji je radio za nacionaliste, prisj eća se da je Chiang djelovao kao ščovjek s tisuću pari ruku i očiju, čiji je pogled DIO III. - RATOVI REZ KRAJA prodirao u posjetitelje kao svrdlo". šGdje god sam ja, tu je vlada i centar otpora

", objavio je. ,Ja sam dršava.""' I njegova je supruga bila vrlo aktivna - i emancipirana za prilike njene zemlje i vremena, iako je njezin suprug volio da hoda iza njega na formalnim prigodama. Poticala je razvoj zračnih snaga, pokrenula plan po kojem bi Kineskinje trebale s ašiti dva milijuna zimskih uniformi za vojnike, posjećivala ranjene vojnike i obilaz ila sela da bi objašnjavala seljacima njihovu ulogu u ratu. U sklopu svog dobrotvo rnog rada vozila je kola hitne pomoći koja su darovali Američki prijatelji kineskog naroda - barem kad bi snimatelji bili prisutni. Edgar Movvrer, pisac u posjetu, bio je očaran njezinom tjelesnom privlačnošću. Cristopher Ishervvood je primijetio da je ona šponekad bila ušasna, ponekad drašesna, ponekad poslovna, a ponekad okrutna", no također je napisao da je, iza svoje maske koju je pokazivala svijetu, izgledala šumo rno i izmučeno".17 U svim novinskim člancima, intervjuima i radijskim prijenosima za SAD uporno je po navljala kako izgleda da druge nacije nije briga za japanski ekspanzionizam. ščini s e da su propali svi sporazumi i sve strukture koje su trebale osuditi rat i regu lirati ratno ponašanje, tako da se čini da se vraćamo u dane divljaštva", primijetila je ona. Jednom prigodom upitala se da li šutnja ostalih dršava znači šposmrtnu zvonjavu pr etpostavljene moralne superiornosti Zapada". činjenica je bila da velike sile nisu imale šelje upuštati se u rat za Kinu, kao što je bio slučaj od razdoblja incidenta u Mukdenu. Japanska modernizacija i njegova pris utnost u međunarodnim ugovorima učinila gaje počasnom zapadnjačkom zemljom. Velika Brita nija i SAD sazvali su konferenciju u Briselu na kojoj su šeljeli raspraviti ono što je Tokio nazvao šposebni neobjavljenim ratom" u Kini, no kad je Japan bojkotirao s astanak, inicijativa se raspala. Suočena s porastom fašizma u Europi, Britanija nije imale šelje ulaziti u komplikacije na Dalekom istoku. Za antikomuniste, Tokio je bio sredstvo ograničavanja sovjetske ekspanzije na Dalekom Istoku. Sjedinjene Dršave nisu bile spremne za rat na drugom kraju svijeta, a SSSR je upravo prošivljavao S taljinove čistke. Chiang je gledao preko bojnih polja, pratio nacionalnu situaciju te je dopustio da se politička situacija malo opusti. Zakon zajedništva uzrokovao je nastanak Nacio nalnog političkog savjetodavnog vijeća koje je trebalo šujediniti sve snage u dršavi i i znijeti sve ideje i poglede da bi došlo do stvaranja nacionalne politike". Vlada j e morala prije provedbe podnositi vijeću sve vašne odluke vezane za unutarnju i vanj sku politiku. Kad se to VELIKI UZMAK dršavno tijelo susrelo u srpnju 1938., 120 od 200 postojećih mjesta je pripadalo KPK -u, nezavisnim zastupnicima i raznim manjim strankama. Ekonomski su planovi uključivali rat protiv spekulanata i korupcije. Dršavni su se d ušnosnici morali pridršavati strogih pravila ponašanja, dok su vojnici morali primiti političko obrazovanje, a udruge seljaka, radnika, studenata i ostalih skupina prušit i pomoć u ratnim naporima. No, kao i obično, oblaci su se opet skupili nakon kratkog sunčanog razdoblja u VVuha nu. Moć vijeća bila je ograničena; ono je moglo predlagati promjene i iznositi kritike , no nije moglo provoditi svoje odluke. članovi su bili podlošni procjenjivanju rada od strane drugih organa. Ono je mošda bilo korisno Chiangu i njegovim kolegama ka o sredstvo kojim bi se mogao stvoriti širi osjećaj nacionalnog jedinstva, no KMT je i dalje bio jezgra rešima, koji je bio utjelovljen u ogromnoj političkoj moći koja je bila dodijeljena Generalisimusu na početku krize. Mao je, s druge strane, vidio uj edinjeni front kao barijeru njegovoj osobnoj i idejnoj supremaciji, a VVang Ming

a kao svog najvećeg rivala. što se pomoći tiče, Chiang je postigao uspjeh time što je isto vrijeme zadršao usluge Nije maca i Rusa, koji su u VVuhanu boravili jedni pored drugih, no izbjegavali se sr etati. Međutim, sovjetska vojska nije napala Manchukuo jer Staljin nije šelio započeti rat s Japanom, a novi berlinski ministar vanjskih poslova, Joachin von Ribbentr op, vodio je izrazito pro-japansku politiku. Nacisti su priznali Manchukuo i tad a obustavili vojne pošiljke Kini, nakon čega su ambasador i vojni savjetnici dobili naredbe da se vrate doma. Na bojištu su se nakon pobjede kod Taierzhuanga ponovno vratile stare granice između regija. Odgovarajući na Chiangov prijedlog za veliki napad, Li Zongren je odgovor io da bi bilo teško postići punu pobjedu i dao jasno do znanja da ne šeli nerazumno ri skirati šivote svojih vojnika koje je doveo iz Guangxija u ratnu zonu. Njegovo odb ijanje ostavilo je ostale armije bez potpore koja im je bila potrebna za napredo vanje te su tako Japanci dobili priliku pregrupirati se i dovesti pojačanja. Pobij edili su u drugoj bitci kod Taierzhuanga i zauzeli Xuzhou nakon što su njihovi avi oni uništili vojni ćrodrom i vojarne. Promatrač koji je letio preko tog prostora pr etpostavio je da je pola sela bilo uništeno, a mnoga su gorjela. Na dan kad su nacionalisti napustili grad, dva su kineska aviona preletjela Japa n i bacala letke na kojima su trašili od stanovnika da zaustave militariste - Chia ng je tvrdio da će taj let samo otkriti njihovu ranjivost neprijatelju. Uskoro je pao Anqing, glavni grad Anhuija. Nakon šestokog PIO III. - KATOVI BEZ KRAIA bombardiranja, izgubljen je i Kaifeng. Zračni napadi su počeli pogađati i VVuhan."' Na sjeveru je Peking postavio marionetsku vladu, dok su japanski avioni napadali gradove i šeljezničke pruge, a njihove trupe nakon opsade zauzeli Taivuan, glavni g rad Shanxija. Kinezi su tvrdili da su napadači koristili bojni plin. Lin Biao, vet eran Dugog marša i zapovjednik Komunističke osme armije, poveo je kratku ofenzivu us mjerenu na japanske dostavite linije. No, iako se ta akcija hvali u komunističkim opisima tog razdoblja, njena je vašnost bila neznatna prema porazima koji su se do gađali na ostalim frontovima. Nakon što je vidio šeljezničke vagone pune ranjenih vojnika na granici Henana i Shando nga, Rhodes Farmer je napisao, šgangrenoznih vojnika ima posvuda: u ranama se izvi jaju crvi. Patili su u tišini i umrli u tišini." Hangzhou je postao, kako je zapisao jedan drugi stranac, šprljavo, uništeno, odbojno mjesto... grad ušasa." U planinama p okraj šute rijeke, Theo-dore (Teddy) VVhite, izvjestitelj Timea, pronašao je sela gd je su Japanci silovali sve lokalne šene. Prešivljavanje je postalo lokalno pitanje, stoje potkopavalo lojalnost nacionalistima, jednako kao što vladari dinastije Qing nisu mogli obraniti narod od pobuna sredinom devetnćstog stoljeća, koje su na ta j način potkopale vjeru u dinastiju. Bio je to ključni faktor u Kini između 1937. i 19 45., koji je uključivao i samoobranu i lojalnosti raznim stranama, pošto su ljudi bi li skloniji pragmatizmu nego nacionalizmu.19 Na granici od 3.000 kilometara koja je dijelila područja kineskog i japanskog utje caja, obje su strane pokušavale prikupljati porez i usput ubijali javne djelatnike koji su radili za drugu stranu. Gerilski su banditi otimali ljude radi otkupnin e i optušivali šrtve da su izdajice. šverc i krijumčarenje su cvjetali. U istočnoj i sredn joj Kini nigdje nije bilo sigurnog mjesta od japanskih aviona: Chiang Kai-shekov a prva supruga je poginula u avionskom napadu na njeno rodno selo - njihov je si n ispred njene kuće podigao spomen-ploču kojom se zavjetuje na osvetu. Borbe su stvarale goleme povorke izbjeglica. Nacionalistički časnik za politička pitan ja, I Feng, vidio je gomile kako šnapreduju glavnom cestom uz jušnu obalu Velikog ka

nala kao velika poplava. Neki su sa sobom vukli volove i magarce, a drugi mahnit o jurili u svojim kolima. Oni koji nisu imali nikakva vozila nosili su svu svoju imovinu na ramenima. Izvikivali su imena svojih očeva i plakali za svojim majkama , pomagali starcima i nosili djecu na rukama, i išli dalje putem. Neprijateljski i m avioni nisu dali odmora, već su ih neprekidno gađali iz mašinki i bombardirali.'"" VELIKI UZMAK Ipak, uz sve njihove vojne uspjehe, napadači su bili rastegnuti na prevelikom podr učju. Zauzeli su područje velikog pojasa koji se protezao na sjever sve do doline ri jeke Yangzi. Kasnije će zauzeti i Canton te organizirati napadačke ekspedicije kojim a će doći sve do jugozapada dršave. No, zapadne provincije kao što su Sichuan, Guizhou, Yunnan, Shaanxi i Gansu bile su i dalje izvan njihovog dohvata. Iako su dobivali bitku za bitkom protiv kineskih jedinica, nisu se mogli nadati da će ostvariti po tpunu kontrolu, posebno uzevši u obzir tradiciju banditskih napada i lokalne auton omije. Velike provincije kao Fuijan, Jiangxi, Zheijan i Hunan ostale su praktički neokupirane, iako je bilo koje mjesto moglo postati metom zračnih napada ili iznen adnih pljački hrane i drugih resursa.21 Ta je okupacija jednom uspoređena s mrešom na kojoj niti i čvorovi predstavljaju japan ske pološaje oko mnogo većih kineskih rupa. Iako Kina nije mogla pobijediti neprijat elja, činjenica da ni neprijatelj nije mogao osvojiti zemlju, bila je značajna, jer je mnogo carskih vojnika i velika zračna snaga ostala vezana za taj prostor tokom či tavih osam godina, stoje sa sobom nosilo i goleme materijalne troškove. Japanski v ojni napori u toj zemlji postali su radi toga vašan dio slagalice Drugog svjetskog rata, stoje Roosevelt oduvijek shvaćao, čak i ako se Churchill šalio radi pašnje koju A merikanci posvećuju toj zemlji koju je on otpisivao kao ščetiristo milijuna perčina". Ja sne su paralele između Japanca u Kini i američkog iskustva u Vijetnamu, ili nedavno u Iraku. Zapovjednik Crvene armije, Zhu De, rekao je jednom novinaru daje japans ka usmjerenost na mehanizirane jedinice značila šda ne mogu iskoristiti brdske prost ore pa moraju pratiti najlakše i najravnije putove... radi toga se uvijek borimo u brdima, a ne u otvorenim nizinama"." No, spasiti veliki grad kao što je VVuhan bila je druga stvar. General Chen Cheng, Chiangov rastom izuzetno niski suradnik, vodio je obranu. Na papiru je imao 450 .000 ljudi direktno pod svojom komandom, iako je, kao i uvijek, broj ljudi na bo jištu bio manji od slušbeno navedenog. Japanci su napredovali iz smjera sjevera, jug a i istoka. Neke su se armije uspješno dršale, kao što je bio slučaj s vojskom u Jiangxi ju koju je vodio odlučni kantonski general Xue Yue, kojem je pomogla i epidemija d izen-terije medu neprijateljem. No, sjeverno od VVuhana, nakon što se voda šute rije ke povukla, napadači su zauzeli Xuzhou i Kaifeng, đa bi ostvarili kontrolu nad šeljezn icom prema Yangziju. Na jugu su zauzeli Canton te tako otvorili Bisernu rijeku j apanskim brodovima i omogućili presijecanje kineskih dostavnih linija na Jušnokinesk om moru. Na istočnoj su obali zauzeli Fuzhou i Shantou. //tada se pisalo Foochorv i Swatow, op.a.ll DIO III. - RATOVI REZ KRAJA Snašni zračni napadi pogodili su VVuhan. Riječna luka Jiujinag pala je usprkos tome što je branitelja bilo četiri puta više - Japanci su popratili svoju pobjedu umanjenom v erzijom nanjinškog pokolja. Japanski su brodovi plovili preko prepreka u šutoj rijec i koja je nabujala od vode iz pritoka. Sa neprijateljem udaljenim samo trideset kilometara, Chiang Kai-shek je sa svojom suprugom i VV. H. Donaldom pobjegao u H unan. Nije bilo nikakve velike bitke za Hunan; kineske snage su se jednostavno r aspale. Posljednja linija obrane o kojoj su pisale japanske novine nije se mater ijalizirala - pričalo se da su istrenirali 5.000 orangutana da bacaju ručne granate,

kradu mašinke i napadaju zapovjednike koje su naučili prepoznavati. U tom su se tre nutku kineske šrtve popele na milijun ljudi, dok su Japanci priznavali da su tokom čitavog rata ubili 62.000 ljudi.23 Chiang je uspostavio svoj novi stošer u hramu na svetoj planini Nanvue, na visini od 600 metara medu sedamdeset i dva planinska vrha u središnjem Hunanu. Kineski gu bitci predstavljaju samo slomljeni komadič zada, a ne čitavo tijelo nacije, kazao je on. Neprijatelj je šduboko u blatu", postoje osvojio samo spaljene i mrtve gradov e. Usporedio je situaciju s borbom protiv Taipinga, koja je u ranim fazama izgle dala izgubljenom. Kako se vojna situacija kvarila, morao je pronaći način da uvjeri narod da je pobjeda moguća, da bi otklonio rastuću političku prijetnju Japanaca koji b i mogli postaviti potpunu kolaboracionističku vladu, što bi bilo logično, uzevši u obzir Chiangovo odbijanje da se preda i probleme vođenja okupiranih područja. Tokijska politika bila je glazba za uši VVang Jingvveija, višeg civilnog člana naciona lističke administracije, koji je zastupao dogovor s Tokijom i bio nestrpljiv da se obračuna s Generalisimusom nakon više od desetljeća rivalstva. Prvi japanski pokušaji da šprimire" područje donjeg Yangzija uz pomoć agenata Jušnih mandšur skih šeljeznica propali su. Sada su šeljeli postaviti kinesku vladu koja će se boriti za njih dok bi Tokio dršao kontrolu, kao u Manchukuu. VVang je potajno poslao izas lanika u Shanghai da razgovora s neprijateljem, koji je ozbiljno prihvatio konta kt tako istaknute ličnosti. Sastavljen je dogovor po kojem bi se Japanci povukli s prostora sjeverno od Kineskog zida, osim u područjima u kojima je bila prisutna k omunistička prijetnja. Napustit će svoje ekstrateritorijalne privilegije i vratiti o dcjepljenja područja Kini. Zauzvrat, Kinezi će surađivati u borbi protiv komunista, pr iznati Manchukuo, provesti ekonomsku suradnju i dodijeliti im prava iskorištavanja rudnog bogatstva na sjeveru. Kako nije mogao direktno prijeći na teritorij koji su dršali Japanci, VVang se iskra o iz Kine u francusku Indokinu. Kad je stigao u Hanoj, konVFLIKI UZMAK taktirao je Tokio. šef policije, Dai Li, poslao je odred ubojica, no oni su, prova ljujući kasno po noći u političarevu vilu, greškom ubili njegovog sekretara. Kicoški je po litičar iskoristio ubojstvo da denuncira Chianga te ode u Nanjing da bi uspostavio suradnju s osvajačima u ime poštede Kine od rata i tešnje za onim što je nazvao ciljem Sun Yat-sena - stvaranja suradnje između dvije glavne dršave Istočne Azije.24 Chiang nije ostao dugo na svetoj planini. Nacionalističko vodstvo je napustilo Hun an i prešlo u svoj novi glavni grad, sečuanski grad Chongqing, smješten na liticama po red Yangzija. Osjećajući se zaštićen prirodnom barijerom klanca rijeke Yangzi, Generalis imus je bio pun samopouzdanja. šUsuđujem se reći da bismo, čak i da izgubimo petnćst od osamnćst provincija, i dalje bili u stanju sačuvati Sichuan, Yunnan i Guizhou", objavio je, šporazit ćemo neprijatelja, zauzeti izgubljeni teritorij, obnoviti zemlj u i ostvariti revoluciju."25 Iz prve od tih provincija Chiang je vodio nacionalistički rešim. Sedam će godina Chong qing biti glavni grad Kine, udaljeni grad u unutrašnjosti koji je bio toliko zakri ljen maglom i oblacima da se pričalo da psi preplašeno laju kad se probiju zrake sun ca. Američki učenjak John King Fairbanks napisao je da izgleda kao šhrpa starih kutija bačenih za otpad... Nema nikakve boje. Ništa ne raste na kamenu, stijene su sive s ponekom mrljom mahovine; ljudi, kuće, putovi, sve se utapa u sivilu, a u centru sv ega teče siva rijeka." štakori su u tom mjestu bilo poznati po svojoj veličini, a ljud i po svojoj osornosti i sumnjičavosti prema strancima. Otpadne vode tekle su otvor enim jarcima, a hrpe smeća se kupile na strmim stepenicama prema rijeci, gdje se l

judski izmet kupio u takozvane šbarke meda" u kojima su ga radnici miješali da bi ka snije bio iskorišten kao gnojivo.2" Chongqing je postao neobičan lonac za miješanje ljudi kad su počele stizati izbjeglice iz drugih dijelova Kine. Zhou Enlai vodio je komunističku misiju. Kršćanski General j e šivio na brdu. Qingling Soong je bila u centru pašnje na sastancima ljevičara u njen om domu, dok ih je čitavo vrijeme nadzirala tajna policija Dai Lijevog nedušno nazva nog Ureda za vojnu statistiku - Juntong. Dai je zapovijedao s više od pola milijuna ljudi, uključujući i odrede ubojica, od koj ih je jedan ubio na spavanju kolaboracionističkog gradonačelnika Shanghaja sjekirico m za meso, dok je drugi ustrijelio ministra vanjskih poslova u njegovom domu. Ra znesen je vlak koji je vozio kineske dušnosnike na potpisivanje sporazuma s Japanc ima koji su sklopili Japan PIO III. - RATOVI BEZ KRAIA i rešim VVang Jingvveija te su pritom poginule sedamdeset i četiri osobe. Neprekidno su pokušavali otrovati vodeće kolaboracioniste.-' Dai je bio naočit muškarac nješnih ruku, pomalo plosnatog nosa, zlatnih zubi i oštrih, d uboko usađenih očiju. Opisivao je samog sebe kao Chi-angove škandše i zube". Diplomirao je na Akademiji u VVhampoi i organizirao ultralojalističke šPlave košulje" u Nanjingu. Imao je moć šivota i smrti u svojim rukama i bio poznat po neprekidnim ljubavnim ve zama, od kojih je najpoznatija bila s filmskom zvijezdom šLeptiricom" Hu Die, čijem je mušu isplatio veliku svotu novca i za koga je izgradio vilu pokraj Chongqinga o krušenu tropskim biljkama i egzotičnim stablima. Dai je vodio ogromnu operaciju unosa dobara u nacionalističko područje i probijanja japanskih blokada, u čemu je surađivao s Dugouhim Duom. Njegova Vojska lojalnih patr iota prenosila je proizvode i prodavala ih uz ogroman dobitak, dok je njegova po licijska organizacija vodila škole za obuku, kampove i zatvore, špijunirala vojsku, mučila osumnjičenike i bavila se trgovinom drogom. Uz to je bila puna njegovih tajni h agenata kojima je nadzirao podređene. Bio je jako zainteresiran za tajne kodove i razbijanje šifri te je unajmio genijalnog stručnjaka za razbijanje šifriranih poruka koje su Japanci slali radijskim putem, Amerikanca Herberta Yar-đleya, koji je u P rvom svjetskom ratu vodio američki tim za dekodiranje i koji se, unatoč tome što je bi o alkoholičar i šenskaroš, pokazao vrlo sposobnim u svome poslu.21* šarolika skupina stranaca kao što je bio Yardley stigla je u novi glavni grad, no du gotrajni kineski suradnik VV. H. Donald otišao je nakon što se osmjelio iznijeti pit anje korumpiranosti njezine starije sestre pred Gospodu Chiang. šMošete kritizirati vladu ili bilo što drugo u Kini, no postoje neke osobe koje ne smijete kritizirati ", odgovorila mu je. Australac je otišao dok mu je krv nadirala u lice i uskoro ot putovao u Hong Kong, odakle je odjedrio prema jugu na svojoj jahti koju je nazva o Meiling. Kasnije se za vrijeme japanske okupacije skrivao na Filipinima i, pos lije rata, završio u bolnici na Havajima gdje je diktirao svoja sjećanja lokalnom no vinaru. Na posljetku je umro u Shanghaju od raka pluća 1946. - Meiling je prisustv ovala njegovom pogrebu i nalošila da mu na lijes bude pološen kriš načinjen od šutih i bij elih krizantema.2'' Gotovo 2.000 tvornica i manjih elektrana prenesenih iz područja jušnog Yangzija sast avljeno je u zapadnom bastionu KMT-a u Sichuanu. U gradu su bile nanjinška tvornic a šešira, praonica rublja iz Hankoua i šangajske garaše i popravci motora. Kuhari su don ijeli jela iz svih regija. Iako je većina lokalnih stanovnika bila nepismena, sveuči lišta su se premjestila V't LIM UZMAK u unutrašnjost i pošta u Chongqingu je morala dostavljati 200.000 pisama mjesečno. Vod

a za piće je većini stanovnika stizala iz prljave rijeke, no u otmjenim se restorani ma poslušivalo francusko vino i američke šestice. Otvoreno je šest kina, plesale su šangaj ske plesačice, a u kazalištu je igrala predstava Eugenea O'Neilla Elektri pristaje šal ost. Zubari obrazovani u Americi su reklamirali svoje usluge dok su istovremeno tradicionalni narodni zubari radili na ulicama. Glavne ulice su dobivale nova im ena kao Put nacije ili Ulica narodne postojanosti, no vozači rikši su ih i dalje zva li Kosina sedam zvijezda i Ulica bijelog slona."' Ogromni gubitci teritorija koje su došivjeli od 1937. rastegnuli su pološaje naciona lista. Provincije koje su kontrolirali bile su najzaostalije. Proizvodnja tvorni ca koje su sastavili u blizini Chongqinga nije bila niti blizu toliko visoka da bi mogla odršavati gospodarstvo za vrijeme rata. Nije bilo kemikalija nušnih za proi zvodnju streljiva, kao ni šeljezne rude. Uza sve Dai Lijevo probijanje blokada, ja panska kontrola obale onemogućavala je uvoz opreme i materijala, a zračni su napadi odsjekli mnoge kopnene i morske putove. Mnogi su šangajski poslovni ljudi više volje li ostati doma i iskušati sreću s Japancima, ili poslati svoj novac u inozemstvo. Rat je drastično utjecao na prikupljanje poreza; carinske su dadšbine pokrivale samo 6,3% prikupljenog dršavnog novca, u usporedbi sa 67% prije početka rata. Uvedeni su novi porezi na potrošnju, prihode i dobit, no zahtjevi za vojnom potrošnjom, koji s u se utrostručili između 1937. i 1940. učinili su mjeru tiskanja dodatnog novca, koju je predlošio H. H. Kong, još privlačnijom Chiangu, usprkos drastičnom učinku na rast infla cije. Pritok novčanica u vladine regije porastao je kad je kolaboracionistički rešim u Nanji ngu zabranio korištenje nacionalističke valute, koja je tada počela nadirati u područja pod kontrolom Chongqinga. Japanci su koristili svoje vojne banknote da bi potkop ali valutu, koristeći u trgovinom opijumom samo svoje novčanice. Do 1941. godine je plaća nacionalističkog zaposlenika u dršavnom sektoru realno iznosila 16 % plaće iz 1937 . godine, dok su se plaće vojnika smanjile za 78 %. Chongqing je mošda i bio van domašaja Carske vojske, no 3. svibnja 1939. japansko je zrakoplovstvo počelo bombardirati grad. Zračni napadi koji će uslijediti kao da su na javili njemački blitzkrieg u Poljskoj koji će se dogoditi na jesen te godine. Nakon št o je nestala zaštita zimskih i proljetnih oblaka i magle, Chongqing je došivio mjese ce napada koji su uzrokovali pošare što su gutali prenapučene drvene zgrade. Glavne su ulice bile pune kratera od bombi, uništenih kuća i gomile ljudi koje traše sigurno PIO III. - RATOVI BEZ KRAJA mjesto. Bolnice, utočišta i vatrogasci su bili na rubu snaga. ,,Chongquing je postao veliko groblje", napisao je jedan francuski misionar. Dokument japanskog Glavnog zapovjedništva iz prosinca 1938. postavio je novu sveuk upnu strategiju nakon što je došlo do spoznaje da neće pobijediti u ratu tako brzo kao što su očekivali. Sada su se usmjerili na uništavanje preostalih dšepova otpora u pozad ini i antigerilske akcije. Osvajače je situacija u kojoj su bili njihovi neprijate lji mogla samo ohrabriti. Svake bi godine vojska KMT-a regrutirala ili na silu o dvukla više od milijun vojnika, no većina je najboljih časnika nestala u borbama uz Ya ng-zi, a obični su vojnici bili slabo disciplinirani - ponekad bi ih vezali međusobn o konopcima i svukli do gola da ne bi pokušali pobjeći. Chiang je bio svjestan mana svojih generala i njihovih vojnika. šMoram svake noći ostajati budan i razmišljati koj u bi glupost mogli napraviti", rekao je." Ni Generalisimus nije bio impresivan strateg ni taktičar. Miješao se u posao zapovje dnika na bojnim poljima, izdavao međusobno kontradiktorne naredbe te ih kasnije po vlačio. Kako se politički uzdigao u klimi izdajstva i prijetvornosti, cijenio je loj alnost više od sposobnosti. Kad mu je supruga spomenula krajnju nesposobnost jedno

g generala, on je odgovorio, šNo, gdje da nađem čovjeka koji će biti toliko poslušan?" Dod jeljivao je potrepštine politički motivirano, uskraćujući orušje i hranu generalima kojima nije vjerovao, huškao podređene jedne protiv drugih da bi osigurao svoju nadmoć i dršao stotine tisuća ljudi postavljenih oko komunističke baze. Bez obzira na to što je japansko Glavno zapovjedništvo proglasilo novu strategiju, z apovjednici Carske vojske na bojištu nisu se mnogo obazirali na novi, oprezniji pr istup. Ostvareni su uspješni napadi na glavni grad Jiangxija, na Nanchang i Lushan pokraj Yangzija, gdje je Generalisimus imao svoju vikendicu za ljetne dane. Osv ajači su zauzeli veliki otok Hainan u Jušnokineskom moru. No, nakon mjesec dana borb i za hunanski glavni grad Changshau te jeseni, jušnjački je general Xue Yue pokazao svoju sposobnost natjeravši neprijatelja na povlačenje nakon što ga je naveo u niz zam ki - iako je pobjedu pomračila tragedija kad su zapovjednici u gradu zapalili mate rijal koji su skupili da bi izazvali pošar u slučaju đa se Japanci probiju u grad. Cha ngsha je gorjela pet dana. Tisuće ljudi je poginulo, a većina domova 800.000 stanovn ika bilo je uništeno. Chiang je doletio da bi predsjedao vojnim sudom koji je kazn io umiješane zapovjednike.12 Nakon uspješne obrane Changshć, Carsku vojsku je privremeno zaustavila i bitka za Nomonhan na granici između Mongolije i Mandšurije. Trupe iz Japana i Manchukua napa le su granično područje u svibnju. U VELIKI UZMAK kolovozu su sovjetske snage pod zapovjedništvom maršala šukova izvele veliki protunapa d koji je uključivao 500 tenkova, artiljeriju, zrakoplove, pa-dobrance i inovativn u taktiku mobilnog ratovanja te tako potpuno uništile neprijatelja. Iako se danas malo spominje, ta je bitka imala ključan utjecaj na razvoj Drugog svjetskog rata, pošto je poraz uvjerio vojno zapovjedništvo u Tokiju da odustane od bilo kakvog plan a napada na Sibir te da usmjeri svoje snage na istočnu i jušnu Aziju. Usprkos šukovlje voj pobjedi, taj je napad probudio kod Staljina strah od ofenzive na dva fronta - ubrzo nakon toga je potpisao pakt s Berlinom i sporazum o nenapadanju s Japano m. Ohrabren nakon uspjeha Xue Yuea i s nadom da će sovjetske snage nakon Nomonhana na pasti Mandšuriju, Chiang Kai-shek je 19. studenog 1939. izdao zapovijed mobilizaci je za zimsku ofenzivu. Bila je planirana na razini čitave zemlje i trebala uključiva ti osamdeset divizija, što je bila polovica vojske nacionalista. Odbačene su gerilsk e metode ratovanja i prešlo se na taktički pomno isplanirane bitke.'3 Taje kampanja imala i vašan politički element. VVang Jingvvei je upravo bio potpisao nacrt sporazuma s Japancima i denuncirao je Chianga kao šaspiranta-diktatora" koj i ne posjeduje ni šminimum moralnih i etičkih kvaliteta normalnog ljudskog bića" - slj edećeg će ošujka biti postavljen za poglavara Reorganizacijske vlade Republike Kine, k oja je tvrdila da zastupa istinsku tradiciju KMT-a. Opasna privlačnost kolaboracij e postala je očita kad je i Uzorni Upravitelj iz Shanxija također postigao dogovor s osvajačima. Za vladu u Chongqingu je bilo vašnije nego ikad odršati vatre rata, podij eliti Kinu na patriote i izdajnike te izvoditi napade gdje god je to bilo moguće.i A Japanci su pokvarili Chiangovu veliku predstavu iskrcavanjem u Gu-angxiju kad su zauzeli Nanning, glavni grad te provincije. Dva mjeseca borbi vezali su za taj prostor mnogo vojnika, tenkova i aviona na koje je Chiang računao. No, kampanja je propala radi vašnijih razloga. Iako su snage KMT-a izvele neke kratke upade u Kai feng i VVuhan, bila je očita njihova slabost koja je nastupila nakon gubitaka iz 1 937. i 1938. Oprema i disciplina bile su loše. Jedinice su odustajale od borbe nak on par dana i povlačile se protivno naredbama. Zapovjednici su radije davali ostav

ke nego odlazili u borbu. Do proljeća 1940. se ofenziva već istrošila, a nije bilo ništa ni od sovjetskog napada na Mandšuriju. Nakon toga je bio rad na komuniste da pokušaju potvrditi svoj patriotizam napadom njihove Osme armije krajem ljeta 1940., koji je poznat kao Ofenziva stotine regi menti, kiko su većina jedinica koje su sudjelovale bile PIO III. - RA TOVI BEZ KRAJA manje formacije. Osim što su šeljeli prušiti argumente svojoj anti-japan-skoj propagan dnoj liniji, Mao i komunisti u Yenanu su šeljeli slomiti strategiju koju su Japanc i koristili da ih drše u okrušenju. Također im je trebao i neki uspjeh koji bi koristi li kao argument u pregovorima s nacionalistima, u kojima su ovi trašili reorganiza ciju zona da bi povećali kontrolu nad svojim armijama i pomaknuli ih sjeverno od šut e rijeke. Komunistički napad, koji se probio kroz nacionalističke snage koje su okrušivale njiho vu bazu, uspio je presjeći neke šeljezničke putove, no frontalne su napade Japanci lak o zaustavili. Iako je njihova propaganda slavila veliki uspjeh, ta kampanja nije prošla ništa bolje od Chiangove Zimske ofenzive. Osma armija je izgubila 22.000 lju di, dok su Japanci imali samo 3.000 do 4.000 mrtvih. Mao je dobio samo dobro pro pagandno orušje protiv KMT-a.-'5 Sada je bio red na Japance, koji su pokrenuli veliku ofenzivu u središnjoj Kini da bi zauzeli plodnu nizinu sjevernog Hubeija i luku Yichang // tada se pisalo Ich ang, op.a.ll u Yangziju, odakle su proizvodi prebacivani iz velikih u male brodo ve, da bi konačno završili u Chongqingu. Osvajači su pojačali napade na gradove koje su dršali nacionalisti, tako da su između svibnja i rujna 1940. godine bacili više od 27. 000 bombi. Do kraja te vrlo neuspješne godine došlo je i do štrzavica" između komunista i nacionali sta, koje su eruptirale u konflikt koji je ostao zabilješen u povijesti obje stran ke kao trenutak prijetvornosti koji je još više zatrovao njihovo dugogodišnje neprijat eljstvo. Povod je bila komunistička Nova četvrta armija koja se sastojala od 100.000 vojnika i nalazila se na donjem dijelu doline Yangzija, za koju su nacionalisti šeljeli da se premjesti prema sjeveru. Maoistička usmjerenost na Yenan i na rat na sjeveru dovela je do toga da Nova četvrta armija ne bude dovoljno iskorištena, no bi la je to ipak značajna vojna snaga koja je svojom povezanošću sa Shanghajem bila mnogo vašnija od ostalih komunističkih armija na sjeveru. Nastala je iz gerilaca koji su ostali u Jiangxiju nakon Dugog marša i skupljenih seljaka, radnika, studenata i in telektualaca, pokazujući političku fleksibilnost prema lokalnim vodama koji su se os jećali ugrošeni od strane nacionalista.-"1 Politički šef armije bio je čovjek koji je vodio bazu u Jiangxiju od 1934., Xiang Ying . Vojni zapovjednik, kojeg je poštovao i Generalisimus, bio je cijenjeni komunističk i zapovjednik iz Sjeverne ekspedicije, Ye Ting. Njihov pološaj bio je posebno osje tljiv jer je Chiang prije rata premjestio svoju bazu u niši Yangzi. U jesen 1940. nacionalisti su htjeli pojačati kontrolu na tom području te je došlo do šestoke bitke iz među njihovih snaga i poV t L I Kl IUMAK bjedntčke četvrte armije. Taj događaj uzrokovao je problem za obje strane - komunisti su mogli ostati s potpuno neiskorištenom značajnom vojskom, a Chiang je bio pod kons tantnom prijetnjom te iste sile. Chongqing je dao ultimatum komunistima da do 31 . prosinca preko rijeke odu na sjever. Iako nisu prihvatili ultimatum, u ponoć 4. siječnja 1941. se glavni štab četvrte armije otputio iz baze. Puhao je hladan vjetar i nosio jaku kišu i snijeg. Nacionalisti s u lako mogli vidjeti napredovanje komunista radi svjetala koje su nosili. Umjest

o da odu na sjever kao što je bilo očekivano, oni su krenuli prema jugu, što je izazva lo sumnju da idu prema svome starom gerilskom taboru u Jiangxiju. Nacionalističke su patrole počele pucati. Do 9. siječnja su komunisti bili pod teškim na padima. U Chongqing je na susret s Generalisimusom stigao Zhou Enlai. Chiang je tvrdio da su izvještaji o borbama zasigurno pogrešni - on je sam naredio da se omogući slobodan prolaz četvrtoj armiji. Kad su se umorni, gladni komunisti koncentrirali su selu Shijingu, Ye je napisao poruku Chiangu u kojoj traši da prestane s napado m. Poslao je poruku u komunističko uporište u Yenanu, no nije bila odmah proslijeđena u Chongqing. S obzirom na njenu vašnost, malo je vjerojatno daje bilo riječ o propus tu. Mao i njegovi kolege nisu imali interesa da dopuste Xiangu i Yeu da uspostav e alternativni komunistički centar u bogatoj dolini rijeke Yangzi, što ih je vjeroja tno i navelo da prepuste četvrtu armiju njenoj sudbini. Nacionalisti su započeli teški artiljerijski napad. Dok je iz Yenana u Chongqing sti gla poruka, već je bilo prekasno. Mnogo brojnije nacionalističke snage pregazile su komuniste. Procjenjuje se da je poginulo 2.000 do 10.000 pripadnika četvrte armije . Prešivjeli su pričali kako su nacionalisti silovali šene, a ostale zarobljenike tjer ali da pješače 600 kilometara do kampa - škad bi onemoćali, udarali su ih; neke su ustri jelili, a neke šive zakopali". Ye je dršan u zarobljeništvu pet godina; umro je u avio nskoj nesreći na putu za Yenan 1946. godine. Drugi zapovjednik, Xiang Ying, pobjeg ao je, no uskoro ga je ubio kompanjon radi zlata koje je nosio u kesi. Zhou Enlai je kazao novinaru Teđđyju VVhiteu da je siguran na Chiang nije naredio na pad, no da je naveo lokalne generale da vjeruju da neće imati ništa protiv da oni to naprave. Da li je Chiang lagao, upitao ga je White. šNe", odgovorio je Zhou. šNetko je lagao Generalisimusu, no ni on nije potpuno iskren." Usprkos gubitcima s početka 1941., četvrta armija će tokom čitavog rata ostati značajna si la, koja će dobivati potporu od komunističke ilegale PIO III. - RATOVI RFZ KRAJA u Shanghaju. No, Zhou je smatrao da je ovaj incident označio kraj suradnje s nacio nalistima, dok je Mao jednostavno upozoravao da šoni koji se igraju s vatrom moraj u biti vrlo pašljivi". Međutim, Moskva se izjasnila protiv raskola i Predsjedavajući j e počeo govoriti kako treba proći određeno razdoblje prije potpunog rascjepa s KMT-om. Osjećajući kako je sreća na njegovoj strani, Chiang je blokirao Yenan kao znak da građan ski rat i dalje traje usprkos borbi protiv Japana. Nacionalistička je konjica napa la komunističke snage u sjevernom Henanu i nanijela im gubitke od 4.000 ljudi. Akt ivnosti KPK-a su bile zabranjene na područjima pod kontrolom KMT-a, a policija Dai Lija je povećala broj uhićenja. Komunisti su reagirali na novu situaciju tako što su stavili sve podrušnice u središnjoj Kini pod jedan biro, koji je vodio partijski ruk ovodilac Liu Shaoqi, dok je Chen Yi, veteran Dugog marša, bio zadušen za sedam diviz ija u Novoj četvrtoj armiji, s time da je svaka od njih dobila odgovornost za pose bno područje. Stigle su dobre vijesti za nacionaliste kad je VVashington potpisao ugovor o sta bilizaciji valute i dao kredite u iznosu 245 dolara. No, generalno je 1940. bila teška godina za KMT. U inozemstvu su Generalisimusove nade o sovjetsko-britanskofrancuskom savezu protiv Japana bile pomračene paktom nacista i sovjeta i njemačkim pohodom preko Zapadne Europe. Višijevski je rešim presjekao vezu s Hanojem i dozvoli o Japancima da udu u Indokinu. Staljin je naredio svojim pilotima da sluše sovjets kim interesima bliše domu i da izbjegavaju izazivanje Tokija. Pod pritiskom Japana , Velika Britanija je zatvorila opskrbnu liniju iz Burme, koja je bila od vitaln e vašnosti za transport dobara u Kinu s juga. U Kini je kolaboracionistički rešim VVang Jingvveija u Nanjingu stvorio alternativnu

vladu koja je okupljala razne Chiangove neprijatelje te se nadala japanskoj mat erijalnoj potpori. Za razliku od kolaboracionističkih rešima u Europi, Reorganiziran a vlada Republike Kine nije se ideološki razlikovala od nacionalističke administraci je; ustvari, jednostavno je tvrdila da je ona bolji nasljednik misli Sun Yat-sen a. VVang je pokrenuo Novi građanski pokret da bi proglasio vašnost Sunova tri princi pa i zastupao moralno ponašanje, znanost, ekonomski razvitak, štedljivost i rat prot iv korupcije. Taj pokret nije bio nimalo uspješniji od Chiangove kampanje za Pokre t novog šivota. Nanjinški kolaboracionisti su imali još manje autoriteta od KMT-a u Ch ongqingu, a VVang je imao i problem u samoj osnovi svoje politike: tvrdio je da prihvaća Sunova tri principa, no prvi od njih - nacionalizam - otpadao je samom činj enicom da je njegova vlast ovisila o stranim osvajačima.37 VELIKI UZMAK Kolaboracionistički je voda smatrao da je vašno što je njegov glavni grad u Nanjingu i , kada bi se brojale marionetske trupe na sjeveru, mogao bi tvrditi da zapovijed a vojskom od pola milijuna ljudi. Ipak, Japanci mu nikad nisu u potpunosti vjero vali, pa su mu uskraćivali veći dio naorušanja i dršali vojsku pod neprekidnom kontrolom . VVang je volio izjavljivati da su antikomunističke akcije, koje su zajednički prov odili Japanci i njegove trupe, privlačile simpatije ljudi, no istina je bila da se radilo samo o nebitnim vojnim akcijama tokom kojih bi se određeno područje ograđivalo ogradama i bodljikavom šicom. Japanci su Kinu vidjeli kao zemlju za iskorištavanje, a ne kao potencijalnog partnera. VVangov rešim bio je rascijepljen u nekoliko frakcija te ga je dršala na okupu samo njegova osobna aura. Prešutnu suglasnost su mu davali i poslovni ljudi, pogotovo u Shanghaju, koji nisu imali drugog izbora ako su se šeljeli zadršati bar dio svog do tadašnjeg kapitala. Neke su nacionalističke postrojbe prebjegle na kolaboracionističku stranu, no bilo je glasina da se to dogodilo s Chiangovim znanjem; navodno je b io siguran da će Japanci izgubiti te je šelio sačuvati sa strane jedinice za rat s kom unistima. Ustvari, VVang je mogao računati samo na desetinu kolaboracionističkih sna ga. Ostale su armije bile pod zapovjedništvom lokalnih zapovjednika; jedan od njih , u Suzhou, postao je toliko opasan da su ga 1943. godine Japanci dali otrovati za večerom. Kolaboracija je budila malo entuzijazma te je bila primarno motivirana šeljom za prešivljavanjem. Iznad svega, Japan nikad nije šelio ništa osim odnosa gospod ar-sluga; VVang je mošda i lagao samom sebi da će uspjeti pomiriti nacionalizam Sun Yat-sena s realnošću japanske okupacije, no njegovi su gospodari vidjeli plan o zaje dničkom napretku isključivo kao sredstvo svog boljitka. Ipak, situacija 1940. i 1941. bila je takva da je u njoj kolaboracionistič-ka poli tika mogla cvjetati. Britanija je bila izolirana u Europi, a uskoro je Njemačka za počela i svoj bespoštedni napad na Sovjetski Savez. Niti jedna od velikih zapadnjačkih sila nije izgledala spremna da se suoči s Tokijom, koji je u rujnu stupio u Trojn i pakt s Njemačkom i Italijom. U Kini je ujedinjeni front bio na rubu raspada. Cho ngqingje bio teritorijalno izoliraniji nego ikad i potpuno otvoren neprijateljsk im zračnim napadima. Pregled vojske pokazao je manjak inicijative, koordinacije, i discipline te slabu opremljenost, loš rad štabova, obavještajaca i logistike. Japanci su procjenjivali da je borbena spremnost Kineza opala za trećinu.18 Chiang je pokrenuo kampanju za vojsku i vladu nalik Pokretu novog šivota. Trebao j e to biti kraj pušenja, ispijanja alkohola i kockanja. Oficiri PIO III. š RATOVI RtZ KRAIA i civilni dušnosnici morali su ići rano u krevet i rano ustajati te biti apsolutno p okorni nadređenima. Slušbeni pisaći pribor nije se smio koristiti za pisanje privatnih pisama, niti se smjelo nositi slušbene značke na mjestima gdje se zabavljalo. Javni

banketi trebali su se odršavati samo kad je to bilo apsolutno nušno. No, ništa od sve ga toga nije imalo nikakvog primjetnog efekta. Na sjeveru su Japanci napali bazu KPK-a ofenzivom pod geslom šubij sve, spali sve, uništi sve". Do kraja akcije ujesen, stanovništvo Sovjetskog Saveza je u ratu s Nje mačkom palo s 40 na 25 milijuna ljudi. Ljudi koji su šivjeli u područjima pod kontrolo m neprijatelja tjerani su kao stoka u nastambe okrušene bunkerima i korišteni kao ra dna snaga. Pojačana je obrana šeljeznica. Seljake se poticalo na kolaboraciju povećanj em dodijeljene hrane ako bi potkazali lokalne komuniste. Japanski vojnici palili su sve usjeve koje nisu mogli ponijeti, a mladiće su odvodili kao radnu snagu u M anchukuo. Komunisti su reagirali tako da su povećali zahtjeve od seljaka i farmera da bi mog li i dalje odršavati postojanje oslabljene baze. Uveden je teški prisilni rad i pokr enute kampanje protiv svakoga za koga se sumnjalo da nije apsolutno lojalan Part iji. Nakon neuspjeha kampanje Tisuće regimenti i japanske ofenzive koja je uslijed ila, Armija osme rute nije htjela riskirati veći okršaj s Japancima. Iako je komunis tička propaganda čitavo vrijeme tvrdila da se samo oni bore protiv osvajača, KPK se og raničio na povremene gerilske operacije i bio znatno manje aktivan od nacionalista , pošto je Mao odlučio stvoriti snašnu bazu iz koje će jednog dana zauzeti čitavu Kinu, na kon što netko drugi pobjedi Japan. Nacionalisti su napokon dobili pomoć kad su Britanci, nakon što su zaključili da nema smisla pregovarati s Tokijom, ponovno otvorili putove prema Burmi i dali im 10 m ilijuna funti kredita. No, 1941. je bilo još velikih japanskih ofenziva, iako nisu postigle pobjede na koje su osvajači navikli. U siječnju su Japanci napali Henan sa 150.000 vojnika, 300 tenkova i 100 aviona. Kinezi su se povukli te odsjekli jap ansku odstupnicu i dostavite linije. Bili su toliko uspješni da su imali manje šrtav a od Japanaca i natjerali ih na povlačenje sredinom veljače. Sličnom su taktikom odbil i napad na Jiangxi i ostvarili veliku pobjedu u borbi za grad Shangguo, koja je po svojoj uspješnosti nalikovala bitci za Taierzhuang, te su pritom uništili oko pol ovinu napadačkih snaga. No, napadači su uspjeli ostvariti brzu pobjedu u Shaanxiju, gdje su opkolili kineske jedinice i stvorili sigurne dostavne linije. VELIKI UZMAK U rujnu je 120.000 japanskih vojnika ponovno napalo Changshau uz podršku 100 avion a, 20 većih i 200 manjih brodova kojima su se spustili rijekom Xiang. Kao i u pret hodnoj bitci za hunanski glavni grad, nacionalistički general Xue Yue namamio je n eprijatelja u postavljene zamke, presjekao im dostavne linije i napao ih s boka, natjeravši ih tako da se povlače se velikim gubitcima. KMT-u je također pomogla sovje tska avijacija i razvitak ratne avijatičarske skupine - Letećih Tigrova koje je osno vao Amerikanac Claire Chennault. Nakon katastrofalne 1940., iduća je godina predst avljala znatan napredak ili barem pokazala da Carska vojska nije nepobjediva jed nom kada Kinezi pokašu izdršljivost i pridršavaju se dobro promišljenih taktičkih planova. I gerilsko je ratovanje uzimalo danak kod neprijatelja na područjima gdje nije mo gao koristiti svoju nadmoć u avijaciji, oklopnim vozilima i artiljeriji. Do kraja 1941. Japanci su u četiri godine rata izgubili 185.000 ljudi. Konflikt u Kini moga o je prerasti u sukob u kojem pobjeda nije moguća. Japan se već počeo širiti u Indokinu, a uskoro je došlo vrijeme i za daljnje poteze. 7. prosinca napadnut je Pearl Harb our. Da bi proslavio tu vijest, Chiang Kai-shek je stavio na gramofon ploču sa skladbom šAve Maria". U Shanghaju su Japanci zauzeli Međunarodno područje (francuski su terito rij preuzeli nakon pada Francuske prethodne godine). Stanovnici područja odvedeni su u zatvorske kampove, a mnogi su Kinezi i stranci završili u zatvorima u kojima

su uvjeti bili još gori i uvijek je bila prisutna opasnost od smrti i mučenja. //Joh n Powell, urednik China Weekly Reviewa, bio je jedan od ljudi koji su završili u z loglasnom zatvoru Kuća na mostu, kojeg opisuje u šokantnim poglavljima svoje knjige šM ojih dvadeset i pet godina u Kini". Op.a.ll 9. prosinca Kina je objavila rat Njemačkoj, Italiji i Japanu. Generalisimus je pre dlošio VVashingtonu da preuzmu kontrolu nad ratnim operacijama u Aziji. Roosevelt to nije prihvatio, no obećao je šubrzo poduzeti korake... da bismo pripremili slošnu a kciju protiv našeg zajedničkog neprijatelja". U javljanju američkom narodu, predsjedni k je govorio o Kini i njihovoj šveličanstvenoj obrani i neumitnoj kontraofenzivi - n ušnom elementu konačnog poraza Japana". Nakon četiri godine rata, Kina više nije bila sa ma." 16. Zamršeni savez Savezništvo između Kine i Sjedinjenih Dršava bilo je obilješeno mnogim nerealnim šeljama i frustracijama s američke strane te tvrdoglavošću i lukavstvom sa strane nacionalista, s povremenim manje vašnim pojavljivanjem komunista na sceni. Iako je hvalio borbu nacionalista, Franklin Roosevelt je bio protiv toga da se obveze slati američke t rupe u borbu protiv Japanaca u Kini. Njegova politika šPrvo Europa" govorila je da nema dovoljno američkih vojnika koje bi poslao na drugo ratište. Umjesto vojnika, K ina je dobila pomoć koja je trebala osigurati da Kinezi zadrše na mjestu oko milijun neprijateljskih vojnika te pomoć američkih zrakoplovnih jedinica. Počevši s posudbom od 500 milijuna dolara, T. V. Soong, koji je sada bio ministar vanjskih poslova, p roveo je veći dio rata lobirajući u VVashingtonu za financijsku pomoć ponuđenu po nereal ističnom deviznom tečaju, koji je omogućavao da posrednici kao on izuzetno profitiraju . Gledajući u budućnost, predsjednik je vidio da bi se nacionalisti i komunisti mogli udrušiti kad Kina izađe iz rata kao četvrti policajac poslijeratnog razdoblja, uz SAD, SSSR i Britaniju. Poraz Japana stvorio bi vakuum na Dalekom istoku koji bi jedi no Kina mogla ispuniti, vjerovao je Roosevelt. U pronicljivoj analizi situacije koja je uslijedila nakon Pearl Harboura, Fu Bingchang, diplomat i ministar KMT-a je primijetio: šOvo bi trebala biti dobro godina. Naš neprijatelj je bio dovoljno g lup da ubije nadu SAD-a i Britanije za kompromisom kad je pristupio Silama osovi ne i na taj način natjerao demokratske sile da nas smatraju jednima od njih te nam dadu veću potporu. Sigurni smo u uspjeh i naša budućnost je vrlo svijetla." Iz vojnih i političkih razloga Roosevelt se morao pretvarati da su nacionalisti moćniji i dem okratičniji nego što su oni to ustvari bili. Treća uspješna obrana Changshe između prosinc a 1941. i siječnja 1942. dala je razloga za slavlje. Nacionalisti su organizirali jedanćst napada koji su se pretvorili u ljute okršaje kod kojih je jedan brešuljak, na kojem su Japanci namjeravali postaviti topništvo, mijenjao vlasnike pet puta.1 PIO III. - RATOVI REZ KRAIA No, hladan tuš je došao od američke misije u Chongqingu koja je obavještavala da su snag e KMT-a u tako lošem stanju i da je ekonomija toliko slaba da bi zastupnici ideje da se treba nagoditi s kolaboracionističkim rešimom Wang Jingvveija i Japancima mogl i uskoro pobijediti. To bi, nastavljao je izvještaj, šmoglo dati Japancima pristup k ineskim resursima i ljudskoj snazi te tako stvoriti dugo predviđanu 'šutu pošast'."2 Vvashington je u Chongqing poslao Josepha Stilvvella zvanog šOcat", jednog od najčvršćih pješadijskih zapovjednika, s misijom da osnaši vojsku nacionalista u silu koja bi n atjerala neprijatelja u povlačenje i stvorila u Kini odskočnu dasku za invaziju na J apan - tada je atomska bomba koja će okončati rat na Dalekom istoku bila tek započeti projekt čije vojno značenje još nije u potpunosti bilo svima jasno. Chiang nije mogao

odbiti američku pomoć, a Stilvvell, koji je nekad slušio kao vojni ataše u Kini i govori o kineski jezik, bio je dobrodošao radi materijalne pomoći koju je donosio sa sobom. No, unatoč američkoj tituli načelnika stošera, njegov će autoritet biti strogo ograničen. eneral Hu će i dalje ostati načelnik stošera nacionalističke vojske, a generali će i dalje primati naredbe od Chianga. Osim nereda u komandi, bilo je tu i širih problema. Z a Generalisimusa je vojska uvijek bila izrazito politička organizacija koju je tre balo koristiti i manipulirati njome za svoje ciljeve. Ni u kojem slučaju nije bio spreman pustiti strancu da poremeti političko-vojni aparat koji je stvarao godinam a. Isto tako, nisu pomagali ni Stihvellova sklonost prema napadačkim vojnim akcijama ni njegova gruba osobnost; on i lukavi Chiang su bili različiti u svakom pogledu, kao što je Amerikanac i rekao novinaru Timesa Teddvju Whiteu, prije nego što je i kr enuo na svoj novi zadatak: šProblem s Kinom je jednostavan. Naš saveznik je glupi, n epismeni, praznovjerni, seljački kujin sin." Uskoro je počeo u svome dnevniku naziva ti Chianga šKikiriki" - kasnije je postao ščegrtuša".' General je imao jaku potporu moćnog američkog načelnika stošera Georgea Marshalla. Njego vo razmišljanje, ponašanje, napadački duh i odbijanje da igra političke igre činile su ga pravim američkim herojem za neke, kao što su bili White i njegova biografkinja i dob itnica Pulitzerove nagrade Barbara Tuckman. Nepristrano mišljenje bi kazalo da je bio krivi čovjek na krivom mjestu u krivo vrijeme i da je činio krive stvari iz prav ih razloga. Njegov karakter nije olakšavao stvari, no ionako je bio poslan na nemo guću misiju. Stvari su se dalje zakomplicirale njegovim nemogućim popisom odgovornosti - osim k ineske misije, bio je također i komandant svih američkih ZAMIOt NI SAVU snaga u sektoru Kina-Burma-Indija (KBI) te je kontrolirao sve pošiljke koje su sla li nacionalistima. Predstavljao je svoju zemlju na ratnim sastancima i slušio kao veza s Britancima - mršnja prema njima je jedna od malo stvari koje je dijelio s G eneralisimusom, koji je mrzio njihov imperijalizam i koji se trudio potaknuti na otpor indijske nacionaliste kad je bio u posjetu Indiji. Uza sve to, bio je u neprekidnom sukobu s Claireom Chennaultom, američkim zastupni kom korištenja avijacije u Kini, koji je vjerovao da se rat moše dobiti iz visina i koji je ušivao potporu nominalnog šefa nacionalističkog zrakoplovstva, gospode Chiang. Disciplinirani, energični Jenki Stilwell se morao prije ili kasnije sukobiti sa s amodopadnim Teksašani-nom koji je zapovijedao Letećim Tigrovima te tolerirao bordel za svoje pilote i njihove aktivnosti na crnoj burzi. U razgovoru s Rooseveltom 1 943. godine general je opisao Chianga kao školebljivog, lukavog, nepouzdanog staro g nitkova koji nikad ne odrši svoju riječ", dok je zapovjednik avijacije kazao kako vjeruje da je Generalisimus jedan od dvojice ili trojice najvećih vojnih i politički h voda na svijetu, čovjek koji šnikad nije prekršio obavezu ni obećanje koje mi je dao." Poseban element njihovom sukobu dale su i fizičke boljke - Chennault je bio naglu h, dok je Joe Ocat jedva vidio na lijevo oko, a na desnom je nosio debelu leću. Ka d se susreo s njima, britanski načelnik stošera Alan Brooke nazvao je Stilvvella šbezn adnim tvrdoglavcem bez vizije", a Chennaulta švrlo galantnim avijatičarom s ograničeni m mozgom."4 Stilvvellova misija loše je započela kad se priblišio svom pedeset i devetom rođendanu p očetkom 1942. Kinezi i Britanci su u Burmi bješali pred japanskom ofenzivom koja je odsjekla opskrbnu liniju prema Kini i predstavljala prijetnju Indiji. Nominalno pod komandom Amerikanaca, nacionalističke trupe su i dalje primale svoje naredbe o d Chianga. Kad su stvari postale ozbiljne, povukli su se doma s onoliko opreme k

oliko su mogli ponijeti. Stilvvell je odlučio krenuti drugim putem i dao se na eps ko probijanje kroz dšungle prema Indiji. Tim činom postao je herojska figura. No, ko liko god impresivan bio taj put, moše ga se promatrati i kao primjer generala koji napušta svoju komandu i svoje vojnike. Mošda je osjećao nekakvu sublimiranu krivnju i li je sebi zamjerao to stoje porašen u svojoj prvoj akciji na tom području, no ponov no zauzimanje Burme je za njega postala osobna misija koja je značajno iskrivila n jegove strateške prioritete. Nakon što su Sjedinjene Dršave porazile Carsku mornaricu u bitci kod Midvvava u lipn ju 1942. i nakon toga se iskrcali na Guadalcanal na PIO III. š RATOVI REZ K R AIA Solomonskim otocima, Japanci su se koncentrirali na stvaranje statičkih obrambenih pološaja u Kini, koji su uključivali i oko 10.000 kilometara blokada uz šeljeznicu i oko 11.000 utvrđenih pološaja. šUzorne zone mira" su ustanovljene na delti rijetke Yan gzi uz korištenje grube prisile. No, osvajači su i dalje bili spremni za ofenzive. U travnju su američki piloti sletjeli u Zhejiang vraćajući se s prvog zračnog napada na J apan, nazvanog prema njihovom zapovjedniku Doolittleu. Nakon što su vidjeli da pos toji opasnost da istočna Kina postane ishodište američkih napada, japanske su se trupe probile preko čitavog područja, koristeći biološka orušja koja su testirali na zatvorenic ima u Mandšuriji.5 Kineski otpor, kojim je upravljao osobno Chiang s druge strane dršave, bio je kaot ičan. Rezultat je bio veliki broj šrtava. Američki pukovnik koji je posjetio bojno pol je kazao je da je većina kineskih vojnika stizala međusobno svezana da bi ih se spri ječilo da pobjegnu. Imali su lošu opremu i nikakvu medicinsku njegu. Područni zapovjed nik je čitavo vrijeme boravio u vili osamdeset kilometara iza fronta." Kao odgovor na takve loše rezultate, Stilvvell je Chiangu dao svoj prvi memorandum o reformi vojske. Zastupao je organiziranje manje, djelotvornije vojske, novog zapovjedničkog sustava i iskorjenjivanje neučinkovitih zapovjednika. Chiang mu je na to odgovorio šalbom da se Kinu tretira kao manje vašnog saveznika radi toga što njiho vi predstavnici nisu bili uključeni kod savezničkog vojnog planiranja. Razlog je bil a sigurnost; George Marshall je odbio dopustiti predstavnicima nacionalista da p risustvuju sastancima angloameričkih načelnika stošera - njegov oprez bio je opravdan pošto su Japanci razbili kineske šifre i mogli su bilo kad pročitati što god bi dolazilo ili odlazilo iz Chongqinga.7 Generalisimus je iznio šTri zahtjeva" u kojima je zatrašio pomoć američkih divizija u na padu na Burmu, 500 novih aviona i povećanje dostave pomoći u programu posudbi i zaku pa na 5.000 tona mjesečno. Sva tri zahtjeva bila su nerealna; SAD nije imao dovolj no ljudi da ih šalje u Burmu i Kinu, a sve avione i zalihe koje su imali slali su u Britaniju i SSSR. Krajem lipnja je Chiang prijetio da će istupiti iz rata ako ne bude po njegovom. Gospođa Chiang je ukorila Stilvvella radi toga što nije učinio dovo ljno za rešim i govorila ljutito o snazi onih koji traše mir." Kinezi nisu bili u potpunosti u krivu što se tiče njihovih šalbi. Nikad nisu bili na i stoj nozi s Britanijom i SSSR-om što se tiče američke pomoći. Takva je bila priroda veli ke strategije antifašističkog saveza. Dokle god se Roosevelt dršao politike šPrvo Europa ", Kina je uvijek dolazila na drugom mjestu. ZAMKStNI sAVtZ Za komuniste je na početku 1942. američka prisutnost u ratu malo značila. Oni su imali probleme koje su morali odmah rješavati. Japanska kampanja Sva tri, koja je nastu pila nakon propasti Stotine regimenti, je ozbiljno oslabilo bazu u sjevernoj Kin i. šStvari su bivale sve gore, sve dok nismo došli u veliku nevolju kad smo svakim d anom imali sve manje šitarica, ulja i soli, posteljine, odjeće i novca", pisao je Ma

o.y Kao i H. H. Kong, vodstvo KPK je ubrzalo tiskanje novčanica da bi poplaćalo svoje raču ne i, kao i u nacionalističkim područjima, to je još više ubrzalo inflaciju. Dok su cije ne hrane vrtoglavo rasle, pokretani su programi za ubrzanje proizvodnje kojima s e vršio pritisak na seljake i farmere. Masama se propovijedala štedljivost. Rođen je n ovi partijski mit, produktivnost područja Yenana. Ustvari, Politbiro je pronašao nov i izvor prihoda.1" Od 1942., kao što je pokazao povjesničar Chen Yung-fa u svojoj epohalnoj studiji, op ijum je postao najveći izvor poreza za bazu, a njim se bavila Lokalna proizvodna k ompanija i spominjala to u svojim spisima kao švanjsku trgovinu", šposebni proizvod" i šsapun". Iako je upotreba opijuma zabranjena u komunističkim područjima, Crvena arm ija i trgovci su ga izvozili. Jedan viši dušnosnik kazao je sovjetskom savjetniku Pe tru Parfenoviču Vlađimirovu da je, iako prihvaća da su narkotici moralno za osudu, Pol itbiro odlučio dati im presudnu financijsku ulogu. Do 1943. su komunisti proizvodi li gotovo milijun kutija opijuma godišnje. Sljedeće je godine zarada od droge iznosi la 40 % ukupnog prikupljenog poreza. Ova trgovina je, naravno, bila dobro skrivana u povijesnim knjigama koje su pisa ne nakon 1949., kao što nisu ni spomenuti kontakti komunističkog špijuna Pan Hanniana, Wang Jingvveija i kolaboracionističkog rešima u Nanjingu, od kojih su svi šeljeli osn ašiti svoju poziciju protiv zajedničkog neprijatelja, nacionalista. Vladimirov također piše o komunističkom časniku za vezu u japanskom vojnom stošeru koji se slobodno kretao između neprijatelja i Armije četvrte rute u donjem toku rijeke Yangzi. To je bio el ement koji je ostao dobro sakriven unutar strategije Crvene armije izbjegavanja vojnih okršaja s Japancima nastale nakon poraza iz 1940. i 1941. Vladimirov je 194 2. primijetio da su komunisti šdugo izbjegavali aktivno i pasivno djelovanje proti v agresora." Idućeg siječnja je napisao da je njihovoj vojsci šstrogo naređeno da ne izv ode nikakve snašne operacije ili akcije protiv Japanaca, da se povlače pred napadima i traše, ako je moguće, primirje."" Neke bitke bile su neizbješne, pošto su osvajači pokrenuli nekoliko neprekidnih napada protiv komunističkog područja - između ljeta 1941. PIO III. RATOVI ft E 2 K R A) A i kraja 1943. zbile su se četiri odvojene japanske ofenzive na Jedanćstu diviziju Crvene armije koju je vodio Lin Biao. Napadi su trajali duše od godine dana i u n jima je sudjelovalo 230.000 ljudi. Ipak, dokazi koje su skupili američki i ruski p romatrači pokazuju da su komunisti ratovali znatno manje nego što su tvrdili, a zasi gurno manje nego nacionalisti. No, mit da je KPK bio osnovni izvor orušanog otpora i dalje traje kao jedan od glavnih izvora zahtjeva na legitimitet koji rešim kori sti od 1949. //Iako je objavljen 1974., Vladimirovljev opis su ignorirali autori koji su širili priču KPK-a o njihovom herojskom otporu protiv Japanaca, koji također nisu spominjali ni trgovinu drogom. Isto tako, iako ga je Chen Yung-fa detaljno opisao 1995., opseg umiješanosti KPK-a u trgovinu narkoticima jedva da je primijećen , sve dok ga nisu prezentirali kao veliko otkriće oko jedno desetljeće poslije. Op.a .//rU bazi je tih godina Mao razvijao svoju filozofiju u spisima o politici i umjetn osti koji će postati komunističko sveto pismo i pojačavao svoju moć čistkama protiv šfrakcij a koje su nekada postojale i odigrale štetnu ulogu u povijesti naše Partije". Najist aknutija meta bio je zastupnik ujedinjenog fronta sklon Moskvi, Wang Ming, koji je pretrpio posljedice trovanja i bio politički marginaliziran zajedno sa svojim s uradnicima. šKampanja ispravljanja" je napadala šsubjektivizam, sektaštvo i partijski formalizam".

Prvo se odnosilo na poznavanje marksizma i lenjinizma te zanemarivanje njegove praktične primjene. Drugo je obuhvaćalo bilo koga tko se nije u potpunosti povinovao autoritetu Centralnog komiteta. Treće se odnosilo na sve one koji su se koristili formalnim izrazima koje obični ljudi nisu razumjeli - Mao je to usporedio s šdugačkim , smrdljivim zavojima s nogu lijene starice koje treba odmah baciti u zahodsku ško ljku."" Nametnuta je Maova šmasovna linija", novi intelektualci KPK-a koji su stizali u Ye nan, a da nisu prošli Dugi marš, na skupovima su denuncirani i terorizirani. To je i mponiralo otvrdnulim veteranima koji nisu imali vremena za obrazovane regrute iz Shanghaja i buršujske krugove. Pisac Wang Shivvei, koji je kritizirao Maa u eseju nazvanom šDivlji ljiljani", iskorišten je kao šrtveno janje. Uhićen je, no Predsjedavaj ući je naredio da ga se ne pogubi već iskoristi kao upozorenje za ostale. čovjek koga su opisivali kao šmladića sa sivim, ispaćenim licem" konačno je pogut>ljen odsijecanjem glave 1947." Na jesen 1942. je započeo špokret istrašivanja kadrova" pod Maovim šefom političke policij e Kang Shengom, ekvivalentom nacionalističkog Dai Lija koji je bio jednako zastrašuj ući i jednako okrvavljenih ruku. Partija je došivjela značajan poraz na jugu kad su Daijevi ljudi eliminirali mnogo l okalnih organizacija i gerilskih jedinica nakon što su zauzeli provincijski komite t u Jiangxiju. No, čistke koje je organizirao Kang Sheng bile su usmjerene na bazu u Yenanu, za koju se govorilo da je puna in-filtriranih nacionalističkih agenata. špijuna je bilo šposvuda kao muha", upozoravao je Predsjedavajući. Ta definicija prim jenjivala se na svakoga za koga se mislilo da ne misli identično kao ostali. Kraje m godine se špokret istrašivanja" pretvorio u špokret spašavanja", koji je omogućavao osum njičenima da se spase priznanjem pod mukama. Do srpnja 1943. je bilo uhićeno 1.000 šne prijateljskih agenata", od kojih je polovica priznala svoje zločine. Njihovo istraši vanje je pokazalo da su pridošlice u bazu 70 % politički nepouzdane. četrdeset tisuća član ova Partije je izbačeno uslijed vala samoubojstava koja su se dogodila pod utjecaj em lova na vještice. Naposljetku je voda shvatio da je pretjerao. Naredio je prest anak špokreta spašavanja" i priznao na sastanku daje bilo nekoliko pretjerivanja; mo rao se triput nakloniti svojoj publici prije nego što su mu aplaudirali.15 Ipak, glavni cilj bio je postignut i ustanovljen obrazac za budućnost. KPK je mora la biti očišćena od svih skupina koje bi mogle izazvati Maa, čiji se kult ličnosti ubrzano razvijao. Vodeći rukovodilac Partije Liu Shao-qi entuzijastično je ustvrdio da šVodst vo Mao Zedonga prodire svugdje." Pjesma šIstok je crven" proglasila ga je za šVeliko g Spasitelja naroda", a učenike u školama u bazi učilo se da izgovaraju šMi smo svi dobr a dječica Predsjedavajućeg Maa.""' U tom procesu su nevinost i krivnja bili besmisleni; ako je vodstvo zahtijevalo dokaze grijeha, okrivljenik ih je sam morao prušiti. Misaona podloga čitavog procesa je govorila da je mali, potpuno lojalni pokret bolji nego velika crkva. Bolji j e bi pokret kojim bi se upravljalo strahom i koji bi bio utemeljen na ideologiji koju bi Mao mogao definirati - i redefinirati po potrebi - nego partija koja bi dala prostora raspravama i različitim idejama. No, najbolje je bilo malo vodstvo kojim bi dominirao jedan čovjek. Maova sloboda djelovanja je još više proširena nakon što je Staljin 1943. raspustio Komi ternu u sklopu geste koja je govorila da će se za vrijeme rata pojedinačne nacionaln e komunističke partije morati brinuti same za sebe. Status Maa i KPK-a porasli su kad je Chiang 1944. dozvolio skupini od osam američkih vojnika i diplomatu Johnu S erviceu da postave bazu u Yenenu - nazivali su ih ,,Dixie misijom" jer su se nal azili na pobunjeničkom teritoriju. Komunisti su se pobrinuli da posjetitelji ništa n

e doznaju o kampanjama ispravljanja, a bijeli mak je uništavan uz putove kojima su se kretali. DIO III RATOVI BEZ KRAIA Dixie misija se nalazila oko kilometar od Yenana. Nije bilo tekuće vode, a zahodi su bili dosta udaljeni. Amerikanci su šivjeli u pet metara dugačkim tunelima koje su iskopali u brdu i spavali na krevetima sačinjenim od dasaka nabačenih na okvire. Pr ozori su bili prekriveni papirom umjesto stakala, a grijali su se ugljenom od čije g je dima svima bilo loše i koji je prijetio da će ih ugušiti ako vrata budu duše vremen a zatvorena. Domaćini su često organizirali večere, a donijeli su i projektor te prika zivali filmove u prepunim kućama. Bilo je i večernjih plesova - prvi je bio uz stari gramofon, a drugi uz sastav koji se sastojao od Kineza s usnim harmonikama, vio linama, flautama i instrumentima sličnima bendšu. Amerikanci su ih naučili svirati kon gu. Mao i Zhu De bili su redoviti posjetitelji; Predsjedavajući se pojavljivao u b ijeloj majici i hlačama tamne boje te plesao s djevojkama. Amerikanci su izvještavali da su komunisti demokrati koji šele surađivati s KMT-om i r eformirati Kinu. Skupina američkih reportera koji su uskoro stigli stvorili su jed nako povoljnu sliku, iako su Teddy White i Annalee Jacobv iz Timea zapisali kako je Mao bio objekt španegirika... izrečenih gotovo do mučnine robovskim riječima". U Was hintonu je Roo-sevelt njegovao ideju da su kineski komunisti šagrarni socijalisti" ; Chian-gova upozorenja o njihovoj pravoj prirodi odbacivao je kao molbe diktato ra kojeg mora u tom trenutku podršavati, no kojeg bi uskoro VVashington mogao nago voriti na stvaranje koalicije s komunistima.17 Maovo formalno posvećenje je odgođeno do kraja rata, na Sedmom kongresu KPK-a koji j e odršan između travnja i lipnje 1945. Liu Shaqui ga je slavio kao šne samo najvećeg rev olucionara i dršavnika u kineskoj povijesti, nego i kao najvećeg teoretičara u kinesko j povijesti". Novi ustav je centralizirao vlast i podignuo urbana područja iznad u rbanih. Mao je naglašavao vašnost šregeneracije kroz naš samostalni trud". šPouzdavajući se u snage koje sami organiziramo, mošemo pobijediti sve kineske reakcionare", dodao je. šKina se proteše ogromnim područjem i na nama je da ga pometemo, centimetar po cen timetar." Nakon što je toliko postigao, Predsjedavajući je mogao posegnuti za krinkom jedinstv a. Wang Ming je natjeran da napiše samokritiku. Nakon toga su on i vođa boljševičkih pov ratnika Bo Gu izabrani u Centralni komitet, iako na dva zadnja mjesta. Mitologiz irana djela KPK na Dugom maršu i u Yenanu bila su korisna iz propagandnih razloga, no tokom tih ratnih godina Mao se osigurao đa je na čelu partije koja se moše pobrinu ti za osnove revolucije koja će popratiti vojnu pobjedu, a koju je uvijek smatrao nušnom za zadobivanje kontrole nad Kinom. Dok se manje surovi i ZAMRSE NI SAVE Z manje usredotočeni Chiang konstantno bavio vođenjem administracije u vojsci koja je bila preslabo opremljena za rat koji je vodila, Mao je gradio dvoglavi stroj koj i će u potpunosti iskoristiti slabosti domaćih neprijatelja i ostati u dobroj formi da bi preuzeo kontrolu nad Kinom potpunije nego ijedna vlast od razdoblja dinast ije Qing. U međuvremenu su nacionalisti dobili simbolični poticaj kad su se Sjedinjene Dršave i Britanija 1943. odrekle svih teritorijalnih prava na dijelove Kine. Trenutačni pra ktični učinak ovog poteza, koji se vremenski podudarao s raspadom Komiterne, nije bi o nikakav, pošto su Japanci preuzeli sve koncesije stranaca nakon Pearl Harboura i smjestili sve zapadnjake u sabirne logore. Uz to, Amerika nije ni imala nikakve baze u Kini. No, skinuto je jedno pitanje s dnevnog reda poslijeratne Kine i Ch

iang je čestitao Britancima što su izvojevali moralnu pobjedu nad samima sobom. Nakon smrti časnog Lin Sena, Generalisimus je preuzeo naslov predsjednika Kineske Republike, a chongqinški rešim je počeo uljepšano prikazivati političku situaciju. Ošivljeno je Narodno političko vijeće u kojem su bili komunisti i šest drugih stranaka Demokrat ske Federacije. Ono što je izgledalo kao korak prema liberalizaciji ustvari je bio trik; mjesta se nisu više dodjeljivala svakoj pojedinačnoj skupini, a tri četvrtine čla nova se biralo. Bio je to lukav plan KMT-a, koji je kontrolirao birališta. Manje s u stranke izgubile zagarantirana mjesta. Komunisti i Demokratska Federacija su b ojkotirali izbore. Chiang je sada mogao jednostavno tvrditi daje on pokušao sastav iti zajedničku vlast, no drugi su odlučili odbaciti izbore. Takva demokratska stajališta zasigurno nisu bila vidljiva u knjizi nepoznatog auto ra Sudbina Kine, koju je Chiang potpisao koa svoju, nakon čega je automatski posta la bestseler i nušno štivo za sve koji su se šeljeli uspeti u redovima nacionalista. B ilo je to izrazito konzervativno djelo koje je insistiralo na nadmoći kineske trad icije i potrebi za redom i disciplinom. Za sve probleme zemlje okrivljeni su str anci. S obzirom na reakciju koju bi mogla izazvati u Americi, plan za prijevod n a engleski jezik je odlošen, najvjerojatnije na Meilingin prijedlog. Američko Minist arstvo vanjskih poslova klasificiralo je primjerak kineskog originala kao švrhunsk u tajnu" da bi se izbjeglo neugodno curenje informacija. Autor je ipak dobio ord en Legije časti, najviše američke počasti koju moše primiti neki stranac.'8 Kina je u razdoblju od 1942. do 1943. prošivljavala niz prirodnih nepogoda. Bilo j e poplava i loših ljetina, a skakavci su poharali središnji dio zemlje. Glad je pogo dila Henan gdje 1942. nije bilo kiše i gdje je vojska nacionalističkog generala Tang Enboa uzela između 30 i 50 % prinosa farmi. DIO III. - RATOVI BEZ K R A IA Američki obavještajac Graham Peck vidio je beskrajne rijeke izbjeglica kako se kreću u z tračnice, padaju i na mjestu umiru, dok se neki drše za vagone škao mravi na mrtvom crvu... Stotinama su milja tračnice bile prekrivene leševima onih koji su bili presl abi da se drše vlaka". Ljudi su bili ugurani u vagone tako tijesno da se nisu mogl i micati. Obitelji su prodavali svoju djecu. Ljudi su često jeli koru s drveća. Raširi o se kanibalizam; priča se da su majke razmjenjivale djecu s riječima: šPojedi moje, j a ću pojesti tvoje." U posjeti Henanu je Teddy White iz Timea procijenio da je od gladi umrlo dva milijuna ljudi. Mnogi su uspjeli pobjeći iz provincije, no jednako toliko ih je umrlo. U jednom okrugu od 150.000 ljudi, dvije trećine stanovnika ni je imalo ništa za jesti; 700 ih je umiralo svakog dana. Nakon što su čuli za katastrof u, u Chongqingu su naredili da se ne naplaćuje porez na tom području, no lokalne voj ne jedinice su odgovorile da je porez već prikupljen i da se ne moše vratiti. U ratnom glavnom gradu je VVhite dobio dozvolu za audijenciju kod Chianga, koji je kazao da je naredio oprost poreza, pa bi prema tome seljaci trebali biti u re du. Kad mu je novinar pokazao fotografije pasa koji jedu leševe, Generalisimus se naljutio zato što njegove naredbe nisu izvršene. Zapisao je podatke na malom bloku. Poduzete su sankcije i šurno su poslane šitarice. Vojska je čak vratila nešto hrane selj acima.1'' Bilo je to razdoblje bez većih sukoba s Japancima, no manje bitke su i dalje traja le. Stilwell je šurio s planovima da ponovno zauzme Burmu s kineskim trupama koje su, kao i on, nakon kampanje pobjegle u Indiju. Tamo su ih obučavali Amerikanci i direktno su dobivali svoje nadnice, za razliku od Kine, gdje su dobivali ono što b i ostalo nakon što bi časnici pokupili gotovo sav novac. Imali su zdravstvenu skrb i pristojno se hranili: u prosjeku su dobili deset kilograma. U isto vrijeme je J oe Ocat nadgledao formiranje snaga u jugozapadnoj Kini koje su trebale napasti B

urmu s istoka, dok su trupe iz Indije trebale udariti sa zapada. Nakon što je neko vrijeme bio nepopustljiv sa svoja Tri zahtjeva, Chiang je dobio 5.000 tona mjes ečne pomoći, no Stilvvell je odlučivao kako će biti raspoređena. Kinesko kritiziranje Stilvvella uskoro se čulo i u Washingtonu. Chiang je poslao T . V. Soongu poruku da se pošali Amerikancima da je Stilvvell ščovjek koji ni malo ne c ijeni organiziranje, konkretno planiranje i provođenje planova." Predsjednikov asi stent Lauchlin Currie, koji je bio sovjetski tajni agent, predlošio je da opozovu Stilvvella. Marshall je odbio. Neometen, Joe Ocat je napisao: šKineska vlada je st ruktura zasnovana na strahu i_ korupciji, i vodi je neuk, samovoljan i tvrdoglav čovjek." ZAMRšENI SAVEZ 1943. je šgospoda Carica", kako je Stilvvell nazvao gospodu Chiang, ošivjela kinesko -američke odnose kad je odletjela u Nevv York u zakupljenom TWA Stratolineru, ispoče tka isključivo radi njenih višestrukih boljki koje su uključivale bolna leda, zube i s inuse, osip na koši, nesanicu, iscrpljenost i bol koji je trpjela nakon stoje ozli jedila rebra u nesreći u Shanghaju 1937. Nakon mjesec dana provedenih u bolnici, M eiling je avionom obišla čitavu zemlju, potpomognuta novcem Henry Luceovog Time-Life novinskog carstva. Postala je prva šena i prva Kineskinja koja je govorila na sje dnici kongresa, predstavljajući suprugovu strategiju da treba šne prihvatiti nečasno n euspjeh, već slavno riskirati." Nije dobila ovacije. Boravila je u Bijeloj Kući, no donijela je svoje svilene plahte. Išla je po čitavoj dršavi i govorila na velikim skup ovima, a i pojavljivala se kao počasni gost na gala-većerima na kojima su prisustvov ale holivudske zvijezde. Namjeravala je podići javnu potporu svojoj zemlji, prikupiti donacije i uvjeriti R oosevelta da pošalje još aviona. Kad je razgovarao s njom, Roo-sevelt je nije smjest io na kauč pored sebe, već na stolicu nasuprot njega, sa stolićem za kartanje između nji h, da ne bi na njemu pokušavala koristiti svoje zavodljive čari. Postajala je svakim danom sve drskija i uskoro je Roosevelt šelio da ode iz Bijele kuće. Došlo je do neug odnosti kad je epska priča Tedđva Whitea o gladi u Henanu preko nepašljivog cenzora došl a na stranice Luceovog časopisa. Kad je čula za to, gospoda Chiang je lobirala da je izdavač ne objavi i da otpusti dopisnika. Luce je odbio otpustiti Whi-tea, no rep ortaša je svedena na svega 750 riječi, a svaki spomen neuspjeha dušnosnika, korupcije i gnjeva seljaka bio je uklonjen iz teksta. Skriveni motiv dolaska bio je Meilingin odnos s republikancem kojeg je Roosevelt pobijedio na izborima 1940., Vvendellom Willkiejem. U sklopu ratnog dvostranačja, FDR //Franklin Delano Roosevelt, op.prev.// je na jesen 1942. poslao entuzijast ičnog biznismena i političara u Chongquing, gdje ga je oštri Stilvvell upoznao i proko mentirao kao ščovjeka uronjenog u sapun i ulagivanje." Jedne večeri su i VVillkie i Meiling nestali s prijema. Prema jedinom izvoru koji se bavio tom temom, američkom izdavaču Gardneru Covvlesu, koji je pratio republikanc a, Chiang je nešto kasnije stigao u kuću u kojoj su boravili dvojica Amerikanaca. šBio je vidljivo ljut", piše Covvles. Jurio je kroz kuću, pretrašivao sobe, virio pod krev ete i otvarao ormare. U 4 sata ujutro, dugo nakon što je Generalisimus otišao, špojavi o se dobro raspološeni VVillkie, samodopadno se dršeći kao mladi student koji je prove o uspješnu noć s djevojkom. Nakon što je podrobno opisao što se dogodilo PIO III. - RATOVI BEZ K R A ) A između gospođe i njega, kazao je da ju je pozvao da se vrati u VVashington s nama."2 0 Covvles mu je napomenuo da se moše odreći bilo kakve nade da će po drugi put biti nomi niran za predsjednika ako izađe iz aviona sa suprugom kineskog vođe. Meiling je bila

, priznao je on šjedna od najljepših, najinteligentnijih i najseksipilnijih šena koju je itko od nas dvojice upoznao", no u Chongquingu je već bilo govorkanja medu novi narima radi načina na koji su flertovali u javnosti. Za vrijeme doručka je političar k azao svome prijatelju da je u pravu i poslao ga da povuče poziv, objasnivši mu kako da ude u njezin privatni stan na najvišem katu bolnice, gdje su se očito susreli pro tekle noći. Kad joj je Covvles prenio poruku, pobješnjela prva dama Kine ga je izgre bla dugačkim noktima po obrazima, tako da je nosio ošiljke na licu tjedan dana. Tokom svoje američke turneje iduće godine, Meiling je pozvala Covvle-sa na večeru na čet rdeset i drugom katu VValdorf-Astoria tornjeva koje je iznajmila. Rekla mu je da joj je na prvu bračnu noć Chiang Kai- shek kazao da vjeruje u snošaj samo radi začeća, i da njih dvoje, pošto on već ima sina, neće nikad spavati skupa. Ova vrlo neuvjerljiva priča trebala je vjerojatno biti nekakva poruka VVillkieju. Nakon toga je rekla Co wlesu da potroši koliko god treba da bi uspio osigurati VVillkieju republikansku p redsjedničku nominaciju i pobjedu na izborima; Kina će mu vratiti sve što potroši. šAko VV endell bude izabran, tada ćemo on i ja vladati svijetom", kazala je Covvlesu. šJa bi h vladala Istokom, a VVendell Zapadnim svijetom." Bilo je to, kako kaše izdavač, špotp uno suludo, no bio sam tako opčinjen jednom od najimpresivnijih šena toga vremena, d a te večeri nisam bio u stanju odbaciti ništa što bi mi rekla." Na njezinu šalost, VVill -kiejevo liberalno ponašanje ga je lišilo nominacije, te je umro od srčanog napada ned ugo prije predsjedničkih izbora 1944. Nije to bio jedini poraz Gospode Chiang. Njezin muš, za koga se govorilo da ima lj ubavnu vezu sa svojom medicinskom sestrom, zamjerao joj je isticanje u Sjedinjen im Dršavama. Priča se da su se često svađali, no njezina je ambicija bila neutašiva. U Kin i je uvukla nesvjesnog Stilvvella u zavjeru, koju je organizirala sa svojom sest rom, kojom su se htjele riješiti generala Hea, a mošda čak i preuzeti mjesto ministra obrane. Krajem 1943. je opet bila spremna da se šepiri na svjetskoj pozornici, ovo ga puta u društvu svoga muša. Pozornica je bila samit u Kairu kojem su prisustvovali Roosevelt i Churchill - Staljin se nije pojavio i čekao je da mu se dva Zapadnjak a pridruše na sljedećoj konferenciji u Teheranu (jedan od ZAMKM NI sAVtZ njegovih motiva bila je i šelja da izbjegne susret s Chiangom, koji bi Tokio mogao shvatiti kao razlog za napad na istok SSSR-a).21 Samit se odršavao od 23. do 26. studenog u kompleksu vila i hotela u blizini Kaira . Na susretu je Roosevelt provodio više vremena s Chiangom nego s Churchillom, koj eg je iritirao ščitav taj posao s Kinezima". Predsjednik se bojao da bi previše susret a s Britancima moglo biti loše prihvaćeno u Kremlju, no također je šelio da istraši vođu nac ionalista. Ne zna se da li je Gospođa Chiang formalno pozvana, no ostavila je snašan utisak kad je sjela na konferenciji s tri dršavnika u crnoj haljini od satena s i zrezom sa strane. Koristila je svoje znanje jezika da bi kontrolirala diskusiju kad je bila riječ o Kini, prekidajući prevodioca sa svojom verzijom onoga stoje njez in muš šelio reći i prenoseći mu komentare ostalih. U jednom je trenutku pokazala, kako je to rekao britanski načelnik stošera Alan Broo-ke, šjednu od najljepših nogu koje sam vidio." šTo je izazvalo komešanje među svima prisutnima te mi se čak učinilo da sam čuo prig ušeno zavijanje iz grupe mlađih članova", dodao je u svoj dnevnik. Ignorirajući kao i ob ično propagandu Pokreta novog šivota protiv cigareta, Meiling je pušila cigaretu za ci garetom na dugačkom cigaršpicu. Imala je problema s očima; kad se posavjetovala s Chur chillovim doktorom on joj je rekao da bi joj bilo bolje da se previše ne napreše. Njezin je suprug konstantno remetio koncentraciju ostalima mijenjajući mišljenje oko toga da li da pošalje trupe u osvajanje Burme. Kad su se susreli zapovjednici stoše

ra, kineski je odbio ponuditi bilo kakve prijedloge, što je natjeralo Georgea Mars halla da izgubi šivce. Glavni cilj nacionalista bio je uspostaviti kineski pološaj u nutar saveza i navesti Roosevelta da im obeća još pomoći. Chiangovi su značajno napredov ali na večeri s predsjednikom, koji im je obećao snašnu desantnu operaciju na Burmu pr eko Bengalskog zaljeva, da bi prušio vojnu potporu kineskoj invaziji. Rekao je daj e Kina jednakovrijedan član Velike četvorke, da će dobiti natrag Mandšuriju, Formozu (Ta jvan) i otoke Pescadores, a da će otoke Ryu-kyu na dalekom sjeveru podijeliti sa S SSR-om. Amerika i Kina su se slošile da u budućnosti priskoče jedna drugoj u pomoć, no G eneralisimus nije ništa uspio sa zahtjevom za organizacijom američko-kineskih načelnik a stošera, niti da se Kina pridruši postojećem angloameričkom strateškom tijelu. Roosevelt je znao da bi Marshall odbio oba prijedloga. Chiang je zamolio za pomoć od devedeset divizija, milijardu dolara zajma i 100 mil ijuna dolara u zlatu za korištenje kineske radne snage u izgradnji velike američke z račne baze u Sichuanu. Također je dao do znanja PIO III. - RATOVI REZ KRAJA da će Kina preuzeti Tibet. Kad je Roosevelt rekao da smatra da Hong Kong treba vra titi Kini, kineski je voda odgovorio da će ga učiniti slobodnom lukom. šena i on su lj ubazno slušali dok je predsjednik davao razloge za koalicijsku vladu između nacional ista i komunista, no nije ni najmanje odstupio od svog stava. Amerikanci su se također slošili da pošalju tajnu misiju da radi s policijom Dai Lija; sva pomoć i stručni kadar dan Kinesko-amerićkoj organizaciji za suradnju, koji je tre bao biti iskorišten protiv Japanaca, ustvari su većinom koristili za maltretiranje d omaćih neprijatelja rešima. Njihov glavni stošer u šSretnoj Dolini" pokraj Chonquinga po stao je ozloglašen kao mjesto bezrazlošnog zatvaranja, mučenja i smrti - predšasnik drug ih američkih kolaboracija s političkim policijskim snagama autoritarnih vlada. Roosevelt je tvrdio da ga je impresionirao Chiang. U emitiranju njegovog šćaskanja k raj ognjišta" nakon što se vratio doma, hvalio je Gene-ralisimusa kao šneustrašivog čovjek a... velike vizije (i) velike hrabrosti." Nakon stoje napustio Kairo, Generalisi mus je dobio vijesti o zavjeri nekih mladih oficira - da ga otmu nakon povratka i natjeraju ga da smijeni svoje reakcionarne i korumpirane pomoćnike. Urotnici su pristupili Amerikancima, no nisu izazvali nikakve simpatije. Dai Li ih je uhitio , a Chiang je naredio smaknuće vođa zavjere. Sam.it je mošda i dobro prošao, no uskoro su stigle loše vijesti od predsjednika. Pod jakim pritiskom Staljina u Teheranu, zapadnjački su se saveznici odlučili za invazij u na Francusku 1944. da bi otvorili drugi front protiv Hitlera. Ta će akcija zahti jevati sva raspološiva desantna vozila, pa je tako Roosevelt odlučio odustati od nap ada na Burmu s mora. To je, kako je odgovorio Chiang, izazvalo šozbiljne strahove" - rezultiralo je njegovom odlukom da ne poduzme planiranu kopnenu ofenzivu u sj evernu Burmu iz jugoistočne Kine. Stilvvell je bio jednako zbunjen razvojem događaja i, pogotovo, nesposobnošću Roosevelta da ostane pri jednoj odluci. šKratko iskustvo s međunarodnom politikom potvrdilo je moje uvjerenje da bi bilo bolje voziti smetla rski kamion", zapisao je on. Usprkos njegovom grubom odgovoru na Rooseveltovo odustajanje od desanta na Burmu , Chiang je ipak odlučio izvesti napad da bi pokazao što sve Kina moše postići. 21. pros inca 1943. Stilvvell je poveo 50.000 kineskih vojnika koji su bili obučeni u Indij i preko granice, dok se drugi dio vojske u Yunanu - Divizija Y - kretao prema kl ancu Salvveen na istočnoj granici. Indijske trupe - Divizija X -kretale su se uz l jutite okršaje kroz ZAMRSE NI SAVE Z 360 kilometara dšungli, močvara i 2.000 metara visokih planina da bi napale strateški

bitne gradove i otvorile neometanu dostavnu liniju prema Kini. Vodeći svoje ljude, šezđesetjednogodišnji Stilvvell je prolazio sve što su prolazili i oni te je napisao na kon jednog uspona: šPotpuno van forme. Nemam zraka, noge su mi slabe... Nakon uspo na sam se osjećao poput starca."22 Chiang je zadršao snage iz Yunana na granici, odlučan da ne izgubi u Burmi i zadrši po d kontrolom autonomaške tendencije guvernera provincije. No, američki pritisak, uklj učujući i poruku od Roosevelta koji je prijetio da će ukinuti dostave pomoći, natjerao g aje da naredi Diviziji Y da napadne preko strmog riječnog područja prema podnošju Hima laja, gdje je čvrsta japanska obrana sprečavala da se napreduje brše od tridesetak kil ometara mjesečno. šGenerali su bili očajni, ljudstvo besmisleno potrošeno, municija rasi pana, a orušje loše korišteno i zapostavljano", napisao je američki diplomat John Paton Davies.2' 7. ošujka 1944. Divizija X je zauzela svoj prvi cilj, grad Maingkvvan. Započeo je ra d na cestama i cjevovodima prema Kini. Dok su vojnici napredovali na uskotračnoj šel jeznici iz Mandalava prema Myitykini, Frank Merril, komandant američke komandoske jedinice koja je sudjelovala u napadu, došivio je srčani napad, a njegovi su vojnici teško patili radi bolesti i ranjavanja. Pobjeda u bitki za Myitkyinu ostvarena je nakon dva teška mjeseca. šKiša, kiša, kiša, blat o, blato, blato, tifus, malarija, dizenterija, iscrpljenost, stopala koja trule, rane na tijelu", zapisao je Stilvvell u svom dnevniku. šOkrutna kampanja." Ipak, nakon pobjede je otvoren kopneni put prema Kini. Stilvvell se osvetio Japancima i pokazao što se moše učiniti s dobro obučenim i pravilno opremljenim kineskim trupama, u čemu mu je posebno pomoglo to što se obuka odršavala daleko od štetnog utjecaja nespos obne vojne mašinerije nacionalista. Joe Ocat dobio je svoju četvrtu zvijezdu na epol etama, te je tako imao čin koji je s njim dijelila samo nekolicina američkih časnika. Cesta od Burme za Yunnan nazvana je po njemu. Usredotočenost na Burmu je mošda djelomično kriva za slabu pripremljenost za napad koj i su Japanci poduzeli u travnju 1944. U ovom kasnom stadiju rata, Amerikanci su napredovali prema Marshallovim i Marijanskim otocima, a Carska vojska je i dalje mogla iskoristiti 350.000 vojnika s 800 tenkova i 15.000 vozila da presiječe Kinu napola. Japanci su imali nekoliko ciljeva - izolirati dio teritorija koji se pr otezao od sjevera zemlje do granice s Indokinom, koju su ugrabili od Francuza, d a bi pokuPIO III. - RATOVI BEZ KRAJA pili hranu i ostale namirnice te uništili američke baze na jugu. Vojnicima je naređeno da ne maltretiraju stanovništvo; letci su identificirali neprijatelje kao šbljedoli ke demone." Po bilo kom standardu, rane faze Operacije Ichigo (šBroj jedan") bile su izuzetno uspješne. Na svakog mrtvog Japanca bilo je četrdeset poginulih Kineza. Napredujući pre ko šute rijeke u Henan, osvajači su uništili vojsku Tang Enboa. Chiang je igrao političk u igru i odbio maknuti trupe koje su blokirale komunističku bazu na sjeveru, zadršav ajući opskrbu i pojačanja za sposobnog zapovjednika iz Cantona, generala Xuea, koji je branio Changshu, no u čiju je lojalnost sumnjao. Nakon četrdeset i sedam dana bor bi, glavni grad Hunana je pao. Japanci su nastavili napredovati prema gradu Heng vnagu koji je lešao na pruzi prema jugu. Chiang je naredio Xueu da se povuče u Sichu an.24 Kao što je i prije radio, Xue je odbio izvršiti naredbu i poslao je svoju Desetu arm iju da brani Hengvang. Claire Chennault je tvrdio da bi, ako njegovi avioni dobi ju više goriva, mogli presjeći neprijateljske opskrbne linije bombardiranjem. No, St ilvvell je odbio prijedlog. Avijatičar, iako pristran, napisao je kasnije kako su

mu generalovi pomoćnici rekli da general namjerno šeli da Kinezi izgube bitku u Huna nu, tako da bi on imao razlog da preuzme upravljanje nad čitavom vojskom. Dokaz da to mošda i nije bio samo izraz Chennaultovog animoziteta pokazuje i izvadak iz St ilvve-llovog dnevnika u kojem piše, šako Ichigo kriza bude dovoljno jaka da se riješi "Kikirikija" bez da upropasti čitavu zemlju, isplatit će se." Deset tisuća vojnika Desete armije ukopalo se u blizini Hengvanga, četiri puta brojn iji od neprijatelja. Jedan američki obavještajac vidio je da se malarija proširila, ni je bilo dovoljno orušja, a hrane je bilo dovoljno da se osiguraju dvije zdjelice r iše dnevno. No, borbeni duh branitelja bio je šapsolutno nevjerojatan." Tedđy VVhite j e napisao da je samo trećina vojnika imala puške. Jedinica kojoj se on pridrušio nije imala vozila, samo dva prastara francuska topa iz Prvog svjetskog rata. šKineski v ojnici su postigli sve što krv i meso mogu postići", napisao je. šHodali su po brdima i umirali na suncu, bez artiljerijske potpore, bez pušaka, bez cilja. Bili su osuđen i na propast." Chennaultovi avioni su padobranima spuštali ograničene količine riše, lij ekova i municije dok je grad gorio. No, Stilvvell je odbio dopustiti veće količine, jer bi to špostavilo presedan za buduće zahtjeve koje ne bi mogli ispuniti." Njegov št ab odbio je Chennaultov zahtjev za 500 tona orušja za kineske vojnike, koji su pla nirali napad na neprijateljski bok, kao šuzaludan trud." ^ A /VU\ > t fN I > A V t
kalne akcije", napisao je predsjednik. šBudućnost čitave Azije je na kocki, uključujući i ogroman trud koji su Amerikanci ulošili na tom području."26 Poslan je novi predsjednički predstavnik u Chongqing. Patrick Hurlev, visoki, brka ti, ekscentrični bivši ministar rata koji je volio ispuštati indiPIO III. - RATOVI IU Z KRAJA janske vojne pokliče, imao je zadatak da nagovori Generalisimusa da se sloši sa poveća njem Stilvvellovog autoriteta. Prijedlog je bio ponuđen i Crvenoj armiji, zajedno s dostavama pomoći za Yenan. Dva komunistička poslanika kazala su Stilvvellu da će se boriti pod njegovim zapovjedništvom, no ne i Chiangovim. U svoj dnevnik je Joe Oca t pisao sve bjesnije opise Generalisimusa, nazivajući ga šludo malo kopile (sa) širom umjesto mozga. Nemoguć je." Nacionalistički sustav, dodao je on, treba šrastrgati na k omadiće." U drugom zapisu uspoređuje KMT-ovu šseptičku jamu" i šKomunistički program. Smanji ti poreze, rente, kamate. Podići proizvodnju i šivotni standard. Sudjelovati u vlast i. Raditi ono što propovijedaš." Većina Kineza, dodao je, šočekuje crvene kao jedinu vidlj ivu nadu da će ih netko osloboditi od neumoljivih poreza, zlostavljanja vojske i G estapa Dai Lija."27 Stilvvell je natjerao Marshalla da sroči posebno otvoreno pismo Chi-angu, koje je potpisao Roosevelt, u kojem je pisalo: šViše puta sam Vas posljednjih mjeseci potica o da pođuzmete drastične akcije i oduprete se katastrofi koja se priblišava Kini i Vam a. Sada se moramo suočiti s gubitkom kritično vašnog područja... s potencijalno katastro fičnim posljedicama." Napisao je i da štreba poduzeti dramatičnu i izravnu akciju", u kojoj bi Amerikanci imali neograničene zapovjedne ovlasti. Inače, doći će u pitanje amer ička pomoć. U strahu za svoje diplomatske napore, Hurlev je zamolio Stilvvella da ne preda kineski prijevod pisma. No, general je previše ušivao u ovom trenutku da bi g a propustio. Pozvavši Chianga, on je špredao Kikirikiju taj ljuti feferon i zavalio se u stolici s uzdahom. Harpun je pogodio malo kopile točno u pleksus i probio ga. Bio je to točan pogodak, no on nije ni pozelenio ni izgubio moć govora: nije čak ni t repnuo." Kad je pročitao pisao, Chiang je samo odgovorio, šRazumijem", i neko vrijem e sjedio u tišini, tresući jednom nogom. Tada je stavio poklopac na svoju šalicu čaja. šTa gesta, pretpostavljam, ipak znači da je zabava gotova", primijetio je Stilvvell. U šaljivoj pjesmici koju je poslao supruzi, radovao se što je šrazbio facu 'Kikirikiju '". No, Stilvvell, Marshall i Roosevelt su već otišli predaleko i nije bilo nikakve alternative Generalisimusu i, ako bi on odbio, značilo bi to da su napravili velik u taktičku grešku što nisu ostavili put za uzmak. Da bi pobijedio u toj rundi, Chiang je igrao na kartu suvereniteta. Bilo je, nap isao je on špreviše očito da Sjedinjene Dršave šele zadirati u kineske unutrašnje poslove." Pristajanje na Rooseveltove zahtjeve bilo bi prihvaćanje nove vrste imperijalizma te tako njegova administracija ne bi bila ništa bolja od kolaboracionistićkog rešima VVanga Jingvveija u Nanjingu, rekao je na Centr alnom izvršnom komitetu KMT-a. Njegov govor procurio je do američke ambasade i stiga o u VVashington.2" Generalisimus je ostavio otvoren put usmjeravajući svoje kritike na Sti-lwella oso bno. U odgovoru Rooseveltu kazao je da će prihvatiti drugog Amerikanca, no da je S tilvvell nesposoban za taj posao. Tokom besane noći s 12. na 13. listopada 1944., Hurley je sastavio poruku Bijeloj kući u kojoj je pisalo da je general, iako dobar čovjek, šnesposoban razumjeti značaj suradnje s Chiang Kai-shekom." Njegov ostanak na toj poziciji mogao bi značiti gubitak Kine. Prije nego stoje poslao telegram, dip lomatski predstavnik ga je pokazao generalu. Bilo je to, napisao je Stilvvell, ška o da mi reše vrat tupim nošem."

19. listopada, Stilvvell je napisao u svome dnevniku šSJEKIRA JE PALA." Drugi, mno go blaši general, Albert Wedemeyer, imenovan je na njegovo mjesto. Nakon posljednj eg susreta s Chiangom otišao je iz Chon-gquinga bez da je dao ikakve upute svome n asljedniku, no ispričao je svoju verziju priče Nevv York Timesu. šeni je napisao kako je šokačio lopatu o klin i pozdravio se s najveselijim gnijezdom gangstera na svijet u." Stilvvell je imenovan komandantom Desete armije u Okinavvi, no rat je završio prije nego što je stigao vidjeti akciju. Chiang je odbio dopustiti mu da se vrati u Kinu. Posjetitelj u njegovom domu u VVashingtonu čuo ga je kako kaše da bi mu bila čast slušiti u Crvenoj armiji. Umro je u snu u listopadu 1946. Nakon smrti svog dug ogodišnjeg oponenta, Generalisimus je prisustvovao memorijalnoj slušbi u Nanjingu i dodijelio mu posmrtne počasti. Weermeyer, vojnik hollvvvoodskog izgleda, također je šelio reformirati i unaprijedit i kineske snage, no bio je mnogo konstruktivniji i postizao neke dobre rezultate . Nacionalisti su čvrsto obranili američku zračnu bazu u Hunanu koju su napadale nepri jateljske trupe u povlačenju iz akcije Ichigo. Wedermeyer je napravio planove za v eliku ofenzivu preko juga zemlje i dao odobrenje da 18. prosinca 1944. sedamdese t i sedam Stratofor-tress bombardera bombardira Wuhan zapaljivim bombama, nakon če ga su uslijedili napadi manjim bombarderima lociranima u okolici. Vatre su gorje le tri dana, uništavajući japanske dokove, skladišta i zrakoplovnu infrastrukturu. Na političkom planu bilo je značajno to što je T. V. Soong uzdignut na mjesto koje bi bilo ekvivalentno poziciji premijera. Iako je patio od šelučanih problema i nesanice , Generalisimusov je šurjak je popravio stanje u vladi i postavio na mjesto minist ra financija bivšeg gradonačelnika ShangDIO III. - RATOVI BEZ KRAJA haja kojeg je pratila reputacija djelotvornog i poštenog čovjeka. Iako je general He i dalje bio vječiti načelnik stošera, uspješniji general Chen Cheng postao je ministar rata. Mada nije pokazivao šelju za korjenitom promjenom, činilo se da Chiang prepozn aje potrebu za ojačavanjem rešima. Patrick Hurlev je zamijenio diplomata Clarencea Gaussa na mjestu američkog ambasad ora i započeo s pokušajima da spoji nacionaliste i komuniste. 7. studenog 1944. je o dletio na tjednom letu dostavnim avionom Dixie misije. Hurlev je bio visok i dob ro odjeven muškarac s rimskim crtama lica. Rođen je u Oklahomi te je radio kao rudar i kauboj prije uspješne odvjetničke prakse, a poslije se dao u politiku i postao se kretar za ratna pitanja za vrijeme administracije predsjednika Hoovera. Taj pološa j dao mu je pravo da naziva sebe šgeneralom", što je volio raditi, kao i nositi unif ormu prepunu medalja. Mošda je u VVashintonu i poznavao situaciju, no u Kini je bi o potpuni stranac. Nazivao je Generalisimusa ,,Mr. Shek", a izgovarao ime Predsj edavajućeg KPK-a šMoose Dung."2* Bilo je također i sumnji u vezi njegovih mentalnih sposobnosti - američki savjetnik Arthur Young nazvao ga je šsenilnim starcem koji ne moše zadršati misli niti na jednoj temi." Na večeri u Chongquingu je nazdravio niskoj, smeđokosoj novinarki Timea Anna lee Jacobv rekavši joj: šNajvašnija osobo na svijetu, moja visoka, plavokosa bošanska ne vjesto." I alkohol je tu vjerojatno igrao svoju ulogu - jedan novinar se sjeća da ga je predstavnik zadršao na piću tri sata prije nego što su sjeli pojesti ručak. Na putu u Moskvu ranije iste godine, Hurleva je impresionirao sovjetski ministar stranih poslova Molotov koji je nazvao kineske komuniste šmargarinskim komunistim a" - aludirajući tako da nisu zbiljski komunisti. To se podudaralo s predsjednikov im mišljenjem o njima kao o agrarnim socijalistima i pozitivnim mišljenjem o bazi u Yenanu koje su stvorili članovi Dixie misije. Mao je kazao diplomatu Johnu Patonu Daviesu da će komunisti u potpunosti surađivati

s američkim silama u istočnoj Kini, ako broj vojnika bude dovoljno velik i ako ih se opskrbi zalihama. U intervjuu iz ljeta 1944. dodao je da će, bude li postignut za dovoljavajući dogovor, Chiang i dalje šprirodno" ostati predsjednik, a komunisti neće zbaciti vladu KMT-a, niti konfiscirati zemlju. Hurlev nije kazao komunistima da stiše i Mao je u zadnjem času pozvan na ćrodrom u Yenanu. Dok je Predsjedavajući hodao prema njemu, ambasador je ispustio svoj omilj eni pozdrav, ratni poklič ,,Yahoo!" Ušao je u vozilo komunističkog vođe - cheveroletova bolnička kola koja je donirala njujorška nacionalna udruga kineskih perača rublja. Ambasador i Mao su se upustil i u neobičan razgovor u kojem je zapovjednik Dixie misije, pukovnik David Barett s lušio kao prevodilac. Pukovnik se prisjeća kako to nije bilo lako, šradi provokativnog jezika kojim se general izrašavao. Uz to, njegove rečenice nije bilo lako povezati s nekim lako razumljivim tokom misli." Te je večeri na banketu koji je obilješavao o bljetnicu ruske revolucije Hurlev poremetio red uzvikujući ,,Yahoo!" Komunisti su šeljeli koalicijsku vladu, zajedničko vojno vijeće, američku opskrbu i oslo bođenje političkih zatvorenika. Hurley je smatrao da je to pošteno i predao dokument n a kojem su uz to bile zagarantirane demokracija i sloboda, koji su Predsjedavajući i on potpisali. Ambasador je imenovao sebe u dokumentu šPosebnim predstavnikom pr edsjednika Sjedinjenih Dršava." Na povratku u Chongqing u pratnji Zhou Enlaija, Hurlevju je rečeno da je Generalis imus previše bolestan da bi se susreo s njim. No, T. V. Soong ga je upozorio da su ga komunisti prevarili. Nakon deset dana Chiang je razvrgnuo pakt, zahtijevajući da njegova vojska preuzme kontrolu nad komunističkim snagama. Prirodno, Mao je odb io i priprijetio da će dovesti Hurleva u neugodnost tako što će objaviti dokument koji su potpisali. Kad su mu rekli za to, predstavnik je izgledao kao da će mu prsnuti šila. John Paton Davies se sjeća da je rekao šKurvin sin me prevario." Prisjetivši se s tare poslovice iz Oklahome, Hurley je dodao: šZašto je lišće crveno na jesen? Zato što je bilo toliko zeleno u proljeće." Nakon poruke od ambasadora, komunisti su pristali da ne objave dokument, barem ne na neko vrijeme. No, za predstavnika su stvari uskoro postale još neugodnije. Bez njegovog znanja j e američka tajna slušba OSS predlošila komunistima da 5.000 američkih vojnika izvrši zračni desant na Japance koji bi krenuo iz njihove baze u Yenanu, dok bi divizija premj eštena iz Europe došla da surađuje s Crvenom armijom. Američki timovi za obuku radili bi u bazi i donijeli bi opremu za 25.000 gerilaca, uključujući 100.000 Vvbolvvorthovih pištolja. Zauzvrat bi komunisti stavili vojsku i miliciju pod američku komandu.'" Poslanici OSS-a rekli su ministru rata Chen Chengu i T. V. Soongu za plan, zamol ivši ih da ništa ne kašu Chiangu. No, niti jedan kineski dušnosnik nije bio spreman taji ti takve vijesti od Generalisimusa, koji je organizirao dogovor između Dai Lija i Hurleya. Bijesan i osramoćen, ambasador je poslao Rooseveltu poruku u kojoj napada sve uključene u proces. Predsjednik je stao iza njega i inicijativa je ubrzo prop ala. Ipak, osjetivši PIO III. - RATOVI St Z KRAJA moguću američku naklonost, komunisti su predlošili da Mao i Zhou Enlai odu u VVashinto n na neslušbeni posjet i da objasne situaciju u Kini. Nadali su se da će se susresti s Rooseveltom, no nije bilo nikakvog odgovora. Također nije bilo odgovora na zaht jev zapovjednika Crvene armije Zhu Dea Wedemeyeru u kojem je trašio posudbu od dva deset milijuna dolara kojima bi potkupili deset posto marionetskih vojnih snaga u Kini. U posljednjoj fazi rata s Japanom komunisti su napredovali u istočnoj Kini, konsol idirali se u Shaanxiju i na granici s Henanom, prodirali u Hu-nan i okrušivali Sha

nghai. Središnja se vlada, u međuvremenu, suočavala sa sporadičnim pokušajima protivnika d a se organiziraju, posebno na jugozapadu. No, disidenti su bili podijeljeni - am erički konzul u glavnom gradu Vuanana, Kunmingu, opisao ih je kao šfeudalne velikaše i radikale, idealiste i praktične političare." Meiling i T. V. Soong su odletjeli u Y unnan da bi guverneru dali dovoljno pomoći da opremi tri divizije. Pološaj Generalisimusa bio je dodatno olakšan kad je Wang Jingvvei umro u studenom 1 944. prirodnom smrću u bolnici u Japanu. Tijelo mu je prevezeno u Kinu da ga pokop aju pokraj Sun Yat-senovog mauzoleja u Nanjingu - nakon rata je Chiang naredio d a se raznese. Wang nije imao nikakvog sposobnog nasljednika, a svi dušnosnici prop adajućeg kolabora-cionističkog rešima bili su u kontaktu s Dai Lijem da bi si osigural i budućnost nakon poraza Japana, dok su se komandanti marionetskih snaga dogovaral i s nacionalistima da nakon rata prijeđu na njihovu stranu. No, loše vijesti stigle su s Konferencije na Jalti u siječnju 1945., gdje je Roosevelt pristao na ruske pr ivilegije u Mandšuriji iz carskog razdoblja, u zamjenu za Staljinov konačni pristana k da će ući u rat protiv Japana dva-tri mjeseca nakon poraza Njemačke. Kinu nitko nije pitao, iako je predsjednik insistirao da Moskva mora potpisati ugovor s njima k oji bi potvrdio ustupanje teritorija. šOsjećam više nego običnu tugu i povrijeđenost", Chi ang je napisao kad je čuo za dogovor." Generalisimusova zabrinutost za budućnost porasla je kad je Roosevelt umro u travn ju 1945., iako radi pomalo neočekivanog razloga. Kazao je da je pokojni predsjedni k šponekad pokazivao sklonost popuštanju komunistima. No, znao je za granice... Posl ije njegove smrti, bojim se da će Britanci vršiti veći utjecaj na američku politiku." Ba canje atomske bombe u kolovozu 1945. učinilo je ustupke date Staljinu na Konferenc iji na Jalti nepotrebnima, no sovjetske su trupe već pregazile Mandšuriju, i tako do vele do propasti dršave Manchukuo. Moskva je objavila podatke o 83.737 mrtvih vojn ika i civila i 594.000 zarobljenih japanskih vojnika. Došlo je također i do ogromnog okrutnog progona ruskih carista. Drugi izvori tvrđe da su Rusi i gnjevni Kinezi pobili 180.000 Japanaca ili da su umrli od gladi. Kao ratni pl ijen, Rusi su pokupili dobara i opreme u vrijednosti oko 2 milijarde dolara. Tak ođer su zarobili Posljednjeg Cara, Puvija, koji je prvo odveden u SSSR, a onda vraće n u Kinu gdje je prošao šmisaonu edukaciju" i okončao svoj šivot kao vrtlar u Zabranjeno m gradu 1967. Pet dana nakon što su sovjeti napali sa sjeveroistoka, Kina i SSSR potpisali su mi rovni ugovor s Jalte. Moskva je prihvatila nacionaliste kao vladu republike. Pri hvaćeni su ustupci koje je potvrdio Roosevelt. No, Mandšu-rija je navedena kao dio K ine i SSSR se obvezao na nemiješanje u Xinjiang. Međutim, priznata je neovisnost Mon golije, stoje značilo daje prepuštena pod utjecaj Moskve. Kad se 18. kolovoza predao Japan, Kina koju je vodio KMT bila je razorena ratom, poharana inflacijom i socijalnim nepravdama, gubitkom ljudske snage i industrij e. I dalje je bila podijeljena na stare regionalne jedinice i patila radi slabe administracije i manjka ideja, usprkos pokušajima T. V. Soonga da učini vladu učinkovi tijom. Apsorbiranje raznih marionetskih jedinica nije ništa pomoglo kvaliteti i ko heziji vojske centralne vlade. Politikanti su se proširili oslot>ođenim područjima i b unili pučanstvo. Kina je preuzela Tajvan od Japana, no na otoku je došlo do oštrih ten zija između domorodačkog stanovništva i nacionalističkih pridošlica, koji su sebi prigrabi li najbolja sredstva i nametnuli grubu vojnu vlast. Kao i mnogo puta prije, naci onalistima je bilo očajnički potrebno razdoblje mira u kojem bi pokušali stvoriti suvr emenu dršavu i razdoblje ozbiljnog razmišljanja o tome kako bi ta dršava trebala izgle dati. Dva dana prije Hirohitove predaje, komunisti su odbili Chiangovu zabranu njihovi

m snagama da ulaze u područje koje su prije kontrolirali osvajači. Umjesto toga, oni su poslali trupe da se spoje sa sovjetima i dovedu natrag u Kinu jedinice koje su se skrivale u Sibiru. Novi osvajači dali su im 100.000 pušaka iz zarobljenih japa nskih skladišta i regrutirali 200.000 bivših vojnika Manchukua. U očajničkom pokušaju da onemogući komuniste, general He je organizirao zajedničke operaci je s Japancima koji su se predali i pokušao zauzeti dvadeset gradova u provincijam a koje je dršao KPK - do kraja 1946. nekih 80.000 japanskih vojnika borilo se pod komandom KMT-a. Američki avioni prebacili su pola milijuna nacionalističkih vojnika na sjever dršave, Mandšuriju i Tajvan. Američki vojnici iskrcali su se u Peking, Tianj in i druga vašna mjesta na sjeveru. U teoriji, američka je politika PIO III. RATOVI pe2 KRA)A bila da se spriječi konflikt između dvije kineske strane. No, ustvari, nije bilo sum nje koju stranu potpomaše Washington, pošto je Harry Truman otvrdnuo američki stav pre ma Sovjetskom Savezu i Kina se našla usred Hladnog rata. Tako su se, tek što je završio četrnćst godina dugi konflikt s Japanom, nacionalisti našli u novom sukobu u posljednjem činu dugačke borbe za kontrolu Kine. U svom dnevnik u Chiang je napisao da kriza nije bila toliko ozbiljna od incidenta u Mukdenu 19 31. godine. 17. Posljednja bitka 28. kolovoza 1945., Patrick Hurlev je otišao na svoje drugo putovanje u Yenan da b i doveo u Chongqing čovjeka protiv kojeg su se nacionalisti borili gotovo dva dese tljeća. Pod jakim američkim pritiskom, Chiang Kai-shek je pristao da pozove Maa. Isp rva se Predsjedavajući prikazivao skromnim i predlagao da umjesto njega ode Zhou E nlai. No, Staljin je uskoro počeo sumnjati da pruša kineskim komunistima preveliku p otporu. Njegov cilj je bila slaba Kina u čije poslove bi se mogao slobodno petljat i ne bi li proširio sovjetski utjecaj u Istočnoj Aziji. Dok je čekao da vidi kako će se stvari razvijati, bio je spreman poduprijeti pregovore o koalicijskoj vladi i od vraćati Maa od stava koji bi pomogao nacionalistima da zacementiraju odnos s Ameri kancima. Predsjedavajući KPK-a će kasnije izraziti šaljenje radi toga što ga je Moskva natjerala da napusti svoju bazu i susretne se s Generalisimusom. No, vjerojatno mu je bilo jasno da bi odbijanjem poziva izgubio potencijalnu potporu Amerike i udaljio od sebe sve Kineze koji su šeljeli da dvije strane postignu bilo kakav sporazum. Ipa k, rekao je da će otići na putovanje ako s njim u avionu bude Hurlev i tako odvrati bilo kakav pokušaj obaranja aviona. Ambasador se slošio. šKako je to smiješno!" napisao je Chiang u svome dnevniku. šNikad nisam ni pomišljao da su komunisti takve besramne kukavice."1 široko se smiješeći i mašući svojim šeširom, Hurlev je prvi izašao na pistu nakon što je avi tio u Chongquing. Iza njega je izašao Mao u zgušvanoj plavoj pamučnoj uniformi i s kap om koja ga je štitila od sunca. Imao je dugu kosu, a lice mu je bilo debeljuškasto. Dao je izjavu da političke i vojne probleme treba šriješiti u skladu s pravdom i razum om, kao i na bazi mira, demokracije i jedinstva. Moramo izgraditi ujedinjenu, ne ovisnu, bogatu i snašnu novu Kinu." Kad su ga pitali kako mu se svidio njegov prvi let avionom, Mao je odgovorio da je bio švrlo djelotvoran." Posjet je bio novo iskustvo za njega i u drugim, mnogo vašnijim pogledima. Boravio je u sovjetima u Jiangxiju i Shaanxiju gotovo dva desetljeća, DIO III. - RATOVI \>fZ KRAJA

koja je prekinuo jedino Dugi marš. Naviknuo se na izolirani šivot kojim je dominiral a politika KPK-a, okrušen ljudima koji su šivjeli za njegove ideje. Jedini stranci s kojima se susreo bili su savjetnici Komiterne, poštovaoci kao Edgar Snovv i, u po sljednje vrijeme, Dixie misija i Hurlev. Njegovo poznavanje šire internacionalne d imenzije bilo je, kako to kaše povjesničar Odd Arne VVestead šshematsko i plitko, njeg ove su se analize svodile na nagađanje i maštarije". Sada je ulazio u gnijezdo neprijatelja s kojim se fundamentalno nije slagao i ko ji je, iako je loše djelovao i mnogo propatio u ratu s Japanom, i dalje bio jači od KPK-a te ušivao potporu najmoćnije dršave na svijetu. Još u većoj mjeri nego Chiang, Mao j e bio solo igrač. Kao i najveći kineski carevi, odvojio se od svih ljudi i primio na sebe Nebesku Vlast (u marksističkom stilu, naravno). U Yenanu je bio gospodar, u Chongquingu, u najboljem slučaju, jednak svom protivniku, natjeran da radi komprom ise koji su bili strani njegovoj prirodi otkad je prije deset godina preuzeo vla st nad Partijom. Chiang je bio samouvjeren. Prema Doonu Campbellu, dopisniku Reu tersa u Chongqingu, pokazivao je svog posjetitelja naokolo kao da šeli reći, šPogledaj te, zar nije vrhunski ulov?" Na zdravici za večerom, Generalisimus je čak izrazio na du šda se sada mošemo vratiti u dane 1924."2 Pregovore su vodili timovi, dok su Mao i Chiang povlačili konce iza scene. General isimusova je taktika bila karakteristična. Prikazivao se kao da čini ustupke, no nij e davao ništa što nije mogao opet povratiti. Tako se slošio da se Dršavni sabor ponovno sastane, da bi se mogla osnovati koalicijska vlada, no odmah je dodao da čitava Ki na mora stati pod nacionalistički kišobran, čak iako KPK-u bude, kao za vrijeme rata, dozvoljeno imati svoje zone. Crvenu armiju bi trebalo značajno smanjiti, dodao je, na što je Mao odgovorio zahtjevom za komunističkim guvernerima u pet sjevernih prov incija i predsjedavanjem pekinškim vojnim vijećem, koje bi zapovijedalo značajnom vojs kom. Na večeri i tokom čajanke, Mao je uzvikivao, ššivio predsjednik Chiang Kai-shek!" No, u svom dnevniku se voda nacionalista pošalio da je Predsjedavajući nezasitan, dodajući d a, šne oklijeva iskorištavati moju gostoljubivost i činiti neumjerene zahtjeve." Ipak, nakon tri tjedna pregovora došlo je do odluke o prekidu međusobnih borbi i osnivanj u višestranačke vlade. Obje strane šeljele su se prikazati u najboljem svjetlu, barem da se svide Amerikancima koji su dijelili pomoć. Za komuniste su se odnosi s VVash ingtonom pokvarili kad je na njihovom teritoriju u Henanu bila zatočena američka oba vještajna misija i kad su njihovi vojnici nasmrt izI'OSU t" PNJA BITKA boli bajunetama kapetana OSS-a Johna Bircha, čije je ime kasnije preuzela američka e kstremna desničarska skupina. //Birchova smrt uslijedila je nakon svađe sa skupinom komunista koja ga je zarobila, dok je američka obavještajna jedinica kasnije puštena n a slobodu. Op.a.ll Kad je Mao otišao idućeg dana, objavljeno je da je postignut dogovor kojim bi se tre bala formirati zajednička politička organizacija, zagarantirati građanske slobode, pri hvatiti sve političke stranke i osloboditi sve političke zatvorenike. Zhou je ostao da bi nastavio s pregovorima. U dogovoru nije spomenuto pitanje vojne sile, ni M aov zahtjev za kontrolom pet provincija. šNijedna strana ne vjeruje onoj drugoj, n iti će prva učiniti ustupak", napisao je Campbell u pismu doma. šIjedni i drugi šele ter itorijalnu, vojnu, društvenu i političku kontrolu. A ipak obje strane plješću demokracij i, jedinstvu, slobodi i nacionalizaciji obje vojske." Koliko je dogovor uistinu bio prazan pokazalo se kad je Chiang odgodio višestranačku političku konferenciju za 1 946. U međuvremenu su nacionalističke trupe naizmjenično uskakale u sjeverne i sjevero zapadnu Kinu, zahvaljujući američkoj avijaciji.3

Mao je dobro glumio dok je bio u Chongqingu, no, čim se vratio u Yenan vidjelo se pod kojim je stresom bio. Slomio se, lešao je na krevetu drhteći, okupan hladnim zno jem, dok su mu se ruke i noge nekontrolirano tresle. šZatrašio je da mu stavimo hlad ne ručnike na čelo, no nije bilo efekta", sjeća se jedan njegov pomoćnik. šLiječnici mu nisu nikako mogli pomoći." Nakon što se oporavio, naredio je da se pojačaju operacije u Mandšuri-ji. No, Crvenoj armiji nije išlo baš najbolje - naviknuti na gerilsko ratovanje, nisu se mogli nosit i s nacionalistima u pašljivo isplaniranim bitkama. Napadi na gradove samo su dava li prednost njihovim protivnicima, a broj dezertera je rastao. Sovjetski zapovjednik, maršal Malinovski, objavio je da je cilj njegove misije špomoći kineskoj vladi da uspostavi svoju političku moć na sjeveroistoku". Zapovjednik sovj etskih okupacijskih snaga u bivšem glavnom gradu Manchukua, Changchunu, izjavio je da šnije dopustivo opirati se nacionalističkoj vladi" i smijenio je komunističkog gra donačelnika. U očitom pokušaju da se i dalje obuzdaju komunisti, Moskva se slošila s Chi an-govim zahtjevom da odugovlači s povlačenjem sovjetskih snaga sve dok se nacionali sti ne budu osjećali toliko jaki da sami budu u stanju kontrolirati Mandšuriju. Kako bilo, kad je došlo vrijeme da odu u svibnju 1946., Staljin je opet promijenio plan. Nije šelio da trupe KMT-a koje stišu na sjever budu DIO III. - RATOVI REZ KRAIA previše uspješne, pa je naredio da se ogromna količina orušja i opreme zarobljene od Jap anaca preda kineskoj Crvenoj armiji, dok su istovremeno Rusi rastavljali mandšursk e tvornice i prenosili dijelove preko granice. Kao i obično, njihov cilj je bio ko liko god moguće oslabiti Kinu, tako da bi je Kremlj mogao iskoristiti za svoje cil jeve. Sjeveroistok će se pokazati kao zamka za nacionaliste, prostor u koji su poslali s voje najbolje trupe, no u kojem nikad nisu imali utjecaja. Formirane su komunika cijske linije, no lokalno su stanovništvo alijenirali razni politikanti i dušnosnici vlasti uvezeni iz drugih dijelova dršave. Urbana Mandšurija postala je, kako bi to kazao povjesničar Edvvard Draver, šklep-tokratska" dršava. Snage središnje vlasti ovisil e su o američkom transportu. Komandanti iz jušne i središnje Kine zadršavali su se u gra dovima, dok su ostavili sela otvorenima KPK-u. Mao se dršao savjeta da se usredotoči na područje uz sovjetsku granicu i odgovorio je na Staljnov prijedlog da potraši ne kakav način sušivota s KMT-om upitavši ga, šDa li to znači da ćemo predati naše puške Kuomin u?" na što je sam odgovorio, šNe, orušje pripada narodu i treba sačuvati svaku pušku i sva ki metak."4 Iako je građanski rat zaozbiljno počeo krajem 1945., Amerikanci nisu odustali od traše nja mira. Harry Truman je povećao uloge tako što je slao najcjenjenije američke diplom ate da pokušaju dovesti red u Kinu. General George Marshall, sijede kose i prodorn og pogleda, dječak sa sela iz Pennsylvanije koji se uspeo do Pentagona, bio je čovje k koji je organizirao ukupno američko ratno djelovanje. Bio je poznat po svome pošte nju i otvorenosti, ne odstupajući od linije autoriteta i pridršavajući se dogovora. Po dupirao je Stilvvella gotovo do samog kraja i razbjesnio se kad je čuo nacionalist ičke laši na sastanku u Kairu 1943. Drugim riječima, zadnji čovjek kojeg je trebalo posl ati u Kinu. Međutim, ispostavilo je da je misija dobro krenula te su pregovori doveli do dogov ora obje strane da organiziraju zajednički komitet koji bi okončao sukotie u sjevern oj Kini, koji se trebao susresti 10. siječnja 1946. Idućeg se dana susrelo Političko s avjetodavno vijeće od trideset i osam delegata - nacionalisti su dršali osam mjesta, komunisti sedam, a ostala su pripadala zastupnicima manjih stranaka i neovisnim

kandidatima. Svi su se slagali oko reorganizacije vlade i osnivanju ustavne vla st sa dršavnim saborom. Kad se vratio doma, Marshall je dočekan kao heroj. Njega je uvelo u zabludu trajno američko uvjerenje da su kineski komunisti samo ru ralni reformisti i uvjerenje da se Kina moše uvesti u demokraciju američkog tipa. Ka o i drugi prije njega, Marshall je bio imprePOSIJE UNIA Rl TKA sioniran posjetom Yennanu, dok. su ga nacionalisti razočarali. Slošivši se u siječnju sa zahtjevima medijatora, KMT-ov je Središnji izvršni komitet u ošujku ograničio donesene odluke rezervirajući moć za centralnu vladu, pokušavajući perpetuirati predsjedničku vlast i insistirajući na moći veta na sve odluke budućeg sabora. Kao reakciju, komunisti i manje stranke su odbile provesti siječanjski dogovor, tako da je KMT jednostavno n astavio sam i sazvao Dršavni sabor u studenom da bi proglasio novi ustav sastavlje n po njihovim pravilima. U siječnju je trebao biti postignut dogovor da se vladine snage ograniče na 700.000 ljudi, a Crvena armija na 140.000, no i taj je pokušaj propao. S dolaskom proljeća s u se pojačale borbe u Mandšuriji, na koju se nije odnosio prekid vatre. Nacionalisti su istjerali KPK iz Mukdena i Changchu-na te zauzeli njihova uporišta izgrađena za vrijeme rata protiv Japana u istočnoj Kini i uz Yangzi, uključujući i reorganiziranu b azu u E-yu-wanu. Komunisti su u međuvremenu poduzeli ofenzive u Shangdongu, na šelje znici prema Tianjinu i u Jiangsu. Marshall je odlučio upotrijebiti autoritet. Natjerao je središnju vladu da pristane na petnćstodnevni prekid vatre prijetnjom da će prekinuti sa slanjem pomoći. Učinak j e bio prestanak nacionalističkog napredovanja u Mandšuriji i spas zadnjeg preostalog komunističkog grada, Harbina, od napada. Tako je Amerikanac, obavljajući svoju misi ju, postao još jedan u nizu stranaca u povijesti KPK-a koji im je bacio pojas za s pašavanje kad im je bio stvarno potreban. Crvena armija je imala problema na sjeve roistoku s ustankom tajnog društva šutih pušaka, koji su se, usprkos svome imenu, bori li kopljima, lukovima i strijelama. No, komunisti su suzbili ustanak i iskoristi li koliko su mogli granicu sa Sovjetskim Savezom, Mongolijom i komunističkom Sjeve rnom Korejom - Mao je jednom izjavio da je njihov pološaj sličan čovjeku udobno zavalj enom u fotelji. Dobili su vremena da se regrupiraju i Kremlj je, ne šeleći da Chiang trijumfira, prušio Crvenoj armiji obuku koja ju je pretvorila iz gerilaca u moder nu, organiziranu vojnu snagu. Za nacionaliste je Marshallovo primirje postalo, k ako je to Chiang rekao šnajtušnija greška", no znao je da mora pristati na američke zaht jeve radi hladnoratovske politike od koje nije mogao pobjeći.5 Na papiru su nacionalisti imali brojčanu nadmoć tri naprema jedan nad komunistima, n o njihova je vojska bila zarašena nedjelotvornošću, regionalizmom i korupcijom. Većina v ojnika bili su nepismeni seljaci koji su često bili prisilno odvedeni u vojsku, bi jedno tretirani, nedisciplinirani i bez ikakve istinske lojalnosti rešimu. Mnogi s u umrli na prisilnim marDIO III. - RA TOV I REZ KRAJA ševima prema fronti; pretpostavlja se da je polovica svih novih regruta umrla ili nestala. Kao i trupe lokalnih vojnih moćnika prije njih, i oni su pljačkali, uništaval i i silovali, i na taj način omrznuli rešim u umovima i srcima ljudi. Ni nacionalist ički zapovjednici, uz malobrojne iznimke, nisu bili sposobni za obavljanje svog po sla. Njihovo taktičko znanje bilo je često vrlo primitivno i, od dana akademije na o toku VVhampoa, falilo im je znanje zapovijedanjem velikim brojem vojnika, opskrb om i organizacijom. Nacionalistima je također smetala stalna aktivnost komunističkih tajnih agenata na visokim pozicijama unutar sustava, uključujući pomoćnika načelnika st ošera, šefa Odbora za ratno planiranje i povjerljivog sekretara generala Hu Zongnana

, komandanta sjeveroistoka zemlje. Rešim je pokazao neuspjeh, kada, nakon rata s Japanom nije ponudio ništa novo, zbog če ga je izgubio podršku urbanog stanovništva. Na selima su se zemljoposjednici slušili p rivatnim milicijama i vladinim trupama da bi kašnjavali seljake koji su se opirali njihovim neumjerenim zahtjevima. Američki novinar Jack Belden izvještavao je kako j e u jednom selu vidio kako se iskapa dvadesetak tijela iz jame u kojoj su bili šiv i zakopani. Seljaci su se borili, ponekad bi ih organizirali preostali komunisti , a ponekad bi postali odmetnici kao u davnoj prošlosti zemlje.6 Hiperinflacija je potkopavala kvalitetu svakodnevnog šivota i upropastila desetke milijuna ljudi. Dršavni deficit 1946. godine bio je četiri puta veći nego godine prije . U Shanghaju je indeks cijena na početku 1946. bio 900 puta veći nego na početku rata s Japanom. 1947. je uveden program ekonomskih reformi, no samo je još više pokvario stvari. Pokušaj nametanja kontrole cijena propao je radi proširenog nepoštivanja zabr ana, gomilanja zaliha i crne burze. Kad su zabrane skinute, indeks cijena u Shan ghaju bio je više od 1000 puta viši nego prije dvije godine. Povjesničar Michćl Lynch plastično je opisao situaciju, š1940. ste za 100 yuana mogli kupiti svinju, 1943. k okoš, 1945. ribu, 1946. jaje, a 1947. trećinu kutije šibica."7 Korupcija je bila neiskorjenjiva i raširena po svim slojevima društva. Svatko s bilo kakvim utjecajem koristio gaje da bi vršio pritisak na druge i zarađivao novac. Obi telj Chiangove supruge i njegovi suradnici kao Veli-kouhi Du bili su upleteni u velike skandale koji su uključivali distribuciju američke pomoći, manipulaciju valutam a, dršavnim obveznicama i američkim pozajmicama u zlatu. Crno tršište je bujalo. Otimale su se i prodavale pošiljke američke pomoći - krvna plazma koju je donirao Američki crve ni kriš prodavala se u dućanima u Shanghaju po cijeni od 25 dolara za pola litre. Za vrijeme gladi u Henanu, Jeck Belden je vidio vojnike kako I'L'M I L l'NJA Hl I IvA pljačkaju namirnice namijenjene sirotištima i prodaju je, dok su oko njih djeca umir ala od gladi. Rekonstrukcija industrije je zastala. Nezaposlenost je rasla, a s njom i nemiri medu radnicima - između 1946. i 1947. bilo je 4.200 štrajkova u Shangh aju. Pojačana je represija. Demokratska liga je došivljavala konstantne napade. Jedan pol icijski pukovnik je to objasnio. šAko mislimo da je netko komunistički agent mi ga d ograbimo, a tada je na njemu da dokaše da nije. Kineske mase su se naviknule na on o što biste vi mogli nazvati okrutno-šću, one je razumiju, uvijek su je razumjele." U Pekingu su vojnici otvorili vatru na protest u kojem je prisustvovalo 3.000 stud enata, te ih je nekolicina tom prigodom poginula. U Vunnanu su nacionalističke tru pe zbacile lokalnog moćnika koji je šelio autonomiju. Policija je ustrijelila pet di sidenata za vrijeme demonstracija i uhitila više od tisuću ljudi. Neki izvještaji spom inju trideset ljudi šivih zakopanih.8 Chiang je također ostao bez jednog od ključnih pomoćnika, šefa policije Dai Lija, koji j e poginuo pri padu aviona koji se srušio radi loših vremenskih uvjeta, dok je letio na ljubavni sastanak sa svojom ljubavnicom, filmskom zvijezdom Leptiricom Wu. Ge neralisimus se u međunarodnim poslovima morao nositi s Harrvjem Trumanom, koji nij e dijelio Roose-veltovu, romantičnu viziju Kine. Kad je gospoda Chiang otišla na nov o putovanje u VVashington da prikupi potporu, predsjednik joj nije dozvolio bora vak u Bijeloj kući. Kasnije, prisjećao se da su te švaralice i pljačkaši" iz kineske vlade ukrali milijun dolara preko američkih dršavnih obveznica. šSvi su oni lopovi, svaki o d njih", dodao je. Republikanski šKineski lobi" bio je sve moćniji, no samo je izazi vao Trumanovov prijezir."' Iako je Marshall nastavio sa svojim naporima, niti nacionalisti ni komunisti nis

u imali više vremena za predstavnika. Chiang je postao čak osobno neprijateljski ras pološen te je pisao u svom dnevniku o Ameri-kančevom širitantnom" glasu i licu. Nacion alističke su trupe napale Crvenu armiju u Shaanxiju, Jiangsu, Shangdongu, Henanu i Shanxiju. Bombardiran je glavni stošer KPK-a u Yenanu. Prelazeći preko medijatorovi h primjedbi, Generalisimus je napao grad Zhangjiakou na sjeveru zemlje, Hlada se zvao Kalgan, op. a.ll posljednji komunistički urbani centar u ušoj Kini koji se nal azio između dva uporišta KMT-a. Bijesni, Amerikanci su nametnuli kratkotrajni embargo na isporuke vojne pomoći u s rpnju 1946. šSebični interesi ekstremističkih elemenata, u Kuomintangu, kao i u komuni stičkoj partiji, osujećuju tešnje kineskog naroda", kazao je Truman. Generalisimus, ko ji je optušio Marshalla da je DIO III. - RATOVI BEZ KRAJA učinio šnepopravljivu štetu", pristao je zatrašiti primirje u Zhangjiakou -koje su komun isti odbili. Podignut je embargo i Vvashington je pristao na veliku prodaju svog viška vojne opreme nacionalistima po izrazito niskim cijenama. Nastavili su napad na Zhangjiakou i zauzeli grad na Dan dršave, 10. listopada 1946., nakon što su odbi li kontraofenzivu Crvene armije. Na kraju godine je proglašen novi ustav u Dršavnom saboru u Nanjingu, koji je opet postao glavni grad. Ustav je zacementirao predsj edničku moć, no također, po prvi put, priznao provincijama i okruzima mogućnost samoupra vnog zakonodavstva. Kao što je to bio slučaj sa mnogim drugim nacionalističkim dopuštenj ima koja su dobro izgledala na papiru, i ovo je imalo malo značenje u praksi.1" 7. siječnja 1947. Marshall je otišao doma. Na posljednjem je sastanku upozorio Chian ga da je Narodnooslobodilačka vojska (NOV), kako su se sada zvale jedinice KPK-a, prejaka da bi bila porašena. Generalisimus je odgovorio predviđajući konačnu pobjedu unu tar deset mjeseci. Na ćrodromu je Amerikanac pripisao propast njegove misije šgot ovo nepremostivoj sumnjičavosti" između nacionalista i komunista, koju su pogoršavali KMT-ovi reakcionari i tvrdokorni komunisti. Ustvari, nije bilo nikakve šanse, pošto nijedna strana nije šeljela mir i sklad. šChiang je ubojica", proglašavala je jedna komunistička pjesma. šPoklao je nebrojene Kin eze. Lice mu je prekriveno krvlju naroda." U područjima koja su kontrolirali komun isti, seljake su mobilizirali, htjeli oni to ili ne htjeli, te su slušili kao baza na selima i kao milijunska radna snaga za pomoć vojsci. Kao i u bazi u Jiangxiju, poticalo ih se da se osobno osvećuju klasnim neprijateljima, da bi ih se na taj n ačin krvlju vezalo s revolucijom. Odršavali su obrambene linije, kopali rovove, brin uli se za ranjene i sačinjavali odrede milicije." Mao je vjerovao da će seljaci svojom brojnošću i zajedništvom srušiti planine imperijalizm a i feudalizma, provesti strogu kontrolu Partije sve do narodne baze i udrušiti se s vojskom, motivirani djelomično silom, a djelomično obećanjima o zemljišnoj reformi. U okviren kultom Maove osobnosti i revolucionarnom ideologijom na način kako ju je v ođa shvaćao, političko-vojno-seljački trokut pretvorio se u grubi, no dobro kalibrirani instrument na koji nacionalisti nisu znali odgovoriti. Pobjeda komunista nije došl a spontano. Pašljivo se pripremala godinama i koristila se elementima koje je Vrho vni Vođa isplanirao za vrijeme svoje dugotrajne potrage za ultimativnom moći, uključuj ući i oruđe terora i represije koje je izbrusio u Yenanu.12 POSL šE PNšA BI TKA Od sovjeta je dobio između 700.000 i 900.000 pušaka, 14.000 teških i lakih mašinki, arti ljeriju, minobacače, protuzrakoplovne topove, brodove i 700 vozila, uključujući i tenk ove, tako da NOV više nije bila seoska gerilska vojska. Japanski vojni zarobljenic i su radili, podučavali vojnike i formirali zračne snage. Ruski savjetnici su ustano vili vojne škole na području između Harbina i sibirske granice da bi naučili Kineze kori

stiti moderna orušja i taktiku ratovanja velikih razmjera.13 Mao je bio na potezu početkom proljeća 1947. nakon što je nacionalistički general Hu Zon gnan, veteran iz VVTiampoć, koji je dobio nadimak šOrao Sjeverozapada" zauzeo Yen an. /IJung Chung i Jon Halliday pišu u svojoj biografiji o Mau da su ih njihova is trašivanja uvjerila daje Hu bio ko-munsitički šspavač" koji je organizirao opetovane kat astrofe i smrti stotina tisuća nacionalističkih vojnika (str. 312-318). Nisu prušili n ikakve dokaze za tu tvrdnju i Huov sinje priprijetio tušbom u Tajvanu. Kao i s dru gim dvojbenim elementima u njihovoj knjizi, autori nisu odgovorili na upite koji su im po tom pitanju bili upućeni preko njihovog britanskog izdavača. Op.a.ll To su , naravno, nacionalisti proslavili kao veliku pobjedu, no Huov tajnik je javio z a tajni plan napada, tako da je vodstvo imalo dovoljno vremena da pobjegne.14 Amerikanac Sidnev Rittenberg, koji je bio s Maom, prisjeća se kako je Predsjedavaj ući igrao šzlobnu igru mačke i miša" s nacionalističkim trupama, čitavo vrijeme se dršeći ma spred njih, no ne toliko daleko da bi oni odustali od potjere. Tada bi ih, već isc rpljene, uveli u zasjedu, gdje bi ih nadmoćne snaga NOV-a uništile. Mao je to nazvao taktikom postepenog uništenja. šChiang misli da će pobijediti kada zarobi đavolji brlog ", Predsjedavajući je kazao časnicima NOV-a. šUstvari, tada će sve izgubiti. Dat ćemo Chia ngu Yenan. On će nama dati Kinu."15 Nacionalisti su imali mnogo drugih problema u Mandšuriji. Stanovništvo je bilo sve m anje naklonjeno vlasti i nije nudilo nikakvu moralnu potporu vojsci. Na sjeveroi stoku su bili stacionirani garnizoni jedinica iz drugih dijelova Kine koji nisu ušivali simpatije kod lokalnog stanovništva. Chiang nije imao povjerenja u Mandšurce i dršao je njihovog bivšeg vladara, Mladog Maršala, svojim osobnim zatvorenikom. Dostav ne linije bile su slabe. Chiang je i dalje izdavao naredbe sa svojih nanjinških ko nferencija u devet sati navečer, na kojima se nije uzimalo u obzir stanje na front u i koje bi u trenutku dolaska na odredište već bile beskorisne. Trupe KMT-a su početkom 1947. uspjele zadršati ofenzivu iz sjeverne Mandšurije koju je vodio pripadnik Dugog marša, Lin Biao, nakon što su PIO III. - RATOVI RtZ K R A ) A se komunisti probili 250 kilometara. No, s novih je pozicija NOV napadao cestovn a i šeljeznička čvorišta i izolirao velike gradove, koji su postali ovisni o namirnicama dostavljenima zračnim putom - Claire Chennault je vodio zračnu liniju koja nikad ni je bila dovoljno brza. Nacionalistički su zapovjednici zadršavali svoje vojnike u ga rnizonima i tako dozvoljavali KPK-u da na selima provedu integraciju. Bilo je šestokih borbi u Shangdongu, koji je tradicionalno bio nemirna provincija u kojoj su komunisti stvorili svoju vojsku i izgradili svoj lokalni autoritet. U dvije velike bitke nacionalisti su izgubili gotovo 100.000 vojnika. NOV je u ru jnu 1947., nakon osmodnevne bitke, zauzeo glavni grad provincije, Jinan, u kojem je bilo gotovo 80.000 vojnika i 575.000 civila. Američki konzul-general izvijesti o je da ni vojnici ni stanovništvo šviše ne smatraju da nacionalistička vlada zaslušuje nj ihovu potporu.""1 Komunističke su snage prešle šutu rijeku i iduće proljeće napredovale prema području starog sovjeta u E-Yu-wanu iznad Yangzija, gdje su neki gerilci izdršali četrnćst godina. To je značilo da se u građanskom ratu borilo na dvije glavne fronte - na ogromnoj Ma ndšurskoj liniji i strateškom trokutu između Shangdonga, Anhuija i Henana u istočnoj i s redišnjoj Kini. 23. ošujka 1948., Mao je prešao u novu bazu jugozapadno od Pekinga. Mj esec dana kasnije je general Hu napustio Yenan; procjenjuje se da je izgubio 100 .000 vojnika ratujući u Shaanxiju. Komunisti su tvrdili da su ubili ili ranili 640 .000 nacionalističkih vojnika, a da ih se predalo više od milijun. Osim običnih vojnik a, i vladini zapovjednici, koji bi se našli u okrušenju i pod udarom NOV-ove artilje

rije, također su često mijenjali stranu.17 Chiang je ponovio taktiku koju je upotrijebio protiv Japanaca te je naredio da s e promijeni put šute rijeke da bi se presjekle napola neprijateljske snage. Izgrađen i su nasipi daje se vrati u tok iz kojeg se bila izlila 1938., kad su pokušali spr iječiti japanski napad na Wuhan. No, voda muljevite rijeke prešla je preko nasipa, p oplavila 500 sela i istjerala 500.000 ljudi, što je još više smanjilo popularnost rešima na tom području.18 Na sjeveroistoku je Generalisimus mijenjao zapovjednike, no neuspješno, dok je Mao donio odluku da je došlo vrijeme za špotpuno uništenje". Na ljeto 1948., Lin Biao je pokrenuo ofenzivu u Mandšuriji sa 700.000 ljudi - dva puta više nego stoje bilo naci onalističkih vojnika. Changchun, najsjeverniji grad koji su dršali nacionalisti, pre dao se radi gladi nakon petomjesečne opsade koja je započela u rujnu. Bilo je između 1 20.000 i 300.000 mrtvih, većinom civila koji su pomrli od bolesti, hladnoće i gladi. I'L'M š t L'N š A hl I KA Ljudsko se meso prodavalo za ekvivalentnu cijenu od 1.20 dolara za pola kilogram a. Nakon što je vunnanska jedinica iz garnizona prebjegla, grad je pao.'9 Chiang je doletio u Mukden da bi upravljao operacijama. Poslao je pola garnizona od 230.000 ljudi da pomognu drugom velikom gradu, Jingzho-uu, //tada se zvao Ch inchow, op.a.ll koji se nalazio u blizini Kineskog zida. Nakon toga je otišao u Pe king bez da je prije toga obavijestio ministra rata ili glavne zapovjednike. NOV je zauzeo Jinzhou 15. listopada i nanio veliku štetu pomoćnim nacionalističkim snagam a za vrijeme svog napredovanja prema jugu. Tako je Mukden ostao s manjkom vojnik a i izoliran, ovisan o zračnim dostavama, radi kojih je Claire Chennault slao prek o stotine letova dnevno. Nestajalo je hrane, a leševi su lešali u jarcima dok su se ljudi tučom i mitom pokušavali probiti u vlakove i avione. Posade su gazile svojim k aubojskim čizmama prste onih koji se pokušavali ukrcati, tako da bi se mogla zatvori ti vrata vozila, kao što će se dogoditi i u Sajgonu 1975. Zapovjednik garnizona je p rebjegao i 2. studenog je NOV ušao u prazne ulice nekada glavnog grada Mladog i St arog Maršala. Nacionalisti su u Mandšuriji sveukupno izgubili 400.000 ljudi. Samo 14 0.000 vojnika pobjeglo je na područje jušno od Kineskog zida. NOV je zarobio ogromne količine američkih pušaka, vozila, tenkova i opreme, kao i novih regruta iz snaga KMT -a.2" Chiang je vidio pad Mandšurije kao šdoslovno početak još jedne svjetske katastrofe". No, drugi front u području između Shangdonga-Anhui-ja-Henana-Jiangsua je još više zabrinjav ao, jer je udarao u srce područja rešima. Trupe koje je vodio veteran Dugog marša, Che n Yi, krenule su od Shandonga prema jugu. Vojsku centralnih nizina vodio je još je dan pripadnik Dugog marša, Liu Bocheng, kojeg su zvali šJednooki Zmaj", radi toga što je ostao unakašen nakon eksplozije granate; on je napredovao sa zapada. Bitka je b ila poznata po imenu Huai-Hai, jer se vodila između rijeke Huai i šeljeznice Lunghai ; Mao je naglasio njenu vašnost tako što se smjestio u seosku kuću u pozadini.21 šeljeznički grad Xuzhou, centar velikog ratnog pohoda iz rata s Japancima 1938., bio je ključ za središnju Kinu. Borbe na oblišnjem nizinskom području započele su po hladnom vremenu krajem godine. Sudjelovalo je više od milijun vojnika, a uz njih jednako t oliko komunističkih simpatizera, koje je organizirao Deng Xiaoping. Suprotno popul arnoj slici vojske seljaka koja podiše revoluciju, NOV je, kao i nacionalisti, kor istio tenkove i tešku artiljeriju, no puno uspješnije od svojih neprijatelja. Iako j e vlaPIO III. - RATOVI BEZ KRAJA da kontrolirala nebo, zračne su snage bile u lošem stanju - da bi izbjegli protuzračnu artiljeriju, piloti su letjeli na prevelikim visinama za precizno bombardiranje

neprijatelja. Komunistički su se obavještajci koristili znanjem lokalnih partijaca iz redova seljaštva. Nacionalistički su se zapovjednici međusobno svađali, a Chiang se u pletao u taktičke odluke. Osim što je od Rusa naučio suvremene ratne tehnike, NOV je zadršao brzinu i mobilnost svojih gerilskih dana, tako da je opkoljavao neprijatelja prije nego što bi ga uništ io artiljerijom - NOV-ov radio je provocirao garnizon u Xuzhou koji je imao 100. 000 ljudi, tako stoje objavljivao da su šstisnuti kao bačva šeljeznim obručima." Gorjela su sela udaljena četrdeset i pet kilometara, a komunističke su snage oblikovale tri deset kilometara širok luk sjeverno od grada. Nacionalističke su postrojbe imale sve manje hrane i bilo je sve više prebjega. Nakon jednog poraza, general KMT-a se us trijelio. časnici i dušnosnici gurali su se u avione da bi pobjegli prije zatvaranja ćrodroma na Xuzhou. Zapalivši otpade pune goriva nastali su oblaci dima visoki 3 .000 metara. Nakon stoje početkom prosinca radi jake artiljerije propao protunapad , snage KMT-a su se povukle da bi postavile obrambenu liniju četrdeset i pet kilom etara bliše Nanjingu." U međuvremenu se na sjeveru dva milijuna izbjeglica prilijevalo u Ti-anjin, gdje s u branitelji iskopali dvadeset i pet kilometara dugačak opkop, preko kojeg su se n adali pregovarati s komunistima. U blizini Pekinga su snage Lin Biaoa zauzele ć rodrom i Ljetnu palaču; također su zauzele gradsku elektranu, što im je omogućilo da kon troliraju dostavu struje. Nacionalistički zapovjednik, general Fu Zuoyi, pao je u depresiju. Neki njegovi pomoćnici bili su komunistički agenti, dok su ga drugi nagov arali na predaju. Njegova kćer, koja je prešla u KPK, nagovarala je oca da se preda. Fu je započeo s tajnim pregovorima s Linom da bi izbjegao bitku za bivši glavni gra d, te da bi sebi osigurao budućnost. U dršavi koja je propadala, vlada u Nanjingu je napravila posljednji pokušaj da prov ede ekonomsku reformu. Gubici na bojnom polju ozbiljno su srezali prikupljeni po rez i inflacija je svakodnevno rasla. Fokusirali su se na Shanghai. šeljeli su nat jerati bogataše da zamijene svoje zlato, srebro i druge dragocjenosti za nove novčan ice. Poslanje Chiangovsin, Ching-kuo, da bi bio glavni provoditelj, te je korist io grube metode koje je naučio u Sovjetskom Savezu protiv meta koje su nazivali švel ikim tigrovima". Glavni špekulant je smaknut. Sin Velikouhog Dua je uhićen radi mani pulacije dionica; njegov otac toliko je bio posramljen fotografijama mladića u lis icama da tjednima nije izlazio iz kuće, prije nego se preselio u Hong Kong. čla1'OSI. JE PNJA PITKA novi Chiang-kuovih Jedinica za razbijanje kriminala i nacionalnu rekonstrukciju pravili su racije u skladištima i postavljali maksimalne cijene u trgovinama. Kami oni sa zvučnicima stajali su parkirani ispred kuća bogatih osumnjičenika i izvikivali naredbe da predaju zlato - proširili su priču da kamioni imaju uređaje za otkrivanje s krivenih plemenitih metala.21 Međutim, kampanja je propala kad su nove novčanice izgubile vrijednost. Cinici bi se mogli zapitati da li je čitav cilj bio da se nagomilaju zalihe zlata koje bi se k asnije odnijele u novo uporište nacionalista na Tajvanu u slučaju poraza na kontinen tu. Borba da se ograniče cijene rezultirala je nestašicama, jer su trgovci u Shangha ju slali svoje zalihe van grada da ih prodaju na drugim mjestima gdje Ching-kouv i propisi nisu vrijedili, a farmeri su prestali dovoziti hranu. Kad je kampanja s cijenama prešla na Nanjing, Zhejiang, Jiangsu i Anhui, trgovine su se zatvarale, a roba je postajala nenabavljiva. Tada je Ching-kuo uzrokovao neke probleme u o bitelji kad je napao sina H. H. Konga, koji je bio ozloglašeni profiter. Doletjela je Meiling da bi izgrdila svog posinka- priča se i da ga je pljusnula. Otac mu je rekao da mora prestati progoniti švelike tigrove". Ching-kuo dao je ostavku. Infl

acija je opet ubrzala, ljudi su jurili u banke da bi odnijeli svoju gotovinu, a crno je tršište bujalo više nego ikad. šBiznis je bolji od rada", govorila je jedna posl ovica, šGomilanje je bolje od biznisa. špekuliranje je bolje od gomilanja."24 Komunisti su povećali pritisak na nacionalističko vodstvo tako što su objavili listu čet rdeset ratnih zločinaca, na kojoj su bili Chiang, T. V. So-ong, H. H. Kong, Meilin g i red nacionalističkih generala, uključujući i branitelja Pekinga, Fua. Generalisimu s je pokušao povećati potporu rešimu imenujući liberalnu figuru, Wang VVenhaoa, premijer om. Na susretu dršavnog sabora nezadovoljstvo je bilo očito, iako je bila uključena i oporba. Ipak, sabor je davao Chiangu švelike moći" u ratu protiv komunista. Na izbor ima za mjesto predsjednika dobio je 2.430 od 2.699 glasova. No, protiv njegovih še lja, problematični vođa iz Guangxija, Li Zongren, izabran je za potpredsjednika. U Sjedinjenim Dršavama je ponovni izbor Trumana uništio nađe republikanske administrac ije sklonije KMT-u, na koju je utjecao kineski lobi. Američko Ministarstvo vanjski h poslova sročilo je slušbeni izvještaj u kojem je pisalo da je SAD učinio za Kinu sve što je mogao i da preko toga više neće ići. Novi ministar vanjskih poslova, George Marsha ll, nakon svojih iskustava u Kini nije imao previše ljubavi za vlast u Nanjingu. D ruga Tru-manova administracija odbila je više slati pomoć. Japan je bio pod kontrolo m, Koreja podijeljena, a nakon mnogo vremena i europska kolonijalna PIO III. - RATOVI REZ KRAJA vlast ponovno uspostavljena u Jugoistočnoj Aziji, tako da je akcije rane faze Hlad nog rata sada trebalo provoditi u Europi, a ne na Dalekom istoku spašavanjem nacio nalista. Početkom 1949. je NOV započeo s probijanjem obrane Xuzhou. General koji je upravljao obranom pokušao je pobjeći odjevan kao običan vojnik, no uskoro je uhvaćen. //Komunisti su ga dršali u zatvoru sve do 1959., kada je pomilovan i imenovan u Narodno savje todavno vijeće. Njegova rehabilitacija bila je povezana s planom da se njegovog ze ta, fizičara i dobitnika Nobelove nagrade, nagovori da se vrati kući. Op.a.ll Jedan drugi general pobjegao je sakrivajući se u radnim kolicima. Avioni koji su letjeli za Shanghai bili su puni vojnika koji su šumirali u svojoj krvi i izmetu", kako j e to rekao jedan od pilota. Nakon još jednog tjedna borbi, posljednje nacionalističk e jedinice su se povukle preko rijeke Huai. Dok su odlazili, raznijeli su glavni most i usput ubili trideset civila koji su bili na njemu. Komunisti su slavili pobjedu kao svoj Gettvsburg. Nacionalistička Centralna novinska agencija je javlja la: šKako nije bio ni od kakve strateške vašnosti, Xuzhou je evakuiran." No, nikoga ni su prevarili.25 Kako se NOV kretao prema glavnom gradu, oni koji su mogli pobjegli su iz Nanjing a avionima ili švlakovima za raspršenje" koji su išli prema jugu. Toliko javnih slušbeni ka je pot>jeglo iz Nanjinga da zakonodavstvo više nije moglo postići kvorum. Priča se daje tih dana radi napetosti Generalisimus morao prije spavanja popiti veliku čašu v iskija. Inače blagonaklono nastrojen magazin Time napisao je daje njegov prestiš šna n išoj razini od rijeke Yangzi."2'' Na sjeveru je NOV zarobio Tianjin, čiji su se stanovnici odlučili radije predati neg o računati na opkop. Osvajači su pucali u zrak dok su prolazili pokraj velikih zgrad a pod britanskim i američkim koncesijama. Za šest dana, nakon stoje pisao Fuu da se potrudi zadršati Peking, Generalisimus je rekao centralnom komitetu KMT-a da daje ostavku na mjesto predsjednika ,,u nadi da će tako na taj način okončati borbe i smanj iti patnje naroda". Neki članovi komiteta su plakali. Njegova je odluka, međutim, bi la dvoznačna - kazao je samo da će potpredsjednik Li Zongren djelovati u njegovo ime . Nakon te olijave, Chiang je otišao u svom crnom cadillacu posjetiti Sun Yat-seno v spomenik na kraju grada. U velikoj dvorani se tri puta poklonio mramornom kipu

. Iz terase ispred kipa promatrao je neko vrijeme glavni grad, a tada se odvezao na ćrodrom da bi odletio u Hangz-hou sa svojim sinom; šena mu je bila u VVashing tonu na neuspješnom putovanju za prikupljanje potpore - šmoli za još milostinje", kako je to kazao POSL Jt PNJA BI TKA Truman. Te noći, prije odlaska u krevet, Generalisimus je rekao Ching-kuou, šOsjećam s e tako olakšan, sada kad sam skinuo sa sebe taj teret."2' Nakon što se vratio u svoje selo Xikou, što je obično činio u takvim situacijama, izjavi o je da je KMT sam kriv radi svog neuspjeha društvene reforme i poboljšanja socijaln e skrbi. šStari se sustav srušio prije nego što je novi izgrađen", kazao je.2S Krajem siječnja, general Fu je opkolio Peking - prešavši na drugu stranu ime mu je izb risano s popisa ratnih kriminalaca. Prvi redovi NOV-a napredovali su po hladnoći p rema gradu u redovima od šezdeset ljudi, a pratili su ih studenti koji su nosili p ortrete Mao i Zhou Dea te vojnici koji su se vozili u zarobljenim američkim kamion ima. Mase su ih pozdravljale. Veliki Chiangov portret u blizini Zabranjenog Grad a zamijenjen je još većom slikom Predsjedavajućeg. 200.000 nacionalističkih vojnika iz t oga područja integrirano je u komunističke snage.2"' Mao je ušao u grad u procesiji jedanćst automobila i deset kamioneta. šDanas", kaza o je Zhou Enlaiju, šmoramo proći carski ispit." šTrebali bismo ga pološiti", odgovorio m u je Zhou, špošto se ne mošemo vratiti natrag." Chiang se iz Xikoua nastavio petljati u vojne poslove. Između šetnji po brdima i igranja sa svojim unukom, telefonski je d avao instrukcije vojnim zapovjednicima i primao goste, uključujući Yan Xishana - Uzo rnog Upravitelja, čije su se snage borile protiv trupa NOV-a koje je vodio Maov su radnik iz dana u Jinagxiju, Peng Dehuai. Nakon stoje primio dvoje novinara časopis a Life u provincijskom glavnom gradu u Taivuanu, Yan je govorio o skupljanju voj ske japanskih plaćenika i korištenju američkih aviona za bacanje napalm bombi na nepri jatelje. Pokazujući na red bijelih kapsula cijaniđa na svome radnom stolu, kazao je da svaki od njegovih 499 časnika ima svoju, koju će popiti ako grad padne; mala crna tableta bila je za njega. Otvorio je ormar da bi pokazao novinarima kante benzi na za koje je rekao da će proliti oko svog ureda i zapaliti prije nego što popije ta bletu, tako da bude siguran da se komunisti neće domoći njegovog tijela. No, kad je grad pao Yan nije bio u njemu jer se tada sastajao s Chiangom i trašio pomoć u Nanji ngu. Nekoliko stotina njegovih časnika progutalo je otrovne tablete; Yan, koji je sa sobom ponio zlatne rezerve provincije, nije postupio u tom stilu - prešivjeti j oš jedan dan oduvijek je bio moto regionalnih moćnika, tako daje završio kao premijer na Tajvanu.3" Iz Shanghaja je Chiangov lojalist, Tang Enbo, čiji su ljudi gradu nametnuli vladav inu terora, nadgledao prijenos imovine preko 150 kilometara širokog tjesnaca. članov i Zelene bande punili su brodove zlatom, PIO III. - RATOVI BEZ KRAJA srebrom, i banknotama vrijednima milijuna američkih dolara. Uzete su i najvrjednij e umjetničke zbirke, četiri Generalisimusove neprobojne limuzine i njegov posebni za točenik, Mladi Maršal. Voda nacionalista je tamo proveo svoj rođendan u listopadu 1946 ., proveo tjedan dana sa suprugom na otoku i primio kao dar bivšu vilu japanskog u pravitelja otoka - popravljena su oštećenja nastala nakon američkog bombardiranja i av enija ispred zgrade je nazvana Bulevar proslave Chiang Kai-shekovog rođendana. Vje rojatnost da otok posluši kao mjesto za povlačenje rasla je svakog tjedna. Bio je pr ivlačan radi toga što bi njegovu obalu bilo lako obraniti, pošto su nacionalisti i dal je imali pomorsku i zračnu nadmoć. Također, na njemu nije bilo lokalnih komunista. Chi ang je odlučio čekati na otoku rat za koji je bio uvjeren da mora započeti između Sovjet

skog Saveza i Sjedinjenih Dršava, u kojem bi bio potreban VVashintonu kao saveznik , pa bi mu nakon toga pomogao da se vrati na vlast na kontinentu. Dolazak nacionalista bio je loša vijest za stanovnike otoka. Kao japanska kolonija od 1895., Tajvanom se upravljalo represivno, no djelotvorno. Porastao je standa rd šivota, pismenost je bila visoka, a zdravstvena skrb pristojna. No, pod naciona listima su lokalne firme diskriminirane i lokalno stanovništvo nije moglo dobiti p oslove u vlasti. Javni sektor je propadao, crno tršište bujalo, a nacionalisti su pr oglašavali monopole kad bi to njima odgovaralo. Bilo je čak slučajeva kuge i kolere. P očetkom 1947. je došlo do revolta koji je započeo kad je policija ustrijelila staricu koja je prodavala cigarete u Taipeiju te se tako ogriješila o monopol došljaka. Gomi la od 2.000 ljudi skupila se da protestira i nasmrt pretukla dva agenta monopola . Vojnici su se vozili niz ulice grada i pucali bez gledanja. Izgleda da je Chia ng smatrao da je pobuna bila djelo komunista te da se nacionalisti suočavaju s pob unom na otoku. Dovedena su pojačanja. Kako se represija pojačavala, ubijeno je između 5.000 i 20.000 ljudi. Osobe za koje se smatralo da su oponenti KMT-a nestale bi preko noći. Američka ambasada u Nanjingu javila je u Vvashinton da će suradnja između na cionalista i Tajvančana biti švrlo teška kroz neodređeno dugo buduće razdoblje."" Na kontinentu je ionako slaba pozicija Li Zongrena dodatno oslabljena kad je, po Chiangovom naređenju, Tang Enbo odbio premjestiti trupe iz Shanghaja da obrani Na njing. Generalisimus je šelio, kada za to dođe vrijeme, da trupe odu na Tajvan, a ne da ih izgubi u borbama za nacionalistički glavni grad. Kad su drugi viši oficiri na sastanku pokušali nagovoriti Tanga da promijeni mišljenje, on je udario šakom o stol, bacio papire na pod i priprijetio da će ustrijeliti šefa štaba za operacije.'2 POSLJE ONIA BI TKA Li je bio potpuno očajan i pokušao je progurati ideju o američkim snagama koje bi patr olirale Yangzijem i tako zaustavile komunističko nadiranje, no Truman i Marshall n isu imali namjeru uplitati se. šef Savjetodavne grupe američke vojske u Kini, genera lmajor Barr, okrivljavao je za poraze nacionalista šnajgore vodstvo na svijetu i d ruge faktore koji su uništili moral boraca i potpuno im ubili šelju za borbom." Trum an je smatrao da je Chiang sam kriv za sve. šSamo američka vojska od dva milijuna lj udi mogla je spasiti Generalisimusa, a to bi izazvalo Treći svjetski rat", napisao je u pismu prijatelju.33 Staljin je pokazao više interesa kad su mu nacionalisti prišli da ga zamole da obavi funkciju posrednika u pregovorima s KPK-om. šeleći više slabu od preporođene, nacionali stičke nacije, savjetovao je Mau da naredi NOV-u da se zaustavi na Yangziju. Preds jedavajući se nije obazirao; četrnćst godina kasnije će napomenuti kako je kineska re volucija uspjela usprkos Staljinovoj volji i pronaći korijene kasnijeg raskola s M oskvom u pokušaju Kremlja da ga zaustavi i natjera na suradnju s KMT-om. 23. travnja 1949. su vojnici Chen Yijeve Treće pješačke armije, u šljemovima i svjetlosm edim uniformama ušli u Nanjing u pratnji tenkova. Gomile su pljačkale ministarstva, dok su branitelji eksplozivom raznosili šeljezničku stanicu i skidali sa sebe unifor me. Li Zongren odletio je u Canton, koji je postao novi nacionalistički glavni gra d, no većina stranih diplomata ostala je na mjestu. Nanjinški gradonačelnik odvezao se s 300 milijuna yuana, no kasnije su ga pretukli njegov vozač i tjelohranitelji, k oji su pobjegli s novcem. Desetak komunističkih vojnika upalo je u spavaću sobu amer ičkog ambasadora, pokazali na pokućstvo i kazali, šOvo će uskoro pripadati narodu." Deng Xiaoping i Chen Yi otišli su u predsjedničku palaču i zabavljali se sjedeći u Chiangovo j stolici. Nacionalističke novine obavještavale su pučanstvo da šstrateško povlačenje ne tre ba pobrkati s vojnim porazom."34 Dogodio se incident koji je gotovo izazvao međunarodnu intervenciju kad je NOV nap

ao britanski bord Amethvst, koji je prevozio zalihe u britansku ambasadu, pri čemu je poginulo četrdeset i četiri mornara. Kapetan je odbio potpisati priznanje o šzločinačk om upadu u kineske teritorijalne vode" i njegov je brod bio zarobljen 100 dana, prije nego što je pobjegao pod paljbom. Mao je vidio ovaj incident kao znak nove K ine koja šviše neće trpjeti uplitanja stranaca." U međuvremenu je Wuhan zauzeo Lin Biao, koji je sa svojim trupama nadirao smjerom še ljeznice iz Pekinga. Bai Chongxi je pokušao prušiti OlO III. - RATOVI RtZ KR.A1A otpor, no konstantno sumnjičavi Chiang je odbio poslati namirnice generalu iz Guan gxija. Bai se morao povući na jug. NOV je zauzeo Henan i izolirao Shaanxi, tjerajući šOrla Sjeverozapada", Hu Zongnana, da napusti svoju bazu u Xi'anu i prijeđe u Sichu an. Na istoku je gubitak Nanchanga i Hangzhoua, nakon pada Nanjinga, izolirao Sh anghai. Boraveći u klubu Moralni trud u gradu, Chiang je zapisao u svom dnevniku: šDok gledam Republiku Kinu na rubu smrti, krećem naprijed sa suzama u očima. Postoji s amo jedan put prema naprijed, no taj je mučan. Ne boj se. Put je osvijetljen krvlj u naših očeva revolucionara. Moramo ići dalje - naprijed, nikada se ne povlačiti. Oko na s je mrak, ispred nas je opasnost. S tračkom nade i odanosti dr. Sun Yat-senu nast avit ću neumorno svoju borbu." Jedan od njegovih ministara u očajanju je počinio samoubojstvo, ostavivši poruku koja je glasila šsvjetlost nestaje."35 U Shanghaju je Tang Enbo naredio da se iskopa ogroman opkop i podigne tri metra visok obrambeni zid od bambusa - pričalo se da je jedan njegov rođak koji se bavio p rodajom drvene građe imao velike zalihe kojih se trebao riješiti. Civili su u ogromn im brojevima bješali iz grada brodovima, ili su se očajnički hvatali krovova prenatrpa nih vlakova. No, borbe na selu su tjerale mnoge u suprotnom smjeru. Gradonačelnik je dao ostavku - njegov zamjenik je u bizarnom nastupu proglasio Tjedan zdravlja i naredio kult iviranje švrtova pobjede" u kojima bi se uzgajalo povrće."' Hrane je bilo premalo, a inflacija je rasla vrtoglavom brzinom. Zatvorenici su k opali cik-cak obrambene rovove, proglašeni su prijeki sud i policijski sat, iako j e luksuzni Hotel Park i dalje reklamirao švečere i ples pod mjesečinom." Vojnici su na raskršćima pravili mitraljeska gnijezda od vreća s pijeskom, čistili polja da bi naprav ili mjesta za artiljeriju i koristili nadgrobne ploče za izgradnju zaštićenih pološaja. Organizirane su antikomunističke parade na kojima su ljudi nosili crteše koji su pri kazivali Maa kao ljudošdera. Stranci su se ukrcali na veliki brod za evakuaciju "U SS President Wilson". U strahu da ne padnu u ruke komunistima, ruski caristi su opsjedali organizacije za izbjeglice da im pronađu novo mjesto za šivot - mnoge od njih prihvatili su na Filipinima.37 Crnoburzaše i navodne komuniste vozili su kamionima vezane za daske na kojima su p isali njihovi zločini. Nakon toga bi ih strijeljali u Parku Zhabei. Ostale osumnjiče nike odvodili bi u napuštenu kuću u starom francuskom području, gdje je bio centar za ispitivanje i mučenje. Tamo su završili dopisnik Reutersa Graham Jenkins i urednik Vijesti sjeverne Kine, Geor ge Vine, koji su tamo odvedeni nakon što su objavili vijest da su komunisti prešli Y angzi; bili su osuđeni na smrt, no oslobođeni su nakon što je američki novinar Clavde Fa rnsvvorth upozorio policiju da će ta smaknuća izazvati loš publicitet na Zapadu. Nakon što su im neki bogataši platili da ih puste neometano pobjeći u tišini, Tangovi su vojnici prešli na Tajvan ili nestali u selima. General je odletio u Canton. 24. s vibnja 1949. je izvidnica Chen Yijeve vojske ušla u staro francusko područje; gradsk i su im poslovni ljudi dali novac i medicinske potrepštine da bi izbjegli nevolje.

Bilo je izoliranih okršaja i poginulih kraj potoka Suzhou koji su gađali nacionalis tički snajperisti s najvišeg balkona bloka zgrada Broadvvav Mansion. U četvrti Hongkou su ulice bile prekrivene uniformama nacionalističkih vojnika koji su se pokušavali sakriti u civilnoj odjeći. S druge strane rijeke su pješadijske jedinice pokušale prušiti otpor, no ostali su opk oljeni kad su njihovi suborci koji su dršali pološaje niše uz tok Huangpua prebjegli. Skupine radnika zauzele su tvornice. Veliki Maov portret obješen je na zabavnom ce ntru šKineski zid." Operna diva Yan Huizhu, bivša Miss Shanghaja, čija ljepota je bila tolika da se pričalo da radi nje i guske padaju s neba, odjenula je plavu traperjaknu i platnene cipele te otišla pozdraviti osvajače. Nakon što ih je dočekao poštanski g lazbeni sastav, pobjednici su buljili u zgrade i, mrtvi umorni, spavali po pločnic ima. Promatrači su primijetili njihovu izvrsnu disciplinu - čak su odbijali i ponuđene cigarete.'" Li Zongren je jednom pokušao osigurati američku potporu, no ambasador, Leighton Stua rt, poručio je Vvashingtonu da ne moše zamisliti nikakav postupak SAD-a koji bi moga o biti šučinkovit u mijenjanju tijeka vojnih događaja." Chiang se sve više i više miješao u vojsku, mijenjao vojne planove i postavljao svoje projekte te oformio Posebni ko mitet središnjeg izvršnog komiteta Kuomintanga u kojem je on bio predsjedavajući. Imen ovao je Uzornog Guvernera premijerom, a Tang Enboa guvernerom Fuijana, koji je l ešao preko puta Tajvana. Pregovarao je sa Sovjetskim Savezom u vezi prava u Xinjin agu. Prema Li Zogrenu, neki su generali na jugu bili toliko bijesni da su predloši li reprizu incidenta u Xi'anu tako što bi oteli Chianga, no nisu proveli svoj naum ."' U tim su posljednjim trenutcima dršave nacionalisti obećavali štajfun" reforme, uključuj ući i smanjenje renti za 52 milijuna ljudi. Generalisimus je odletio na Filipine i Jušnu Koreju na razgovore s članovima antikomuPIO III. RATOVI REZ KRAIA nističkih vlada tih dršava. No, svakog tjedna je situacija na bojištu bila sve gora, a pad Shaanxija je otvorio put NOV-u za ulazak u Sichuan i povezivanje s armijama u Hubeiju i uz Yangzi. Zapovjednik u Xinjiangu se zakleo na lojalnost komunisti ma. Vođe ustanka u pokrajini ili na sovjetskoj granici poginuli su u misterioznom padu zrakoplova, te tako ostavili popustljiviju ličnost da prijeđe na stranu komunis ta.4" U političkom, kao i u vojnom smislu, KPK je postavljao temelje za budućnost. U rujnu se u Pekingu susrela Politička konzultativna konferencija da bi sastavila ustav n ove dršave. 1. listopada 1949., Mao se popeo na platformu na vrhu Vrata nebeskog m ira u Zabranjenom gradu da bi proglasio nastanak Narodne republike Kine, objavlj ujući ga svojim visokim glasom s jakim hunanskim naglaskom. NOV je paradirao sa sv ojim zarobljenim američkim vozilima i tenkovima, a nebo je obasjao vatromet. šNeka d ugo šivi Predsjedavajući Mao", klicale su gomile. Idućeg je dana Moskva priznala novi rešim. Kao i u posljednjim danima carstva, Kina je imala dvije vlade, no konačni ish od bio je neminovan i još brši nego što je to bio za dinastiju Qing.41 šProtekla je godina bila najmračnija i najteša u mome šivotu", zapisao je Chiang u svome dnevniku. U blizini Cantona su snage KMT-a raznijele most na Bisernoj rijeci do k se NOV priblišavao, no komunisti su ipak zauzeli grad sredinom listopada. Do tad a su se Chiang i nacionalistička vlada, ili ono stoje ostalo od nje, već premjestili u ratni glavni grad Chongqing. Grad je bio, zapisao je Chiangov sin, ščitav u panic i, ušasu i atmosferi ubojite tišine." Li Zongren odbio se pridrušiti posljednjem posta vu vlade - radi krvarenja iz crijeva otišao je na bolničko liječenje u Hong Kong, a na

kon toga odletio u New York, liječiti se u Prezbiterijanskoj bonici.42 No, ni Chongquing nije bio siguran. Snage NOV-a koje je vodio Seču-anac Deng Xiaop ing priblišavale su se i natjerale Generalisimusa da odleti u provincijski glavni grad Chengdu. Policijski agent prisjeća se da je Chiang ostavio naredbe da se špobij u svi ljudi koje je mrzio." Pobijeni su politički zatvorenici zatočeni u rudniku ugl jena i šSretnoj dolini". Smaknut je i general Yang, koji je predlošio otmicu u Xi'an u i kojeg su dršali u kući izvan grada. Tajna policija je ustrijelila njega, njegovo g sina, kćer i šest članova njegovog osoblja i obitelji. Tijela su prvo umočena u kiseli nu, a zatim pokopana - generalovo tijelo u vrtu.43 Chengdu je bio u kaosu kao i Chongqing prije njega. Vojnici su pljačkali koga su h tjeli, a gomile izbjeglica bješale su iz grada. 10. prosinca 1949. Chiang je iz ze mlje koju je izgubio odletio u Tajvan. Bilo je još uvijek PO.MJE PNJA BITKA dšepova otpora protiv komunista: general Hu se borio na jugozapadu, a otok Hainan u Jušnom kineskom moru izdršao je do 1950. Nacionalisti su uspješno odbijali komunističk e napade na otoke između kontinenta i Tajvana. Veterani bitke kod Xuzhoua bješali su prema Burmi, gdje su provodili svoje vrijeme uzgajajući opijum i izvodeći gerilske napade prelazeći preko granice u Yunan. No, do kraja 1949. završeno je nacionalističko razdoblje. Otvorila se nova epoha s n ovim carem koji će okončati tri desetljeća razjedinjenosti. šMoramo biti sposobni za više od samog uništavanja starog svijeta", objavio je Mao. šMoramo također znati stvoriti n ovi." Stvaranje tog novog svijeta uključivat će uspone i padove veće nego što su ikad do tad bili viđeni, a jedan čovjek će se pokušati nametnuti potpuno i nemilosrdno, kao i sv aki Sin Neba.44 Dio IV. Maova vladavina Pobjedonosni revolucionari imaju jedan problem. Nakon što vlast osvoje kao autsajd eri, sami postaju utjelovljenje novog poretka. Oni moralu izgraditi, a zatim i u pravljati društvom, i iz faze rušenja mostova prijeći u etapu njihove konstrukcije. Ma lo se njih zna nositi s tom transformacijom, a obično se onda sve prevali preko le da naroda u čije su oni ime sve i započeli. Nikada ova tvrdnja nije bila bliša istini nego u Maovom slučaju; on je i nakon pobjede odnesene 1949. godine ostao zakopan u konfliktima i nasilju. Trideset i osam godina nakon nemira kojima je 1911. s prijestolja zba-čena dinasti ja Qing Kinom je ponovno zavladala imperijalna sila. Ali, to nije donijelo ni mi r niti stabilnost. Logične, znanstvene metode zamijenjene su vrlo raznolikim utopi stičkim teorijama. Profesionalizam je postao samo puki poslušnik politike - 'Bolje b iti crven nego stručan, govorila je uzrečica. Sve se svelo na vješbanje spremnosti i e ntuzijazma kako bi se izvršavali gospodarevi ukazi. Zemlja sa 600 milijuna stanovn ika za Maa je bila, kako je sam rekao, prazan list papira na kojem je on trebao skicirati budućnost. Dva povijesna čvora i dalje su ostala zapetljana. Prvi se javio u obliku ponovnog učvršćivanja središnje vlasti, a drugi kao nemogućnost prekida ciklusa konflikata zbog koj eg Kina nikako nije mogla napredovati kao dršava čiji bi se građani mogli nadati da će s e osloboditi proizvoljne autokracije. Područja borbe koja je odredio Veliki Kormil ar neće ciljati samo na klasnog neprijatelja, Kuomintang, SAD, Sovjetski Savez, Jušn u Koreju i Indiju, već, prije svega, na vlastiti narod i vlastitu partiju. Individ ualnost građana bila je konstantno na kušnji, jer je rešim od njih, u ime revolucije, zahtijevao neumorni angašman u borbi protiv klasnog neprijatelja za nacionalni ide ntitet, da bi im pritom uvijek, u jednom trenutku, okretao leda. Despotska mašiner

ija je, također, nakon svake nove interne čistke, bila samoj sebi plijen. Maova odgovornost za istrebljenje između 40 i 70 milijuna ljudi stavlja na njega b iljeg većeg masovnog ubojice nego što su to bili Hitler ili Staljin, ,1 a njegova indiferentnost prema ljudskoj patnji i pogibelji zastrašujuća je. Pa što ako nuklearni rat usmrti polovicu stanovnika planeta, rekao je jednom prilikom, to bi značilo uništenje imperijalizma, a čitav svijet bi prihvatio socijalizam. Ali nije sve bilo u teroru. Predsjedavajući je bio simbol još nečega, kako onda tako i sada. Tr eba zagrepsti ispod njegove itekako potvrđene krivice i pokušati razumjeti kineski p reobrašaj od 1949. do njegove smrti 1976. godine, kao i njegov i dalje prisutan ut jecaj na kinesku naciju današnjice. 18. Pobjednik Za većinu Kineza je kraj građanskog rata bio svemoguće olakšanje nakon više ođ trideset godi na sukoba koji su se protezali unazad sve do vremena vojskovođa. Ubijeni su deseci milijuna ljudi. Industrija, poljoprivreda i infrastruktura bile su teško pogođene 1949. tvornička proizvodnja je bila 44 posto ispod svoje razine iz 1937. Sve skup a, proizvodnja hrane je bila na razini odršavanja šivota, što znači da je bilo područja gd je se gladovalo. Pola šeljezničkih tračnica je bilo uništeno. Inflacija je razorila gosp odarstvo. Vašna efektivna imovina prebačena je u Tajvan ili je otišla u Hong Kong i Ju goistočnu Aziju, zajedno s vještinom bješanja dušnosnika i poslovnih ljudi. Nacionalni m oral je bio u krpicama. Društvo je izgubilo svoja sidrišta. Ako velika većina stanovništva nije razumjela doktrine novih vladara, komunisti su, izgledalo je, još uvijek nudili mir i stabilnost kako je Narodna Republika Kina (N RK) protezala svoju jurisdikciju diljem zemlje. Ali i oni su nailazili na ogromn e probleme, koji su nadilazili nesređeno stanje nacije. Za početak, bila je tu njiho va vlastita povijest. I pored njene vojničke srčanosti, organizacijske snage i ideol oškog jezika, Komunistička partija Kine imala je sporednu ulogu od prestanka ujedinj enog fronta 1929. godine, često se boreći za puki opstanak. Njena bit je bila obliko vana borbom, s ideologijom izgrađenom u izoliranim čahurama Jianxija i Yena-na i pod lošna neprekidnim unutrašnjim previranjima. Na njezinom čelu nalazio se čovjek bez poseb nog zanimanja za posao upravljanja zemljom. Novi rešim je mogao oblikovati svoj vlastiti mandat - bolji dani nacionalističke rep ublike su bili davno zaboravljeni. Dršava se morala izgraditi iz ruševina nakon inva zije i građanskog rata. Ipak, beskrajni govori o tome kako treba istrijebiti klasn e neprijatelje, nadići reakcionare i oduprijeti se kontrarevolucionarima bili su s redstvo utvrđivanja i konsoliđiranja moći, a ne recept za utvrđivanje i stabiliziranje s ocijalističkog društva. Mao je identificirao industrijski proletarijat kao samo srce novog poretka, ali samo pet posto stanovništva od 600 milijuna ljudi radilo je u industriji - mnogi od njih bili su nepismeni tako da nisu bili u stanju čitati par tijsku PIO IV. - MAOVA VI APAVINA literaturu. Dok se KPK izborila za osobinu glasnogovornika proletarijata, njena duga izolacija od gradova je značila da je pristupila svojim glavnim pristašama na t eoretskoj osnovi.1 S druge strane, svijet je to znao - da je seljaku dana samo sporedna uloga u izg radnji socijalizma. šito je, vjerovao je Mao, bila ključna poveznica u ekonomiji; Ki nezi bi morali, rekao je kasnije, šsklađištiti šito svuda". Ali to nije značilo privilegir ano mjesto za ljude i šene koji ga uzgajaju. Nasuprot tome, uloga farmera je bila hraniti radnike, koji će izgraditi novi raj, oni sami neće igrati ulogu avangarde. M it da je Mao vodio revoluciju čiji je primarni cilj bio poboljšati sudbinu seljaka j

e dugo šivio, ali je uvijek bio zasnovan na pogrešnoj koncepciji koju Predsjedavajući nikad nije dijelio. Daje 1949. godina svjedočila uzdizanju, koje bi ujedinilo veliku većinu nacije ispre d općenito pozitivnog programa, put naprijed bi bio jasniji. Ali Kinu je pobijedil a vojska iza koje je stajao politički stroj, dok se stari poredak urušio. Unatoč svim riječima koje je Mao napisao tijekom desetljeća o budućnosti nacije, praktični smjer za Narodnu Republiku nije bio dobro zacrtan. Niti je bilo jasno kako će novi rešim ozak oniti svoju vladavinu. Te dvije temeljne slabosti još uvijek su pred licem KPK-a u dvadeset i prvom stoljeću. Vodstvo je došlo iz različitih geografskih i klasnih pozadina - Predsjedavajući i Liu Shaoqi iz Hunana, Zhou Enlai iz finije istočne provincije Fuji-an, šef NOV-a Zhu De i Deng Xiaoping iz duboke unutrašnjosti Sichuana. Neki kao Zhu i Maršal Peng Dehuai, su izrasli iz prljavih, siromašnih sela; obitelji Maa i Denga su bile bolje stojeće ; Zhou je bio elitnog porijekla.2 Duga borba za moć je učinila odnose iz; 'edu KPK-a i NOV-a središnjim odnosima rešima. M ao, koji je bio na čelu Komisije za vojna pitanja (KVP), inzistirao je da vojska m ora biti podlošna Partiji. Ali, kao i pod nacionalistima, militarizacija je posegn ula duboko u dušu civilne vlasti, dajući NOV-u političku tešinu i ulogu koja je išla dalek o iznad jednostavnog vođenja ratova. Deset maršala građanskog rata imalo je poseban st atus. Sudionici Dugog marša predstavljali su stanovitu elitu. Vojno nasljeđe je bilo vidljivo iz kampanja koje su izvođene kao opsešne gerilske ofan zive za okrušivanje, izoliranje i uništavanje ciljeva, za podizanje proizvodnje ili smanjivanje količine hrane koju su ljudi konzumirali. Primijenjen je princip gomil e usavršen u Yenanu, kako je Mao objasnio, kojim se oplemene šrazbacane i nesistemat izirane ideje" naroda, a zatim da ih se plasira natrag otkud su i došle, dok ih on i ne šobgrle kao svoje IV'RIl PNIK vlastite, čvrsto ih se drše i pretvore ih u praksu". Pristup šodozgo prema dolje" kao pantomimu narodne demokracije dobro su razumjeli i carevi koji su svojatali sličnu pronicavost. Za Maa, to je osiguravalo sredstvo za zamagljivanje osnovne kontra dikcije između narodne volje i autokracije. Iako se pretpostavljalo da se 1949. godine sve promijenilo, i dalje su dolazili diktati od udaljenog vladara, da se primijene preko njegovih lokalnih agenata, i za kojih je, ako bi zatrebalo, stajala sila. Za Predsjedavajućeg, siromaštvo i nezna nje masa, učinilo ih je idealnim podanicima. šSiromašni ljudi hoće promjenu, hoće raditi, hoće revoluciju", razmišljao je on. ščisti list papira nema nikakvih mrlja, tako da se n a njemu mogu naslikati najnovije i najljepše slike." //Svjesno ili nesvjesno, drug i dio formulacije ponavlja usporedbu Sun Yat-sena između kineskog naroda i zdjele od pijeska koja se moše oblikovati u nove oblike. Op.a./P Ipak, u kontekstu 1949. novi vode su bili spremni započeti kao pragmatičari. Propast nacionalista je bila mnogo brša i mnogo potpunija nego što su oni predviđali - Mao je bio procijenio da jušna Kina neće biti pobijeđena do sredine pedesetih. Neki gradovi osvojeni u 1949. bili su u kaosu, prisiljavajući nove gospodare da djeluju brše i u ši rem opsegu nego što su očekivali da će biti potrebno. Oni su morali podići duh i ponovno uspostaviti osjećaj nacionalnog identiteta, gradeći vlastita uporišta na način koji je KMT promašio učiniti. Oni su morali pridobiti gradove, koje je Partija odavno smatra la leglima reakcije. To je ukazivalo na fleksibilnost na vrhu i spremnost prilag odbe lokalnim uvjetima na terenu, vukući i oportunističke, improvizatorske poteze ka d je to bilo potrebno. Vladari su se također morali nositi s prijetnjom s druge strane Tajvan-skog tjesna

ca, jer je Hladni rat svjedočio ulasku "VVashingtona na scenu u vidu potpore Chian g Kai-sheku, koji je inzistirao da još uvijek postoji samo jedna Kina - njegova KM T Republika. Otok je bio pod vojnom upravom i kineska manjina je vladala bez obz ira na interese autohtonog stanovništva. U nadrealnoj predstavi, zakonodavci izabr ani u Nanjingu prije 1949. govorili su kao predstavnici provincija sa kopna. Ušiva jući pomorsku i zračnu nadmoć, nacionalisti su blokirali ušće Yangzija. Shanghaj i Nanjing su bombardirani, kao i Guangzhou, otkud je javljeno da je u zračnom napadu poginu lo 259 ljudi. Agenti KMT-a i drugih antikomunističkih snaga su bili aktivni u području ispod Yangz ija i na sjeverozapadu. Nacionalističke snage koje su prešle u Burmu 1949. i tu se b avile trgovinom drogama vršile su iznenadne napade uz pomoć CIA-e. Tibet je ostao va n kontrole Pekinga. Amerika PIO IV. š MAOVA VIA PAVI N A je ponudila tamošnjim antikomunistima pomoć, uključujući i neke intervencije CIA-e. U sa mom Tajvanu, američka tajna slušba je podupirala grupu pilota, poznatih kao šCrni šišmiši", koji su letjeli na više od 800 tajnih zadataka iznad kopna do 1967., spuštajući agente , ispitujući kineske radare i uzimajući uzorke zraka. Veliki problem za NRK je bio manjak pouzdanih i iskusnih dušnosnika. Broj od 4,5 m ilijuna KPK članova je predstavljao manje od jedan posto stanovništva - pokrenuta je akcija regrutiranja, koja će povećati redove za 3 milijuna između 1949. i 1952. godin e. Partijski kadrovi koji su stekli iskustvo na sjeveru, morali su se slati da p rimijene svoje stručno znanje na drugim mjestima, umjesto da nadograđuju svoje početne napore. Dok se u njih imalo povjerenja da će slijediti upute vjernije nego domaći k adrovi, novopridošlicama je nedostajalo kaljenje, koje se odvijalo u komunističkim p odručjima prije 1949. godine. Lokalni vode gerile nisu voljeli pridošlice koji su im izgledali više kao carski magistrati, pristigli izdaleka u svojim yamenima. Takav pološaj je mogao naići i na neprilike, kao u Guangdongu, gdje novodošli nisu mogli ra zumjeti lokalni jezik.4 Na selu, raspodjela zemlje je bila glavna promjena, koju je novi rešim mogao ponud iti da zadobije podršku. Ukazivao je na stare probleme i, sve u svemu, obrađivao ist inski revolucionarno tlo. Ali, kako se pokazalo po izvješću jednog očevica iz Shanxija , američkog humanitarnog radnika Williama Hintona, šire perspektive KPK-a su malo zn ačile seljacima, iako su im bučno predočavane na orvelovski borbenim sastancima.5 Unatoč poticanju siromašnih seljaka od strane rešima da šgovore ogorčeno" o ugnjetavanju, pobjeda nije donijela potpuno iskorjenjivanje starih društvenih obrazaca ponašanja. U Guanxiju je 13 posto kadrova obučenih za upravljanje zemljišnom reformom došlo iz sa mih obitelji zemljoposjednika, kojima jee trebalo oduzeti zemlju. U Henanu su vl asnici posjeda, koji su imali veze s dušnosnicima, bili zaštićeni. U drugim mjestima, zemljoposjednici su podijelili zemlju medu članovima klana, da minimaliziraju rasp odjelu. U Guangdongu, jedna viša ličnost u KPK-u je prijavljena da je učinila uslugu v elikom zemljoposjedniku, svom rođaku. Slučaj ubojstva u istoj provinciji, u kojoj je zemljoposjednik ubio supruga svoje ljubavnice, otkrio je i stalni utjecaj KMT-o vih veterana, kao i korupciju koju su otkrili istrašitelji KPK-a, uključujući jednog l okalnog magistrata, koji je dijelio usluge svome klanu." U ošujku 1949. Mao je izjavio da je došlo vrijeme da se središte KPK-ove gravitacije p remjesti u gradove, koji su se trebali fokusirati na prol'l'BIt L1NIK izvodnju, prije nego na potrošnju. Za skoro sve pravovjerce, to su bila strana mje sta. Osim njegovog putovanja u Chongqing 1945., i sam Predsjedavajući nije bio u n ijednom drugom gradu skoro dva desetljeća, prije nego je ušao u Peking 1949. godine.

Mjesta poput Shanghaja su gledana kao legla reakcionara, koji su odatle protiv revolucije ispaljivali šmetke presvučene šećerom". Kako se vojska kretala prema jugu, ur bani stanovnici su NOV-u priređivali dobrodošlicu sa sve manje oduševljenja. Dok su vo jnici otvorenih usta zurili u zgrade, stanovnici gradova su širili priče o seljačkim t upanima koji su prali svoju rišu u zapadnjačkim toaletima i bili zaprepašteni kako bi se otplavila kad bi povukli lanac. čak i ako se u razdoblju 1949.-50. kretala relativno blago protiv svih, osim prema jačim klasnim neprijateljima, Partija je bila jasno na potezu da se uvuče u naciona lno postojanje. Probijala se u civilne organe upravljanja i svakodnevni šivot kako je htjela. Posrednička tijela u zajednicama stavljena su pod njen utjecaj. Lokaln i moćnici su bili zbrisani. Nijedan sektor nije ostao netaknut. Propaganda je koristila ikone borbe - zastave, slike junaštva, orušje i korištenje izr aza šdrug". Trupe su širile poruku da, šBez KPK-a nema nove Kine." Radi zadobivanja po drške, poslovi su se davali nekim nacionalističkim preobraćenicima iz 1949. General Fu , koji je bio predao Peking, postao je ministar za hidrauliku. Vojskovođa Long Yun iz Yunnana, koji je bio u izgnanstvu u Hong Kongu nakon što ga je otpisao Chiang Kai-shek, a koji je potom naredio svojim trupama da se pridruše NOV-u, vratio se k ako bi opet postao dijelom najviših zakonodavnih tijela. Gospođa Sun Yat-sen, koja s e preselila u vilu pored jezera šMalo more" u Pekingu, imenovana je jednom od šest z amjenica zastupnika rešima. Njen suprug je i dalje bio štovan kao Otac Republike, a KPK je izmislila šRevolucionarni komitet kineskog Kuomintanga" kako bi prisvojila njegovo nasljeđe. Prošlost se opet ukazivala potezima kao što je bilo Maovo proglašenje Narodne Republik e s terase Zabranjenog grada. Godine 1950., vodstvo se preselilo u kuću usred trav njaka i nekoliko jezera u parku Zhonganhai, koji je nekoć davno bio teren za lov i za starog carskog imanja. Mao je otišao šivjeti u Dvor dobrotvornog obilja oblošen siv im pločicama, koji je sagradio mandšurski car OJanlong. Oko vođine kuće za stanovanje bi li su Soba proljetnog lotosa, Studio mirisa krizanteme i Dvor sklada. Unutrašnji i vanjski bazeni za plivanje bili su izgrađeni pored Dvora purpurne svjetlosti kako bi ondje Predsjedavajući uprašnjavao svoju jedinu tjelovješbu. Kada je amblem novog r ešima postavljen na Tiananmenska vrata radnici, PIO IV. - MAOVA VLAPAVINA koji su premještali oznake Republike u prostor u strašnjem dijelu, naišli su ondje na slične ostatke iz doba carstva.7 Znanstvenici su regrutirani da sluše novom rešimu, a Zhou Enlai je naglasio kako Pre dsjedavajući cijeni domoljubne intelektualce. Kineska umjetnost je hvaljena kao bo lja od američkog škozmopolitizma". Maov dugogodišnji neprijatelj u KPK-u, Wang Ming, p ozvan je iz zaborava da bi postao direktorom Centralnog zakonodavnog komiteta s obzirom na njegove veze s Kremljom, što se Moskvi moglo prezentirati u povoljnom svjetlu, iako on nije ušivao nikakvu vlast. U pozivu nekomunističkim strankama da p ošalju delegate na Političku savjetodavnu konferenciju odršanu u rujnu 1949. radi uspo stavljanja nove dršave mogao se čuti odjek stare ujedinjene fronte. Demokratska liga uvijek puna nade, koju su proganjali nacionalisti, bila je zavedena time stoje vodeći član, intelektualac Wu Han postavljen za zamjenika gradonačelnika Pekinga.8 To je bilo uređivanje izloga; nekomunistički političari bili su poznati kao švaze za cvi jeće" - angaširani su kao puki ukras. Mao i njegovi kolege nisu prošli kroz bitku tije kom prethodnih desetljeća kako bi s bilo kime dijelili moć. Nova demokracija koju je proglasila Partija bila je, izjavio je Mao, šudrušena diktatura svih revolucionarni h klasa", s lenjinistič-kim centralizmom koji osigurava kontrolu KPK-u. Iako je ad ministracija uključivala jednog slušbenika iz Demokratske lige i jednog iz KMT-a pod

sponzorstvom komunista, manje stranke su imale dopuštenje da pristupe vlasti samo pod uvjetom da drše istu liniju kao KPK. Jedan nekomunistički zamjenik premijera sj eća se kako nije mogao dobiti popis upravitelja provincijskih odjela, jer nije bio član Partije.1' Tako je postojao dvojaki karakter u godini otvaranja Narodne Republike. S jedne strane KPK je nametala svoju diktaturu i utvrđivala koje neprijatelje će proganjati. General koji je pomogao srediti osvajanje Pekinga sjeća se da su kasnije stotine tisuća vojnika i članova KMT-a bili zatvoreni, a neki i ubijeni. Izvješća iz razdoblja 1 950.-51. govore daje više od 2,6 milijuna šbandita" bilo eliminirano. NOV je raspore dio trupe za nacionalnu kampanju koje su brojale 1,5 milijun ljudi kao odgovor n a Maov poziv da se šodlučno uklone banditi, špijuni, nasilnici i despoti... agenti Kuo min-tanga i saboteri".1" U isto vrijeme, smatralo se vrlo mogućim modulirati zemljišnu reformu prema lokalnim uvjetima i raditi s domoljubnom šnacionalnom buršoazijom", koja je bila odlučila osta ti u Kini. Predsjedavajući je priznao potrebu za učenjem ekonomskih tehnika od onih koji su ih poznavali, da bi se podigla proizvodnja i moderniziralo sve od šeljezničkog prometa do zdravstva.' 1 Rešimska ličnost broj dva, Liu Shaoqi, govorio je o toleriranju nekih škapitalističkih i skustava", ako se time postišu ispravni rezultati, podrazumijevajući disciplinu, aut oritet upravljanja, otpuštanja viška zaposlenika i šrazumno" rješavanje sporova. šAko bism o morali ići tako daleko da u borbi uklonimo buršoaziju, to bi rezultiralo zatvaranj em tvornica, padom proizvodnje i nezaposlenošću medu radnicima", tvrdio je on u jedn om velikom govoru u Tianjinu - već je ionako bio prilično velik broj nezaposlenih u gradovima. šDanašnja Kina nema mnogo kapitalizma. Kina nije prekomjerno razvijena; k ineski kapitalizam je preslab, a Kina je previše nerazvijena... [Mi] bismo morali pustiti buršoaziju da postoji i razvija se nekoliko desetljeća." Na selu, Liu je poz ivao na blagi pristup zemljišnoj reformi. Na Narodnoj Savjetodavnoj Konferenciji u lipnju 1950. rekao je da nasilne metode više nisu potrebne, jer će zemljoposjednici ionako morati popustiti. Oni mogu izgubiti većinu svoje zemlje ili sve, ali moraj u i dalje pridonositi procesu razvoja. Predsjednik KPK-ovog Ureda za Središnju i J ušnu Kinu, naredio je da zemljišna reforma mora biti provedena ,,u skladu sa zakonom i razumom". 12 U Xi'anu je većina zemlje ostala u privatnim rukama. U Hangzhou, lokalni vode su o dlučili da gradski Savjetodavni komitet mora uključiti špar loših elemenata, koji imaju utjecaja u industrijskim i komercijalnim krugovima, kako bi se i oni mogli kontr olirati". Memoari Luciana Tairea, zapadnjačkog poslovnog čovjeka u Shanghaju u to vr ijeme, bilješe priče o jednom bogatom kineskom proizvođaču, koji je mislio da će se moći nos iti s novim stanjem u dršavi, kao što je to činio i sa starim, i šefa jedne male uvoznoizvozne firme, koji je očekivao da će mu njegovo domoljublje osigurati dobar pološaj. Zhou Youguang, kineski bankar, koji je bio uspješan u Sjedinjenim Dršavama, sjeća se u svojim memoarima kako je bio uzbuđen što se vratio kući nakon komunističke pobjede. Pri drušivši se Narodnoj Banci, ubrzo je zamijenio svoja zapadnjačka odijela za plavu radn ičku odjeću, dok je odobravao zajmove privatnim firmama. Godine 1950., više od 75 post o industrijskih radnika u Shanghaju još uvijek je bilo u privatnim poduzećima. Novi gradonačelnik Chen Yi poticao je tradicionalnu kulturu, a karijera lokalne operne zvijezde Yan Huizhu, koja je 1949. izašla dočekati NOV u traper-jakni, ponovno je pr ocvjetala." Poistovjećujući sebe s rešimom i njega sa samim sobom, Mao je ušao u trag staroj carskoj psihi. On je bio svuda, njegova glava na poštanskim

PIO IV. - MAOVA VLADAVINA markama i novčanicama, njegovo ime se spominjalo u pjesmama koje su pjevala školska djeca svaki dan. Teror je odigrao svoju ulogu, ali, za sam početak barem, Predsjed avajući je od naroda trašio poslušnost, kao očinska figura koja će obnoviti red i koju je narod trašio nakon dugih godina razjedinjenosti - u davnoj prošlosti, Prvi Car, a on da dinastije Tang i Sui prekinule su periode rata i nesloge; sada će pobjednik iz 1949. slijediti njihov put kao nositelj marksističko-maoističkog Bošjeg Mandata. Zbog svih pretjerivanja u ubijanju prilikom uspona na vlast, i još većih ušasa do kojih će doći , pedesete su bile doba u kojem je Predsjedavajući predstavljao Kinu na način koji j e izmakao Chiang Kai-sheku. Bio je u stanju kombinirati lašnu natprirodnu auru s b edastim seljačkim aforizmima i biti predstavljen od propagandne mašinerije kao brišni patrijarh s brigom za blagostanje naroda u srcu. Bilo bi olako to odbaciti kao s amo jedan golemi, ubitačni trik kojim je izigrano povjerenje kineskog naroda (i st ranaca). Nakon svega kroz što su prošli, Kinezi su bili spremni vjerovati - a prvi m edu vjernicima je bio sam Mao. Tragedija je bila što je to vjerovanje postavilo te melje za katastrofe i ogromna nehumana pretjerivanja, koja su se spremala kao od govori na zapovijedi novoga cara. Utisku povratka svakodnevici pomoglo je opadanje inflacije smanjenjem količine novča nica u prometu te uspostavljanje programa nacionalne štednje. Dobrostojeći ljudi, ko ji su htjeli dokazati svoju odanost, slijedili su upute da stave svoju štednju u d ršavne banke, da bi se ona mogla uliti u javni sektor. Pokrenuta je inicijativa je za smanjenje pritiska stanovništva na gradove, koja je uvjeravala izbjeglice da s e vrate svojim kućama na selu, u nekim slučajevima uz novčanu naknadu.14 Manjinama je obećan stupanj autonomije i trašeno je da se jasno opre-djele, tako da ih dršava moše primjereno identificirati. Proglašene su društvene reforme, uključujući šdomo ubnu kampanju javnog zdravstva" u kojoj je očišćeno smeće, izgrađeni javni zahodi, a selja ke se učilo kako ukloniti parazite iz gnojiva ljudskog izmeta. Uspostavljene su ep idemiološke kontrolne stanice. Radnici su organizirani u danvvei jedinice, koje su obećavale smještaj, dućane, škole i druge sadršaje u autarkičnim zajednicama. šene su progl e jednake svojim muševima. Poligamija, prodaja djevojčica i ubijanje šenske novorođenčadi su bili zabranjeni. Više od milijun šena je iskoristilo priliku za novi zakon o rast avama. Federacija svekineskih šena je imala 40.000 zaposlenih u osamdeset i tri gr ada.15 Partija se bacila na izoliranje i smanjivanje tajnih društava, posebno onih uključen ih u kriminal, kockanje, iznuđivanje i korupciju. Najavljena PO BJE PNIK je i akcija protiv tradicionalnih sekti i religija, koje su proganjane kao u dob a carstva, zbog svojih heterodoksnih vjerovanja i, kao u doba Republike, zbog pr izivanja sujevjerja. U velikim gradovima, prosjake se slalo na obuku da nauče neko zanimanje, ili ih se slalo u njihova rodna sela; neposlušni su bili upozoreni da šo ni koji ne rade i ne jedu." U Pekingu je pokrenuta kampanja protiv bordela, a šene su poslane na šproduktivan rad" u poduzeća kao stoje Narodna tvornica dugmadi. Veli ka kampanja je poduzeta protiv korištenja opijuma - na godišnjicu prvog carskog pokuša ja da zaustavi trgovinu u Guangzhou, droge i lule su ondje bile spaljene na veli koj lomači.16 U praksi, te kampanje su imale svoje granice i slabosti. Zajednice đa-nvvei sa svo jim sustavom obvezne registracije i osobnim dosjeima o članovima, činile su kontroln i aparat koji je stanovništvo ujedno rascjepkao i imao pod čvrstom kontrolom. Unatoč u spjehu u borbi s tifusom, kolerom i sifilisom, troškovi za zdravstvo - počevši od vrlo niske razine preuzete od nacionalista - nisu nikad prešli 2,6 posto dršavnog budšeta

do 1956.; kampanja masovnog cijepljenja i poboljšanje opće higijene nisu puno koštali pa se nastavilo s planiranjem niskih troškova. Pozornost je bila usmjerena na grad ove, dok je većina onih koje su pogađale teše bolesti šivjela na selu, gdje je zdravstve na skrb ostala na najnišoj razini. Procjenjivalo se da je sredinom pedesetih prakt ičara tradicionalne medicine i akupunkture bilo skoro pola milijuna. Stara magična l iječenja su se i dalje odršala, a velike gomile ljudi su trašile olakšanje u jamama sa s vetom vodom.17 Pored svih obećanja o jednakosti, šene su i dalje dobivale manje plaćene poslove te se od njih i dalje očekivalo da vode kućanstva, čekajući u redu za hranu i potrepštine. Sekr etar Partije u Shanghaju je isključio šenska domaćinstva iz redova šproduktivnih ljudi". Oni koji su se rastavili našli su se odsječeni od bilo kojeg sustava obiteljske pot pore. Moderna kontracepcijska sredstva bila su rijetka, u skladu s vjerovanjem P redsjedavajućeg daje veća populacija izvor nacionalne snage. U seriji izvještavanja ti jekom 1951., Narodni dnevnik je objelodanjivao neprekidno nasilje u obiteljima i maltretiranje šena, od kojih su neke počinile pojedinačna ili grupna samoubojstva. Ti jekom 1952. četvrtina svih kriminalnih slučajeva je uključivala silovanje.IH Na selu je seksualna revolucija medu muškarcima mogla izazvati neslaganje s novim poretkom. U svakom slučaju, kako je pobjeda iz 1949., smatralo se, obračunala sa soc ijalnim razlikama, nije bilo nikakve potrebe za akcijom posebno ciljanom na pobo ljšanje sudbine šena. U Pekingu su OlO IV. - MAOVA VlAPAVINA se opet otvorili bordeli, označeni crnim vratima. Neki veterani revolucije zamijen ili su svoje seljačke šene za šene iz grada - oni su uspoređivali svoje bivše šene sa suhim kruhom siromaha, a svoje nove partnerice sa okruglim, glatkim, vrućim pecivom. Na vrhu stabla, Predsjedavajući se uvelike udaljio od svoje šene i na svom se širokom kre vetu zabavljao sa za njega odabranim mladim damama iz partijskih ili vojnih redo va. Kao i u bazi u Yenanu, slijedilo je uzgajanje opijuma - opet za izvoz; proci jenjeno je da se proizvodnja u pet godina povećala pet puta, s vrlo uspješnom trgovi nom iz Shandonga prema Japanu.19 Kada je 400 etničkih manjina odgovorilo na poziv da se izjasne, vlasti su odlučile d aje to previše i započele društveno znanstveni projekt njihove klasifikacije. Taj broj je sveden na pedeset, nagomilavši zajedno ljude koji su govorili različitim jezicim a i, u nekim slučajevima, šivjeli u različitim krajevima zemlje. Te su grupe onda stav ljene pod vojni nadzor. Nimalo se ne suprotstavljjući šovinizmu većinske populacije, U red za propagandu je naglasio revolucionarnu superiornost naroda Han.2" Tajna društva i praznovjerja su se pokazala teškim za iskorijeniti. Bilo je i povrem enih pobuna. Daoisti iz Zhejianga su izvršili tri napada na vladine urede, ubivši četr deset dušnosnika, jer su trašili povratak carstva. U Hube-iju, Vojska Boga rata imen ovala je jednog osmogodišnjeg dječaka za svog cara i bila aktivna u šesnćst gradova, a prije nego što su savladani ubili su jednog sekretara Partije te su napadali vla dine urede. Jedan kult u Hunanu je pravio mačeve, brodove i lukove i strijele od p apira da opremi "vojsku s drugog svijeta" koja će doći boriti se za njih. U Shanxiju , jedna sekta je upozorila da vlada vadi ljudima oči i srca da bi ih koristila u n apadu na Tajvan.21 Za godinu i pol vladavine komunista, Mao je bio zadovoljan da pošalje domaću adminis traciju Liu Shaoqiju i njegovim kolegama, puštajući druge da obavljaju svakodnevni p osao, dok se on bavio velikim vizijama. Prva od njih bila je učvrstiti vlastiti i pološaj svoje zemlje na svjetskoj sceni. To je značilo otići u posjet drugom velikom k omunističkom vodi. Predsjedavajući je izbjegavao posjet Moskvi još od 1947. Dvije godine kasnije, izjav

io je da će se komunistička Kina "nagnuti" prema Sovjetskom Savezu, a time udaljiti od SAD-a. Glagol je bio vašan - iako je Mao stalno trašio usluge od Kremlja, nije ht io usvojiti podlošnost koju su pokazivali vode komunista u zemljama Istočne Europe.2 2 Staljin je čekao da se građanski rat razriješi, kako bi onda pozvao Maa da Drisustvuie okupljanju komunističkih glavešina u sovjetskom glavnom I'l'KU pnik gradu. To je bilo prvi put da je Predsjedavajući napustio zemlju. Na dugom putovan ju vlakom, osjećao je uznemirenost koja se povremeno i fizički ispoljavala. Kao i u Chongqingu 1945., nije imao sve pod vlastitom kontrolom i trebao se suočiti s čovjek om čija moć je bila veća od njegove. Hodajući po peronu u Sverdlovsku, teturao je, sav b lijed u licu i obilno se znojeći.23 Ono što je on htio od tog sastanka bilo je poništenje dogovora kojeg je potpisao SSS R s nacionalistima 1945. kao rezultat iz Yalte i postizanje novog sporazuma s nj egovom vladom. Ali prethodna tri desetljeća su mu davala svaki razlog da vrlo pašlji vo korača. Primarni čimbenik u politici Kremlja je uvijek bio očuvanje i napredovanje Sovjetskih interesa. Preferirajući slabost nacije koja onda postaje idealni poligo n za njegovo uplitanje, Staljin je u proljeće 1949. čak upozorio NOV neka se zaustav i na Yangziju, umjesto da osvoji cijelu zemlju. Sada se bojao da bi NRK mogla sl ijediti put kojim je krenuo neovisnjak Tito u Jugoslaviji, postavljajući svoje rev olucionarno stajalište u suprotnost s Moskvom. Ipak, sjajan doček je upriličen u Kremlju 16. prosinca 1949., a sovjetski Politbiro se poredao na pozdrav velikom posjetitelju. Pet dana kasnije, Mao je bio počasni g ost na proslavi Staljinovog sedamdesetog rođendana, tijekom koje je svog gosta oba sipao blistavim atributima. Onda je zapuhao hladan vjetar.24 Predsjedavajući je ostavljen sam u vikendici izvan grada. Kremlj je otkazao sastan ke. Staljin je odbijao prihvaćati telefonske pozive. Nije dano dopuštenje Zhou Enlai ju da dode u Moskvu za pomoć pri pregovorima oko novog sporazuma. Kremlj je dršao da obveze prema točkama mirovnog sporazuma iz Yalte i dalje stoje, neiskreno izrašavaj ući brigu da trašenje njihovih izmjena moše uzrokovati probleme s VVashingtonom. Mao će se sjećati svog uvjerenja da je Staljin mislio kako je šnaša revolucija lašna". Predsjedavajući je izgubio strpljenje. šJa ovdje imam samo tri zadatka", vikao je: šPr vi je jesti; drugi je spavati; treći je srati." Kad su ga odveli u Lenjingrad, nag lašavao je kako nije impresioniran. Ipak, odbijao je otići kući i 2. siječnja 1950., Sta ljin je odlučio postati blaši. Mau je rečeno da se novi sporazum moše zaključiti. Zhou je dopušteno da dode. Trebalo je šest tjedana za pregovore oko sporazuma. Na dan 14. veljače potpisan je S porazum o prijateljstvu, savezništvu i uzajamnoj pomoći, uz nazočnost sovjetskih i kin eskih voda. Kada je Mao aludirao na Yaltu, Staljin je odgovorio, ,,K vragu i to. " Jednom drugom prilikom, primijetio PIO IV. - MAOVA VLAPAVINA je, šVi ste sada pobjednik, a pobjednici uvijek imaju pravo." čak je učinio neuobičajenu gestu kad je napustio Kremlj da bi otišao na Kinesko primanje u plesnu salu u Hot elu Metropol.25 Po sporazumu, Moskva se slošila da će doći u pomoć Kini, ako Peking bude u ratu. Dala je zajam od 300 milijuna dolara, pola od toga u vojne svrhe. Ali to je bilo raspod ijeljeno na pet godina, a velik dio prve rate je zadršao SSSR za otplaćivanje dugova , za koje je rečeno da mu ih Kina duguje.26 Industrijska pomoć koju je Mao dobio, bila je manja od onoga čemu se on nadao, ukupn o pedeset velikih projekata. Zauzvrat u tajnim aneksima, Mandšurija i Xinjiang pri

znati su kao dio sfere sovjetskog utjecaja. SSSR je trebao dobiti švišak" zaliha kin eskog kositra, volframa i antimona tijekom četrnćst godina, oduzimajući Pekingu pri liku da zaradi stranu valutu prodavajući ih negdje drugdje. Stručnjacima predviđenim z a tehničku stručnu pomoć su bile zagarantirane visoke plaće, dok je Kina morala kompenzi rati svoje poslodavce za gubitak njihovih usluga. U uvjetima koji nisu bili javn i, upravo zbog njihove veze s ustupcima dinastije Qing prema strancima, čak niti s ovjetski savjetnici nisu bili podlošni kineskim zakonima. Ipak putovanje nije bilo tako neuspješno, kao što se donedavno prikazivalo. Ono se m ora promatrati u kontekstu razvoja Hladnoga rata. NRK je još bila vrlo slaba. Suočen a s ogromnim zadatkom ponovne nacionalne izgradnje i prijetnje s Tajvana koji je imao američko zalede, Pekingu je trebao jaki prijatelj u vrijeme kad je NRK osjećal a da se nalazi ,,u sendviču". Pedeset velikih tvornica mošda je bilo manje nego što je Mao htio, ali su one ipak bile vrijedne pogotovo u vrijeme kada nije bilo nikak vog izgleda za pomoć sa Zapada. Moskvi bi bilo teško iskorištavati Mandšuriju i Xinji-an g, dok je Peking mogao definirati stoje sačinjavalo švišak" minerala. Sve u svemu, Mao se mogao vratiti u Peking pretešno zadovoljan. Njegova posjeta je označila ponovno pojavljivanje njegove zemlje na svjetskoj sceni, iako samo njene komunističke polovice. On je prisilio Staljina da Narodnu Republiku shvati ozbilj no i daje ne tretira kao vazalsku dršavu. Nakon četiri mjeseca, Predsjednavajući je učin io idući potez, stječući prednost nad Velikim Bratom u Moskvi po cijenu stotina tisuća k ineskih šivota. Poraz iz 1945. je okončao japansku kolonizaciju Koreje i podijelio poluotok uzduš 38 . paralele između komunističkog Sjevera pod Kim II-sungonij i Juga, kojim je upravlj ao desničar Svngman Rhee. Sovjetske i POBJEDNIK američke okupacione trupe su se povukle 1949. godine. Kim je jedva čekao ujediniti z emlju silom, gradeći svoju vojsku pomoću sovjetske opreme i povratnika iz NOV-a. Zna jući da vojno nadmoćan Jugu, čija vojska je bila nešto malo više od tek obučene policije, on je uvjeravao Staljina da ga treba podršati, s tim da mu je motiv bio, u određenoj m jeri, nadmašiti komunističko dostignuće u Kini. Kremlj je dao negativni odgovor, bojeći se da bi Sjever mogao izgubiti i jer je bi o zabrinut zlx>g djelovanja na ravnotešu snaga na Dalekom Istoku, ako Amerika pris tigne u pomoć Seulu. šAko dobijete po zubima, ja neću podići ni prst", upozorio je Stalj in Kima. šZa svu pomoć morate pitati Maa." Onda je, kako su se umnošili incidenti na g ranicama, ministar vanjskih poslova Sjedinjenih Dršava Dean Acheson, proglasio def iniciju američkog obrambenog štita u Aziji, koja nije spominjala Koreju. To je moglo samo još više ohrabriti Kima i u Moskvi biti shvaćeno kao znak. U proljeće 1950. dano j e zeleno svjetlo. Dana 25. lipnja 1950. Sjever je okupirao Jug, započevši tako trogo dišnji rat, koji se, tehnički, nastavlja do današnjih dana, budući da poslije primirja p ostignutog 1953. nije uslijedio mirovni ugovor.27 Koristeći sovjetske tenkove i avione, Sjevernokorejska vojska od 135.000 vojnika j e porazila svog protivnika. Seul je pao nakon samo tri dana. Harrv Truman je nar edio američkoj floti i zračnim snagama u Japanu da zaustave napredovanje. Ujedinjeni narodi su odlučili intervenirati; izglasavanje te odluke postalo je moguće nakon so vjetskog t>ojkota Vijeća sigurnosti; Oni su u tom trenutku upravo protestirali zbo g odbijanja nacionalista s Tajvana da prepuste kinesko mjesto u UN-u Pekingu. Poče le su masovno pristizati američke jedinice, zajedno s trupama NATO saveza. Zračna na dmoć je uništila opskrbne kanale Sjevera. Skoro pola Kimovih ljudi je izgubljeno. Pr imjenjujući visoko rizičan plan kojega je zamislio General Douglas Ma-cArthur, američk i vrhovni zapovjednik u Istočnoj Aziji, američke trupe su se spustile u luku Inchon,

blizu Seula; Kim se nije obazirao na upozorenje iz Kine i propustio je postavit i mine. Tako su se Amerikanci ubacili iza linije fronte Sjeverne Koreje i odsjek li neprijatelja od njegovog zaleđa. Bilo je pitanje hoće li VVashington jednostavno odgurnuti neprijatelja nazad, ili će napasti Sjever da ga kazni zbog početnog napada . Peking je mogao samo biti jako zainteresiran za ishod čitave situacije. Iako je Ma ova politika u Korejskom ratu bila prikazana jednostavno kao cinični poriv za dobi vanje Sovjetske pomoći za vojnu mašineriju svoje zemlje, u igri su bili širi i savršeno iskreni čimbenici. Da su Amerikanci uniDIO IV. - MAOVA VI A DAVI NA štili Kimovu dršavu, Kina bi izgubila veliku tampon zonu i neprijateljska, bolje opr emljena sila bi sjedila na granici prema Mandšuriji. Godine 1894. Kina se morala s uočiti s Japancima koji su izbili s onu stranu rijeke Yalu; sada bi to mogao biti SAD. Sve bolji američko-japanski odnosi prijetili su da će stvoriti neprijateljski b lok u sjeveroistočnoj Aziji, kojem se pridrušio i Chiang Kai-shek. Narodni dnevnik j e otkrio smotanu američku zmiju, koja je trašila da se ovije oko Kine. Ali, ako je htjela ići Kimu u pomoć, NOV bi trebala Sovjetsku zračnu zaštitu, a Mao je b io oprezan oko Staljinovog plana da navuče Peking protiv Sjedinjenih Dršava. Drugi u vodstvu NRK su imali ozbiljne sumnje oko intervencije. Kao što se sjeća maršal Nie Ro ngzhen, koji je, ustvari, bio šef komande NOV-a, protivnici su šdiskutirali da, nako n što smo se toliko godina boriti u ratu, hitno nam je potrebno oporaviti se i pon ovno izgraditi, bolje bi nam bilo ne ratovati, dokle god to nije apsolutno potre bno."28 Daljnja izvješća, na koja je vjerojatno utjecala povijesna politika, kašu da Maršal Lin Biao nije bio voljan preuzeti zapovijedanje nad jednom ofenzivom. Na dan 4. list opada 1950., maršal Peng Dehui, Maov stari ratni drug, a sada zapovjednik u sjever ozapadnoj Kini, slošio se preuzeti posao nakon što je proveo noć spavajući na podu svog hotela u Pekingu - krevet je bio previše mekan za njega. Amerika i njeni saveznici su opkolili Kinu, rezonirao je sam sa sobom kad se probudio. šTigar uvijek pojede ljude, a vrijeme kada on šeli jesti ovisi o njegovom apetitu." Američkom imperijali zmu, osjetio je, treba se usprotiviti, po mogućnosti u dugom sukobu da ga se zamor i. //Pengova priča potječe iz vremena kad ga je Mao kaznio u jednoj od čistki te nije imao nikakvog razloga pokazivati poslušnost Predsjedavajućem. Op.a./r' Zhou Enlai je otišao u Moskvu posjetiti Staljina. VVashingtonu je poslano upozoren je preko Indijske vlade da će se NOV pokrenuti, ako Amerikanci nastave napredovati . šMi moramo ući u rat", rekao je Mao Zhouu. Kremlj je obećao zračnu potporu koja je Kin ezima trebala do prosinca. To je bilo dovoljno. Kineske jedinice su kriomice prešl e rijeku Yalu da postave privremene obrambene pološaje. Jedna je opkolila 2.400 lj udi iz američke 8. konjičke regimente, ubivši ili ranivši njih 800 u borbama na temperat urama nišim od 20 stupnjeva ispod nule. MacArthur se uopće nije obazirao na Peking; zaista, mošda je ušivao u mogućnosti da se sukobi s komunističkom snagom na istoku. Njeg ov stošer je predvidio sudjelovanje samo četvrtine trupa od ukupno 300.000 ljudi kol iko će NOV upotrijebiti, a koji su se pridrušili punom napadu. POBIt PNIK Koristeći moć brojeva, iznenađenje i ratnu vještinu iz građanskog rata, visoko disciplinir ana kineska vojska, prošla je kroz šna tanko" raširenu američku liniju fronta od 400 mil ja i obrušila se na 38. paralelu. Peng se tu htio zaustaviti, ali je Predsjedavajući ciljao na potpunu pobjedu. Seul je prešao u druge ruke po treći put, pavši u ruke Pen govih trupa u siječnju. Ali se napredovanje usporilo. Linije snabdijevanja su se r astegle do krajnosti i Amerikanci su uzvratili udarac. Nadjačani po orušju, komunist

i su se povukli iz glavnog jušnog grada, koji je do sada bio u ruševinama, njegovo s tanovništvo smanjeno sa 1,5 milijuna na 200.000. Kinezi su pretrpjeli ušasne gubitke , uključujući ljude koji su se na smrt smrzli u ekstremnim zimskim uvjetima. Peng je odletio u Peking da protestira kod Maa, ali mu je rečeno neka vodi dugi rat. Pred sjedavajući je brzojavio Staljinu da očekuje 300.000 mrtvih Kineza povrh 100.000 kol iko je već poginulo. Takva cijena, dodao je on, bi se isplatila, ako izazove stoti ne tisuća mrtvih na američkoj strani i ako ih prisili na povlačenje.1" Truman je objavio stanje nacionalne uzbune. Kineske karikature su ga prikazivale kako se očajnički drši za glavu, sa svastikom u sredini pečata Sjedinjenih Dršava. MacArt hur je stalno izazivao Predsjedavajućeg, šeleći proširiti rat napadom na Kinu, predviđajući i korištenje nuklearnog orušja i govoreći Chiang Kai-sheku o tome kako će zauzeti kopno. Truman ga je smjenio. Izgledi da bi Američke snage prijetile NRK su isparili. šef k abineta predsjednika SAD-a Omar Bradlev rekao je odboru Senata da bi to bio škrivi rat u krivo vrijeme i s krivim neprijateljem". Vojni sukob u Koreji postao je šah-mat na 38. paraleli. Kad je Kim predlošio završetak ratovanja, Mao je tu ideju odbio. Peking je preselio tvornice i radnike u strašnj e područje u Harbin. Tek u srpnju 1953. je postignut prekid vatre. U svemu, Kina j e poslala u rat nekih 3 milijuna ljudi, od kojih je oko 400.000 vjerojatno pogin ulo - prema Maovom predviđanju. //Ratne šrtve drugih velikih sudionika rata su bile: Sjeverna Koreja, 215.000 mrtvih, 303.000 ranjenih i 100.000 nestalih ili zarobl jenih; Jušna Koreja, 46.000 mrtvih i više od 100.000 ranjenih; SAD, 36.000 mrtvih i 103.000 ranjenih; Britanija, 1.078 ubijenih, 2.674 ranjenih i 1.060 nestalih ili zarobljenih. Op.a.ll Usprkos gubicima šivota, Peking je profitirao, jer je dobio suvremeno sovjetsko orušje, tvornice aviona i zračne snage koje su do okončanja sukoba dosegle 3.000 aviona. Obje Kine su tim ratom nešto dobile. Tajvan je sada bio središnji element u strategi ji američkog Hladnog rata u Istočnoj Aziji. Nacionalisti su mogli biti sigurni da će V Vashington staviti veto na svaku ponudu da se PIO IV. MAOVA VLADAVINA kinesko mjesto u Vijeću Sigurnosti UN-a prepusti NRK-u. Ako Peking napadne otok, n ašao bi se u ratu sa SAD-om. Diktatura KMT-a je bila dio zavjese od bambusa oko ko pnene Kine, i ojačana nakon Ugovora iz San Franciska iz 1951., kojim je formalno o končan Drugi svjetski rat na Pacifiku. //Potpisalo gaje četrdeset i devet nacija, al i iz diplomatskih razloga to nisu učinile niti NRK, niti tajvanska republika. Op.a .ll Iako je na otoku KMT bio ugnjetavačka manjina, privukao je administratore, eko nomiste, nastavnike i znanstvenike koji su prešli Tjesnac 1949. godine. Sa samo četi ri posto veličine Narodne Republike, na 13.900 kvadratnih milja i sa stanovništvom o d oko 8 milijuna, Tajvan je bio dovoljno malen da njime djelotvorno upravlja Gen eralisimusova diktatura na način na koji to ne bi bilo moguće na kopnu, a uz čvrstu po tporu Sjedinjenih Dršava. Sto se tiče NRK-a, sposobnost njene vojske da se usprotivi tehnološki superiornijim Amerikancima je viđena kao dokaz poboljšanja statusa, što je Mao primio kao opravdanje svog vjerovanja u moć volje i snagu revolucije. Isto tako je bilo vašno što su komuni stički vojnici koji su se borili i poginuli bili Azijci, a ne Sovjeti. Oslobodilački pokreti su još uvijek izvlačili sredstva iz Moskve, ali je Peking postao znak antii mperijalističke borbe, posebno nakon Staljinove smrti u ošujku 1953. Medu onima koji su stradali u Koreji je bio i Maov najstariji sin, Anving, ubije n u jednom zračnom napadu na glavni stošer NOV-a, gdje je radio kao tumač. Zhou Enlai i Maova uprava su odlučili ne reći njegovom ocu iz straha od djelovanja te vijesti.

Tako je Predsjedavajući to doznao tek tri mjeseca kasnije, kad se Peng ispričao što ni je bolje zaštitio dvadeset osmo-godišnjaka. Mao je imao problematičan odnos sa svojim sinom, kojeg su roditelji napustili kad je imao devet godina i koji je rastao u siromaštvu u Shanghaju, prije nego se ponovno našao s ocem i otišao na studij u SSSR. Stoga se Predsjedavajući više zanimao za Anvinga nego za svoje drugo potomstvo i pot icao ga da se dobrovoljno javi za Koreju.31 Kad je Peng dopustio da mu vijest o Anvingovoj smrti izleti, Mao je polako trepn uo i zadrhtao. Dvaput je posegnuo za cigaretom, ali je nije uspio uzeti iz paket ića na stoliću za čaj koji se nalazio pred njim. Njegov tjelesni čuvar mu je pomogao. Je dini zvuk u sobi je bio ispuštanje dima kojeg je izdisao između zubi. Oči su mu bile c rvene i vlašne, jesu li uzrok tome bili nabujale emocije ili dim cigarete tjelesni čuvar nije mogao znati. ,,U revolucionarnom ratu se uvijek plaća cijena", rekao je Predsjedavajući u jednom trenutku. šAnving je bio jedan od tisuća... to ne smijete pri miti kao nešto posebno samo zato što je bio moj sin." rOKJE PNIK Kina je proširila svoj teritorij u razdoblju 1950.-51. okupirajući Tibet u ime stari h potrašivanja suvereniteta. NOV nije imala velikih teškoća u proglašavanju pobjede, pot pomognuta neposluhom naroda u istočnom Tibetu, kojem se nije sviđala vladavina iz Lh ase. U svibnju 1951. potpisan je Sporazum o mirnom oslobođenju Tibeta, koji je obeća o autonomiju i zadršavanje tradicionalnih oblika vladavine, religije i društva za nj egovo stanovništvo od oko milijun ljudi. šesnćstogodišnji Dalai Lama posjetio je Peki ng i zamolio da ude u Komunističku partiju - bezuspješno. Iako su bile zadršane vanjske forme, dogovor je provodio vojni komitet pod kinesko m dominacijom. Tradicionalni običaji su uskoro bili na udaru modernizacije u vidu projekata za putove, elektrifikacije i građevinskih projekata. Velike površine tibet anske zemlje su predavane susjednim kineskim provincijama. U graničnim područjima, n ezadovoljstvo je dovelo do pobuna, a neke je podršavala CIA. Ali, sporazum se odršao na preostalom teritoriju Tibeta od 750.000 kvadratnih kilometara planinskog ter ena, jer su Kinezi vladali kombinirajući silu i pomoć lokalnih agenata, dok Dalai La ma nije bio potpuno stao na stranu otvorenog suprotstavljanja. Na sjeveru je Xinjiang također postao autonomna regija, koja se rasprostirala na p reko milijun kvadratnih kilometara. Prema popisu stanovništva iz 1953. godine 75 p osto njegovog stanovništva od četiri milijuna bili su domaći Ujguri. Jedan je bio post avljen za predsjedavatelja regionalnog Narodnog vijeća, ali je jedan hanski vetera n Dugog marša vodio Partiju i vojni aparat. Peking je ubrzo uveo migracijske mjere da se poveća prisustvo Hana. Ljudi su se useljavali da bi radili na građevinskim pr ojektima. Postavljene su šeljezničke tračnice od Gansua do glavnog grada Xinjinga, Uru mqija. Vojska KMT-a, koja je prebjegla u Nanjing, preseljena je na Daleki Istok, gdje je bila razorušana i pretvorena u šproizvodne brigade", kojima su se pridrušile i demobilizirane trupe NOV-a. Zapovjednik Proizvodnog i građevinskog korpusa Xinji anga (Bingtuana) Wang Zeng, kojeg su opisali kao jedinog vojnog dušnosnika KPK-a, koji je vjerojatno bio najbliše tome da postane vojskovođa, a predsjedavao je ogromn im konglomeratom koji je vodio razne poslove, farme i zatvore, dok je Pekingu is tovremeno prušao sigurnost na granicama i dršao Ujgure u pokornosti.32 S Tibetom i Xinjiangom, Peking je imao 1,1 milijun kvadratnih milja sigurnosne t ampon zone na sjeverozapadu, zadršavajući izvore minerala i potencijal za emigraciju iz prenapučenih dijelova Hanovog središta. U Unutrašnjoj Mongoliji, prema istoku, lok alni voda Ulanfu hodao je po zategnutom konopu između zadršavanja povjerenja naroda i zadovoljaPIO IV. - MAOVA VLADAVINA

vanja Pekinga, iznad svega time što se opirao da Sovjetima otvori 750.000 kvadratn ih kilometara teritorija. Narodna Republika je tako pokazala da se moše staviti uz bok kolonijalnoj veličini zadnje dinastije, zaboravljajući razgovore o nezavisnosti za Unutrašnju Mongoliju ili bolje postupanje prema Tibetancima, sve u interesu no vog Kineskog carstva, dok se u Xi-njiangu polako provodila sinizacija. Potaknuta militarizmom naraslim tijekom rata u Koreji i osjećajem da više ne mora čini ti kompromise s domaćim neprijateljima, KPK je zamijenila svoj nekadašnji relativno pragmatičan pristup obnovljenim porivom za revolucijom diljem Kine. U razdoblju 19 50.-51. pokrenuta je kampanja škorekcije" protiv ljudi identificiranih kao klasni neprijatelji, kontrare-volucionara i špijuna -procijenjeno je da je njih 28.000 ub ijeno samo u Guangdongu. Zatim su uslijedile dvije druge ofanzive - Tri protuakc ije (protiv korupcije, otpada i birokracije) i Pet protuakcija (s dodatkom mita i izbjegavanja poreza). Ciljevi su bili bez mane; ključ je bio u tome da su oni čest o birani iz političkih razloga. Kampanja o reformi mišljenja provođena je kako bi se i ntelektualce dovelo u red i od buršoaskih imperijalista napravilo proletere. Milij uni su bili uhvaćeni u prvoj od nastupajućih masovnih kampanja koje će označiti maoističku Kinu. šPobrinite se da udarite sa sigurnošću, točno i energično", upućivao je vođa. Susjedi su poticani da prijavljuju jedni druge, djeca da izdaju roditelje, radni ci da špijuniraju kolege. Partijski dušnosnici su sastavljali mape o bilo kome tko b i im privukao pozornost; sadršaj je utvrđivao ima li subjekt posao, smještaj, socijaln u skrb i mirovinu. Da bi se odršao poriv, neprijatelji su se morali pronalaziti sv uda, cijelo vrijeme. Nitko nije znao kada će on ili ona biti klasificirani kao imp erijalistički sluge, zemljoposjednici, buršoaski okorjeli grješnici, ili kontrarevoluc ionarni kapitalistički lutalice. Optušba je bila dovoljna; dokaz će se dobiti kroz pri znavanja. Samokritika je postala bitan element sustava. KPK je dršala monopol na i stinu, koju je njen gospodar mogao mijenjati po volji.33 U travnju 1951. Ministarstvo javne sigurnosti je dijelilo priručnik sa savjetima šKa ko odršati sastanak za optušivanje". Na čelu s partijskim dušnosnicima, narod je donosio svoje presude; uloga sudova je bila jednostavno ih primjenjivati. Bilo kakav po jam sudske nezavisnosti ili zakonskog pravila je bio stran Novoj demokraciji Nar odne Republike. U Xi'anu je gomila poslovnih ljudi bila prisiljena prisustvovati sastancima na k ojima su priznali do 25.000 ekonomskih kriminalnih djela - osam IV UJI PNIK ljudi koji nisu htjeli sudjelovati bili su izdvojeno kašnjeni. U Shanghaju je 99 p osto poslovnih ljudi smatrano krivima za bar jedan od špet otrova" -mito, izbjegav anje poreza, kradu dršavnog vlasništva, varanje u dršavnim ugovorima i kradu informaci ja radi spekulacije. U gradu je u travnju 1951. bilo uhićeno više od 3.000 ljudi i n agurano na nekadašnji stadion za trke pasa Canidrom, gdje su tridesetih godina svi rali američki dšez-bendovi. Za dan 1. svibnja su bila najavljena pogubljenja. Medu u hvaćenima su bili i vode Zelene Bande, uključujući nekadašnjeg kuma, Rošavog Huanga, koji je na ispitivanju priznao svoje zločine te je potom strijeljan. Nekoliko bivših dušnos nika KMT-a, koji su mogli biti korisni novom rešimu, kao što je bio bivši zamjenik šefa policije Dai Li, spasili su se poricanjem svojih veza s bivšim rešimom i pisanjem me moara u kojima su razotkrivali nacionalističku vladavinu.'4 U Hangzhou su osumnjičenici odvedeni u sanatorij na brešuljku, na kojem je na ulazu visio slogan šBez priznanja, nijedan tigar ne moše otići." Oni koji su se pokorili su izlazili s plavim tunikama i hlačama, čekajući u redu da priznaju svoje grijehe u Odje lu za industriju i trgovinu. Svako priznanje je nailazilo na trašenje još više priznan ja tijekom ispitivanja od jutra do mraka. Komiteti stanovnika su prijavljivali špr

ljave bogataše". šZgromite surovi napad buršoazije" postao je slogan - kao da bi sredn ja klasa imala sredstva organizirati napad. Ciljevi su bili jednostavno još jedan pokušaj uzimanja novca od njih, a oni koji su mogli, pobjegli su u Hong Kong, u Ju goistočnu Aziju ili još dalje.'5 Stari duh provincijskih moćnika koji idu svojim putem ponovno je šivio, jer su Parti ja i vlada bile spremne učiniti sve kako se šnezavisna kraljevstva" ne bi ponovno po javila. Izvješća sugovorila o lokalnim birokratima, od seoskih glavara prema gore, k oji su se ponašali prema svojim jedinicama kao prema osobnom feudu. Mao je prepozn ao opasnost. ,,U svim našim institucijama, bile to Partija, vlada ili vojska, dokl e god je uključeno mnogo novca ili vlasništva, biti će i veliki broj velikih 'tigrova' ", pisao je."' Na razini siromašnih seljaka, kampanje za uvođenje discipline su se proširile na polit ičke sastanke preko kojih su se poruke KPK širile do radnika. U Tianjinu, na njih je dolazilo pola gradskih slušbenika. Radi jačanja svog utjecaja na ljudske šivote, rešim je počeo pritiskati tamo gdje su Kinezi šivjeli i radili. U srpnju 1951. Pravila za urbanu populaciju trašila su da svi koji stanuju u gradu budu registrirani u ogran cima Biroa za javnu sigurnost, započevši proces koji će odvesti do uklanjanja svakog p rava na slobodno kretanje. U kolovozu 1952. jedan drugi dekret je zabranjivao DIO IV. MAOVA VIA DAVI NA emigraciju seljaka u gradove. U Shanghaju je više od 300.000 ljudi poslano nazad u Anhui, a Partijske novine su pozivale stanovništvo da se prepolovi na 3 milijuna. 37 Sustav danwei radnih jedinica je djelovao na sva područja šivota, počevši sa smještajem i socijalnom skrbi a koji je doveo do uredbe o pravu parova da imaju djecu. Vodora vno društvo je trebalo ukloniti. Sve je trebalo biti regulirano po nacrtu napravlj enom s vrha, preko predstavnika KPK-a, koji mogu tumačiti diktate odozgo drakonsko m strogošću - ili u najboljem slučaju, kako odgovara njihovih vlastitim interesima. Ništ a nije smjelo izmaci partijskoj kontroli. Zemljišna reforma, koja je bila pokrenuta 1949. postala je još stroša u novo radikaliz iranoj inicijativi. Više od 100 milijuna jutara zemlje je bilo preraspodijeljeno. Područje uroda koje su dršali siromašni seljaci se udvostručilo na 47 posto. S kretanjem protiv privatnih poslovnih ljudi, kampanja je bila više nego ekonomska, ciljajući n a to da izbriše ostatke prošlosti, koji su prešivjeli revoluciju i da se postigne maks imalna društvena promjena. Klasa zemljoposjednika, koja je bila utvrda KMT-a, treb ala je biti izolirana i izlošena pravdi naroda.38 Glavni instrument je bila klasna borba. Stanovnici na selu bili su stavljeni u v iše od desetak klasifikacijskih rangova, od zemljoposjednika preko bogatih, srednj e stojećih i siromašnih seljaka do radnika, putujućih prodavača i lutalica. Neprijatelji , koji su prozvani šCrnom" klasom postali su neljudi, isključeni su iz rodbinskih ve za, koje su još vladale selom. Rangiranje je moglo biti slučajno - jedan učitelj koji bi iznajmio malo zemlje koju je posjedovao, mogao je biti upisan kao šzemljoposjed nik" ili šfeudalac" prije nego u sigurniju grupu šprofesionalci". Pritisak da se dob ije politički ispravno rangiranje bio je pojačan načinom kako su djeca nasljeđivala stat us svojih očeva, nastavljajući članstvo u klasi kroz iduće generacije - ako bi sin zemlj oposjednika kojem su uzeli zemlju ošenio kćer putujućeg trgovca, njihovo potomstvo bi bili zemljoposjednici, bez obzira koliko su siromašni. Neki ljudi su bili toliko n estrpljivi da izbjegnu svaku opasnost od toga da ih se stavi u tu kategoriju da su se oslobađali svojih malih vlasništava." Opet je bila očita napetost između vrha i baze. Mladi jušnjak, koji je organizirao zba

civanje zemljoposjednika, ali se onda našao marginaliziran od šradnog tima" izvana, sjeća se: šRekli su nam da nam ne mogu vjerovati. Izjavili su da mi ne ćemo sudjelovat i u nijednoj aktivnosti zemljišne reforme i da moramo ostati kod kuće i dršati se poda lje od svega toga. Pring Gong: zavjerenik kojeg je Udovica nadmudrila. Stari dršavnici: Li Hongzhang i Gladstone. Britanski trgovac: John Charles Oswald u kušaonici čaja njegove kompanije u Fuzhouu, oko 1890. Shanxi početkom dvadesetog stoljeća: {gore) rudari i (desno) tri šenske generacije ist e obitelji, sve imaju povezana stopala. Moćnik: Yuan Shikai (u središtu) i kineski generali. Revolucionari: nacionalisti na sastanku u jednoj šangajskoj gostinjskoj sobi, 1911 . (Sun Yat-sen je drugi s lijeva; Huang Xing sjedi u sredini). Vojskovođe: (od vrha, u smjeru kazaljke na satu) Zhang Xueliang, mandšurski 'Mladi M aršal', Li Zongren - vođa Klike Guangxi, Yan Xishan - 'Uzorni Guverner' Shanxija, Fe ng Yuxiang - 'Kršćanski General'. Vrhuška: vođe Kuomintanga na sastanku povodom drugog stranačkog kongresa u Cantonu 192 6. (treći s lijeva VVang Jingvvei, peti s lijeva Chiang Kai-shek, zatim slijede: B orodin, Soong Zhven, Eugene Chen i, sasvim desno, Soong OJngling). Ratni saveznici: Chiang Kai-shek, gospođa Chiang i američki savjetnik Joseph 'Octeni Joe Stihvell. Sastanak na vrhu: Chiangovi susreću Franklina Roosevelta i Winstona Churchilla u K airu potkraj 1943. Tri sestre: Ailing, Meiling i Qingling Soong (u crnom) u susretu s nacionalistički m vojnikinjama. Građanski rat - šrtve i prešivjeli: (gore lijevo) komunističke zatvorenice, (gore desno) Uzorni Guverner hvali se svojim smrtonosnim tabletama, (dolje) jednom komunistu je, nakon zarobljavanja, odrubljena glava te je zakvačena na zid izvan Shanghaja. Borbe i uzmaci: {gore) nacionalističke postrojbe spremaju se za okršaj tijekom građans kog rata u Mandšuriji, {dolje) izbjeglice se pokušavaju ukrcati u vlak koji napušta Shanghai. Gubitnik i pobjednik: (gore) Chiang Kai-shek u vrijeme kad se priblišavao kraj nac ionalističkog rešima; (dolje) Mao Zedong proglašava Narodnu Republiku Kinu u listopadu 1949. šivot se nastavlja: usprkos ratnim okršajima mnogi dijelovi Kine šivjeli su svojim nep romijenjenim, tradicionalnim načinom šivota, dok su se rešimi smjenjivali. Pobjeda: Mao Zedong, vojska i narod proslavljaju novi poredak 1949. Novi vode: (gore) Mao s Liu Shoqijem (desno) i Zhou Enlaijem (lijevo). Neobično ni ski Deng Xiaoping stoji sasvim lijevo: (dolje) maršal Lin Biao, koji je prvo posta o Maov odabrani nasljednik da bi zatim umro misterioznom smrću. Prije oluje: Mao se prepušta svojoj jedinoj tjelovješbi - plivanju - prije nego što je izdao naredbu o čistki svojih nekadašnjih suradnika u Lushanu 1959. čelik u strašnjem dvorištu: kućne peći daju zamah Velikom skoku - vrlo slabo. Uzburkati mase: Kulturna revolucija oslobodila je ogroman anarhični pokret u razdo blju od 1966. do 1976.

Demoni i čudovišta: svatko se mogao naći na meti napada okrutne Crvene garde, kao što se dogodilo ovim navodnim klasnim neprijateljima provedenim kroz masu s tipičnim pog rdnim kapama. Kormilarov odlazak: Maova šena i njezini suradnici u 'četveročlanoj bandi' promatraju njegovo tijelo 1976. Nada i krv: (gore) prosvjednik likuje za vrijeme demonstracija na Trgu Tiananmen u proljeće 1989., (sredina lijevo) sekretar Partije Zhao Zivang (s razglasom) odl azi na Tiananmen reći studentima, 'došli smo prekasno' - iza njega (u crnom) nalazi se Wen Jiabao koji će postati premijer 2002., (sredina desno) mrtva tijela na ulic i u trenutku dok vojska napreduje, (dolje) tenkovi gaze prosvjednićke šatore na trgu . Nove generacije: (lijevo) premijeri Zhu Rongji (lijevo) i Li Peng (desno); (desn o) lideri Komunističke partije Hu Jintao (lijevo) i Jiang Zemin (desno). Globalna pokretna traka: kineska kombinacija jeftine radne snage, kapitala i vis okog prinosa preoblikovala je naciju - i čitav svijet. Na slici je pogon za prerad u pilećeg mesa na sjeveroistoku zemlje. PO RJ E ONI K čak su od nas zahtijevali da trašimo dopuštenje, ako šelimo otići od kuće. U nekim drugim se lima, lokalni dušnosnici su bili zapravo zaključani u svojim kućama."4" Oni koji su bili odabrani kao ciljevi napada, bili bi izvedeni na improviziranu pozornicu pognutih glava, dok su KPK-ove radne grupe poticale seljake u gomili o ko njih da bilo koga denunciraju. članovi gomile su se mogli popeti na pozornicu i tući optušene. Pod pritiskom, kojem su bili izlošeni, nije nedostajalo optušbi - u slučaj u koji su naveli povjesničari u ruralnom Guangdongu, Sulamith i Jack Potter, pet z emljoposjednika koje su dovukli pred seoski sastanak, bili su optušeni za ubojstvo , iznuđivanje, kamatarenje, silovanje, oduzimanje vlasništva i prijevaru. Dvojica su bila odmah ustrijeljena, a drugi zatvoreni.41 Nakon borbenih sastanaka, vlasništvo onih koji su bili proglašeni krivima, zajedno s njihovom stokom i oruđem sa farme, bilo je konfiscirano i podijeljeno siromašnima. Njihove kuće su se mogle opljačkati. Hramovi i drevni domovi su preuzeti za stanovan je. U tom preuređivanju seoskog svijeta, seljaci čije su obitelji generacijama šivjele oko ili ispod podnošljive granice, dobili su priliku za osvetu onima koji su ih u gnjetavali ili im je jednostavno bilo bolje. Nikakvo milosrđe se nije moglo očekivat i, jer je šeđ za društvenom pravdom, vraćajući se nazad do pobuna Taipinga i Ni-ena, od no vih gospodara dobila slobodne ruke. Nije bilo nikakve potrebe proučavati marksističk o-lenjinističko-Maoističku misao da biste se pridrušili izravnavanju računa. šSve odgovara juće emocije - zavist, mršnja, zamjeranje i pohlepa - već su bili tu", kako je zabilješi o Potter. Točan broj ljudi koji su izgubili šivot na selu i u gradovima tijekom tog perioda neće se nikada znati; procjene se kreću od 800.000 do 5 milijuna. Ministar financija, Bo Yibo, napisao je da je više od dva milijuna bilo eliminirano. Mao i ministar ja vne sigurnosti, Luo Ruiqing, svaki je spomenuo cifru od oko 800.000. Jačanje grubosti je podizalo pološaj Luovog ministarstva. Maov prvi pomoćnik za sigurn ost i teror, Kang Sheng, je stavljen na stranu 1949. kao šrtveno janje za ekscese u Yenanu i poslan je da bude guverner u Shan-dongu - Mao mu je stavio na znanje da treba paziti na svoje ponašanje. Na svom mjestu, Luo je upravljao zastrašujućom mašin erijom, koja je ostala ključni stup rešima do današnjih dana.42 Kao što su mnogi bili ubijeni na licu mjesta, tako su i milijuni drugih bili depor tirani u zatvorske logore osnovane pod imenom Laogai - šReforma kroz rad". Oni su

nastali na sovjetskom iskustvu i Luo je objasnio OlO IV. - MAOVA VlAPAVINA da šprisiljavanje osuđenika na rad i produktivnost, moše ih samo spriječiti da se ne pre puste svojim kontrarevolucionarnim aktivnostima." Ubrzo je sustav obuhvaćao oko 15 milijuna ljudi; financiranje je bilo riješeno proizvodima koje su izrađivali sami z atvorenici. Kako su se masovne kampanje kovale i dalje, a rat u Koreji je tekao zajedno sa s ve glasnijim napadima na Ameriku, rešim je neizbješno okrenuo pozornost prema stranc ima. Preuzimane su kompanije, počevši sa Shell Oilom u travnju 1951. Istrašivane su ki neske kompanije koje su imale veze sa strancima. Pozivani su zapadnjaci na razgo vore u policiju, gdje su ih ispitivali o njihovim prijateljima, njihovim knjigam a, njihovim radio aparatima te njihovom mišljenju o marksizmu. Jedan Talijan i jed an Japanac bili su optušeni na sudu da su kovali zavjeru kako bi Maa ubili iz mino bacača, dok će govoriti na Dan Nacionalnosti 1. listopada 1950. Rečeno im je da rade z a vodu iz doba rata iz Dixie misije na Yenan, Pukovnika Davida Barretta. Ta dva čo vjeka su bila strijeljana nakon što su ih vozili u dšipu, u stojećem stavu, kroz glavn i grad. Zhou Enlai se kasnije ispričao Barrettu. U Shanghaju, pedeset osmogodišnji američki advokat, Robert Brvan bio je otjeran iz s voga doma i odveden u zatvor VVard Road, gdje su ga zaključali u ćeliju na šestom katu , koja je bila oblošena plutom kako zatvorenici ne bi mogli počiniti samoubojstvo ud arajući glavom o zid. Optušen za špijunašu, dršan je u samici pet mjeseci s minimumom hran e; kad su ga konačno izveli na saslušanje, morao se pojaviti samo u donjem rublju, k oje nije bilo oprano otkad su ga uhitili. Nakon toga, dršali su ga kao običnog zatvo renika i izlošili jakom pritisku da prizna špijunašu. Kad je to odbio učiniti, dršali su g a i dali mu injekciju, nakon koje se, kaše on, onesvijestio. Idućeg dana, pokazali s u mu njegovo priznanje s njegovim potpisom na dnu. Nakon još dva mjeseca u samici, odveli su ga do granice sa Hong Kongom i oslobodili.43 U određenom vremenu, skoro svim strancima je rečeno da napuste Kinu ili su oni pak s vojevoljno otišli. Neke su zadršali pod optušbom da su američki agenti, prije nego bi ih deportirali. Kad su izašli, bili su podvrgnuti intenzivnim provjerama; policija j e probadala sendviče grupe misionara da se uvjere da tu nema ništa skriveno. Do 1952 . novi rešim je zaista očistio Kinu od barbara. Točno 110 godina nakon prvih koncesija od strane dinastijeOJng, ostalo je samo nekoliko istomišljenika i raspršenih diplom ata, predstavnika drugih komunističkih zemalja.44 19. Zavjere i planovi U nadasve promjenjivim okolnostima, prva borba za moć od 1949. godine u vodstvu je izbila kada je ambiciozni šef mandšurskih komunista Gao Gang krenuo trašiti svoje mje sto pod suncem i postao prvi u nizu štićenika Predsjedavajućeg, da bi kasnije otkrio k oliko samo njegova podrška moše biti nesigurna. Rođen početkom stoljeća Gao je prvi put došao u kontakt s Maom 1935., kada su sudionici Dugog marša stigli do male baze u Shaanxiju koju je on vodio. Za vrijeme građanskog rata utvrdio se u svom sjeveroistočnom uporištu koje je nastavio voditi i nakon pobj ede. Mandšurija je bila ključna privredna regija za novi rešim; ona je doprinosila pol a nacionalne industrijske proizvodnje, dok je njena blizina SSSR-u, kao i prisut nost Sovjeta u njenim lukama i na šeljeznicama, značila da je usvajala tehnike komun ističkog Velikog Brata. Gaovi neprijatelji su ga smatrali preblizu Moskvi i spekul irali da pokušava zadobiti njenu pomoć da bi izvojevao neovisnu vlast na bivšoj zemlji Starog i Mladog Maršala. Ali, opće je stajalište izrazila Sun Yat-senova udovica, nak on što je posjetila to područje - šNaš sjeveroistok je naša predvodnica."'

Kao imenovani predsjedavatelj Centralne komisije za planiranje 1952. kao i preds jedavatelj Izvršnog Komiteta za sjeveroistok, Gao je promoviran u Politbiro 1953. kao njegov šesti član po vašnosti u unutarpartijskoj hijerarhiji. Prema riječima Maovog liječnika, pored toga što se divio mladićevoj učinkovitosti, vodu je impresionirala i Ga ova muševnost - govorilo se da ima stotinu ljubavnica.: Gaov uspon je koincidirao s primjenom planiranja u Kini, u stilu SSSR-a. šPut Sovj eta je put kojim će se jednom uputiti cijelo čovječanstvo", izjavio je Liu Shaoqi. šNemo guće je mimoići taj put." U rujnu 1953. zacrtan je Petogodišnji plan, iako nije bio fo rmalno potvrđen do 1955. godine. Uspostavljen je dršavni statistički ured. Jedna skica u Narodnom dnevniku prikazuje Gaoa kako proučava zemljopisne karte s olovkom u ru ci; zid iza njega je bio pokriven slikama tvornica čelika i hidrocentrala.' PIO IV. MAOVA VIA P AV INA no od Sovjetskog Saveza, uključujući dvadeset i četiri električne centrale, tvornice čelik a i šeljeza, petrokemijske tvornice i rafinerije nafte. šeljezničke pruge je trebalo i tekako nadograditi, a vojno ustrojstvo modernizirati. Kako su obalni gradovi bil i sumnjivi zbog svoje nacionalističke prošlosti i mogli bi biti ranjivi u odnosu na napade iz Tajvana, tri četvrtine projekata je bilo locirano u unutrašnjosti u gradov ima kao što su Chongquing, Wu-han, Lanzhou i Xi'an. Dvadeset i osam tisuća Kineza je otišlo u Sovjetski Savez na obuku. Jedanćst tisuća stručnjaka je putovalo u Kinu, veći na uključena u industriju, a neki od njih su bili savjetnici za obrazovanje i urba no planiranje. Pomoć se plaćala od uštede seljaka i oduzete hrane.4 U tom kontekstu je Gao cvjetao, a Mao ga je uzeo pod svoje okrilje, dajući mu prik rivene signale kako Liu Shaoqi i Zhou Enlai nisu dogurali daleko ili su nedovolj no brzi. Kada je njihov saveznik, ministar financija Bo Yibo, predlošio novi porez ni sustav, Gao i Mao su ga napali kao šdesnog oportunistu" zbog jednakog tretiranj a privatnih firmi i dršavnih poduzeća. Bo je ponudio samokritiku, što se smatralo nedo statnim.5 Predsjedavajući je onda ublašio svoj napad, slijedeći svoju uobičajenu taktiku - dršati sv e oko sebe u neizvjesnosti po pitanju njegovih pravih namjera. Deng Xiaoping, ge neralni sekretar Centralnog Komiteta, bio je zadušen da napadne Boovu politiku, al i ga je on ujedno i očistio hipoteke oporbenjaka. Zhouov kriticizam se također smekšao , kako bi vlada što prije nastavila s radom. Predsjedavajući je izjavio kako je Liu nesebičan i pošten. Maovo pravilo "zavadi pa vladaj" nije predstavljalo ništa novo, al i u tom trenutku je dobilo posebnu dimenziju. Staljinova smrt je došla upravo kao podsjetnik na smrtnost čak i najeminentnijih komunističkih vođa. Mao je bio slabog zdr avlja. Gao je trebao brzo djelovati." Najprije je zadobio podršku šefa Odjela za organizaciju KPK-a Rao Sh-ushija koji je, prije nego što je unaprijeđen na pološaj u Pekingu, vodio Partiju u istočnoj Kini. Onda je trašio da pridobije vojne zapovjednike iz građanskog rata, sugerirajući im da nisu ušivali dovoljno vlasti u novom rešimu u usporedbi s Liujevim suradnicima. Također je kontaktirao moćnog šefa Partije u Guangdongu i ponudio ekonomisti Chen Yunu mjesto dopredsjedavajućeg. Ali njegovi su planovi izmakli kontroli kad je razgovarao s De ng Xiaopingom, koji je Mau prenio razmjere zavjere. Kako je prijetilo da se Partija rascijepi Mao je Gaa propisno izgrdio, prije neg o to je napustio glavni grad krajem prosinca 1953. i otišao se odmoriti u Hangzhou , gdje se smjestio u luksuznoj velikoj kući pored poznaZAVJE KE I riANOVI tog Zapadnog jezera. S njegovim prešutnim odobrenjem, Liu i Zhou su krenuli u prot unapad. Na jednom sastanku, rečeno je da je Gao zaprijetio da će se ustrijeliti na l

icu mjesta, ako bude osuđen. Trašio je da vidi Predsjedavajućeg, koji ga je odbio prim iti. Gao i Rao su izbačeni. Gao je završio u zatvoru gdje je počinio samoubojstvo popi vši preveliku dozu pilula za spavanje - prema Maovom liječniku, Predsjedavajući je pre pričavao kako je taj njegov nekadašnji štićenik one noći kad se ubio dvaput uprašnjavao vođe e ljubavi dodajući, šMošete li zamisliti takvu pošudu?" Rao je bio u zatvoru, a umro je 1975. //Godine 2008., Gaova udovica je dala molbu za njegovu rehabilitaciju: nij e bilo nikakvog odgovora. Op.a.ll1 Unaprijeđeni su Peng Dehuai i Lin Biao, dva zapovjednika građanskog rata koje je Gao bezuspješno vrbovao, s tim da je prvi 1954. postao ministar obrane dok se drugi i duće godine pridrušio Politbirou. Deng je preuzeo Odjel za organizaciju, a 1955. uzn apredovao u Politbiro. Politički utjecaj sjeveroistoka se smanjio. Rezultat afere Gao Ganga učvrstio je Maov autoritet. Liu i Zhou su se samo mogli p odsjećati da njihovi pološaji ovise od njegove naklonosti. Bo Yibo je zadršao svoj pol ošaj, ali tek nakon što je osjetio svu šestinu protuoptušbi. S vremena na vrijeme, Mao b i izabrao da sjedne u pozadinu i pusti druge da se bave Partijom i dršavnim poslov ima. Ali kad je htio učvrstiti vlastitu poziciju, nitko mu se nije mogao oduprijet i. Za vrijeme zadnja tri desetljeća njegovog šivota, svaka direktiva koju je izdao d ošivljavala se kao evanđelje koje treba slijediti, a često su niši dušnosnici u tome pretj erivali - osim u vrijeme nakon podbačaja njegove ekonomske politike i velike gladi početkom 1960-ih, kad se čak i on morao odlučiti na uzmak. Ne stoji tvrdnja da bi se Mao uvijek, kad bi jednom donio odluku, ozbiljno obvezao provesti je u djelo. Na jočitiji dokaz njegove apsolutne dominacije je količina stvari koje je na masovnom p lanu učinio na ekstreman i tragično pogrešan način, na očigled svima - te kako je prešivio od plaštem velikog vode, kojeg na odgovornost nije pozvao nitko od jakih ličnosti ok o njega; svi su oni poslušno stajali kao pred svemogućim prvim carevima. Rasprava u Politbirou se odršala, ali kad se jednom donijela odluka, trašila se jednoglasnost i ono što se zvalo špobjednička" tendencija, što je značilo da su se vodeće ličnosti radije le s Predsjedavajućim.8 Status vođe je bio ojačan tajnošću, izolacijom i kontrolom. Njegova putovanja van Peking a bila su okrušena krajnjim mjerama sigurnosti; šeljezničke pruge su bile oslobođene svi h drugih vlakova, a zračni prostor svih drugih aviona. Osim unaprijed pripremljeni h susreta s pašljivo odaPIO IV, - MAOVA v1apavina branim članovima publike, sastajao se samo s vodama KPK-a i šefovima nacionalnih i p rovincijskih vlasti, svojim članovima uprave i tjelesnim čuvarima - te mladim šenama k oje su mu dovodili u krevet. Ispod njega, popunjavale su se konture nove dršave. U lenjinističkom obliku, Komunis tička partija je bila moćnija od vlade. Iako je Centralni komitet bio slavljen kao v odeće partijsko tijelo, pravi centar moći je bio Politbiro i njegov Izvršni komitet, k oji je donosio odluke o vašnim pitanjima; njegovi članovi su također mogli imati svoja mjesta u vladi. Komisija za vojna pitanja je kontrolirala orušane snage, osigurav ajući njihovu odanost i podlošnost političkim odlukama. Kongresi Partije, plenumi i ra dne sjednice utvrđivali su i potvrđivali politiku; ali je moglo proći dugo vremena izm eđu sastanaka tih tijela, tako da je u međuvremenu Mao mogao djelovati jednostrano i li zajedno s nekolicinom suradnika. Liu Shaoqi je bio broj dva u rešimu kao zamjenik Predsjedavatelja KPK-a i broj dva u Politbirou. Rođen 1898. u dobro stojećoj obitelji farmera u Hunanu, rano je posta o član Komunističke partije, a obučavao se u SSSR-u, izgrađujući vlastite teoretske temelj e u marksizmu-lenjinizmu, što je nedostajalo Mau. Ostavio je svoj biljeg kao radničk i aktivist dvadesetih godina te kao idejni vođa uspješnog štrajka za bolje plaće u velik

om rudniku ugljena u Jiangxi, koji se smatra jednim od najvećih uspjeha sindikata iz doba vojskovođa. Kao politički komesar Nove četvrte armije, kada je ponovno usposta vljena nakon nacionalističkog napada, Liu je organizirao komunističke operacije u šbij elim područjima" Kuomintan-ga, zadobivši značajnu reputaciju kao civilni upravitelj. S trpljiv i vrijedan, štedljiv i rezerviran, Liu je bio protuteša šivahnom Mau, a povjes ničar Roderick McFarquhar opisao ga je kao šsivu eminenciju, ali doslovce sivu".9 čak i ako se ne bi slagao s vođinom politikom, Liuova savršena odanost prema KPK-u ga je uvijek dršala na crti. četrdesetih godina je imao glavnu ulogu u razvijanju Maovo g kulta, proglašavajući Predsjedavajućeg šVelikim spasiteljem naroda" koji šsvuda prodire" . Ali je, isto tako, na konferenciji 1947. rekao: šNa svijetu nema savršenog vođe... K ad bi ga i bilo, on bi samo pretendirao da to bude, baš kao kad se u nos svinje st avi luk da izgleda kao slon." četiri godine mlađi od Maa, Liu je očito bio njegov nasl jednik. Njegov šef je mogao dopustiti da ga se kritizira, kao i za vrijeme Gao Gan ga, dok se gospođi Mao nije morala sviđati gospoda Liu s puno boljim vezama u vrhu; ali Predsjedavajući je znao da mu treba desna ruka koja će se brinuti da se igra nas tavi."1 ^AVšt KL I I'IANUVI Premijer, ministar vanjskih poslova i broj tri u Politbirou, Zhou En-lai bio je omiljen u zemlji, i čovjek kojega se najviše viđalo u svijetu. On je kombinirao ogroma n radni kapacitet i upravljanje administrativnom mašinerijom sa sposobnošću da upije k ritike svoga šefa i, ponekad, zadrši dvije kontradiktorne ideje u glavi, uravnotešujući svoju bitnu ulogu u vladi s vrhovnom vlašću maoističke Partije. Njegov ljubazan način op hođenja vodio je strance pomisli da on predstavlja umjereniju crtu kineskog komuni zma. Ali Zhou je uvijek slijedio Maove naredbe. Njegova pokornost Predsjedavajućem je bila takva djelomično i zbog toga stoje znao d aje ranjiv na napade zbog bivše pripadnosti vodećoj grupi protumaovaca baze u Jiangx iju, ali moglo se također raditi i o tome da je nadareni i prirodni sljedbenik našao svoju zvijezdu vodilju. Iako je često percipiran kao humanije lice kineskog komun izma, iza sebe je imao dugu povijest prešutnog odobravanja ili čak organiziranja nas ilja; od dvadesetih godina kad je bio zadušen za odrede smrti do svog predsjedanja Centralnoj skupini za ispitivanje, koja je ispitivala i mučila visoke dušnosnike. G odine 1955. Peking je doznao da jedan krug KMT-a u Hong Kongu kuje urotu da stav i bombu u avion, kojim je on trebao putovati iz te kolonije u Indoneziju. Zhou j e išao drugim putem, ali je dopustio da avion sa desetak niših kineskih dušnosnika i n ovinarima poleti. Bomba je eksplodirala u letu i sve ih pobila. To je imalo dvoj aki efekt - diskreditaciju KMT-a i pritisak Pekinga na Britance da izbace agente Taipeija. šivoti nisu bili vašni. Nekadašnji vojnik u slušbi vojskovođa Zhu De, koji je bio četvrti po rangu u Politbirou, zapovijedao je NOV-om, a isto tako je bio i zamjenik Predsjedavaućeg KPK-a. Kao m inistar obrane, Peng Dehaui, otvoren čovjek koji je cijenio svoje seljačko podrijetl o, imao je za cilj uspostaviti profesionalniju vojsku. Njegov kolega, maršal Lin B iao, bio je slošenijeg karaktera, kronični neurotik, koji je često bio bolestan. Još jed an zapovjednik Dugog marša, mršavi Chen Yi, postao je gradonačelnik Shanghaja a zatim i zamjenik premijera. Glavna ekonomska figura, Chen Yun, koji je po rangu u Partiji bio odmah ispod Zh u Dea, bio je neuobičajena figura medu vodećim ljudima, jer je dolazio s proletersko m pozadinom - bio je slovoslagar u Shanghaju. Slijedeći miran put do vrha, on je z agovarao organiziraniji pristup od onoga, koji se više sviđao Predsjedavajućem. šef peki nške Partije i gradske uprave Peng Zhen bio je čvrsti organizator čija je kontrola gla vnog grada zaslušila je Maov komentar kako nijedna igla ne moše probiti njegov stroj

, niti kap vode moše proći kroz njega. Maleni, oštroumni Deng Xiaoping postat će PIO IV. - MAOVA VLADAVINA druga najvašnija figura u Kini nakon 1949. poslije Maa, ali pedesetih godina on se još uvijek probijao kroz aparat viših dušnosnika KPK-a. Godine 1955. Mao je imao šezdes et i dvije godine, Liu, Zhou i Peng Dehuai pedeset i sedam, Zhu De šezdeset i deve t, Peng Zhen pedeset i tri, Chen i Deng po pedeset i pedeset i jednu, a Lin Biao četrdeset i osam. Pod tim vodstvom su uspostavljene konture nove dršave. Novi ustav je zapečaćen gumenim štambiljem na prvoj sjednici novog zakonodavstva, Nacionalnom kongresu naroda. On je predviđao samo jednog kandidata za svako mjesto na izborima, što je, kako je rek ao jedan povjesničar, tako postalo šceremonija spajanja s rešimom"." Izašla je nova valuta. Pisani jezik je pojednostavljen izostavljanjem 1.055 znakov a - 515 ih je prihvaćeno kao standardni oblici, a 196 ih je dodano. čitanje je treba lo biti s lijeva na desno. Komitet za reformu govornog jezika je učinio pekinški dij alekt obveznim za slušbenu govornu komunikaciju (iako je sam šef komiteta Chen Yi im ao jaki sičuanski naglasak, što je značilo da su ga ljudi iz glavnog grada jedva mogli razumjeti).13 Iako nije imala pravo imati svog predstavnika u Ujedinjenim Nacijama, Kina je is koračila na globalnu scenu. Ne šeleći gledati još jedan Korejski rat na svojoj jušnoj gran ici, NRK je potaknula Sjeverni Vijetnam da se sloši sa podjelom zemlje na kraju fr ancuskog ratovanja u Indokini. Peking je izgradio veze s nekomunističkim vladama k ao što je to bila indijska, koja je zašmirila na pripajanje Tibeta. Svoju tešinu je pr ebacila iza pokreta nesvrstanih zemalja; Zhou Enlai je bio zvijezda na samitima kao što je bio onaj u Bandungu 1955. godine. Oštro neprijateljstvo Eisenhovverove ad ministracije je samo pomoglo - kad je Dulles odbio rukovati se sa Zhouom na šenevs koj konferenciji u Indokini, kineske dionice su mogle samo rasti medu onima koji su prezirali američku dominaciju. Zadobivši korejsko povjerenje stupanjem u rat s A merikancima, Kina je mogla tvrditi da nudi nesovjetski put u revoluciju, inkarni ran u Mau. Jedno od njegovih najvećih postignuća, tvrdi Liu Shaoqi, bilo je špromijeni ti marksizam iz europskog u azijski oblik."11 Tajvan je ostao rana - Zhou je govorio kako američko prisustvo pred obalom Fujiana predstavlja prijetnju međunarodnoj stabilnosti. Peking je vršio povremene napade s kopna na male otoke blizu kineske obale koje su dršali nacionalisti, ali to nije z austavilo KMT da izgradi novo društvo u izgnanstvu. Kao kontrast njihovom promašaju poljoprivredne reforme u Kini, nacionalisti su organizirali podjelu čestica zemlje zemljoposjednicima. Američka pomoć je ojačala gospodarstvo. Stope štednje su bile visok e, a jeftini rad je potakao rast izvoza. ZAVIF RE I PLANOVI Iako je zaštita Sedme Flote značila da NRK ne moše pokrenuti invaziju na šodmetničku provi nciju", Mao je okrenuo tajvansko pitanje u svoju korist na drukčiji način. U početku n ije uspio navesti sovjetskog vodu Ni-kitu Hruščova da pristane opskrbiti Kinu atomsk om tehnologijom. Ali to se promijenilo kada je produšena napetost oko Tajvanskog t jesnaca navela Eisenhovvera da kaše novinarima kako SAD neće prezati od korištenja ato mske bombe škao metka ili bilo kojeg drugog orušja". Ako dode do neprijateljstava u kojima bi Amerika prijetila korištenjem svog atomskog arsenala protiv Kine, Moskva bi morala ubaciti svoju nuklearnu silu na stranu Pekinga radi ravnoteše, ili bi b ila izbačena iz utrke. Mnogo sigurnije bi bilo, po logici odvraćanja, pustiti da Kin a ima svoju vlastitu snagu s kojom bi se mogla suprotstaviti VVashingtonu. U nadolazećim paketima dogovora, Moskva se obvezala opskrbiti NRK opremom i nuklea rnim znanjem, iako je program bio dugoročni projekt iz kojega se mogla povući kad go

d je htjela. Mao je smatrao da nuklearne sile predstavljaju zmajeve od papira te je izrazio nehajnost u pogledu novoga rata koji bi mogao pobiti pola čovječanstva, ali bi zato eliminirao imperijalizam i cijelu kuglu pretvorio u socijalističku. Ip ak, posjedovanje vrhunskog orušja bio bi znak koliko je Narodna Republika napredov ala. šMi moramo kontrolirati planet!" izjavio je Predsjedavajući.14 Rezultati Petogodišnjeg plana su razglašeni kao dokaz narodnog preporoda. Slušbene sta tistike su pokazivale veliki porast bruto domaćeg proizvoda, zajedno s industrijsk om proizvodnjom. Objavljeni su monopoli za poljoprivredne proizvode, a vlada je povećala svoje uloge u privatnim kompanijama, koje su postale sve teše za upravljanj e svojim vlasnicima. često su poduzetnici bili više nego spremni na prodaju nakon ne davnih iskustava. U Shanghaju, vlasnici tekstilnih tvornica su molili da ih se p reuzme. Sovjetska pomoć je osposobila Kinu da preskoči pripremne faze razvoja, ali s e gradilo na zastarjeloj osnovi, što je značilo da se desio vratolomni industrijski rast, bez ikakvih stvarnih mjera za osiguranje ođrši-vosti. Istovremeno, vođina najčišća viz ija revolucije bila je ugrošena, jer se ekonomska birokracija širila, a pojavljivala se klasa menadšera. Zaista, rast je sam po sebi sadršavao i neizbješnu prijetnju. Kao stoje Mao rekao studentskoj delegaciji 1957. godine: šNaša Kina ima dvije stvari, jedna je siromaštvo, druga je neznanje... Kinezi su nepis meni. Standard šivota je vrlo nizak; obrazovna razina je vrlo niska. Naša revolucija počiva na te dvije stvari. Ako Kina postane DIO IV. - MAOVA VI APAVINA uspješna i dostigne standard šivota zapadnog svijeta, tada (ljudi) neće htjeti revoluc iju." Bilo je drugih, neposrednijih teškoća. Nefleksibilna primjena centralnog planiranja nije uzela u obzir razlike medu regijama. Nacionalna potrašnja je diktirala proizv odne prioritete koji nisu pomagali lokalnim potrebama. Između velikih dršavnih tvorn ica i malih manufakturnih poduzeća bilo je malo ili ništa. Iako je na selu bilo 84 p osto populacije, 88 posto ulaganja dršavnog kapitala je bilo namijenjeno teškoj indu striji u urbanim područjima. Postavilo se pitanje hoće li selo moći hraniti industrijs ke gradove, ako se njihova populacija proširi za 7 posto godišnje. Kako je dršavni mon opol nad šitom preusmjerio zalihe, digle su se kvote nabave, seoske rezerve su pal e i na nekim mjestima se proširila glad medu farmerima. 15 šSituacija na selu je vrlo napeta", zabilješili su Centralni komitet i Dršavni savjet u ošujku 1955., kad su izbile masovne pobune. U jednoj tipično plodnoj općini u provin ciji Jiangsu, farmeri su ostavljeni sa samo 35 posto od svoga proizvoda. Reagira li su tako da su prijavili manje usjeva, pokušavajući podmititi slušbene osobe - njiho ve šene spavale su s vodama sela da dobiju povoljniji tretman - a onda su počeli fiz ički napadati vladine slušbenike. Kao odgovor, nabava je smanjena za trećinu."1 Mao se zabrinuo da podjela zemlje stvara novu klasu vlasništva, koja će pokazati, ka ko je on to nazvao, šspontanu tendenciju prema kapitalizmu". Tako su stručnjaci posl ani prekinuti tradiciju klanova, obiteljskih linija i lokalnog tršišta. Farmeri su b ili poticani da ujedinjuju rad. Uvedene su Poljoprivredne zadruge proizvođača (PZP), u koje su bili obvezni doprinijeti zemljom, radom, alatima i šivotinjama. Predsje davajući je obrazlagao da će veće jedinice automatski dovesti do bolje mehanizacije i većeg doprinosa (u skladu s uobičajenim komunističkim tumačenjem), dok je Liu Shaoqi rek ao da najprije treba uvesti nove strojeve, da bi nove zajednice bile privlačnije. Kao i obično, Predsjedavajući je pobijedio. Kooperativne zadruge nisu tešile poboljšanju, uključujući i one farmere, koji su dobili posjede od poljoprivredne reforme, a nisu ih htjeli vratiti. Kada je farmerima, koji su bili udrušeni u kooperativne zadruge, bila ponuđena prilika da je napuste 19

55., Peking se neugodno iznenadio brojem koji je iskoristio tu priliku. Tipično, M ao je vidio odgovor u radikalnijem pristupu, pozdravljajući dolazak švisoke plime so cijalizma". šNeki od naših drugova teturaju poput šena sa zamotanim nogama, uvijek kuk ajući, "Vi idete prebrzo'", izjavio je on u svom govoru u srpnju 1955. Kao rezulta t, ZAVšt Rt I I'IANUVI Kina je započela s vrtoglavom šeljom da ujedini farmere u ogromne kolektivne jedinic e pod upravom dršave, gdje su kadrovi nadmašivali jedni druge da bi zablistali primj enom Maove nakane. Ignorirane su nove metode uvedene drugdje u Aziji; smatralo s e da je dovoljno koncentrirati se na učinak pod vodstvom KPK. Prevladat će volja nar oda, kako je rezimirao voda.1. Do proljeća 1956. godine 92 posto seoskih domaćinstava bilo je kolektivizirano, u us poredbi s 14 posto od prethodnog proljeća. Uslijedila je još jedna promjena, po kojo j su farmeri bili plaćeni samo za rad koji su obavili, ne za sredstva koja su im u zeta. Tako su zemlja i oprema, koji su podijeljeni po prethodnom programu reform e, sada postali dršavno vlasništvo. Kao reakcija na to, deseci milijuna su napustili selo, povećavajući gradsko stanovništvo i time nadalje povećavajući pritisak u ruralnim p odručjima da ih prehrani. Ali nije bilo nikakvih popuštanja u ideološki vodenoj politici, što je uklonilo motiva cije i prekinulo nabavu i raspodjelu hrane. Nekompetentni kadrovi su postavljali nemoguće visoke ciljeve naredbama za koje su očekivali da se slijepo slijede bez ob zira na rezultat. U Henanu su naredili da se pamuk mora saditi na poljima šita i o brnuto. U jednom kolektivu u Guangdongu, farmerima je rečeno da smanje šablonu čestice zemlje na kojoj su uvijek sijali rišu; prinos" se prepolovio.18 Za KPK, selo je još uvijek bilo rezervoar, koji se treba pumpati do kraja, da se n ahrane industrijski radnici i osigura prihod vladi. Godine 1952. dršava je namijen ila 4 posto za svoje troškove za poljoprivredu, dok je od nje izvlačila 23 posto od poreza na prihod. Kapitalno ulaganje u zemljoradnju je iznosilo samo 8 posto.'1' Neprijateljstvo prema kolektivizaciji je dovelo do fizičkih napada na dušnosnike. U nekim mjestima, vode KPK-a su priznali da se seljake previše opterećuje. Sekretar KP K-a za Henan ih je uspoređivao s teretnim šivotinjama. šLjudska bića su ujarmljena na po lju", pisao je. šDjevojke i šene vuku plugove i drljače, dok im utrobe vise. Kooperaci ja se pretvorila u eksploataciju ljudske snage." Bilo je također kritika od dušnosni ka u Guangdongu, Guangxiju i Junnanu. Ali centar je ostao nepokolebljivi" Naglasak na povećanju proizvodnje na farmama doveo je do pada u seoskoj lakoj indu striji, jer su radnici bili zadršani na poljima. Jedan slogan je govorio: šOno što zas adite, to jedete. Ako sadite šito, jedete šito. Ako pečete cigle, jedete cigle." Tako je proizvodnja cigli opala i gradnja je patila. Nerealna politika cijena se usva jala kako su sustavi starog tršišta PIO IV. - MAO VA VLADAVINA prekidani. Dohoci seljaka su pali. Neki članovi kolektiva su morali posuđivati novac kako bi mogli platiti sve osim nekoliko osnovnih namirnica koje su im bilo zaja mčene.21 Ništa od toga nije navelo Maa na razmišljanje. Iako je u rijetkim trenucima suočavanja s realnošću priznavao daje bilo šcrnih oblaka na nebu" u prvoj polovici 1955., rekao je kako misli da, sve u svemu, stotine milijuna na selu nije imalo razloga za pr itušbe. Uskoro, nastavio je, više neće biti siromašnih seljaka. Dršava i sustav kolektivni h farmi će riješiti dugogodišnji problem ruralnog svijeta. Početkom 1956. Predsjedavajući je predvidio da će se revolucija završiti u roku od tri g odine pod novim sloganom šviše, brše, bolje i štedljivije". Počeo je rad na ambicioznom Dv

anćstogodišnjem poljoprivrednom programu, dok se socijalistička transformacija ubrz ala u industriji. Grad Peking je poveo ono što je postalo poznato kao prvi šMali sko k naprijed" s iznenadnim snašnim izljevom programa, da se privatne firme pretvore u pridrušena dršavno-privatna poduzeća - to jest, nacionalizaciju. Predsjedavajući, Liu i Zhou su se pojavili na svečanom skupu na Trgu Tiananmen sa šefom KPK-a glavnog gra da Peng Zhenom. Mali skok nije uspio. Rastao je nedostatak hrane, pogoršan lošom raspodjelom i otpor om kolektivizaciji, a postojala je i obaveza slanja hrane u SSSR kao plaće za uvez ene strojeve. Tvornice su ustanovile da je nemoguće postići zadane ciljeve. Reforma plaća je donijela određeno olakšanje, ali je cijena kolektivizacije i neravnoteša između u rbanog i ruralnog svijeta pobuđivala zabrinutost među višim članovima Politbiroa. Liu i Zhou su obznanili svoje brige, na što je Predsjedavajući reagirao pitajući je li probl em u tome što se revolucija ne odvija dovoljno brzo.22 Bilo je također razloga za brigu iz inozemstva. Veljača 1956. je donijela napad Mosk ve govorom Hruščova, optušujući Staljina za njegove zločine i kult ličnosti. To je sadršaval očite implikacije za Maa. Onda je došlo do pobune Poljaka i Mađara u ljeto i ujesen. K omunizam se suočio s krizom. Stavljajući veliki ulog na kartu nacionalne neovisnosti , Peking je u početku imao simpatije za Poljake. Ali događaji u Mađarskoj, s izgledima da bi ona mogla napustiti Varšavski Pakt i povezati se sa Zapadom, uvjerila je Ma a u opasnost od onoga što se događa. Tako je NRK podršala gušenje pobune, okrivljujući za nemire slabu kontrolu iz Kremlja. Ali je Mao također vidio potrebu da se njegovoj vlastitoj revoluciji doda svješi zamah. U toj potrazi, on je izbacio jedan izvanre dan odgovor na izazove s kojima se KPK suočila, pokazujući svoju vlastitu naivnost a zatim svoju krajnju surovost. ZAVIf RE I PLANOVI šNeka cvjeta stotine cvjetova", izjavio je Predsjedavajući u svibnju 1956. šNeka se na tječe stotine škola misli." Dopuštanje da se čuju sasvim različiti glasovi, razmišljao je on , moglo bi razriješiti kontradikcije Kine, ukloniti blokade na putu njegovih nepri jatelja, šbirokratizam" i šsektaštvo", i vratiti KPK natrag u pogon. Kasnije, to će se v idjeti kao zamka da disidenti i kritičari stave svoje glave na panj kako bi ih se lakše moglo eliminirati. Maova naknadna racionalizacija će ojačati to tumačenje. Takvo r ezoniranje, popraćeno falsificiranjem njegovog ključnog govora, bilo je potrebno da bi se odršao mit njegove nepogrešivosti. U to vrijeme, sasvim je vjerojatno da je Pr edsjedavajući vjerovao u ono što je govorio. Ikonoklazam iza onoga stoje postalo poz nato kao kampanja Stotine cvjetova, bio je vrlo u skladu s pokretom četvrtog svibn ja i filozofskom tradicijom iz koje je potekao. Ali, rezultat njegovog suočavanja sa stvarnošću značit će tragediju za stotine tisuća ljudi. Novi smjer je u nekim mjestima brzo prihvaćen - u Henanu su izdavači provincijskih d nevnih novina rekli da više neće samo ponavljati kao papige što Partija kaše. Liu Shaoqi je rekao novinarima da svoje proizvode naprave zanimljivijima za čitatelje. Parti jska novina Narodni dnevnik udvostručila je broj svojih stranice na osam i najavil a da će pokrivati socijalistički i kapitalistički svijet, uredujući list na osnovi toga ,,j'e li štivo zanimljivo ili nije". šef slušbene agencije vijesti Xinhua je otišao u Lo ndon i Pariz radi proučavanja funkcioniranja tamošnjih komunikacijskih usluga. Njego va organizacija je pokrenula novine Referentne Informacije za ponovno tiskanje m aterijala iz stranih izvora. Mladi pisac po imenu Wang Meng je objavio kratku pr iču sa satiričkim pristupom o cinizmu, birokratizmu i demoralizaciji dušnosnika srednj eg ranga. Bilo je pokreta za poštivanje pravnih normi; Liu je rekao višem članu Ureda tušitelja daje špotrebno zaštititi zakonska prava kontrarevolucionara".11 Ipak, za Partijsku mašineriju kao cjelinu, Maov govor je došao kao veliki šok. Tek ned

avno je Predsjedavajući bio pokrenuo opaku kampanju protiv pisca Hu Fenga, koji se usudio istupiti s linije, reći istinu o uvjetima u zemlji i zatrašiti slobodu raspr ave; sada je izgledalo da Mao ohrabruje takve kao što je Hu. šIščašenje" je bilo takvo da vođina riječ više nije zapovijedala istovremenu poslušnost. Zbunjenost je postala još veća, kad je Predsjedavajući, braneći autora, reagirao povodom napada na Wang Men-ga od st rane četiri pisca NOV-a u Narodnom dnevniku. Mao je procijenio daje 90 posto članova KPK-a bilo protiv njegovog šispravljanja otvorenim vratima" i otišao tako daleko da je na sastanku KPK-ovog biroa u ShangPIO IV. - MAOVA VLADAVINA haju rekao, šJa nemam nikakvu bazu." Daleko od toga da ga je to omelo, on je to vi dio kao znak da je potrebno pojačati napad. On je imao drugi razlog za zabrinutost. Kampanja ekonomskog rasta je ulazila u v eliku nevolju. Troškovi su se prebrzo povećavali. U industriji je koncentracija na p ovećanje proizvodnje dovela do opadanja kvalitete roba i porasta industrijskih nez goda na radu. Na selu su dušnosnici forsirali ko-lektivizaciju prebrzo i nametali neodgovarajuća oruđa - teški plugovi s dva kotača su raspoređeni na rišina polja, gdje su to nuli u tlo. U Mandšuriji i središnjoj Kini bilo je velikih poplava, gdje je 14 milij una ljudi pogođeno u Hunanu, pa je proizvodnja šita i pamuka pala za 40 posto.24 Vodeni Zhouom i Chen Yunom, viši ekonomisti su inzistirali na potrebi da se primij ene kočnice. U uvodniku Narodnog dnevnika, kojeg je nadzirao Liu Shaoqi, kao probl em se ističu dušnosnici koji su špokušali učiniti sve preko noći". To nije bilo po ukusu vođ koji je na primjerku novina napisao, šJa ovo neću čitati". Ali uvodnik je ipak objavl jen, a 700.000 plugova s dva kotača su otišli u otpad, jer je Dvanćstogodišnji poljop rivredni program napušten. Dogodio se još jedan korak unatrag za Predsjedavajućeg na Osmom kongresu KPK-a, odršan om u rujnu 1956. Prvo takvo okupljanje u jedanćst godina je ponovno potvrdilo d a Kinom vlada kolektivno vodstvo i usvojio se prijedlog Maršala Peng Dehuaija, koj eg je odobrio Liu Shaoqi, da se izostavi referenca na Mao Zedongovu misao kao na totem za Partiju i naciju, koji je prenijet iz godina rata i uključivao ustav iz 1945. godine. Veliki Kormilar se slošio; zaista, on je to sam sugerirao. Ali kad j e došlo vrijeme da se to primjeni u praksi, mošda mu i nije bilo tako drago. Pored toga, odluka da se razvija industrija u priobalnom području špozitivno i potpu no" bila je otpor njegovom isticanju kopnenih područja. Bilo je također novih razgov ora o razvoju strukture dvostruke linije na vrhu vodstva, gdje je bilo predviđeno da se Mao povuče u drugi red u najprije počasnoj ulozi. Dok je on o tome prvenstveno hipotetički raspravljao početkom pedesetih, to mu uopće nije bila privlačna zamisao u t renutku kad je zaprijetila da se moše i ostvariti.25 Ipak, bilo je pozitivnih aspekata za vođu. Prijedlog Peng Dehuaija suprotan inzist iranju Predsjedavajućeg da industrijski troškovi trebaju imati prednost pred troškovim a za vojsku propao je. U novom rangiranju u proširenom Politbirou, Peng je pao s j edanćstog na četrnćsto mjesto, dok je Deng Xiaoping uzletio s petnćstog na šesto mjesto, a Lin Biao se popeo s dvanćstog na sedmo. Penga su vjerojatno krivili z a greške tijekom njeZAVJFRE I PLANOVI govog zapovjedništva u Koreji, a moguće je i da mu je i sam Mao pripisivao odgovorno st za smrt njegovog sina. Postojala je nejasna sumnja da je prerevno slušao Gao Ga nga. Stari ratnik je jasno osjetio da se njegov dan bliši kraju. šJa sam star, bez n aklonosti i bez vašnosti za Predsjedavajućeg", pisao je. šMogu se vratiti kući obrađivati zemlju. Ako se komu ne sviđam, neka bude tako."2" Sve u svemu, kongres je mogao biti samo depresivan za Maa, koji se povukao iz ja

vnog šivota na tri mjeseca. Tada, početkom veljače 1957. imao je sašeti razgovor sa Zhou Enlaijem, koji je informirao o svojoj posjeti Poljskoj i Mađarskoj, da KPK moše ima ti samo dobrobiti od suočavanja sa svojim greškama, kao što rade Europljani. U dva gov ora Mao je više puta ponovio špolitiku koja dopušta natjecanje stotine škola u knjiševnost i i umjetnosti i u akademskoj misli i slično, te kako tretirati nedostatke u knjišev nosti i umjetnosti". Razlikujući škontradikcije među ljudima u kontradikciji između sebe samih i neprijatelja", naglasio je potrebu povećanja kohezije kroz proces, kojeg je definirao kao šjedinstvo-kritika-je-dinstvo" - drugim riječima, pokretanje otvore nih rasprava bi završilo u velikom jedinstvu. Također je inzistirao na šnovoj borbi borbi protiv prirode - treba razviti našu ekonomiju i kulturu, osposobiti sav naš na rod da prođe kroz taj prijelazni period na prilično neometan način, učiniti naš novi susta v sigurnim i izgraditi našu novu dršavLi".27 Teškoće zemlje nisu mogle biti samo krivica kontrarevolucionara, koji su htjeli kopi rati ono što se desilo u Mađarskoj, rekao je studentskoj delegaciji. Da bi razriješila svoje kontradikcije, dodao je, Kina je trebala ono što je postalo poznato kao šcvje tanje i natjecanje" To bi uklonilo institucionalne prepreke revoluciji na novi i blaši način nego kampanje iz prošlosti. Maov stav je bio dovoljan da proizvede postoj ano bujanje kritike Partije i vlade. Nepartijski glasovi su bili poticani na udr ušivanje. Glavni komunistički dušnosnik za literarnu materiju, Chen Yang, je izgovorio da čak ,,i oni koji pokazuju kontrarevolucionarne stavove ne moraju obvezno biti kontrarevolucionari".28 Dok su mnoge novine ostale oprezne, zidni plakati i okupljanja su odigrali ključnu ulogu u širenju ove misli. Oni su napadali represiju i promaknuća, koji su bili više na osnovi partijske i osobne odanosti, nego na sposobnosti. šLokalni partijski imp eratori" su bili kritizirani zbog ekstravagancije i ugnjetavanja seljaka. Report er iz slušbene novinske agencije Xinhua, koji je u to vrijeme putovao svuda po Kin i, sjeća se kako je bio šokiran kad je otkrio da seoski vođe grade fine kuće za sebe, do k je stanPIO IV. š MAOVA VLADAVINA dard šivota seljaka bio tek nešto malo bolji nego prije 1949. //EkonomistFei Xiaotan g, koji se vratio iz Londonske ekonomske škole (LEš) u svoje rodno selo u Jiangsu, o kojemu je pisao 1930-ih, zaključio je da su se uvjeti za farmere otada pogoršali. O p.a./F' Glavna pogonska snaga protesta zahtijevala je da se Komunistička partija povuče i pu sti vladu da se uhvati vođenja dršave, dok bi se trebalo dopustiti da se pojave i dr uge stranke kao i sloboda tiska. Iako je procijenio da 70 posto studenata na sve učilištu ima roditelje vojskovođe ili buršuje, Mao je vidio mlade ljude kao šnovorođene snag e" koje će zemlju pokrenuti naprijed. Oni su reagirali s oduševljenjem. Prvi od plak ata švelikih slova", koji će postati definirajući element nemira u Kini, pojavio se 17 . svibnja u Pekinškom kampu. //Plakat švelikih slova" se sastojao od jednog ili više l istova dimenzija najmanje 70 puta 100 centimetara. Svako slovo je bilo sedam do deset centimetara visoko, pisano tintom pomoću četkice (Le-ijonhufvud, str. 17). Op. a.ll On je istrašivao način na koji su delegati Nacionalnog Kongresa Lige Mladih bil i izabrani. Drugi plakat je pozivao na šdemokratski vrt" gdje bi se mogla izrašavati mišljenja. šDemokratski trg" je uredno postavljen u kampu, sa šZidom demokracije", čiji su neki p lakati branili KPK. Primjer četvrtog svibnja s otvorenim raspravama o ikonama kine skog rešimskog šivota uskrsnuo je za iduća desetljeća. Slijedeći vodstvo glavnog grada, pr idrušili su im se i studenti iz drugih krajeva. Hvatajući korak sa studentima, intel ektualci su postavljali pitanja o društvu. U nekim mjestima su religiozne grupe is

tupile naprijed; u Hubeiju, policija je izvijestila da Budisti špjevaju zabranjene zapise".30 Mao je pozvao izdavača Narodnog dnevnika Deng Tuoa da bi ga izgrdio zbog članka prot iv autora Wang Menga, koji su napisala četvorica pisaca i što nije objavio govor Pre dsjedavajućeg iz veljače. Primivši ga u spavaćoj sobi, vođa je vikao, šNisi vrijedan kao što i prije bio. Seri ili se makni sa školjke!"31 Predsjedavajući je zatim otišao na dugu turneju po Kini vlakom da razgovara s vođama p rovincija. Prisustvovao je pašljivo pripremljenim sastancima s narodom i plivao u Yangziju u VVuhanu, što je bilo preneseno u svim tiskovinama. Mošda je to sve bilo n amješteno, ali on je mogao shvatiti toplinu i klicanje na koje je naišao kao znak da je narod s njim i da nije bilo nikakve opasnosti u raspravi. Početna oklijevanja unutar partijske mašinerije izgledalo je da su se smanjivala kak o je nadolazilo proljeće i Mao je uvjerio članove da nema potrebe bojati se da će kamp anja osloboditi s uzde šduhove i čudovišta". ZAVJE RE I PLANOVI Korekcija, rečeno im je, neće koristiti stroge metode, nego se jednostavno sastoji o d šnješnog povjetarca i blage kiše". Ipak, Mao nije imao jaku većinu u Politbirou, dok s u u nekim provincijama kao što je Henan, dušnosnici jasno stavili do znanja, da oni izvršavaju kampanju suprotno svome negativnom mišljenju o čitavoj stvari. Liu Shaoqi j e bio ambivalentan i koristio svoje zapovjedništvo nad propagandnom mašinerijom kako bi Narodni dnevnik objavio uvodnik koji je najveću krivicu za nevolje u Kini sval jivao na buršoaziju i intelektualce. Reakcija Predsjedavajućeg na to je bila sugesti ja da sve provincije trebaju imati nepartijske novine, jer su one bolje obavile svoj posao u širenju njegove riječi.32 Kako su rasprave rasle, sama priroda pravila KPK-a je došla u pitanje. Kako je rek ao izdavač nepartijskog Dnevnika Guangminga, šPo mom mišljenju, ključ leši u ideji da šsvije t pripada Partiji". Ja mislim da partija koja vodi narod nije ista stvar kao par tija koja posjeduje narod. Ja mislim da je ta ideja da šsvijet pripada Partiji" u temelju svakog sektaštva i korijen svih kontradikcija između partijskih i nepartijsk ih ljudi." Njegov stav je bio prikazan na plakatu u Pekinškom sveučilištu s izjavom, šMi šelimo vodstvo Partije, ali se odlučno suprotstavljamo da samo Partija donosi odluk e i primjenjuje ih."33 Postojao je veliki problem u svemu tome. Mao je bio inkarnacija Partije. Ako bi ona bila napadnuta, on ne bi mogao očekivati da će biti isključen. Njegovi šGovori u Yen anu", koji su stavili crtu na umjetnost i knjiševnost, bili su kritizirani, a jeda n pisac ih je nazvao škonzervativnima, daleko izvan situacije koja se sada razvija ". Onda su stvari postale grublje. Jedan plakat je upozoravao da bi šnezadovoljni seljaci mogli baciti portret Predsjedavajućeg Maa u zahod." Jedan sveučilišni profesor je pisao o njegovom šproizvoljnom i lakomislenom karakteru". Objave o KPK-u su go vorile o njenoj šzlobnoj tiraniji" i šfašističkim metodama iz Auschvvitza". Partijski za mjenik sekretara u Pekingu je zalijepio plakate sa sloganom šUsprotivite se Sovjet skom Savezu šaljući trupe u Mađarsku." Studentske udruge s imenima kao što su Gorka medi cina i Glasovi s najniše razine, uspostavili su razmjenu informacija s ljudima koj i šive izvan glavnih gradova, da šalju dalje izvješća o stvarnom stanju u Kini. Bilo je i sporadičnih izljeva nasilja.34 Kako je njegovom vlastitom zaslugom brod otplovio predaleko od obale, Mao je mor ao uvašiti sumnje onih, koji su njegov rešim odršavali na vodi. Nakon objavljivanja di rektive korekcije u Narodnom dnevniku na dan 1. svibnja, bio je obvezan slošiti se da će kritičari imati dopuštenje slobodnih uzda samo pet tjedana. U pismu Centralnom

komitetu, nije se PIO IV. - MAOVA VLAPAVINA povukao iz kampanje, nego se okomio na šdesničare", koji su imali jednostavni izbor - popraviti svoje putove ili šnastaviti praviti probleme i nastradati". Još jednom s e povukao u svoju sobu da razmotri svoj sljedeći potez, jer se njegova pretpostavk a da je revolucija dovoljno popularna da izdrši rasprave, pokazala naivnom.Jr' Kao što je bio slučaj s intelektualcima i studentima, bilo je protesta i od strane p roletarijata u čije ime je KPK tvrdila da vlada. Porastao je broj štrajkova - u Shan ghaju ih je 1956. bilo trideset i osam. U Guangzhou, pola lučkih radnika je presta lo raditi u znak protesta prema novom sustavu rada u smjenama, koji je smanjio n jihovu plaću. U raznim gradovima, radnici su ustanovili šDruštva za ispravljanja nepra vde" u svojim poduzećima. Najveći pokret, kao obično, bio je u Shanghaju, gdje su prol jetni protesti 1957. uključivali blizu 30.000 radnika u 587 poduzeća, s više od 200 štra jkaša i 100 usporavanja procesa proizvodnje. Bio je očit utjecaj onoga što se dogodilo u Istočnoj Europi - šStvorimo još jedan Mađarski incident", govorio je slogan. U jednom dijelu grada, više od 10.000 radnika se pridrušilo šDemokratskoj partiji". Podigla se ljutnja protiv kadrovskih ugnjetavača. U jednoj industrijskoj tvornici jedan je d ušnosnik sindikata kao šaba bačen u rijeku Huangpu, gdje su mu glavu gurali u prljavu vodu jedan sat u intervalima od po dvije-tri minute. I/Elisabeth Perry je opisal a štrajkove u Shanghaju u ključnom članku u China Quarterly u ošujku 1994. (odakle su uz eti ovi detalji), ali su privukli malo pozornosti otada.Op.a.//ih Neki vode sindikata su bilješili što se događa među običnim ljudima i suosjećali su s protes tima, gledajući na to kao priliku kovanja novih veza s radnicima pa su širili svoju reputaciju u svojstvu predstavnika slušbenih stavova. Voda Federacije sindikata sv eukupne Kine Lai Ruovu trašio je veću autonomiju za svoju organizaciju, a za radničku pobunu krivio je birokratizam među dušnosnicima sindikata te podjelu između bolje obra zovanih mlađih radnika i starije uprave. Početkom ljeta 1957., Mao je odlučio smanjiti naglo cvjetanje Stotinu cvjetova. Nije mogao odršati svoje vjerovanje da su razlike samo škontradikcije" koje se mogu raščisti ti raspravama. Stijena rešima - Partija - se morala sačuvati, a s tim, i njena super iornost. Narodni dnevnik je izdao šest uvodnika u isto toliko dana da bi objavio k ako šdesničari" napadaju KPK i socijalizam. Nakon što je to procurilo u Nevv York Time s preko poljskog izvora, Maov originalni govor je konačno tiskan, ali s odgovarajući m ispravcima autora, kako bi izgledalo da je to sve bila samo zamka postavljena protivnicima rešima, s namjerom da primami zmije i šotrovni korov" A V I t K L I I l/UNL'VI reakcije, tako da se mogu uništiti. Kako se njegovo originalno poticanje na raspra ve nije moglo izbrisati s ploče, sve se moralo preokrenuti naglavačke, da se dobije novi dokaz vođine mudrosti i posvećenosti revoluciji. Kritičari su bili optušeni da su p okušali zbaciti KPK s vlasti, vratiti buršoasku diktaturu i šponovno podlošiti kineski n arod vladavini imperijalizma i njegovih poslušnika". Do jeseni Mao je bio u stanju otpustiti Stotinu cvjetova kao zbir šuvrnutih argumenata" - kao da on s tim nije imao ništa.' Tvrdolinijaši, kao stoje bio šef Pekinga Peng Zhen, inzistirali su na oštroj akciji. D eng Xiaoping je dobio zadatak da pokrene protudesničarsku kampanju da šiscijedi gnoj iz čira". Napad se proširio daleko šire od onih koji su izrazili kritiku i poslušio kao kišobran za zbrajanje bodova. Godine 1958. je 43 posto slučajeva pred sudom uključiva lo navodne kontrarevo-lucionarne aktivnosti. Predsjedavajući je na početku stavio ka o broj neotkrivenih šdesničara" između 50.000 i 60.000. Onda je to digao na 300.000 i konačno u primjedbi iz 1961. na 400.000. Trećina njih su bili šobični intelektualci" kao

na primjer učitelji u osnovnoj školi, dodao je.1S Demokratska stranka i Kuomintang, potvrđen od Pekinga, našli su se pod posebnim udar om; s oko 40 posto njihovih viših dušnosnika, bili su označeni kao sljedbenici šantikomu nističke, antinarodne, antisocijalistić-ke buršoaske linije". Nakon toga njihov je, već ionako marginalni utjecaj, čak i dalje opadao. Novinari koji su pisali kritičke članke dobili su otkaz, kao urednik Dnevnika Guangming, izbačeni su iz Partije i podvrgn uti strogoj kritici. S druge strane, urednik Narodnog dnevnika, koji je toliko n ervirao Maa svojim početnim nedostatkom oduševljenja za Stotinu cvjetova, bio je bol je tretiran pa je samo izgubio posao, ali je dobio drugi na kojem je nastavio ut jecati na uređivačku politiku istih novina. šReedukacija kroz rad" osmišljena je kako bi omogućila policiji slanje ljudi u logore bez suđenja. Dai Huang, reporter iz Xinhue, koji je bio šokiran bijednim načinom šivota seoskih kadrova, bio je objavljen na zidnim plakatima s velikim slovima u agenci ji, a jednog je napisala njegova šena. Dobio je otkaz, izbačen je iz KPK-a i osuđen na šrad pod nadzorom". šena se razvela od njega. Medu drugim zatvorenicima u logoru u Mandšuriji, bila je šena od sedamdeset i jednu godinu, koju su čuli kako je rekla, šAmer ička pasta za cipele je stvarno dobra."19 šU početku nas nisu tretirali jako loše", sjećao se Dai logora. Zatvorenici su ustajali u 4 sata ujutro i radili do 7 ili 8 sati navečer. Nakon osamnćst mjeseci, stvari su postale teše, sa čestim nasiljem od strane vođa timova i šdesničara" pokajnika, koji su mislili da će zloba povećati njihove šanse za PIO IV. MAOVA VLAPAVINA oprost. Obrok brane se smanjio na komad kruha za doručak i ručak, a za večeru je bila juha od kaše tako rijetka da ste u njoj mogli vidjeti vlastito lice. Zatvorenici s u jeli štakore. Mnogi su umrli od izgladnjivanja ili od ekstremno hladne zime. Godine 1960. donesena je odluka da će zatvorenici koji su ranije radili za central ne odjele vlade, imati dopuštenje vratiti se u svoje radne jedinice. Kad se sprema o za otići, Dai je ustanovio da su mu biskviti koje je dobio za četverodnevno putova nje u Peking, ukradeni. Otišao je trašiti nove u stošer logora. Tamo je vidio da vode Partije jedu meso i ribu i kruh od bijelog brašna. švačući punim ustima svinjetinu, sekr etar Partije mu je rekao da postoji veliki problem sa šitom, tako da šsvatko mora pr euzeti svoju vlastitu odgovornost za svoj obrok hrane." Daijev zahtjev je bio od bijen. Kada se izvagao na povratku u Peking, ustanovio je daje za te dvije godin e u zatvoru spao s 98 na 41 kilogram. Sudska reforma je zaustavljena, a viši sudski dušnosnici su bili ozbiljno kritiziran i zbog poticanja zapadnjačkih koncepata kao, na primjer, šnevin dok se ne dokaše krivi ca" i škorist sumnje". Mao je oštro napadao jednu od svojih omiljenih meta, intelekt ualce. Glavni studentski voda na Pekinš-kom sveučilištu Lin Xiling bio je poslan na st rogu šreedukaciju kroz rad". Vodeća spisateljica Ding Ling, koja se pridrušila komunis tima u Yenanu nakon što ju je KMT uhitio u Shanghaju tridesetih godina, poslana je u logor na sjeveroistoku. Mladi autor Wang Meng, čija priča je bila napadnuta u Nar odnom dnevniku, izgnan je u Xinjiang. Sveučilišnim profesorima je bila naređeno da čiste zahode u zgradama u kojima su prije podučavali.4" čistka nije značila kraj napadima na birokratizam i sektaštvo. Ali jedinstvo Partije j e bilo neprikosnoveno - Liu je rekao jednoj indijskoj delegaciji da šbez obzira je li linija Partije točna ili pogrešna, Partija mora čuvati svoje jedinstvo ... Raskol u Partiji čini veću štetu, nego poraz revolucije." Bilo kakav preostali izgled za raci onalno, razumno napredovanje prema socijalizmu s otvorenim raspravama je nestalo . Nastupao je rat klasa.41

Još jednom je u proljeće 1958. Predsjedavajući samopouzdano pretka-zao da ostaje vjero jatno još samo nekoliko rundi borbe, prije nego socijalizam pobijedi. Da se postig ne pobjeda, individualizam se mora pokoriti, u okviru špokreta za korekciju cijelo g naroda" koji za sobom treba povući dušnosnike Partije šmasovnom borbom protiv buršujsk ih desničara". Istovremeno, Mao je opet učvrstio svoj zahvat u seosku politiku. Iako je to proizvelo razočaravajuće rezultate 1957., kao i prethodne godine, kolektivne farme su se širile zajedno s pojačanom dršavnom kontrolom i zatvaZAVJERE I PLANOVI ranjeni preostalih slobodnih tršišta. Dvanćstogodišnji program za farme je izvučen iz h ibernacije, odgovarajuće promijenjen, ali i dalje zasnovan na starim načelima.42 Bilo je vrijeme za široku nacionalnu kampanju koja bi gurnula Kinu u prvi red svje tskih sila, odlučio je Veliki Kormilar. Kako je često bio slučaj, međunarodna situacija je imala utjecaja na međunarodnu politiku Kine; kad su rasli vanjski pritisci, Mao bi obično usvojio radikalniju politiku za jačanje Kine kao neosvojive tvrđave. U ovom slučaju pritisak Hladnog rata u Aziji je pojačan jednim dogovorom između SAD i Tajvana, da Amerikanci stacioniraju projektile sposobne nositi nuklearne glave n a otoku, čineći ga, za Peking, čak i više od jedne isturene baze za kontrarevoluciju u d ometu obale Fujiana. Dulles je inzistirao na nepriznavanju NRK-a, blokadi njezin e trgovine i blokadi pristupu u UN - ministar vanjskih poslova je dodao kako je mislio da je komunizam samo prolazna faza na kopnu. Mao i njegovi kolege su smat rali da je poraz domaćih škontrarevolucionara" politički temelj za osnovni ekonomski u zlet. Zhou Enlai, Chen Yun i ekonomski tehnokrati oko njih su bili prisiljeni uz maknuti. Dogma je vladala. Na kraju krajeva, izjavio je Predsjedavajući, šimperijali sti su bili kao sunce u pet popodne, dok smo mi kao sunce u šest ujutro. Istočni vje tar mora nadvladati Zapadni vjetar, jer smo mi moćni i jaki."43 On je dao tu izjavu za vrijeme svoje druge posjete SSSR-u, na Konferenciji komun ističkih partija u studenom 1957. Nije bilo nikakvih otvorenih neslaganja s Kremlj om, ali se Mao vratio kući s namjerom da slijedi svoj vlastiti put trajne revoluci je, radije nego da se pokori Moskvi. Skoro deset godina nakon osvajanja vlasti, bilo je vrijeme za Narodnu Republiku Kinu da krene po svojoj volji, sa skokom u nepoznato koji će završiti gubitkom desetaka milijuna šivota, u trenutku kada je revol ucija iskli-znula iz tračnica. 20. Skok u katastrofu šBio sam svjedokom ogromne energije masa. Na tom temelju, moguće je obaviti bilo kak av zadatak... još uvijek ima nekoliko drugova koji nisu voljni poduzeti široki masov ni pokret u sferi industrije. Oni nazivaju pokret na industrijskom frontu "neisp ravnim" i preziru ga kao "seoski stil rada" i "navika gerile". To očito nije točno." ' Tako je govorio Mao u ljeto 1958. nakon stoje započeo svoju najveću i, sve do danas, najkatastrofalniju inicijativu: Veliki skok naprijed. U iduće tri godine, ona će uz rokovati, prema procjenama, smrt i do 46 milijuna ljudi, a sve kao rezultat pris ile, nametnutog rada i, konačno, stoje najgore, namjerno izazvane gladi, u razmjer ima koji u zemlji nitko nije pamtio. Politički i socijalno, Skok je označio početak sk oro dvije dekade u kojima je, pod štapom Predsjedavajućeg, kineski komunistički orkest ar napustio općenito logična postignuća, koja su se nizala od 1949., da bi se prepusti o divljoj disonanci, koja će prijetiti da cijelu revoluciju dovede do drhtavog kra ja. Za početak, Skok nije bio bez smisla, ali, kad su politička razmatranja preuzela komandu, postao je više vizija nego racionalni ekonomski program i razvio se u ka tastrofu.

Slabi rezultati prvog pokušaja postizanja "punog ekonomskog zamaha" u 1956., omogući li su planerima primijeniti "stalošenu" kampanju, koja bi primirila opću nestabilnos t. Njihov šef, Chen Yun, član petog ranga Politbiroa i Zhou Enlaijev saveznik, propo vijedao je potrebu za uravnotešenim rastom, s umjerenijim planom za farme. Za to će, priznao je on, trebati vremena. Mao nije htio čekati. Voda se vratio sa svog putovanja u Moskvu krajem studenog 1957. uvjeren da je po trebno nešto novo i različito da bi se izgradila ekonomija i ošivjela revolucija. Isku stvo iz Stotinu cvjetova zatvorilo je vrata liberalizaciji. Iako su dušnosnici KPK -a pokazali odanost u iskorjenjivanju šdesničara", Predsjedavajući ih je još vidio kao p repreku - "šaka zombija s robovskim mentalitetom". Planerima je nedostajao šar, odluči o je, i dršali DIO IV. - MAOVA VLADAVINA su se sovjetskog modela u vrijeme kada je Mao mislio da bi Kina trebala naći svoj vlastiti put. (U svakom slučaju Moskva ne bi mogla nabaviti Kini što joj je trebalo, s obzirom na sredstva koja je tada upućivala u Istočnu Europu.) Predsjedavajući je izjavio da on šeli veliku brzinu; samo se na one koji su bili šplam teći crveni" moše računati, jer je Kina sebi postavila za zadatak da ekonomski nadvlad a Britaniju u roku od petnćst godina. Stručnjake se nije trebalo uzimati u obzir - ili će biti pozitivno diskriminirani. Kao znak odakle vjetar puše, dršavni statistički ured je bio virtualno demontiran. Ekonomsko donošenje odluka je bilo decentralizi rano, da bi se omogućilo provincijama da rade nezavisnije. Pokrenut je široki progra m navodnjavanja, koristeći regrutirane za rad, jer je Mao trašio veliko povećanje prin osa šita i promovirao kampanje za sve od pošumljavanja do iskorjenjivanja biljnih štet očina.2 Industrija, točnije čelik, bio je glavna dršavna briga. Ministri i provincijski šefovi s u se natjecali da nadmaše jedan drugoga u pretkazivanjima; oni koji su bili realis tičniji padali bi kao šrtve čistki. Na sjednici u Hang-zhou u siječnju 1958. Ministarstv o metalurgije je donijelo plan za udvostručenje proizvodnje čelika na 20 milijuna to na do 1962., a zatim da se dostigne 100 milijuna do 1977. Da ne bi bili nadmašen, ministar za kemijsku industriju je predlošio gradnju tisuća tvornica kemijskih gnoji va. Drugi dušnosnici su ponudili 60.000 milja putova do 1972.3 Liu Shaoqi je doprinio pojmu da se sva pravila i propisi, za koje se smatra da o metaju oduševljenje masa i šproizvodnih snaga", moraju revidirati ili poništiti. Kina će šhodati na dvije noge" s intenzivnom teškom industrijom u gradovima i ruralnim zaje dnicama pod dršavnom upravom, kombinirajući poljoprivredu i industrijsku proizvodnju u malom obimu. Velike komune - ovaj izraz je prvi put upotrijebio Maov sekretar i ideološki pomoćnik Chen Boda - bile su uspostavljene kao pokus u Henanu i Mandšurij i, da se ujedine izvori sredstava iz poljoprivrede i mjesne industrije. Apsorbir ajući sve privatne čestice zemlje, oni su stvorili potpuno kolektivnu egzistenciju z a članove, s vrlo dugim radnim vremenom i stvarnim prekidom privatnog šivota."1 Da bi se potaknuo rast, bila je usvojena luda procedura po kojoj je centralna vl ada proizvela dva plana. Zadovoljavanje ciljeva prvog plana je bilo obvezno. Dru gi komplet planova, postavio je još viši cilj, a trebao je biti postignut dodatnim n aporom. Provincijski planovi su također dolazili u dva reda - prvi je bio na razin i drugog kompleta centralnih planova; druSKOK U KATASTROFU gi je bio viši. To umnošavanje se nastavljalo niz administrativnu ljestvicu dok cifr e nisu otišle pet do šest puta više. Iako su neki viši planski dušnosnici pokazali izrazit e znakove uznemirenosti, prospekt široke inicijative doveo je Maa u raspološenje naj višeg oduševljenja. Neuobičajeno, on se pridrušio završnom banketu nakon konferencije u Na

nningu, glavnom gradu Guanxija, progutavši obilnu večeru od zmije i tigra, i plivajući u rijeci idućeg dana - voda je bila hladna i on se prehladio. Događaji su zaredali. Iako je ponudio samokritiku zbog podršavanja "stalošenog" progra ma, Zhou Enlaija je na mjestu ministra vanjskih poslova zamijenio Chen Yi, iako se on nastavio sastajati s posjetiteljima visokog ranga. U ošujku 1958., Mao je na konferenciji u Chengdu rekao da je Kina u fazi kada je šjedan dan kao dvadeset go dina". Na sastanku se čulo da će se proizvodnja na farmama povećati te godine za 17-20 %. Kako je Predsjedavajući udvostručio svoj napad na špraznovjerja" o pravilima i propisi ma, i o akademskim i stručnim stajalištima, kult njegove ličnosti se još više uzdigao. Kad je na sjednici Partije primijetio da šsvaki od nas ovdje je učenik sudbine", ideolo g Chen Boda je ubacio: šOsim Predsjedavajućeg". Kad je on predlošio da materijal za učen je u školama treba skratiti, jedan drugi sljedbenik je sugerirao da se vođine izreke trebaju učiti umjesto toga. šMi moramo vjerovati Predsjedavajućem do stupnja slijepe vjere", izjavio je Maov ljubimac, šef iz Shanghaja, Ke Qingshi. šMi moramo slušati Pre dsjedavajućeg do mjere potpune predanosti." Liu Shaoqi je instruirao delegate u Ch engduu: ,,U svakom pogledu - mišljenju, perspektivi, viziji i metodi - mi smo dale ko iza (Maa)." To je bilo jedino mišljenje koje je Predsjedavajući mogao s nekime po dijeliti, uzdišući ga do nadljudskog statusa u njegovoj ljubomornoj viziji samoga se be, što mu je ujedno osiguravalo izvanredno korisno oruđe upravljanja onima oko sebe .5 U svibnju 1958., drugi dio Osmog kongresa Partije je dokazao Veliki skok naprije d. Mao je odršao pet govora za vrijeme sastanka - oštar kontrast njegovoj jednoj int ervenciji na prethodnoj sjednici prije godinu dana, kad se bio osjećao kao da je u stao na lijevu nogu. Govorio je o potrebi da se digne poklopac i špusti da narod e ksplodira". Ke Qingshi iz Shanghaja bio je nagrađen za svoje oduševljenje, tako što je promaknut u Politbiro, zajedno s dva druga Maova obošavatelja.6 U kolovozu 1958., vodstvo je uzelo svoj udio u svom omiljenom odmaralištu na moru Beidaiheu. šetva je bila odlična; Narodni dnevnik je upravo izjavio da je prinos šita u Kini premašio prinos u SAD i da zemlja OlO IV - MAOVA VI APAVP moše proizvesti riše koliko god šeli. Kada su nodivhale cifre od provincijskih šefova na metnule pitanje što treba činiti s viškom šita, Mao je predlošio neka svatko jede pet puta na dan." Slušbena izvješća iz eksperimentalnih komuna su blistala. Mao, kojemu je njegov liječnik čitao Bngelsov Socijalizam, znanost i utopija, stavio je svoj osobni pečat na povećan je proizvodnje čelika. Pregledavajući početni prijedlog da se cilj digne sa 6 milijuna na 9 milijuna tona, rekao je resornom ministru, šUčini to zanimljivim! Idemo to udv ostručiti! Zašto otezati? Neka to bude 11 milijuna tona." Po drugoj priči, Mao je podi gao izglede za proizvodnju čelika, dok se kupao sa svojim omiljenim drugom u pliva nju, ekonomistom Bo Yiboom. Kako se nije mogao sjetiti brojki, Bo je predlošio da učine još jedno zaokrušivanje. Kasnije tog dana, Predsjedavajući je najavio da će se proiz vodnja šudvostručiti iduće godine". Kakvo god da je izvorište, rezultat je bio smiješno vi soki cilj od 11.500 milijuna tona. Hebei je morao izgraditi sedam tvornica šeljeza i čelika: Hunan je planirao više od tisuću malih peći; zaostali Guizhou je počeo graditi tvornicu za proizvodnju 40.000 tona valjanog čelika godišnje.8 Ako je ikada postojao trenutak kada je kineski komunizam izgubio dodir sa stvarn ošću, to je bilo tada. Uspostavljena je fatalna i sama po sebi kontradiktorna mješavin a autoritarizma, samoobmane i anarhične odanosti, što se trebalo reproducirati sljed ećeg desetljeća u Kulturnoj revoluciji. Realisti iz gornjih ešalona, biti će u defanzivi

dokle god Mao bude na šivotu.'' Do kraja 1958. uspostavljeno je 25.000 komuna, svaka sa po prosječno 5.000 domaćinst ava. Kao i svaka kampanja koju je KPK poduzela, to je trebala biti masovna akcij a organizirana na vojnim načelima. Velike grupe radnika su bile razmještene na putov ima i velikim zgradama. Stimulirane su velike zgrade, jer je bilo lakše kontrolira ti veliki broj ljudi - Xiuwu u Henanu je imao 130.000 članova, Shilong u Guangdong u više od 100.000. Mao je uvidio da će neke komune postati velike kao gradovi, s put ovima dovoljno širokim da istovremeno budu staze za slijetanje aviona, a svaka bi imala svoje vlastito sveučilište, znanstveno-istrašivački centar i bolnicu. Umjesto kuha nja kod kuće, masovne kantine su servirale hranu svim članovima, koji su poticani da jedu koliko god hoće. Umjesto plaćanja u gotovini, dodjeljivali su se radni bodovi, koje su zamjenjivali za hranu. šPojam utopije kojeg su spominjali naši prethodnici će se ostvariti i nadmašiti", pretka zivali su Mao i Liu. Ili, kako se proizvođač opreme za farmu u komuni sjećao: SKOK U KATASTROFU šTo ie bio pravi komunizam. Blagovaonica ie bila ogromna. Dobivah smo za hranu jel a napravljena od šitnog brašna svaki dan i uvijek su klali svinje za nas. Neko vrije me je izgledalo da su nam govorili istinu i da ćemo ući u nebo. Rekli smo (Mi) - 'Ko munizam je nebo, a komune su most koji će nas tamo odvesti.' Osjećali smo se kao da prelazimo taj most; je li nebo stvarno tako daleko?"1" Kad je bio u posjeti Anhuiju, Mau su pokazali jednostavnu peć, za koju su rekli da moše proizvoditi visokokvalitetni čelik; metal, koji su mu pokazali, ustvari je bio proizveden negdje drugo, ali je Predsjedavajući vidio taj proces kao sredstvo za mobilizaciju masovnog rada na lokalnoj razini, za postizanje ciljeva, koje je on utvrdio kao bitnu špoveznicu" u kineskoj industrijalizaciji. Tri četvrtine od milij un peći iz dvorišta, počelo je topiti šeljezo i čelik od lonaca i tava, bicikala i ručki sa vrata, otpadnog metala, škara, nakita i dječjih privjesaka - topljenje kuhinjskog pr ibora je imalo i usputnu svrhu, da se vlasnici prisile jesti u kantinama komune. ššto više metala skupite, to ste revolucionarniji", sjeća se jedan član. Ministarstva u Pekingu su formirala timove za peći. Njihovi šefovi su išli u vrlo dobr o publicirane posjete, da pomognu ubacivati lopatama otpadni metal u plamen. Sun Yat-senova udovica, OJngling Soong, je imala manju peć za topljenje u svom dvorištu . Do kraja 1958., 100 milijuna ljudi je radilo s pećima i udrušenim poduzećima. Mao je gledao sa svoga krova na plamene odsjaje razbacane po Pekingu tijekom noći. Stran i posjetitelji su bili impresionirani, gledajući cijelu zemlju u pokretu." U komunama je još jednom bio vidljiv vojni pristup. članovi su bili organizirani u r egimente, trupe i brigade. Provincijski vode su govorili kako ih puštaju u polja šju rišima iznenađenja". Hubei je imao švojsku šeljeza i čelika" od oko milijun ljudi, s potpo rom od motornih vozila i divizijama prijevoza na konjima. Guangdong općini je rečeno da se pripremi kao da šide u rat".12 Seljaci su mobilizirani u pokretu za ubijanje vrabaca koji jedu šito, utvrđenih kao jedna od četiri pošasti koje treba iskorijeniti, pored štakora, muha i komaraca. Preds jedavajući je rekao da djeca od pet godina moraju sudjelovati u ofenzivama protiv vrabaca, penjući se po drveću da obaraju gnijezda i da čine što je moguće veću buku uvečer o bi poplašila ptice da se ne mogu odmoriti preko noći. Zamisao je tvrdila da će ptice umrijeti od iscrpljenosti uslijed neprestanog letenja. Takav je bio status vrab aca kao javnih neprijatelja, pa se umjetnik iz Sichuana, koji se specijalizirao u slikanju baš te vrste ptica, nije usuđivao pokazivati svoje slike.13 OlO IV. - MAOVA VLADAVINA To je bila zastrašujuća metafora za način na koji će se masovne kampanje - protiv ljudsk

ih bića - kasnije preokrenuti u ludilo. U Pekingu, kako se on sjeća nakon pola stolj eća, mladi školarac će se pridrušiti gomili, koja ide za jednom iscrpljenom pticom u ran o subotnje jutro.14 šUhvati malog lopova!" netko je vikao. šNe daj da malo kopile pobjegne!" vikali su drugi. šUbij ga" Ubij ga!" šNaši radnici su jaki, naši radnici su jaki", jedan glas je intonirao preko razglasa. Gomila je navaljivala naprijed vrišteći - šUbij, ubij, ubij!" Onda se gomila iznenada razdvojila i dječak je vidio velikog čovjeka kako drši pticu, s glavom oblivenom krvlj u. Razglas je prešao na stihove: Mošeš letjeti, ali stati ne mošeš. Polje je širom otvoreno. Ali ne nalaziš mjesta za sakriti se. Ti si gladan i umoran. Kao što je trašio procvat proizvodnje, Veliki skok naprijed je bio zacrtan, još jednom , da progura novi oblik organizacije i smijeni staru društvenu strukturu. Neki nov i carevi ljudi su bili sveprisutni, gazili su po tradiciji, vodili su indoktrina cijske sastanke, formirali su radne ekipe koje će se međusobno natjecati, potičući selja ke da prijavljuju svoje susjede. Na krajnjem zapadu zemlje, komune su bile zacrt ane da zamijene nomadski način šivota usred kampanja protiv islamizma, regionalizma i sovjetskog utjecaja. S druge strane nacije, u komuni u Zhejiangu, na istočnoj ob ali, vlasnik dućana je bio uhićen zato što je nudio darove od riše ljudima koji su mu da vali savjete; umro je u zatvoru.15 Sovjeti su zauzeli kritički stav prema Velikom skoku. Sve više je Peking gledao na M oskvu kao na prepreku kojoj se treba oduprijeti - i nadmašiti je, ako je moguće. što g od da SSSR moše, NRK moše još više. U Pekingu je Tiananmen proširen da bi bio veći od Crveno g trga u Moskvi. Više od milijun ljudi je radilo na njemu u smjenama jedna za drug om deset mjeseci, a 10.000 kuća (i dvoja gradska vrata iz vremena carstva) bilo je srušeno kako bi se napravilo mjesta za 136 rali (55 hektara) prostora. U nesvjesn om predviđanju onoga što će se tu dogoditi tri desetljeća kasnije, šef grada Pekinga Peng Zhen naredio je da bulevar na vrhu trga bude dovoljno čvrst da izdrši tešinu najteših te nkova u prolazu. Veliko PredSKOK U KATASTROFU vorje naroda s jedne strane trga trebalo je primiti 10.000 ljudi za razna okuplj anja i 5.000 u svom glavnom dijelu za svečanosti. Zhou Enlai je rekao arhitektima i inšenjerima da ga treba izgraditi tako da traje duše od Zabranjenog grada. Most pl aniran preko rijeke Yangzi u Nanjingu bio je projektiran da pokaše kako Kina moše čini ti isto što i sovjetski stručnjaci, koji su sagradili prijelaz preko rijeke uzvodno u VVuhanu. Kad je Nikita Hruščov posjetio Kinu prije konferencije o Velikom skoku u Beidaiheu, u ljeto 1958., Mao je rekao svom liječniku da on šzabada iglu u njegovu strašnjicu". P rimio je sovjetskog lidera sjedeči pored bazena za plivanje, predlošivši da bi i posje titelj mogao zaroniti. Hruščov je pristao, presvukavši se u jedne od kupaćih gaća koje su bile pored bazena. Međutim, on nije znao plivati pa se morao snalaziti u gumenom k olutu, dok su se prevoditelji bavili razgovorom između ljudi u vodi.'" Iako su u javnosti djelovali prijateljski, Predsjedavajućem se nije sviđalo nastojan je Moskve da dominira svijetom komunističkog pokreta. On je isto tako gledao na pr ijedlog SSSR-a za zajedničku flotu podmornica na Pacifiku i Indijskom oceanu, kao ponudu da se učvrsti njihova vojna kontrola (iako je ona ustvari bila usmjerena pr

otiv prisutnosti američke mornarice). Maovo pripisivanje imperijalističkih motiva Mo skvi je šokiralo Hruščova, i Kremlj se morao zapitati, koju vrstu savezničke suradnje moše očekivati, kad se poveća vojna snaga NRK.17 Niti je politika Moskve o mirnoj ko-egzistenciji sa Zapadom uopće bila po ukusu Ki ne, posebno kad je posjetitelj predlošio Mau da se Peking treba obvezati da neće nap adati Tajvan. šRekao sam mu da je, hoćemo li mi ili ne ćemo napasti Tajvan, naša vlastit a, domaća stvar", povjerio se Predsjedavajući svom liječniku. ššto se tiče narodnih komuna, o ima loše u tome da se to isproba?... Mi ćemo učiniti nešto na tajvanskom frontu. Mi ćemo definitivno isprobati narodnu komunu". Na putu u Beidaihe nakon sastanka s Hruščovom, Mao se pjenio kako sovjetski voda nij e znao o čemu on to govori. šMošda mošemo učiniti da Sjedinjene Dršave bace atomsku bombu na Fujian. Mošda bi deset ili dvadeset milijuna ljudi poginulo... Da vidimo što će Hruščov o nda reći." Poslije tri tjedna, NOV je započela teška bombardiranja otoka Quemoy kojeg su dršali nacionalisti, ispred obale Fujiana. Eisenhovver je reagirao rekavši kako će se Sjedinjene Dršave radije boriti nego dopust iti da NRK uzme taj otočić, ali je isto tako izjavila svoju spremnost da se potraši rj ešenje pregovorima šprihvatljivo za sve uključene strane". Mao nije htio Quemoy. Njego v cilj je bio probuditi nacionaOlO IV. - MAOVA VLADAVINA iistički osjećaj, pokazati da moše zadan muke Chiangu i slaviti riruscova na svoje mje sto. Amerika bi mogla ostati "veliki neprijatelj", ali joj se SSSR brzo priključiv ao u Maovom urau." Mošda je moglo biti neke unutarnje logike u ideji da bi se Kina mogla pouzdati u v eličinu svoje populacije kako proizvela masovnu radnu snagu u industrijalizaciji o bičnih ljudi. Ali je pristup bio preširok i pod strašnim vremenskim pritiskom. Nije bi lo nikakvih prioriteta, nikakvog ozbiljnog planiranja, samo iznuđivanje proizvodnj e. šUzburkaj svu energiju, ciljaj visoko, izgradi socijalizam: više, brše, bolje, jeft inije", glasio je slogan. Dršeći korak s Maovim nestrpljenjem, prvih pet ciljeva je bilo vrlo vašno; zadnja dva su se zaboravila. Usprkos dobre šetve 1958., ciljevi su bili daleko previsoki da bi ih se ispunilo; u nekim provincijama, rekvizicija - dijelom za plaćanje Sovjetskom Savezu u hrani za njegovu pomoć a dijelom za prodaju šita u inozemstvo - značila je pad rezervi hrane . Velika potrašnja od farmera je bila nemilosrdna: u Jilinu su uzimali 44 posto od šetve, u Unutrašnjoj Mongoliji 35 posto i 30 posto u Jiangxiju, iako je nešto vraćeno.' 9 Pokret koji je muške radnike sa sela slao na rad u industriji, ostavio je seosku r adnu snagu bez mnogo milijuna radnih dana godišnje. Nove i neadekvatne poljoprivre dne metode smanjivale su prinos ispod njegove maksimalne razine. Nagomilale su s e velike transportne narudšbe. Usprkos svim naporima na riječnim nasipima, poplave i suše su se nastavljale. Politike su proturječile jedna drugoj. Topljenje lonaca i tava za šeljezo je značilo d a ih više nema za plašenje vrabaca. Ubijanje ptica je značilo veće razmnošavanje kukaca, k oje bi one bile pojele, a umjesto toga kukci su jeli šito; stjenice i slični insekti su došli medu ščetiri pošasti". Prisiljavanje seljaka da špune svoje šeluce" u kantinama je značilo da su hranu brzo jeli. U komuni u Guangdongu, zaliha riše za šest mjeseci je pojedena za dvadeset dana, nakon čega su ostali samo slatki krumpiri i manioka; ka d je to iscrpljeno, jelo se svelo na rijetku zobenu kašu i trave i šeluci su se nadu li od loše prehrane.2" Metalni predmeti, koje su ubacivali u peći u dvorištima, često su bili loše kvalitete; t

akvo je šeljezo bilo neupotrebljivo. Ali, tako jaka je bila nevoljkost da se prizn a bilo kakav nedostatak, da se sve to bacalo u tajna skladišta. Predugo radno vrij eme dovelo je do iscrpljenosti i nezgoda na radu. Naglasak na industrijskoj proi zvodnji u komunama je značio da je rastao nedostatak poljoprivrednog rada, pogoršan odlaskom farmera u .sKOK 11 KATASTROFU gradove. Kako su peci trošile gorivo, nestajale su zalihe ugljena, iako su se sjek la stabla u ogromnoj količini, donoseći ekološku katastrofu.-1 Još uvijek siromašna zemlja, sa zaostalom infrastrukturom, Kina jednostavno nije ima la sredstva potrebna za postizanje svojih ciljeva, posebno uzevši u obzir veliki v ojni budšet. Povećanje dršavnih troškova, djelomično uzrokovano skupim metodama da se siro vo šeljezo pokuša pretvoriti u čelik u novim pećima, donijelo je deficite budšeta koji su se pokrivali tiskanjem novca, iako je porasla inflacija. Stvarni nacionalni prih od i plaće su pali, kao i standard šivota. Predsjedavajući nije bio posramljen, a stvarnost Skoka je bila prikrivena sa dvije sretne slučajnosti. Jedna je bila dobra šetva 1958. nakon puno manjeg obilja iz 195 6. i 1957., za što čak ni KPK, niti njen voda ne mogu trašiti zasluge, iako je Central ni Komitet "frizirao" prinos daleko iznad stvarnih brojki. Druga slučajnost, pomal o ironična s obzirom na propadanje kinesko-sovjetskih odnosa, odnosila se na način n a koji su postale uspješne baš one velike tvornice koje su postavili Sovjeti unutar Petogodišnjeg plana, povećavajući industrijsku proizvodnju. Bilo je također masovnog lag anja, koje je bilo olakšano kolapsom centralnog statističkog ureda.22 šNeravnoteša i glavobolja su dobre stvari", proklamirao je Mao. šKada svi dodaju drvo u vatru, plamenovi se dišu više", izjavio je Liu Shaoqi. Do sredine 1958. mediji su trubili o pobjedama istovremeno u svim sektorima.23 Vrijeme za ekonomsko pretjecanje Britanije je srezano s petnćst godina na sedam , pet, i onda na dvije godine. Na jednom sastanku, inače suzdršani Liu je podigao pa lac i rekao, šDobro, biti će ovako; ove godine jedan skok naprijed, iduće godine još jed nom jedan veliki skok naprijed, i godinu kasnije još jedan veliki skok naprijed." Euforija je proizvela izjave da je šito tako gusto sadeno u Henanu da štakori nisu-m ogli ući na polje. Laširana fotografija je pokazivala polje u Hunanu, gdje je kukuru z bio tako gust da su djeca na njemu stajala.24 Iako je volio kad su se visoke brojke kotrljale iz provincija, čak je i Predsjedav ajući mogao podići jednu obrvu - upozorio je kadrove osnovne razine, šKoja svrha od pr etjerivanja?" Ali mesijanska, politička priroda Skoka je značila da je od početka u se bi imao ugrađen veliki čimbenik pretjerivanja.25 U jednom romanu iz tog perioda, Pobiji, priča se o slušbeniku u komuni, kojega nadređe ni zove na telefon i pita za brojke o peradi. čovjek DIO IV. - MAOVA VLADAVINA iz komune odmah odgovori s izmišljenim brojevima. Kada kolega izrazi iznenađenje, on objasni, šDan manje, dan više, oni pitaju za brojke o svinjama, ovcama, kokošima... K oga briga jesu li one točne ili lašne? Svi samo prolaze u kretanju! Ponekad morate d odati jednu nulu, ili nekoliko decimala, samo tada će vam vjerovati." Za Maa, Skok je nudio uzbuđenje romantične revolucije koju je volio, iskupljujući ga o d razočaranja od Stotinu cvjetova. Mogao je vidjeti ponovno buđenje duha gerilskih a kcija i razdoblje Yenana, s KPK-om koji privlači industrijske i poljoprivredne met e umjesto nacionalističkih. Retorika je postala još bučnija i nametljivija. Poduzimajući do tada neviđen broj turneja po provincijama, Predsjedavajući se pojavlji vao kao car-heroj medu pašljivo odabranom gomilom obošavatelja. U Henanu, izgledao j

e preplavljen radošću, dok je stajao usred polja pamuka, sa svojim licem pocrnjelim od sunca, kako gleda prema gore dok proklamira, šNarodne komune su dobre!" Kad je ponovio te riječi u posjeti Shandongu, postale su narodni slogan. U vlaku na povra tku u Beidaihe, njegov liječnik je naveo, da nikada nije vidio svog uvašenog pacijen ta tako uzbuđenog. čak je proveo pola sata fotografirajući se kako radi na Rezervatu g robova dinastije Ming sjeverno od Pekinga; Zhou En-lai je slikan na istom mjestu kako gura teretna kolica. Dr. Lije komentirao da je to bio jedini trenutak u nj egovih dvadeset i dvije godine s Maom, u kojem ga je vidio kako radi neki fizički posao.26 Do jeseni 1958. voda više nije mogao ignorirati probleme s kojima se suočavao Skok. še tva je bila dobra, ali nije bilo dovoljno seljaka da je dovrše, tako da su industr ijski radnici koji su došli sa sela, bili poslani kući i oformljeni su ššok bataljuni" o d školske djece, činovnika, pomoćnika u dućanu i svakoga koga se moglo naći; Narodni dnevn ik je napisao kako njihovo vrijeme rada ne smije biti duše od 48 sati, sa šest sati spavanja za to vrijeme. Ipak, šok bataljuni bez iskustva radile su lošije od odsutni h seljaka i šetva je bila nezadovoljavajuća. Problemi oko distribucije pomiješali su s e s nedostatkom šita, s tim da su neki lokalni vođe Partije zadršavali zalihe za upotr ebu svojih komuna, a šok farmeri su bili dekoncentrirani od rada na poljima pa nis u prisustvovali političkim sastancima. A ni ključna komponenta industrijskog rasta nije uopće djelovala onako kako je bilo pretkazano. Na radnoj sjednici u VVuchangu u studenome, jedan sudionik je primij etio da će kineska ukupna proizvodnja šeljeza dostići samo 7 milijuna tona te godine; samo 40 posto toga će biti dobre kvalitete. Pored toga, kiša i hladna zima u sjevern oj Kini će obvezno utjeSKOK LI KATASTROFU cati na rad u malim pećima, dok je u nekim mjestima ponestajalo goriva. Mao je izg leda prepoznavao stvarnost kad je rekao da će smatrati uspjehom, ako 10 posto komu na bude radilo dobro, pozivajući se na izvješće iz Hubeija, koji je stavio omjer na 78 posto. On je priznao da su on i njegovi kolege previše forsirali, i da se teret rada treba olakšati. Također je postao svjestan šfabrikacija" koje su činile da izgleda da su ciljevi postignuti - na primjer, komune su posuđivale svinje iz drugih mjest a da ih inspektorima pokašu kao svoje, ili praksa skupljanja šita s velikih područja, št o se onda predstavljalo kao uzorak s neke male čestice da bi se zatim, na osnovi t oga, mnošio ukupni prinos brojke.27 Predsjedavajući je primijetio da cilj šestomjesečnih radova na navodnjavanju, uključuje pomicanje skoro četiri puta više zemlje i kamenja, nego za vrijeme zime i proljeća pre thodne godine. On je predvidio, da bi zajedno s istovremenim planovima za čelik, b akar, aluminij, ugljen, prijevoz, procesnu i kemijsku industriju, pretjerani rad mogao uzrokovati smrt 50 milijuna ljudi ili više - pokazujući njegov uobičajeni galan tni nemar prema brojkama. Izlaganje je započeo tvrdnjom da bi pola stanovništva mogl o stradati, prije nego što se brojke vrate u normalu. šAko sa brojem mrtvih od 50 mi lijuna vi ne izgubite svoj posao", rekao je dušnosnicima oko sebe, ,,u najmanju ru ku ja ću izgubiti svoj." Hoće li izgubiti i svoju vlastitu glavu, nastavio je, štakođer će biti otvoreno pitanje". Sjetili su se planera Chen Yuna. On je govorio gledajući na zemlju kao cjelinu, ka o na šahovsku ploču, radije nego da računa na milijarde lokalnih napora. Zhou Enlai i Deng Xiaoping su bili spremni raditi na procjeni situacije. Ali praktički duh na k oji se pozivalo krajem 1958. bio je strogo relativna stvar. U Wuchangu je Mao pr ihvatio da godišnji prinos šita nije trašenih 450 milijuna tona; ali se on slošio sa 370

milijuna, u usporedbi sa stvarnim ukupnim brojem od malo više od 200 milijuna. Ia ko je vođa priznao daje ljeti bio kriv zbog pomanjkanja realizma, ciljevi za 1959. su i dalje građeni na lašnim brojkama iz 1958. i tako su ostali krajnje nedostišni - ši to, na primjer, se moralo povisiti na 592 milijuna tona.28 U listopadu 1958. ministar obrane, maršal Peng Dehuai, učinio je dvije turneje po pr ovincijama da vidi kako Skok napreduje. Bio je to šilav, mršav čovjek, koji je iskreno bio zabrinut za seljake iz čijih redova se i on izdigao, čiji odnos s Predsjedavajući m je zbog političkih pitanja postao "hrapav", a uz to je Peng i kritizirao Maov ku lt ličnosti. Maršalov visoki pološaj u NOV-u predstavljao je opasnost da bi se vojska mogla kretati van uske DIO IV. - MAOVA VLADAVINA političke kontrole, koja se uvijek vršila pod prijetnjom puške. Kao preliminarni potez , Mao je unaprijedio pouzdanijeg Lin Biaoa. Ako bi se morao riješiti Penga, njegov nasljednik je bio spreman. Pengova prva turneja po provincijama mu je jasno stavila do znanja kakva je kata strofa Skok postao. Drugo putovanje u njegovu rodnu provinciju Hunan, još je više po jačalo njegovu zabrinutost. Ali kritizirati Skok bilo bi kao kritizirati vodu. I t ako, umjesto da šuzburkava", Peng je nakon svojih turneja, samo ublašio pritušbe. Mošda je mislio da nije bilo nikakve potrebe da on progovori, zbog načina na koji je Mao provodio jedan od svojih periodičnih šestokih zaokreta na konferenciji u Zhengz hou krajem veljače 1959., kada se obrušio na pretjerano ljevičarenje, rekavši da se cilj evi moraju olabaviti, komune se moraju reorganizirati, a rekvizicija šita smanjiti . Strogo ujednačavanje je bilo pogrešno, dodao je. Razlike se moraju priznati; što lju di više rade, to više moraju zaraditi. ,Ja kašem - čvrsto primjenjujte desni oportunizam , u potpunosti i do kraja - ako ne šelite slijediti mene, ja ću sve napraviti sam - ča k i ako to zahtijeva da istupim iz članstva u Partiji i čak ako to dovede i do tušbe p rotiv samog Marksa." To je bio još jedan divlji, temeljno neodgovoran zaokret, koji je mogao samo zbuni ti i demoralizirati njegove sljedbenike, novi znak osnovne nezrelosti i neprikla dnosti da vlada, kada je Mao ubacio svoj osobni pološaj u jednadšbu, kao svadljivo d ijete koje prijeti da će otići sa svojim igračkama, ako ne bude po njegovom. Mošda je ip ak bio zastrašen veličinom katastrofa oko sebe. U travnju je petnćst provincija pat ilo od suše, a 25 milijuna ljudi u pet provincija je trebalo hitne zalihe hrane. P ostojao je također i izazov druge vrste, od revolta u Tibetu protiv sve većeg pritis ka Hana na stanovništvo. Peking, koji je bio vrlo iznenađen, pošurio je s trupama, koj e su ugušile proljetnu pobunu. Dalai Lama je pobjegao u Indiju, ostavivši Pachen Lam u kao najvišu ličnost u Tibetu - on je u početku viđen kao suradnik, ali je bio odbačen 19 62., nakon što je molio Peking da ublaši svoju politiku. Na Plenumu Partije u travnju 1959., Mao je poduzeo simboličan korak napuštanja dršavno g predsjedništva - Liu Shaoki ga je trebao zamijeniti. To nije činilo nikakvu razlik u za stvarno vršenje moći Velikog Kormilara kao šefa KPK i vrhovnog vode, ali se moglo vidjeti kao znak, kako on priznaje da Skok nije uspio baš onako kako je bilo plan irano. On je također učinio još jedan zaokret, kao da je vratio natrag Stotinu Cvjetov a i brisao široku represiju naknadne anti-desničarske kampanje. SKOK U KATASTROFU Predsjedavajući je očitao hvalospjev u čast konstruktivnoj kritici. šSlobodni govor ne s mije se kašnjavati", izjavio je. šPrema propisima Partije, narod ima pravo na svoje vlastito mišljenje." Pohvalio je primjer dva dušnosnika pod dinastijama Minga i Tang a, koji se nisu bojali kritizirati svoje careve, a igrokaz o jednome od njih je prikazan u Shanghaju na desetu godišnjicu revolucije. Kina je izgledala kao da je

na vošnji autićima po vijugavim tračnicama gore-dolje, u kojoj nije bilo nikakve doslj ednosti, dok je njegov kormilar skakao sjedne pozicije na drugu. Trenutak istine će doći u ljeto 1959., kad se vodstvo skupilo u odmaralištu visoko iznad Srednje Vang zi na sjednici, koja će mnogo učiniti na definiciji odnosa moći na vrhovnoj razini za sljedeće desetljeće i po.2V Lushan, jedno drevno sveto mjesto cijenjeno kao sklonište od ljetne vrućine i vlage riječne doline dolje, je bio ljetni glavni grad nacionalističke vlade pod Chiang Kai -shekom. Smještaj u kamenim kućama je tu izgrađen početkom dvadesetog stoljeća, u početku za strance, a zatim sve više okupiran od strane eminentnih Kineza, uključujući Soongove i Mladog Maršala iz Mandšurije. Komunističko vodstvo je stiglo brodom uzvodno Vangzi. Film snimljen za vijesti za vrijeme putovanja ih je pokazivao u lešernoj formi, kako se šale međusobno na palubi; Deng Xiaoping je bio odsutan, jer je bio slomio nogu pri padu kad je igrao bilja r - Maovom liječniku je rečeno da je Den-gova medicinska sestra ostala trudna, dok g a je pazila i poslana kući radi abortusa. Ministar stranih poslova, Chen Yi je zad ršan u Pekingu zbog pritiska posla. Lin Biao je također izostao sa sjednica otvaranj a; imao je alergiju na vjetar, kišu i vodu - što je sve prevladavalo u Lushanu. Kad se on zaista pojavio, ostao je u podnošju planine, gdje je vrijeme bilo manje prom jenjivo. Peng Dehuai je zamolio da ga ispričaju, kazavši da je iscrpljen nakon dvomjesečnog put ovanja u Moskvu i istočnu Luiropu. Bio je također obuzet represijom u Tibetu i jačanje m NOV tamo. Ali telefonski poziv Maa ga je uvjerio da dođe i on se smjestio u bung alov među visokim stablima. U kući pored Pengove je bio značajni prešivjeli, učeni Zhang VVentian, koji je bio član vo dstva poučavanog u Moskvi, koje je izguralo Maa sa strane u Jinaxiju. Na Dugom Mar su, on je bio medu onima, koji su zamijenili kampove, da bi dali podršku Predsjeda vajućem, kad je postajao generalni sekretar KPK od 1935. do 1945. Nakon slušbovanja kao veleposlanik u Moskvi, radio je kao zamjenik Zhou Enlaija za vanjske poslove i član Poli-tbiroa. Ali je onda pao u sjenu i degradiran u alternativno članstvo Po litbiDIO IV. - MAOVA VLADAVINA roa. Dvije godine kasnije, Zhang nije uspio dobiti ministarstvo za vanjske poslo ve, kada je Zhou oslobođen svog mjesta. I tako, pored sumnji, koje je imao o Skoku , imao je mnogo razloga za zamjeranje. Za vrijeme konferencije, otvoreni Peng i lukavi političar-diplomat su oformili malo vjerojatni savez, u kojem je drugi mošda manipulirao prvim. Glavne sjednice su se odršavale u jednoj sali, koju je koristio Chiang Kai-shek za planiranje kampanje, koja je prisilila komuniste na Dugi Marš. Bilo je dodatnih s astanaka između članova Politbiroa i regionalnih šefova KPK, da se prodiskutira napred ovanje Skoka. Govoreči delegatima sa sje-vero-zapada, Peng je govorio o onome što je vidio na svojim turnejama. Još uvijek je bio suzdršan, jednostavno pitajući, šJe li poz iv da cijeli narod proizvodi čelik bio ispravan ili ne? š Njegova nada je morala bit i da je Maov napad na ljevičare u Zhengzhou označio prekretnicu. Mogao je biti utješen vijestima daje, radeći na svojoj vili u Lushanu, Predsjedavajući odlučio napraviti po pis dušnosnika Partije koji su krivi za izmišljanje brojki. Ali njegova očekivanja su pretrpjela udarac, kad je vođa inzistirao da su uspjesi Skoka daleko premašili promaša je. Kako su dani prolazili, Peng je opazio kako se njegove primjedbe ne pojavlju ju u biltenu konferencije kao one od drugih istaknutih ličnosti. 11 I tako na dan 14. srpnja, on je poslao Mau rukom pisano pismo u kojem je iznio s

voja zapašanja sa svoje turneje po provincijama i prepričao švjetrove pretjerivanja" n a koje je naišao. Napao je da je Skok bio riskantan posao bez šplanova za postizanje ravnoteše koji su bili potrebni". Njegovo pismo je izazivalo vođine najdraše slogane, tako da nema nikakve sumnje da je to bio osobni napad. Još više, kada je Peng kao o djek fraze, koju je koristio Lenjin, neuspjehe pripisao šfanatizmu malograđanštine". B i li stari vojnik mogao sam doći na te riječi, moše se posumnjati; tu je mogla biti više prisutna ruka obrazovanijeg Zhang Wentiana. Umjesto da to tretira kao osobnu poruku razmijenjenu između drugova, Mao je to pri mio kao izazov, s kojim se treba obračunati. U bijeloj odori i papučama bez čarapa, po zvao je četvero viših članova Politbiroa i predao im kopije, trašeći komentar. Pismo je on da proslijeđeno drugim višim dušnosnicima. To je zasmetalo Maršalu, koji je ljutito zapi tao Predsjedavajućeg, zašto je podijelio privatnu poruku; Mao je odgovorio da Peng n ije trašio da je ne pokazuje drugima. Zhang Vventian je onda zaoštrio situaciju govorom koji je kritizirao ekonomsku pol itiku, kazavši da se stvarnost ignorira i da se zanemaruju interesi masa. činjenica da je jedan tako lukavi operator bio spreman SKOK 11 KATASTROFU izlošiti svoj vrat, je značilo da je mislio kako će imati značajnu podršku za kampanju pro tiv Skoka. Chen Yi je telefonirao Pengu iz Pekinga da mu čestita. Ministar financi ja, Li Xiannian je bio impresioniran. Zhu De je oštro reagirao kazavši da to ne mora nušno biti loše, ako se zatvore blagovaonice, koje je Mao uvelike cijenio. Kako je Predsjedavajući primijetio, šneki drugovi se dvoume." čule su se pritušbe od časnika NOV d a Skok šteti trupama. Izvješća iz provincija su pokazivala rastuće nezadovoljstvo, sa su gestijama da voda ne zna što se događa. Više nije bilo pitanje je li Skok djelotvoran ili nije, nego je u pitanju bilo Maovo neupitno vodstvo.32 Tako je morao uslijediti neki kontra-napad. Na dan 23. srpnja, dok je Peng slušao u zadnjim redovima sjedala u sali, Mao je odršao jedan od svojih najvašnijih govora, počevši s laganim tonom - šSada mi dopustite da nešto kašem, hoćete li? Uzeo sam pilule za spavanje tri puta, ali ne mogu zaspati." A onda se prebacio na ofenzivu. šGrađanski desničari" su bili na djelu, upozorio je. šMi smo pod kombiniranim napadom iznutra i izvan Partije. Većina drugova treba uspraviti svoju kralješnicu. Zašto nisu svi oni j aki? Samo zato što je privremeno bilo premalo povrća, premalo ukosnica, nije bilo sa puna, nedostaje ravnoteše u ekonomiji i tu je napetost na tršištu, svi su postali nape ti. Narod je postao psihički napet ... u prvom dijelu noći mošete biti napeti, ali kad jednom uzmete svoje pilule za spavanje, za ostatak noći napetost će nestati..." Bilo je šmalo malograđanskog fanatizma, ali ne baš toliko", rekao je. Okrećući se Pengu, p rimijetio je kako je ministar obrane sam sebe opisao kao šgrubog momka". šNeki će ljud i oklijevati u vrijeme krize i pokazati nedostatak odlučnosti u velikim olujama po vijesti", napadao je Predsjedavajući. šOni se razlikuju od desničara u tome što su oni s vi angaširani u gradnji socijalizma. Njima samo nedostaje iskustva. čim vjetar počne p uhati i trava se povija, oni postanu nesigurni na svojim stabljikama i pre-okren u se u anti-avanturiste ... Neki za koje kašem da mogu naškoditi narodu. Ali ako sad a zasutim, to neće biti u 'interesu' tih drugova." Mao je bio spreman primiti odgovornost na svoja pleća, koristeći tipično snašnu frazeolo giju: šUzrokovani kaos je bio velikih razmjera i ja preuzimam odgovornost", rekao je. šDrugovi, ako morate srati, serite!" dodao je. šAko morate prditi, prdite! Osjećat ćete se mnogo bolje od toga." 33 Ali je jasno stavio do znanja da i drugi iz vodstva moraju priznati svoju ulogu. što se tiče vojnih voda, ako oni izađu protiv njega, on će izaći i boriti se svojim vlast itim gerilskim ratom. Bila je to, kao u Zhengzhou, krajnja prijetnja i naglašavala

se vođina nezamjenjivost. PIO IV. š MAOVA VI APAVINA Protivljenje je bilo zatrto. Mao je mogao slijegati ramenima na napade Pengovih podršavatelja, da je tašt i despot i da se drši čvrsto svoje politike stoje moguće duše, pri je nego učini okret za 180 stupnjeva. Mogao je računati, kao uvijek od Dugog Marša, na Zhou Enlaija. Liuov pološaj kao očitog nasljednika i njegovo uzdizanje na mjesto drša vnog predsjednika, davali su mu glavne pozicije koje će braniti. Druge vodeće ličnosti Partije, kao što su bili DengXiaoping i šet Pekinga, Peng Zhen, bili su kompromitir ani svojim uključenjem u Skok. Klima je bila takva da, kad je jedan tehnokrata dog ovorio da se rešetke lošeg šeljeza ispod standarda kvalitete donesu u Lushan da se pok ašu nedostaci programa, Zhou ga je zaustavio. Predsjednik dršavne Ekonomske Komisije je odlučio da ne odrši govor koji je napisao, sastavljajući zajedno kritičke analize Sk oka, koje su napravili ekonomisti. Takav kolektivni promašaj ustajanja protiv Predsjedavajućeg i obrane promjene smjera , za kojeg je prepoznato da je potreban prije nekoliko mjeseci, bio je znak onog a što će doći u šezdesetima. U prošlosti, neslaganje je bilo dopušteno, dokle god se odršava disciplina prilikom donošenja odluka; sada je, jednostavno, dovođenje u pitanje Pre dsjednika bilo protuzakonito. Istovremeno, Mao je pripisao sebi pravo mijenjanja politike po svojoj volji, čineći sebe jedinim vodom koji moše promijeniti smjer akcij e u bilo kojem trenutku, donoseći moguću propast onima koji su svoje povjerenje dali prethodnoj liniji. Ako je Skok bio početak ludila koje će trajati do Maove smrti 19 76., Lushan je bio trenutak kad se Predsjedavajući oslobodio svih dotadašnjih kočnica. 14 Napuštajući salu, nakon svog govora, Veliki Kormilar se sudario s Pen-gom. šRazgovarajmo još jednom", predlošio je Mao, prema riječima njegovog doktora, koji je bi o s njim.15 šNemamo više o čemu razgovarati", odgovorio je maršal, crven u licu, sijekući zrak svojom desnom rukom. šNema više razgovora." šMi imamo svoje razlike, ali i dalje razmjenjujemo mišljenja", bio je uporan Predsje davajući. šRazgovor je beskoristan", odgovorio je ministar obrane odlazeći. Povukavši se u svoj stošer u Lushanu, Peng je izgubio apetit, poblijedio je i legao na krevet obuhvativši glavu rukama. On i njegovi suradnici su bili optušeni da su šgrađa nski demokrate" i za vođenje anti-partijske urote. Došla mu je u pamet usporedba s d ogađajem s Gaom Gangom početkom 1950-ih. Uzevši u obzir raspadajuće stanje odnosa s Mosk vom, Pen-gova posjeta tamo ranije tijekom godine je bila još jedna crna mrlja prot iv SKOK U KATASTROFU njega. Jedino je njegov vojni drug, Zhu De imao dobru riječ za kazati za njega, st oje bilo vjerojatno dopušteno kao način umirivanja NOV-a. Na Plenumu Partije u kolovozu, Mao je preklinjao subverzivni švojni klub" i poslao Zhangu pismo da mu kaše kako je njegov jedini smjer bio: šIspravite! Boljet će!". On je bio izbačen kao zamjenik ministra za vanjske poslove. Dva druga navodna urotnik a, šef uprave NOV-a i sekretar Partije Hunana također su izgubili svoja dršavna radna mjesta, ali zbog jedinstva KPK, oni, Peng i Zhang, svi su zadršali svoje pološaje u Partiji. Peng je dao ostavku na mjesto ministra obrane, rekavši kolegama da je dao obećanja Mau - Ja nikada neću postati kontra-revolucionar. Neću počiniti samoubojstvo. Uzdršavat ću se znojem svoga čela." Lin Biao je postao ministar obrane i protresao je redove viših dušnosnika u NOV-u da osigura autoritet Partije. Također je počeo sastavlja

ti Malu crvenu knjigu Mao Zedon-gove Misli. Iako je i dalje bio formalno član Politbiroa, Pengu je bilo zabranjeno biti na nje govim sastancima i sastancima Centralnog Komiteta. Izgubivši svoj dom u zgradama v odstva u Zhongnanhaiju, preselio se u kuću u istrošenom dijelu jušnog Pekinga, gdje je ustanovio jednu eksperimentalnu farmu i posvetio se proučavanju. Usprkos tome što j e obavio samo-kritiku, nastavio je uporno govoriti o socijalnom kaosu, kojeg je prouzrokovao Skok i o uništenju i gubitku švan svakog izračuna". Mao nije namjeravao uzimati u obzir nijednu takvu primjedbu. Skok se trebao nast aviti, sa ciljevima koji su bili niše postavljeni, ali još uvijek nerealni. Podignut a je nova anti-desničarska kampanja, koja je pogodila 3,5 milijuna članova KPK-a i k adrova i isto toliko ljudi van Partije. Sekretar Partije u Anhuiju, koji je pokuša o smanjiti nevolje seljaka i zatvorio zajedničke blagovaonice, je bio izbačen. 17 Iako su najveće komune smanjene po veličini, lojalisti kao sekretar Partije u Sichua nu, uklanjali su svaku kritiku o njima kao špotpuno suprotnu načelima Marksizma i Le njinizma i činjenicama". Promovirane su zajedničke blagovaonice. Još jednom je Mao sku pljao lašna izvješća o pobjedničkim šetvama i inzistirao da se samo 15 posto seljaka opira lo Skoku. Ujesen, cifra od 270 milijuna tona je bila objavljena za šetvu u zrnu 100 milijuna iznad prave cifre. Na osnovi tako laširane statistike, dršavna rekvizic ija je uzela skoro 28 posto uroda, jedanćst poena iznad razine iz 1957. Da se p odigne više dršavnih fondova, seljake se poticalo na povećanje štednje od njihovih sitni h sredstava; Mao je hvalio Shaanxi komunu, gdje je rečeno da je stopa štednje bila 4 5 posto. On se također prilijepio uz DIO IV. MAOVA VLADAVINA ideju mreše farmi za svinje s 10.000 šivotinja svaka; svinja, rekao je jednom, je bi la vrijedna ne samo zbog svog mesa, nego i zato što je šhodajuća tvornica gnojiva".38 Urbane komune su bile organizirane da idu paralelno s onima na selu. Ljevičarstvo, meta Maovog napada u Zhenhzhou, je sada bilo poticano u tvornicama. šef Dršavne eko nomske komisije, koji se je skoro ustrijelio u nogu u Lushanu, proklamirao je no vi slogan: šNeka se sva vrata otvore za crveno." Naredbe su išle odozgo na niše da se maksimalno poveća proizvodnja i odbace sovjetske metode upravljanja, pristup koji se pokazao opravdanim, kad je Moskva reagirala na val kritika iz Pekinga, povlačeći svoje stručnjake i savjetnike.39 Lin Biao je slavio politički rad kao šatomsku bombu duha, moćniju i korisniju od mater ijalne atomske bombe". šef Shanghaja, Ke OJngshi, je inzistirao da šdesni oportunist i" nisu uspjeli prepoznati oduševljenje naroda, a šef KPK-a u Guangdongu je prijavlj ivao one koji su slijedili šsigurnu i čvrstu liniju"; proleterska revolucija, rekao je, je bila stijena koja će izdršati sve oluje i plime. Rezultati nisu bili ništa bolj i nego ranije - proizvodnja čelika, šeljeza, cementa, strojnih oruđa i tkanine, sve je imalo oštri pad; jedini sektor kojemu je išlo dobro je bio sektor ručnih satova, čija p roizvodnja je otišla sa 16.500 u 1958. na 622.000 u 1961. Zalihe u zrnu u Pekingu, Shanghaju i Tianjinu su pale vrlo nisko. Tvornice prerade pamuka u Shanghaju su se morale zatvoriti zbog nedostatka pamuka. Kuhala se ogromna ljudska katastrof a, izvirući direktno iz odbijanja jednog čovjeka da prizna stvarnost ili kritiku i o d odbijanja onih oko njega da riskiraju podijeliti sudbinu s Peng Dehuaijem.JU skok u kata strofu Proizvodnja šita (u zrnu) (milijun metričkih tona)41 Ukupno u zrnu Riša šito 1957 185 86,8 23,6 1958 200 80,8 22,6

1959 170 69,3 22,2 1960 143,3 59,7 22,2 1961 147,5 53,6 14,25 Drugi urod (milijun metričkih tona) 1958 1961 šećerna trska 12.50 4,27 Repe 3,00 0,80 Uljarice 4,77 1,80 Pamuk 1,97 0,80 2ive stoke (milijuni) Svinje 138,29 75,50 Stoka za vuču 53,60 38,10 Industrijska proizvodnja, bilijuni yuana 1958 1959 1960 1961 1962 121 163 138 113 94 čelik, ugljen i cement, milijuni metričkih tona 1958 1959 1960 1961 1962 čelik 8,8 13,87 18,66 8,70 6,67 Ugljen 270,0 369,00 397,00 278,00 220,00 Cement 9,3 12,27 15,65 6,21 6,0 21. Glad i uzmak Kada govorimo o izgubljenim šivotima, glad prouzročena Velikim skokom prema naprijed bila je najveća katastrofa dvadesetog stoljeća. Opće prihvaćena brojka iznosi trideset milijuna mrtvih. Stopa smrtnosti u ruralnim područjima popela se s 11,07 mrtvih na tisuću stanovnika na 28,68. do 1960. godine. Sveobuhvatna brojka skrivala je dale ko veću smrtnost u nekim područjima kao što je Anhui gdje je mortalitet dosegao stopu od 68,6.' Ljudi su jeli koru drveća i mljevene koštice, a u pojedinim mjestima pribjegavali su kanibalizmu, glođući meso s leševa i ubijajući djecu kako bi ih skuhali za hranu. Muškarc i su prodavali svoje šene kako bi došli do novaca. Bande gladnih seljaka napadale su rezerve šita i vlakove. Populacijski učinak pogoršao se milijunima djece, čiji roditelj i nisu bili punoljetni i koji nisu mogli razmišljati o uzdršavanju obitelji. U Rijia nu je natalitet pao s 37 novorođenčadi na tisuću ljudi u 1957. godini na 17 u 1961. go dini, u Pekingu s 42 na 25, a u Shanghaju s 45 na 22.: Poljoprivredna proizvodnja pretrpjela je snašan udarac od novog slušbenog sustava po znatog kao štri trećine", koji je propisivao da jedna trećina zemlje na farmi bude pošet a, jedna trećina posijana, a jedna trećina bude ostavljena neobrađena - ne samo kako b i se zemlji omogućilo da se obnovi, već i zbog tragično ironične činjenice da bi, ukoliko bi se proizveo višak šitarica obrađivanjem svih polja u zemlji, ne bi bilo dovoljno pr ostora za skladištenje. Od 1958. do 1961. godine, količina proizvodnje uroda pala je za devet posto. Prosječna dostupna količina po glavi stanovnika u ruralnim područjima pala je s 311 kilograma u razdoblju 1958.-1959. godine, na 223 u razdoblju 1959 .-1960., a na 191 u 1960. godini.1 Glad se pogoršala preuveličanim brojkama o proizvodnji šitarica o kojima se kontinuira no izvještavalo, što je dovelo do visokog stupnja dršavnih zahtjeva za nečim stoje ustva ri predstavljalo nepostojeću rezervu. NR Kina nastavila je s izvozom šitarica u samo m jeku vlastite katastrofe; dio je odlazio kao isplata Sovjetskom savezu za opre mu dogovorenu ranijim PIO IV. - MAOVA VLADAVINA

ugovorima, a dio komunistima u Istočnoj Europi kao znak darešljivosti Kine. Mao je p ozdravio izvoz kao dokaz uspjeha Velikog skoka prema naprijed. Komunistička partija Kine i vlada inzistirali su na tome da hrana za industrijske radnike bude prioritet. čisti prihod po glavi stanovnika urbane populacije povećao s e za gotovo sedamdeset posto između 1958. i 1960. godine. Pa ipak, mnogi stanovnic i gradova i tvorničko osoblje ostalo je zakinuto. U Pekingu, Maov liječnik Li Zhisui prisjeća se, šna ulicama gotovo da uopće nije bilo ljudi, a oni koje biste tu zatekli , bili su mršavi i bezvoljni". Za novogodišnju večeru 1961. godine, njegova obitelj je la je samo siromašnu kašu od riše i povrća. Ali izvan gradova je vladala daleko veća nestašca, gdje su sela pretvorena u fantomske komune od čega su se godinama oporavljala. Provincije poput Sichuana i Henana, kojima su upravljali partijski sekretari na jodaniji Mau, nerazmjerno su patile, uz široko rasprostranjenu glad čak i kada je pr oizvodnja šitarica bila dobra. Kaos i eksperimentiranje u kasnim pedesetim godinama potkopali su proizvodne met ode. Distribucija i transport bili su neučinkoviti. Poljoprivredna oprema bila je zapostavljena. Povrh svega, vrijeme se okrenulo protiv NR Kine. 1959. i 1960. go dine bilo je suša i poplava; a obale šute rijeke popustile su, što je, prema procjenam a, odnijelo dva milijuna šivota, ili zbog utapanja ili zbog gubitka ljetine. 1960. godine izostanak kiše pogodio je pola obrađenih površina u dršavi. Osam od dvanćst naj većih rijeka je presušilo. Desetak neobično snašnih tajfuna obrušilo se na obalna područja. Kako su ljudi pali u potpuni očaj zbog gladi, tako je Veliki skok završio dehumaniza cijom naroda Kine u najdubljem smislu. Masovna ubojstva kulaka u Sovjetskom Save zu i kampanje u Narodnoj Republici bile su usmjerene na stvarne ili izmišljene kat egorije neprijatelja. Sada više nije bilo takve diskriminacije. Ljudi su umirali s amo zato što su seljaci. Ljudi su bili šne samo bez riječi, nego i bez osjećaja", prisjeća se jedna šena koja je prešivjela u glađu pogođenom području. Nitko nije plakao kada bi um ro član obitelji. šSamo biste nastavili dalje kao i obično", rekla je. šNije postojao st rah od smrti, nikakve emocije za šive ljude."4 Henan je bio pokusno područje za Skok; jednoj od njegovih komuna nadjenuto je ime Premašimo Englesku. Do proljeća 1959. godine taj provincijski model postao je ogledn i primjer katastrofe. Toliko hvaljene mjere šhidrološke kontrole" nisu uspjele zaust aviti velike poplave. Zatim je GLAD I UZMAK pošast skakavaca uništila pola milijuna hektara usjeva. Oskudne padaline 1959. godin e donijele su ozbiljnu sušu, koja je pogodila šest i pol milijuna hektara usjeva.5 Dosta vremena prije sastanka u Lushanu, svega jedina petina općina imala je adekva tno snabdijevanje šitaricama; za dvije općine izvješteno je da se ne pamti da su ikada bile na nišem stupnju. U području posebnog razvoja gotovo sva goveda su uginula. 19 60. godine umrlo je tri i pol puta više ljudi nego 1957., a stopa nataliteta se go tovo prepolovila. Pa ipak, partijski šef sagradio je sedam luksuznih vila u glavno m gradu Zhengzhou radi posjeta članova Politbiroa. U Sichuanu, čiji je šef KPK-a također bio do kraja lojalan Skoku, populacija je opala za šest milijuna ljudi između 1957. i 1961. godine. U jednoj općini, procjenjuje se da je umrlo milijun ljudi. šKina je velika zemlja", primijetio je jedan pokrajinski sekretar. šKoja dinastija nije svjedočila smrti od gladi?" U Shandongu, stopa smrtnosti porasla je za 650.000 nakon ponovnog pokretanja Sko ka u jesen 1959. godine, a četiri milijuna ljudi bilo je pogođeno bolestima uzrokova nima glađu. Premda je Anhui proizveo dovoljno hrane između 1957. i 1959. godine da z adovolji vlastite potrebe, sa sela je odnesena tolika količina hrane da je uslijed ila strahovita oskudica. U jednom okrugu četvrtina ljudi umrla je od gladi. Smrt j

e 1960. godine u provincijama odnijela 2,2 milijuna ljudi, deset puta više od norm alnog mortaliteta. Prema jednom bivšem visokom funkcionaru, u Anhuiu je tijekom Sk oka umrlo ukupno osam milijuna ljudi. Bian Shaofeng, jedna šena iz Anhuia čiji je suprug učitelj bio osramoćen kao desničar u vr ijeme represije 1957. godine, vratila se s njim šivjeti u svoje rodno selo gdje su postali članovi komune. Već u proljeće 1958. godine javila se oskudica u hrani. Brašno je iščezlo iz njihove kaše od povrća i divljih trava; zatim se juha počela spravljati samo od trave, ili mljevenog slatkog krumpira i šutog graha. Kako je oskudica uznapred ovala, članovi komune jeli su lišće, korijenje, crve, mlade i odrasle šabe. Pokušavali su uloviti štakore, ali često su bili preslabi za to. Kada bi pronašli šivotinjsku kost, sm rvili bi je i skuhali. Od trinćst članova Bianinog domaćinstva, osmero ih je umrlo zbog nestašice hrane. Preši vjeli nisu prijavili smrt svojih rođaka kako bi mogli primati porcije preminulih. Bian je leš svog petogodišnjeg nećaka čuvala skrivenog i smišljala izgovore kako bi dobila njegovu hranu, sve dok nije počeo i suviše smrdjeti da bi ga se moglo skrivati. Jed nog dana, vraćajući PIO IV. - MAOVA VLADAVINA se s posla, ugledala je truplo čovjeka bez ruku i nogu. Jedna šena koja je u blizini vodila kravu na ispašu rekla je da su njegovi udovi odsječeni za hranu - i ona je i mala jedan komad u svojoj košari. Usred sve te patnje, partijski nalogodavci nastavili su nametati drakon-ske mjer e - članovima Bianine komune bilo je zabranjeno kupiti kukuruzno klasje na poljima . Neki centralni vode, poput Liua Shaoqija, pokušali su pokazati solidarnost s pat njom odbijajući darove iz provincija i uzgajajući povrće na grobljima pokraj svojih kuća u Pekingu. Sto se tiče Maa, kada se dogodio sudar s realnošću, prema sastavljačima njeg ovih zapisnika, šozbiljnost problema ga je zaplašila... njegovo raspološenje postalo j e krajnje ozbiljno. Nije mogao spavati. Prestao je jesti meso." Međutim, za mnoge partijske funkcionare i dušnosnike na snazi je bio zakon dšungle. Pr iča se da su jedini ljudi ,,s debelim licima i snašnim nogama" bili partijski dušnosni ci i kuhari. Bilo je slučajeva kada su funkcionari pokapali šive odrasle ljude i dje cu koji-su se usudili moliti za hranu, ili su inzistirali na velikim porcijama h rane i ravnodušno gledali seljake, koji su im priskrbljivali hranu, kako umiru od gladi.'1 Iako je Mao naredio da proslava njegovog šezdeset i šestog rođendana u Hangzhou, kojoj nije prisustvovao zbog prehlade i zato što nije volio prisustvovati vlastitim obl jetnicama, ne bude rasipna, za tu prigodu bila je pripremljena ptičja juha s mlađim golubovima, gulaš od peraja morskog psa i najbolje vino. šef ureda provincijskog osi guranja srušio se pijan.7 Do 1960. godine nije se mogao izliječi ni katastrofalan neuspjeh čitavog programa ni ti način na koji je Mao potakao izvornu propast nakon Lusha-na. Te godine se i slušb eno odustalo od Skoka. Maa je dočekao još jedan šok kada se slučajno saznalo da je njego v razgovor u njegovom privatnom vlaku, a mošda i negdje drugdje, bio prisluškivan nije bilo sasvim jasno tko je iza toga stajao. To je bio manji incident u usporedbi s nasljeđem Skoka. Suočen s realnošću, mogao se sam o povući. Planer i ekonomist, Chen Yun, pojavio se još jednom prilikom na prvim lini jama kada se primijenila velika promjena politike kako bi se Kinu pokušalo izvući iz krize. Predsjedavajući je odobrio mjere za rekonstrukciju agronomije. Zhou Enlai ponovno je inzistirao na ulozi centralne vlasti. Liu Shaoqi fokusirao se na to d a KPK i dalje vodi glavnu riječ, dovodeći hirovite provincijske šefove na strateška mjes ta.

CUAP I UZMAK Nakon decentralizacije i anarhije Skoka trebala je zavladati usklađenost. Stoga je administracija objavila sedamdeset odredbi za industriju, šezdeset za trgovinu, šez deset drugih odredbi za više obrazovanje, trideset i pet za manufakture, osamnćst za šumarstvo, i četrnćst odredbi za znanost. Knjiševnost i umjetnost dobili su svega osam odredbi, 'tisuće građevinskih projekata bilo je otkazano. Infrastrukturna ulag anja srezana su kako bi se racionalizirao razvoj. Radnim jedinicama naređeno je da osiguraju svojim članovima skrb od kolijevke do groba. Kako se dvadeset milijuna seljaka vratilo na selo, tamo se reziđencijalni sustav pooštrio, kako bi ih spriječio da se vrate u gradove; jedan od učinaka je bio daljnje produbljivanje razlika između urbane i ruralne sredine.8 Iako je morao dati svoje odobrenje novoj politici, Mao je bio vatra koja tinja. Nije poveo revoluciju radi toga. Kad se rukovodstvo još jednom sastalo u Lushanu u ljeto 1961. godine, voda se dršao podalje, prisustvujući tek na nekoliko sastanaka, dok je ostalima prepustio da oblikuju politiku. Za to vrijeme uveseljavao se sv ake noći na plesnim zabavama u rušnim vilama od betona i stakla koje su za njega sag radili provincijski komiteti, skrivenima od pogleda drvećem i grmljem. Usprkos naz očnosti njegove supruge, imao je vezu s jednom naočitom seoskom medicinskom sestrom, pa bi odlazio u riječnu luku jiujiang na kupanje u Yangziju i ušivao s mladom šenom u gostinjskoj kući u gradu. Kada bi Maovi lojalisti progovorili na konferenciji dobili bi packe. Inspekcije u selima upravo su pokazale kako su stvari bile loše; neki seljaci čak su na pogrdan način uspoređivali situaciju s nacionalističkim dobom. Provincijski partijski sekreta ri koji su s najvećim entuzijazmom podupirali Skok bili su otpušteni. Kućanstva su pon ovno počela preuzimati odgovornost od komuna. Kantine su bile raspuštene. Partijski še fu Guangdongu, koji je upravo postavljen za rukovoditelja jušne i središnje Kine, re kao je da, ukoliko je kapitalizam vraćanje zemljišta iz kolektivne vlasti u ruke poj edincima kako ne bi umrli od gladi, šonda mi je draši kapitalizam".1' Na masovnom skupu od sedam tisuća članova KPK-a u Pekingu, u siječnju 1962. godine, mo gla se vidjeti jedna zamršena igra. Lin Biao bio je pun riječi hvale za vodu. Deng X iaoping se ubacio prosudbama, kako bi naglasio vašnost rezultata koji moraju, tvrd io je, odlučiti koju poljoprivrednu politiku treba usvojiti. Ne bi smjelo biti nik akvih političkih fraza, dodao je, iznijevši jednu izreku iz njegovog rodnog kraja, S ichuana: šNije vašno je li mačka šuta ili crna sve dok uspijeva uloviti miša." //Kada je n jegova primjedba kasnije postala poznata, prva boja je, iz nekog razloga, proPIO IV. - MAOVA VLADAVINA mijenjena u bijelu, i od tada se ponavlja na taj način. (Ruan str. 4-5) Deng je iz reku preuzeo od još jednog Sičuanca, maršala Liu Bochenga. Op.a.ll Iako je nahvalio pr edsjednika, Liu Sahoqi priznao je da šprimarna odgovornost za neuspjehe i greške u n ašem radu posljednjih nekoliko godina leši u partijskoj središnjici". Za svega 30% kat astrofe moglo se kriviti prirodne nepogode, dodao je. Broj dva u hijerarhiji nij e nikoga imenovao, ali svi prisutni bili su svjesni daje Mao sebe proglasio utje lovljenjem središnjice. šef Pekinga Peng Zhen nadovezao se rekavši da bi bilo loše ukoli ko bi Mao bio nedodirljiv za kritike. Predsjedavajući nije bio ganut. Rekao je Liuu, Zhouu i Dengu da ga je put u Hunan uvjerio da je postojeći agrarni sustav ono što seljaci šele. Deng je promptno telefoni rao jednom pomoćniku i rekao mu neka izbriše njegovu usporedbu s mačkama, i da unese j edan paragraf u njegov govor koji poziva na konsolidaciju komuna.'" Obraćajući se konferenciji, Mao je rekao kako nije šelio bješati od odgovornosti, ali kr ivnju je debelo proširio. šSve greške koje je Centar napravio trebale bi biti moja odg

ovornost, i ja također snosim indirektan dio krivice, jer sam ja predsjedavajući Cen tralnog Komiteta", rekao je. šNe šelim da drugi ljudi izbjegavaju vlastitu odgovorno st. Tu ima još drugova koji su odgovorni, ali osoba koja je u prvom redu odgovorna , moram biti ja." Nije se ispričao, njegovo izlaganje određeno je uvodnom frazom, što je nćlektriziralo sastanak, a provincijski šefovi zaredali su priznavati svoje greške. Predsjedavajući je pokazao ljudsku stranu. Međutim, njegovi drugovi na vrhu osjećali su se obvezni s lijediti njegov primjer samokritike s daleko većim šarom. Mao se sa sjednice vratio s još više animoziteta prema partijskim birokratima. ščitav dan samo prigovaraju, a noću g ledaju predstave; jedu tri puna obroka dnevno - i prde", rekao je. šEto što za njih znači marksizam-lenjinizam."" Do radne konferencije u ljeto 1962. godine u Beidaiheu, vratio se s pozitivnom p orukom - šBudućnost je svijetla", rekao je. To nije značilo da odobrava ono što je bilo učinjeno kako bi se popravila šteta koju je prouzrokovao Skok - daleko od toga. Optuši o je ekonomske i financijske dušnosnike da ga nisu izvještavali o onome što čine i da su stvarali šneovisna carstva". Dok NOV i ministarstvo vanjskih poslova nije teretio za krivicu, njegove kritike usmjerile su se na Zhuoa, Denga i Chen Yuna.'2 Osobita meta bio je Deng Zihui, čovjek zadušen za reforme u poljoprivredi, dizajnira ne kako bi se ispravile greške u proteklim godinama i okončala glad. Do tada je od k omuna trećini domaćinstava ponovno poGLAD I UZMAK vjerena odgovornost za svoje poslove, a Mao nije bio sretan zbog ovog glasa nepo vjerenja u njegovu viziju kolektivizacije. Svom namjesniku za teroriziranje iz d oba Yenana Kang Shengu, naredio je da prouči kako se posjedi u privatnom vlasništvu u SSSR-u nisu pokazali uspješnima, kako bi tu informaciju upotrijebio protiv Deng Zihuija. Malu grupu organiziranu za poticanje reformi u poljoprivredi podrivao j e uključivanjem svojih ljudi od povjerenja. Kao i u slučaju Peng Dehuaija, nitko se nije suprotstavio vodi kako bi obranio Deng Zihuija, koji je nakon toga gurnut u stranu.13 šDruše, nikad nemoj zaboraviti klasnu borbu", izjavio je Mao. ,,U konačnoj raščlambi, hoćemo li krenuti putem socijalizma ili kapitalizma?" Ali, za trenutak, zapravo je mis lio da se ne smije dopustiti da klasni rat omete napore za oporavak, pa su se st oga promjene nastavile. Radni sati u industriji su srezani. Milijuni ljudi osuđeni u kampanjama čistki od ne poćudnih i u protudesničarskim pohodima bili su pomilovani. Pedeset tisuća ljudi dobil o je dozvolu za preseljenje u Hong Kong. Bilo je liberalizma u umjetnosti. Preds jedavajući je znao da trenutak nije zreo za još jedan skok u nepoznato. U svakom sluča ju, imao je drugu metu za napad, škontrarevolucionarni" Sovjetski Savez. Usprkos razlikama, Mao je prema Staljinu osjećao neku vrstu strahopoštovanja. To se nije odnosilo na njegovog bucmastog nasljednika, za kojega je predsjednik smatra o da nije pravi komunist, da nema poštovanja prema Kini i da mu nedostaje kvalitet a koju su Kinezi uvijek trašili kod drugih - šiskrenost".14 Premda je Moskva pomagala atomski program NR Kine i na početku 1959. godine prista la je opskrbiti tehnologijom za nuklearne podmornice, Hruščovljev Kremlj nije skriva o svoju nesklonost Velikom skoku naprijed. Prema Kini se odnosio na općenito grub, neumjeren način kojim je morao isprovocirati prkos kod Maa. Tešnja Kremlja za zatop ljenjem odnosa s Washingtonom bila je krajnje sumnjiva, poglavito kada je Hruščov ot išao tako daleko da Eisenhovvera opisuje kao čovjeka koji se zalaše za mir. Mao je nar učio kolekciju pripovjedaka pod nazivom šPriče o tome kako se ne plašiti duhova", sa svr

hom ismijavanja Moskve zbog toga što se bojala konfrontacije s kapitalistima.15 Sukobi između Moskve i Pekinga isplivali su na površinu na serijama međunarodnih komun ističkih sjednica na kojima su delegati razmjenjivali uvrede. Hruščov je Maa nazvao av anturistom koji zastranjuje, dok je OlO IV. - MAOVA VLADAVINA Kina uzvratila kako sovjetski voda snosi krivnju za špatrijarhalno, samovoljno i t iransko" ponašanje, te da se udaljava od lenjinizma. Nakon toga je Moskva povukla svoju ponudu za opskrbu Kine atomskim orušjem te uskratila pomoć u istrašivanju. U srpnju 1960. godine, SSSR je odlučio obustaviti svoju pomoć i povući 1300 svojih str učnjaka i savjetnika. U isto vrijeme došlo je do pograničnih sukoba između kineskih i so vjetskih snaga u središnjoj Aziji. U prosincu 1961. godine pekinški prijatelj u Europi, Albanija, koja se nije priklo nila Hruščovljevom revizionizmu te je primala snašne financijske poticaje od NR Kine, zaoštrila je odnose s SSSR-om. Sljedeće godine, iako je odobravao građenje Berlinskog zida, Mao je smatrao da se Hruščov ponio u škapitulacijskom" stilu tijekom kubanske ra ketne krize. Zatim je nastupilo novo razmimoilašenje kada je Kina napala Indiju, k oja je ušivala podršku Sovjetskog Saveza. Ofenziva u listopadu 1962. godine bila je nadmetanje Pekinga za područje na himala jskoj granici između dviju zemalja. Uz pomoć konfuzije u indijskoj vladi, NOV je pos tigao uspjehe na frontu protegnuvši se gotovo tisuću kilometara. Utvrdivši pozicije jušn o od granice, NOV je objavio obustavu vatre, a zatim se povukao. NOV je postigao ono što je htio, uključujući i zaštitnu zonu oko puta za Tibet. Kinezi nikada nisu obja vili broj stradalih u tim borbama; Indija je objavila 1.383 mrtvih i 5.500 nesta lih i zarobljenih. Pogranične razmirice nastavit će ključati više od četiri desetljeća."1 Moskva nije vojno intervenirala kako bi pomogla New Delhiju, ali rat se odrazio na ponovno uspostavljanje odnosa u Aziji. Dani kinesko-indijske suradnje u pokre tu nesvrstanih odavno su prošli, a Indija je mogla računati na političku podršku Moskve protiv Pekinga. Borbama Indije protiv NR Kine, rat je također popločao put čvrstim vez ama Kine i Pakistana. Dobivši rat, Mao je nastavio borbu protiv Moskve u devet polemika koje su počele u j esen 1963. godine, i koje su napale sovjetsko vodstvo na više pravaca, počevši s odric anjem od Staljinovog nasljeđa pa sve do revizionizma i mirne koegzistencije. Nakon posljednje polemike u srpnju 1964. godine, odnosi su prekinuti. Pad Hruščova u listopadu 1964. godine bio je uzrok Zhoua Enlaijevog puta u Moskvu ka ko bi se susreo s njegovim nasljednicima, Leonidom Brešnjevom i Aleksejem Kosigini m, ali nije bilo nikakvog poboljšanja odnosa. Uistinu, Sovjeti su još pogoršali stvari nespretno pokušavajući ispiU l A U I UZMAK pati bi li premijer bio spreman okrenuti se protiv Predsjedavajućeg, lb nije imalo rezultata i Zhou je smjesta o svemu informirao Maa. To je moglo samo podgrijati sumnje daje Moskva smišljala udar u Pekingu. Usamljena više nego ikad u komunističkom svijetu, s izuzetkom Albanije i partija u I ndoneziji i Kambodši, Kina je išla svojim putem. Maoizam je postao blistava vjera za revolucionare u onome što se tada nazivalo Trećim svijetom, ohrabrujući nacionalne os lobodilačke pokrete i jačajući veze s nekim zemljama koje su ostvarile nezavisnost, pr emda, kako je zamjenik ministra vanjskih poslova upozorio u jednom članku, škapitali stičke klase koje kontroliraju političku moć u nekim afroazijskim dršavama preferiraju r azvijati svoje ekonomije na tragu kapitalizma ili dršavnog kapitalizma". S Maovim dugoročnim suradnikom Kang Shengom u glavnoj ulozi, NR Kina potrošila je ogromne svo te na podršku favoriziranim revolucionarima i na protivljenje onomu što je došivljaval

a kao sve jače revizionističke stavove SSSR-a. Maoizam se predstavljao kao autentični glas širokih masa, koji je bio u suprotnosti s moskovskim birokratskim pristupom t e na taj način privlačio gerilske pokrete kao i ljevičare sa Zapada.17 Prekid odnosa sa Sovjetskim Savezom značio je da NR Kina protiv sebe ima obje supe rsile. U VVashingtonu, novo ministarstvo vanjskih poslova, sastavljeno od obje s tranke, nastavilo je ići protukineskim smjerom iz uvjerenja utemeljenog na svjesno sti da bi domaću političku vatrenu oluju isprovocirala bilo kakva popustljivost prem a zemlji koja je, prema mišljenju mnogih Amerikanaca, šizgubljena" zbog slabosti iz 1949. godine. SAD su čvrsto stajale iza Tajvana i njegovog zadršavanja kineskog mjes ta u Vijeću sigurnosti pri UN, iako je obeshrabrila planove Chianga Kai-.sheka za napad na Kinu odmah nakon Velikog skoka i gladi. Ministarstvo financija nastavil o je s embargom prema NR Kini, ministarstvo gospodarstva blokiralo je izvoz robe u NR Kinu, od olovaka do kondoma, Amerikancima u Hong Kongu rečeno je da ne kupuj u svješe namirnice, jer je moguće da su podrijetlom iz Kine, CIA je pokrenula operac ije u kineskim pograničnim područjima, a američka obavještajna agencija potrošila je milij une dolara i na otvorenu i na tajnu propagandu. šPonašanje Pekinga je agresivno, nap rašilo, nepopustljivo i neprijateljsko", rezimirao je 1966. godine ministar vanjsk ih poslova Dean Rusk, a predsjednik Lvndon Johnson optušio je NR Kinu za potpomaga nje sila koje se koriste nasiljem na gotovo svakom kontinentu i za bacanje šsve du blje sjene" na Aziju.Ifl S rastom američkog utjecaja u Laosu i nagomilavanjem snaga SAD-a u Vijetnamu, zapa dni neprijatelj našao se na svega nekoliko stotina kiloPIO IV. - MAOVA VLAPAVINA metara od Yunnana. Premda je Sjeverni Vijetnam bio nesklon potpunom udrušivanju s Pekingom, obzirom na pomoć koju je dobivao od SSSR-a, Johnson je tvrdio da Kinezi huškaju vladu u Hanoju, a Peking je definitivno podupirao Sjeverni Vijetnam. Ali, nije se smio dogoditi još jedan korejski rat u Indokini. Ponuđena je obilna pomoć: 100 .000 Kineza poslano je preko granice kao radna snaga kako bi stanovnici Sjeverno g Vijetnama mogli biti slobodni za borbu; ratno zrakoplovstvo Hanoja potpomognut o je zdrušenim vješbama na posebno izgrađenom uzletištu u jušnoj Kini. Ako sjever bude nap adnut, a Kina ugrošena, Peking bi poslao svoje trupe da se bore do kraja. Ukoliko ne, ostao bi po strani. Dok su Maoistički revolucionari u Africi i Latinskoj Ameri ci bili ohrabrivani, rešim je prepoznao vlastita ograničenja puno bliše domu pri konfr ontaciji s daleko jačom supersilom.19 Pa ipak, predodšba o Mau kako prkosi svjetskom poretku bila je izazovna, kako u VV ashingtonu tako i u Moskvi, ali nije bila izgrađena na kineskim slabostima. Novac koji je curio kako bi pomagao prijateljskim rešimima u Trećem svijetu ili za f inanciranje gerilskih pokreta mogao je, primjerice, biti daleko bolje upotrijebl jen za razvoj kod kuće. Ali za Predsjedavajućeg i njegove pomoćnike, smisao nije bio u tome. Svoj rešim proglasili su stjegonošom svjetske revolucije, pa će se u skladu s t im i ponašati. Kao i kod Velikog skoka, vašna je bila veličanstvena politička vizija, be z obzira na realnost. Pravo stanje dršave niti izbliza nije bilo vidljivo nekome izvana. Strancima su om ogućeni turistički obilasci Potemkinovih sela sa sretnim selja-nima i sjajnim tvorni cama. De Gaulleova Francuska priznala je NR Kinu. Na dan 5. listopada 1964. godi ne NR Kina izvela je prvo ispitivanje nuklearnog orušja na udaljenoj pokusnoj loka ciji u sjeverozapadnoj oazi Lop Nor. Mao je slavio uz mali spjev:2" šAtomska bomba na zapovijed eksplodira. Ah, kakvog li bezgraničnog ušitka." Peking je osudio sporazum između SAD-a, SSSR-a i Velike Britanije o zabrani izvođenj a atomskih pokusa, kao pokušaj stvaranja monopolistič-kog kluba. Mao je napao Brešnjev

a i Kosigina za prakticiranje kontrarevolucije i šHruščovizma bez Hruščova". U razgovorima s japanskom delegacijom, iznio je okvirne teritorijalne zahtjeve od milijun i p ol četvornih kilometara teritorija Sovjetskog Saveza. CrLAP I UZMAK Kod kuće, bilo je vrijeme za konsolidiranje redova. Iako su komune bile zadršane kao područne jedinice, poprilično su smanjene u pojedinačnoj veličini. Uvedeni su poticaji, a ruralnim sajmovima ponovno je dozvoljeno funkcioniranje. Radne postrojbe sman jene su na timove od tridesetak ljudi, što je više sličilo starim seoskim grupacijama nego vojskama Skoka. Male zemljišne parcele vraćene su u privatno vlasništvo. Stoga se na selu počeo pojavljivati jedan miješani sustav, koji se na neki način kretao prema starim kombinacijama individualnog vlasništva i zemljišta u rukama obiteljskih klano va. Proizvodnja šitarica je rasla, a Zhou je odobrio uvoz šest milijuna tona kako bi nap unio hangare. Racionalizirana nakon Skoka, industrijska proizvodnja povećala se 17 -27 posto u periodu od 1963.-1965. godine. Sredinom desetljeća, izvoz čelika, elektr ične energije, cementa i teških kamiona bio je više nego udvostručen u odnosu na brojke iz 1957. godine. Kina je počela razvijati vlastite naftne i petrokemijske sektore. S ošivljavanjem po ljoprivrede oborena je inflacija, a dršava je srezala maloprodajne cijene. Pretjer ano napučivanje urbanih sredina smanjeno je slanjem dvadeset i šest milijuna pridošlic a natrag na selo. Do 1965. godine dršavne tvrtke isplatile su od svog profita 31 m ilijun yena dršavi.21 Pokrenut je ozbiljan pokušaj u kontroli populacije, koji je bio promjena u odnosu na prijašnje Maovo poticanje visokog stupnja nataliteta. Konferencija odršana u rujn u 1963. godine imala je za cilj smanjiti godišnju stopu porasta stanovništva u urban im sredinama s 33 na 20 na svaku tisuću stanovnika do 1965. godine, nakon čega je tr ebalo uslijediti polaganije opadanje u narednih deset godina. Utemeljen je Ured za kontrolu nataliteta. Pokrenute su kampanje za promoviranje kasnog ulaska u br ak i zasnivanje obitelji s dvoje djece. Nakon drugog djeteta, prema Zhouu Enlaij u, najbolja opcija za gradskog čovjeka bila je sterilizacija; naredio je svojoj pr opagandi da špripreme odgovarajuću atmosferu" za to. Medicinskim timovima poslanima u ruralne sredine naređeno je da u svoje usluge uvrste i kontrolu rađanja; ali učinak je bio slabiji od očekivanog zbog protivljenja među zdravstvenim djelatnicima, koji nisu bili potpuno uvjereni u novu politiku, zbog otpora seljaka, zbog straha med u političarima da ih se ne proglasi maltuzijanistima ukoliko bi netko poticao kont racepciju - te zbog čitavog niza drugih problema.22 U nekim mjestima su ponovno isplivali stari običaji; u okrugu Fujian mladenke su s e prodavale, a idoli su se obošavali u 67 hramova, od čega 31 novoizgrađenih. U vrijem e sezone čišćenja grobova u travnju 1964. godiPIO IV. - MAOVA VI. APAVINA ne, slušbene novine upozoravale su na obiteljske grupe koje su hodočasti-le u grobni cama: šPođemo li za zemljoposjednicima i bogatim seljacima posjećivati grobnice predak a, stajalište čije klase zauzimamo?" upitale su jedne novine.23 U isto vrijeme poticana je stroša radna etika, a kao uzor naciji izdvojen je bio v ojnik Lei Feng - zbog činjenice da je bio siroče, zbog njegovog marljivog rada, pred anosti i nesebičnog zalaganja za druge, bio je primjerom komunističkih vrlina sve do k nije preminuo u 22. godini šivota nakon zadobivenog udarca u glavu u jednoj neob ičnoj nesreći. // četiri desetljeća kasnije jedan poduzetnik prodavao je kondome na koji ma je bila njegova fotografija u svrhu indiciranja na dobar učinak. Vlasti su mu n aredile da prestane s tim. Op.a.ll

U novom ozračju nije se više sumnjalo u stručnost, niti se na šcrvenu" politizaciju gled alo kao na ključ uspjeha. Ministar vanjskih poslova, maršal Chen Yi, u jednom govoru u Pekingu rekao je kako bi učenici u tehničkim školama trebali poraditi na svojoj spe cijalizaciji više nego na učenju marksizma-lenjinizma. Na jednoj konferenciji, poseg nuo je natrag u 1957. godinu kako bi nazočnima rekao, ,,I dalje šelimo da procvjetaj u stotine cvjetova, stoga odbacite sustezanje i iznesite svoja mišljenja."21 Oni koji su vidjeli što se dogodilo s procvatom 1957. godine na to su mogli gledat i samo sa sumnjom. Mao se mošda pritajio, ali nije promijenio svoje temeljne ideje . Pokrenuo je napad na planera Chena Yuna, op-tušivši ga da je šburšoaska ličnost" (zaprav o je bio jedan od rijetkih proletera medu vodstvom) koji šneprestano vuče nadesno". Chen se povukao u Suzhou zbog lošeg zdravlja, ostavši više od desetljeća izvan aktivnost i u prvim redovima.25 Uz Maov pristanak, Liu Shaoqui organizirao je Pokret socijalističkog obrazovanja ( PSO) kako bi iskorijenio zloporabe unutar KPK-a i dušnosnike učinio odgovornijima pr ema narodu. Više od dva milijuna povjerljivih partijskih agenata poslano je kako b i se PSO primijenio u "četiri čišćenja" i "Pet anti-programa". Liuova knjiga Kako biti d obar komunist postala je biblija. U reformskim timovima, od kojih su neki imali i 130.000 ljudi, bilo je uključeno i 45 zamjenika ministara. Oni su "češljali" 2.530 d ršavnih tvrtki i komuna. Ono što su pronašli bilo je šokantno za rešim koji je još uvijek vj erovao u čistoću svojih uvjerenja. Javnost je izviještena o više od 100.000 slučajeva špekulacija i profiterstva. U četiri gr ada slušbe su otkrile rasipanje novca u iznosu od 103 milijuna vuana. U nekim dije lovima Hunana stvari su bile tako loše da su ti L A P I UZMAK lokalne vlasti premještene u seoske udruge, jer su ogranci KPK-a kolabirali ili su bili pod kontrolom funkcionara koji su izdali partijska uvjerenja. U Fujianu, l okalni vlastodršci prisiljavali su seljake da im grade kuće, upotrebljavajući materija l općine, odršavali beskrajno duge zabave i očekivali poklone od gostiju na rođendanskim slavljima i vjenčanjima. U jednoj općini u Qinghaiju, na sjeverozapadu, 47 posto dušn osnika bilo je na popisu za smjenu ili disciplinski postupak. U Sichuanu je više l judi uhapšeno u posljednja dva mjeseca 1964. godine nego tijekom ostatka čitave godi ne. U predjelu oko Pekinga, medu pritvorenim dušnosnicima bilo je sedamdeset pokušaj a suicida, od kojih pedeset uspješnih.2" Mao je podupro PSO, ali je uvidio da bi to moglo jednostavno rezultirati još učinkov itijom i čišćom birokracijom, što bi bilo prepreka njegovoj šudnji za još većom revolucijom. ovrh toga, uspjeh bi potpomogao auto-ritativnosti Liua, Denga i Zhoua, kao i riz iku da on postane tek formalni voda. U pozadini je vrebala avet Kine koja slijed i put SSSR-a, s KPK-om koja bi postala buršujificirani stroj predvođen bezličnim činovni cima. Stoga, za Predsjednika, borba je ponovno morala otpočeti, s naglaskom na kla snu borbu, masovni pokret - s novom raspodjelom uloga kako bi se učinci oporavka o d Skoka mogli zanemariti. Ako je Partija Liua Shaoquija stajala na njegovom putu , bilo je vrijeme da je se riješi.27 Mao se nije prevario. Gotovo dva desetljeća od dolaska na vlast, KPK je izgubila s voju inicijalnu privlačnost. Da bi se ta privlačnost obnovila, i kako bi Mao ponovno utvrdio svoju vlastitu poziciju, bila je potrebna jedna nova populistička povezni ca, nova podjela uloga koja bi se usmjerila na ne tako nove ciljeve, od kojih je medu prvima bio čovjek kojega se općenito smatralo Maovim nasljednikom. . Iako je 1965. godine zakonodavstvo ponovno povjerilo Liuu Shaoquiju mjesto dršavno g poglavara, udaljenost između Maa i njegovog ščovjeka broj dva" postajala je sve veća. Predsjedavajući je postao primjerom svega onoga stoje prezirao i čega se bojao tijek

om evolucije rešima: oprezan čovjek usmjeren na poticanje birokracije umjesto provođen ja neobuzdanih tokova revolucije. Znakovi su postajali sve očitiji. Kada se 1964. godine Liu razbolio od tuberkuloze, Predsjedavajući je naredio središnjem uredu za z dravstvo da obustavi poseban tretman rukovodstvu. Naravno, on je zadršao svog osob nog liječnika; ostali su se morali liječiti u bolnici u Pekingu, s ostatkom stanovništ va. Pod krinkom demokratizacije, odabir trenutka jasno je ciljao na Liua.28 PIO IV. - MAOVA VLADAVINA Na radnoj konferenciji Politbiroa, voda je otvorio temu grubim tonom koji je pri ličio čistkama PSO-a. Tada je zloslutno poručio: ,,U našoj Partiji postoje barem dvije f rakcije. Jedna frakcija je socijalistička, a druga kapitalistička". Bez iznošenja ikak vih imena, Mao je optušio Liua da šeli spriječiti njegove intervencije u raspravama, a Denga je okrivio da ga šeli isključiti iz stranačkih skupova (Deng je predlošio da Mao mošda radije ostane kod kuće zbog lošeg zdravlja). Mašući primjercima Partijskog statuta, rekao je da, kao građanin i član KPK-a, ima potpuno pravo govoriti na sastancima. To je moglo izgledati kao smiješan istup veličine, ali nikada nije bilo mudro zanemari ti takve ispade, s obzirom daje njihov autor mogao svoju paranoju pretvoriti u r ealnost.29 Krajem 1964. godine, Predsjedavajući je povukao neobičan potez pozvavši Liua Shaoquija na svoju rođendansku večeru, ali ga je onda podvrgnuo oštroj kritici zbog revizionizm a i građenja neovisnih carstava. Na dan kada je Liu ponovno izabran za dršavnog pogl avara, 3. siječnja 1965. godine, Mao mu je nalošio da dođe u njegov ured u Domu naroda . Bez da ga je obavijestio, Mao je pozvao i Liuovu šenu, kako bi mogla svjedočiti ve rbalnom napadu na svog supruga. Par je u tišini gledao jedno u drugo. Petnćst god ina nakon toga, Mao je Edgaru Snovvu rekao kako je u to vrijeme donio odluku da Liu mora otići, jer je dovodio u pitanje tvrdnju da u KPK-u postoji kapitalistička f rakcija koju treba iskorijeniti.30 Na mjesto Liua, Zhoua i birokratskih pragmatika, Mao je okupio spektakularno neo bičnu grupu pomoćnika koji su egzistirali u odrazu njegove slike. Prva četveročlana band a //Samo će Jiangpripadati onome što će u narednim godinama postati poznato kao četveročla na banda, ali taj naziv djeluje opravdano i za izvorni kvartet kao i za onaj kas niji. Op.a.ll sastojala se od Lina Biaoa, ministra obrane, Chena Bodea, ideologa koji je skicirao mnoge Maove izjave, Kanga Shenga, okrutnog šefa policije iz doba Yenana, i Jiang Qing, Maove nemilosrdno ambiciozne šene koja je imala prilično putr a na glavi.31 Lin je imao posla oko pretvaranja NOV-a u Maovu produšenu ideološku ruku s vojnicima koji igraju ulogu primjernih građana. Politika mora dominirati svime, objašnjavale su vojne novine. Stariji časnici koji su šeljeli da se NOV fokusira na svoju profesi onalnu ulogu stavljeni su pod pritisak, dok je Lin podizao Maov kult ličnosti u no ve visine organizirajući masovne publikacije Male crvene knjišice (Predsjedavajući je dobivao tantijeme od stotina milijuna primjeraka).32 CUAP I UZMAK Kao potpredsjednik KPK i elan Stalnog komiteta Politbiroa, maršal je imao dugu pov ijest lošeg tjelesnog i psihičkog zdravlja, dijelom zbog ratne rane koju je dobio od komunističkog snajpera, dok je jahao na konju pre-odjeven u japansku uniformu. Po stao je ovisan o opijumu i morfiju, ovisnosti koju je liječio u Sovjetskom Savezu 1949. godine, ali koja je mošda ostavila tragove. Nekoliko izvora dijagnosticiralo mu je maničnu depresiju. Jedan tjelesni čuvar rekao je da se maršal nije osjećao ugodno u mirnim situacijama, i da je izgledalo kao da mu je potrebno okrušenje slično ratn im uvjetima kako bi ponovno dobio energiju. Njegova uniforma bila je skrojena ta ko usko da je na njemu izgledala poput druge koše. Mršav i nizak, s dubokim crnim očim

a, obično je nosio svoju vojnu kapu čak i u zatvorenom prostoru kako bi sakrio svoju mjestimice ćelavu glavu. Lin je patio od fobija, osobito od vode i strujanja zraka; nije mogao podnijeti pogled na more. Dr. Li prisjeća se da bi od samog zvuka protjecanja vode dobio pro ljev. Nikada se nije kupao, ali i njega su, kao i Maa, trljali vrućim ručnicima. Nij e upotrebljavao niti zahod, radije je čučao na "guski" pod improviziranim šatorom od p opluna. Njegova šena hranila ga je kuhanim tijestom namočenim u vodu kako bi u sebe unio tekućinu. Prvi put kada su dr. Lija odveli da ga vidi, maršal je lešao sklupčan na krevetu u naručju svoje šene, s glavom naslonjenom na njezine grudi i plakao je popu t djeteta, a ona ga je milovala i tješila. Mučio ga je bubrešni kamenac, nesumnjivo ne ugodan zdravstveni problem, ali definitivno ne onakav za kojega bi doktor smatra o da će natjerati prekaljenog vojnika u plač.'3 Linova šena, Ye Qun, upoznala je Lina u bazi u Yenanu, gdje je imala reputaciju la ke šene. Usprkos svom manjku koncentracije vodila je njegov privatni ured - njihov a djeca u krugu obitelju oslovljavala su je s šUpraviteljice" a njega s šKomandante" . Ye je tešila igrati političku ulogu koja bi se nadovezala na njezin čin pukovnika u NOV-u, a pokazala je veliku odlučnost u ostvarivanju tog cilja. Obzirom na potrebu njezinog supruga za konstantnom moralnom i tjelesnom podrškom, postala je moćan igr ač s vlastitim interesom i druga najmoćnija šena u novom zamahu revolucije. Njezina pr ofesorica knjiševnosti ispričala je epizodu u kojoj je jedan član maršalovog osoblja priša o Ye s pitanjem svog šefa, dok je ona gledala film. Lin je imao hračak u ustima i šeli o je znati hoće li ga progutati ili ispljunuti. šReci mu da ga ispljune", odgovorila je razdrašljivo. Izgledalo je da ovo nitko nije smatrao čudnovatim.'4 Ye je ušivala Maovu naklonost. 1967. godine počeo ju je pozivati na sastanke Politbi roa. Ona je radila sve stoje mogla kako bi pomogla karijeri PIO IV. - MAOVA VI APAVINA svog ambicioznog sina u vojsci, ali bila ie u zategnutim odnosima s obje Linove kćeri - sa Xiaolin, kojoj je majka bila maršalova prva šena od koje se razveo u Moskvi tijekom četrdesetih gouma. Druga kćer, Lin Liheng, poznata kao šDoudou", bila je jedi na osoba koja se usudila suprotstaviti svojoj majci. 1966. godine Ye je otkrila dnevnik u kojemu je njezina kćer negativno pisala o Mau; spalila gaje, ali, neshva tljivo, prvo je fotografirala inkriminirajuće stranice i poslala ih u Ured za sigu rnost. Nakon jedne prepirke s majkom Doudou se pokušala ubiti; to se tajilo od nje zina oca. I Mao i Zhou bili su svjesni tenzija u toj obitelji, a Predsjedavajući j e primijetio da u kući postoje šdva tabora".15 Chen Boda, Maov debeli politički sekretar s licem u obliku mjeseca, bio je knjiški t ip, sklon nervoznim pokretima, kukanju i pričanju o suicidu. Rođen 1904. godine, bio je dio sjeverne ekspedicije od 1926. do 1927. godine prije no što je otišao studira ti u Moskvu. Nizak i sa snašnim fuji-anskim naglaskom te zamuckivanjem koje je nje gove govore činilo gotovo nerazumljivima, čvrsto je stajao na partijskoj ljevici. Po mor tijekom razdoblja gladi, rekao je, bio je, šneizbješna pojava našeg progresivnog m arša".-16 Chen je bio ključna figura u razvoju Mao Zedongove Misli koja će se oblikovati šezdese tih godina. Nakon rođendanske večere na kojoj se Mao goropadio pred Liuom Sahoqijem zbog revizionizma i onih koji pokušavaju voditi šneovisno carstvo", Chen je bio jedi ni koji je podršao Predsjedavajućeg; prije toga Predsjedavajući se sastao s njim da bi mu objasnio kako se planira obračunati sa svojim prvim suradnikom.57 Kang Sheng, šef policije i strahovlade u doba Yenana bio je, kao i Chen Boda, zast upnički zamjenik Politbiroa. U Peking se vratio 1955. godine nakon polu-izgnanstva u Shandongu gdje je bio zapovjednik - i on je bio lošeg zdravlja. Nakon što je prov

eo istragu o aktivnostima Gaove bande, što je rezultiralo smrću glavnog organizatora , uporno je radio na svom povratku u Centar, nadzirući pojednostavljivanje jezika, premda je, kao školarac, vjerojatno mrzio promjene. Priključivši se Sekretarijatu cen tralnog komiteta, ubrzo se aktivirao na promoviranju ljevičarskih ciljeva, kao i i nformiranju Maa o planovima svog šefa Deng Xiaopinga. Postao je pokretačka snaga u p okretanju revolucije u Africi, na Bliskom istoku i u Latinskoj Americi, a kao st ručnjak za nametanje strahovlade, vratio se poslu instruktora utemeljivši šOdred za sp ecijalne zadatke" kako bi istrašio navodni pokušaj ponovnog organiziranja Gaove band e - jedini dokaz za to bila je jedna neobjavljena novela za koju se govorkalo da središnji lik u CUAP I UZMAK njoj slici sjeveroistočnom šefu; tisuće ljudi je ispitivano, a potpredsjednik Vlade je bio medu onima nad kojima se provodila čistka."1 Rođen 1898. godine, Kang se učlanio u KPK u Shanghaju 1925., a potom otišao na obuku u Moskvu, gdje je promatrao Staljinove montirane sudske procese. U venanskoj bazi , nadgledao je čistke s izrazitom nemi-losrdnošću, usavršavajući stroj za strahovladu, jašuć uokolo odjeven u košu, na crnom konju za kojim je išao pas. Opisan kao ščovjek sa srcem od kamena, koji nije znao plakati", taj kratkovidni ubojica mršavog lica s rijetki m brkovima pušio je cigaretu za cigaretom i puno pio. Također, bio je i uistinu obra zovan, vješt krasopisac, u kombinaciji sa znanjem o kineskim klasicima i marksizmu - zbog ovog drugog bio je dragocjen u napadima na Moskvu.3''' četvrti član novog kruga povjerenja, Maova supruga, imala je dug odnos moći s Kangom. Njegova zemljakinja iz Shandonga, Jiang Qing bila je glumica u Shanghaju pod ime nom Lan Ping - omiljena uloga bila joj je Nora iz Ibsenove Kuće lutaka. Njezin bra k s poznatim piscem završio je razvodom. Bila je umiješana u naprednu politiku tijek om opasnih tridesetih godina te ju je uhitila KMT-ova politička policija, a govork alo se da je spavala s onima koji su je zarobili kako bi zadobila njihovu naklon ost ili da im je prušila informacije u zamjenu za svoju slobodu. Kad je Japan napa o grad 1937. godine, otišla je u Yenan. Lijepa, blijede koše i profinjena, nije se l ako uklapala u grubu sredinu u kojoj su dominirali muškarci, niti u društvo prekalje nih šena, veteranki Dugog marša. Imala je ljubavnu vezu s jednim članom Ureda za propa gandu koji je došao iz Shanghaja. Zatim je nazočila jednom Maovom govoru, te mu uput ila nekoliko pitanja. Ubrzo nakon toga, trašeći jedne noći Predsjedavajućeg kako bi popr ičao s njim o poruci Chianga Kai-sheka, Zhou Enlai ga je zatekao na travnatoj obal i s Lan. Ona je imala 24 godine, on 45.4,1 Mao se već bio udaljio od svoje treće šene, koja je bila uz njega tijekom Dugog marša i teško ranjena u zračnom napadu nacionalista. On je započeo ljubavnu vezu s jednom drug om mladom šenom, ali Lan ju je zamijenila. Uzevši mladu bivšu glumicu pod svoje okrilj e, Kang Sheng podršao je njezinu vezu s Predsjednikom. Jedne večeri, šef policije viđen je kako svira bubnjeve, dok je ona izvodila ariju iz jedne poznate opere. Za Kan ga, ona je bila štićenica, koja bi mogla postati korisnom u smrtonosnoj igri unutrašnj e politike. Za nju, on je bio odskočna daska na putu za vrh. Ali, premda je do tada Maov seksualni apetit već bio poznat, Yenan je bio puritans ko mjesto. Revolucija nije podrazumijevala slobodnu ljubav. PIO IV. - MAOVA VLADAVINA Novo sjedinjenje naišlo je na duboko neodobravanje mnogih čelnih ljudi u bazi. Maova supruga prošla je kroz pravi pakao radi političke ideje; sada je bila odbačena zbog j edne glumačke namiguše. Istraga je rezultirala izvještajem u kojemu se iznosi sumnja d a bi Lan mogla biti agent nacionalista. Ali ona je zatrudnjela s Maom, a on je b io nepokolebljiv. Bez nje, rekao je starijim kolegama, šne mogu nastaviti s revolu

cijom". Bezizlaznost je bila takva da je za savjet upitao dobro poznatog savjetn ika za agoniju, Josifa Staljina.-" U ljeto 1938. godine, postignut je dogovor, mošda uz pomoć Kremlja, a vjerojatnije u drušenim naporima Zhoua Enlaija, Zhua Dea i Liua Sha-oqija. Između Maa i njegove šene dogovoren je razvod, a ona je otišla u Sovjetski Savez na liječnički tretman. Predsjed avajući se ošenio ljubavnicom. Ali morala je pristati da će se trideset godina dršati da lje od politike i posvetiti se samo njemu. Zbog toga je u sebi nosila skriveno n ezadovoljstvo - šZnate, u Yenanu sam upala u nevolje, jer sam nosila vojničku kapu", ogorčeno se prisjećala šezdesetih godina. šBilo mi je naređeno da je ne smijem nositi!" O na je bila Ibsenova Nora koja je čelnicima KPK-a bila trn u oku, opterećena dodatnim bremenom u svoje vrijeme zbog niza ljubakanja njenog dragog s drugim šenama.42 Do pedesetih godina par se međusobno udaljio. U sjedištu vodstva u Pekingu, Jiang Qi ng, po tom je imenu tada bila poznata, preselila je u drugi dio zgrade, prisjećajući se njihovih brojnih zajedničkih trenutaka. Dok je Mao nastavio sa svojim mimohodo m mladih djevojaka, njegova šena je postajala sve više neurotična, paranoična, tiranski raspološena - i bolesna. Otišla je u Sovjetski Savez na liječenje. Patila je od zujanj a u ušima i hipo-hondrije, šalila se na zvukove, propuh i jarko svjetlo. Mislila je da je njezine medicinske sestre pokušavaju otrovati i opeci vrućom vodom u kadi.41 Ipak, Mao je na nju počeo gledati kao na korisnog saveznika, potencijalnu figuricu na šahovskoj ploči spremnoj za napad u njegovu korist. Premda se tridesetogodišnji ve o zabrane miješanja u politiku nije izlizao, Mao joj je počeo slati dokumente kako b i ih komentirala, i pozvao je da mu pomogne na konferenciji u Lushanu 1959. godi ne, gdje je također pozvao i svoju bivšu šenu i izazvao joj novi šivčani slom. Dokazavši se, Jiang se bacila na posao na području kulture, što je oduvijek predstavljalo jedan o d vašnijih interesa njezina supruga i gdje se mogla predstaviti kao osoba s iskust vom. Imenovana načelnicom Odjela za propagandu KPK, radila je malo i nikada se nij e pojavljivala u uredu. Rastuća moć njezina mentora Kang Shenga dodatno je podupiral a njezinu poziciju. Jedno od njihovih 01 AP I UZMAK područja za suradnju bilo je ponovno ošivljavanje tradicionalnih drama koje su oboje voljeli. Ali, kako se Maov politički plan deklarirao protiv klasičnih vrijednosti, oboje su shvatili da to mošda i ne bi bio najbolji način za nastavak rada pa su odba cili tradicionalnost radi suvremenog ljevičarstva. Do sredine šezdesetih godina, Jiang je bila spremna za vašniju političku ulogu. Premda nije izazivala pretjerano poštovanje kod vodećih ljudi Kine, imala je jednu veliku prednost. Kako je Mao postajao sve više izoliran, mogla je tvrditi da govori u nje govo ime. Prikazujući sebe kao glas vode nitko joj nije mogao proturječiti, a nije s e ni moglo točno znati koliko precizno ona prenosi stavove svog supruga.'44 Odrekavši se tereta tradicionalnosti, njezin odabir kulture kao područja svog djelov anja pokazao se sretnim. Uhvativši se jednog Kengovog opašanja o tome kako novele pr ušaju dobar paravan za protupartijske ideje, Mao je odlučio da je došlo vrijeme za kam panju prilagodbe usmjerenu protiv spisatelja i umjetnika, kojima je rečeno da je n jihovo šideološko preoblikovanje" slabo. Bilo je, kako je Predsjedavajući rekao, šapsurd no da su mnogi komunisti oduševljeni promoviranjem feudalne i kapitalističke umjetno sti, ali ne i socijalističke umjetnosti". Pod vodstvom šefa Pekinga Penga Zhena utem eljena je posebna grupa koja će se baviti pitanjima iz kulture. To je bilo u skladu s Maovom idejom da kultura definira svoje društvo, a njegova s upruga gorljivo ga je podršavala u kampanji. Bio je to njezin put k ostvarivanju a utoriteta, kojega su joj uskratili starješine iz Yenana; element osvete bit će prisu tan kroz njezino upravljanje tijekom sljedećeg desetljeća, iako je kasnije ustrajava

la na tome da je jednostavno radila po suprugovim uputama - šJa sam bila pas preds jednika Maa", govorila bi. šKoga god mi je naredio da ugrizem, ja bih ga ugrizla." 45 U jesen 1965. godine, pratila je Maa tijekom jednog dugog boravka u Shanghaju njihov apartman u četvrti Francuske koncesije bio je opremljen projekcijskom salom , kako bi mogli pregledavati filmove. Posjetu je iskoristila kako bi uspostavila veze s ljevičarskim intelektualcima u gradu, spremnima krenuti u akciju na mig nj ezina supruga. Vrteći prstom, on ju je opisao kao šškorpiona".46 Jesen 1965. godine donijela je značajne preokrete posvuda u KPK-u. Komunistička part ija u Indoneziji naklonjena Pekingu, koja je brojila tri milijuna članova, promašila je pokušaj udara i izazvala krvavi protuudar vojske, što je dovelo do ustoličenja Suh artove diktature. U međuvremenu, Pakistan, saveznik Kine, nije uspio ući u rat s Ind ijom, koji bi, nadao se PIO IV. - MAOVA VLADAVINA Peking, oslabio Nevv Delhi. Kod kuće je Mao izgubio neke od najlojalnijih pobornik a medu provincijskim šefovima, što zbog razmimoilašenja nakon Velikog skoka, što zbog, k ao u slučaju šefa Shanghaja, Kea, zbog fatalne greške u liječničkoj dijagnozi. Ali do kraj a godine već je bio spreman otpočeti novu ofenzivu protiv onih koje je odlučio proglas iti neprijateljima revolucije. Na dan 10. studenog 1965. godine Yang Shangkun, predstojnik Glavnog ureda partij skog centra, koji je kontrolirao protok dokumenata Centralnom Komitetu, dobio je otkaz. Premda slušbeno nije bio objavljen nikakav razlog za sramoćenje veterana Dug og marša, prisluškivanje Predsjednikovog vlaka četiri godine ranije očito je bio jedan o d razloga. Da bi ga smijenio, Predsjedavajući je na to mjesto imenovao VVanga Dong xinga, šefa Centralnog ureda za zaštitu, kojemu je tijekom godina ukazao povjerenje. Wang je pregledavao sve posjetitelje, uključujući i Maovu suprugu. Nadzirao je i šGlu mačku drušinu za kulturni rad" koja je pribavljala Predsjednikove prijateljice/17 Mao je zatim otišao u osmomjesečni posjet Donjem i Srednjem Yang-ziju, putujući u klim atiziranom istočnonjemačkom vlaku. Put nije omeo čišćenje staje. Sljedeća šrtva bila je naiz ed malo vjerojatna meta, šef osoblja NOV-a Luo Ruiqing, bivši šef sigurnosti koji je u pravljao represijom u sustavu radnih logora. Postupanje s njim bio je rani primj er koliko je nova grupa oko Maa bila odlučna u uništavanju svojih meta i kako se smj enjivala stara garda. Godine 1959. šVisokom Luu" dodijeljen je posao u vojsci nakon čistke Peng Dehuaija. On je izgledao upravo onakav čovjek kakav je trebao Mau da osigura kontrolu nad or ušanim snagama. Ali on je razmišljao svojom glavom, poduprijevši školovanje i modernizac iju umjesto Lin Biaovog naglaska na politizaciju i gerilsko ratovanje. Luo je po kušao uvjeriti svog šefa da ublaši svoje ekstremno divljenje Predsjedavajućem, ne odobra vajući Linovo oduševljenje Maovim mislima jer je ono podcjenjivalo druge marksiste. Maova naklonost je splasnula; šLuo ne vrijedi ni košulje na svojim leđima", rekao je P redsjedavajući svom liječniku.48 Sredinom studenog 1965. godine, Luo je dodatno umrljao svoju bilješnicu za domaći ra d uspješno obranivši šefa Glavnog ureda vojnog povjerenstva, Xiaa Xiangronga, koji tak ođer nije s oduševljenjem gledao na Linovu uputu šdavanja prednosti politici". čuvši da je Xiao oslobođen optušbi da radi protiv Maa i da pripada kliki Peng Dehuaija, Lin je naredio sudu ponovno sazivanje u svrhu Xiajevog razotkrivanja i kritiziranja. šKoCrLAP ! UZMAK koš bi trebalo iskoristiti da uplaši majmuna", dodao je ministar - šmajmun" se odnosil o na Lua. Ministrova supruga, Ye Qun, otišla je posjetiti Maa u Hangzhou s dosjeom sastavljenim protiv šefa osoblja. Zadršavši se kod njega sedam sati, optušila je Lua da

ignorira njezina supruga i da šeli zauzeti njegovo mjesto. Sljedećih dana Mao je us trajavao na tome da su oni, koji ne stavljaju politiku na prvo mjesto, krivi za revizionizam i šoportunizam". Optušio je Lua da Lina tretira kao neprijatelja, da je karijeristički diktator, i daje neprestano ,,u kontaktu s ljudima koji se upuštaju u zavjere". Sastanak Politbiroa u proširenom sastavu organiziran je u Shanghaju kao bi se Luu sudilo u njegovoj odsutnosti - on je bio na putu u jugozapadnoj Kini. Dosje optušb i nije ostavio dubok utisak niti na Liua Shaoqija niti na Denga Xiaopinga. šef Gla vnog ureda, Xiao, pozvan je iz Pekinga i na njega je vršen pritisak da optuši svog šef a; kada je odbio to učiniti poslan je u interni egzil na sjeverozapad, gdje mu je uskraćena sloboda i gdje je podvrgnut istragama za šozbiljne greške". Kako nisu mogli učiniti nešto kako bi slučaj dršao vodu, Mao i Lin pozvali su Lua u Yunn an. Zhou i Deng pokazali su mu dosje. Kada je Luo počeo poricati optušbe, premijer g a je prekinuo. Ali sud ga još uvijek nije osudio i razišao se bez zaključka. Pokazavši k oliko je napet, Mao je uzeo deset puta veću dozu tableta za spavanje nego što je uob ičajeno. Luo je odletio natrag u Peking, dok je Mao otišao u posjet Nanchan-gu, metropoli J iangxija, gdje je proslavio svoj sedamdeset i drugi rođendan popivši malo vina i proše tavši se uz rijeku. Iako je bio vjetrovit dan, Predsjedavajući je otkopčao košulju, zara divši tako gadnu prehladu koja se pretvorila u bronhitis. Usprkos tome što je puno k ašljao i imao vrućicu, odbio je otići lokalnim liječnicima. Doktor Li, koji je bio na po slu u ruralnim područjima, stigao je i izliječio svog pacijenta antibioticima. Kao p okazatelj njegove rastuće paranoje, Mao mu je rekao da je gostinjska kuća otrovana. Konačno, Luo se slomio pod pritiskom ponudivši ostavku i trašenu samokritiku, iako je poricao daje ikada htio zauzeti Linovo mjesto. Tijekom ošujka i u prvom dijelu tra vnja bio je izvrgnut šborbenim sjednicama" na kojima ga je znalo harangirati čak i d evedeset i pet ljudi. To je organizirala šmala grupa" utemeljena kako bi vodila sl učaj, a u nju su - usprkos ranijim sumnjama - bili uključeni i Zhou i Deng. Kako bi im uzmakao, Loli je skočio kroz prozor na trećem katu; slomio je noge ali je prešivio. Njegov pokušaj suicida prihvaćen je kao dokaz krivnje. Deng se smijao toj OlO IV. - MAOVA VLADAVINA Peking, oslabio New Delhi. Kod kuće je Mao izgubio neke od najlojalnijih pobornika medu provincijskim šefovima, što zbog razmimoilašenja nakon Velikog skoka, što zbog, ka o u slučaju šefa Shanghaja, Kea, zbog fatalne greške u liječničkoj dijagnozi. Ali do kraja godine već je bio spreman otpočeti novu ofenzivu protiv onih koje je odlučio proglasi ti neprijateljima revolucije. Na dan 10. studenog 1965. godine Yang Shangkun, predstojnik Glavnog ureda partij skog centra, koji je kontrolirao protok dokumenata Centralnom Komitetu, dobio je otkaz. Premda slušbeno nije bio objavljen nikakav razlog za sramoćenje veterana Dug og marša, prisluškivanje Predsjednikovog vlaka četiri godine ranije očito je bio jedan o d razloga. Da bi ga smijenio, Predsjedavajući je na to mjesto imenovao VVanga Dong xinga, šefa Centralnog ureda za zaštitu, kojemu je tijekom godina ukazao povjerenje. VVang je pregledavao sve posjetitelje, uključujući i Maovu suprugu. Nadzirao je i šGl umačku drušinu za kulturni rad" koja je pribavljala Predsjednikove prijateljice.4, Mao je zatim otišao u osmomjesečni posjet Donjem i Srednjem Yang-ziju, putujući u klim atiziranom istočnonjemačkom vlaku. Put nije omeo čišćenje staje. Sljedeća šrtva bila je naiz ed malo vjerojatna meta, šef osoblja NOV-a Luo Ruiqing, bivši šef sigurnosti koji je u pravljao represijom u sustavu radnih logora. Postupanje s njim bio je rani primj er koliko je nova grupa oko Maa bila odlučna u uništavanju svojih meta i kako se smj enjivala stara garda.

Godine 1959. šVisokom Luu" dodijeljen je posao u vojsci nakon čistke Peng Dehuaija. On je izgledao upravo onakav čovjek kakav je trebao Mau da osigura kontrolu nad or ušanim snagama. Ali on je razmišljao svojom glavom, poduprijevši školovanje i modernizac iju umjesto Lin Biaovog naglaska na politizaciju i gerilsko ratovanje. Luo je po kušao uvjeriti svog šefa da ublaši svoje ekstremno divljenje Predsjedavajućem, ne odobra vajući Linovo oduševljenje Maovim mislima jer je ono podcjenjivalo druge marksiste. Maova naklonost je splasnula; šLuo ne vrijedi ni košulje na svojim leđima", rekao je P redsjedavajući svom liječniku.48 Sredinom studenog 1965. godine, Luo je dodatno umrljao svoju bilješnicu za domaći ra d uspješno obranivši šefa Glavnog ureda vojnog povjerenstva, Xiaa Xiangronga, koji tak ođer nije s oduševljenjem gledao na Linovu uputu šdavanja prednosti politici". čuvši da je Xiao oslobođen optušbi da radi protiv Maa i da pripada kliki Peng Dehuaija, Lin je naredio sudu ponovno sazivanje u svrhu Xiajevog razotkrivanja i kritiziranja. šKoC,LAP i LlZMAK koš bi trebalo iskoristiti da uplaši majmuna", dodao je ministar - šmajmun" se odnosil o na Lua. Ministrova supruga, Ye Qun, otišla je posjetiti Maa u Hangzhou s dosjeom sastavljenim protiv šefa osoblja. Zadršavši se kod njega sedam sati, optušila je Lua da ignorira njezina supruga i da šeli zauzeti njegovo mjesto. Sljedećih dana Mao je us trajavao na tome da su oni, koji ne stavljaju politiku na prvo mjesto, krivi za revizionizam i šoportunizam". Optušio je Lua da Lma tretira kao neprijatelja, da je karijeristički diktator, i daje neprestano ,,u kontaktu s ljudima koji se upuštaju u zavjere". Sastanak Politbiroa u proširenom sastavu organiziran je u Shanghaju kao bi se Luu sudilo u njegovoj odsutnosti - on je bio na putu u jugozapadnoj Kini. Dosje optušb i nije ostavio dubok utisak niti na Liua Shaoqija niti na Denga Xiaopinga. šef Gla vnog ureda, Xiao, pozvan je iz Pekinga i na njega je vršen pritisak da optuši svog šef a; kada je odbio to učiniti poslan je u interni egzil na sjeverozapad, gdje mu je uskraćena sloboda i gdje je podvrgnut istragama za šozbiljne greške". Kako nisu mogli učiniti nešto kako bi slučaj dršao vodu, Mao i Lin pozvali su Lua u Yunn an. Zhou i Deng pokazali su mu dosje. Kada je Luo počeo poricati optušbe, premijer g a je prekinuo. Ali sud ga još uvijek nije osudio i razišao se bez zaključka. Pokazavši k oliko je napet, Mao je uzeo deset puta veću dozu tableta za spavanje nego što je uob ičajeno. Luo je odletio natrag u Peking, dok je Mao otišao u posjet Nanchan-gu, metropoli J iangxija, gdje je proslavio svoj sedamdeset i drugi rođendan popivši malo vina i proše tavši se uz rijeku. Iako je bio vjetrovit dan, Predsjedavajući je otkopčao košulju, zara divši tako gadnu prehladu koja se pretvorila u bronhitis. Usprkos tome što je puno k ašljao i imao vrućicu, odbio je otići lokalnim liječnicima. Doktor Li, koji je bio na po slu u ruralnim područjima, stigao je i izliječio svog pacijenta antibioticima. Kao p okazatelj njegove rastuće paranoje, Mao mu je rekao da je gostinjska kuća otrovana. Konačno, Luo se slomio pod pritiskom ponudivši ostavku i trašenu samokritiku, iako je poricao da je ikada htio zauzeti Linovo mjesto. Tijekom ošujka i u prvom dijelu tr avnja bio je izvrgnut šborbenim sjednicama" na kojima ga je znalo harangirati čak i devedeset i pet ljudi. To je organizirala šmala grupa" utemeljena kako bi vodila s lučaj, a u nju su - usprkos ranijim sumnjama - bili uključeni i Zhou i Deng. Kako bi im uzmakao, Lou je skočio kroz prozor na trećem katu; slomio je noge ali je prešivio. Njegov pokušaj suicida prihvaćen je kao dokaz krivnje. Deng se smijao toj PIO IV. ¦ MAOVA VLAPAVINA epizodi, opisavši kako je Luo šskočio poput kakve skakačice na atletskim igrama i da je sličio sladoledu na štapiću". šKako patetično", komentirao je Mao.

Nakon Lua, sljedeća meta bio je šef Pekinga Peng Zhen, moćna figura, i politički i osobn o, sa svojom krupnom, visokom pojavom, zaobljenim čelom i upečatljivom bojom puti. Učl anio se u Partiju 1923., kada je imao dvadeset i jednu godinu, a postao je članom Centralnog komiteta i Politbiroa, sekretar KPK-a i gradonačelnik glavnog grada. Ka o šef male grupe visokopozicioniranih ljudi bio je i ministar kulture. Njegova čvrst a kontrola glavnoga grada za Maove planove predstavljala je zapreku koju je treb alo ukloniti. Problem oko kojega se vodila bitka bio je, na prvi pogled, i sporedan i ironičan. Ali bio je pomno odabran i moše poslušiti za analizu načina na koji je Mao radio, neum orno progoneći svoju metu iza oblaka izgovora i neskrivenog huškačkog angaširanja, koris teći se drugima kako bi ostvario svoje ciljeve da bi kasnije rekao kako se morao s lošiti s većinom i porekao odgovornost ako bi stvari pošle krivim smjerom. Godine 1959., kao dio njegovih kratkovječnih trenutaka podupiranja nečeg drukčijeg, Ma o je hvalio Haija Juija, jednog dušnosnika iz doba Ming dinastije, koji se usproti vio caru i bio otpušten zbog problema koje je pravio. VVu Han, voda Kineske demokr atske lige i dogradonačelnik Pekinga, dobio je potporu da napiše kazališni komad na tu tematiku. A onda se dogodila afera s Pengom Dehuaijem i Predsjedavajući je odlučio da je taj komad subverzivni napad na njegovo vlastito provođenje vlasti. Tada je J iang Qing odlučila da će taj kazališni komad biti vrh koplja za njezin prvi veliki nap ad; to je odgovaralo Mau jer je pozicija Wua Hana u glavnom gradu značila da se ka zališni komad moše povezati s njegovim šefom, Pengom Zhenom. Jiang se obratila ljevičarima u Shanghaju, koje je predvodio šestoki četrdeset devetog odišnji slušbenik u propagandi s naočalama, Zhang Chunqi-ao. Jedan debeli trideset pet ogodišnji pisac, Yao Wenyuan, s velikom, ćelavom glavom poput lubenice, pozvan je da skicira napad na predstavu. Nakon što su ga Predsjedavajući i njegova šena uputili što i kako treba napraviti, članak je objavljen u dva šangajska lista sredinom studenog 1965. U članku su bile iznijete optušbe da kazališni komad širi otrov baveći se ruralnom p roblematikom na takav način kao da potiče privatna poduzeća i kapitalizam, stoga šako se mi toga ne riješimo, narodnim tešnjama bit će nanesena šteta". ćUAP I UZMAK članak je preuzelo šest šurnala KPK-a na istočnoj obali, ali Peng je naredio Narodnom dn evniku i ostalim novinskim izdanjima u glavnom gradu da ga ne objavljuju. Smekšao se kada ga je Zhou nazvao telefonom i rekao mu za Maovu ulogu u svemu tome, ali on je odbio okrenuti leda Wuu - Narodni dnevnik objavio je urednički osvrt u prilo g šslobodi kritike kao i slobodi odgovora na kritiku". Sve zabune pripisane su pov ijesnim greškama, a ne političkim motivima. U pokušaju zaobilašenja čitave stvari, Pengovi ljudi ustrajavali su na tome da se radi o čisto akademskoj stvari. Oprez i rezerviranost nastavili su se do veljače kada su Peng i članove male grupe k ulturnjaka otišli u posjet Mau u VVuhanu s izvješćem koje je podupiralo njihovu tvrdnj u da su problemi vezani za kazališni komad bili akademske a ne političke prirode, i naglasili kako je vašno štrašiti istinu u činjenicama, i smatrati da su pred istinom svi jednaki". Mao je brzo uzvratio ocijenivši dobrim članak koji je napao kazališni komad ; a šelio je znati je li autor kazališnog komada šuistinu protiv Partije, anti-socijal ist". Kang Sheng, koji je bio član Pengove grupice, ipak se ubacio nazvavši kazališni komad šotrovnim korovom".49 Izgledalo je kao da će Mao donijeti konačan zaključak na temelju sagledavanja situacij e, u svom stilu šStotinu cvjetova": šNaravno, ukoliko postoje različita mišljenja, treba ih iznijeti. Svi biste trebali slobodno govoriti. Neka se različita mišljenja iznes u ovdje." Nije mu bilo potrebno pogledati izvješće grupe iz Pekinga - šVi to riješite", dodao je.

Peng je zaključio kako je ovim dobio zeleno svjetlo. On i njegova grupa krenuli su obići knjišare antikvarijate. Zaustavivši se u Shanghaju na putu kući, rekao je kolegam a da ima Maovu podršku. Ali voda je samo kupovao vrijeme. šReakcionari neće pasti dok im se ne zada snašan udarac", rekao je doktoru Liju. Put na koji je Peng otišao u Sichuan, kako bi se sreo sa svojim imenjakom Pengom D ehuaijem, mogao je samo pobuditi daljnje sumnje u Predsjednikovoj glavi - iako j e ideja da su tamo razgovarali o vojnom udaru malo vjerojatna, obzirom da nitko od njih nije zapovijedao bilo kakvim trupama, a Peng Zhen je mislio kako je pobi jedio po pitanju kazališnog komada. Ali Jiang Qing se zagrijavala za novu akciju našavši se s Linom Bia-om, koji joj je povjerio nadlešnost nad raznim umjetničkim i kulturnim aktivnostima u NOV-u. Dr. Li primijetio je da radi s nekim novim samopouzdanjem, lišena svoje hipohondrije, kor ačajući šustro, nije više patila od glavobolje niti su joj smetala jarka svjetla, zvukov i, propuh ili zujanje PIO IV. - MAOVA VlAPAVINA u ušima. Njezin suprug, međutim, pokazivao je napetost tijekom krize s Luom Ruiqingo m; imao je još većih problema sa spavanjem nego inače, ponekad bi ostao budan 24 sata u komadu, a izgubio je i apetit.5" Tijekom ošujka Jiang Qing primala je svoje ljevičarske suradnike u Shanghaju u nizu privatnih sastanaka. Mao je stigao sredinom mjeseca, diskutirajući sa svojom šenom i Kangom Shengom, te pokrećući nove denuncijacije šburšoaskih intelektualaca". Penga Zhen a nazvao je šglavnim sumnjivcem". Na sjednici Politbiroa u Hangzhouu, kojoj je naz oćio šef Pekinga, Mao je napao pisca kazališnog komada VVua Hana, rekavši da nije ništa bo lji od članova Kuomintanga, te da je Narodni dnevnik samo trideset posto marksističk i orijentiran. Mladim Ijevičarskim intelektualcima moraju se predati njihove glave , rekao je. Iznio je optušbe da se Pekingom upravlja kao s neovisnim carstvom. Atm osfera je, prisjeća se dr. Li, bila šizrazito napeta".5' Opomene koje je Jiang Qing iznijela na svojoj funkciji u NOV-u objavljene su kak o bi upozorile na šdiktaturu mračnih antipartijskih i antiso-cijalističkih redova dija metralno suprotnih misli Predsjedavajućeg Maa". šPodručje knjiševnosti i većina profesora postavili su se kao sile tame pokušavajući dominirati našom politikom", redale su se o ptušbe. Kao rezultat toga, pojavila se očajnička potreba za šsocijalističkom kulturnom rev olucijom". Dnevne novine Oslobodilačke vojske, koje su objavljivale izvatke iz opo mena Jiang Qing vojnim zapovjednicima, proklamirale su da šsocijalistička kulturna r evolucija zahtijeva destrukciju kao i kreativnost. Bez temeljitog uništavanja ne m oše biti nikakvog pravog stvaranja".52 Kang Sheng rekao je Pengu i Zhouu kako je Mao optušio vodstvo Pekinga da štiti loše lj ude. To je bilo dovoljno da se premijer svrsta uz Predsjednika, a Peng ponudi re viziju izvještaja njegove grupe iz veljače. Bilo je prekasno. Sjednica partijskog se kretarijata u travnju, pod predsjedanjem Denga Xiaopinga, osudila je Penga za su protstavljanje Predsjedniku i njegovoj misli. Na prijedlog Zhoua i Denga, dokume nt iz veljače je poništen, Pengova mala grupa raspuštena, a utemeljeno je novo tijelo koje će skicirati šDokument kulturne revolucije". Pritisak za napad izvršio je osobno Mao na sjednici Politbiroa u Hangzhouu, kojoj je nazočio Peng - Predsjedavajući je odbio njegov zahtjev za dvadesetominutnim priva tnim razgovorom prije sjednice. Liu Shaoqi nije bio prisutan zbog putovanja po g lavnim gradovima Azije, ali, po povratku, Predsjedavajući mu je rekao da je on iza bran za izricanje presude dugogodišnjem kolegi i navodnim suučesnicima u konspiracij i. Bili su osuđeni na C'rl AP I UZMAK

zatvor ili kućni pritvor ali, ponovno, Mao se suzdršao od donošenja smrtnih presuda na koje je svoje šrtve u sličnim situacijama osuđivao Staljin u svojim montiranim proces ima - uspio je provući se s ovom parodijom i bio je dovoljno pametan da ne ide dal je od toga. Sljedeći se na nišanu našao šef Odjela propagande Lu Dingvi, od kojega je zatrašeno da pon udi samokritiku. Kad su članovi Politbiroa stigli na sastanak kako bi razmotrili s lučaj, na svojim sjedalicama našli su bizarno slušbeno pismo. Ono je nastalo od anonimnih pisama koja su bila poslana Lin Biaovoj šeni, Ye Qun, optušujući je da je u Yenanu spavala sa svima, uključujući i aferu s piscem VVangom Shiv veijem, koji je kasnije pogubljen. Maršal je, optušivalo je pismo, bio rogonja; djec a mošda nisu bila njegova. Ye je otkrila da je autor pisama bila Yan VVeibing, sup ruga Lua Dingvija. Yan je uhapšena kao kontrarevolucionarka - njezin suprug bio je suspendiran tijekom istrage. Kada je ponovno pozvan u Peking, bio je optušen za p odmetanje kampanje zajedno sa svojom šenom protiv Ye i Lina. Kada su pogledali na svoje sjedalice 20. svibnja, članovi Politbiroa na njima su n ašli poruku napisanu Linovim rukopisom i s njegovim potpisom. U njoj je pisalo: šPot vrđujem da (1) je Ye bila netaknuta djevica kada smo se vjenčali i da je od tada ost ala potpuno vjerna; (2) Ye Qun i Wang Shiwei nikada nisu bili ljubavnici; (3) La ohu i Doudou [Linova djeca] su moja djeca; i (4) kontrarevolucionarna pisma Yan VVeibing sadrše isključivo tračeve." Lu je porekao da zna išta o pismima svoje supruge. Ali nije si mogao pomoći i kada g a je Lin upitao kako je to moguće odgovorio je: šZar nema priličan broj muševa koji zais ta ne znaju što im šene smjeraju činiti?" Lin je zaprijetio da će ga ubiti na licu mjest a. Godinama kasnije, jedan pijani pripadnik osiguranja rekao je zapadnom novinar u da je svoju poruku Lin završio rečenicom šPredsjedavajući moše posvjedočiti da je Ye Qun ila nevina [u Yenanu]." 22. Demoni i čudovišta Mao je na kulturnu revoluciju, koja je počela u rano ljeto 1966. godine, gledao ka o na šnajveću revolucionarnu transformaciju društva, bez presedana u povijesti čovječanstv a". šMoji sunarodnjaci čeznu za još jednim proljećem", napisao je u jednoj pjesmi. Za Pr edsjedavajućeg, stara Kina postojala je unutar kulturnih okvira. Zato će nova Kina i skovati svoju vlastitu kulturu, načine razmišljanja i moduse ponašanja. ščetiri zastarjele stvari" - stare misli, stara kultura, stari običaji, stare navike - trebalo je po mesti. Masovne pokrete, poput Taipinga i Boksera - šmalih vragova" mladosti, kako ih je Mao nazivao, trebalo je ponovno prizvati kako bi šuz-, drmali utvrdu" kao pj ešaci u borbi protiv kraljeva i kraljica establišmenta. Psihološka biografija Predsjed avajućeg sugerirala je daje i on, poput mnogih vladara u prošlosti, trašio besmrtnost identificirajući se sa simbolima koji bi šivjeli nakon njega. Petnćst godina kasnij e, rezolucija Centralnog Komiteta opisala je ono stoje uslijedilo kao šnajozbiljni ja prepreka i nateši gubitci koje je pretrpjela Partija, dršava i narod od utemeljen ja Narodne Republike".1 Maov kult ličnosti bio je u jezgri pokreta. Mala crvena knjišica njegovih misli post ala je nacionalnom Biblijom, koju su nosili prvenstveno studenti koji su je citi rali kako bi prekorili sumnjive protivnike i nagnali ljude da slijede Maov nauk. Kao i nekada učenja Konfucija, vjerovalo se da izreke Velikog Kormilara osigurava ju sveobuhvatni sustav uvjerenja i sadrše sve od ispravljanja pogrešnih ideja (ščak i ak o postignemo divovske uspjehe u našem radu, ne postoji niti jedan razlog da bismo se osjećali umišljeno i arogantno."), preko rata i mira (šRat je posljedica politike." ) do slušenja narodu (šTrebali bismo biti skromni i suzdršani, čuvati se arogancije i dr

skosti, i slušiti srcu i duši kineskog naroda."). Ogromni portreti vode pojavljivali su se svugdje, Maovi simboli bili su sveprisu tni. Vođa je, u vlastitoj glavi i u glavama mnogih njegovih ljudi postao junak koj i je stajao uz bok velikanima kineske mitologije i legendi, daleko preko svih no rmalnih ljudskih granica. Bio je istovremeno i vlaPIO IV. - MAOVA VI APAVINA dar čije su naredbe imale bošansku moć, i Kralj majmuna iz klasika Put na zapad, slobo doumni genijalac koji unosi špomutnju u raj" spašavajući svog gospodara - u ovom slučaju to se odnosi na Kinu. Dršavi, jednom je napisao, trebaju ljudi koji su šgrubi i pro sti" - oni će sada doći na mjesta institucionalnih organa Partije i dršave. Tako je novi pokret direktno podsjećao na njegovu proslavljenu opservaciju u Hunan u iz dvadesetih godina, da revolucija šnije isto što i pozvati nekoga na večeru, ili n apisati esej, ili naslikati sliku, ili okititi se cvijetom... revolucija je usta nak, čin nasilja u kojemu jedna klasa svrgava drugu... kako bi se ispravile greške n eophodno je prekoračiti određene granice". Manje od dvadeset godina nakon što je doveo KPK na vlast, Kralju majmuna dojadilo je biti vladarom i šelio je otvoriti vrata najvećoj mogućoj erupciji gorljivosti koju je mogao sakupiti, ne hajući za status onih koji će joj se naći na putu.2 Od početka je retorika mladih udarnih trupa bila još osvetljivija i ekstremnija nego prethodne kampanje. šZatući do krvi svakoga tko radi protiv misli Mao Zedonga", pri općavao je jedan rani plakat. Nitko nije smio biti siguran. Obzirom da je Mao bio šc rveno sunce u našim srcima", štkogod se usudi suprotstaviti mu se bit će progonjen, pr onađen i uništen", proklamirao je Narodni dnevnik. šBez obzira tko su, čijom zastavom mašu i na kako visokom pološaju bili."' Pod Maovim nadzorom, Centralna Grupacija za Kulturnu revoluciju (CGKR) preuzelo je ovlasti, na čelu s Chen Bodom i članovima Kang Sh-engom i Jiang Qing i njihovim r adikalnim suradnicima. Smjestivši se u sedam vila u glavnom gradu, u kompleksu Dio vutai, grupa je bila loše organizirana. Kang Sheng, koji je agente koristio za huška nje i usmjeravanje militanata, stalno se svađao s Chen Bodom, dok je Maova šena, usp rkos svom autoritativnom načinu ponašanja, često pokazivala nesigurnost. Ono što ih je s ve zajedno povezivalo bile su njihove ambicije, njihova mršnja prema partijskom es tablišmentu i dodvoravanje Predsjedavajućem.4 Iako je većina starijih partijskih ličnosti isključena, Zhou Enlai dobio je vašnu ulogu u CGKR-u, unoseći nekakav red. Ponovno je pokazao proračunatu fleksibilnost kako bi osigurao svoj opstanak. Njegova upletenost bila je u velikom kontrastu s urbanom predodšbom kakvu su o njemu imali posvuda. Sjedne strane, istina je, napravio je popis ljudi koje kulturna revolucija ne smije napasti, ali, kao što je slučaj sa svi m takvim popisima, na one koji se nisu našli na njemu bila je otvorena sezona lova . Niti Liu Shaoqi niti Deng Xiaoping nisu shvatili razmjere nadolazeće prijetnje. 01 MONI I čUDOVIšTA Kako bi pokrenuo stvari na sveučilištima, Kang Sheng poslao je svoju suprugu, koja j e bila šef njegovog odjela, da se nade s Nie Yuanzi, koja je bila na funkciji part ijskog sekretara u filozofskom odjelu Sveučilišta u Pekingu (Beida). 45-godišnja veter anka iz Yenana bila je udata za dušnosnika disciplinske inspekcije Centralnog Komi teta. četrdeset godina kasnije ona se prisjeća, švjerovali smo da je Partija divna, sj ajna i ispravna. Išli biste gdjegod vas je uputila."5 Nie je bila vrlo kritična glede Lua Pinga, šefa sveučilišta, zbog njegovog navodnog konz ervatizma. Bez obzira na ideologiju, ona je imala razloga biti nezadovoljna jer je trebala biti premještena u malu sveučilišnu ispostavu izvan grada. Ostali ljevičari i z njezina odjela također su se spremali napasti Lua. Zidni plakat s velikim znakov

ima, kojega su potpisali, podignut je u Beidi na mjestu na kojem su se deset god ina ranije pojavili plakati Stotinu cvjetova. Plakat je optušivao Lua i još dvojicu starijih funkcionara za neuspjeh u implementaciji Maovih naredbi. Studenti i učite lji, pisalo je, trebali bi eliminirati sve demone i čudovišta, i sve kontrarevolucio narne revizioniste Hruščovljevog tipa te provesti revoluciju do kraja". //Nie je 200 6. godine još uvijek bila šiva i pisala je knjigu o svojim iskustvima. Prema New Yor k Timesu, posjetitelje je dočekivala s jarko crvenom posjetnicom na kojoj je bila njezina slika i neprestano primala pozive na svoj mobitel tijekom intervjua povo dom četrdesete obljetnice kulturne revolucije (NYT, lO.lipnja 2006). Op.aJt Studenti su se skupljali u grupice kako bi vidjeli Nie i njezine ljevičarske drugo ve, te kako bi pročitali plakate. Odršavani su skupovi radi ostvarivanja cilja, s go rljivim skandiranjima, bučnim činelama i udarcima bubnjeva. Kako se poruka širila, pla kati s velikim slovima pojavljivali su se posvuda, neki su branili Lua, a većina g a je napadala. Na Cjinghui, drugom sveučilištu u Pekingu, pojavilo se 65.000 plakata . Procjenjuje se da se u Shanghaju 2,7 milijuna ljudi priključilo pokretu napravivši 88.000 plakata. U Xi'anu, studenti su prekrili zidove Sveučilišta za transport i ko munikacije optušbama partijskog Komiteta - jedna djevojka koja je ispisivala 20 pl akata dnevno počinila je suicid pod stresom. Iznenada, studenti su slobodno mogli napadati autoritete dok su, kako je zabilješio Liu Sahoqi, snage sigurnosti stajal e po strani i puštale ih da rade što šele.7 Srednjoškolski učenici, koji su čavrljali u parku Pekinga, smislili su kolektivno ime za aktiviste - Crvena garda. Kako su se nemiri širili fakultetima i školama diljem K ine, vlast i Partija ukinuli su svu nastavu. To je učinilo 103 milijuna učenika osno vnih škola, 13 milijuna srednjoškolaca i pola milijuna studenata slobodnima da se pr iključe borbi. OlO IV. - MAOVA VLADAVINA Ne shvaćajući što se događa, i ponovno prošivljavajući slušbenu verziju Stotinu cvjetova, mi star visokog obrazovanja pomislio je da bi ova epizoda mogla biti korisna u izma mljivanju destruktivnih studenata ekstremista iz njihovih jazbina. Ali Mao, koji je bio u svojoj vili u Hangzhouu, odredio je pravac podršavši plakate s velikim slo vima od strane Nie i njezinih ljevičarskih suradnika; nošena na ramenima radikalnih studenata u Beidi, trijumfalno je klicala šPredsjedavajući Mao je rekao da sam ja pr va crvena zastava - stoga svatko tko se suprotstavi meni suprotstavlja se Predsj edavajućem Mau."8 Vođa je naredio da se njegova izjava podrške objavi u svim novinama i razglasi dilje m zemlje. To je bio, dodao je, početak Pekinške komune, koja će biti još vašnija od Pariške komune 1871. godine. Liu Shaoqi o potezu Predsjedavajućeg doznao je tek kad mu je Kang Sheng telefonirao.v Usprkos Predsjednikovoj izjavi, Liu i Deng optušili su ljevičarsku plimu daje kontra revolucionarna. Naredili su suspenziju ogranaka Komunističke lige mladih na sveučilišt ima, jer su ih radikali kompromitirali - to je stvorilo vakuum prema u koji su u pali izvorni komiteti Kulturne revolucije. Radni timovi poslani su kako bi zavel i red; jednog od njih, koji je otišao u OJnghuu, predvodila je Liuova supruga.1" Timovi su se koristili metodama čvrste ruke, raspuštajući aktiviste i ograničivši snabdije vanje papira i tinte kako bi smanjili priliv plakata. Ali pobunjenici su ih uspj eli prikazati kao šcrne gangstere" koje treba izbaciti iz sveučilišnih dvorišta. Pokazavši kako malo razumiju s čime imaju posla, partijski vode postavili su Chen Bodu na m jesto zapovjednika jednog tima koji je trebao osigurati red u Narodnom dnevniku: uvodni članak novina promptno je objavio hvalospjev o izvornom plakatu na Beidi p od naslovom šPometimo sve nakaze i čudovišta"."

Liu je odletio za Hangzhou kako bi naveo Predsjedavajućeg da se vrati u Peking. Ma o je to izbjegavao, a 18. lipnja studenti Beide intenzivirali su svoje akcije. O ponašajući taktike za koje je Predsjedavajući opisao da su ih seljaci koristili protiv zemljoposjednika u Hunanu 1927. godine, ugrabili su šefa sveučilišta i grupu njegovih kolega //Različiti izvori govore o brojci od 40 do 60 drugih učitelja. Op.a.ll i na glave im stavili pogrdne kape ili košare za papirne otpatke. Učitelje su natjerali da kleče na koljenima dok su ih udarali šakama i nogama, u lica su im prosipali tint u, trgali odjeću, čupali kosu i vezivali ruke. S plakatima pričvršćenim za njihova tijela prisilili su ih da paradiraju uokolo kako bi ih osramotili. šPrivilegije nitkova k oji su desetljećima upravljali Beidom nestaju poput otpalih cvjetova koje Dl MONI I čUDOVIšTA odnosi rijeka", izjavio je jedan kolega Nie Yunanzi. šCrveni teror širi se sveučilišnim kompleksom dok se crna banda trese od straha, a revolucionarne učitelje i studente preplavilo je zadovoljstvo."12 Radni tim Beide, koji je bio zauzet negdje drugdje kada se dogodio incident, poj avio se s velikim zakašnjenjem kako bi prekinuo nemirne i oslobodio učitelje. Njihov izvještaj opisao je incident kao izljev adolescentskog huliganstva; navedeno je d a je jedan student šeste godine, član KPK-a, strgao odječu jedne nastavnice kako bi je dirao po grudima i području genitalija. Liu Shaoqi odobrio je izvještaj i proslijed io ga uokolo kao naputak za postupanje u takvim nemirima. Ali Mao je naredio da se izvještaj povuče, a Tao Zhu, koji je postao šef propagande i zamijenio Peng Zhena u Sekretarijatu Centralnog komiteta, privatno je rekao studentima da je napad bio šsjajna stvar". Najednom drugom sastanku, Chen Boda i Kang Sheng rekli su timovim a da se moraju povući ako im se iz mase bude dovikivalo da odu. Zadovoljan jer je ostavio vodu da ključa i jer je bio detaljno informiran kroz dot ok povjerljivih novinskih izvještaja, Mao je otišao u svoje rodno selo Shaoshan u Hu nanu, uselivši se u vilu izgrađenu za njega na mjestu koje se zove Dishuijeva špilja. Vila je bila sagrađena u stilu teškog betona i stakla kakvog je volio, pokraj terena za obiteljsko groblje, a u blizini je bilo i spremište vode u kojemu je mogao pli vati. S tog mjesta je pokušaj stavljanja Crvene garde pod kontrolu proglasio greškom . Dishuijeva špilja nije imala klimatizaciju, a jedini električni ventilator bio je ne učinkovit, pa se Maova ekipa preselila u VVunan gdje je Predsjedavajući otišao na pliv anje u Yangziju, o kojemu se puno pisalo u novinama; neki izvještaji navode da je preplivao 15 kilometara za 65 minuta, četiri puta brše od svjetskog rekorda. U stvar nosti je većinu vremena provodio plutajući na leđima, sa trbuhom u zraku. Nije vašno, si mbolika je bila očita. Sa sedamdeset i tri godine Predsjedavajući je još uvijek imao šiv otne energije za promjene i obnavljanje. Mediji su slali ushićene izvještaje. Na dan 8. srpnja, Predsjedavajući je pisao Jiang Qing rekavši da će napraviti šveliki nered po d nebom". šVeliki kaos dovest će do velikog reda", dodao je. šDemoni i čidovišta sami će izm igoljiti vani."1'1 U Pekingu, Liu je priznao greške, ali je naglasio da Mao nije sasvim pojasnio što no va revolucija znači. Izgleda da je čovjek broj dva pridobio velike simpatije ostalih članova vodstva, zbunjenih onim što se događalo. Ali, oni su bili prisiljeni povući se kada se Mao vratio u glavni grad sredinom srpnja, konzultirajući se odmah s Chen B odom i Kang Shengom, ali odbijajući primiti Liua. OlO IV. - MAOVA VlAPAVINA Predsjedavajući je bio u sjajnoj formi kada je nazočio sjednici vodstva nakon svog p ovratka. Pokušaj da se zavede red rezultirao je činom represije, terora i diktature, rekao je. Ponavljajući izraze svoie osude, trašio je šdemone i čudovišta" u prostoriji. što

se tiče napora radnih timova, šsva ta ograničavanja moraju se smrviti u prah... ne sm ijemo ograničavati mase". Maove riječi bile su odaslane diljem zemlje. Na dan 24. srpnja naredio je timovima da se povuku; nitko mu nije proturječio. Od tada ie šivot obrazovnog ustrojstva bio prepušten šmasovnim organizacijama kulturne revolucije" koje su birali učitelji i stu denti. Liuova kćer prisjeća se da nikad svog oca nije vidjela tako uznemirenog. Sazvan je sastanak 10.000 studenata i učitelja u Velikom domu naroda kako bi se čula odluka. S govornice je Liu ponudio još samokritike; nije znao da ga je Mao slušao i za zastora. Kada je Liu priznao da se stari revolucionari poput njega suočavaju s novim problemima, voda je zafrknuo; šTočnije bi bilo stari kontrarevolucionari!" Nakon govora Zhou Enlaija, Mao se iznenada popeo za govornicu. Slušatelji su gromo glasno klicali u znak odobravanja, dok je on hodao na-prijed-natrag, sporo mašući ru kama ali nastavivši šutjeti, s ravnodušnim izrazom lica. Zatim se vratio u svoju sobu u Velikom domu naroda, a premijer je pošao za njim poput vjernog psa. Cijelo vrije me nije ni pogledao Liua i Denga. Sljedećeg dana, Crvenoj gardi je rekao da se slaše s njihovim stavom kako je pobuna protiv reakcionara opravdana.14 Nastavljajući s pritiskom, Mao je 1. kolovoza sazvao plenum Centralnog Komiteta. P odastro je dokument poznat kao šesnćst točaka, koji poziva na veliku revoluciju koj a će dotaknuti ljudske duše. To je učinilo jasnim narav Maovog pohoda kroz izjavu, šglav na meta sadašnjeg pokreta su oni unutar Partije na visokim pološajima koji su krenul i putem kapitalizma." Metode Crvene garde su odobrene - šNe bojte se nereda", nala gao je dokument. Prihvaćen od plenuma, sadršaj šesnćst točaka pročitan je na nacionalnom radiju i tiskan u Narodnom dnevniku. Snimljene su i stavljene u prodaju četiri gra mofonske ploče s pročitanim točkama i govorima podrške.15 Tijekom tog plenuma, Predsjedavajući je na jednom starom primjerku Narodnog dnevni ka črčkao šBombardirajte glavni štab - moj plakat s velikim znakovima". Jedan sekretar n apisao je što je osmislio za opticaj u masovnim krugovima. Otvorenu objavu rata, p lakat koji opetovano optušuje one koji su bili na vlasti u Pekingu i tijekom Maova odsustva podupirali buršoasku diktaturu šrušeći bučnu i spektakularnu veliku proletersku VI MONl I čUPOVIš TA kulturnu revoluciju. Oni su imali činjenice pred sobom, manipulirali crnim i bijel im, okrušili i gušili revolucionare, zataškavali mišljenja koja su se razlikovala od nji hovih, uveli bijeli teror, i osjećali se vrlo zadovoljno sami sobom. Hvastali su s e buršoazijskom arogancijom i srozavali moral proletarijata. Kako su samo zlobni!" Ne gubeći vrijeme, Mao je vršio napad na Liua pozvavši Lina Biaoa iz Mandšurije, gdje se odmarao i gdje je pobjegao od ljetne vrućine, kako bi mu rekao da će postati druga najjača ličnost u rešimu. Lin se pitao hoće li njegovo zdravlje biti problem - vjerojatn o je bio svjestan i opasnosti koju nosi taj pološaj. Ali odluka o njemu bila je već donesena. Naređeno mu je da iznese optušbe na račun Liua, što je i učinio nakon što je prikl adno upućen, ponovno se vraćajući na navodne šgreške desničarskog oportuniste" iz 1940. godi ne. Izrašavajući potpunu podršku Mau, rekao je Grupaciji za Kulturnu revoluciju da bi pokret morao postati tako šestok da niti buršuji niti proletarijat neće moći spavati šest mjeseci. Sedamdeset i četiri punopravna člana Centralnog komiteta tada su iz-brali novi Polit biro. Lin je po naređenju prihvatio drugo mjesto iza Maa; Liu je degradiran na osm o. Usprkos tomu što je bio medu četiri vođe koji su dobili jednoglasnu podršku, Deng Xia oping pozicioniran je tek na šesto mjesto. O poretku nije odlučivao Odjel partijske organizacije, kao što je trebalo biti, već Mao, Lin i Jiang Qmg. Ako je Liu bio glav na meta, Deng je bio na probnom roku.

Ključni odjeli, uključujući i one koji su se bavili organizacijom i propagandom, bili su prodrmani iz temelja, provocirajući nova samoubojstva -oduzimanje vlastitog šivot a smatralo se priznanjem krivnje. Demonstracije ogromnih razmjera namnošile su se sredinom kolovoza, a Mao se pojavio kao Bog na skupu milijuna poklonika Crvene g arde na Trgu Tiananmen. Vođa je pozdravio prve redove, a jedna mlada šena s naočalama, na desno rame mu je s g orljivim smiješkom pričvrstila prišivku Crvene garde. Otišao je prepustivši riječ Linu Biaou , kojega su pripadnici Crvene garde na govornici opisali kao šsitnog, mršavog čovjeka, s licem bijelim poput papira". Maršal i Mao nosili su vojne odore kako bi naglasi li borbenu narav programa. Liuu i Dengu, koji su bili smješteni sa strane, bilo je rečeno da nose civilnu odjeću. Komentirajući njih dvojicu, Chen Boda nazvao ih je šperj anicama krivih struktura". Mao se šalio da su ga oni tretirali poput leša na sprovod u. Liu je prozvan kao šburšoaski diktator", kineski Hruščov. DIO IV. - MAOVA VLADAVINA Predsjedavajući se pojavio na još sedam mitinga krajem ljeta 1966. godine, a vidjelo ga je više od deset milijuna ljudi. Za pripadnike Crvene garde, kojima je omogućen besplatni prijevoz vlakom do glavnog grada, putovanje na mitinge bila je najveća u daljenost koju se prešli u svojim iskustvima revolucionara, bunovni ušitak u kojemu su se individue topile u masi, šivi dokaz da se Kina otisnula na jedan novi put u svoj svojoj moći, da nije bilo granice onomu što se moše postići.16 Demonstracije su obilješile pojavljivanje Jiang Qing kao vodeće javne ličnosti; njezin a pozicija bila je čvrsto izgrađena kada je preuzela ulogu voditeljice mitinga na Ti ananmenu. Pripadnici Crvene garde su njezin prodorni zvuk glasa došivjeli kao špomal o čudnovat," ali šistinski inspiriran" onim stoje imala za reći. Njezine oči zasjale bi i izbečile se od sreće, dok joj se divila najveća publika kojoj se bilo koji glumac mo gao nadati, a njezino ime krasilo transparente ispod govornice.17 Kako bi bili sigurni da ova muza i šar Qing kulturne revolucije ne trpi sramotu zb og svoje prošlosti, agenti Kang Shenga i ministarstva javne sigurnosti bacili su s e na posao trašeći zapise iz njenog glumačkog perioda u Shanghaju, u slučaju da je ostao bilo kakav inkriminirajući materijal. Ljudi koji su je poznavali ispitivani su, a njihovi domovi pretresani. Mnogi su bili uhićeni na temelju lašnih optušbi - njezin v jenčani kum umro je u zatvoru, kao i mladošenja koji se ošenio u zajedničkoj svečanosti. K utije prepune dokumenata spaljene su u njezinoj prisutnosti, ali zapis o njezino m ispitivanju od strane nacionalističke policije nije se mogao naći - mošda nije ni po stojao, a mošda je bio uništen tijekom rata ili je bio u posjedu Tajvana. Njezin sup rug iz Shanghaja bio je na sigurnom u Parizu, imao je svoj restoran.18 Aktivnosti Crvene garde nastavljale su se kroz stabilni krešendo, većinom među đacima u srednjim, čak i osnovnim školama. Imena ulica mijenjala su se u politički korektnije o znake poput šUlica antirevizionizma" (koja se protezala pored ambasade Sovjetskog Saveza), premda je Mao oklijevao kod promjene imena Tienanmena u Crveni trg. Hon g Kong, grad u kojemu se Crvena garda sukobila s kolonijalnom policijom, bio je preimenovan u šGrad iz kojega treba izgnati imperijaliste". U Shanghaju su s fasad a kolonijalnih zgrada uz obalu skinute ukrasne skulpture, dekoracije i umjetnički reljefi. Mao je prestao pohađati satove engleskog jezika s kojima je započeo 1963. Napadnut je i šzapadnjački" stil odijevanja. Muškarcima koji su nosili traperice naređen o je da ih svuku. šene sa stiliziranom frizurom ispraćene PF MONI I ćUPOVISfA su do frizera da ih ošišaju. Studenti srednje škole u Pekingu sastavili su popis od st otinu instrukcija kako šuništiti staro i utemeljiti novo", uključujući i zabranu pristup a šburšoaskim nitkovima" u restorane i praonice rublja. Pripadnici potlačene klase mor

ali su šsakupljati vlastiti izmet i sami ga odlagati kolicima za sakupljanje fekal ija". Valjalo je stati na kraj prikazivanju madioničarskih trikova i hrvanja, korišt enju karata za poker, popravku cipela kod postolara ili kupovini međuobroka, a šobit eljski sustav morao je biti uništen".19 U Pekingu je utemeljeno 4.000 centara za pripadnike Crvene garde koji su dolazil i iz provincija - bilo je dovoljno praznih škola na raspolaganju. NOV ih je uvješbav ao kako marširati kroz Tiananmen. Mladići i djevojke iz gradova razmiljeli su se dil jem zemlje kako bi razglasili poruku i posjetili sveta mjesta poput Maovog rodno g kraja i baze u Jiangxiju. U prepunim vlakovima naguravali su se u zahode i lešal i po policama za prtljagu. Putovanja su za posljedicu imala jednu ozbiljnu stvar - putnici su širili cerebralno-spinalni meningitis od kojega je oboljelo tri mili juna ljudi, a 160.000 ih je umrlo. Ipak, za mnoge pripadnike Crvene garde to je bio Dugi marš koji je širio geografske horizonte. Istovremeno, gradskoj mladosti otk rili su koliko je siromašan i zaostao veći dio zemlje, i pokazali im stvarnost u koj oj su šivjeli seljaci tijekom gladi na kraju Velikog skoka.2" što je teror protiv stvarnih ili izmišljenih klasnih neprijatelja više eskalirao, Gard a je postajala sama sebi zakon. Ubojstva su se događala u rasponu od individualnih kazni do smaknuća u jednom okrugu izvan Pekinga, gdje je više od 300 ljudi masakrir ano, a njihova tijela bačena su u bunare ili u komunalne jame za pokop. U rujnu i listopadu 1966. godine 1.772 ljudi ubijeno je u glavnom gradu, dok je broj mrtvi h u Shanghaju dosegnuo 1.238 - od toga je 704 samoubojstva ljudi koji su bili po d napadom. U Wu-nanu, gotovo stotinu je izgubilo šivot tijekom jeseni. U Tianjinu, prisjeća se jedan pisac, ljudi su se gotovo svakodnevno bacali u rijeku - njihova tijela izvlačili su iz vode šeljeznim kukama i polagali u redove na obali.21 Oni klasni neprijatelji s manje sreće bili su izlošeni brutalnostima na mitinzima ja vnih osuda, i prisiljavani satima stajati u špološaju aviona" s isprušenim rukama iza sebe. U Pekingu je odršano više od stotinu skupova na kojima su navodni desničari bili ponišavani i pretučeni pred više desetaka tisuća razularenih pripadnika Crvene garde. Osim Predsjednika i njegove neposredne pratnje, nitko nije bio siguran. Dugogodišn ji voda NOV-a Zhu De, šigosan je kao šcrni komandant" i šstara svinja". Bivši šef Pekinga Peng Zhen bio je podvrgnut pedeset i PIO IV. - MAOVA VLADAVINA trima denuncijacijama. He Long, koji je upravljao nekadašnjom bazom na Yangziju, o ptušen je da radi s njim protiv rešima. Peng Dehuai i njegov suradnik sa sastanka u Lushanu Zhang VVentian bili su udarani rukama i nogama na mitinzima i fotografir ani kako se ponišeni klanjaju sjedne govornice. Još uvijek radno nesposobnog nakon p okušaja samoubojstva, bivšeg vojnog načelnika stošera Lua Ruiqinga, nosili su na mitinge u pletenoj košari iz koje su mu visjele noge. Glavni sekretar KPK-a u Tianjinu ub io se zbog kritika na njegov račun - Mao je osudio njegov pogreb, kojemu je prisus tvovalo 500.000 ljudi, kao šiskorištavanje mrtvih s ciljem ugnjetavanja šivih". Na oso bnijem nivou, Jiang Qing je iskoristila kampanju kako bi oklevetala bivše članove Ma ove obitelji, ponajprije svoju snahu, Zhang Shaohuu, suprugu vođinog mentalno pore mećenog sina Anqinga.22 Izvan glavnog grada, partijski šefovi, administracija i vojni zapovjednici bili su podvrgnuti beskrajnim serijama optušujućih mitinga. Guverneru provincije Heilongjan g u Mandšuriji počupana je kosa jer se drznuo nositi frizuru koja je podsjećala na Mao vu. U kampanji protiv religije uništeni su budistički samostani, u Harbinu je Crvena garda opljačkala i rusku pravoslavnu crkvu i najveći hram u kojem su monasi bili pr isiljeni dršati transparente na kojima je pisalo šDo vraga i Sveto pismo: prepuno je pasjih prdeša". Djeca su huškana protiv vlastitih roditelja - spisateljica Xin Ran

prisjeća se kako se ubola u prst i svojom krvlju napisala poruku od jedne rečenice s vom ocu koji je bio u zatvoru, šMoraš otplatiti krv kineskog naroda" nakon što joj je rečeno da je, nekoć davno, on pomagao britanskim poslodavcima da piju krv Kineza pop ut crnog vina.21 Uz Maovo odobrenje, ministarstvo javne sigurnosti zabranilo je policiji da inter venira u studentskim nemirima. šNaposljetku, loši ljudi su loši ljudi, stoga, ako budu isprebijani nasmrt, to nije ništa strašno", uvjeravao je ministar. Trašeći šrazjašnjenje" dnosa između studenata i snaga sigurnosti, Zhou je ograničio sebe na savjet prvima d a ne tuku druge i ne ulaze u policijske prostorije.2"1 Malo ih se usudilo razmišljati drukčije od sve većeg pokreta. Jedna koja jest, student ica podrijetlom Njemica, VVang Rongfen, zaprepastila se onime što je došivjela kao s ličnost s Trećim Reichom. U pismu upućenom Mau, upitala je: ššto to radite? Gdje vodite Ki nu?" Pismo je završila zaključkom, šKulturna revolucija nije masovni pokret, ona je je dan čovjek s orušjem koji manipulira narodom." Otišla je do ambasade Sovjetskog Sirvez a, sjela na prag, popila četiri bočice insekticida i ostavila poruku na kojoj je pis alo: šJadna domovino, u što si se pretvorila?" Nije se uspjela Pl- Ml'N'I I čUDOVIšTA ubiti pa je uhićena. članovi njezine obitelji bili su izlošeni represijama, a njezine kolege podvrgnuti mitinzima javnih osuda. Naposljetku je bila oslobođena, a 1989. godine otišla je šivjeti u Njemačku.25 Bilo koja svakodnevna aktivnost mogla je postati povodom za napad. Jedan student sjeća se da je njegova majka otišla podići nešto novaca iz banke u kojoj je radio njezi n suprug. Ostali slušbenici alarmirali su Crvenu gardu da ona mošda smjera nešto sumnj ivo. Napadačka grupacija nasilno je ušla u njihov stan razbijajući sve u njemu. Majka je optušena. Njezin sin proveo je noć šećući ulicama. Ujutro mu je jedan prijateljski nakl onjen pripadnik Crvene garde dopustio da ude u svoj stan gdje je našao svoju drago cjenu kolekciju poštanskih maraka razasutu po podu. Odselio je iz stana; kada se v ratio da vidi svoje roditelje otkrio je da je Crvena garda njegovoj majci ošišala ko su i obojila je u crno-bijelo.2'1 Sve u svemu, pretpostavlja se da je u upadima u domove diljem zemlje otuđeno 65 to na zlata, zajedno s velikim količinama srebra, gotovine, vrijednih antikviteta, od kojih su neki prodani u inozemstvu, a dio ih je pronašao svoj put u dšepove voda Jiang Qing navodno je nekakav lijep nakit platila sedam yena. Priča se da je Kang Sheng, poznavalac kineske umjetnosti, došao do nekih iznimnih umjetničkih primjeraka postavivši svoje agente u redove Crvene garde koji su upadali u domove, uz popis onoga što mu trebaju ugrabiti. Mao je dobio rijetke knjige koje su prošle sterilizac iju da bi zatim završile na policama njegovog dnevnog boravka.27 U Pekingu je uništeno 4.922 od 6.843 odabranih mjesta od povijesnog značaja - Zabran jeni grad bio je zaštićen jer je, čuvši za planirani napad, Zhou poslao vojne trupe i na redio da se grad zatvori. Na rođendan Kon-fucija u Shandongu, Crvena garda, postup ajući po prešutnom odobrenju Chen Bode, uništila je 6.618 registriranih kulturnih arte fakta, uključujući 2.700 knjiga i 2.000 grobova. Neki izvještaji govore o intervenciji lokalnog stanovništva kojom je ono pokušalo ograničiti štetu. Djeca su poticana da optušuju svoje roditelje, a na fakultetima i u školama diljem K ine učenici su napadali učitelje. Neki su bili mučeni i, u ekstremnim slučajevima, ubija ni, često na barbarski način. Jednom učitelju u rektum je zabijena metla nakon stoje p retučen i nakon što su mu stopala bila razderana staklom i trujem; drugi su bili pri siljeni sjesti na sanduk s eksplozivom i aktivirati ga - njihove ruke i noge vis jele su s okolnih stabala. Profesori i učenici, koji su izvukli šive glave bili su o suđeni na čišćenje zahoda. Gotovo 400.000 ljudi, obilješenih kao desničari, bilo je prisilje

no napustiti gradove i vratiti se u selo iz kojega su oni ili njihovi roditelji došPIO IV. - MAOVA VLAPAVINA li. Stambeni prostor, kojega su ispraznili, brzo su zauzeli revolucionari i njih ovi pristaše.28 Neizbješno nazivajući pokret svojim imenom, pisci, umjetnici i mislioci postali su g lavna meta, zajedno sa svojim djelima. Mao je svojoj sumnji u intelektualce moga o priuštiti puni odušak uspoređujući ih s švrlo ljepljivim tlom" u koje ne moše prodrijeti rak i iz kojega ne moše niknuti biljka. Umjetnička djela podvrgnuta su ukazima Jiang Qing, što je reduciralo stvaralaštvo na politički podobna djela lišena izvornosti. Sve je moralo slaviti revoluciju. Usklađenost je ubila kreativnost. Kao odjek uništavanja ne-utilitarističke literature, što je napravio Prvi car, ogromne hrpe knjiga bile su spaljene. Protjerana na sjeveroistok zemlje, spisateljica D ing Ling bila je prisiljena spavati u staji za goveda i stajati s isprušenim rukam a iza sebe u pološaju šaviona" tijekom dugih mitinga javnih osuda. Rukopis duge nove le na kojoj je radila joj je oduzet i uništen. Odvojena je od svog muša, također pisca , ali on bi joj uspio dobaciti poruke napisane na komadićima papira, kada bi se mi moišli tijekom sati napornog rada. Usprkos svojoj patnji, Ding je mislila da je ne ki od čuvara zapravo štite od još goreg postupanja.29 U Shanghaju, operna zvijezda Yan Huizhu, udata za poznatog izvođača Yua Zhenfeija, p ostala je metom Jiang Qing koja je naredila: šRecite joj da prestane izvoditi pred stave. Trebala bi razmisliti o svojim greškama." Crvena garda postavila je optušujuće plakate za bračni par koji je prisiljen čistiti dramske škole gdje su podučavali. U njih ovu kuću je provaljeno, pljačkaši su odnijeli sve zlatne pločice, gotovinu i nakit skriv en u vazama i lončićima za cvijeće. Jednog dana, usred svega toga, Yan je rekla svojoj kućnoj pomoćnici da ode kupiti finu hranu i vino za večernji objed. Premda se par tad a već bio međusobno otuđio, njezin suprug došao je na večeru. Ona ga je upitala bi li se t rebali ubiti. šSavjest nam je čista, zašto bismo si oduzeli šivot?" odgovorio je. Nakon večere, on je otišao u svoju sobu. Yan je dovela njihovog jedanćstogođišnjeg sina da ga vidi. Oboje su se iscrpljeni isprušili na podu. U ponoć se objesila za šipku iznad ka de.-10 U Pekingu, dramatičar Tian Han, koji je napisao tekst nacionalne himne, odveden je u dvorište Udruge pisaca s još dvojicom poznatih autora. Jedan pripadnik Crvene gar de prisjeća se da ga je vidio tamo kako stoji obrijane glave, s plakatom oko vrata , koji ga je optušivao da je kontrarevo-lucionar. Mučitelji nisu bili mladi pripadni ci Crvene garde već muškarci u svojim četrdesetim ili pedesetim godinama. Prisili su šez deset osmogodišnjeg Tiana da kleči, s glavom gotovo uz zemlju. Na njoj je imao tri r ane od PEMONI I čUDOVIšTA britve koje je zadobio dok su ga brijali. Optušen je za privatna nedjela, kao i za političke zločine. Dvije godine kasnije umro je u zatvoru.11 Ubrzo nakon mitinga 18. kolovoza na trgu Tiananmen, grupa od 30 pisaca i umjetni ka odvedena je u dvorište bivšeg hrama u Pekingu. Medu njima je bio i Lao She, velik i kroničar šivota ljudi u Pekingu. Star sedamdeset i sedam godina i lošeg zdravlja, od veden je na mitinge javnih osuda na kojima je bio prisiljen satima stajati dršeći pl akat, koji osuđuje njegove zločine, dok je njegova kuća opljačkana a mnoge njegove knjig e uništene. Neki izvještaji kašu daje morao nositi pogrdnu kapu. Na drugom mitingu kod starog hrama Laoa i druge ošišali su kao klasne neprijatelje, s pola glave obrijane do koše. Plakati koji su ih nazivali demonima i zmijskim dušama, bili su obješeni oko njihovih vratova, i bili su prisiljeni klečati dok su ih tukli kaiševima i drvenim št

apovima. Kada je Lao pušten i kada mu je bilo dopušteno vratiti se kući, krv je tako čvr sto bila zgrušana na njegovoj odjeći da ju je njegova supruga morala odsjeći. Te noći, n ađen je u jezeru pokraj svog doma; ili je počinio samoubojstvo ili su se njegovi pro gonitelji vratili i bacili ga unutra. Vlasti su naredile kremiranje bez odlaganj a. Tijekom ove početne faze svoje nove revolucije, Mao je bio nespokojan, i djelovao je zabrinut za svoju sigurnost. Snage sigurnosti u Pekingu učetverostručio je na 100 .000 ljudi, kao da se bojao pokušaja dršavnog udara u bliskoj budućnosti ili da bi nas ilje moglo izmaći kontroli. Cesto je bio u pokretu, nalazeći utjehu u čahuri svog priv atnog vlaka. Kada je bio u glavnom građu, šivio je na relaciji kompleksa Zhonghanhai i svog stana u Velikom Holu naroda. Prema izjavama njegovog liječnika, neko vrije me se čak i ostavio šena, vjerojatno predavši se asketizmu kojega je propovijedala nje gova supruga, koja ga je nagovorila da odustane od svojih plesnih zabava. To nij e trajalo dugo.32 Iako je nesumnjivo snosio najveću odgovornost za ono što se događalo, Predsjedavajući mošd a nije bio sasvim zadovoljan onim što je pustio s lanca. šJedan plakat s velikim slo vima, Crvena garda, velika razmjena revolucionarnih iskustava, nitko - čak ni ja nije mogao očekivati da će sve provincije i gradovi biti gurnuti u konfuziju", napo menuo je jednom u listopadu. šOsobno nisam mogao predvidjeti da će, odmah čim se plaka t sa sveučilišta u Pekingu objavio, čitava zemlja biti zahvaćena metešom", rekao je na jed noj radnoj sjednici istog mjeseca.33 Istina je bila da, iza velikih slogana i općenitosti, on nije imao nikakve smjerni ce koje bi prušio Crvenoj gardi o tome što će uslijediti nakon njiPIO IV. - MAOVA VL A P AVI NA hovog juriša na partijske utvrde. Zbog svili njihovih grešaka, Petogodišnji plan i Vel iki skok naprijed bili su preoblikovani na radnim sjednicama, a dušnosnici su o nj ima temeljito razmišljali. Osim aktivizma Jiang Qing na području umjetnosti, kulturn a revolucija nudila je tek usputne izjave od vrha. Nije bilo nikakvog pozitivnog programa, samo nalog za demoliranje ščetiri zastarjele stvari". U čitavoj toj retorici, pokret je, zapravo, reagirao na socijalne i ljudske elemen te, koji su imali nešto zajedničko s ideologijom kao takvom. Do sredine 1960-ih godi na bilo je jasno da 1949. nije iznjedrila raj, nego duboko podijeljeno društvo. Do k se ekonomija oporavljala, broj industrijskih poslova drastično je opao nakon neu spjeha Skoka, upravo u vrijeme kada su se mladi ljudi, rođeni u doba prvog naleta KPK-a, počeli pojavljivati na tršištu rada - do početka 1960-ih godina dva milijuna ljud i trašilo je posao svake godine, dok je stopa odlaska u mirovinu onih koji su radi li bila niska. Za ogroman broj ljudi koji nije pripadao partijskoj eliti ili nij e imao veze iznutra, šivot je bio turoban i neugodan, okrušen ograničenjima. Mogla je postojati srdšba prema establišmentu KPK-a, kojega je Mao sada napao opašajući da su šdušnos nici u Kini posebna klasa, a njihovi su interesi antagonistički u odnosu na intere se radnika i seljaka."'4 Veliki dio ruralnog područja još uvijek je bio vrlo siromašan i zaostao. Poslan da sud jeluje u kampanji poticanja klasnih konflikata i borbe protiv korupcije na selu u ruralnom kraju Jiangxi, Maov liječnik iz prve je ruke mogao vidjeti kakvi su tam o bili uvjeti pet godina nakon razdoblja gladi. Seljaci su, zapisao je, šbili više n ego jadni. Njihova odjeća bila je iznošena i u zakrpama. Njihova prehrana bila je si romašna i gotovo neprobavljiva - neoljuštena riša pomiješana s pijeskom i komadićima šljunka , a na tome nešto tričavog povrća. Domovi seljaka bili su mizerne barake koje prokišnjav

aju, bez i barem najoskudnijeg namještaja, a jedine ceste bile su maleni, uski, pr ašnjavi putovi koji se nakon kiše pretvaraju u blato. To je mogao biti šivot kakvoga j e opisao Zhu De u svojoj knjizi o djetinjstvu u ruralnom području Sichuana krajem 19. stoljeća.35 ,,U selu nije bilo škola, a nikada nisam vidio novine, časopise ili knjige. Ogromna većina odraslih bila je nepismena, a nepismenost se prenosila na njihovu djecu." N ije bilo poljoprivrednih strojeva niti šivotinja za upregnuti, tek nešto alata. Najj adniji čovjek u selu, koji je bio najviše iscrpljen od posla, bio je sin siromašnih se ljaka, kojega je posvojio neki zemljoposjednik, za kojega se patio još desetljećima koja su slijedila. Kada je doktor organizirao projekciju filma, ljudi su pješačili i 24 kilometra kako bi po01 MCSI i l UPOVIšTA gledali prvu filmsku projekciju u svom šivotu. Jednog dana, neki seljak je potapšao jaknu dr. Lija rekavši šKad bih barem ja imao takav kaput; tada bih znao daje komuni zam stigao." Usprkos tome stoje bio na čelu KPK-a od utemeljenja, Mao nije došivljavan kao izvor svih problema zbog kojih je zemlja patila. Obzirom da je ušivao status bezgrešnog vo de i njegove Misli, odgovornost za neuspjeh revolucije morala je lešati u onima ok o njega. Usmjeriti krivnju na njegova vrata, značilo bi dovesti čitavo zdanje u pita nje. Stoga je stvorena još jedna laš u Predsjednikovoj novoj ponudi prezentiranoj ka o perspektiva slobode - za studente, šene, seljake i radnike. Iznenadna sloboda go vora protiv vlasti bila je opijajuća. U školama, učenici su mogli kritizirati - i tero rizirati - učitelje; u obiteljima, djeca su se mogla suprotstavljati svojim očevima. šNa zidnim plakatima mošemo pisati o stvarima koje su 20 godina bile zabranjene", k onstatirao je jedan student. ššelite li znati što je zapravo kulturna revolucija? To j e prava gozba kritiziranja." U igri je bio i vlastiti interes; način na koje je ml ade osoblje upadalo u datoteke, kako bi oštetili materijale i to kasnije koristili protiv svojih nadređenih na zidnim plakatima, nije jednostavno bila stvar političko g trašenja inkrimi-nirajućih stvari; ako se stariji slušbenici izbace, njihova radna m jesta bit će uprašnjena. Jedan funkcionar u tvornici mislio je kako je to bila ideal na prigoda za nesposobne da ugrabe radno mjesto.3(1 šPrije pokreta, bio sam tih, poslušan, i gotovo sramešljiv u učionici, ali samo zato jer je moja slobodna i nesputana narav bila potiskivana", prisjeća se An VVenjiang, s tudent, sin siromašnog mornara koji se pridrušio radikalima u Shanghaju. šDobivši prilik u, postao sam radikalan, smion i oduševljen."37 Na početku pokreta, An se našao isključenim iz grupe pripadnika Crvene garde na sveučilišt u u Shanghaju. Pripadnici te grupe, prisjeća se, bili su djeca visokopozicionirani h dušnosnika, studentskih voda i članova Partije. Stoga su on i autsajderi, koji su bili njegovi istomišljenici, organizirali vlastitu postrojbu. šNe mogu poreći da je bi o prisutan i određeni element sebičnosti, šelja za isticanjem u tome što sam postao voda pobune", rekao je. šAli to je uglavnom bilo uvjerenje da bi se sinu čovjeka iz radn ičke klase trebalo dopustiti da sudjeluje u revoluciji." Slijedeći Maov poziv da šbombardiraju stošer", 1.400 članova Anove grupe upalo je na dra msku akademiju u Shanghaju radi cjelonoćnog mitinga. Revolucionari establišmenta uzv ratili su udarac napadajući ih novinskim člankom. Uzdrman, An je iskoristio mogućnost besplatnog puPIO IV. ¦ MAOVA VI APAVIIMA rovanja vlakom kako bi otišao u Peking sastati se s radikalima koji su mu povratil i samopouzdanje. Nazočio je jednom mitingu u Tiananmenu, za-plakavši od sreće kad je u gledao Predsjednika. Vrativši se u Shanghai, An i njegovi prijatelji otišli su u vel

iku knjišaru, kupili slike Lia Shaoqija i spalili ih nasred ulice, privukavši mnoštvo promatrača. Iznenada, osjetili su se slobodnima izrašavati se, i odigrali su ulogu u društvu koju im je dugo uskraćivala vlast Partije i administracije. četirima djevojka ma u društvu kojih su dominirali muškarci, kulturna revolucija ponudila je priliku d a istupe naprijed, ugledavši se na primjer Jiang Qing. To je bila mlada djevojka k oja je Mau dala prišivku Crvene garde. Tim koji je uništio rodno mjesto Konfucija, p redvodila je šena. Brojne uspomene na putovanja Crvene garde radi širenja revolucije govore o otkriću ljubavi. Na selu, slabljenje starih obiteljskih običaja pod utjecajem zemljišne reforme, kole ktivizacije i komunalnog egzistiranja, zajedno s opadanjem moći šefova klanova i res pektiranja starijih, otvorila je put za novi način ponašanja. Neki militantni tinejdše ri dokazivali su svoje stavove podvr-gavši vlastite obitelji grubom postupanju kak o bi pokazali privršenost pokretu batinajući reakcionarske š bikove-monstrume" i šzmijsk e duhove".(s Udarno pješaštvo kulturne revolucije bila je prva generacija odrasla u komunizmu. Mi tologija pobijede kroz nasilje u Dugom maršu i građanskom ratu bila je usađena u njih. Stoga, šnasilje i brutalnost nisu bili negativni pojmovi ukoliko su se koristili protiv klasnih neprijatelja", izrazio se jedan studen iz Shanghaja. ššto nasilnije i brutalnije - to bolje... Predsjedavajući Mao pozvao nas je da se pobunimo, da bom bardiramo, da uništimo, i to smo i učinili bez oklijevanja. Baš kao čopor divljih pasa, kad jednom pobjesne svatko pokušava biti ludi od ostalih." Ili, kako se prisjeća šena koja je bila u najprestišnijoj školi u Chengduu, šrazgovarati s prijateljima o uličnim b orbama i smrti bilo je kao pričati o hrani". Nasilje ukorijenjeno u dugu tradiciju ustanaka protezalo se kroz kinesku povijes t, i - bez obzira jesu li njihovi akteri to znali ili ne - urezivalo se u stare simbole i običaje. U nešto skorijoj prošlosti, narav Male crvene knjišice, koja se smatr ala svetom, nije bila toliko ekstremna kao zanesenjač-ka čitanja Sun Yat-senove opor uke na jutarnjim obredima pod KMT-om. šPlesovi lojalnosti" koje je Crvena garda na metala dušnosnicima koristili su se pod dinastijom Tang. Način na koji je Crvena gar da uzimala vodu u boce pod Mostom Zlatne rijeke kod Tiananmena prilikom putovanj a u provincije, bio je odraz načina na koji su njihovi preci sakupljali Svetu vodi cu iz, navodno, magičnih izvora. Taj ritual, teatralni oblik konflikta DEMONI I čUDOVIšTA u prokazujućim okupljanjima, imao je dugi niz takvih pojava; pa tako i demonizacij a protivnika i korištenje ekstremnog govora, kao kada je svojedobno dršavni poglavar najuren kao šhrpa pseće balege", a njegova šena kao škuja koja se koprca u vodi". Komun isti su mošda zamijenili stara uvjerenja vlastitima, ali tradicionalni duhovi avet i i monstruma prizivani su kako bi se opravdalo nasilje."' Poput Taipinga i Boksera prije njih, Crvena garda koristila se jezikom kineske m itologije. Buršoasko-kapitalistički kontrarevolucionari bili su moderni ekvivalent z lobnih ličnosti iz tradicije, kopije demonskih Man-chua i zlih kršćana u ranijim pokre tima. Kao i stare utvare, dršalo se da oni ne postoje samo u podzemlju - na Zapadu i u SSSR-u - nego da se skrivaju i medu stanovnicima Kine, prijeteći da prošdru i u nište ljude ukoliko ih se ne prepozna i ne uništi. Njih se označavalo starim pojmovima vragova, aveti, zmijskih duhova i tigrova. Kada bi bili uhvaćeni, bili su zatvara ni u ono što je bilo poznato kao šstaje za goveda" - demon-bik bio je još jedna zla si la u mitologiji. Kao odjek Taipinga i Boksera, bošanska vojska koja se sastojala o d NOV-a i Crvene garde marširala je pod transparentima obojenima u crveno kako bi obranili svoj sveti grad Peking.4" Povrh toga, postojalo je i naslijede od dva desetljeća korekcijskih kampanja, optuši

vanja, čistki, samovoljne primjene moći i nedostatak brige za ljudski šivot. Sve je to sačinjavalo jedan duboki, otrovni izvor u kojemu je Mao vješto pecao. Ubijanje je p ostalo obilješje pravog revolucionara. Privatno razmišljajući o Hitlerovoj okrutnosti, Predsjedavajući je konstatirao, ššto okrutnije, to bolje, zar ne? što više ljudi ubijete, to ste veći revoluci-onar. Kako se 1966. godina blišila kraju, Kulturna revolucija počela je poprimati širi i kom pleksniji karakter, a kult čovjeka koji se proklamirao najvećim kormilarom Kine biva o je sve jači. Na svojim radnim mjestima, osoblje se tri puta klanjalo pred njegov im portretom, a postojalo je uvjerenje da Mala crvena knjišica liječi bolesti i, u n ekim slučajevima, diše ljude iz mrtvih. Operateri u telefonskim centralama javljali su se na pozive sa ššivio Predsjedavajući Mao". Jedine dozvoljene knjige, filmovi i ka zališne predstave bile su one koje je odobrila Jiang Qing; ukupan broj iznosio je svega 124 novele koje su izdane tijekom kulturne revolucije. Bilo kakav oblik os obnog ukusa odijevanja bio je van granica - šene su nosile obuću s ujednačeno niskim p etama, a većina ljudi odijevala se u jednolične jakne u stilu Crvene garde, široke hlače i kape, sa značkom Predsjednika na dšepu kaputa.42 PIO IV. - MAOVA VI A PAVI NA Vanjski svijet malo je znao o događajima u Kini; tadašnje inozemne novine izvještavale su o velikim brojevima, i o nešto nasilja koje se događalo, ali razumjeti što se uist inu događalo bilo je gotovo nemoguće. Međutim, Maov kult ličnosti bujao je na ljevici u međunarodnim okvirima kao i vjernoj domovini. Neki intelektualci otkrili su novi o blik masovne demokracije i društvenog inšenjeringa. Za Kinu je bilo sasvim prirodno da previranja u zemlji budu popraćena novom inicijativom među revolucionarnim pokret ima u šcentrima oluja" Trećeg svijeta. Militanti uvješbavani U KPK-u preuzeli su nove doktrine i tehnike u svojoj zemlji, medu njima Pol Pot, koji se vratio u Kambodšu otprilike u to vrijeme. šKontradikcija medu revolucionarnim narodima Azije, Afrike i Latinske Amerike su imperijalisti predvođeni SAD-om, a to je i glavna kontradik cija u suvremenom svijetu", zapisao je Lin Biao.41 Kod kuće, Maršal je dozvolio kadetima u vojnim školama i akademijama pravo da postupaj u kao i Crvena garda, radikalizirajući vojsku odozdo. Na fakultetima Pekinga i Sha nghaja, kampanja se rascijepila u frakcije. Mladi radikali izazivali su studente s većim privilegijama, koji su osigurali početno vodstvo. Nazivajući se buntovnicima kao odgovor na Maove pohvale agresivnosti, novi muškarci i šene bili su povezani s J iang Qing i Grupacijom za Kulturnu revoluciju, koji su igrali još vašniju ulogu i uz dizali obošavanje Maa. Involucija je slušbeno proširena s edukacije na industriju i ruralni svijet. Radnici ma je bilo dozvoljeno organizirati šrevolucionarne organizacije", ali od njih se oče kivalo da to ne utječe na proizvodnju, dok je šmladeš siromaha i seljaka niše-srednje kl ase" mogla formirati vlastite grupe na selu. Stupanj do kojega se bilo koja od t ih organizacija mogla kontrolirati bio je upitan. Plakati s velikim slovima u tv ornicama u Shanghaju optušivali su upravu; proizvodnja je uistinu bila pogođena. Ruk ovoditelji koji su od radnika zahtijevali nastavak proizvodnje bili su optušivani za šekonomizam" - to jest, reduciranje socijalne problematike na pitanja čiste ekono mije. Slogan Velikog skoka šViše, brše, bolje, ekonomičnije" ponovno je isplivao na površinu. Ti movi Crvene brigade počeli su graditi velike projekte, uključujući i brane koje su građe ne tako nepromišljeno da im je već nakon nekoliko godina bila potrebna rekonstrukcij a. Crvenoj gardi u ruralnim područjima rečeno je da se fokusira na veliki procvat, p lakate s velikim slovima, rasprave i visoki stupanj velike demokracije. //Za vri jeme Stotinu cvjetova, Deng Xiaoping upozoravao je na opasnosti švelike demokracij

e" uspoređujući ih s izazovima za komunističke rešime u Poljskoj i Mađarskoj. Op.a./I Of MONI I čUPOVIšrA U nekim općinama svinjama je pridavan karakter šlojalnosti" kako bi se pokazalo da s u one za revoluciju. U selima Guangdonga Crvena garda spalila je ššute" knjige, uklj učujući i ljubavne priče, zabranila je tradicionalne obrede vjenčanja i pogreba, i natje rala nekoliko lokalnih dušnosnika KPK-a na samoubojstvo.41 Poljoprivredne brigade općine Dazhai u planinama Shanxija, koje su se obvezale na povećanje proizvodnje i napredovanje nakon velikih poplava, bez ikakve pomoći izvana , postale su suvremena seoska mjesna zajednica. U Narodnom dnevniku govorilo se da to pokazuje kako revolucionarna volja moše špromijeniti lica rijeka i planina". šMi , siromasi i seljaci niše srednje klase dršat ćemo se još uzvišenije od veličanstvenog crven og slogana Mao Zedongove misli", proklamirao je voda Dazhaija hrapavog glasa, s bijelim turbanom na glavi, kada je njegovoj mjesnoj zajednici ukazana čast posjeto m Predsjedavajućeg.45 Problem s takvim modelima općina, kao i s čudesnim zamislima nemoguće velike poljopriv redne proizvodnje tijekom Velikog skoka, bio je u tome što su oni zapravo isisaval i sredstva koja su mogla biti upotrijebljena negdje drugdje. Kao model samopouzd anja, Dazhai je bio prijevara financirana izvana - buldošer uočen kako poravnava pla ninske padine obično nije bio dostupan takvim seoskim brigadama. Melioracija je čest o prisilno angaširala ogromne količine radne snage s vrlo lošim rezultatima i velikom ekološkom štetom, primjerice, reduciravši površinu najvećeg jezera u zemlji, Povanga, za p etinu. Broj jezera u Hubeiju smanjen je tijekom godina s 1.066 na 326. Ali Preds jednikov najduši rat protiv prirode pronašao je novu vojsku mladih šampiona, koji su p odršavali vojne slogane šopkolimo jezera", šuništimo pašnjake", i, u najsnašnijem izrašavanj snage volje, šdobijmo šito iz kamena".4'' Još jednom, farmeri su se našli pod vlašću šefova koji nisu znali ništa o poljoprivrednim me todama, s namjerom povećavanja proizvodnje u političke svrhe. Okrugu Sichuan, koji s e specijalizirao za proizvodnju papira od bambusa, naređeno je proizvoditi dovoljn u količinu hrane za podmirivanje svih svojih potreba; stoga je bambus posječen, a na planinskim padinama zasađen je kukuruz. Zbog čupanja bambusa tlo je erodiralo, što je prouzročilo odrone zemlje koji su uništili ceste, mostove i centre u naseljima. Nov ac od proizvodnje papira je presušio. Ubrzo, seljaci na sprovodima spaljivali su i mitacije urbanih registracijskih formulara kako bi mrtvima moglo biti bolje u bu dućem šivotu kojega će prošivjeti u građu.47 PIO IV. - MAOVA VLADAVINA U jednom jušnom okrugu, funkcionari su naredili brigadi seljaka da zasade rišu na st rmovitom tlu gdje je bila raskrčena šuma. Tlo je bilo suho i neprikladno, i nije bil o uroda. Napravljen je sustav navodnjavanja ali usjevi i dalje nisu uspijevali. Primijenjeno je japansko gnojivo. Konačno, riša je počela rasti a lokalni šef KPK snimio je film da bi pokazao kako su brigade postale primjer drugima kroz svoj trijumf zahvaljujući političkoj mobilizaciji, volji i samopouzdanju. Uvezeno gnojivo nije s e spominjalo."18 Dršeći korak s ubrzavajućim tempom pokreta, napad na Liua Shaoqija intenzivirao se kra jem 1966. godine. Mao je prihvatio sugestiju Jiang Qing i Kanga Shenga da bi ga trebalo optušiti zbog toga što je bio šef pobune u KPK, kao i da je slijedio put kapit alizma. Bivši broj dva u dršavi pojavio se tušan i nervozan na svečanosti povodom rođendan a Yat-sena 12. studenog. Mjesec dana kasnije, kao dršavni poglavar, poslao je čestit ku Keniji povodom njihovog nacionalnog blagdana. Zatim je poslušao Zho-uov savjet da se povuče daleko od očiju javnosti u svoj dom u stambenom kompleksu dršavnog čelništva.

Crvena garda se ozbiljno dala na pročešljavanje datoteka kako bi priskrbila dokaze o grijesima njega i njegove supruge Wang Guangmei, posebne mete za Jiang Qing koj oj je smetala njezina postojanost, odgoj i ljepota. Potekla iz bogate obitelji, VVang je pohađala američku školu u Pekingu i bila prevoditeljica za misiju SAD-a koja je četrdesetih godina pokušavala pomiriti KMT i KI'K. Godine 1948. udala se za svog supruga koji je bio 22 godine stariji od nje, nakon njegovih bivših brakova i niza ljubL\vnih afera."1'' Studenti i radnici, koji su bili članovi KPK, napravili su plakate koji ocrnjuju L iua Shaoqija i Denga kao škineske hruščove". Kang Sheng prušio je otvorenoj studentskoj pobuni šprljavi" materijal o bivšem čovjeku broj dva u dršavi. Kao primjer najvišeg stupnj a optušivanja roditelja od strane djece, Liuova kćer iz ranijeg braka reagirala je n a pritisak Crvene garde rekavši kako ona šmisli daje njezin otac zapravo glavna part ijska ličnost u vlasti koja je krenula putem kapitalizma. Više od dvadeset godina on je stalno proturječio Predsjedniku Mau i njegovoj Misli, provodeći ne socijalizam, već kapitalizam." Jiang Qing smatrala je da ovo nije dovoljno. Jedna od Liuovih bivših šena pozvana je da negativno govori o svom šivotu s njim. Nakon toga, kćer je pooštrila kritiziranje svog oca. Samokritika dršavnog poglavara podastrta je u listopadu i razdijeljena o grancima KPK-a diljem Kine DEMONI I čUDOVIšTA - Maov završni komentar, da je njegova šsamokritika u biti jako dobro napisana i vrl o ozbiljna", je izostavljen.5" Na dan 1. siječnja 1967. godine mala grupa iz telefonske centrale u Zhongnanhaiju istaknula je transparente koji su Liua napali kao škineskog Hruščova" i koji upozorava ju da će šprotivnici Mao Zedongove Misli loše proći" Plakat kojega su napravili Liuova kće r i njezin brat iz ranijeg braka postavljen je unutar stambenog kompleksa dršavnog čelništva, a nosio je naslov šSvjedočite odvratnoj duši Liua Shaoqija" - napravljene su i kopije koje su razaslane diljem Kine. Više od dvadeset ljudi iz birokratskog osob lja tada je upalo u njegov dom i vikalo na čovjeka koji je još četrdeset i pet minuta faktično bio dršavni poglavar, primoravajući ga da čita pasuse iz Male crvene knjišice. U vrijeme večere, njega i njegovu suprugu natjerali su da izađu vani i suoče se s novim optušbama. Takav potez usmjeren protiv centra moći KPK-a bio je nezamisliv bez Maovo g odobrenja.:,i Pet dana kasnije, Wang Guangmei zaprimila je telefonski poziv u kojemu je obavij eštena da je Pingping, njezina kćer s Liuom, u bolnici i da čeka operaciju nogu zbog p rometne nesreće. Majka je smjesta pohitala. Njezinoj kćeri nije bilo ni traga. Ali d očekala ju je jedna grupa studenata i prisilila je da ode s njima na još jedan mitin g javne osude. Poziv je bio prijevara. Studenti nisu zaboravili njezinu ulogu vo diteljice radnog tima koji je otišao na sveučilište u OJnghuau kako bi pokušalo staviti radikale pod kontrolu. Sredinom siječnja, dvjesto ljevičara iznijelo je nove optušbe u dvorištu Liuova doma. Fi lmska ekipa zabilješila je scenu. šBuntovni" pripadnici Crvene brigade ulogorili su se pred kućom i neprestano pravili buku kako dršavni poglavar i njegova supruga ne b i mogli spavati. četiri stotine istrašitelja poslano je da kopa po 2,5 milijuna doku menata kako bi pronašli dokaz da je Liu izdao Partiju dok je bio pritvoren u Mandšur iji 1929. godine. Nisu pronašli ništa pa je jedan stari član KPK-a iz te regije bio pr isiljen napisati dokument koji se mogao upotrijebiti kao potpora optušbi. U međuvrem enu, 64 ljudi sakupljeno je kako bi optušili VVang da je američka agentica. Jiang Qi ng optušila ju je da je nosila ogrlicu za dršavnog posjeta Indoneziji i da je šod sebe napravila kurvu" s predsjednikom Sukarnom obukavši tradicionalnu usku kinesku hal

jinu. Dan nakon posljednjeg prosvjeda u dvorištu, Mao je pozvao Liua da ga posjeti. Prim ivši dugogodišnjeg zamjenika u Holu mirisa krizanteme, Predsjedavajući se interesirao za zdravlje Pingping pokazavši da je bio svjestan prijevare. Liu ga je zamolio za dopuštenje da ponudi svoju ostavDIO IV. - MAOVA VLADAVINA ku i odvede svoju obitelj da šive na selu. Poput kakvog uvjerenog, konvencionalnog i nemaštovitog komunista, rekao je da je spreman raditi kao seljak u seoskoj komu ni i da šeli pomoći što skorijem ostvarenju kulturne revolucije kako bi šdršavu poštedio pat nje". Mao je šutio, pripalivši cigaretu prije no stoje savjetovao posjetitelju da šdob ro uči" i da šse dobro čuva". četrdeset i pet godina nakon što su prvi put stupili u konta kt u Hunanu, i dva desetljeća nakon što je Mao s njim razlomio kolač koji je simbolizi rao brak Shaoqija i Wang u Yenanu, njih dvojica rastali su se posljednji put. Obzirom da je potekao iz grada, bilo je prikladno da se sljedeća faza pokreta odig ra u Shanghaju. Crvena garda pokazala se dostojnom zadatka koji joj je bio povje ren. Ali bila je odveć anarhična da bi postala temelj novog sustava revolucije. Za t o su morali biti uvojačeni radnici pod kontrolom Grupacije za Kulturnu revoluciju. Krajem studenog 1966. godine temperatura militanata podigla se u Shanghaju povod om posjeta Nie Ynunazi, šene koja je napravila plakat na sveučilištu u Pekingu. Pripad nici Crvene garde upali su u ured novina KPK-a, a kada su se suočili s otporom mnošt va koje su okupile lokalne vlasti, u pomoć su pozvali Centralni stošer pobunjenika S hanghaja, kojega su činili industrijski radnici.52 Njegov glavni član, Wang Hongvven, iz svog rodnog mjesta u Mandšuriji lutao je naoko lo napredujući do mjesta voditelja Odjela sigurnosti tvornice tekstila u Shanghaju . Taj vitki 31-godišnjak s neovisnom voljom izgledao je mladi nego što jest, a lipnj a 1966. godine postavio je plakat s velikim slovima optušujući šefove svoje radne jedi nice za revizionizam, neuspjeh u klasnoj borbi i ignoriranje mišljenja mnoštva. Njeg ova srdšba eskalirala je kada mu radni tim poslan u tvornicu nije prušio podršku niti mu je povjerio posao Predsjednika za kulturnu revoluciju u tvornici. Pokazavši još j ednom koliku su vašnost imali osobni interesi, rekao je šda mi je bilo dozvoljeno sl ušiti kulturnoj revoluciji, ne bih se bio pobunio." Medu drugim istaknutijim ličnostima u Stošeru buntovnika bio je i nepismeni bivši vojn ik KMT-a s reputacijom problematičnog čovjeka i šenskara, gizdavi tokarski radnik koje ga su kočila kriminalna djela njegova oca, ovisnika o opijumu, potkivača i sitnog kr iminalca, bivšeg uličnog prodavača čaja i cigareta, kojega su njegovi šefovi sunjičili za ve zu s jednom mladom šegrtkinjom. Wang Hongwen ušivao je potporu od visokopozicioniranog dušnosnika gradske propagande , Zhang Chunqiaoa, koji je radio zajedno s Jiang PfcMONI I čUPUVIsTA Qing u inicijalnoj revolucionarnoj paljbi prije no što je postao zamjenikom rukovo ditelja Grupacije za Kulturnu revoluciju u Pekingu. Do kraja godine, grad je zah vatila pometnja dok se Stošer pobunjenika borio s naorušanom formacijom zvanom Grimi zna garda, koju je organizirao gradski establišment. U vrijeme Bošića, nakon što su pobu njenici nakratko zauzeli zgradu KPK, Zhang je rekao svojoj šeni: šShanghai je breskv a koja je sada zrela". Na privatnoj večeri povodom proslave svog 73. rođendana 26. p rosinca, Mao je govorio pozitivno o šrevolucionarnim pobunjenicima koji se dišu u Pa rtiji i dršavnim organima" i nazdravio šrazvijanju sveopćeg građanskog rata diljem zemlj e".5' Baš prije zore 30. prosinca, 100.000 pripadnika Stošera pobunjenika napalo je 20.000 članova Grimizne garde smještene oko glavne zgrade KPK-a u Shanghaju. Nakon četiri sa

ta borbe, Garda se predala. Zhou En-lai telefonirao je partijskom sekretaru, Che n Pixianu, koji se oporavljao od operacije nosa i raka farinksa, kako bi mu reka o da sredi stvar. Na sastanku koji je počeo u 5 sati ujutro prvog dana nove godine, postignut je kom promis kroz nacrt otvorenog pisma stanovnicima grada u kojima ih se poziva da špri grle revoluciju, unaprijede proizvodnju i do temelja skrše novi napad buršoaskih rea kcionarnih redova". Sljedećeg dana, Wang je otputovao u Peking radi konzultacija s radikalima istomišljenicima. Dva dana kasnije, 4. siječnja, Zhang Chunqiao i ljevičar ski intelektualac Yao Wenyuan poletjeli su iz glavnoga grada za Shanghai, obojic a odjevena u vojne šinjele, premda niti jedan od njih dvoje nije bio aktivan u voj sci. Ako se gradsko poglavarstvo Shanghaja nadalo da će oni pomoći postizanju mira, preva rili su se. Zhang i Yao nahuškali su medije da napadnu Grimiznu gardu, i organizir ali miting na kojemu je 100.000 prosvjednika podršalo prijedlog za smjenom gradonače lnika, pozivajući partijskog sekretara da svjedoči kako se on šprotivio Kulturnoj revo luciji" i zagovarao šreorganiziranje gradskog partijskog Komiteta" što je, kako je Y ao informirao Peking, došivjelo potpuni krah. Grimizna garda uzvratila je udarac, postavivši plakate kako bi optušila Zhanga daje šd volični kontrarevolucionar". Na mitingu odršanom u jednom kinu, Zhang i Yao podvrgnu ti su šestosatnoj torturi, dok su dvojica njihovih kolega oteti. Ali Predsjedavajući je izabrao. Partija, vlast i orušane snage diljem zemlje trebali bi obratiti pozo rnost na ono što se dogodilo u Shanghaju i špoduzeti konkretne mjere", rekao je. U f ormalnom činu odavanja priznanja pobunjenicima, Zhou im je poslao poruku u kojoj i m čestita. Nakon što je odobrio tekst, Predsjedavajući je kao potpisnicu doPIO IV. - MAOVA VLAOAVINA dao Grupaciju za Kulturnu revoluciju - prvi put da joj je dodijeljen takav statu s. Pripadnici Grimizne garde poslani su na rad u ruralna područja. Jedan od njili rek ao je u to doba kako je švrijeme da radnici, seijaci i vojnici preuzmu pokret. Mao vo srce ne moše biti mirno dok ova djeca imaju kontrolu nad moći". četrdeset i pet od pedeset i šest članova Gradskog komiteta je smijenjeno - četvoro ih je kasnije preminu lo od posljedica zlostavljanja. Na dan 16. siječnja Mao je odobrio preuzimanje vla sti u gradu. Tri tjedna kasnije, proglašena je Narodna komuna Shanghai. To je bio primjer preuzimanja vlasti u Kini od kojega je zastajao dah, pokazujući koliko dal eko kulturna revolucija moše otići.5"1 Kada se zahuktala šmoćna revolucionarna bujica", kako ju je nazvao Chen boda, optušbe i mitinzi javnih osuda intenzivirali su se i protiv drugih vodećih ličnosti; a Jiang Qing dodala je imena šena koje joj se nisu sviđale. Jedan činovnik nišeg pološaja, Chen L ining, koji je zatvoren u psihijatrijsku ustanovu jer je prije nekoliko godina i nzistirao na tome da je Liu revizionist, oslobođen je iz umobolnice kako bi bio po slan na turneju od 48 predavanja za 20.000 ljudi. Kang Sheng veselio se mobiliza ciji mladih jurišnih trupa. Ispričao je da su, kada im je naredio da izvuku starije dušnosnike, ,,u roku od sat-dva organizirali miting s četiristo do petsto tisuća ljudi . Disciplina je bila odlična." Brojke su mošda prenapuhane, ali veličina i duh ofenziv e bili su očiti.'5 Ali neki od onih koji su se našli u redu za odstrel odbili su pognuti glavu. Bo Yi bo, ekonomski planer i čovjek koji je jednom prilikom drušio s Maom na plivanju, odu pirao se kada je dovučen pred svjetinu na masovnom mitingu na Radničkom stadionu u P ekingu, s teškom šeljeznom pločom oko vrata na kojoj je bio popis njegovih navodnih zl odjela. Kada je počeo govoriti, pripadnici Crvene garde dotrčali su i zgrabili ga za

kosu. Pritisnuvši mu glavu na tlo, vikali su šDolje s velikim buntovnikom!" Iznenad a, on se uspio osloboditi, potrčavši prema mikrofonu i izjavivši: šJa nisam izdajnik! Ja sam član Komunističke partije!" Gardisti su ga povukli natrag za kosu vičući šOn je pas, izmigoljio je iz pasje jazbine Koumintanga."5'' Bila je progonjena i Boova šena, a Crvena garda došla po troje od njihovo četvoro djec e. U ljeto 1967. godine, odveden je s Pengom Zhenom, da bi ih dršali na intenzivno j ljetnoj vrućini u baraci izgrađenoj od metalnih 01 MONI I čUOOVIšTA ploča u postrojenju broj 27 šeljezničkog parka u jednoj četvrti u Pekingu. Lišeni hrane i vode, bili su izlošeni nasilju i premlaćivani metalnim polugama i drvenim toljagama umotanima u gumu, nakon čega Bo nije mogao sjediti niti stajati. Kada je zatrašio li ječničku pomoć, pripadnici Crvene garde rekli su mu šNevjerojatno si sretan što još uvijek isi mrtav."7 A u stambenom kompleksu dršavnog čelništva, komunikacije s Liuom Shaoqijem bile su ods ječene. Jedan članak u Narodnom dnevniku, kojega je uredio Mao, optušio je dršavnog pogl avara da je šnajveći zagovaratelj kapitalizma". Osuda u osam točaka protezala se iz tr idesetih godina, kada je optušen da je naredio komunistima da se predaju KMT-u, pr eko njegove šlinije kapitulacije" u građanskom ratu i njegovog navodnog protivljenja socijalističkoj politici u industriji i poljoprivredi, do njegove trenutne šburšoaske reakcionarske linije". Kako biti dobar komunist, što je ranije bilo temeljni teks t, bilo je odbačeno kao šobmana" i suprotstavljanje Marksizmu i Lenjinizmu, te Maovo j misli.š Jedne noći Liuova supruga podigla je bočicu tableta za spavanje prema svom mušu, pogle davši ga upitno. Svjestan da se njihov dom zacijelo prisluškuje, odmahnuo je glavom. Znajući da par daje snagu jedno drugome, Mao je naredio da se razdvoje. šJe li ovo zbilja zbogom?" prisjeća se VVang Guangmei kako je izgovarala te riječi kro z suze dok se njezin muš, prvi i jedni put u njihovu šivotu, pakirao za odlazak. Zat im su sjeli i pogledali se. Liu je rekao da je to kao da čeka nosiljku da dode i o dvede njegovu mladenku na vjenčanje. Oboje su se nasmijali. Zagrlivši se posljednji put, prošaptao je: šKakva sreća da ljudi prosuđuju o povijesti." Kao i nedavno promaknuti šef propagande Tao Zhu, i Deng Xiaoping maknut je s popis a ljudi medu kojima su krušili dokumenti od Predsjedavajućeg. Partijski sekretar za Hubei i zamjenik šefa političkog odjela NOV, odstranjeni su u čistki. Ministar vanjski h poslova, maršal Chen Yi, oštro je reagirao, ali je bio prisiljen ponuditi samokrit iku na mitingu javne osude u svom ministarstvu. Isključivo zahvaljujući intervenciji Zhou Enlaija spašen je 80-godišnji Zhu De koji se pridrušio Mau čak i prije nego je došao u bazu Jiangxi. I starog vođu gerile, Hea Longa, koji je bio uhapšen zbog protu-par tijskih aktivnosti i planiranja dršavnog udara, premijer je uspio prebaciti u sjev erne planine izvan Pekinga, ali mu je uskraćen adekvatan liječnički tretman pa je umro od dijabetesa 1969. godine.39 Revolucionari su nasmrt pretukli ministra za ugljen. Prvi sekretar Komiteta KPKa u Yunanu izvršio je samoubojstvo nakon što ga je verbalno PIO IV. - MAOVA VI A PAVI NA napao Chen Boda. Kada je jetrva Kang Shenga počinila samoubojstvo, više od 50 ljudi je uhapšeno i optušeno za konspiraciju s namjerom da je ubiju - liječnik, koji ju je u bolnici pokušao spasiti, optušen je da je stavio otrov u pumpu za ispumpavanje šeluca , i proveo je 13 godina u zatvoru."" šest područnih ureda KPK-a je zatvoreno, a time je uklonjen moćan sustav kontrole akti vnosti revolucionara u provincijama. U ministarstvima su provedene čistke - Mao je izjavio da šnije nušno imati ministre za pokretanje revolucije". Ministri koji isto

vremeno nisu bili i zamjenici Predsjednika vlade bili su smijenjeni. Počeli su nap adi i na strane diplomate; sve u svemu, dogodili su se incidenti u koje su bile umiješane 32 dršave, dok su kineski diplomati pozvani da se vrate natrag u zemlju. N ekoliko dršava, medu kojima i Pakistan, Vijetnam i Albanija bile su pošteđene; ali Kim Il-song iz Sjeverne Koreje bio je optušen da je šdebeli revizionist". Sovjetska amb asada tjednima je bila opkoljena svjetinom; diplomati koji su se uspjeli izvući od atle bili su zarobljeni otprilike 16 sati u svojim automobilima s probušenim gumam a. Pojavili su se plakati koji su pozivali, šObjesite Kosigina; zdrobite glavu Brešn jevu." Druga rulja okrušila je francusko, jugoslavensko i nizozemsko izaslanstvo. Svjetin a je prisilila francuskog savjetnika za trgovinu da stoji na velikoj hladnoći seda m sati - a njegovu šenu pet sati - dok je policija sve to promatrala bez interveni ranja. Više od milijun prosvjednika prošlo je u redovima pokraj britanske ambasade, a Crvena garda blokirala je pristup proslavi kraljičina rođendana - jedini gost bio je jedan danski diplomat koji je uspio doći popevši se unutra preko zida. U Shanghaj u, Kinezi su zatvorili britanski konzulat nakon što ga je rulja demolirala i prisi lila konzula da hoda po svom uredu s rukama na leđima i glavom prema dolje; kada j e izašao svjetina je po njemu pljuvala, udarala ga i namazala ga ljepilom."1 Pa ipak, bilo je i glasova koji su pjevali drugu pjesmu, jedan plakat na sveučilištu u OJnghuauu kritizirao je Lina Biaoa, jer je rekao da je Mao uzvišeniji od Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina. Iz onoga što su radikali nazivali šcrnim vjetrom", gru pacije konzervativnijeg dijela Crvene garde - ako se taj termin uopće moše upotrijeb iti - pojavilo se pitanje: šTko je, do vraga, Lin Biao? Biao bi se trebao povući. Ji ang Qing je smrdljiva starica... činjenice se skrivaju od Mao Zedonga, a on je sen ilna stara budala!" Komitet ujedinjene akcije, u kojemu su bili sinovi i kćeri fun kcionara, zagovarali su šPecite Jiang Qing na laganoj vatri" i šUsprotivite se samov oljnom hapšenju starih revolucionara". Priča se da su izveli šest pokušaja PFMONI I čUDOVIšTA šnapada" na ministarstvo javne sigurnosti. Posljednjeg tjedna siječnja, 139 pripadni ka grupacije je uhapšeno.62 Na dan 10. veljače Mao je napravio jedan od svojih neočekivanih ispada u gerilskom s tilu, odabravši neobičan par za metu - Chen Bodu i svoju vlastitu šenu. Pozvavši na sast anak Zhou Enlaija, Lin Biaoa, člana Politbiroa Li Fuchana i starije članove grupe, n apao je Chena da je narušio jedinstvo Politbiroa kritizirajući šefa propagande Tao Zhu a - to je bio izrazito licemjeran stav obzirom da je on osobno radio to isto. Ne rvozna meta Maovog napada zamolio je da mu bude dozvoljeno smjesta ponuditi samo kritiku. To nije bilo prihvaćeno, a Zhou Enlai je nakon sastanka morao odvratiti C hena od namjere da počini samoubojstvo."1 Mao se zatim okomio na Jiang Qing kao na nekoga tko šima veličanstvene ciljeve ali m ale sposobnosti, velike ambicije ali slab talent." šTvoje oči gledaju gore, tvoje ru ke rade dolje", optušivao ju je, dok je napadao i Lin Biaoa jer ga nije propisno i nformirao. S druge strane, hvalio je Zhoua jer ga je izvještavao o svemu vašnome. Gr upacija za Kulturnu revoluciju trebala je kritizirati Jiang Qing, dodao je. Sveg a pet dana nakon proglašenja komune Shanghai, dva njezina čelna člana, Zhang Chunqiao i Yao VVe-nyuan iznenada su pozvani natrag u Peking po Maovom naređenju radi ispit ivanja savjesti. Vodu je općenito iritirao kaotičan, nekoordiniran način na koji je Grupacija djelovala , a htio je imati mogućnost svaliti krivicu i na druge ukoliko bi se pojavile nevo lje zbog smjene Tao Zhoua. Kao muški šovinist, i poput Chiang Kai-sheka nakon trijum falnog puta Meiling Soong u SAD 1943. godine, mošda je i on osjetio da je vrijeme

da svojoj šeni pokaše gdje joj je mjesto. Predsjedavajući je naredio da ovaj napad mora ostati tajnom, ali Li Fu-chan nije m ogao novosti zadršati za sebe. Pozvao je k sebi trojicu kolega iz Politbiroa, Chen a Yija i potpredsjednike Tana Zhenlina i Lija Xianniana. Tijekom sastanka s revo lucionarnom grupom Mao je spomenuo svu trojicu kao ljude koje bi ubuduće trebalo u ključiti u slične diskusije. Stoga je Li Fuchan mogao pomisliti da nema opasnosti uk oliko ih izvijesti o ovome. Maov ispad naveo je njih i veteranske ličnosti NOV-a, da se ponadaju kako se urazu mio. Stoga, ne gubeći vrijeme, sazvali su sastanak u većem broju kako bi se konfront irali s Grupacijom za Kulturnu revoluciju, čiji će član Zhang Chunqiao prozvati protiv nike šprotustruja iz veljače". Zhou Enlai je također pozvan. PIO IV - MAOVA VLADAVINA Maršali i potpredsjednici sjeli su na jednu stranu konferencijskog stola, a nasupr ot njih bili su Chen Boda, Kang Sheng i još jedan član Grupacije, Wang Li. Tema sjed nice trebala je biti šrealizacija revolucije i unaprjeđivanje proizvodnje", ali maršal Ye Jianving, zdepasti 69-godišnji glavni tajnik Komisije za vojna pitanja, koji j e 1927. godine sudjelovao u neuspjelim komunističkim ustaneima u Dugom maršu, otpočeo je sastanak ujedajući Chen Bodu i Grupaciju. Ye je rekao da je Grupacija napravila kaos u Partiji, dršavi, na selu i u industriji; i da sada šeli napraviti kaos i u v ojsci. šSto smjerate, ponašajući se ovako?" pitao je.M Još jedan maršal, Xu Xiangqian, 65-godišnjak, koji je svoju slavu stekao svojim smjeli m taktikama pobijedivši Model guvernera 1949. godine, odlučio je izjaviti da Grupaci ja za Kulturnu revoluciju kao da više ne šeli da NOV bude potporni stup NR Kine. Ye je nastavio okomivši se na promjene u Shanghaju, i način na koji je to napravljeno b ez odobrenja Politbiroa. Chen Boda se slomio, rekavši da je potpuno posramljen. Zh ou je nakon toga zaključio raspravu. Sljedećeg dana, 12. veljače, Predsjednik, koji se preselio u kuću do svog bazena za pl ivanje unutar stambenog kompleksa za dršavno čelništvo jer se bojao da se njegov stari stan prisluškuje, pozvao je dva šefa Komune Shanghai, Zhanga i Yaoa. Ako bi njihov primjer slijedila cijela Kina, to bi bio problem, rekao im je; kako bi se zemlja zvala? Narodna komuna Kina? To bi moglo stvoriti diplomatske probleme sa strani m dršavama. Stoga bi trebali otići i odlučiti se za drugo ime. U svakom slučaju, pokazal o se daje naziv komuna preslab, dodao je Mao. Mao se predomišljao i nudio slabe diplomatske izgovore kako bi prikrio svoje nagle obrate u stavovima. Vjerojatno se bojao da će komuna početi upravljati sama sobom i organizirati regionalnu autonomiju. štogod daje govorio o prepuštanju vlasti masama , Predsjedavajući je ostao zadrti centralistički autokrat s imperijalističkim crtama, i htio je biti siguran daje u stanju uključiti i isključiti revoluciju onako kako i kada on to odluči. Na dan 16. veljače Zhou je sazvao novi sastanak maršala, potpredsjednika i Grupacije za Kulturnu revoluciju. Ispričavši se bolešću, Jiang Qing nije došla. Napad na trosatnom sastanku počeo je čak i prije nego što je Zhou formalno otvorio dne vni red. Potpredsjednik, 64-godišnji Tan Zhenlin, koji je bio zadušen za područje polj oprivrede u vrijeme Velikog skoka, oštrim riječima osvrnuo se na način na koji je Grup acija poticala mase. šKakve mase?'^ upitao je. šUvijek mase, mase. Još uvijek postoji vodstvo Partije! OfMONI I čUDOVIšTA Ne šelite vodstvo Partije nego od jutra do mraka stalno pričate o masama koje se sam e oslobađaju, obrazuju se i dišu revolucije. Sto je to? To je metafizika.""5 Kada je ministar javne sigurnosti Xie Fuzhi primijetio da njegova saveznica Jian

g Qing štiti Tana, potpredsjednik je ljutito odgovorio: šJa ne šelim njezinu zaštitu! Ja radim za Partiju. Ja ne radim za nju!" Optušio je Grupaciju da šeli da funkcionari koji su četrdeset godina slušili Partiji šzavrše s razorenim obiteljima, da se njihove šen e i djeca odvoje od njih." Nakon toga je ustao, obukao svoj kaput, i pokupio svo je papire pred odlazak. U jednom izvješću navodi se da je rekao: šDa sam otpočetka znao da će doći do ovoga, nikada se ne bih priključio revoluciji ili učlanio u Komunističku Par tiju. Nisam smio slijediti Predsjednika Maa punu četrdeset i jednu godinu." Drugi se sjećaju da je na sastanku rekao; šRadite kako šelite. Dosta mi vas je. Ja se povlačim . Odsijecite mi glavu. Strpajte me u zatvor. Izbacite me iz Partije. Borit ću se d o kraja". šNemoj ići, moraš se boriti", apelirao je na Tana ministar vanjskih poslova Chen Yi, p ob>jednik veličanstvene bitke kod Huai-Haija 1948.-1949. godine. Potpredsjednik je rekao da je zbog ovoga što se događalo zaplakao prvi put u svom šivotu. ,,I ja sam pu no plakao", ubacio se član Politbiroa Li Xiannian. čovjek čija je podrška staroj gardi bila najpotrebnija odbio je eksponirati se. Zhou j e poput papige ponavljao da kulturna revolucija prokazuje Liua i Denga. Daje svo ju sudbinu odlučio podijeliti sa Chenom i ostalima čak bi i Mao morao obratiti pozor nost na to. Ali je radije odlučio ostati oprezan. Izgledalo je kako će Predsjedavajući nastaviti ići svojim novim putem revizionizma odo brivši uvodni članak objavljen u Narodnom dnevniku s naslovom šKadrove se mora tretira ti korektno". Ali dva sastanka prešla su granicu koju je bio spreman tolerirati. S vako malo, njegovo prividno ublašavanje stavova poticalo je disidente da se ekspon iraju, a time su se učinili ranjivima za kontranapad. Predsjedavajući je nazvao Zhou a, zastupnika Lin Biaa i Kanga Shenga iz Grupacije za Kulturnu revoluciju te četir i druga funkcionara. Kang je zabilješio da nikada nije vidio Predsjednika tako lju titog. Mao je rekao da Grupacija izvršava plan određen na partijskom plenumu; greške p lana u izvršavanju nisu bile veće od tri posto onoga što je zacrtano. Ukoliko se bilo tko suprotstavi planu, dodao je, šJa ću se oštro suprotstaviti njemu!" Mao je naredio da se Chen Yiju, Tan Zhenlinu i Xu Xiangqingu mora reći da zamole z a dopust kako bi radili na svojim samokritikama. Na sePIO IV. - MAOVA VLAPAVINA dam sjednica kojima je predsjedavao Zhou u periodu od tri tjedna, na njih je izv ršen snašan pritisak, dok je Jiang Qing upozorila: šZnakovi kontrarevolucije su posvud a, od samog vrha prema dnu", intonirala je. Ekstremna ljevica ponovno je jahala. Premda je šangajska Komuna preimenovana u Rev olucionarni komitet Općine Shanghai, u skladu s Maovim šeljama, članovi Grupacije za K ulturnu revoluciju Zhan i Yao bili su potvrđeni kao njegovi šefovi, zajedno s mladim entuzijastom VVan-gom Hongvvenom, koji je rješavao stvari na licu mjestu dok su o ni bili zauzeti drugim obvezama u Pekingu. Revolucionarni Komitet utemeljen je u glavnom gradu. Slična tijela organizirana su u Heilongjiangu u Mandšuriji i u Shanx iju. Obzirom da su ponovno dobili samopouzdanje, radikali su mogli nastaviti proganja ti jednu od svojih većih meta. Na dan 10. travnja, u 6.30 h ujutro, odred Crvene g arde Jinggangshan odvukao je suprugu Liua Sha-oqija na sedmi kat jedne zgrade sv eučilišta u OJnghui. VVang nije bila dobrog zdravlja, nekoliko dana tresla ju je gro znica i njegovala je bolesnog muša. Zabilješka Crvene garde o onome što je slijedilo k aše da je šizvela gadnu predstavu kuje koja se koprca u vodi". A što se tiče njezina sup ruga, militantima je savjetovano da ga špretvore u hrpu psećeg izmeta kojega je ljud ski rod odbacio."'* Progonitelji su donijeli svilenu haljinu koju je VVang nosila za dršavnog posjeta

Indoneziji, i zahtijevali da je obuče. Prva dama, koja je na sebi imala kaput koje ga joj je poklonila afganistanska vlada, odbila je, rekavši da je prehladno za tak o tanku haljinu. Grupa Crvene garde, poznata kao Istjerivači duhova, pokušali su je prisiliti da učini ono što su htjeli. Da bi ih frustrirala, VVang je sjela na pod. P ovukli su je za noge i navukli joj haljinu preko glave. šPrekršili ste naredbu Predsjednika Maa da ne osuđujete ljude slušeći se silom", rekla je. Pripadnici Crvene garde na to su odgovorili jednoglasnim čitanjem pasusa iz Male c rvene knjišice u kojoj je Mao primijetio da šrevolucija nije večernji banket... revolu cija je ustanak, čin nasilja u kojemu jedna klasa svrgava drugu". šKršite Maovu naredbu..." ponavljala je VVang. Ali bila je prisiljena obući svilene čara pe i cipele s visokim potpeticama, a uz to i ogrlicu načinjenu od ping-pong loptic a. šDolje s tri Anti-elementa VVang Guangmei", vikala je Crvena garda, napavši je zbog toga stoje Predsjedniku Sukarnu pripalila cigaretu na banPE MONI I l UPOVIšTA ketu kojemu je Liu bio domaćin. Kada je VVang rekla daje to bilo u skladu s indone zijskim običajima, progonitelj je povikao: šIdi do vraga! Mi ne znamo ništa o tim stra nim običajima. Koketirala si s takvim negativcem kao što je Sukarno." Odvedena je kako bi bila fotografirana u inkriminirajućoj haljini s posprdnom ogrl icom. Kada je represija ponovno započela, VVang je priznala šgreške desničarskog oportun izma". Ruke su joj se tresle. Borila se za zrak, zamolila je čašu vode i dvije table te za smirenje - dobila je jednu. šMoji šivci nisu dobro", rekla je. š[Ali] ne bojim s e, i moj um je vrlo smiren." Došlo je vrijeme da se suoči s masovnim sastankom. Dok ju je Crvena garda odvlačila da lje, vukla je noge za sobom i trašila još jedan sedativ. ššto sada smjeraš?" upitao je progonitelj. Stisnuvši usne, s nabreklim venama na svojim rukama, VVang je tiho odgovorila: šNisa m spremna suočiti se s kritikom, odbacivanjem i osudom masa." Na šsuđenju" koje je uslijedilo, bila je ispitivana o svom obiteljskom podrijetlu, o svom ocu biznismenu, o svoje desetoro braće i sestara, te o večeri kada je otišla na domjenak kojega je priredila misija Georgea Mar-shala u Kini 1946. godine i prim ila na dar bombonjeru od jednog Amerikanca. Kada je zamolila za lijek, progonite lj joj je rekao, šNe boj se smrti. Još nećeš umrijeti." Na to je VVang ljutito odgovoril a: šNa smrt gledam kao na odlazak kući."67 23. Potpuni građanski rat Do proljeća 1967. godine Maovi švragovi" postali su problem kojim se trebalo pozabav iti. Jedan izvještaj sa sjeveroistoka dršave navodi ugrošavanje vlasništva, borbe medu b andama, sitne prekršaje, huliganstvo, psovke i napade na djevojke; dodaje se i da su neki mladići imitirali ponašanje britanskih delinkvenata. Glavno šarište bilo je na p ekinškom sveučilištu OJnghua gdje se šestoko napadalo VVang Guangmeia, te gdje je studen t po imenu Kuai Dafu bio glavni agitator. Radikali su oformili Ujedinjeni jian-g xianski puk, nazvan iz počasti prema bazi u Jiangxi koja se borila protiv umjereni je skupine četiri jedan četiri, s time da su obje skupine koristile koplja načinjena o d cijevi od nehrdajućeg čelika. Uskoro su dovezene i puške dok su studenti proizvodili granate. Pukovski snajperist ustrijelio je studenticu dok je pretrčavala preko tr ga; njezin kolega ju je odvukao u zgradu gdje je iskrvarila u njegovim rukama. / /Međuprofesorima na postdiplomskom odsjeku sveučilišta Qinghua nalazio se i dvadesetčetv erogodišnji inšenjer hidraulike Hu jintao koji će četiri desetljeća kasnije postati kinesk i predsjednik. Izabralo ga je vodstvo sveučilišta da bude politički savjetnik. Radikal

i su ga kritizirali radi špretjeranog individualizma" i pripadanja šbezbrišnoj kliki", no po svemu sudeći i on je također propatio u tom razdoblju. Međutim, nered kulturne revolucije pojačao je šelju za šstabilnošću" (po uvjetima Komunističke partije) koja će obil ti Huovo djelovanje kada se popne na vrh. Op.a./P U pokušaju da se pokrene obrazovanje škole i sveučilišta su ponovno otvorena, a lutajućim pripadnicima Crvene garde rečeno je da odu kući. U isto vrijeme radnicima je rečeno da se usredotoče na svoj rad i da ne dopuste da političke aktivnosti remete njihov osm osatni radni dan. Seljake se molilo da se bave svojim poljima. Mao je sebi mogao dopustiti da iz principa hvali nered, no znao je koje bi se opasnosti javile ka da bi se dozvolilo novoj revoluciji da se razbukta van kontrole. Kao podrška repre sivnim mjerama pozvana je Narodnooslobodilačka vojska, no Maov nesigurni smjer tok om idućih mjeseci sugerirao je kako nema jasan plan ili da nije spreman nositi se s raskolom između radikala i realista, što ga OlO IV. - MAOVA v1apavina je vodilo do toga da zabrinjavajuće varira između korištenja sile da bi povratio red i hvaljenja nereda kao načina provedbe revolucije. Dokument koji je izdao Ured za v ojne aktivnosti u ošujku 1967. godine dao je Na-rodnooslobodilačkoj vojsci glavnu ul ogu u nametanju stabilnosti kao i u vođenju ministarstava u Pekingu. Lokalnim zapo vjednicima prepušteno je da po svom nahođenju odlučuju tko su šreakcionari" koje treba s uzbiti. Kao posljedica toga dogodilo se to da su se vojnici našli u besprimjernoj situaciji pucanja u civile koji izvikuju komunističke slogane. Bilo je sukoba u Gu angdongu, Anhui, Henanu, Hunanu, Fujianu, Unutrašnjoj Mongoliji i Tibetu. U VVuhan u, gdje se oko pedesetak frakcija Crvene garde međusobno sukobljavalo, Narodnooslo bođilačka vojska preuzela je vođenje banaka, šitnica, skladišta, zatvora i radiostanica na kon što su vojni zapovjednici oformili odred zvan Milijun heroja i uveli prisilni red napadom na glavni štab radikalne skupine čeličnih radnika u području Tri grada. U sj everozapadnom području OJnghai vojnici su masakrirali militante koju su se utabori li u jednom uredništvu novina. U susjednom Xinjiangu je u sukobima između Narodnoosl obodilačke vojske i radnika ubijena 31 osoba. Nakon što su dvije masovne organizacij e tjedan dana opsjedale glavni vojni štab u Chengduu vojska je u Sichuanu uhapsila 100.000 ljudi koji su bili toliko tijesno zbijeni u podzemnim ćelijama da nisu im ali niti mjesta da legnu na tlo. Mao i Skupina za kulturnu revoluciju slošili su se tada daje vojska pretjerala. Li n Biao je slijedeći propise izdao zapovijed kojom je zabranjivao vojnicima da otva raju paljbu na masovne organizacije te da ih proglašavaju reakcionarima - obilješava nje se sada trebalo obavljati u središnjici. To je ohrabrilo ljevičare da poduzmu ko ntranapad. U VVuhanu su studenti marširali iz protesta protiv lokalnih zapovjednik a i zauzeli radiostanicu. Mao je pokazao na čijoj su strani njegove simpatije kada je isključio komandante Narodnooslobodilačke vojske iz središta grada Vangzia iz prvo majske svečanosti koja se odršavala u Pekingu. Jiang Qing je postavila kolegu iz Sku pine za kulturnu revoluciju na mjesto voditelja vojnog političkog odjela. Njezina i Maova kći koja je bila pripravnica u Dnevniku oslobodilačke vojske pridrušila se sed morici kolega u udaru protiv urednika. Proglašeni su od strane Ureda za vojne akti vnosti šskupinom za masovni nadzor" unutar novina. Lin im je poslao čestitke savjetu jući ih da se šne boje 'kaosa', jer jedino nakon kaosa moše doći do reda".: Sukladno novoj politici Mao je hvalio šnered opet i opet, iznova i iznova" pred vo jnim skupinama prije svog odlaska na turneju po provincijama POTPUNI GRAđANSKI RAT koja je uključivala i VVuhan. Za vrijeme njegovog izbivanja studenti pro-svjednici pokrenuli su novi napad na Liu Shaoqia utaborivši se na ulici ispred zgrade vodst

va; Maov liječnik prisjeća se da je šsmrad koji je dolazio od tisuća znojnih tijela u sr panjskoj šezi, trulih namirnica i otvorenih improviziranih zahoda izazivao mučninu". Skupina koja se našla unutar zgrade odvela je predsjednika do auditorija Dršavnog v ijeća. Njegova supruga također je dovedena da promatra događaj.3 Pripadnici Crvene garde strgnuli su košulju sa sedamdesetogodišnjeg muškarca i povlačili ga za kosu. Natjerali su ga da stoji savijen u kukovima raširenih ruku i nogu dok su mu glavu gurali gotovo do zemlje, udarali ga nogama i šamarali. Bila su dovede na i njegova djeca uključujući i šestogodišnju kćerku, kao i Maova kći. Dva tjedna kasnije ava procedura je ponovljena s time da je sada oboje suprušnika natjerano da stanu u pozu šaviona". Liuova noga bila je ozlijeđena, a lice natečeno. U jednom se trenutku njegova supruga uspjela osloboditi svojih mučitelja i uhvatiti za muša čvrsto se prim ivši za njegovu odjeću. Za to kratko vrijeme tokom kojeg su bili udarani šakama i noga ma čvrsto su se dršali jedno za drugo, no tada su zauvijek razdvojeni, a on je odved en svojoj kući.'4 VVang je završila u zatvoru, a njezina djeca poslana su da rade kao seljaci. 7. ko lovoza dršavni poglavar pisao je Mau da podnese ostavku. Nije dobio nikakav odgovo r. Zapovjednici u VVuhanu, Chen Zaido i Zhong Hanhua nisu opće bili raspološeni slijedi ti Maov savjet o još šnevolja". Kako je bjesnio sukob između čeličnih radnika i Milijun he roja, koje je pomagala vojska, situacija je postala pogubna za kulturne revoluci onare. Lin Bao poslao je u akciju lojalne vojnike s pet topovnjača. Zhou je doleti o u Yangzi s ultimatumom za zapovjednike. Bilo im je naređeno da dopuste čeličnim radn icima da djeluje kao šrevolucionarna" organizacija!" dok su Heroji obilješeni kao škon zervativna" skupina.5 Mao je dotada stigao u VVuhan na svojoj turneji po provincijama i Zhou je doveo neposlušne generale Chena i Zhonga da se susretnu s njim. Predsjedavajući je bio bla g. Ako su greške i bile učinjene, kazao je on, brza priznanja dvojice zapovjednika će ispraviti stvari. Svi su izgledali sretni, a Zhou je odletio natrag u Peking. 19. srpnja Chen i Zhong su ponudili samokritike Partijskom komitetu u glavnom vo jnom štabu, no tada se situacija pogoršala dolaskom u VVuhan ministra za nacionalnu sigurnost Xie Fuzhia i člana grupe Kulturne revolucije VVang Lia koji je rekao sku pu da zapovjednici nisu ništa PIO IV. - MAOVA VLADAVINA bolje razumijevali događaje od osnovnoškolaca. Gnjevna skupina vojnika zgrabila je W anga i slomila mu nogu, a uskoro su pristigli i kamioni puni pripadnika skupine Milijun heroja. Po savjetu Lin Biaoa i Jiang Qing Mao je odletio u Shanghai - bi lo je sugerirano da postoje strahovi od reprize otmice Chiang Kai- sheka u Xi'an u od prije trideset godina.6 Zhou Enlai se vratio u VVuhan i oslobođenje VVang Li je bilo dogovoreno. Događaji u Yangziju su klasificirani kao kontrarevolucionarni incident. Lokalnim zapovjedni cima je naređeno da dođu u Peking i opravdaju svoje postupke. Do aviona su ih po mje sečini dopratili vojnici s bajunetama na puškama. Nakon pekinškog skupa od milijun lju di koji je slavio revolucionarnu pobjedu u VVuhanu otpušteni su i zamijenjeni pouz danijim figurama. Za njihovog zapovjedništva 184.000 članova Heroja bilo je utamničeno , pretučeno ili ubijeno. Mao je na povratku svratio u VVuhan vozeći se po gradu na s trašnjem sjedištu otvorenog dšipa. Proveo je mjesec dana u gradu, čitavo vrijeme u toku s događajima u Pekingu, no također je iskoristio vrijeme za čitanje i opuštanje. Jednog dana je sa svog kata ugledao promiskuitetnu slušavku za koju se pričalo da je voljel a uvlačiti ljude u nevolje. Prema njegovom liječniku kazao je da je Lin Biaova supru ga bila upravo takvog karaktera, a dodao je da je štakva bila i Jiang Qing".7

No, nije poduzeo ništa da nametne kontrolu nad svojom šenom niti nad ekstremistima. Deng Xiaoping natjeran je da kleči ispred svog doma u sjedištu u pozi šaviona" iako ni je bio udaran. Njegovu šenu i njega Jiang Qing je dodala na šlistu za otpis", te su bili preseljeni u manju kuću. Njegovog mlađeg brata koji je radio u Guizhouu progoni li su pripadnici Crvene garde dok si nije oduzeo šivot. Denova kći i mladi sin su po slani na selo u Shaanxi. Njegovog starijeg sina koji je učio fiziku na pekinškom sve učilištu maltretirali su vojnici Crvene garde. Uhvatili su ga na krovu zgrade, a u p okušaju bijega je bio gurnut, ili je sam pao. Nakon što mu je odbijen primitak u sve učilišnu ambulantu ostao je paraliziran od struka nadolje te je proveo iduće četiri godi ne šivota u domu za hendikepirane pletući košare lešeći na leđima. Nakon stoje odveden na Radnički stadion da bude optušen na masovnom skupu i da se de nuncira šLiu-deng-Peng-Boova proturevolucionarna udruga", pedesetdevetogodišnji ekon omist Bo Yibo bio je jako pretučen, čitavo tijelo mu je bilo prekriveno ranama, a sv a odjeća poderana. Na jednom od tih ponavljajućih ispitivanja ruke su mu bile istrgn ute iz čašica. Patio je od šestoke boli u šelucu i jedva se mogao micati.8 Nakon što je na pisao izjavu od 20.000 znakova kojom niječe optušbe da je izdao korVTPUNI GRAOANSKI RAF muniste kad je bio zatočen u nacionalističkom zatvoru tridesetih godina, Bo je ponov no pretučen. Nedugo zatim četvorica gardista bacila su ga u zrak te je pritom ozlije dio leda udarivši u beton. čitave noći bio je dršan budnim i nedovoljno hranjen. Kad bi i dobio hranu ruke su mu se toliko tresle da su zrna riše padala na pod i morao ih je kupiti prstima. Doza vode bila mu je ograničena na pola tegle dnevno, a štedio j u je tako što je odustao od pranja zubi. Jednog je dana jedan gardist sarkastično rekao Bou da bi vjerojatno šelio znati što ra di njegova obitelj. Kazao je da mu je šena počinila samoubojstvo, iako drugi izvori tvrde da je bila nasmrt pretučena. Troje njegove djece bilo u zatvoru, a četvrto, st aro četrnćst godina, bilo je poslano u unutardršavni egzil. čuvar ga je pitao zbog čega ne misli na njihove interese - već su izgubili majku, a mogao bi im mnogo olakšati kad bi priznao. Bo je izdršao. Sve u svemu bio je zatočen petnćst godina. Nakon izlaska došao je pod milost jednog od šOsmorice besmrtnih" komunističke partije, iako je imao malo moći te je provodio v ećinu vremena baveći se kaligratijom i šahom. Umro je u Pekingu 2007. godine, mjesec d ana prije svog devedesetdevetog rođendana. Njegov sin Bo Xilai, koji je bio utamniče n sa šesnćst godina, uspeo se do pološaja gradonačelnika Daliana, a 2003. godine post ao je i guverner provincije Lianing. Iduće godine bio je imenovan ministrom promet a, odajući sliku modernog, medijski svjesnog političara koji priča tečnim engleskim jezi kom, prije nego što je bio postavljen da se brine o mega-gradu Chongqinu 2008. god ine. Za Maa je ponašanje Narodnooslobodilačke vojske u VVuhanu i na drugim mjestima bilo znak da je za napredovanje revolucije bilo potrebno nešto više od novog vojnog susta va. Procijenio je da je tri četvrtine vojnih oficira podupiralo desnicu. Zaključio j e daje odgovor dati orušje narodu. šZašto ne bismo naorušali radnike i studente?" zapita o se. Odgovarajući sam sebi kazao je: šMislim da ih trebamo naorušati". Pisao je Jiang Qing da će naorušavanje masa spriječiti napredovanje revizionizma i reakcio-narstva. Ona je smislila slogan: šMudro napadati, snašno se braniti". Pošto se tvrdilo da je id eološki neprijatelj u ofenzivi, nasilje je bilo opravdano. Krajem srpnja izbile su bitke u tvornicama u Kaifengu i Zhengzhouu u kojima je poginulo trideset i seda m ljudi, a njih 290 bilo je ranjeno; dvoje zarobljenika koje su uhvatili militan ti bilo je šivo zakopano.1' U svom radikalnom pristupu Mao se poslušio jednom ranijom formulacijom da proglasi

da je ono što je ustvari potrebno špotpuni građanski OlO IV. - MAOVA VLADAVINA rat" koji bi vodili Revolucionarni komiteti. Shangai je ponovo prvi, tamo je org anizirana skupina koja je uz povlađivanje policije otela 800 ljudi, ubila troje i osakatila dvadeset i četiri osobe mučenjem. Peking je odobrio osnivanje orušane skupin e pod vodstvom radikalnog vode VVanga Hon-gvvena: borila se deset sati sa suparn ičkim pokretom u tvornici dizelskih motora što je završilo s osamnćst mrtvih i 983 ra njena, a proizvodnja je bila zaustavljena na dva mjeseca. Snimka događaja bila je prikazana Mau u njegovoj izoliranoj vili u gradu, na njegovo očito zadovoljstvo. šen e su bile česte medu pripadnicima gradske milicije, vozile su se u motocikli-stičkim brigadama, patrolirale su kanalima, te se pridrušivale vatrogasnim brigadama i pr otuzrakoplovnim odjeljenjima. I VVangov najbliši suradnik bila je šena.10 Mao je potpisao izjavu da štreba naorušati revolucionarne mase". Lin Bao znao je za oklijevanje zapovjednika NOV, no insistirao je da se štreba povinovati instrukcija ma predsjedavajućeg Maa, naorušati ljevicu i podijeliti orušje među ljevičarskim masama". U Pekingu je bilo sukoba u školama i obrazovnim zavodima nakon što su podijeljene pušk e. četrnćsto-satna bitka na pekinškoj tršnici Xiđan dovela je do osam smrti i 390 ranja vanja. Bilo je šestokih borbi u Huangzhou i luci VVenzhou. U Guangzhou su stotine ubijene u uličnim sukobima među skupinama po imenima kao što su Ratnici proljetnih gro mova, čtvvari doktrine i Ujedinjena komanda siromašnih i niših-srednjih seljaka; opljačk ana su skladišta i prekinut šeljeznički i cestovni promet. U Choangqingu je 10.000 lju di sudjelovalo u sukobima dok je zabilješeno 1.000 mrtvih i ranjenih - govorilo se kako je ispaljena po jedna topovska granata za svakog borca. U borbe za grad t Luzhou bilo je uključeno više od 30.000 ljudi, a ubijeno više od 2.000. U jednom okrug u u pretešno muslimanskoj pokrajini Ningxia ubijeno je gotovo 400 ljudi.11 U Xinjianškom glavnom gradu Urumququiju radikalne snage od 55.000 osoba, uključujući 6 .000 vojnika, napale su tvornice, vladine urede i sveučilišta i presjekli šeljezničku ve zu s ostatkom dršave - pod napadom, lokalni šef partije prijetio je da će zauzeti podr učje za nuklearne pokuse kod Lap Nora. Na drugim mjestima pričalo se da militanti ra zmišljaju o zauzimanju pogona za biokemijsko ratovanje. U Mandšuriji je Regimenta bo rbene misli Mao Zedonga na Geološkom institutu u Chanchunu tvrdila da su iskušali dv ije šradioaktivne bombe za samoobranu". Posebno okrutna represija provodila se u U nutrašnjoj Mongoliji kao dio kampanje koja se rastegnula do 1969. godine da bi se uveo red u tu ogromnu regiju. Broj rorriiNi građanski rat mrtvih je mošda čak dosegnuo i 100.000. Lokalni voda Ulanfu bio je razriješen dušnosti 1 966. godine nakon dvomjesečnog ispitivanja u pekinškom hotelu. Publikacije na mongol skom jeziku bile su zabranjene. Trideset godina poslije kineski će povjesničar pisat i o Mongolima kojima su istrgnuti jezici, koji su bili šigosani usijanim čelikom ili šivi spaljeni. I sam Mao je izjavio da su špočinjeni prijestupi".'' Tibetanske tradicije predstavljale su previše privlačnu metu za revolucionare. Kines ki pritisak je na kratko vrijeme popustio tijekom ranih šezdesetih godina, no sada je došlo vrijeme za novu kampanju istrebljenja lokalne kulture i običaja. Crvena ga rda napadala je skupine seljaka, a i dio lokalne mladeši im se pridrušio, bilo iz st raha ili iz uvjerenja. Tisuće samostana i artefakata su uništene, a svećenici i opatic e ubijeni ili zatočeni. Drevni običaji potiskivani su još jače nego prije. Crvena garda je u Guangdongu, s druge strane hongkonške granice, dovela je do puškar anja i bacanja bombi. U srcu kolonije izbile su šestoke demonstracije. Militanti s u okrušili zgradu vlade te na zgrade polijepili plakate s antibritanskim sloganima , izvikivali slogane prolaznicima s terase ureda Kineske banke i podmetali bombe

. Pedeset ljudi je ubijeno u uličnim borbama, uključujući i jedanćst policajaca, s 83 2 ranjenih. Komandant Narodnooslobodilačke vojske preko granice predlošio je orušanu i nvaziju na koloniju, no Zhou Enlai odbio je ideju." Kao odmazda za zabranu propekinških novina i hapšenje kineskih šnovih radnika" u Hong Kongu rulja je upala u pekinški dom dopisnika Reutersa Anthonvja Greya, pretukla g a, ubila njegovu mačku i zatočila ga u malu sobicu na dvadesetsedam mjeseci. Na topl u noć 22. kolovoza 1966. rulja od deset tisuća ljudi skupila se ispred engleske amba sade u kineskom glavnom gradu dok su diplomati unutra jeli kobasice iz konzervi, grašak i sir i pili ciaret. Poslije večeri je prikazan film Petera Sellersa Kriva r uka zakona. Neki muškarci otišli su igrati bridš. Zamjenik ambasadora je upravo podign uo tri slabe karte kad su demonstranti napali zgradu i, kako ih nitko nije zaust avio, podmetnuli vatru.14 Po planu šsudnjeg dana" kojeg je smislio šef ambasade diplomati su se povukli iza ni za rešetaka koje su navodno štitile sigurne dijelove zgrade, postavljajući ormare za s pise da pojačaju obranu, no to nije pomoglo. Rulja je i dalje nadirala uzvikujući šUbi j! Ubij!" Diplomati su sjedili zbijeni u mraku iza metalnih vrata arhive. Iz str aha da ne budu okrušeni i zgašeni od rulje, spaljeni ili ugušeni od dima vatre koje su zapalili napadači, Britanci su izašli sa podignutim rukama. Nakon trenutka tišine već s u bili PIO IV. - MAOVA VLAPAVINA vučeni za kosu, udarani štapovima od bambusa i tjerani da kleče dok su im s tijela trg ali odjeću. šNi šene nisu bile pošteđene dodira prstiju rulje", izvijestio je zamjenik amb asadora London". Međutim, portret kraljice je prešivio, iako malo oprljen vatrom. Cradocka su udarali po ramenima i leđima, te su ga dvojica muškaraca uspela na kutij u i pridršavala ga dok ga je treći udarao šakama u trbuh. Bilo mu je rečeno da kaše ššivio dsjedavajući Mao!" što nije htio učiniti. Zajedno s trojicom svojih zaposlenika, zamje nika su vukli po cesti i ostavili pred albanskom ambasadom; iz tog događaja sjeća se da je Kinezima citirao Vergilija. Diplomati su naposljetku odvezeni doma u kamionima. Novinska agencija iz Xinhua je izvjestila da je došlo do šmoćne demonstracije" protiv šbjesomučne fašističkog progona ki skih patriota u Hong Kongu". Velika Britanija nije prekinula svoje odnose s Kino m. Indijska, indonezijska i burmanska ambasada su također napadnute. Ekstremni lje vičari preuzeli su kontrolu nad ministarstvom vanjskih poslova. Zhou Enlai, koji j e dao dopuštenje za demonstracije ispred britanske ambasade, bio je uzdrman konačnim rezultatom, te je svoju odluku da dade pristanak opravdavao umorom. Rekao je sv ome suradniku da prijeti katastrofa ukoliko se stvari budu nastavile kretati ovi m smjerom, prije nego stoje došivio napad angine koji ga je izbacio iz djelovanja na dan i pol. Ekonomski troškovi špotpunog građanskog rata" bili su očiti. Prihod po glavi stanovnika pao je u drugoj polovici šezdesetih za 2,95 %, dok se broj fatalnih industrijskih nesreća u istom razdoblju učetverostručio. Porezni sustav bio je u raspadu, a bilo je i okršaja u rudnicima i zastoja rada vašnih elektrana. Zaposlenici na naftnom polju u Daqingu na sjeveroistoku zemlje su podivljali i prepustili se uništavanju. Masov ni nedolasci na posao opasno su srezali proizvodnju ugljena - do kraja 1967. god ine zalihe su bile na najnišoj razini od početka desetljeća. Proizvodnja čelika iznosila je jedva četvrtinu planirane, dok je proizvodnja električne energije opala za 30 %. Osjećao se i manjak kemikalija i mehaničkih alata, ulični štandovi su porazbijani, a nj ihove vlasnike se pokazivalo kao neprijatelje. U Harbinu je samo 800 od dotadašnji h 12.600 samostalnih poduzeća osnovanih prije švelikog skoka naprijed" uspjelo prešivj eti.15

No, prema slušbenim statistikama, prema kojima se uvijek gajila sumnja, kinesko go spodarstvo je uspjelo izbjeći potpunu katastrofu Velikog skoka. No sada je postoja o i novi pritisak da se plaća za nešto što se nazivalo Politika trećeg fronta koja je sl ušila da se potpomogne razvoj industrijPOTPUNI cl RA t'A NS KI RAT ske i vojne infrastrukture duboko u unutrašnjim provincijama. Pošto su Sjedinjene Am eričke Dršave pojačale svoje učešće u Vijetnamu, Sovjetski Savez se udaljio, a Tajvan bio pr isutan kao stalna prijetnja, vodstvo je osjetilo kako je neophodno pripremati se za veći orušani sukob koji bi mogao uključivati i nuklearno naorušanje. Zaključeno je kak o bi se Kina u prešivljavanju trebala osloniti na svoje ogromne prostorne i popula cijske resurse ponavljanjem već korištenih gerilskih taktika, to jest povlačenjem u po dručje u koji neprijatelj ne moše prodrijeti. šMoramo si izgraditi stratešku pozadinu", zapovjedio je predsjedavajući. Zhou Enlai je smislio slogan šPripremimo se za rat, p ripremimo se za glad, sve za dobro naroda".16 Izveden je opsešan program u pretpostavljeno sigurnom planinskom području zapadne Ki ne. Ponavljajući transfer elektrana iz Shanghaja u Chongquing za vrijeme drugog sv jetskog rata, 380 tvornica je premješteno iz obalnog područja u unutrašnjost. Građene su nove tvornice koje su djelovale na principu samodovoljnosti, odvojene od gradov a i sela - 5.000 radnika jedne tvornice orušja u udaljenom ruralnom području Shaanxi imalo je svoju mljekaru i farmu svinja. Kao i što je bio običaj s Maovim inicijativ ama, sve je trebalo obaviti odjednom, planiranje je bilo rudimentarno, troškovi su rasli dok je projekt sve više i više kasnio i širio ozbiljnu ekološku štetu.17 Treći front je gotovo udvostručio troškove gradnje između 1966. i 1970. dovodeći ih do cif re od 894 milijuna, s time da su troškovi na jugozapadu iznosili gotovo četvrtinu uk upnog iznosa. Novi projekti gutali su ogromne količine ugljena, energije i čelika. S tvaranje novih projekata zajedno s špotpunim građanskim ratom", odršavanjem rada ukupn og gospodarstva i bilo kakve dršavne kontrole nad čitavom zemljom bilo je izvan gran ica najluđe mašte. Povlačeći se još jednom pred udarima stvarnosti predsjedavajući je naredi o da se prekine s dijeljenjem orušja medu ljevičarima, te da se vrati orušje koje je b ilo podijeljeno. Stavio je Zhoua da se bavi represijom pokreta koji je on sam po krenuo, davši vojsci da povrati red i pomogne da se vrati kadar u civilnu administ raciju. Da bi našli alibi za čitavu akciju bez da spominju pravog autora - Maa, premijer i n jegovi pomoćnici su iskoristili mali pobunjenički pokret koji se pojavio ranije te g odine poznat kao šurota šesnćstog svibnja". Njegovi članovi su postavljali plakate i dijelili letke na kojima su denuncirali premijera kao sivu eminenciju reakcije i sramotnog izdajnika Maoizma. Pokret je ugušen u kolovozu, no sada se tvrdilo da j e prerastao u ogromnu urotu sa pipcima koji sešu kroz čitavu partiju, vladu i vojsku . Optušba DIO IV. - MAOVA VI AOAVINA kaše i da su kriminalci došli i s ljevice i s desnice, ujedinjeni u svom cilju da sa botiraju Maa, NOV-a i Kulturnu revoluciju.'8 Mnogi ljudi koji su odvučeni na ispitivanje nisu uopće znali za što ih se optušuje, no u skoro bi popustili i priznali što god bi im bilo rečeno. Otvoren je zatvor u minista rstvu vanjskih poslova gcije je gotovo polovica zaposlenika optušena. VVang Li, čovj ek koji je bio otet u VVuhanu i koji je bio vodeća ličnost u ljevičarskom ustanku sada je bio optušen da je član KMT-a i agent sovjetskog KGB-a, dok je njegova obitelj st igmatizirana kao šcrno smeće". Sve zajedno, nekoliko milijuna ljudi je bilo zatvaran o pod Zhouovom zaštitom za upletenost u zavjeri koja nikad nije ni postojala. Ljevičari su morali progutati Maovu potporu premijeru, no uskoro su poduzimali nov

e akcije da se šočiste redovi". U Pekingu je izgubljen 3.731 šivot, te su stvari odršane pod relativno čvrstom kontrolom, no u provincijama su revolucionarni komiteti nam etali svoj autoritet, često birajući bilo kakve metode koje su im odgovarale; u Jian gxi je odlučeno da je korištenje metaka preveliki trošak, pa bi ljudima odrezali uši i o stavili ih da iskrvare do smrti. Izvještava se o stotinama tisuća uključenih u nasilne sukobe u Sichuanu. U Unutrašnjoj M ongoliji, gdje su vojnici išli u borbu s uramljenim Maovim portretima na prsima bi lo je 22.900 mrtvih i 120.000 oskaćenih - organizirale su se i kampanje da bi se šis korijenili" potencijalni proso-vjetski nacionalisti medu vojnicima i stočarima. U Zhejiangu je ubijeno 9.198 ljudi, u Guangxi, glavnom gradu Nanninga 2.324 ljudi je pogubljeno nakon borbi medu grupama koje su ostavile 50.00 ljudi bez domova. U Yunnanu gdje je gotovo pola milijuna ljudi bilo zatvoreno, 6.979 ljudi je stra dalo na način koji je prozvan šprisilno samoubojstvo".19 Procjenjuje se daje 650.000 ljudi poginulo radi nasilja koje se protegnu-lo kroz cijelu 1968. godinu. Spisi dvadeset i pet područja prijavljuju više od 1.000 mrtvih . U jednom ekstremnom slučaju 3.681 osoba je ubijena i bačena u masovnu grobnicu u d esetodnevnoj čistki u okrugu Guangxi, dok ih je u jednom drugom području 639 nasmrt pretučeno. U okrugu Guangdong bilo je 2.600 mrtvih. U jednoj epizodi u području Shaa nxi u borbama je bilo uključeno više od 20.000 ljudi. U najmanje dva slučaja, u Guangx i i Yunnanu, egzekutori su slavili jedenjem srca, mozga, testisa, penisa, mesa i jetara svojih šrtava.2" Tretman onih koji su završili u zatvoru bio je ekstremno tešak. Jedan zatvorenik iz Qinchengskog zatvora, na sat vošnje od Pekinga, opisao je kako su zatvorenicima bi le davane droge koje su uzrokovale halucinacije, POTPUNI GRAđANSKI RAT strah ili nezadršivu potrebu za govorom. Zvučnici su glasno radili dvadeset i četiri s ata dnevno, ponekad najavljujući smaknuća koja bi tada bila otkazan u posljednjem tr enutku. Prozori su bili oblošeni, tako da nitko nije mogao znati da li je noć ili da n, a pet godina nije bio dozvoljen nikakav materijal za čitanje. Jedan drugi zatvo renik priča kako su neki doktori koristili zatvorenike kao pokusne kuniće, davajući zd ravim osobama cjepiva od kojih bi se razboljeti. Sidnev Rittenberg, Amerikanac koji je šivio u Kini četvrt stoljeća, koji se pridrušio KP K-u koji je također postao šrtva progona prisjeća se kako je cijenio ispitivanje u zat voru kao jedino razdoblje u kojem je došivljavao ikakav ljudski kontakt. Poslije n jih sjedio bi na svom niskom krevetu i buljio u sive zidove, sivi pod, mutnocrve na vrata dok su švelike mrlje i površine boje pulsirale pred mojim očima, a od tišine mi zvonilo u ušima".21 U čitavom tom kaosu, skupina znanstvenika u svojim tridesetim godinama šalila je za projektom koji je 1964. pokrenuo Mao kad je objavio da bi Kina uz atomsku trebal a imati i hidrogensku bombu. Imali su male resurse na raspolaganju, no nakon sto tinu dana matematičkih proračuna uspjeli su postići vašan napredak u rujnu 1965. godine, potpomognuti informacijama od neidentificiranog stranog izvora, što su proslavili ručkom koji se sastojao od kineskih rezanaca. Testno područje bilo je smješteno na sj everozapadu, no nije bilo putničkog vlaka do tog mjesta, pa su znanstvenici putova li u teretnom vlaku, a nakon toga se prebacili u kamion, putujući do svog odredišta posjednuti na teglama ukiseljenog povrća.22 Njihovo odredište bilo je rudarsko područje u kojem su ljudi šivjeli uglavnom u pećinski m nastambama i hranili se namirnicama sa brašnom od ječma i prosa, s malo ulja, dok su došljaci više voljeli juhu od kupusa. Jako sunce potamnjelo im je košu, a kad su se vratili kući na odmor pretvarali su se da su radili u rudnicima. 17. lipnja 1967.

iz vojnog aviona iskočio je padobranac. Tri tisuće metara iznad zemlje njegov teret je eksplodirao. Nastao je oblak nalik gljivi - Kina je imala hidrogensku bombu. Predsjedavajući je sada zaključio daje budućnost u švelikom savezu" masa, partijskog ka dra i vojnika, što je značilo da se treba riješiti Crvene garde kao udarnih jedinica. No, to je bilo lakše reći nego izvesti, kao što su shvatili vojnici koji su pokušali zau zeti pekinško Sveučilište Quinqua kad su ih zaustavile barikade, eksplozivne naprave i baraša kamenja radi koje su se morali povući.2' Samo je jedan čovjek mogao nagovoriti radikalne studente da odustanu, tako da je M ao pozvao studente na petosatni razgovor u Dom naroPIO IV. - MAOVA VLADAVINA da. Gosti su pokušali diskutirati, jedan od njih čak je rekao kako se riječi predsjeda vajućeg mogu protumačiti na različite načine. Po priči njegovog osobnog liječnika Mao je bio stalošen, no poruka je bila očita. šDobrovoljno razilašenje" Garde je najavljeno. Vojni ci su krenuli na sveučilišta, s time da ovoga puta neće biti povlačenja.24 Dvanćst milijuna mladih ljudi bilo je šposlano" na selo i u tvornice da bi dobili iskustvo boravka medu seljacima i proleterima. Medu njima bio je i budući šef stran ke Hu Jintao koji je proveo godinu dana noseći cigle na gradilištu u Guizhou. Miliju ni intelektualaca, slušbenika i članova Partije poduzeli su putovanje da bi šučili od ma sa". šBosonogi liječnici" pridrušili su se pokretu iz gradova, donoseći minimum zdravstv ene njege seljacima i stječući iskustvo ruralnog šivota. Radnici su prepoznati kao Mao v najvašniji segment društva, a partijski plenum prepoznao je grupu Kulturne revoluc ije kao superiornu i centralnoj dršavnoj vlasti i Komisiji za vojna pitanja. Ponov no sastavljeni ustav proglasio je Lin Biaoa drugim čovjekom Narodne republike Kine - maršal je rekao da je imao svoje sumnje u vezi toga, no da se špovinovao organiza ciji".25 Ovo je bilo vrijeme da se pozabavi sa Liu Shaoqijem. Maovom bivšem zamjeniku ostal o je samo sedam zubi, a osim šećerne bolesti i visokog krvnog tlaka dobio je i upalu pluća. No, Mao nije htio da umre, bar ne dok se partija ne izjasni o njegovom sluča ju. Bivšem drugom čovjeku partije koji je vodio velike štrajkove dok je Mao bio tek no voobraćenik i agitator oduzet je opasač da bi ga se spriječilo da se objesi. Kad je ob olio od jake groznice u listopadu prušena mu je liječnička pomoć da bi ga se odršalo šivim ok se bez njegovog znanja vijećalo o njegovoj sudbini.26 Liu je proglašen izdajicom, gadom, šizrazito otrovnim otpadnikom" i švelikim kopiletom ", izbačen iz Partije i otpušten sa svih poslova. Jedan član grupe, koja je ispitivala slučaj, rekao je da je Zhou Enlai kazao o svom kolegi s kojim je proveo više od četrd eset godina šOvoga mošemo smaknuti". Jedan jedini delegat na Plenumu koji nije podig nuo ruku za vrijeme glasanja bila je potpredsjednica Konfederacije svih sindikat a Kine. Bila je pošteđena fizičkog progona radi svoje poođmakle dobi i slabog fizičkog zdr avlja, no izgubila je svoje mjesto i bila izbačena iz KPK-a.27 Autoru knjige Kako biti dobar komunist nije bilo rečeno za presudu mjesec dana. Vi jesti su mu priopćene za njegov sedamdeseti rođendan koji je proveo bolestan i priko van za krevet. Počeo je povraćati, gubiti dah, znojiti se, tlak i temperatura su mu skočili te kašu da nakon te vijesti nikad više nije progovorio. Bio je dršan u samici, h ranjen tek toliko da bi POTPUNI GRAđANSKI RAT ostao šiv - čaj nije dobivao. Jedna noga mu je bila paralizirana, a pošto nije mogao i zaći iz kreveta bio je prekriven ranama od dugotrajnog lešanja. Uskraćivane su mu tabl ete koje je trebao za spavanje, no dobivao je lijekove za druge bolesti, iako sa mo u obliku kapi za nos. Mao je šelio za njega da ostane ššivuća meta", također je šelio da plenum upućuje nasumične kritike na određenu skupinu visokih dušnosnika, kao i to da nek

e i hvali. Kazao je da He Long, vođa stare baze u srednjem Yangziju više ne moše biti zaštićen - tim organiziran pod grupom Kulturne revolucije preuzeo je slučaj i uredio d a krhki bivši voda baze u bolnici primi krivi lijek, stoje rezultiralo njegovom sm rću u bolnici. Mao se također trudio hvaliti VVang Hongwena, radikalnog vodu šan-gajskog revolucion arnog komiteta, trašeći od njega da ustane na jednom sastanku da bi ga se prepoznalo kao model za mlađe drugove. Zhou je opet organizirao prosvjede za interese svoga vode, uz to što je javno napadao maršale šProtustruje iz veljače", napadao je i tri vice premijera koji su za njega obavili mnogo posla, a usput se očešao i o bivšeg šefa NOV-a, Zhu Dea zbog toga što nije znao kako se vodi rat. Sudbina partijskih sekretara u provincijama često je ovisila o Maovim carskim hiro vima i promjenama raspološenja. U Zheijangu je, na primjer, Predsjedavajući u početku št itio vodu KPK-a Jiang Hua koji je bio ultra-lojalist od njihovog prvog susreta u bazi u Jiangxi. Kao dugogodišnji visoki dušnosnik Jiang je bio očita meta napada akte ra Kulturne revolucije. U provinciji je odršan skup radikala od 100.000 ljudi koju su ga javno denuncirali, no prekinuli su ga sekretarovi pristaše u lokalnom pokre tu šGrupe crvene oluje" koji su kazali da slijede naputke Velikog Kormilara da Jia nga treba obraniti i dati mu priliku da ispravi svoje pogreške. Tada se Mao predom islio i članak Grupe crvene oluje objavio je da se šJiang Hua ne moše zaštititi". 1968. izbačen je iz stranke, s time da je razlog vjerojatno bila optušba koju su iznijeli njegovi suparnici koji su se motali u Maovoj vili u Hangzhou. Optušba je bila goto vo sigurno neosnovana, no u paranoji tog vremena bila je više nego dovoljna da zap ečati sudbinu čovjeka koji je gotovo četrdeset godina bio partijski borac.28 Deng Xiaoping je uklonjen sa svih svojih funkcija iako ga Mao nije podvrgnuo čitav om tretmanu koji je došivio Liu. Predsjedavajući je kazao da ima svoje zadrške u vezi izbacivanja Denga iz KPK-a, nazivajući ga čovjekom koji je samo šmahao guščjim perom", dok je prava opasnost dolazila iz drugih izvora. Mao je očito imao simpatije i poštovan je prema pripadnicima Dugog marša i mošda je čak vjerovao da bi mu mogle jedOlO IV. - MAOVA VLAPAVINA noni ponovno zatrebati njiliove usluge. Kasnije je Deng kazao o tom razdoblju da bi ga vjerojatno Lin Bao i Jian Qing dali ubiti da nije bilo zaštite Predsjedavaj ućeg. On je odradio svoj dio pogodbe samokritikom od 26.500 znakova u kojoj je opisiva o svoje prekršaje od dvadesetih godina stoljeća nadalje u pasusu kojeg bi se moglo s matrati ironičnim u drugim okolnostima, u kojem je napisao da je jedina njegova mo gućnost napredovanja leši u učenju od Lin Biaoa kako da pravilno pristupi izučavanju dje la Predsjedavajućeg.29 1969. godine Deng je premješten u Jiangxi kao dio Linovog plana da se rasprši vetera ne iz glavnog grada u vrijeme kad se pojavio iznenadni strah od sovjetskog napad a, tokom kojeg bi oni mogli poslušiti kao peta kolona. Njemu i njegovoj obitelji d ane su četiri sobe u bivšoj vojnoj zgradi. Imao je šezdeset i pet godina, uzgajao povrće , mnogo čitao i radio sa svojom šenom u oblišnjem pogonu za popravke traktora, što gaje podsjećalo na razdoblje kad je u Francuskoj radio u tvornici ranih dvadesetih godi na dvadesetog stoljeća. 1971. njihovom sinu invalidu je dozvoljeno da im se pridruši . Suprušnici su se brinuli svakodnevno za njega, podišući krupnog mladića s invalidskih kolica da bi ga oprali, odnijeli na zahod i stavili na spavanje. Tokom raspršenja povijesnih ličnosti Liu je odveden iz Pekinga u Ka-ifeng gdje je za točen u zgradi bez grijanja i gdje su mu bili uskraćivani lijekovi. Zahtjev liječnika da mu se dopusti bolnička njega bio je odbijen, najvjerojatnije po Maovim naredbam

a. Kosu mu nitko nije šišao i izrasla mu je do ramena. 12. studenog 1969. Liu je umr o od upale pluća, a tijelo mu je kremirano pod lašnim imenom. Za vrijeme Maovog šivota njegova smrt nije objavljena. VVang Guangmei doznala je za smrt svoga muša tek ka da su njena djeca upoznala vodu i zamolila ga da vide svoje roditelje. šOtac im je mrtav, no mogu vidjeti majku", odgovorio je Predsjedavajući. Liuovo ime je bilo blaćeno dok su njegovi neprijatelji trijumfirali. Na kongresu p artije 1973. upotrijebljena je općenita osuda šLiua i drugih varalica". šLašni marksist" bio je okrivljen za sve od loših studentskih seminara do zastupanja razvoja elekt roničke industrije, što je bilo jednako šreakcionarnom principu opiranja načelu promatra nja čelika kao nušne spone razvoja"."1 Konačno, 1980. godine Liu je rehabilitiran; VVang, koja je provela dvanćst godina u zatvoru dobila je dopuštenje da ode u Kaifeng i preuzme njegov pepeo. Kasnije j e dobila mjesto u kampanji protiv siromaštva, prije svoje smrti 2006. u dobi od os amdeset i pet godina. Za tragediju koja se dogodila njenom mušu i njoj uvijek je k rivila Jiang Qing, a ne PredsjedaPOTPUNI uRAOANskl RAT vajućeg. Liuov komemorativni muzej otvoren je u zgradi banke iz tridesetih godina u Kaifengu. 2007. godine turistički vodič kroz grad bilješi njegov šbriljantni doprinos dršavi... i u ratno doba i u vrijeme utemeljenja Narodne Republike Kine". Piše također da je bio progonjen do smrti od strane šBande četvorice" za vrijeme Kulturne revolu cije, bez da se igdje spominje Maovo ime. Deveti kongres KPK-a u travnju 1969. trebao je obilješiti trijumfalni zaključak kult urne revolucije, no slušbeni izvještaj predsjedavajućeg u uvodnom obraćanju skupini od 1 .512 delegata priznao je, na gotovo nimalo uljepšan način, da ostaje još mnogo toga da se napravi. Mao se nadao da će šjoš veće pobjede biti dobivene u čitavoj zemlji"." Bio je to prvi partijski kongres u trinćst godina te je bio potreban formalni s astanak da bi se dalo odobrenje za novo vodstvo pod Maom, imenovalo Lin Biaoa nj egovim nasljednikom i uspostavilo vodeći pološaj vojske - dvije trećine delegata bile su u uniformama. Pripreme su obavljene u potpunoj tajnosti, a sastanak nije pret hodno najavljen. Nikakvi strani gosti nisu pozvani. Mao je odlučio dopustiti nekim višim dušnicima koji su bili pod napadima da prisustvuju, dajući primjedbu kako bi on i mogli sačinjavati šoporbu", no ustvari će šmahati repovima". Delegati su noću doletjeli vojnim avionima i rečeno im je da poštuju pet zabrana: zabrane izlaska, primanja pos jetitelja, telefoniranja, pisanja pisama i razgovora s bilo kim osim članovima kon gresa.12 Retorika kongresa bila je u uobičajenom samo-čestitarskom tonu, no u zemlji su stvar i postajale sve gore. Proizvodnja ugljena je i dalje opadala, transport šeljeza je zaustavljen nakon što su velika tvornica u Unutrašnjoj Mongoliji i šeljeznički prijevoz osjetili štetu koja se dogodila nizu od 2.000 vagona. Društveni slom vodio je do ka mpanje po imenu Jedan udarac - tri neprijatelja koja je bila usmjerena protiv šzli h ljudi", korupcije, profitera, pronevjere, rasipnosti i ekstravagancije - do kr aja 1969. 284.800 ljudi je uhapšeno. KPK i vlada su opustošene - od 1966. 70 do 80 % partijskog kadra je došivjelo čistke na provincijalnim i regionalnim razinama, a 60 do 80 % u centru. četvero od šestoro regionalnih partijskih funkcionara je nestalo, kao i dvadeset i troje od dvadeset devet provincijskih partijskih sekretara. Sa mo devet do dvadeset i tri člana Politbiroa ostala su na svojim mjestima i samo četi ri od trinćst članova Sekretarijata. Polovica vicepre-mijera bila je smijenjena, kao i dvije trećine Centralnog komiteta.-1'1 Međunarodno gledajući, borbe između Sovjetskih i Kineskih snaga na sibirskoj granici m jesec dana prije kongresa pokazale su superiornost

DIO IV. ¦ MAOVA VLADAVINA Sovjetske vojske. Objavljivanje Brešnjevljeve Doktrine koja je proglasila pravo Mo skve da intervenira u zaštitu komunizma mogla se vidjeti jedino kao implicitna pri jetnja rešimu koji je odlučio ići svojim smjerom. Sklapanje dogovora o kulturnoj razmj eni između SAD-a i SSSR-a bio je novi podsjetnik da se Peking nalazi suprotstavlje n objema supersilama - časopis Kineska knjiševnost denuncirala je špodli dogovor" stvo ren da bi se prušio predah šreakcionarnoj, dekadentnoj i podloj" imperijalističkoj kul turi.14 Suočen s takvim izazovima Mao ni dalje nije imao koherentan i konstruktivan odgovo r, a čitavo vrijeme je pod njim bujalo frakcionaštvo. U novom Politbirou brojčano najv eća skupina sastojala se od starih revolucionara sa Zhou Enlaiem, no nisu bili org anizirani, a neki članovi bili su pod napadima. Kulturni revolucionari imali su se dam predstavnika, a Kang i Chen Boda bili su primljeni u jezgru stalnog komiteta u Politbirou sa Maom, Lin i Zhou. NOV je bila najmanja grupa u Politbirou sa pe t mjesta, no broj predstavnika vojske u Centralnom Komitetu rastao je s 19 do 45 %, a utjecaj vojske rastao je stabilno u čitavoj zemlji - dvije godine nakon kong resa dvadeset i dvojica od dvadeset i devet prvih sekretara KPK i većina kadra koj i je vodio provincijske ogranke KPK dolazilo je iz orušanih snaga. Radni timovi NO V djelovali su medu običnim ljudima u komunama, tvornicama i školama. Pet od osam mi nistarskih mjesta između 1969. i 1971. otpadala su na vojne časnike. Zabilješeno je da je ministarstvo obrane formiralo posebne jedinice da nadgledaju razne vladine re sore.'5 Zamisao je bila da NOV osigura stabilnost i djeluje kao prethodnica komunizma do k bi se grupa Kulturne revolucije bavila ideologijom, kulturom i obrazovanjem, a stari kadar oko Zhoua bi odršavao središnju administraciju u pokretu. Na površini su odnosi među tim skupinama bili dobri - Liuova šena se potrudila nastupiti prijateljs ki prema Jiang Quing, darivajući je lubenicama koje je uzgojio njezin muš i uvoznim ionizatorom koji bi joj trebao pomoći kod nesanice, a bivša glumica je zauzvrat goto vo svaki dan telefonirala Ya Qun da bi se raspitala za zdravlje njenog muša. No, kao i obično, stvarnost je bila potpuno različita što se tiče moći i ljudi. Jiang i Ye vidjele su jedna drugu kao rivale - Maova supruga sumnjala je da joj je maršalova šena ozvučila sobu. I unutar grupe Kulturne revolucije bilo je zle krvi, radi čega je Chen Boda prešao u Linovu frakciju, smatrajući vojsku dominantnim blokom snage, a m aršala kao budućeg vodu s kojim bi trebao povezati svoju sudbinu. Chenov prebjeg ostavio je na drugoj strani skupinu koja je postala poznata kao čet veročlana banda - Jiang Quing, Zheng Chunqiaoa i novinapotpuni građanski rat ra Yao Wenyuana, kojima se pridrušio i šangajski aktivist VVang Hongvven. Imali su i podršku ministra dršavne sigurnosti Xie Fuzhija koji je imao mjesto u Komisiji za v ojna pitanja. Prvo ogledavanje snaga medu frakcijama zbilo se krajem kolovoza 1970. na sastank u vodstva u Lushanu kada je koškanje počelo oko pitanja tko bi trebao zamijeniti Liu Shaoqija kao predsjednika dršave. Iako je bio uzdignut na mjesto drugog čovjeka dršav e Lin Biaou nije bilo ponuđeno mjesto s time da je dušnost u tom trenutku obavljao p olitičar u svojim poznim godinama. Lin je predlošio da Mao preuzme to mjesto, kao i Zhou Enlai, Chen Boda i Kang Sheng, no Predsjedavajući je odbio, šeleći da to mjesto u nutar vlade oslabi i postane čisto ceremonijalni naslov. Međutim, kazao je daje mjes to vašno radi pološaja i da bi trebalo pripasti Linu. Nered je dao poticaja spekulacijama. Usprkos Maovoj reakciji Lin je mošda trašio način uspinjanja prema mjestu predsjedavajućeg, stoje značilo umiljavanje Mau prušanjem ist

ome više nego što je trašio. Ili, da je Predsjedavajući ostao pri svom odbijanju, mogao je učvrstiti svoje mjesto drugog čovjeka dršave sam preuzimajući mjesto; bilo je i glasi na daje njegova supruga prišeljkivala mjesto prve dame. S tim neriješenim pitanjem otvorena je debata između kulturnih revolucionara i vojsk e o tome da li bi trebalo u ustav upisati referencu o tome kako je Mao razvio ma rksizam-lenjinizam šgenijalno, kreativno i iscrpno". Te riječi došle su od Lin, no Mao je stavio veto na njihovo uključenje kada je ustav bio preoblikovan. Znajući to, šang ajski kum Zhang Chunqiao usprotivio se njihovom uključenju, stoje navelo zapovjedn ika zrakoplovstva VVua Faxiana da ga napadne radi nijekanja Maovog genija. Kad su Chen Boda i vojska optušili grupu Kulturne revolucije da su skupina šimperija lista, revizionista i antirevolucionara", Mao je ostao po strani promatrajući i čeka jući. Tada, nakon što su mu se Jiang, Zhang i Yao VVenvuan otišli pošaliti na napade pro tiv njih, predsjedavajući je lansirao jedan od svojih karakterističnih gerilskih nap ada. Rastuća snaga vojske pobudila je njegovu sumnju. Njegov osobni liječnik primijetio j e da mu sve više smeta veliki broj vojnika koji ga okrušuju. Pošalio se i da je šef njeg ovog osiguranja Zhan Yaoci Linov čovjek - škad (oni) prdnu Zhang se ponaša kao da obja vljuju carski edikt!" uzviknuo je jednom. U Lushanu Mao je dozvolio vojnoj frakc iji da kritikama napadne kulturne revolucionare kao što su KMT koja je progonila C rvenu armiju. Sada je bilo vrijeme za zasjedu.3" PIO IV. - MAOVA VI. APAVINA Sazivajući sjednicu Politbiroa voda je denuncirao Chena Bodu kao lašnog marksista, d ugogodišnjeg agenta KMT-a i potajnog saveznika njegovog starog neprijatelja VVanga Minga. Nitko se nije javio. Mao je naredio da se okonča diskusija o Linovim komen tarima o njegovoj genijalnosti. Ye Qun i komandanti zračnih snaga, mornarice i NOV logističkog odjela dobili su naređenje da krenu sa samokritikama. Kad su te samokri tike procijenjene nezadovoljavajućima rečeno im je da opet pokušaju, a nakon drugog ne uspjeha Mao ih je ostavio da vise u nesigurnom pološaju." Nakon ove pobjede Kormilar je sebi mogao dopustiti da se pozabavi nastavkom svoj ih planova, no iduće godine pritisak je bio ogroman. Postavio je lojalne figure u Komisiji za vojna pitanja da bi nadzirali generale sklone Linu i naredio dvojici generala pekinškog vojnog područja da napisu ispovijedi. Maršal je i dalje bio drugi čo vjek u dršavi i samim time šzaštićen", kako je to rekao Mao, no to što nije za svaki slučaj ponudio samokritiku optušivalo ga je sve više. Mao je rekao Zhou da se suočavaju s špodlom intrigom" koja ima šskrivenog šefa". U svom proputovanju kroz srednji Yangzi upozorio je na zatvorenoj partijskoj sjednici d a šodređena osoba namjerava postati šef dršave, rascijepiti partiju i preuzeti moć". Zloko bno je dodao da je šteško nekome tko prednjači po broju napravljenih grešaka... popravit i se". Njegova paranoja pojačala se pod utjecajem bolesti i velikog broja tableta koje je pio; Predsjedavajući je rekao doktoru Liju šLin Bao šeli da mi istrunu pluća".,8 1971. godine maršal i njegova supruga proveli su dugačke ljetne praznike u svojoj vi li u ljetovalištu Beidaihe, gdje su stanovali zajedno u najudaljenijim dijelovima turobne zgrade. Lin je izgledao još gore nego inače, lice mu je bilo mršavo i blijedo, a oči potonule. Ye je plivala u bazenu, učila povijest, čitala Nixonovu biografiju i prijevod Balzacovog romana Otac Goriot. šeljela je zadršati potporu Jiang Quing, tel efonirala joj je da prenese pozdrave mušu i da joj kaše da pazi na zdravlje. četiri li jepe lubenice poslane su Maovoj šeni u maršalovo ime.>J SLinovimaje bio i njihov sin Lin Ligao koji je bio aktivan onoliko koliko je nje gov otac bio pasivan, dvađesetpetogodišnjak koga su u obitelji zvali šTigar". Rođen 1946 , Liguo je u vojsci došivio meteorski uzlet, koristeći se patronatom zapovjednika zr

ačnih snaga Wu Faxiana. //Zračne snage bile su omiljena odskočna daska za sinove moćnika , uključujući i sinove Zhou En-laia, Zhou Dea i Maovog šefa osiguranja Wang Dongxinga. Op.a.// Majka ga je snašno poticala da se ističe, te je mladić bio na sastanku u Lusha nu, gdje POTPUNI Lr R A DA N.s l< I RAT se pridrušio napadu na kulturne revolucionare. Prema dokumentu koju je kasnije pro nađen, on i njegova klika mladih časnika sastavili su plan nazvan Skica projekta 571 - u kineskom jeziku taj broj izgovoren zvuči kao izraz za dršavni udar. Dok se arhi vi ne otvore bit nemoguće pretpostaviti koliko je vjerodostojan. U tom tekstu denu ncira se propadajući rešim kojeg vodi škorumpirana, zbunjena i nesposobna" trockistička klika koja je pretvorila dršavnu mašineriju u šmlinac za meso koji sluši međusobnom klanju i patnji". Mao, dodaje se u tekstu, je šparanoik i sadist".4" Tigrova skupina namjeravala je izvesti dršavni udar, pa makar da samo spase Lina B iaoa koji je, kako se smatralo, bio na putu da završi kao Liu Shaoqi i Peng Dehuai . Bolje je šriskirati sve u jednom pokušaju i boriti se nego čekati svoju propast", re kao je mladić svojoj sestri Doudou. Pobunjenici su trebali oformiti alternativnu v ladu u Guangzhou ili voditi gerilski rat u planinama. Doudou, koja se namjeraval a uskoro vjenčati, nije bila impresionirana planom, vjerujući da je Mao previše moćan da ga se zbaci.41 Prema dokazima koje je na svome suđenju dao jedan od konspiratora i čija se vrijedno st ne moše točno procijeniti, njihove zamisli uključivale su napad na Maov vlak bacačima plamena, bazukama, ili protuavionskim topovima, bombardiranje mosta ili uništavan je spremnika sa gorivom uz prugu i korištenje gušve koja bi nastala da se ukrcaju na vlak i ubiju vođu. Jedan od konspiratora predao je komadić papira za koji se tvrdil o da je rukom pisana poruka od Lina koja se moše protumačiti kao poziv na akciju. Vr lo je upitno da li je ta poruka vjerodostojna. Liguo je postao dovoljno spretan u imitiranju očevog rukopisa, a Ye je s muševim dopuštenjem rekla nekolicini sekretari ca u uredima da nauče činiti isto.42 Glasine o tome da nešto nije u redu morale su doći do Zhou Enlaia postoje on naredio da se provjeri gdje se nalazi zrakoplov Trident kojim je Tigar namjeravao potaj no prebaciti svog oca iz Beiđaihea. Doznalo se da je zrakoplov na pisti ćrodroma najblišeg ljetovalištu. Kad je izdana naredba da avion odleti za Peking, komandant b aze tvrdio je da ne moše poletjeti zbog problema s motorom. U Linovoj vili očajno za brinuta Doudou povjerila se zaštitarima koji se nisu obazirali na nju i otišli lokal nim zapovjednicima Jedinice 8341, zaštitarskoj slušbi koja je čuvala vodstvo iz njihov e zgrade u blizini vile. Oprezno su izjavili da ne mogu učiniti ništa dok ne prenesu informacije svojim šefovima u Pekingu. Ye je u međuvremenu rekla obitelji da budu s premni za pokret, navodeći Dalian kao odredište. Jedan zaštitar kaše kako se ustvari odl učila za Guangzhou. Ye je također nazvala Zhoua da kaše kako Lin šeli ići na sjeverozapad. Premijer PIO IV. - MAOVA VI. A P AVI NA je pitao ima li ikakvog aviona u Beidaiheu, na stoje Ye slagala da nema i da će na zvati da zatraši jedan. Dva automobila su stigla pred vilu. Lin, Ye, njihov sin i tjelohranitelj ušli su u prvi. Na izlasku su prošli pokraj zgrade Jedinice 8341 gdje je još uvijek bila Doud ou sa svojim zaručnikom. Linov tjelohranitelj je iskočio vani - kasnije je rekao da je učinio to nakon što je čuo da maršal pita svog sina koliko je daleko Irkutsk u istočnom Sibiru. To je jedini dokaz koji bi tvrdio da je maršal mošda znao da je Sovjetski S avez bio drugo planirano odredište. Strašari na zračnoj pisti nisu poduzeli ništa da zaustave Linov automobil. Došao je kami

on pun vojnika koji nisu intervenirali prije nego što se devetočlana skupina ukrcala na Trident. Dok su drugi progonitelji iz Jedinice 8341 i Doudou s svojim zaručnik om stigli avion je već bio visoko u svom noćnom letu. Kad su joj rekli da su njeni o tac, majka i brat otišli Doudou je pogledala u smjeru u kojem je otišao avion i upit ala: šKamo mogu otići?" Trident je odletio u smjeru zapada, zatim prema sjeveru. Ostali avioni u kinesko m zračnom prostoru bili su prizemljeni. Zhou je upitao Maa da li da obore avion. šKiša će pasti, udovice će se ponovno udati", odgovorio je predsjedavajući. ššto mošemo napraviti ? Pustimo ga neka ode." U 1:50 ujutro 13. rujna mlašnjak je napustio kineski zračni prostor i letio preko Mo ngolije dok mu je goriva ponestajalo. Mao je otišao u Dom naroda za sastanak s Pol itbiroom koji se trebao odršati u 3:00 ujutro. Ostao je tamo smatrajući daje to sigu rnije mjesto od Zhongnanhaija ako dode do dršavnog udara. Idućeg dana je kineski amb asador u Ulan Batoru pozvan u Ministarstvo vanjskih poslova da bi mu bilo prenes eno da se kineski avion srušio na stepu nakon stoje ilegalno ušao u mongolski zračni p rostor. Svi putnici aviona bili su mrtvi. Mongolija je bila pod sovjetskim utjecajem i u lošim odnosima s Narodnom republiko m Kinom, bila je prekinuta direktna komunikacija između ambasade i Pekinga tako da su diplomati morali ići u poštanski ured da bi poslali telegram u Peking. Na mjestu pada aviona ambasador je pronašao devet tijela, sedam pištolja, dvije automatske pušk e, četrdeset metaka i bijelu košnu šensku cipelu. Pilot je imao primjerak Maovih Misli u svom dšepu, a Ligao je spremio diplomu Akademije zračnih snaga u svoju jaknu. Nak on što su diplomati otišli tijela su pokopana okrenuta u smjeru jutarnjeg sunca. Za nesreću je okrivljeno pomanjkanje goriva i pilotovo prenaglo slijetanje. Kad je st igao u Peking da podnese izvještaj u Dom IVTTUNI GRAđANSKI RAT naroda da bi se susreo sa Zhouom ovaj ga je iznenadio upitavši ga koliko je mjesto nesreće bilo udaljeno od Irkutska. //Naravno, krušile su i druge verzije priče o Lino voj smrti. U jednoj od njih su on, njegova supruga i sin ubijeni rafalom iz mašink e u restoranu, dok su po drugoj ubijeni raketama koje su ispaljene na njihov aut omobil dok su odlazili s banketa na kojem su bili s predsjedavajućim (Yao Ming-le, Tlu Conspiracy and Death oflin Biao (New York: Kopf, 1983.). Po trećoj priči je Lin planirao oteti Maa i ubiti ga otrovnim plinom. Prema trenutno dostupnim dokazim a izgleda da je slušbena verzija točna (South China Morning Post, 13. svibnja 2006.) . Op.a.//4i 18. rujna je kratki opis događaja poslan u obavijesti najviše tajnosti. šest dana posl ije su četvorica generala koji su radili s Linom uhićeni i optušeni da su bili šduboko u miješani u frakcijske aktivnosti kontrarevolucionarne klike Lin Biaoa i Chen Boda" ; nije im bilo suđeno sedam godina, a nakon toga su dobili kazne od šesnćst do deve tnćst godina. Zbog neugodnosti uzrokovane Linovom odsutnošću slavlje Dana Dršave na T rgu Tianmen 1. listopada je odgođeno, što je bio očit znak da se nešto vašno zbiva. Iako j e tisak počeo pisati o maršalu kao o švaralici u stilu Liu Shaoqija", sve do Desetog k ongresa partije nije ga se otvoreno javno denunciralo, te je ustav još jednom prep ravljen da bi se izbrisala sva spominjanja njega kao Mao-vog najblišeg sljedbenika i odabranog nasljednika.''4 Ova epizoda je postigla Maov cilj eliminiranja Lina, iako indirektnim putem, no postavljalo se pitanje kako to da je predsjedavajući mogao postaviti ovog čovjeka, s ada proglašenog izdajnikom, na pološaj drugog čovjeka dršave. Još jednom je probijena njeg ova aura sveznanja. I vođa je to osjetio - pao je u depresiju, lešao je u krevetu čita

v dan govoreći malo. šKad je ustao činilo se daje ostario", prisjećao se njegov liječnik. šamena su mu se spustila i svi pokreti su mu bili usporeni. Hodao je vukući stopala po podu i nije mogao spavati." Porastao mu je tlak, stopala i potkoljenice su m u bile natečene, bio je neprekidno prehlađen, a pluća su mu bila ispunjena sluzi koju je stalno iskašljavao. Odbio je savjet dr. Lija đa obavi potpuni pregled i rendgensk o snimanje. Kad je napokon pristao uzimati tablete, prestao je čim su počele iole dj elovati. Televizijska snimka susreta sa Sjevernovijetnamskim premijerom prikazal a je starca blizu osamdesete koji vuče stopala po tlu i čije noge izgledaju kao drht avi štapovi.43 No Kormilar se i dalje mogao razbuditi i promijeniti smjer događanja. 10. siječnja 1 972. se probudio kasno kao i obično, što je u njegovom slučaju značilo u 1 sat poslije p odne. Navukao je na sebe svilenu kućnu haljinu i košne papuče i zatrašio automobil. Nije bilo planirano da ode na pogreb PIO IV. MAOVA VLADAVINA Chen Yia od šProtustruje iz veljače", no sveiedno ie otišao. Zabrinut radi hladnog vje tra, doktor je umotao Maa u kaput i navukao mu šešir na glavu."" U pogrebnom poduzeću Mao je zagrlio Chenovu udovicu koja je imala oči pune suza. Zho u i maršal Zhou De su također ušli. šJecaji su ispunili prostoriju", prisjećao se dr. Li. No Mao nije zapravo plakao, dodao je on: šSamo se pravio da plače, šmirkao je očima i je cao. Njegova glumačka vještina još uvijek je bila na visini." Odlazak na pogreb nije bila samo gesta prema starom suborcu već je označio i početak r ehabilitacije nekih osoba koje su bile osramoćene za vrijeme Kulturne revolucije, uključujući i veterane. Predsjedavajući je dao dozvolu da se podigne spomenik vodi Crv ene baze He Longu, koji je umro progonjen od Crvene garde. Zhou je izgovorio hva lospjev pokojniku i plakao dok je grlio njegovu udovicu, iako nije poduzeo ništa d ok su < Hea progonili do smrti. Ustanovljen je tribuna! da se istraše pojedinačni slučajevi stare Peng Zhenove adminis tracije u Pekingu, nakon čega su tisuće puštene iz zatvore. Nakon što je Zhou Enlai napo menuo da je strancima dopušteno čitati klasike koji su zabranjeni Kinezima, podignut a je zabrana sa djela San u crvenoj sobi i Maove omiljene sage Vodena granica. Uvjeti kućnog pritvora Deng Xiopinga u Jiangxi su poboljšani. Nakon što je čuo što se dogo dilo Linu Biaou pisao je Mau preko zapovjednika Jedinice 8341 u Pekingu VVang Do ngxina, izrašavajući potporu šbriljantnom vodstvu" Predsjedavajućeg i moleći da mu bude do pušten povratak u Peking i nastavak rada. Nije bilo odgovora, no njegovo dvoje dje ce se moglo opet vratiti na sveučilište, a plaća koju više nije dobivao nakon što je napus tio Peking vraćena mu je u izvornom iznosu. Njegov sin s invaliditetom primljen je u bolnicu.47 Zhou je smislio formulaciju da se šdesnica mora nušno vratiti ako ne pročistimo ljevic u" i predlošio štemeljito denunciranje ultraljevičarskih misaonih trendova i anarhizma poticanog od strane Lin Baove antipartij-ske klike". Jiang Qing je bila potpuno suprotnog stava i rekla da je Lin bio šultradesničar - ljevičar formalno, no esencija lno desničar". Sav taj ples na vrhu ideologijske igle nije mogao prikriti sve ogorče niju borbu za moć koja se trebala dogoditi nakon eliminacije vojnih frakcija.48 Mao se riješio Liua, uklonio Denga i vidio Linovu propast - da li se sada trebao o krenuti protiv svoje supruge i njenih suradnika? Očito se nije htio suočiti s tim pi tanjem, tako da je opet pao u depresiju i izolirao se u POTPUNI GRAOANSKI RAT svojoi sobi sa Zhang Yufengom, dvađesetsedmogodišnjim članom posluge koji mu je bio dr ag. Tijekom siječnja 1972. godine došivio je srčani napad i edem. Razina kisika u krvi bila mu je opasno niska i nije mogao mokriti, no još uvijek je odbijao uzimati li

jekove koje mu je dr. Li prepisao. šNeću se uspjeti izvući", rekao je Zhaou slabašno jed nog dana sjedeći na kauču dok je premijer sjedio ispred njega na stolici. šPobrini se za sve nakon moje smrti. Recimo daje to moja oporuka."49 Jiang Quing koja je također bila prisutna bila je ušasnuta. Prema dr. Liju koji je t akođer bio u prostoriji šrazrogačila je oči i stisnula šake". Zhou je spustio ruke na kolj ena, smrznut. šGotovo je", kazao je Predsjedavajući. šMošete svi otići." Jiang je znala da je s njom gotovo ako Mao preda vlast Zliouu. Njezina moć dolazil a je od Maove. Kad su napustili Maovu sobu i otišli u oblišnji carinski ured prešla je u napad. Bacila je svoju kapu Crvene garde na pod i objavila daje oko njih špijun ski obruč. šOdmah sazovi sastanak Politbiroa", rekla je Zhou. Mogao joj se suprotsta viti, no popustio je kao i obično. Rasprava o Kormilarevom zdravlju trajala je od 9 sati navečer do 7 sati idućeg jutra. Jiang je insistirala na tome daje špredsjedavaj ući dobrog zdravlja". Okrećući se Zhou upitala ga je: šZašto ga tjeraš da ti prepusti vlast? " Li i drugi liječnici su pozvani te su prušili medicinske dokaze. Ma-ovo zdravlje i dalje propada te su mu natečeni vrat i glava. Konačno, 1. veljače 1972. Predsjedavajući je pristao na tretman antibioticima, dijuret icima i digitalisom. Na početku je došlo do velikog straha pošto je Mao počeo kašljati, a bio je previše slab da bi izbacio sluz iz pluća. Bio je nesposoban disati i onesvije stio se. Li je otrčao po opremu za hitnu pomoć, stavio mu masku sa kisikom i ugurao intravenoznu cijev u ruku da bi mu upumpavao lijek direktno u krvotok. Kad se os vijestio Mao je pokušao izvući cijev, no liječnik ga je spriječio rekavši mu da ga ona odršva na šivotu. Nakon stoje obaviješten o Maovoj jedva izbjegnutoj smrti Zhou Enlai je izgubio kontrolu nad svojim crijevima i obavio nušdu u hlačama. Oprao se, promijeni o odjeću i pošurio do svog vođe.s" Nakon početnog straha stvari su se počele popravljati. Dijuretici su omogućili Predsje davajućem da pomokri 1.8 dl urina. šIzgleda da se mogu oporaviti", kazao je liječničkom timu. Tada je otkrio razlog zastoje pristao na liječenje i othrvao se depresiji. šAmerički predsjednik Nixon stiše." 24. Američki interludij Uza sva svoja unutrašnja previranja Narodna Republika Kina je početkom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća provodila ozbiljnu reevalu-aciju svoje vanjske politike . Kina je uspjela proizvesti hidrogensku bombu i satelit koji je glasno iz svemi ra poručio svijetu: šIstok je crven". Peking je nastavio širiti maoizam u Africi, Lati nskoj Americi i Aziji. 7 % BNP-a odlazilo je na financiranje revolucionara u treće m svijetu, no rezultati su bili slabi. Iako su pokreti koje je financirala NRK o dršavali revolucionarnu napetost i Maov pološaj globalne ikone za krajnju ljevicu, n ije bilo mnogo praktičnih učinaka. Fidel Castro je bio čvrsto prosovjetski nastrojen, Ha-noi je trebao pomoć iz SSSR-a zbog rata u Vijetnamu, a Sjeverna Koreja je bila jednako nesklona svrstati se uz Peking protiv Moskve. Iako je sastanak između Zhou Enlaia i Kosvgina sugerirao da niti jedna strana ne šel i rat, Mao se bojao preuranjenog sovjetskog udara, mošda čak i napada nuklearnim orušj em. Vjerovalo se da će se tokom kolovoza 1969. tako nešto i dogoditi te se Politbiro slošio sa njegovim planom da se sredinom mjeseca evakuiraju svi viši dušnosnici osim Zhou Enlaia i vrhovnih vojnih zapovjednika. Gotovo milijun vojnika je mobilizira no te je, iako se ništa nije dogodilo, učinak bio takav da je još više ojačao poziciju NOV -a i povećao Maovo nepovjerenje u Lin Biaoa.' U takvom kontekstu Predsjedavajući je bio svjestan da je potreban novi stav, tako da su četiri visoka vojna dušnosnika, zajedno sa Chen Vijem dobili zadatak da prouče k

inesku vanjskopolitičku situaciju. Uvidjeli su da dršava mora izaći iz luđačke košulje u koj u se sama uvukla. šZašto ne bismo igrali na američku kartu?" upitali su se. Zaključili s u kako Sovjetski Savez ne moše pobijediti u Hladnom ratu. U najboljem interesu Kin e bilo je iskoristiti napetosti između dvije sile otvaranjem američkog interludija. Mao nije odmah reagirao. Zhou je jednostavno kazao da se situacija mijenja, a ta da je i Lin Bao rekao da je Sovjetski Savez jednako moćan neprijatelj kao i Sjedin jene Dršave. Kad bi Peking mogao uspostaviti nekakvu vezu s VVashingtonom, to bi p omoglo pri otklanjanju bilo kakvog napada od strane SSSR-a i prušilo bi NRK-u veću f leksibilnost u međunarodnoj politici i strateškoj situaciji.2 PIO IV. - MAOVA VI APAVINA Iako Kinezi nisu znali za to, u VVashingtonu se događao sličan pomak. Usprkos sumnja ma svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Henrvja Ki-ssingera, novi predsjednik Richard Nixon vidio je Kinu kao protutešu SSSR-u, no njegovo razmišljanje išlo je i m nogo dalje. Na jednom njegovom rukom ispisanom papiru u siječnju 1969. bile su rij eči: šKineski komunisti: nikakve promjene u kratkom roku. Na dugi rok - ne šelimo da n jih 800 milijuna šivi u gnjevnoj izolaciji. šelimo kontakt." Rekao je Charlesu de Ga ulleu da je u dugoročnom interesu Amerike priznati Kinu kao veliku silu i šokirao sv oj kabinet izjavivši kako je Moskva agresivnija od Pekinga. Uza sve svoje mane Nix on je imao istinski globalnu viziju u koju je htio uključiti najmnogoljuđniju dršavu n a svijetu. Kao stoje Roosevelt vidio 1940. godine da Sovjetski Savez treba uključi ti u međunarodni sustav, tako je i Nixon shvatio da Amerika treba imati odnose s K inom - barem u obrani svojih vlastitih interesa. Pridobiven za Nixonovu ideju, Kissinger je rekao krajem 1969. da Amerika nema vj ečnih neprijatelja i da šćemo suditi o drugim zemljama, a pogotovo o zemljama poput ko munističke Kine na temelju njihovih postupaka, a ne na bazi njihove ideologije." D avši ranije naznaku da bi se mogao dršati po strani u slučaju sovjetsko-kineskog sukob a, ako Moskva pomogne u vezi pitanja Sjevernog Vijetnama, VVashington je sada ja sno objavio da će smatrati napad na Kinu ujedno i prijetnju svjetskom miru.1 Predsjednik i njegov savjetnik smjestili su pomirenje s Pekingom unutar strategi je da povezu sve sukobe u kojima je sudjelovala njihova dršava, ponajprije onaj u Vijetnamu, u globalnu akciju protiv Moskve. Bilo je očitih problema koje je trebal o marginalizirati ili ignorirati, no najveći je bio jaz između kapitalističke demokrac ije koja se borila protiv komunizma po čitavom svijetu i zemlje unutar previranja Kulturne revolucije u kojoj se sve zapadnjačko napadalo. Nixon je započeo svoju kari jeru kao šestoki antikomunist i bilo je prošlo tek dva desetljeća otkad su se dvije ze mlje međusobno borile u Koreji. Mao je odavno denuncirao kapitalizam i učinio nacion alizam kamenom temeljcem svog uspona na vlast. Bilo je tu i neizbješno pitanje Tajvana. Otok je i dalje bio pod diktaturom Chiang Kai-sheka koji je bio sve stariji, no Kuomintang je uveo zemljišnu reformu koja j e prošla upečatljivo mirno i bila vrlo popularna, za razliku od Maovih eksperimenata . Iako su nacionalisti 1947. masakrirali desetke tisuća autohtonog stanovništva i be zobzirno maltretirali zastupnike demokracije, nije bilo ničega nalik čistkama i maso vnim smaknućima koja su se odvijala na kontinentu. 110 gubitku kontinentalnog podr učja AMERIčKI I N F E R III 0 I) Chiangov sin i nasljednik Ching-kuo rekao je američkom novinaru Robertu Elegantu p očetkom pedesetih godina: šNismo ubili dovoljno ljudi. "Međutim, njegovo kasnije otvar anje otoka demokratizaciji balansira ovu izjavu, (privatna informacija) Op.a.ll Chiangove periodične prijedloge o invaziji preko devedeset milja širokog tjesnaca VV ashington je odbijao, no američki predsjednik nije mogao okrenuti leda Taipeiju -

posebno ne republikanski predsjednik s ostatcima ¦dneskog lobija u svojoj stranci - tajvanske trupe su se borile kao američki saveznici u Vijetnamu. Nixon i Kissing er su se nadali da će Peking pristati omekšati svoj stav prema otoku kao dio bilo ka kvog dogovora kojeg bi mogli postići, što bi im omogućilo da kašu Chiangu i njegovim pri stašama u Sjedinjenim Dršavama da su postigli nekakav modus vivendi. Ideja napretka u odnosu s Pekingom je bila vrlo zahtjevna za njih obojicu, oboje na fasciniranošću mitskom Kinom i mogućnošću upoznavanja posljednje velike osobe stoljeća. ao i Zhou su bili istinski revolucionari prve generacije, sudjelovali su u Dugom maršu dok je Nixon za to vrijeme studirao pravo na sveučilištu, a Kissinger bio školara c u njemačkoj pokrajini Frankoniji. Predstavljali su Povijest s velikim P i Moć s ve likim M, za razliku od sivih birokrata u Kremlju. Za izrazito ambicioznog savjet nika za nacionalnu sigurnost pogodba s Kinom bila bi dokaz njegovog statusa vrhu nskog diplomata, a za predsjednika način na koji bi se uzdignuo iznad nereda američk e politike i ovio plaštem svjetskog dršavnika koji je toliko šelio. Za kineske vode bi savez sa glavnim svjetskim kapitalistima bio u najmanju ruku zanimljivo iskustvo. Peking bi se mogao osigurati da ne prepusti ništa bitno, no k ontakt bi sam po sebi mogao poslušiti kao korisna sila u odnosima između Moskve i VV ashingtona. Barbari će zasigurno donijeti darove koji će pomoći u modernizaciji Kine, a Maova vještina je bila takva da se nije morao brinuti o prevelikom zaokretu u sv ojoj politici. Sukladno tome, bilo je pokušaja da se pošalju poruke s prijateljskim sadršajem. Predsjedavajući je trašio da upozna Edgara Snovva kad je ovaj posjetio Peki ng 1970. godine - kazao je piscu da mu je drago što je Nixon pobijedio na predsjed ničkim izborima, što je začudilo ljevičara. Mao je vjerovao da je Amerikanac agent CIA-e i da će prenijeti date mu informacije o voljnosti Kine da primi Nixona, no bio je u krivu po oba pitanja. No, ponovio je svoje mišljenje o Nixonu svome liječniku: šVol im imati posla s desničarima. Oni kašu ono što misle."4 S Pakistanom kao posrednikom koji je bio u prijateljskim odnosima s Kinom pokren ut je čitav balet isprekidanih dodira između dviju dršaPIO IV. - MAOVA VLAPAVINA va. VVashington je skinuo zabrane putovanja i trgovine, a Peking je ubrzo oslobo dio dvojicu Amerikanaca koji su greškom uplovili u kineske teritorijalne vode. U a prilu 1971., nakon kasnonoćne Maove odluke, američki je stolnoteniski tim, koji je i grao u Japanu, pozvan da proputuje Kinu, što je odmah nazvano šping pong diplomacija ."5 Početkom lipnja 1971. Kissingeru je primio poziv da posjeti Kinu. šOvo je najvašnija p oruka koja je stigla američkom predsjedniku od kraja Drugog svjetskog rata", kazao je savjetnik za nacionalnu sigurnost - kasnije je u izjavama rastegnuo to razdo blje do kraja Građanskog rata. Predsjednik je izvadio bocu finog brendija za zdrav icu. šHenrv", rekao je, š... popijmo ovu zdravicu za generacije koje će doći nakon nas i neka one imaju veću šansu da šive u miru zbog onoga što smo mi učinili." 9. srpnja 1971. Amerikanac je sletio u Peking na tajne razgovore sa Zhou Enlaije m. Kissinger je smislio kompliciran izgovor da bi opravdao svoje izbivanje za vr ijeme posjeta Pakistanu, navodno pateći od šelučanih tegoba radi kojih je morao mirova ti. Dršao je State Department u mraku. To je bio način na koji su Nixon i on voljeli obavljati poslove, stoje uistinu i dodavalo notu uzbuđenja onome što su radili. No, to je imalo i vašan učinak razdvajanja kontakta s Kinom od američke domaće politike. Da to nije bio slučaj i da je ta inicijativa postala temom debate unutar Sjedinjenih Dršava, na primjer curenjem informacija preko State Departmenta, bilo bi puno teše obaviti čitav proces. Niti Kissinger ni Zhou nisu činili nikakve velike ustupke drugoj strani, no šelja za

hvatanjem u koštac bila je očita, iako je već bio postavljen model po kojem je moćnija zemlja igrala ulogu molitelja. Pošto je Amerika svojevoljno ušla u njihovu jazbinu, Kinezi su dominirali kombinacijom imperijalne sujete i maoističke gerilske strateg ije. Promatrajući svoje najveće postignuće Kissinger nije mogao dopustiti da misija pr opadne, dok su njegovi domaćini znali da imaju prednost. Kad su napokon pozvali Ni xona da posjeti Kinu, korištena frazeologija je dala do znanja tko daje, a tko pri ma - vodi najmoćnije dršave na svijete ispunjena je njegova šiskazana šelja" da posjeti NRK. Mao je bio u toku s pregovorima te je kazao da Sjedinjene Dršave evoluiraju iz šmajm una u čovjeka, još ne čovjeka u potpunosti pošto je rep još uvijek prisutan." Kasnije, Zho u je usporedio američkog predsjednika s škurvom koja se raskošno uredila i pojavila na vratima"." Kad je Kissinger rekao da će SAD odbiti pristupanje bilo kakvom anti-kineskom fron tu, Zhou nije odgovorio pokazivanjem bilo kakvog interesa AME lile Kl IN TE RLUPI) za stupanjem u antisovjetski front s SAD-om. Premijer je bio nepopustljiv dok je posjetitelj pokazivao fleksibilnost po pitanju Tajvana i kazao da će VVashington napraviti vremenski plan povlačenja svojih snaga s otoka te pokušao povezati to s te mom kineske pomoći u pitanju Vijetnama. Zhou nije htio popustiti po pitanju kinesk ih zahtjeva na otok niti isključiti korištenje sile u pokušaju da ih ostvare. Po tom j e pitanju slušbena objava ostala dvosmislena i kazala da je VVashington priznao da šsvi Kinezi s obje strane Tajvanskog tjesnaca smatraju da postoji jedna Kina i da je Tajvan dio Kine. Sjedinjene Dršave ne dovode u pitanje ovo stajalište te to potv rđuje njihov interes u mirno rješenje tajvanskog pitanja od strane samih Kineza." Bila je to dvosmislenost koja i dan danas nije riješena pošto VVashington i druge ze mlje i dalje izbjegavaju propitivanje pravog značenja politike šjedne Kine" na kojoj Peking insistira. Svejedno, Kissinger je bio u euforiji kad je napustio Kinu i poslao telegram u Bijelu kuću u kojem je pisalo samo šEureka". Nixon je kazao da su ti pregovori bili šnajintenzivniji, najvašniji i s najdugoročnijim posljedicama od svi h za vrijeme mog boravka u Bijeloj kući". 15. srpnja predsjednik je na nacionalnoj televizijskoj mreši javno obznanio Kissingerov posjet i njegovo skoro putovanje u Kinu. Te je večeri odveo svoje osoblje na večeru i naručio bocu vina od 600 $ koju je njegov pomoćnik John Ehrlichman cjenkanjem spustio na pola cijene.7 Richard Nixon će nazivati svoj posjet Kini štjednom koji je promijenio svijet" i sla viti kao najveći uspjeh svog mandata, no, koliko god to dramatično zvučalo, istina je puno skromnija. Njegovo putovanje je otvorilo vrata najvašnije globalne veze dvade set i prvog stoljeća, no u njegovo vrijeme to je bio više simbolični pothvat nego konk retno postignuće." Henrv Kissinger je obavio posao oko priprema na ponovnom posjetu koji se dogodio nedugo nakon afere s Lin Biaom. Prema američkim zapisima, jedan od elemenata njeg ovog pristupa bio je naglašavanje sovjetske prijetnje Kini da bi se povećala šelja Pek inga za zblišavanjem s VVashin-gtonom. Drugi američki izaslanici bavili su se istom temom; Kissingerov zamjenik Alexanđer Haig kazao je da bi SAD djelovao protiv sovj etskog pokušaja okrušenja NRK neprijateljskim zemljama, stoje izazvalo Zhoua da uput i šponišavajući udarac" Haigu i kaše mu da Kina ne bi nikad pristala da ovisi o vanjskim silama u odršavanju svoje nezavisnosti, jer bi je to učinilo šprotektoratom ili kolon ijom." Dok je Kissinger za vrijeme svog drugog putovanja u Kinu pokušavao dogovoriti Nixo nov posjet i sročiti slušbenu objavu prije Zhoua, pojavilo PIO IV. - MAOVA V1APAVINA

se pitanje mjesta Tajvana u Ujedinjenim narodima. Dršavni sekretar Wi-lliam Rogers , koji je bio isključen iz pristupa Kini, lobirao je da savjetnik za dršavnu sigurno st odgodi svoje putovanje radi toga što se poklapalo s glasanjem o pološaju Tajvana; isto je učinio i američki ambasador pri ujedinjenim narodima George Bush. Forme rad i, savjetnik za dršavnu sigurnost kazao je da će vidjeti moše li pristati na odgodu. N o, predsjednik i on su se slošili da ne bi trebalo otezati. 25. listopada, nakon što je znatan broj delegata napustio zgradu UN-a i otišao doma, skupština je izglasala da se šodmah izbace predstavnici Chiang Kai-sheka iz mjesta koje protuzakonito zau zimaju u Ujedinjenim narodima i svim organizacijama vezanima za njih", priznavši t ako NRK kao jedinog slušbenog predstavnika Kine. Britanija i Kanada nisu se pridruši le Sjedinjenim Dršavama u protivljenju prijedlogu. Tajvanci su polagano napustili dvoranu dok su afrički delegati plesali u prolazima između redova sjedala. U Pekingu je Mao nazvao Zahoua da mu kaše da delegacija treb a biti odmah poslana u Nevv York. Delegaciju je vodio iskusni kineski ambasador u Kanadi i koji je bio vrijedan kanal ki-nesko-američke komunikacije. Predsjedavaj ući je bio oduševljen. Odlučio je da prvi kineski govor u UN-u mora propovijedati svje tsku revoluciju. Britanija, Japan i druge zemlje stajale su u redu da bi popravi le svoje odnose s Pekingom. Na površini je Nixon bio zgrošen te je slao pomoćnike da uvjere Ro-nalda Regana i osta le konzervativce da je učinio sve stoje mogao da odrši status quo. No, ustvari je bi o zadovoljan događajima. Pretpostavljao je da se konzervativci u republikanskoj st ranci neće pobuniti. Njegova se strategija s Kinom počela isplaćivati. U Pekingu je Ki ssinger nudio nevjerojatne pogodbe ne bi li pridobio povjerenje Kineza, i dalje igrajući ulogu škurve na vratima." On je dao Pekingu tajne informacije o sovjetskim snagama i potrudio se pribaviti informacije o pregovorima o ograničenju strateškog naorušanja s Moskvom, ne govoreći Kr emlju ništa o američkim pregovorima s NRK. Da bi pridobio Kinu, VVashington je stao na stranu Pakistana kad je ta zemlja započela rat s Indijom krajem 1971. godine. K issinger je bio uvjeren da je Moskva iza Nevv Delhija i očekivao je zahvalnost od Pekinga radi toga što su poduprli Islamabad i ustali protiv širenja sovjetskog utjec aja u Jušnoj Aziji.9 Međutim, Kinezi su ostali tvrdi. Nakon što je Alexander Haig rekao da su SAD zabrinu te u vezi kineske šodršivosti" Zhou je poslao prevoditelja AME RIčKI IN ft RL UPI.J po rječnike da bi mogao točno odrediti značenje riječi. Idućeg dana je kazao Amerikancu ka ko je ta riječ neprihvatljiva. šNe sviđa nam se način na koji koristite jezik u razgovor u s Kinezima", rekao je. šKina i Sjedinjene Dršave moraju biti u jednakom odnosu, a ne jedna pod nuklearnim kišobranom one druge". U tri sata ujutro Mao je pozvao pre voditelja u svoje odaje da ga izvijesti o tome kako idu pregovori između Zhoua i H aiga, na što je ovaj spomenuo pitanje šodršivosti". Predsjedavajući je rekao kako je pre mijer bio u pravu."1 Kissinger je napisao Nixonu'da su vođe NRK šfanatici" i da se šni u čemu ne slašu s njima oko toga u kojem će se smjeru razvijati svijet". No, i dalje ih naziva pragmaticim a, šprincipijelno čvrstima, (no) fleksibilnima u detaljima". Za razliku od sovjeta n isu konstantno zahtijevali beznačajne ustupke, cjenkali se oko detalja ili prigova rali. Zhu je impresionirao Kissin-gera. Dodao je da su premijer i predsjedavajući šu istinu impresivan par"." 17. veljače 1972. Richard Nixon, njegova supruga i Henrv Kissinger su krenuli na p ut za Peking koji je predsjednik nazvao šput za mir", zaustavljajući se putem na Hav ajima, Guamu i Shanghaju. Uza sve pripreme putovanje je bilo veliki rizik jer se

nije moglo znati kako će posjetitelji biti primljeni. Nakon što su mu dali kartu NR K s pečatom CIA-e Nixon se, nesvojstveno sebi, našalio: šMislite li da će me pustiti u z emlju s ovim?" Dok su Amerikanci prelazili Pacifik, Mao se pripremao hodanjem po svojim odajama ne bi li povratio kontrolu nad atrofiranim mišićima. Otkucaji srca su mu postali pr avilniji i plućna infekcija je bila pod kontrolom, iako mu je tijelo i dalje bilo otečeno zbog edema, tako da je bilo potrebno načiniti novo odijelo i cipele. Medicin ska oprema koju su poslali Amerikanci u slučaju da se njihov predsjedniku ne bude dobro osjećao iskoristili su Kinezi za Maa. Ujutro-21. veljače obrijao se i ošišao prvi put u pet mjeseci, dok mu je njegov pomoćnik trljao vlasište mirisnim tonikom. Medic inska oprema u kući je skrivena. Predsjedavajućeg su informirali o kretanju Nixonovo g aviona koji je prvo sletio u Shanghaju, gdje je kineska posada preuzela kontro lu nad letjelicom. Dr. Li kaše da nikad nije vidio svog pacijenta toliko uzbuđenog.1 2 Nakon što ga je na ćrodromu dočekao Zhou, Predsjednika su odveli u gostinjsku kuću da bi se odmorio i ručao. U 2:30 Mao je telefonirao premijeru da mu kaše da ne moše više ček ati. Nixon, Zhouo, Kissinger i savjetnikov asistent VVinston Lord ušli su automobi l u pratnji agenta tajne slušbe.11 Nakon što su stigli u Maov dom u Zhongnanhaiju, posjetitelji su prošli kroz hodnik d o sobe za dnevni boravak koja je bila prekrivena knjigama. PIO IV. - MAOVA VlAPAVINA Predsjedavajući se polako vukao naprijed dok gaje pridršavala mlada šena. Vode su se r ukovali, s time da je samo kineskim fotografima bilo dozvoljeno snimiti prizor. Kao što je postalo očito za vrijeme pregovora Zhoua i Kissingera, Kina je sjedila na vozačkom mjestu. Zapad se došao pokloniti te je, zahvaljujući premijerovoj vještini, ta da postavljen model koji traje sve do današnjeg dana - model po kojem nasljednici gerilskih boraca dominiraju nad najvećom svjetskom supersilom, a supersila to prih vaća. Sudionici sastanaka su sjedili u šest fotelja postavljenih u obliku polumjesecu. M ao je sjedio u središtu, s bijelom pljuvačnicom do njegove desne noge. Preko puta st ola prepunog knjiga i papira sjedio je Nixon u crnom odijelu, uredno začešljane kose . S Maove desne strane sjedila je jedina prevoditeljica - Kineskinja s naočalama k oja je bila odgojena u Bro-oklvnu, i koja je bila sposobna razumjeti vođin nejasan govor s jakim hu-nanskim naglaskom. Kissinger je sjedio s lijeve strane Nixona, a do njega je sjedio VVinston Lord, koji je izbrisan sa slušbenih fotografija rad i toga što se njegov šef plašio da će prisutnost nišeg slušbenika razbjesniti State Departme nt koji je već bio nezadovoljan radi isključenosti iz odnosa s Kinom, a pogotovo kad je dršavni sekretar shvatio da nije bio pozvan na susret s Maom. //Kissinger će kas nije napisati kako je pretpostavljao da će doći i do drugog susreta s Maom na koji će dršavni sekretar biti pozvan, što je mošda i istina. No, Nixonje bio dovoljno oprezan da dade naputak da Wi-lliamu Rogersu treba reći kako je Zhou neočekivano stigao i za htijevao da se samo on i Kissiueger susretnu s Maom na plenarnoj sjednici koja s e odršala kasnije tog dana. No, Rogers se nije dao prevariti. Op.a./I Fotografiju se moše protumačiti kao trenutak ogromnog zadovoljstva za Kissingera koj i sjedi zavaljen u fotelji i smiješi se s rukama prekršteni-ma u krilu dok donji dio snimke pokazuje jednu od njegovih potplata na novim cipelama. Preko puta njega je Zhou koji je usmjerio pogled na lice svog vode. Predsjedavajući je opušten i izgl eda kao da ušiva u trenutku - snimatelj je primijetio da je njegovo bljedilo s počet ka razgovora zamijenila zdrava boja. U nekim trenutcima Mao nije bio u stanju govoriti, dok su mu u drugima riječi same

tekle. U jednom se trenutku nagnuo, uhvatio Nbconovu ruku, dršeći je čitavu minutu - šn ajdirljiviji trenutak", zabilješio je predsjednik. Nixon je hvalio knjige svog domaćina. Zauzvrat, Mao je rekao da predsjednikova knj iga šest kriza šnije loša". Nixon se prisjeća da gaje impresionirao Maov šizuzetan smisao za humor" i šmunjevito brz um." Kissinger je bio još iznenadeniji. Nakon povratka u VVashinton kazao je da, osim A M l K Ič KI I N niUU PI) mošda Charlesa de Gaullea, nikad nije upoznao nekoga tko je toliko oko sebe šširio osj ećaj čiste, koncentrirane snage volje." Razgovor se dotaknuo Sovjetskog Saveza i Chiang Kai-sheka, no kad je predsjednik pokušao doći do konkretnih odgovora Mao je kazao da će se tim pitanjima baviti Zhou. Kazao je da se on bavi samo šfilozofskim pitanjima". Odmahnuo je na Vijetnam, Tajv an i Koreju kao na šnezgodne teme u koje ne šeli previše ulaziti." Taj razgovor se pok azao kao primanje kod cara, a ne pregovori. Kad je Nixon učinio zadnji pokušaj da ot vori konkretna pitanja predsjedavajući je pogledao na sat, obratio se premijeru i kazao: šZar ne misliš da smo danas obradili dovoljno tema?" Nakon sat vremena posjet itelji su otišli sa sastanka koji je trajao četiri puta duše nego stoje bilo planirano . Svome liječniku Mao je iznio dobro mišljenje o predsjedniku, no opisao je Kissinge ra kao šsmiješnog čovječuljka... koji drhti od nervoze." Amerikanci su otišli posjetiti Kineski Zid, Shanghai i Hangzhou, nastavljajući prego vore koji su rezultirali zajedničkim slušbenim priopćenjem koje je ignoriralo velike r azlike dviju zemalja. Da bi pokušao doći do najbolje pogodbe Kissinger se, a ponekad i Nixon, slušio golemom količinom ulagivanja, posebno prema Zhou, što najvjerojatnije nije imalo utjecaja na njega. U posljednjem trenutku Amerikanci su se pokušali do dvoriti domaćinima predajući im najnovije vrhunski tajne vojne podatke o Sovjetskom Savezu, s tim da je Kissinger obećao da će ih još stići preko UN-ovog ambasadora, zamoli vši ih usput da ovu uslugu ne spominju američkim diplomatima. Također je zamolio Kinez e da ne predstavljaju posljednju izjavu u medijima kao šveliki američki poraz, ili b ilo kakav američki poraz."14 Na posljednjem susretu licem u lice s premijerom Nixon je kazao da će zadršati teme sastanka tajnima čak i pred članovima svoje administracije. Zhau je odgovorio da nji hove dvije zemlje ne bi trebale nepotrebno napadati jedna drugu u javnosti, što je bio običan samorazumljivi kliše koji su Amerikanci odmah progutali, tumačeći ga kao zna k napretka. Međutim, također je ukazao na mnoga područja u kojima vlada neslaganje. šangajsko priopćenje s kojim je završio susret bilo je stručno diplomatsko djelo u kojem su razlike priznate s obje strane, od kojih svaka odvojeno postavlja svoja gled išta prije usaglašavanja da je normalizacija odnosa u interesu obje zemlje, da šele sm anjiti opasnost vojnih konflikata i da niti jedna od njih ne šele hegemoniju u Azi ji. NRK tvrdi da je Tajvan kineska provincija i njihovo unutarnje političko pitanj e, dok Kissinger ponavlja PIO IV. - MAOVA VI APAVINA izjavu da šSjedinjene Dršave prihvaćaju da svi Kinezi s obje strane Tajvanskog tjesnac a smatraju da postoji samo jedna Kina i da je Tajvan dio Kine."15 Kinesko-američki odnosi postati će izuzetno vašni, no direktni rezultat nakon puta bio je neimpresivan te će trebati proći desetljeće da dode do prave promjene i to pod dru gim kineskim vodom koji je u trenutku Nixo-novog susreta s Maom popravljao trakt ore u Jiangxiu. Posjet nije pomjerio hladnoratovsku ravnotešu kao što su se Amerikan ci nadali. Nixon-Kissin-gerova teorija da će Kina pomoći u špovezanosti", posebno u od nosima s Moskvom, pokazala se iluzornom. NRK je odbila učiniti bilo što da bi pomogl a u Vijetnamu, s time da su Amerikanci vjerojatno precijenili utjecaj koji je Pe

king imao nad Hanojem. Bilo je manjih posljedica u Tibetu gdje je prestala CIA-i na potpora tibetanskim pobunjenicima. No, nakon stoje pobijedila u UN-u, Kina ni je popustila u vezi Tajvana. Kao stoje Zhou više puta jasno izjavio, Kina nije htj ela dopustiti da na njezine vanjskopolitičke interese utječe neka druga sila. lako s u otvorile urede za vezu u svojim glavnim gradovima, te dvije zemlje će tek za sed am godina stupiti u potpune diplomatske odnose. Ipak, probijena je barijera koja je trajala dvadeset i tri godine. Samo radi tog a putovanje je bilo povijesni događaj koji je otvorio vrata posjetima američkih save znika NRK-u, posebno posjetu japanskog premijera Kaku-kei Tanaki, nakon čega je us lijedilo uspostavljanje diplomatskih odnosa. Kad se posjetitelj ispričao radi japa nske invazije na Kinu, Predsjedavajući je odgovorio da je invazija pomogla komunis tičkoj pobjedi. Kissinger je bio ljut što je Japan istrčao i priznao Peking prije SADa, nazivajući ih šizdajničkim kučkinim sinovima.""' Nixon je došivio herojski doček kad se vratio doma, a Mao je postao pop-kulturna iko na preko Andvja VVarholla i njegovih portreta na svili - ušasi gladi, Kulturne rev olucije i raznih čistki bili su ili nepoznati ili ih se odlučilo zaboraviti kad je Z apad odlučio prihvatiti sliku Predsjedavajućeg koja prikazuje dobrodušnu osobu nalik b lagom djedici. Predsjednikova popularnost bila je u rastu - gotovo 70 % ispitani h u anketama smatralo je da će se put u Kinu isplatiti. No, u to vrijeme se niti n a jednoj strani moglo pretpostaviti kako će se odnosi razvijati. S namjerom da bac i kost State Departmentu, Kissinger im je prepustio pitanje trgovine. Raspravlja jući o javnom priopćenju, savjetovao je Kineze da ne gube vrijeme na trgovinu koja b i, čak i uz veliki trud, mogla biti samo šinfinitezimalna u omjeru prema veličinama ta dva ukupna gospodarstva." U priopćenju se trgovina A M r. R1č Kl I N r t R1 l ( P I) spominje u samo jednoj kratkoj rečenici. 2007. godine je NRK imala trgovinski sufi cit sa SAD-om od 256 milijardi dolara, što se pokazalo neuspo-redivo'vašnijim od traše nja špovezanosti" ili hladnoratovske prednosti. Točno godinu dana nakon predsjedničkog posjeta Kissinger je opet bio u Pekingu na ra zgovorima sa Zhou Enlaijem koji su se bavili raznim temama svjetske politike. U 11 sati navečer 17. veljače 1973., kineski premijer kazao je posjetitelju i njegovom pomoćniku "VVinstonu Lordu da su pozvani na razgovor sa Maom u njegov dom u zgrad i vodstva. Kad su Amerikanci stigli u pratnji Zhoua, Mau je mlada pomoćnica pomogl a da ustane iz stolice i pozdravi ih. šNe izgledam loše, no Bog mi je poslao poziv", kazao je prema američkom zapisniku. Mao je pušio cigaru. Ponudio je jednu i Kissine geru, no ovaj je odbio, //klasificirano kao: vrhunska tajna; osjetljivo; samo za odabrane oči, op.a./l šNemojmo lagati niti varati jedni druge", rekao je Kormilar zavaljen u veliku fote lju. šMi ne krademo vaše dokumente. Mošete ih namjerno ostaviti bilo gdje da nas iskušat e. Ne prisluškujemo vas niti postavljamo bube. Nema smisla koristiti se tim sitnim trikovima... Vaša CIA ne pomaše kod velikih događaja." Kissinger se slošio daje to šapsol utno točno". šDokle god su nam ciljevi isti nećemo vas napasti, niti ćete vi napasti nas", nastavio je Predsjedavajući. ,,I mošemo surađivati da bi se zajednički obračunali s pravim kopilet om." Taje rečenica izazvala smijeh, nakon čega je domaćin nastavio: šUstvari, ponekad va s kritiziramo i ponekad vi kritizirate nas. Tb je, kako je kazao vaš predsjednik, ideološki utjecaj. Vi kašete -smrt komunistima, mi kašemo -smrt imperijalistima. Ponek ad kašemo takve stvari, no bez toga se ne moše." O kineskom komunističkom rivalu Predsjedavajući je kazao da bi svijet bio bolje mjes to kad bi Sovjetski Savez napao NRK i bio porašen. Primijetio je da je razina kine

sko-američke trgovine jadna. Kazao je kako je njegova zemlja siromašna, šno imamo viška še na." Kroz smijeh je ponudio desetke tisuća šena Americi. šNeka odu k vama. Stvorit će ne volje. Tako nam mošete olakšati teret." Vraćajući se kasnije na istu temu povisio je pon udu na deset milijuna šena, štako da vam mogu preplaviti zemlju nevoljama i pokvarit i vam račune." Sastanak je završio u 1 sat ujutro i Mao je ustao iz svog mjesta bez ičije pomoći. Mošda je bio ozbiljno bolestan, no još uvijek je imao snagu biti na visini prigode i za dršati inicijativu. 25. Samo nebo zna 28. kolovoza 1973. godine šangajski radikal VVang Hongvven je pristupio glasačkoj ku tiji na Desetom kongresu komunističke Partije u Pekingu da bi dao presudni glas za novi Centralni komitet. Prethodne godine je pozvan u Peking gdje je upoznao Maa . Izgleda da ga je preplašio popis ideološki značajnih knjiga koje je trebao pročitati i da mu je smetao dnevni ritam kojeg su se pridršavali Predsjedavajući, njegova supru ga i Zhou, koji je uključivao odlazak na spavanje u zoru i ustajanje u vrijeme ručka . Preko telefona je rekao prijateljima u Shanghaju da mu je dosadno i da šeli ići kući , što se neće uskoro dogoditi. Kao radnik rođen u seljačkoj obitelji i bivši vojnik u svoj im srednjim tridesetim godinama, VVanga je Mao prepoznao kao čovjeka za najviše pološa je u budućnosti. Dobio je niz vašnih poslova u kongresu, uključujući vođenje selekcijskog komiteta koji bi izabirao članove Centralnog komiteta. Zajedno sa još jednom nadolaz ećom figurom - Hua Guofengom, slušbenikom KPK iz Hunana, pozvan je da prisustvuje sa stancima Politbiroa. I dalje je nalazio vremena da nadgleda širenje radikalnih sna ga u Shanghaju, osobno sudjelujući u vješbama pucanja u metu po povratku u grad. Sličn i pokreti učvršćivanja pološaja milicije bili su poduzeti u Mandšuriji, Tianjinu, Guangzho u i Huangzhou, gdje su uspostavljeni sabirni centri da bi se dršalo navodne desničar e. VVang i njegovi ljevičari su se šeljeli osigurati da će, kad Mao ode sa scene, biti sposobni dočekati bilo kakav potez usmjeren protiv njih.1 Predsjedavajući je bio previše bolestan da bi aktivno sudjelovao u kongresu. Imao je problema s disanjem i hodanjem, vid mu se mutio i slina mu je nekontrolirano te kla iz usta. Nakon velikog gubitka tešine koša na njegovom trbuhu je visjela. Neki s u spekulirali da bi on mogao biti otac djeteta kad je njegova pomoćnica Zhang Yufe ng zatrudnjela krajem 1972. Dr. Li znao je da to nije vrlo vjerojatno, no nije s e znalo sa sigurnošću da li je otac Zhangin muš ili netko drugi. Mao je ovlastio VVang a da glasa umjesto njega na izborima 28. kolovoza. Simbolika tog postupka bila j e svima jasna. Liu i Lin su otišli, a Mao nije šelio postaviti Zhoua kao svog naslje dnika, tako da je VVang, istinski proleterska figura, postao odabrani čovjek.2 OlO IV. MAOVA VLAPAVINA Glavna svrha Kongresa bila je formaliziranje poraza NOV-a i nestanak Lin Biaoa. Broj časnika vojske pri Centralnom komitetu bio je gotovo prepolovljen, međutim, po iskrivljenoj logici koja je postala tipična za KPK, poraz šLinove klike" bio je prik azan kao događaj koji je dokazao točnost smjera preuzetog na prethodnom kongresu odrša nom 1969. godine. Mar-šalovo ime je izbrisano iz ustava, iz kojeg je također izbačeno i mjesto predsjednika dršave - funkcije koje je obnašao poglavar dršave prešle su pod pr edsjednika Nacionalnog narodnog kongresa Zhou Dea. S obzirom da je njihov najmlađi član ušivao povjerenje Predsjedavajućeg, Banda četvorice n ije gubila vrijeme da učvrsti svoju poziciju. Kad je Zhou morao smanjiti količinu sv og rada zbog povećanja raka koji će ga na kraju ubiti, Jiang Quing i Zhang Chunqiao su postavljeni da vode propagandu i organizaciju. Zhang je napisao premijerov go vor za obraćanje kongresu - kasnije je rekao da je samo uzeo niz Maovih citati i s

pojio ih, iako neke od njih nije ni razumio. VVang je predao izvještaj o novom ust avu, s time da je taj tekst ustvari napisao šangajski intelektualac Yao VVenvuan. Zhang i VVang su izabrali članove komiteta iz svog rodnog grada, neki od njih čak ni su niti bili u Pekingu i morali su se probuditi usred noći i odletjeti u glavni gr ad da bi bili prisutni na svom izboru.' No, kongres je također posvjedočio i povratku stare garde, najznačajniji od koje je bi o Deng Xiaoping. Početkom 1973. predsjedavajući mu je dozvolio da napusti Jiangxi i dode u Peking. Denga su pronašli kako čita Veliko ogledalo za pomoć vladanju, tekst iz jedanćstog stoljeća koji je bio kompilacija tekstova skupljenih da bi se pokazal o carevima kako su njihovi prethodnici vladali Kinom. Nakon što ga je postavio na pološaj vicepremijera, Predsjedavajući mu je nalošio da se pozabavi vanjskopolitičkim za dacima, tako da je Deng odletio u Nevv York da bi nastupio kao govornik na UN-ov oj sjednici o razvoju, gdje je izlošio Maovu teoriju o tri svijeta - supersilama, razvijenim nacijama i ostalim zemljama, među kojima je Kina bila rastuća sila. Dengo va ideološka pozicija je bila besprijekorna, no nije poznato da li mu je Manhattan , koji je vidio na svom putovanju pokazao, koliko je NRK zaostajala u materijaln im pitanjima. Nakon povratka u Peking Dengov status je postao jasan kad se vidjelo koliko članov a Politbiroa je došlo na ćrodrom da ga dočeka. Kad se Mao za tri tjedna susreo s pr emijerom Pekistana, Deng je sjedio u mjestu obično rezerviranom za glavnog savjetn ika Predsjedavajućeg, dok je Zhou bio premješten u mjesto sa strane. Na Partijskom k ongresu je ponovno stupio u Centralni komitet zajedno s ekonomskim planerom Chen Yunom i više SAMO NE BO ZNA od četrdeset osoba koje su bile kritizirane za vrijeme Kulturne Revolucije, uključuj ući i članove šProtustruje iz veljače". Međutim, Dengu nije bilo dozvoljeno vratiti se u P olitbiro, dok je VVang Hongvven bio uzdignut na treće mjesto medu dvadeset i jedni m članom, s tim da su ispred njega bili jedio Mao i Zhou, koji je bio jako bolesta n i u to se vrijeme borio s tri raka na različitim mjestima u tijelu. Nepisano pravilo govorilo je da članovi Politbiroa trebaju Maov pristanak da bi išli na veće kirurške operacije. Kako je imao moć odlučivanja o šivotu i smrti, a također nije jerovao u operacije, Predsjedavajući je odbio dozvoliti premijeru i drugima da pri me punu zdravstvenu njegu koja im je trebala, tako da su se morali koristiti var kama. Kang Shen je također bio ozbiljno bolestan i morao se operacijom riješiti raka mjehura, dok se njegov liječnik morao pretvarati da se sprema obaviti samo šmanju" kiruršku intervenciju. Zhouov liječnik je također obavio manju operaciju tokom koje je izvadio tumor, no premijer je gubio toliko krvi da mu je trebala transfuzija kr vi dvaput tjedno i Mao je nevoljko pristao dopustiti mu potpuniju operaciju. U t akvom nehumanom i ponišavajućem ponašanju prema ljudima koji su mu slušili toliko dugo K ormilar je nalazio za sebe zlobno zadovoljstvo igranja njihovim šivotima u sumraku svoje vlastite egzistencije. Zhou je bio sve slabiji, što je značilo da će mjesto vođe Partije i vlade uskoro biti pr azno, dok je situacija s NOV-om bila konfuzna nakon čistke viših časnika zbog afere s Lin Biaom. Vakuum moći koji se stvorio doveo je do ekstremnog frakcionaštva koje se nadahnjivalo dalekom prošlošću, s radikalima koji su povezivali Zhoua i Lin Biaoa s ko nfucijanstvom, dok su u isto vrijeme veličali grubu tradiciju legalizma koji je pr imjenjivao Prvi car paljenjem knjiga i represijom oporbe u trećem stoljeću pr. Kr. / /Uovom razdoblju su seljaci koju su kopali trašeći vodu u blizini Xi'ana pronašli vojs ku od terakote Prvog Cara. Op.a./I Mao, koji se pred jednim stranim posjetitelje

m identificirao sa svojim prethodnikom od prije dvadeset i dva stoljeća, kazao je da je konfucijanistvo šotpuhano kao pljeva", dok su carevi sinovi šostali", ignorira jući činjenicu da je konfucijanstvo prušilo Kini glavni vjerski sustav kroz razdoblje od dva tisućljeća. Međutim, Predsjedavajući je bio spreman falsificirati davnu povijest ne bi li slušila njegovoj svrsi, isto kao što je bio spreman po svojoj šelji iskriviti i nedavne događaje da bi odgovarali bilo kakvoj potrebi. Jiang Quing je uskrsnula drugu zastrašujuću ličnost iz prošlosti, jedinu Kinesku caricu VVu Zetian koja je šivjela u šestom stoljeću i koja je komDIO IV. - MAOVA VI A DAVI NA binirala napređana stajališta o sposobnosti šena i određene reformatorske ideje s ekstre mnom okrutnošću u rješavanju protivnika na najbrutalnije načine. Sada je VVu postala hva le vrijedna ujediniteljica nacije koja se koristila progresivnom politikom, jedn om prigodom, prema neskionom, no dobro informiranom dr. Liju, supruga predsjedav ajućeg je naručila da joj se dopremi nekoliko carskih oprava u kojima je namjeravala primiti lmel-du Marcos, suprugu filipinskog predsjednika, no u posljednjem se t renutku predomislila. Mao je negodovao kad je doznao za to.'1 Jiang je osjećala da je u njezina moć u porastu. Primala je strane posjetitelje umje sto svog muša i ljutila ga time stoje provodila vrijeme s Amerikankom Roxane Witke koja je namjeravala napisati njezinu biografiju, nepromišljeno spominjući svoj šivot u predratnom Shanghaju i potpisujući fotografije za svoju posjetiteljicu carskom c rvenom bojom. Iako je propovijedala ekstremni puritanizam, Jiang nikada nije u potpunosti odba cila bezbrišno ponašanje svoje mladosti. Iako je napadala zapadnjačku glazbu, voljela je plesati s mladićima uz moderne melodije. Okomila se na dršanje kućnih ljubimaca, a sama je imala jednog. Insistirala je da Kinezi gledaju uzorne domaće opere i slušaju pompozne ideološke rečenice, dok je ona nabavljala zapadnjačke filmove preko američkog Ureda za vezu u Pekingu - prvi joj je bio Dan šakala. Igrala je na karte i jahala u parku u središtu Pekinga koji je bio zatvoren za javnost. Ponekad je nosila grim iznu bluzu ispod uniforme ili svijetli šal preko kape Crvene Garde.5 Ova strana njezinog karaktera izašla je na površinu kad je dizajnirala novu haljinu koja se pojavila u trgovinama po čitavoj Kini - bila je uska od vrata do struka, i mala patentni zatvarač, kineski okovratnik i od struka nadolje prelazila u potpuno zapadnjačku suknju. Pošto je koštala kao nekoliko tjednih plaća nije bilo mnogo kupaca, tako da je Jiang naredila da se omogući da se njezina kreacija moše kupiti ostavlja njem predujma od petine pune cijene. Također je naredila kulturnim slušbenicima da j e kupuju u velikim količinama, da bi je mlade dame mogle nositi na svečanim prigodam a. Bila je nušna za televizijske najavljivačice, koncertne glazbenice, zaposlenice u visokim dršavnim ustanovama i predstavnice dršave koje su putovale u inozemstvo.6 U isto je vrijeme Jiang, koja je šivjela u Odaji proljetnog lotosa u Zha-ongnanhai ju postala opsjednuta idejom da bi mogla postati šrtvom helikopterskog napada u ko jem bi bila raznesena bombom. Nakon stoje prenijela svoje strahove šefu osiguranja on je postavio mašinke na elegantne SAMO N E PO ZNA krovove od starog crijepa. Također je stalno sumnjičila svoju poslugu da je pokušava u biti krivim lijekovima i konstantno ratovala s Maovim liječnikom, optušujući ga za kri ve dijagnoze i preuveličavanje njegovih zdravstvenih problema.7 Mao je bio sve više ljut na svoju šenu. šOna je neuka i neinformirana", bjesnio je. šOdm ah je izbacite iz Politbiroa. Razići ćemo se." Na svojoj samrtnoj postelji Kang Shen g je napisao pismo vodi u kojem izjavljuje da su Jiang i Zhen Chunqiao bili agen ti Kuomintanga tokom četrdesetih godina ovog stoljeća, no to pismo nikad nije predan

o Mau. U srpnju 1974. Mao se posvađao s Jiang i rekao joj da su ljudi nezadovoljni s njom , no da su špreviše sramešljivi da joj to kašu". Kazao je Politbirou da ga ona ne predst avlja - šona predstavlja sebe... ona pripada šangajskoj bandi." Krajem godine odgovo rio je na pismo koje mu je poslala: šNemoj se previše pojavljivati u javnosti, suzdrši se od komentiranja previše spisa, ne organiziraj kabinet iza scene. Izazvala si p reviše neprijateljstva." Mošda je na nju i mislio kad je prethodne godine govorio Ki ssin-geru o nevoljama koje izazivaju šene i nudio da pošalje deset milijuna njih u S jedinjene Dršave.8 U međuvremenu se Zhouov rak toliko razvio da su se sastanci Dršavno vijeća morali odršav ati u bolnici uz njegovu postelju. Uspio je odršati govor na Nacionalnom narodnom kongresu početkom 1975. kad je potvrdio potrebu za ščetiri modernizacije" u poljoprivr edi, industriji, obrani i znanosti i - tehnologiji. Međutim, kako je stalno slabio , njegovi zamjenici u vladi nisu bili sposobni provesti toliko obiman program. Gospodarstvo je zahtijevalo brzu i učinkovitu akciju. Situacija na selu bila je loša , a Sichuan je pogodila glad. Iako je industrijskim radnicima bilo bolje, kampan ja oslanjanja na svoje snage je smanjila protok dobara, a migracije u gradove su prenapregnule mogućnosti urbanih stambenih planova. Tvornicama je falilo novca te su neke morale da se pretjerano zadušuju. Raspološenje je bilo loše u čitavoj dršavi - kr ajem listopada 1972. tisuće su ljudi sudjelovale u neobičnom protestu u Pekingu u ko jem su počupale cvijeće posađeno oko Spomenika narodnih heroja i odnijele ga doma. Rešim je uzdrmala lakoća s kojom su nastupili, usprkos sveviđe-ćem dršavnom sigurnosnom apara tu. U rujnu 1974. na produšenom putovanju po jušnoj Kini, Mao je pokazao da nije izgubio svaki dodir s realnošću kad je naredio da se Deng Xiaopinga imenuje višim vicepremije rom. Tokom sljedećih mjeseci predsjedavajući je prušio podršku povratniku kad god bi ga ljevica pokušaPIO IV. ¦ MAOVA VLADAVINA la potkopati. Krajem godine je hvalio Denga i njegov šrijedak talent" te političku i ideološku oštroumnost. Naredio je unaprjeđenje čovjeka kojeg je prije sedam godina optuši o da je kapitalistički nastrojen, da bi ga sada imenovao zamjenikom Predsjedavajućeg u partiji i u Komisiji za vojna pitanja, te ga učinio šefom osoblja NOV-a, s time d aje i dalje zadršao odgovornost za vanjske poslove. 1. veljače 1975. je Zhou Enlai s odobrenjem Predsjedavajućeg, mršav i usukan, s tragov ima sivih vlasi u njegovoj uredno počešljanoj kosi, nazvao ministre vlade do svoje p ostelje da bi ime rekao da bi Deng trebao šupravljati Dršavnim vijećem i potpisivati v ašne dokumente u premijerovo ime". Također bi trebao predsjedati sastancima Politbir oa. To je značilo da se mali čovjek vratio pod Maovom kontrolom i da je imao više moći o d ikog drugog u NRK-u. Dangov povratak je postavio scenu za konačnu borbu za vlast koja se rastegnula na dugo razdoblje. Radikali, koje je oslabila smrt Kang Shen ga, su znali da se moraju pregrupirati ako šele prešivjeti. Kao što je Mao rekao šmalog čo vjeka se neki ljudi boje", prvenstveno grupa Kulturne Revolucije. No, pritisak na ljevičare nije popustio. Odgovornosti VVang Hongvvena vezane za up ravljanje dnevnim zadacima u Partijskom centru prebačene su na Denga. Mao je nared io Jiang Quing i njenim suradnicima da ponude svoje samokritike. Također, Dengova prisutnost na sastancima koje je Mao odršavao sa stranim posjetiteljima značila je d a moše istupiti sa stvarnim ili izmišljenim primjedbama vode da bi zastrašio Politbiro . Zdravlje Predsjedavajućeg se stalno pogoršavalo. Imao je katarakte i nije bio u stan ju razumljivo govoriti. Nije više pohodio sastanke Centralnog komiteta i rijetko j

e odlazio na sastanke Politbiroa. Zdravstveni pregled s početka 1975. godine otkri o je da pati od amiotropne lateralne skleroze, iste bolesti od koje je patio Lou Gehrig i koja napada mišićno tkivo cijelog tijela, a po stadiju u kojem se bolest n alazila moglo se pretpostaviti da će umrijeti u iduće dvije godine. Također je patio i od srčanih i plućnih bolesti, infekcije donjeg dijela oba plućna krila i tri veće šupljin e u lijevom, rane od lešanja na lijevom boku te je konstantno patio od pomanjkanja kisika. U vrijeme pregleda imao je povišenu temperaturu i patio od jakog kašlja. Do govorena je operacija očiju za koju su izvedeni testovi na četrdeset starijih osoba, svaki put koristeći različitu tehniku. Mao je izabrao jednu od njih te je uskoro mo gao čitati bez naočala.9 Gehrigova i druge bolesti od kojih je patio značile su da mora provoditi većinu svog vremena lešeći u krevetu na boku. U tom razdoblju gaje >AMO NEBO ZNA hranila njegova pomoćnica Zhang Yufeng koja je imenovana njegovom povjerljivom sek retaricom i oslobođena dušnosti vratarke. Jedina osoba koja je mogla razaznati što pok ušava reći čitajući mu s usana postala je ključna figura te je birala koji će se lijekovi ko ristiti i nadjačavala mišljenje liječnika. Jiang Quing se izrazito trudila biti pašljiva prema mladoj šeni nudeći joj darove koji su uključivali i strane luksuzne predmete. Z hang je krajnje iritirala razne osobe kao što je bio šef osiguranja VVang Dongxing, da ne spominjemo doktora Lija. Međutim, kako je to rekao VVang: šAko je otpustimo, k ako cemo moći razumjeti Predsjedavajućeg?" Ponekad čak ni Zhang nije mogla razumjeti M aovo mrmljanje i morao je pisati znakove na papir koje bi trebalo dešifrirati. U travnju 1975. vođa je doznao za smrt svog starog protivnika Chiang Kai-sheka. Ni je reagirao trijumfalno, već je proveo ostatak dana meditirajući i posteći. Također je n apisao na papir i poznatu drevnu pjesmu koja je uključivala i stihove: Idi, odlazi, moj časni prijatelju Ne osvrći se.1" Propadanje Maovog zdravlja povećalo je Dengovu slobodu i on je krenuo da provede ščeti ri modernizacije" u poljoprivredi, industriji, obrani, te znanosti i tehnologiji , koje je opisao Zhou Enlai. Ismijavao je insistiranje Jiang Quing na ulozi klas ne borbe u povećanju prinosa šitarica. U suradnji s Hua Gofengom, još jednim članom KPKa u usponu, Deng je odlučio pokrenuti obrazovni sustav, s naglaskom na znanosti i tehnologiji. Njegove ozbiljne radne metode i veća sklonost prema djelovanju nego r aspravama loše su sjele ideolozima, te je moglo doći do većih nasilnih okršaja. Nakon što je u Yunnanu u nizu muslimanskih sela došlo do etničkog nasilja, Deng je pok azao svoju represivnu stranu kad je u akciju poslao NOV koji je pobio više od 1.60 0 osoba, medu kojima 300 šena, staraca i djece koja su pokušala pobjeći. Njegove postr ojbe riješile su se radikalnih skupina u provincijama. Bilo je i nemira na šeljeznic ama 1975. godine, kada je došlo do niza pljački i zaustavljanja prometa, no novi šef j e proglasio javni nemir zločinom - 11.700 radnika je javno denuncirano, 3.000 su p oslane u zatvor, a njih osamdeset i pet je pogubljeno. Do kraja travnja sve lini je osim jedne bile su u pogonu. Deng se također uhvatio u koštac s metalnom industrijom, kao i s proizvodnjom orušja. Postavio je kratke rokove za rezultate te uspio ostvariti povećanje proizvodnje. U jednom izrazito simboličnom postupku PIO IV. - MAOVA VlAPAVINA imenovao je predsjednika Pekinškog sveučilišta zamjenikom ministra za strojogradnju istu osobu koja je bila meta prvog velikog prosvjednog plakata 1966. godine. Kao šef osoblja NOV-a, optušio je vojsku za šsamozadovoljstvo, popustljivost, umišljenost, rastrošnost i inerciju", te srezao troškove vojske koja je brojila šest milijuna vojni

ka za 13,6 %. Nalošio je kćeri He Longa, bivšeg komandanta baze u Vangziju koji je bio šrtva čistki, da provede tajno istrašivanje rada Jiang Quing u području umjetnosti i kn jišenosti." Mao je prepoznao potrebu za Dengovim novim kursom, no nije mogao priznati svoje greške za vrijeme Kulturne Revolucije i nije mogao poduzeti posljednji korak odric anja svoje radikalne ideologije. I dalje je tvrdio da revizionizam ostaje osnovn a meta napada. Naredio je Zheng Chunqiaou i Yao VVenvuanu, koji je upravljao pro pagandnom mašinerijom, da pročešljaju Lenjinova djela ne bi li pronašli prikladne citate i napisali odgovarajuće članke. Nije im trebao drugi poticaj da stvore poziv na klasnu borbu, upozoravajući na opa snosti materijalnog napretka koji rada novu buršoaziju. Stvoren je novi neprijatel j i nazvan šempirizam", što je podrazumijevalo Dengovu politiku. Jiang je rekla na s astanku u Domu naroda daje to šveliki neprijatelj, suradnik revizionizma i... mora biti uništen."i: Još jednom je Mao podršao Denga u debati. Nakon ovog poraza Banda četvorice je izJijeg avala međusobne sastanke iduća četiri mjeseca, kao da bi na taj način mogli sakriti činjen icu da oni sačinjavaju frakciju. Po nalogu svog muša Jiang Quing je posjetila Denga u njegovom domu, no ovaj nije bio impresioniran te je kazao svojoj djeci da je o va šopet trubila po svome. Prilično loša priča." Jednom drugom prigodom osvrnuo se na nj ezinu sklonost prema retorici umjesto prema konkretnoj akciji kazavši da šsjedi na z ahodu, no ne moše se posrati." četveročlana banda je pokušala povezati Dengovu politiku s škapitulacionizmom", koji je Mao napao u komentaru jedne od njegovih omiljenih s aga, Vodene granice. Taj je pokušaj imao kontrćfekt kad je predsjedavajući blokirao distribuciju govora koji je njegova supruga napisala kao komentar njegovih riječi i napisao na margini: šSranje! Potpuno promašeno."1-1 Međutim, i dalje je bilo struja koje su išle u suprotnom smjeru. Maov nećak Yuanxin, k oji je bio izbačen iz velike tvornice u Mandšuriji, prebacio se u zgradu vodstva u P ekingu i provodio dosta vremena sa svojim stricem. Yuanxin je zamjerao Dengu gub itak posla i davao stricu negativne informacije o njemu. No, stoje bilo još vašnije, kao mnogo puta prije, Mau je sve >AMO NEBO ZNA više smetao autoritet podređenog kojeg je sam postavio na vlast. U ovom slučaju imao j e i razloga za zabrinutost jer je Deng djelovao bez obavještavanja svog vode ili r asprave s Politbiroom. Viši vicepremijer prekoračio je ideološku liniju identificirajući izjave Predsjedavajućeg o promoviranju stabilnosti, jedinstva i gospodarskog razv oja kao šključne karike" njegove politike. Jedina karika koju je Mao šelio prepoznati bila je klasna borba. Voda je proglasio da je čovjek kojeg je vratio na scenu pono vno upao u pragmatizam koji je propovijedao početkom šezdesetih godina te da ne zna razlikovati marksizam od imperijalizma. U prošlosti je Deng bio spreman ponuditi s amokritiku nakon takvih napada, no sada, u promijenjenim okolnostima, nije to učin io. Mao je sazvao Politbiro da bi ocijenio Kulturnu revoluciju. Već je prije bio o cijenio da je bila 70 % pozitivna, no Deng se nije slagao. Odjednom, sve je mogl o pripasti onom jačem.14 Radikali su odlučili iskoristiti šansu koja im se nudila. Zhang je pokrenuo kampanju protiv glavnog Dengovog saveznika - ministra obrazovanja, tako stoje organizira o napade na njegovu ličnost na sjednicama i uveo u njegovo ministarstvo skupinu ko ju je vodio voda milicije iz šangajske čeličane. Nakon mnogih sjednica ministar je umr o. Više od tisuću velikih plakata izvješeno je na Sveučilištu Qinghua kojima se napadalo o ne koji su se šusudili negirati veliku proletersku Kulturnu Revoluciju". Gotovo 40 0.000 ljudi iz čitave zemlje došlo je na sveučilište da pročita što piše na njima. Yao Wenyu

upozorio je da se u KPK-u pojavljuje nova buršoazija koju treba istrijebiti. U Ma ndšuriji je Zhang Zhixin, članica odjela za propagandu provincije Liaoning, uhićena i osuđena na smrt radi toga što je izrazila svoje sumnje o partiji pred prijateljem: p rije nego su je odveli na smaknuće prerezane su joj glasnice da bi je se spriječilo da izgovori ikakav protest na stratištu. Do kraja 1975. Deng je prihvatio određeni b roj kritika, no Mao je smatrao da to nije dovoljno. Iako je njihov mladi šampion VVang Hongvven do tada već počeo gubiti moć, radikale je oj ačala smrt Zhou Enlaia 8. siječnja 1976. Iako je ta smrt izazvala iskrenu šalost u čitav oj dršavi, Mao je poduzeo sve što je mogao da se pokojnika ne hvali pretjerano. Zhao vo tijelo nije bilo ceremonijalno izlošeno oku javnosti prije pogreba, a broj novi nskih tekstova je sveden na minimum. Radnicima je rečeno da ne odršavaju memorijalne sastanke, a osoblju u vodstvu da ne nose crne vrpce za šalovanje. Deng je odršao po grebni govor, dok je Mao bio previše bolestan da prisustvuje. Oni koji su bili pri sutni na pogrebu, kao i gledatelji nacionalne televizije primijetili su da Jiang Qing nije skinula kapu kad je prolazila kraj lijesa, na što je gomila PIO IV. - MAOVA VI. APAVI NA koja je u Cantonu gledala događaj na televiziji počela vikati: šPrebijte je! Prebijte je!"15 Tri tjedna poslije Mao je proveo dugačku, hladnu noć na Kinesku novu godinu sam sa s vojom pomoćnicom Zhang Youfeng koja ga je hranila šlicom. S teškoćom je otvarao usta i g utao. Kasnije ga je ostavila u sobi za dnevni boravak gdje je odmarao glavu na n aslonu sofe. Odjednom, u daljini su eksplodirale petarde. Tihim, hrapavim glasom , Predsjedavajući joj je rekao da nabavi nekoliko petardi i zapali ih. Kad je to i učinila u strašnjem dvorištu blagi smiješak prešao je preko njegovog starog i umornog lic a. Strašari su uletjeli u prostoriju bojeći se da se dogodio atentat."1 Unatoč sve gorem stanju Mao je i dalje primao strane posjetitelje, iako su ti posj eti morali biti kratki. Ušivao je u tim posjetima kao u pokazatelju svog globalnog statusa, često izigravajući velikog vladara neovisno o primjerenosti situacije. Gos ti su bili zadivljeni tom povijesnom osobom te ga nitko od njih nije pitao što se zaista događalo u Kini od 1949. godine. Odnosi sa Sjedinjenim Dršavama pogoršali su se nakon neslaganja oko Tajvana i Tibeta - šef američkog predstavništava u Pekingu, George Bush, upozorio je Bijelu kuću na opas nost popuštanja u vezi Tajvana. No, obje strane šeljele su nastaviti graditi odnos k oji je 1972. započeo Richard Nixon, koji je u međuvremenu morao odstupiti s mjesta p redsjednika radi afere VVatergate, što je bilo potpuno neshvatljivo kineskom vodst vu. U prosincu 1975., Nixonov je nasljednik Geralđ Ford posjetio Kinu i susreo se s Ma om. Ford je izrazio šelju da stvori antisovjetski savez koji bi se protezao od Pek inga i Tokija, preko Pakistana, Irana i Turske, sve do područja NATO-a. No, Peking je bio hladan prema novom predsjedniku, jer im je bilo i previše jasno da su samo dio velike slagalice koju je VVashington slagao, što nije bila uloga koju su šeljel i za sebe.17 Fordova skupina vidjela je da je pregovarati s Dengom teše nego s Zhouom, također ih je iznenadila i njegova navika korištenja pljuvačnice - kako je on to sam rekao: šJa sam samo momak sa sela". Dršavni sekretar Kissinger nazvao ga je šgadnim čovječuljkom." Napetost je razbijena tek kada je orkestar NOV-a počeo svirati šutu rušu teksasa. Forda je zateklo Maovo stanje. šIzgledalo je kao da je komunistički vođa izgubio kontr olu nad jezikom", kazao je novinaru Royu Rovvanu koji ih je pratio na putu. Kad mu njegova pratiteljica Zhang i prevodioci nisu više mogli čitati s usana, Mao bi uz eo olovku u svoju drhtavu ruku i napisao nekoliko znakova. No, u svoj svojoj fiz

ičkoj nemoći, predsjedavajući je i dalje otpisivao američke dogovore o strateškom naorušanju s Moskvom SAMO NE PO ZNA kao šuzaludne." Ford se vratio kući uvjeren da je um njegovog domaćina i dalje bistar. Kina je relativno hladno popratila Fordov posjet, dok je Nixon koji je uskoro s tigao na privatni posjet u veljači 1976. bio svečano dočekan. Bio je i na sjednici s P redsjedavajućim, čega se bivši predsjednik kasnije prisjećao kao bolnog iskustva, jer je Mao bio u stanju proizvoditi samo šjednoslošno mrmljanje i uzdisanje." OJngming - Festival metenja grobova u proljeća 1976. stvorio je u Pekingu izljev e mocija prema Zhou Enaliu i izazvao okršaj između Denga i ljevice. Početkom aprila bilo je već 2.073 pogrebnih vijenaca na Trgu Tiananmen, a broj je svakog dana rastao. Neki su gotovo neprekriveno napadali Maa proglašavajući da su prošli dani Prvog cara. No, glavna meta bila je četvoročlama ma.adice, posebno šena koja nije skinula kapu u s jećanje na Zhoua. Bandu se nazivalo švukovima i šakalima", što je fraza koja je dospjela u slušbene medije pod krinkom zabrane iste - Yao je nanjušio kontrarevolucionarnu z avjeru. Spominjalo se Maovu suprugu i pravile reference na cara kojem je um pomu tila konkubina. Jedna pjesma je upozoravala: Damo X, uistinu si luda. U svojoj ambiciji šeljeti biti carica... No, za takve kao što si ti Dobri dani neće trajati dugo.18 Prolazeći trgom dr. Li je vidio desetke tisuća ljudi kako pjevaju, drše govore i čitaju pjesme. Tisuće zastava lelujale su na vjetru. Pogrebni vijenci protezali su se od centra ogromnog trga sve do Tiananmenskih vrata Zabranjenog grada. Za rešim koji pokušava nametnuti potpunu kontrolu taj izljev emocija je prilično zabri njavao. Maov nećak kazao je stricu da je sve to urota da se rascijepi Partijski ce ntar i napadne Predsjedavajući. Tuga zbog Zhouove smrti poslušila je kao krinka da s e skupi potpora Dengu, dodao je on. Kazao je da je to djelo tajne urote i da je potrebna akcija. Na dan Festivala grobova 5. aprila, stotine tisuća ljudi su se pridrušile. Gradonačeln ik Pekinga kazao je da nije bilo takvih spontanih izljeva emocija od 1949. Došlo j e vrijeme za šestoke mjere. Poslije ponoći na trg je stiglo 200 kamiona s vojnicima koji su počeli odnositi vijence. Sutradan je došlo do sukoba između ošalošćenih skupina i po licije. Desetci tisuća ljudi protestirali su ispred Doma naroda. Prevrnuli su kami on s razglasom koji je poslan da bi ih upozorio na sabotašu klasnih neprijatelja i naredio OlO IV. - MAOVA VLADAVINA im da odu. Kako su se protesti pojačavali, zapaljeni su dva dšipa, minibus, jedan sl ušbeni automobil i prostorije slušbe sigurnosti. U Domu naroda su vode promatrale prizor dvogledima. Maov novi štićenik Hua Guofeng j e organizirao sastanak da bi se raspravila kriza. Radikali Kulturne Revolucije o dlučili su okriviti za sve njihovog neprijatelja Denga. Zhan Chunqiao nazvao ga je šodvratnim izdajnikom" i usporedio ga s Imrom Nagvem, vodom madšarskog ustanka 1956 . godine. šOstao je pri svom odvratnom stavu, no nije imao izbora osim da posramlj eno spusti pogled", pisao je Zhang svome sinu. U 6 sati ujutro, šef Pekinškog revolucionarnog komiteta objavio je poruku onima na t rgu, zahtijevajući da se gomila rasprši i optušujući ššačicu loših elemenata, kapitalističke koji potiču Vjetar desničarske devijacije,,. Ostalo ih je samo dvjestotinjak. U 9:3 0 ujutro 10.000 pripadnika milicije, potpomognuti tisućama vojnika, palicama su pr ebili preostale demonstrante. Pedeset i devet njih osuđeno je na zatvor, a spominj

ali su se i ubijeni - reformatorski pisac govora Ruan Miang napisao je da je poz navao šdesetoricu izvanrednih mladih ljudi" koji su poginuli. Strani novinari koji su idućeg dana posjetili trg nisu našli nikakav trag krvi, no, jedan od njih je nap isao da je šmjesto bili u neredu, bilo je spaljenih automobila i pougljenih borova , jedna zgrada bila je čitava porazbijana i posvuda je lešao razni otpad." Pokušaji da se pobudi potpora vodstvu i denuncira Deng propali su. Ljudi nisu obraća li pozornost ili bi okretali glavu dok bi kraj njih prolazili kamioni s bubnjari ma i crvenim zastavama koji su hvalili šmudre odluke" partije. Magija propagande k oja je do tada slušila rešimu pokazala se napokon kao trik čarobnjaka iz Oza. Međutim, radikali su bili presretni. šangajski pisac Yao Wenyuan nije mogao spavati zbog uzbuđenja što je škontrarevolucionarni puč" spriječen ,,u interesu proletarijata." šOdl ično! Odlično!" kazao je Mao kad mu je nećak rekao da se neprijatelj odao i da je akci ja protiv njega podigla revolucionarni moral masa. Sljedećeg jutra je iskazao potp oru Zhangovoj usporedbi Denga s Nagvem. šIzbacite ga!" kazao je svom nećaku. čuvši to, J iang Quing je proslavila obrokom pečene svinjetine i kikirikija koji je zalila šesto kim piće matotai. šPobijedili smo", nazdravila je. šPij! Postat ću batina koja je spremn a udariti." Idućeg dana je Politbiro formalno prihvatio Maov posljednji izbor da H ua Guofeng bude njegov zamjenik kao premijer i prvi zamjenik Predsjedavajućeg u pa rtiji. Rođen je 1921. godine u vrlo siromašnoj seljačkoj obitelji te se s petnćst god ina pridrušio CrveSAMO NE PO ZNA noj armiji i istaknuo se organiziranjem kolektiva kao područni sekretar KPK u Huna nu. Njegov rad primijetio je Mao koji ga je imenovao provincijskim partijskim šefo m i poglavarom Revolucionarnog komiteta. Bio je simpatičan i flegmatičan, usporenih kretnji i blagog ophođenja koje su neki smatrali zlokobnim. Debeljuškasti Hua je bio djelotvoran administrator i dobro se slagao s kolegama. Mao ga je vidio kao kom promis između radikala i pragmatičara, čovjeka koji se moše uzdići na vrh iznad bijesnih f rakcijskih sukoba. Na šprijedlog našeg velikog vođe, Predsjedavajućeg Mao Zedonga", Poli tbiro je odlučio maknuti Denga sa svih pološaja, iako mu je dozvoljeno da ostane član partije, šda bi se vidjelo kako će se ponašati u budućnosti". Njegova ekonomska politika nazvana je šopasnim korovom" koji treba uništiti. Međutim, radikalne prijedloge da ga treba šizvući na ulicu" nisu prihvatili, te gaje, uz Maovo odobrenje, šef osiguranja u zgradi vodstva potajno odveo zajedno sa supru gom u kuću u staroj diplomatskoj četvrti. Tamo je napisao pismo Parijskom centru u k ojem odobrava Huaovo imenovanje i izrašava zahvalnost što mu je dozvoljeno da ostane članom partije. Kao igrač bridša znao je kada treba preskočiti loše dijeljenje. Rastjeravanje prosvjeđnika na Trgu Tiananmen pokrenulo je novi val represije. Ne z na se točno koliko ljudi je nastradalo, no brojke se kreću od slušbene izjave da je pr ivedeno 1.662 ljudi, tajvanske tvrdnje da je gotovo 10.000 ljudi izgubilo šivot i procjene iz Hong Konga koja kaše da se radi o milijunima privedenih. Dok su radika li likovali, a Jiang Quing upozoravala da prava opasnost dolazi od šmoćnih osoba unu tar partije koje su krenule putem kapitalizma, visokih dušnosnika", Hua je nastoja o učvrstiti svoj pološaj.20 Bio je to tešak posao. Za realiste on je bio zamjena za Denga koji je odveden u Gu angdong gdje je bio skriven u toplicama, s time da je bio prebačen tamo u vagonu s a zatamnjenim staklima da ne bi putem skupio ikakvu potporu. Bilo je vašno to što je Hua ušivao potporu utjecajnog ministra obrane maršala Ye Jianvinga koji je u Peking u organizirao otpor Bandi četvorice. Za radikale je Hua je bio autsajder kojem je nedostajalo istinskog uvjerenja. No, primio je poticaj kad je Mao, koji je sve t eše govorio, napisao na jednom od njihovih rijetkih sastanaka: ,,S tobom na vodećem

pološaju ja se ne brinem." To je mošda bio samo nevašan poticaj, no Hua gaje mogao isk oristiti kao pokazatelj povjerenja koje ušiva kod Velikog Kormilara. No, ličnost na kojoj je sve počivalo ubrzano je propadala. U njegovom domu su prikaz ivali filmove da bi ga zabavili, medu kojima su se našli Moje PIO IV. - MAOVA VLAPAVINA pjesme, moji snovi i Ljubavna priča. Iako je smatrala da gledanje filmova moše naškodi ti njegovim očima, Jiang Quing je i dalje tvrdila da njezin muš nema ozbiljnijih zdr avstvenih problema. Dr. Li je počeo sumnjati da mu šeli osigurati neprikladnu zdravs tvenu skrb, tako da ubrzo umre, a ona organizira preuzimanje vlasti. Zhang Yufen g kazao je da bi injekcije glukoze izliječile predsjedavajućeg. šef osiguranja VVang D ongxing predlošio je lijek od smrvljenih bisera. Hua Guofeng ponudio se kao zamora c za cijev za nazalno hranjenje koju su liječnici htjeli iskoristiti - kazao je da je neugodna, no ne i bolna. No, Mao nije htio pristati na nju. Pristao je jedin o da mu izmjere bilo. U svibnju je Mao došivio srčani napad dok je bio u čamcu sa svojom pomoćnicom i nakon to ga primio svog posljednjeg stranog posjetitelja, pakistanskog premijera Bhutta. Lice mu je bilo bezizrašajno, a oči napola zatvorene. U lipnju je došivio još jači napad. Pozvao je Hua Guofenga, suprugu i još četvoricu radikala do svoje postelje, koji tvr di daje komentirao svoju dugovječnost i dodao da je u šivotu učinio dvije stvari:21 Borio sam se protiv Chiang Kai-sheka nekoliko desetljeća i stjerao ga na par otoka . Nakon osam godina rata protiv Japanaca i oni su otjerani. Borbom smo stigli do Pekinga i, napokon, do Zabranjenog grada. Drugu stvar znate. Bilo je to pokreta nje Kulturne revolucije koju danas podršava malo njih, a protive joj se mnogi. No ona još nije gotova. To je baština koju treba predati novoj generaciji. Kako je pred ati? Ako ne mirno, onda prevratom. Ako se to ne obavi kako treba, biti će krvoprol ića. Samo nebo zna što ćete vi napraviti. 6. svibnja je Maov stari suborac Zhu De umro u svojoj devedesetoj godini. 28. su dva velika potresa uzdrmala sjevernu Kinu; prema slušbenim izvješćima poginulo je više od 242.000 ljudi. Usprkos desetljećima iskorjenjivanja praznovjerja, ovo se moglo vidjeti samo kao predznak katastrofe na dršavnom vrhu. Poslije prvog potresa Mao j e u kolicima odvezen u posebno sigurnu zgradu, gdje se drugi potres jedva osjeti o. Banda četvorice poslala je poruku građanima Tangshana, koji je katastrofa najgore pogodila, u kojoj ih se poziva da šprošire i pojačaju" kritiku Denga Xiaopinga. 2. rujna Predsjedavajući je došivio još jedan srčani napad. Infekcija pluća se pogoršavala gotovo da se nije uopće mogao pomokriti. Tri dana poslije Hua je zatrašio od Jinag Quing, koja je bila u komuni u Dazhaiju, da se vrati u Peking. Nakratko je posje tila supruga, a poslije se povukla u Odaju proljetnog lotosa. Tek nakon dva dana gaje ponovno posjetila. Prema dr. Liju Mao je spavao kad je stigla i insistiral a je da mu masira leda i SAMO NEBO ZNA udove, te trlja puder u košu, iako je znala da je bilo kakav prah škodljiv za njegov a pluća. Idućeg jutra se vratila te ignorirala savjete dešurnog liječnika da ga se okren e na lijevu stranu na kojoj je lakše disao. Izgledalo je kao da ne moše dočekati da um re. Kasno dana 8. rujna članovi Politbiroa su pozvani u vođin dom. Mao je lešao pod bijelo m plahtom. Posjetitelji su prošli pokraj njegovog kreveta predvođeni maršalom Ye Jianv ingom. Kad se Ye spremao otići, pozvan je natrag. Umirući vođa pokušao je govoriti, no s tvarao je samo nerazumljivi hrapavi zvuk. Deset minuta poslije ponoći Veliki Kormi lar umro je od srčanog napada. šDoktori! Doktori!" vikala je Jiang Quing. šSpasite Pre dsjedavajućeg! Zašto ga ne spasite?"

Maova smrt oduzela je Bandi četvorice jedini istinski izvor potpore. Sada će morati sami prešivjeti ili propasti. Većina partijskih funkcionara bila je odbijena pustošenj ima Kulturne Revolucije i frakcionaštvom Jiang Quing i njenih kolega. Radikali su ušivali malo potpore u NOV-u, čiji su komandanti šeljeli okončati nered i nesigurnost. čit avoj dršavi je trebala stabilnost. Na prvom sastanku Politbiroa nakon smrti Predsj edavajućeg, prema dr. Liju, stari znaci poniznosti prema Maovoj supruzi su nestali - nitko nije ustao kad je ona ušla, a članovi su brbljali međusobno dok bi ona govori la." Na pogrebnom vijencu, za koji je tisak tvrdio da ga je svojim rukama stavila na grob dok je plakala za svojim mušem, nazivala ga je špoštovanim velikim učiteljem", a se be šučenikom i suborcem." Na pogrebu, kojem su prisustvovali milijuni na Trgu Tianan men, pojavila se u Sun Yat-sen odijelu elegantnog kroja, gledajući ravno pred sebe dok je Hua čitao posmrtni govor koji je odobrio Politbiro. Jiang, koja je sa svoje šezdeset i dvije godine bila najstarija u skupini, dok je Zhang imao pedeset i devet godina, Yao četrdeset i pet, a VVang četrdeset, pokušavala je neuspješno, kao i Maov nećak, dokopati se Maovih papira, što bi im dalo kontrolu na d njegovim riječima za buduće generacije. Udovica je insistirala da se nastavi s ant iđesničarskim kampanjama neovisno o Maovoj smrti. Organizirano je masovno sakupljanj e pisama da bi joj se dao poticaj da preuzme vodstvo nad KPK-om. Jiang je također neuspješno predlošila Politbirou da bi Denga trebalo izbaciti iz partije. VVang je pokrenuo grubu akciju kojom je htio natjerati provincijske partijske sl ušbenike da direktno njemu podnose informacije preko njegovog sekretara - to je pr ekinuto tek kad je partijski šef iz Hunana telefonirao Hua Gofengu da ga upita tko je taj sekretar, a Hua mu odgovorio da PIO IV. - MAOVA VI APAVINA odbije učiniti naređeno. Banda četvorice je koristila medijsku kontrolu da bi se u Nar odnom dnevniku objavilo da je Mao naredio da se svi moraju špovinovati postavljeni m principima". Hua je tvrdio da je pokojni voda upotrijebio frazu u kojoj je gov orio šnekadašnji principi". Prva fraza bi učinila Kulturnu Revoluciju zakonom zapisani m u kamenu, dok bi druga otvorila put promjenama. Za to vrijeme, sile koje su pl anirale dršavni udar i prije Maove smrti okrenule su se sada maršalu Yeu, s očitom pot porom Denga. Urotnici su većinom bili viši časnici kojima se pridrušila nekolicina civil nih slušbenika. Deng je smatrao da mogu računati na NOV u Gu-angzhouu, Fuzhouu i Nan jingu. Presudno je bilo to što se uroti pridrušio i šef osiguranja vodstva VVang Dongx ing, koji se ponudio da će organizirati trupe u glavnom gradu; s Hua Guofengom je raspravljao o mogućnosti hapšenja Jiang Quing za vrijeme posljednjih tjedana Maova šiv ota. Hua je očito bio svjestan što se događa i situacije usred koje se našao, no oklijevao je . U svom memorijalnom govoru za Maa dršao se tvrdnje da je Kulturna Revolucija šuništi la planove Liu Shaoqija, Lin Biaoa i Deng Xiaopinga", no bojao se samo da ne bud e zbačen urotom Jiang Quing i njezinih suradnika, ili da ga ne pretvore u političku marionetu bez ikakve moći. Početkom rujna je odlučio pridrušiti se Yeovoj uroti. Sazvan je sastanak u Stalnom komitetu Politbiroa za noć 6. rujna, navodno da bi se raspravljalo o Maovim djelima. Nakon dolaska, Zhanga i VVanga su zadršali vojnici koji su bili sakriveni iza paravana koji je dijelio prostoriju na pola. šUšli ste u antipartijski i antisocijalistički savez... u beskorisnom pokušaju da uzurpirate vo dstvo partije i preuzmete vlast", Hua im je čitao s papira. Kad se VVang pokušao otrgnuti pritisnuli su ga na pod i stavili mu lisice. šNisam mi slio da će se zbiti ovako brzo", promrmljao je dok su ga odvodili. ššto se događa?" pita o je Zhang Chunqiao, brišući svoje naočale. Yao se nije pojavio te je uhićen u svom domu

. Vojnici Jedinice 8341 dovezli su se pred dom Jiang Quing u Odaji proljetnog loto sa u Zhongnanhaiju. Zatekli su je u krevetu. Iskočila je iz kreveta, pala na pod, i zaplakala: šTijelo Predsjedavajućeg još se nije ohladilo", vikala je šA vi imati obraz a napraviti puč!" Nakon što joj je dozvoljeno da ode u kupaonicu odvedena je s ostal om trojicom u samicu u podzemnom kompleksu, gdje su čuvalo i tijelo Predsjedavajućeg . Popularna legenda kaše da je jedan pripadnik posluge pljunuo na nju dok je napušta la Odaju proljetnog lotosa. Istaknuti pristaše Bande su privedeni, uključujući i Maovo g nećaka. Po kineskoj tradiciji, članovi obitelji bili su zlostavljani, SAMO NE BO ZNA uključujući Jiang Quinginu kćerku i polusestru. Vojska je očito bila iza svih događaja. On i koji su si to mogli priuštiti slavili su pad Bande naručivanjem jela od četiri rakov ice - tri muške i jedne šenske. Fotografije Maovog pogreba imale su neobičnu rupu u sr edini gdje je četveročlana banda bila izbrisana zračnim kistom. Vodama radikala u Shanghaju bilo je javljeno da su stvari loše krenule u glavnom g radu kodiranom porukom koja je glasila šMajčina operacija je bila neuspješna." šokirani, odmah su sazvali izvanrednu sjednicu na kojoj su povlačili paralele između onog što s e dogodilo u Pekingu i Chiang Kai-shekovog poteza protiv komunista 1927. godine. Prizivan je duh pariške komune. Smišljen je borbeni poklič: šNeka glave padaju i krv teče , no misao Mao Zedonga mora ostati s nama!" No NOV je zaplijenio orušja milicije i preuzeo kontrolu nad tvornicama i prostorijama sindikata. Na drugim mjestima bilo je okršaja između vojske i lokalnih skupina revolucionarne m ilicije, koja se djelomično sastojala od pristaša Bande, a djelomično organiziranih od lokalnih vođa koji su šeljeli zadršati svoju autonomiju. U Tianjinu su se sukobi nast avili do kraja godine, no nije bilo prijetnje ustanka koji bi na vlast vratio Ji ang Qing i njene drugove. Banda četvorke bila je gotova. Unutar mjesec dana nakon Maove smrti Kulturna Revolucija bila je gotova, a njezina šteta procjenjivala se n a 34 milijarde dolara i gubitak nebrojenih ljudskih šivota.21 Večere rakovica simbolizirale su nade da je suludo razdoblje osobne i ideološke avan ture završeno. Iako se krivilo druge, ustanak od 1966. nadalje bio je djelo Predsj edavajućeg koji je oduvijek izgledao kao da ušiva u čitavoj ludosti. Ponekad bi pokaza o šelju ostvarivanja mira, no, pošto je uništio sve dršavne organe, mogao je to učiniti je dino tako da preda NOV-u opasnu količinu moći. Nikad nije bio spreman konačno zaustavi ti proces. Svaka privremena stabilizacija je bila popraćena novim izletom u ekstre mizam, što je učinilo Kulturnu Revoluciju ili jednom od ideološki najsuzdršanijih epoha moderne Kine ili ogromnim ispadom osobne neodgovornosti. Isti slučaj bio je s NRK-om jer je Mao bio Staljin, Lenjin, Marx i Prvi car, sve u jednoj osobi, ličnost iz prošlosti koja šeli biti odlučno moderan revolucionar s kinesk im karakteristikama. Iako nije uspio zauzeti Tajvan, postigao je velike vojne us pjehe ujeđinivši kontinentalnu Kinu i pretvorivši je u velikog svjetskog igrača i nuklea rnu silu, koja je inspirirala niz imitatora po čitavom svijetu i kojoj su vođe najveće supersile na svijetu došli odati priznanje. PIO , MAOVA VlAPAVINA Karizmatićni, narcisoidni oni Neba imao je iza sebe golemi kult ličnosti, smatrao je sebe sposobnim mijenjati ljudsku narav kroz masovne kampanje te je zahtijevao p otpunu lojalnost revolucionarnoj stvari onako kako bi je on odlučio definirati. Ni tko i ništa nije bilo pošteđeno od potpune predanosti i spremnosti da se ponudi što god bi on zahtijevao. Privatni šivot nije ništa značio, narod je bio prazna stranica papir a, obični brojevi koje voda moše koristiti kako mu je drago. Maoistička autokracija do segnula je vrhove do kojih nisu stigli ni Hitler ni Staljin, popraćena ogromnom hi

pokrizijom pošto je voda, koji je propovijedao jednostavnost, moral i proleterske vrijednosti jeo omiljenu ribu koju se avionima prebacivalo iz VVuhana, provodio se s nizom mladih šena, dao uz goleme troškove sagraditi za sebe vile u koje je rije tko kad navraćao i gomilao tantijeme zarađene od njegove Crvene knjišice. Snašna organiz acija terora osiguravala je pokornost, ogromni gulag gutao je stvarne ili izmišlje ne protivnike, a masivna propagandna mašinerija hranila je naciju mitovima. No, bi lo bi teško tvrditi đa Mao nije izazivao divljenje. Bio je čudovište, no čudovište koje je arod poštovao kao simbol nove Kine koja će prekinuti sve patnje i slabosti koje su n astupile stoljeće prije 1949., i koje je nudilo barem obećanje ššeljezne zdjele riše" - hr ane i socijalne pomoći, koliko god njegovi postupci govorili suprotno. Veliki Kormilar mogao je biti zadovoljan s time, no osjećao je stalnu potrebu za p romjenom i napadom. Iako je voluminozno pisao i posjedovao monopol na ideologiju , ono što je proizvodio bilo je rijetko kad jasno, no konstantno podlošno mijenjanji ma - slušbeno značenje riječi šsocijalizam" promijenjeno je sedam puta u prva četiri deset ljeća NRK. Neumoljiva ambicija koja ga je dovela na vlast nakon dva desetljeća borbe ostala je njegova glavna pokretačka sila. Nakon što je porazio KMT okrenuo se tijel ima na kojima se temeljila nova dršava - Partija, vlada i vojska. Kao rezultat, ma oizam je izgubio svu koherentnost koju je nekada posjedovao i Kina je podvrgnuta patnjama jednakima ili većima od onih kroz koje je prije prošla. Na osobnoj razini bio je osvetljiv prema svakome koga je smatrao stvarnim ili potencijalnim suparn ikom, uništavajući šene i muškarce koji su proveli svoje šivote u slušbi Partiji, osuđujući a smrt ili ušasne postupke. Uvijek je, kao krajnji egoist, pretpostavljao da će oni koji prešive pristati vratiti se da ga sluše, što bio se konačno i dogodilo te bi na taj način opet porasla njegova sujeta i nemar prema ostalima. Bio je to način razmišljanj a koji su također učvršćivali i njegovi podređeni spremnošću da osuđuju svoje stare drugove. SAMO NI' BO ZNA Nije bilo ničeg nepoznatog ili neopisivog u vezi s metodama koje je koristio, čak i ako se detalje skrivalo. Uistinu, Predsjedavajući je slavio svoje postupke. čak i ak o je većina stranaca bila spremna okrenuti pogled na drugu stranu, većina Kineza zna la je kako sustav djeluje. Autoritanzam je bio maoistički način djelovanja koji se n aslanjao na dugu tradiciju, sve do Prvog cara čije je okrutne metode hvalio; Qin S hi Huangdi, jednom je napomenuo Kormilar, zakopao je 460 šivih učenjaka, no šmi smo ih zakopali 460.000". Revolucionarno nasilje bilo je način odršavanja njegove politike i svatko tko bi pokazivao imalo neslaganja bio bi automatski proglašen kontrarevo lucionarom. šZli ljudi" koje su progonili Kulturni Revolucionari pripadali su dugačk oj lozi zlokobnih sila koja se provlačila kroz kinesku mitologiju i nije ih bilo n išta lakše definirati negoli vještice u srednjovjekovnoj Europi. Riječi i razlozi izgubi li su svoje značenje pod vodom koji je opisao sebe, po staroj budističkoj frazi, kao starog redovnika koji luta sa kišobranom koji prokišnjava, ne pokazujući na taj način p oniznost nego slobodan duh koji se uzdignuo iznad bilo kakve kontrole. Sada kada se pokazalo da će NRK nadšivjeti svoga Kormilara, bilo je pitanje hoće li Kina nastav iti ići istim nasumičnim, autodestruktivnim smjerom kojim je Mao htio da se nastavi kretati ili će njegov nasljednik pronaći novi put. DIO V. Dengovo doba Kao i carevi prije njega, Mao je htio nasljednika koji će nastaviti njegovo djelo, no to mu nije pošlo za rukom. Rezultat je bila borba za vlast koja je završila pobj edom čovjeka kojeg je Predsjedavajući poštedio i čije je sposobnosti cijenio, no nikad g a nije namjeravao imenovati budućim vladarom. Deng Xiaoping postavio je politički sm jer koji se jako razlikovao od maoizma u bitnim elementima, no ostao je fundamen

talno vjeran njegovoj političkoj osnovi. Rezultat je bila nacija koja je započela strelovit ekonomski razvoj i prošivjela ogr omne društvene preobrašaje, no ostala je pod vlašću partije koja je sve više gubila svoju ideološku utemeljenost upravo zbog promjena koje je uveo Deng. Neonska svjetla svi jetlila su na mjestima gdje je prije bilo sivilo, a televizori i moderne kućanske naprave postale su uobičajene, barem u gradovima. Deseci milijuna ljudi prešli su iz seoskog šivota u urbana mjesta i rad u industriji, uvodeći veliku količinu jeftine ra dne snage u svjetsku ekonomiju. Kina je surađivala sa svijetom više nego ikad, prima jući strana ulaganja, izbacujući ogromne količine izvoznih proizvoda i gomilajući ogromn e strane rezerve. No, rast je imao i visoku cijenu socijalne nejednakosti, štete za okoliš, korupcije, društvene napetosti, nestabilnosti i ekonomskih pritisaka koji su proizlazili iz obima i brzine ekspanzije. Impuls sile gurao je Kinu dalje, no proces koji je za počeo Deng postavljao je teška pitanja o tome hoće li komunistička partija biti u stanju voditi zemlju čiji karakter se odmiče od postavljenih temelja i koja prijeti da se izmakne kontroli. Nije sve to bilo djelo samo jednog čovjeka - mnogi milijuni su pridonijeli promjen i. Deng je oslobodio transformirajući gospodarski motor, no bio je također konzervat ivan u svojoj vezanosti za sumanuti politički sustav i nespreman riskirati ono što b i sloboda mogla učiniti komunističkoj partiji kojoj je slušio čitav šivot. Rezultat je bil a, tri desetljeća nakon što je pokrenuo preobrazbu Kine, zemlja obilješena kontradikci jama čak i većima od onih koje je slavio Mao. i 26. Kratki mir je posljednji adut Deng Xiaoping bio je lančani pušač koji se često koristio svojom pljuvačnicom, obošavatelj ogometa koji je igrao bridš dvaput tjedno i volio grejpfrut, te je bio nešto niši od j ednog i pol metra. //Pušio je cigarete Pan-da, najluksuzniju kinesku marku koja je postala općenito dostupna tek 2004. godine, kad su ljudi čekali u dugačkim redovima d a ih kupe. Op.a./I Dok je dvadesetih godina za vrijeme nacionalističke represije r adio u ilegali za komunističku partiju pokazao je svoj smisao za humor i određenu ko ličinu nepromišljenosti odabirući pseudonim koji će ostati s njim čitavog šivota - Xiaoping, što znači šmali mir". U kasnijim godinama bio mu je vašan obiteljski šivot te gaje posvud a pratila njegova kći, Deng Rong, koja mu je sve više slušila kao prevoditeljica kako mu je slabio sluh, a govor mu postajao nerazumljiv. U biografiji svoga oca opisu je kao špovučenog čovjeka od malo riječi. Nepretenciozan je i voli zadršati svoja iskustva za sebe". čak i više nego je to slučaj kod Maa, njegova iskustva obuhvaćala su kineski komunizam dvadesetog stoljeća.1 Deng je rođen 1904. godine u maloj zemljoposjedničkoj obitelji u Sichuanu, gdje mu j e otac bio član pokreta kasnog carskog pokreta za povratak prava na šeljeznicute je također vodio lokalnu miliciju. 1918. godine pročitao je novinski oglas koji spominj e školu u Chonqingu u kojoj se mladi ljudi pripremaju za put u Francusku. U kolovo zu 1920., u dobi od šesnćst godina, Deng je započeo putovanje za Pariz parobrodom n iz Yangzi. šOsjećali smo daje Kina slaba i šeljeli smo je osnašiti", prisjetit će se mnogo kasnije u intervjuu. šMislili smo da ćemo to postići modernizacijom, pa smo otišli na Z apad učiti".2 Godinu dana kasnije plan je propao zbog nedostatka novca i mladi Kinezi morali s u se brinuti sami za sebe. Dengova obitelj prolazila je kroz teško razdoblje i nij e mu mogla slati novac. Bilo je teško pronaći posao u Francuskoj, no prešivio je do 19 26. radeći u tvornicama i, stoje najvašnije, pridrušujući se mladeši Komunističke partije Ki

ne u Europi, koja je djelovala iz pariške hotelske sobe jednog drugog mladog Kinez a koji se zvao Zhou Enlai. PIO V. - Pl Nu OVO PO RA Vodio je mimeografsko glasilo grupe Crveno svjetlo, što je rezultiralo njegovim na dimkom Doktor Mimeogratije. šivio je braneći se mlijekom i kiflama koje su mu se tol iko svidjele da je naručio da mu punu kutiju dopreme u avion kad je 1974. sletio u Pariz. 1924. postao je punopravni član KPK u Europi i pomagao je pri organiziranj u protesta protiv događaja u Shanghaju 30. svibnja, u kojima je britanska policija pucala u kineske demonstrante - u Parizu su protesti uključivali napad na kinesko veleposlanstvo i prisiljavanje ministra da potpiše izjavu u kojoj napada prava st ranaca u Kini. Francuski policijski nadzor se pojačao i Deng je odlučio da je vrijem e da ode u Moskvu, gdje je studirao na Sveučilištu Sun Yat-sen. Krajem 1926. vratio se u Kinu kao dio osoblja Kršćanskog Generala s kim se Moskva poigravala. Bilo mu je tek dvadeset i dvije godine. Od tada pa nadalje Deng je umiješan u kinesku revolucionarnu politiku. No, vrijeme provedeno u Francuskoj otvorilo je vidike i njemu i Zhou više nego što se to sviđalo Mau. Naučio je govoriti francuski i djelovati u stranom okolišu. Pokazao je svoje vj eštine prešivljavanja kad je 1927. uspio pobjeći od lokalnih vojnih diktatora koji su se pridrušili Chiang Kai-sheku i okrenuli protiv komunista. Imenovan je glavnim se kretarom Centralnog komiteta u Shanghaju, te se vratio djelovanju u tajnosti. Ka snije se ošenio i došao u Guangxiju kao pomoć generalima za jednog od mnogih ustanaka. Kao politički komesar kineske Crvene armije radnika i seljaka u Guangxiju Deng je organizirao bune, otimao orušje iz dršanih arsenala, proglašavao sovjete i pravio pak tove s ne-komunističkim komandantima. S vremena na vrijeme vratio bi se kući da posj eti tajni glavni štab u Shanghaju, te bi tada njegova supruga i on boravili u domu Zhou Enlaija. Za vrijeme jednog posjeta 1930. supruga mu je umrla nedugo nakon poroda u Guangxiju. Dengu je iste godine voda KPK Li Lishan naredio da napada gr adove kao dio preambiciozne vojne kampanje. Njegova vojska pretrpjela je ogromne gubitke od orušja svojih bivših saveznika, lokalnih vojnih diktatora iz Guangxija, i započela dugački marš kroz jušnu Kinu da bi stigli u Maovu bazu u Jiangxi.3 No, Deng nije stigao do baze jer je dobio naredbe da se vrati u glavni štab KPK-a u Shanghaju. No, krajem ljeta 1931. otputovao je u bazu u }i-angxiju gdje se po drugi put vjenčao i polagano počeo penjati po partijskoj ljestvici. Kao i Mao, došivio je napade od boljševika povratnika koji su stigli u bazu 1931. godine, a supruga ga je ostavila i otišla s jednim od njegovih glavnih napadača. Pod cijenom samokriti ke prešivio je napade i postao urednik tjednika Crvena zvijezda i pridrušio se Dugom Marsu gdje je KRATKI MIR It IV'SLIf ONJI AOUT odigrao vašnu ulogu u propagandnoj mašineriji. U Yenanu je, za vrijeme rata s Japano m, predvidio promjene koje će donijeti Kini četiri desetljeća kasnije trašeći da se počne po ticati proizvodnja šnagrađivanjem marljivih i kašnjavanjem lijenih", to jest plaćanjem d odataka onima koji dobro rade i dopuštanjem farmerima da zadrše sve ono što proizvedu iznad postavljenih kvota. Američki vojni savjetnik koji se tada susreo s njim pris jeća ga se kao šfizički izdršljivog čovjeka uma oštrog kao britva".4 Građanski rat je proveo u Shandongu i u planinama iza Nanjinga i VVu-hana, te ga j e u jednom trenutku progonio general Bai Chongxija iz Gu-angxija koji je vodio 2 00.000 vojnika, dok je Dengu tada bilo preostalo tek 500 vojnika. Nakon što je preši vio taj bijeg djelovao je kao politički komesar i organizator za vrijeme velike bi tke kod Hui-Haija 1948. i 1949. koja je zapečatila sudbinu nacionalista. Njegovo i skustvo s prve crte pomoglo mu je da dobije kredibilitet i stvori veze s komanda

ntima NOV-a. Imao je visoko mišljenje o svojim vojnim sposobnostima i zaslugama u građanskom ratu te je jasno dao do znanja da smatra pobjedu kod Huai-Haija i prela zak Vangzija vašnijim od pobjeda izvojevanih na sjeveru zemlje.5 Iako je blisko surađivao s Liu Shaoqijuem, posebno u oporavku zemlje nakon Velikog skoka, Deng se pokazao kao onaj osoba koja moše sve prešivjeti; bio je lojalist koj i je sudjelovao u čistki Peng Dehuaija i bio spreman na ponizne samokritike kad je to bilo potrebno, čovjek u čiju se lojalnost i sposobnost nije moglo ozbiljno sumnj ati, koji se isto tako znao u opasnim razdobljima savijati kako vjetar puše. Trošio je ogromne količine energije i pokazivao veliku predanost ostvarivanju monopola moći za KPK i bio spreman na velike rizike da ga osigura, no, pošto je bio ograničen pol itičkim pritiscima, odlučio se na opreznu taktiku ispitivanja terena, kako je on to sam kasnije rekao. Iako je četveročlana banda uhićena 6. listopada 1976. karte su nakon Maove smrti bile protiv njega. U svom memorijalnom govoru za Kormilara Hua Guofeng ga je stavio u z bok najvećih izdajnika Liu Shaoqija i Lin Biaoa i prorekao mnogo pokreta nalik K ulturnoj Revoluciji. Bivši šef sigurnosti VVang Dongxing, koji je preuzeo kontrolu n ad ideološkim pitanjima i postao Huaova desna ruka, usporedio je Denga s Bandom četv orice, optušujući ga za suprostavljanje Maovoj misli i revolucionarnoj ideji: šDeng ne moše ni dršati svijeću Huau", dodao je on. šVeć smo ga iskušali. Ništa ne vrijedi."'1 Deng je obavio nušne ceremonije poniznosti te napisao da šsvim srcem" podršava Huaovo stupanje na čelo partije i vlade. Skrušeno je sebe nazivao PIO V. ¦ PENGOVO PORA šsimpatizerom kapitalizma", što je i ponovio kad se susreo s Huaom dok su posjećivali jednog starog druga u bolnici. Kad ga je Hua upitao što bi trebalo učiniti, sedamdes etogodišnjak je iznio neke ideje o tome kako bi trebalo kombinirati ekonomsku libe ralizaciju s političkom kontrolom. Po staroj poslovici iz Sichuana koju je izgovor io i na Konferenciji sedam tisuća kadrova, nije bitno koje je boje mačka dokle god l ovi miševe. Osim Huine ekipe, druga vašna sila bila je šfrakcija prešivjelih" koju je vodio maršal Y e Jianving, organizator udara protiv Bande četvorice. Toj skupini je pripadalo dvo je visokih dušnosnika NOV-a i dva vašna vice-premijera. Iako je bio lojalan Hui, Ye je bio spreman pomoći Dengu da se vrati na pološaj. Treća skupina - šrehabilitirani kada r", sastojala se od ljudi koji su bili napadani za vrijeme Kulturne Revolucije, no kojima je bilo dozvoljeno da prisustvuju Maovom pogrebu, gdje su stajali u re du iza Malog Mira. Njihov najistaknutiji član bio je ekonomski planer Chen Yun koj emu je bilo krivo što nije vraćen u Politbiro. Medu ostalima bili su tu bivši ministar financija Bo Yibo i tri rane šrtve Kulturne revolucije: bivši pekinški šef Peng Zhen, šef osoblja NOV-a, invalid Luo Ruiqing i bivši šef Centralnog komiteta KPK-a Yang Shang kuiv Dengovi pristaše započeli su borbu plakatima kojima su pozivali da se poništi tiananme nska presuda protiv njega i kritiziranjem VVanga Don-gxinga i njegovog saveznika VVu Dea, pekinškog šefa i člana Politbiroa. U veljači 1977. novine Narodni list, Slobod ni dnevnik i Crvena zastava uzvratile su udarac izjavljujući da šza koju god se poli tiku predsjedavajući Mao odlučio - mi ćemo je braniti, koje god naredbe izdao - mi ćemo ih nepokolebljivo izvršiti". Ova politika, poznata kao šdva koja god" slušit će kao teme lji politike Hui i VVengu, dok će Deng koristiti suptilnije interpretacije lojalno sti Maovoj ostavštini. Iako je potpora Dengovom povratku na poziciju i promjeni ti ananmenske presude stabilno rasla u partiji i NOV-u, Hua ju je pokušavao pokopati. U ošujku 1977. je apsurdno izjavio pred Centralnim komitetom za rad da su agitaci je za Denga ustvari krinka za vraćanje Bande četvorice na vlast. šDopustiti Dengu Xiao

pingu da nastavi svoj rad bilo bi isto što i zaboraviti Maa", tvrdio je VVang Dong xing. šZar se ne očekuje od nas da izvršavamo naredbe Predsjedavajućeg Maa?"s Deng je dobio vašnog i vrlo aktivnog saveznika u osobi novog potpredsjednika škole k omunističke partije (Hua je bio predsjednik), Hu Yao-banga, šezdesetdvogodišnjaka iz H unana, koji je bio nizak kao i Deng, no ni priblišno tako debeljuškast kao on. Hu, k oji je bio dio Dengove grupe igrača bridša, pridrušio se revoluciji s trinćst godina i otišao u bazu u KRATKI MIR š[ TOM ) [ P N) I A Pl I T Jiangxi. Prisustvovao je Dugom maršu, vjerovao je u obilazak zemlje kako bi doznao što se ustvari događa te je pohlepno čitao strana i kineska knjiševna djela. Bio je otv orenih nazora i volio razgovarati s intelektualcima. Jednom prigodom je VVang Ju ntao, dvadesetogodišnji student Sveučilišta Beida koji je bio zatvoren radi sudjelovan ja u demonstracijama na Trgu Tiananmen nakon Zhouove smrti, pokucao je nenajavlj en na vrata njegove kuće; Hu je proveo četiri sata raspravljajući o politici i reforma ma s mladićem i mehaničarom koji ga je pratio. Bio je šivih kretnji i pravio neobično šivo pisne geste za vladinog dušnosnika. Mao je jednom oštro napomenuo o njemu: šUsredotočuje se samo na površinu, voli pričati i davati grandiozne izjave."9 Hua, bivšeg predsjednika Komunističke lige, dvaput su skinuli s pološaja za vrijeme Ku lturne Revolucije, te je bio poslan da radi u komuni. Prešivio je i dobio zadatak da vodi Partijsku školu u zapadnom Pekingu 1977. Tamo je naučavao doktrinu šizvlačenja i stine iz činjenica" i vašnost prekida s šdva koja god". Također se povezao s generalom L uo Ruiqingom koji je bio jedna od ranih šrtava Kulturne revolucije. Deng je surađivao s malim skupinama ljudi u koje je imao povjerenja, u koje su spa dali i bivši kolege iz vojske iz razdoblja građanskog rata. Na taj način skupljali su se ljudi koji nisu imali mnogo toga zajedničkog osim njegovog uvjerenja da bi mu m ogli biti korisni. Potpora je porasla dovoljno da natjera Hua da pristane prizna ti da je Dengov rad kad je bio povučen s pološaja 1975. osim nedostataka imao i uspj ešnih elemenata, te daje tugovanje za Zhou Enlaijem započelo kao razumno izrašavanje t uge. Zauzvrat je Deng obećao prušiti potporu novom Predsjedavajućem i dao zakletvu da će prihvatiti bilo kakvu oluku Centralnog komiteta vezanu za njega. No, također je k ritizirao stajalište šdva koja god" tvrdeći da se bilo kakva politika koju je utvrdio Mao moše preispitivati ili ignorirati dokle se god maoizam u globalu poštuje. Prisjeća o se kako je i sam Veliki Kormilar priznao dvije greške."' Slabost Huinog kampa signalizirana je kad je Narodni dnevnik objavio dengistički čla nak u kojem se tvrdilo da nije nušno osuvremeniti Maovu misao da bi se bilo u stan ju nositi sa svakodnevnim promjenama. Jedan drugi članak ekshumirao je neotrjavlje ni govor u kojem je pokojni vođa priznavao osobne greške počinjene za vrijeme Velikog skoka. Slobodni dnevnik se pridrušio dajući potporu Dengovoj politici trašenja istine iz činjenica. Kad je vidio da će Dengova skupina vjerojatno pobijediti, Hua se odlučio nagoditi. Dengu je dozvoljeno da prisustvuje partijskom pleOlO V. - Of NGOVO OOBA numu u srpnju 1977. Idućeg mjeseca na Jedanćstom kongresu KPK-a, koji je formalno proglasio kraj Kulturne revolucije, izabran je za trećeg po redu najvašnijeg člana pe teročlanog Stalnog komiteta Politbiroa. Sa svoje sedamdeset i tri godine Deng je v eć po treći put bio povratnik. Međutim, i dalje je bio na nišem pološaju nego Hua koji je vodio partiju, vladu i vojsku. Uskoro je Deng postao potpredsjednik partije na k onferenciji u kolovozu 1977., Ye, VVang i drugi Huaovi lojalisti su bili imenova ni na isti pološaj. Ipak, povratnik je jasno pokazao svoje stajalište o mlađem vođi kad je, nakon što ga je Ye nazvao šnaš mudri voda Predsjedavajući Hua Guofeng", Deng istog n azvao jednostavno šdrugom". Na jesen 1977. den-gisti su neprekidno dobivali unapređe

nja. Hu Yaobang postao je šef Odjela partijske organizacije. Ekonomist Hu Qiaomu, Maov bivši sekretar koji je napravio nacrt Dengove politike iz 1975., imenovan je še fom novoosnovane Kineske akademije društvenih znanosti (KADZ). U studenom je utjec ajna figura NOV-a maršal Nie Rongzhen objavio članka u kojem daje potporu politici štr ašenja istine iz činjenica". Partijski plenum proglasio je da bi, iako su Maovi podv izi bili neizbrisivi, šbilo nemarksistički zahtijevati da revolucionarni vođa bude lišen svih mana"." U povlačenju je Hua prihvatio dio dengističke frazeologije i proglasio sebe eksponen tom modernizacije, iako je u poljoprivredi ostao vjeran modelu iz Dazhaija koji je uključivao masovne komunalne akcije i bio u suprotnosti s Dengovim zastupanjem individualne inicijative. U veljači 1978. Hua je uspio progurati vrlo ambiciozan D esetogodišnji plan koji se, suprotno Dengovim savjetima, fokusirao većinom na tešku in dustriju. Skoro 40 % dršavnog budšeta bilo je prebačeno na velika ulaganja. Znanstvena istrašivanj a, prihvaćanje stranih tehnika i određena razina intelektualne liberalizacije bili s u poticani te je za sve nedavne nedaće bila okrivljena četveročlana banda. Hua je takođe r nastojao izgraditi svoj kult osobnosti naglašavajući povjerenje koje je pokojni vo da imao u njega. Ogromni plakati prikazivali su dvojicu muškaraca zajedno, s time da je neobično pristao Predsjedavajući izgledao potpuno zadovoljan vidjevši da je mlad i kolega preuzeo kontrolu. Hua je čak promijenio i svoju frizuru da bi što više sličio M au.12 Na njegovu nesreću, također je sličio Mau po tome stoje pokušavao sve napraviti sam i od jednom. Njegov preambiciozni ekonomski plan stvorio je kaos na dršavnoj razini. Og romna potrošnja na ulaganja dovela je deficit budšeta do visine od 15.5 % ukupnog pr ikupljenog dršavnog poreza. Bilo je ogromnih zastoja u proizvodnji, a povišenje plaća dovelo je do inflacije. KRATKI MIR IE POM IE ON 11 APLIT Uvozilo se previše, a do planirane ekspanzije proizvodnje i izvoza nafte nije došlo; povjerenje u takozvanu Naftnu kliku teške industrije i ministarstva energetike ne stalo je nakon rušenja naftne bušotine u Bohajskom zaljevu pri čemu su sedamdeset i dv ije osobe izgubile šivot. 1979. rehabilitirani je planer Chen Yun lansirao uspješan napad na šleteći skok" Deset ogodišnjeg plana, pozivajući na smanjenje troškova pod geslom šprilagodba, reforma, popr avak i poboljšanje". Chen je imenovan vicepremijerom s potpunom odgovornošću za ekonom sko planiranje. Chen je surađivao s Bo Yibom i Dengovim suradnikom Yao Yilinom da bi zajednički otkazali stotine projekata. U isto vrijeme je eksperiment povratka p redkolektivizacijskom sustavu i individualne inicijative na selima proizvodio više prinosa nego komunalni model Kulturne Revolucije koji je Hua i dalje zastupao. Vođa pokreta u Dazhaiju koji je postao vicepremi-jer i član Politbiroa bio je u kućnom pritvoru u Pekingu. Lokalni vođe koji su se i dalje opirali Dengovoj politici sve su teše ignorirali stvarnost." Da bi smanjio kriticizam VVang Dongxing je zabranio izdavanje časopisa u kojem su se objavljivale pjesme demonstranata s Trga Tiananmen i koji su zahtijevali izmj enu njihovih presuda. Uredništvo je odbilo povinovati se pritiscima i odnijelo je stranice svog časopisa da njima oblijepe Zid demokracije u Pekingu koji je bio kor išten za vrijeme kampanje Stotine cvijetova. To je izazvalo eksploziju plakata s v elikim znakovima kojima se pozivalo na demokraciju i rehabilitaciju šrtava Kulturn e revolucije, napadalo birokraciju, te, kao i 1957. i samog Maa. šLjudi šele govorit i", rekao je Deng američkom novinaru. šTreba ih pustiti!" šNemamo prava zanijekati ili kritizirati cvjetanje demokracije i lijepljenje plakate", kazao je japanskoj de

legaciji. šAko su ljudi bijesni, moramo im dopustiti da izbace to iz sebe."14 Plakat koji je postavio knjigovođa jedne tvornice po imenu Ren VVan-ding zahtijeva o je osnivanje Kineske lige za ljudska prava; u tvornici je bilo organizirano ok upljanje pri osnivanju prve od njih gdje je bilo prisutno dvadesetak ljudi koji su se susreli pri svjetlu voštanica iz straha da ne budu prepoznati ako se upali s vjetlo. Tekstilni radnik Huang Xiang objavljivao je ljutite pjesme i plakate koj ima je osuđivao je ekscese Maovog razdoblja. Pokrenuta su četiri nova časopisa posvećena politici, prozi i poeziji. Električar u Pekinškom zoološkom vrtu VVei Jingsheng izronio je kao glavna disidentska ličnost tog razdoblja i počeo voditi časopis Istrašivanja. Bio je sin šestokog maoista iz Anhuija koji je prisustvovao prvom skupu Crvene garde na Trgu Tiananmen prije n ego što je pao u nemilost za PIO V. - PE N ti OVO POPA vrijcin«. Kulturne revolucije. Pridrušivši se NOV-u bio je zgrošen vidjevši putujući kroz ze mlju gole seljake koji gladuju, roditelje kako prodaju svoju djecu i ljude kako jedu valjuške punjene ljudskim mesom. Wei je bio strastveni pušač mršavog lica i imao je magnetičan efekt na sve one koji bi se susreli s njim dok je pozivao na petu mode rnizaciju - istinsku demokraciju. Bez toga, tvrdio je, sve što se događa je šuljepšana l aš". Kad mu je predlošeno da se susretne s Dengom odgovorio je: šZašto? On nema nikakav zakonski status da priča sa mnom. Nije ga izabrao narod."15 Poticana od Hu Yaobangove mreše u Partijskoj školi i Ligi mladih, demokratska je kam panja napadala šdva bilo koja" i poticala upotrebu praktičnih, znanstvenih metoda. H u Qiaomu iz Akademije za socijalne znanosti obratio se Dršavnom vijeću da bi govorio o prednostima davanja menadšerima raznih pothvata više autonomije i o opuštanju admin istrativne kontrole. Način na koji je četveročlana banda toliko dugo operirala koristi li su kao primjer slabosti političkog sustava, naglašavajući potrebu da se osigura soc ijalistička demokracija. članci u novinama zahtijevali su zakonske reforme i slobodu govora te su spominjal i škrvavu ostavštinu" Kulturne revolucije. Zatvorenici s Trga Tiananmen su nakon pušta nja na slobodu dočekani s entuzijazmom. Pritisak je postao vidljiv kad je Wu De, p ekinški šef i Huaov suradnik izgubio posao. Na radnom sastanku u studenom 1978. Chen Yun je zadobio široku potporu za zastupanje rehabilitacije Peng Zhena, Bo Yiboa i Peng Du-haia, te za ukidanje osude demonstracija na Tiananmenu. Patchen Lama je oslobođen i dan mu je zadatak da obnovi budizam nakon svih nedaća Kulturne revoluci je. Kataklizme prethodna dva desetljeća pokazale su da je Maova ideja o specifično kines kom ideologijom s dominantnim putem prema modernizaciji dovela jedino do katastr ofe. S druge strane, Deng je ponudio novi put učenja od ostatka svijeta i korištenja naučenog da bi se vodilo Kinu naprijed. čvrsto je podupirao plan da se pošalje 10.000 studenata u inozemstvo od kojih su 80 % bili znanstvenici. šNema veze ako nekolic ina njih prebje-gne", pisao je. Bilo je vašno samo pridrušiti se napretku u kojem su ušivale druge zemlje. Svijet se promijenio. Kao što je Deng jednom napomenuo: šEngels se nije vozio u avionu, a Staljin nije nosio sintetičku tkaninu.""1 Ponovo je započela stara rasprava koju su pokrenuli Samoosnašitelji 1870-ih godina t vrdeći kako bi trebalo unaprijediti naciju savladavajući lekcije prekomorskih zemalj a i, eventualno, koristeći barbarske metode da bi se pobijedili barbari. Iako su u oba slučaja kritičari optušivali odgovorKRATKI MIR 11" POMItPN]! ADUT ne za prodaju strancima motivacija je bila potpuno različita i dolazila je iz dubo ko nacionalne šelje da se spasi Kina iz propadanja u koje je zapala naletjevši u sli

jepe ulice carskog, a poslije i maoističkog sustava. Pod pritiskom Dengovih pristaša Hua i njegovi suradnici popustili su po pitanju Tiananmena. Partija je također pr istala rehabilitirati šrtve Kulturne revolucije i antidesničarskih kampanja 1957. ko je su pratile kampanju Stotine cvjetova i koje je, što je bila jedna od mnogih iro nija toga vremena, vodio Deng. Sve zajedno je rehabilitirano oko 750.000 ljudi. Krajem 1978. se u Pekingu odršala komemoracija za Peng Dehuaija. Na nekim mjestima su kritizirani dušnosnici odgovorni za progone, no partija je često branila svoje, ograničavajući akcije protiv njih.17 Na Trećem plenumu jedanćstog centralnog komiteta odršanog u Pekingu u prosincu 1978 . obilješen je trijumf Dengovih ideja. šSocijalistička modernizacija" postala je sveopće prihvaćena fraza, zajedno s decentralizacijom, racionalizacijom, nagrađivanjem učinka i odgovornošću menad-šmenta. Napušteni su masovni pokreti i prihvaćeno je kolektivno vods tvo zajedno s legalnošću demokracije komunističkog tipa. Chen Yun, Hu Ya-obang i dva D engova saveznika ušli su u Politbiro. Osnovana je nova disciplinska komisija da bi se iskorijenili ultraljevičari, anarhisti, pripadnici raznih frakcija i šotimači" u K PK-u. Kako su prikupljali moć, Deng i njegovi viši suradnici susretali su se s pitanjem de mokracije i volje naroda. U raspravi krajem siječnja 1979. kazao je da proleterska demokracije mora nadmašiti kapitalističku demokraciju. ššelimo da narod vlada", rekao j e Deng na jednom sastanku, prema piscu govora Ruan Mingu koji je bio tamo prisut an. Obraćajući se Centralnoj radničkoj konferenciji maršal Ye je identificirao Zid demok racije kao šjoš jedan model narodne demokracije" (iako su ove riječi izbrisane kada je tekst počeo krušiti u pisanom obliku). Chen Yun je kazao da su ljudi šnestrpljivi i u morni od čekanja... Oni kašu da je partijski kadar već nagrađen za svoju patnju, pa zašto narod mora patiti bez prestanka?"'" Međutim, bila je tu prisutna neizbješna kontradikcija između demokracije u smislu u ko jem je bila izrašavana preko plakata i odršavanja isključivo komunističke vlasti. Zid de mokracije i članci koji su napadali šdva koja god" bili su korisna politička sredstva, no zagrljaj demokracije i slobode govora nosio je sa sobom fundamentalno pitanj e za politički pokret koji je uvijek insistirao na monopolu na vlast. Na drugoj strani svijeta Jimmv čarter je došao na čelo administracije predane ideji iz bacivanja niksonovskog pristupa politici i vlasti, no koja je PIO V. - PF N ti OVO POPA pratila stare tokove odnosa s Kinom. Kissingerov model promatranja Kine kao prot uteše Sovjetskom Savezu i dalje je bio dominantan u američkoj politici, zasigurno do voljno da ohrabri Kineze u iskorištavanju svih prilika koje im se nude. Diplomatski odnosi nisu uslijedili nakon Nixonovog posjeta 1972. godine, uglavno m radi komplikacija vezanih za Tajvan. Carterova administracija i njegov savjetn ik za nacionalnu sigurnost Zbignievv Brzezinski šeljeli su to popraviti. Kao što je i Kissinger jednom napravio, Berzezinski je odigrao dominantnu ulogu i marginali zirao State Department koji je bio pod Cvruseom Vanceom. //Kao stoje Brzezinski i sam napomenuo, bila je to šneobična podudarnost" da su oba savjetnika, koja su vod ila ključne pregovore s Pekingom skrivene od State Departmenta, bili sinovi europs kih doseljenika koji su došli iz akademskog, a ne diplomatskog miljea. (Brzezinski , str. 209. Materijal koji slijedi u knjizi temelji se na njegovom prisjećanju pre govora s Kinezima.) Op.a.ll Kinezi su osjetili tko je njihov najbolji prijatelj u VVashiiigtonu. Kad je Vance posjetio NRK došivio je hladan prijem, dok je Brzezi nski bio mnogo toplije dočekan. On je smislio ingeniozan dogovor o teškom pitanju pr odaje orušja - SAD je odršavao embargo nad Kinom, no poticao je svoje europske savez nike da prodaju orušje NRK-u. Administracija nije mogla i dalje nijekati naorušavanj

e komunističke sile i u isto vrijeme osiguravati Pekingu sve ono što mu treba. Na Ta jvanu je prihvaćena formula kojom se priznaje pozicija Pekinga da postoji samo jed na Kina što uključuje i otok, a daje administracija NRK-a jedina legalna vlada. SAD će i dalje odršavati trgovinske, kulturne i ostale neslušbene odnose s Tajvanom, no pr esjeći će sve diplomatske veze i povući svoje snage. Odluka o odnosima s Tajvanom koju je donio američki kongres kazivala je da će VVashington smatrati svaki vojni pokušaj odluke o budućnosti otoka kao šzabrinjavajući čin", no ništa nije govorilo da Amerika u to m slučaju mora intervenirati.19 13. prosinca 1978. postignut je dogovor o uspostavljanju ambasada nakon 1. ošujka. Vance, koji je u to vrijeme bio na putu po Bliskom istoku, doznao je za to u za dnjem trenutku. Sovjeti su bili bijesni; dogovori o ograničenju strateškog naorušanja između Amerike i SSSR-a su propali, a Carter-Brešnjevljev sastanak je odgođen. Reakcij e u Tajvanu bile su jednako šestoke. Kad je zamjenik dršavnog sekretara VVarren Chri stopher pokušao tamo objasniti odluke svoje vlade, na ćrodromu u Taipeiju ga je d očekao viši vladin dušnosnik koji je govorio o šušasnoj šteti koju ta pogreška izazvala". Do se skupina Amerikanaca vozila prema gradu rulja KRATKI MIR Jf rOSDFPNIl ADUT je razbila prozor glavnog automobila i napala ih bambusovim štapovima dok je polic ija stajala sa strane i nije ništa poduzimala. Međutim, VVashington je osigurao svoju poziciju, iako je ovo postalo poznato tek 2 9 godina poslije kad je Jimmv čarter čitao izvatke svog dnevnika iz tog razdoblja. Z abilješio je da se Deng šslošio da našoj izjavi, da pitanje Tajvana treba riješiti mirnim putem, Kina neće javno proturječiti i da je razumio da ćemo prodavati obrambeno naorušan je Tajvanu nakon što (Američko-tajvanski obrambeni) sporazum istekne. Javno će se prot iviti ovoj akciji, no faktički će prihvatiti ono što treba učiniti." Tako je patrijarh p rihvatio američko opskrbljivanje Tajvana s dovoljno obrambenog orušja da bi se mogli obraniti od napada od NRK-a, što se i nastavilo idućih nekoliko desetljeća.2" Deng je zadršao Maovu naviku direktnog nadgledanja vanjskih poslova posjećujući Burmu, Nepal, Tajland, Maleziju, Singapur i Koreju. U ošujku 1979. raspravljao je o budućn osti Hong Konga s britanskim guvernerom kolonije koji je bio u posjetu. London j e bio zabrinut oko toga što će se dogoditi kada istekne njihov zakup Novih teritorij a preko puta otoka 1997. Bilo je sugestija da je čitav ugovor bio greška i da bi Pek ing mogao ignorirati istjecanje roka i dopustiti da se status quo nastavi i u dv adeset i prvom stoljeću, što nije izgledalo vrlo vjerojatno. Deng je mošda bio malo ne spreman radi načina na koji su Britanci iznenada potegnuli pitanje, no postavio je temeljni zahtjev da se kolonija mora vratiti pod suverenitet NRK kada će joj biti dat poseban status unutar Kine. Manja portugalska kolonija Makao će također došivjeti istu sudbinu.21 Krajem 1979. bilo je vrijeme da Deng posjeti Sjedinjene Dršave. Putovanje je bilo vrlo uspješno; sitni komunist pojavio se na rodeu u velikom kaubojskom šeširu, posjeti o njujoršku burzu, Fordovu tvornicu u Georgiji i iskušao simulator leta space shuttl ea. Primio je aplauz konzervativnih teksaških naftaša i fotografiran je kako zuri u čl anove Harlem Globe-trottersa. Posjet je otvorio put nizu slaganja. Dvije zemlje su se slošile oko suradnje obavještajnih slušbi i SAD je postavio nadzorn e stanice na kineskom teritoriju da bi zamijenio one koje izgubio u Iranu nakon pada šaha. Slošili su se također oko obrazovne razmjene koja je dovela do poplave mlad ih Kineza koji su došli da se obrazuju u SAD-u. Korak koji će imati ogromne posljedi ce zbio se kad je američka administracija dala Kini status trgovinski najpovlaštenij e zemlje. Dok je njegov stav prema Moskvi bio sve tvrđi, čarter je dozvolio prodaju šn esmrtonosne" vojne opreme NRK-u, uključujući izviđačku tehnologi-

VIO V. - OfNOOVO VO PA ju. Svaki novi ravnatelj CIA-e putovao je u Kinu i odršavao tajnost koja je obilješi la američki odnos prema Kini od prvog Kissingerovog posjeta. Prvi ravnatelj obavješt ajne agencije koji je putovao u Kinu bio je Stansfield Turner koji nije uopće svraća o u američku ambasadu i dršao se dalje od mjesta na kojima su ga mogli prepoznati. T akođer je i pustio brkove.22 Kad se susreo s predsjednikom u Bijeloj kući Deng je zamolio da razno osoblje napu sti prostoriju jer je šelio razgovarati o povjerljivim temama. Ostali su samo čarter , Vance, Brzezinski i potpredsjednik VValter Monda-le. Kineski voda je tada ukra tko opisao plan napada na Vijetnam. Sljedećeg je jutra predsjednik predao posjetit elju poruku u kojoj ga savjetuje da se suzdrši od akcije. To je bilo sve - nije bi lo nikakve prijetnje o zamrzavanju odnosa, tako da je Deng dobio sve čemu se nadao . Barbari će stajati po strani dok on vodi rat s ciljem ponišavanja Vijetnama radi t oga što je ostao povezan sa sovjetima, na taj način podrivajući pološaj Moskve u Aziji i demonstrirajući daje NOV ostvario kinesku četvrtu modernizaciju.23 Niz pograničnih sukoba prušio je alibi za napad, no u igri su bili i drugi faktori, uključujući i stoljetno rivalstvo između dviju zemalja. Hanoi se zamjerio Kini potpisi vanjem sporazuma o prijateljstvu s SSSR-om i pridrušujući se ekonomskoj grupaciji Co mecon koju je vodio Kremlj. Vijetnamska invazija u Kambodšu s ciljem zbacivanja Cr venih Kmera je također naljutila Kinu, djelomično radi zbacivanja pekinškog marionetsk og rešima, a dijelom radi toga što su pokazali da ga Kina nije bila u stanju sačuvati. Deng je zaključio da NRK treba šispuhati napuhane" Vijetnamce. 17. veljače je 80.000 vojnika NOV-a uz potporu 200 tenkova ušlo u sjeverni Vijetnam. Više od 100.000 kineskih vojnika bilo je mobilizirano da bi poslušili kao pojačanje. Ukupan broj vojnika tokom rata procjenjuje se na 300.000. Deng je vjerojatno mis lio da će kampanja biti brza i uspješna kao i upad u Indiju 1962., no napredovanje k roz planinske dšungle bilo je sporo, a u NOV-u su se i dalje osjećale posljedice kul turne revolucije. Kad je britanski veleposlanik upitao ministra obrane da li nji hova vojska gubi previše mladih ljudi, ovaj se samo nasmijao i odgovorio, šImamo ih mi još mnogo."24 Iako je Hanoj bio prilično zauzet s Kambodšom poslao je u borbu jedinice milicije za jedno s regularnim jedinicama da brojem nadjačaju napadače. Vijetnam je bio pun samo pouzdanja - Sjeverni Vijetnam je pobijedio Francusku, SAD i Jušni Vijetnam, dok je u posljednjih dvadesetak godina nakon Koreje NOV postigao jedine uspjehe u laga noj kampanji protiv Indije u Himalaji i borbama protiv tibetanskih gerilaca. Han oj je ¦KRATKI MIR JE POSLJFONII adut također imao suvremenije naorušanje; kao i kineski komunisti za vrijeme posljednjeg razdoblja građanskog rata vijetnamske jedinice su imale američko orušje osvojeno u rat u s Jušnim Vijetnamom, kao i moderne sovjetske topove koje NRK nije mogla dobiti r adi raskola s Moskvom. Sredinom ošujka Kinezi su se povukli uništavajući sve za sobom. Brojke koje obje stran e navode su dvojbene. Viši kineski dušnosnici kasnije su govorili o 25 % šrtava NOV-a i oko 20.000 mrtvih na vijetnamskoj strani, dok su Vijetnamci insistirali da su Kinezi ubili 100.000 civila za koje je Peking tvrdio da su bili pripadnici milic ije. NRK je priznala gubitak polovice tenkova. Borbe su pokazale nazadnost kines ke komande, logistike i komunikacijskih sustava, te nesposobnosti da se efikasno koristi zračnim snagama. Karte koje su koristili bile su sedamdeset i pet godina stare, korišteni su kuriri radi manjka sigurnih radioveza, dok se vojna taktika sv odila na masovni napad pješadije na rovove.

Godine korištenja vojske kao Maovog političkog oruđa otupile su učinkovitost sile koja j e 1949. zagospodarila Kinu. Bilo je očito da NOV treba ozbiljno modernizirati. Jedina prednost čitavog pothvata bila je činjenica da Moskva nije intervenirala da p omogne Hanoju, pokazujući tako ograničenje sovjetske potpore. S druge strane, Kremlj je mošda zaključio da Vijetnamcima stvari idu dobro i bez njihove pomoći. Nakon rata počeli su neprekidni manji pogranični sukobi koji nisu prestali sve do implementacij e sporazuma 2001. godine. Kinezi u Vijetnamu došivjeli su progone te su mnogi od n jih brodovima pobjegli iz zemlje. No, početkom dvadeset i prvog stoljeća, kako su ra spadom SSSR-a odnosi između dviju zemalja postali topliji, a Vijetnam počeo ekonomsk i imitirati Kinu, Hanoj je smanjio broj poginulih civila na 10.000 i napustio sv oje ranije zahtjeve za isprikom za invaziju. Neuspjeh je ogorčio Denga, posebno uzevši u obzir njegovo visoko mišljenje o svojim vo jnim sposobnostima. To raspološenje moglo bi objasniti zastoje odlučio kazniti aktiv iste oko Zida demokracije, posebno kad su počelo napadati rat i kritizirati njega osobno, prešavši tako granicu kao i u pokretu Stotine cvjetova s Maom - osoba cara m ora ostati sveta. Mobilizirao je konzervativce, a potpredsjednik Stalnog komitet a DNK-a Tan Zhenlin napao je zahtjeve za demokracijom kao djelo ljudi koji su šspe cijalizirani za stvaranje nevolja", dok je Narodni dnevnik upozorio na tu nestab ilnost i dušnosnike partije. šTakve akcije bit će odlučno ugušene", olijavio je. Pekinške gr adske vlasti uvele su ograničenja javnih skupova i protestiranja oko područja Zida d emokracije. PIO V. - PENG OVO PORA Nakon stoje VVei Jingsheng nazvao vodu šnovim diktatorom" i šdiktatorskim fašistom" u stilu četveročlane bande, Deng je odlučio iskoristiti tvrdolinijaše. šMoramo se oštro obraču ti s ovim kontrarevolucionarima i lošim elementima", rekao je. Napao je članove pokr eta za slobodu govora nazivajući ih kolaboracionistima s Tajvanom i suradnicima Ba nde četvorice, dodajući da će šgovor o apstraktnoj demokraciji neumitno dovesti do nekon troliranog širenja ultra-demokracije i anarhizma, potpunog razaranja političkog jedi nstva i stabilnosti te posvemašnje propasti programa modernizacije." Bio je to bau k koji će postati lajtmotiv rešima i njegovog vode koji je prizivao u sjećanje iskustv o Kulturne Revolucije i imenovao demokraciju kao neprijatelja materijalnog napre tka. Pekinški Zid demokracije je srušen, časopisi su zabranjeni, a VVei Jingsheng je uhićen, navodno zbog toga što je rekao strancu ime kineskog komandanta koji je sudjelovao u ratu u Vijetnamu, broj vojnika i poginulih. Nije bilo jasno kako je mogao doći d o posljednja dva podatka. Kad je knjigovođa Ren VVanding pokušao organizirati protes t protiv VVeijevog pritvora i on je također bio uhapšen. Na njegovom suđenju su optušbe proširene na općenite napade radi kontrarevolucionarnog djelovanja, na što je VVei odg ovorio snašnom i dobro argumentiranom obranom: šNe mogu se slošiti s ovim ponišavanjem k oncepta revolucije", dodao je, prizivajući usput svoja ustavom zagarantirana prava . Osuđen je na petnćst godina zatvora. Ta vijest je objavljena preko razglasa u t vornicama da bi se zastrašilo ostale.25 Ren VVending bio je osuđen na četiri godine, no kasnije je kazna produšena jer je odbi o priznati svoje zločine. Tridesetdvogođišnja šena po imenu Fu Yehua koja je kazala da j e bila otpuštena nakon što ju je silovao član partije i koja je u Pekingu organizirala masovne proteste protiv gladi, ugnjetavanja i nezaposlenosti, bila je pod istra gom godinu dana te nakon toga osuđena na zatvor od sudca koji ju je nazvao šmoralnim degenerikom". Narodni dnevnik upozorio je šsve kontrarevolucionare da, koliko god bila privlačna njihova zastava i koliko god bili lukavi, na kraju neće pobjeći narodn

oj pravdi."2" Usprkos izjavi o brizi za ljudska prava po svijetu Carterova administracija je z ašmirila u slučaju NRK-a, a izvještaji o Kini u godišnjem izvješću State Departmenta bili su ublašeni. Dajući kratke upute kongresu zamjenik pomoćnika dršavnog sekretara John Negro ponte rekao je da je šzapočeo ohrabrujući trend liberalizacije (u Kini)." Za vrijeme p osjeta Pekingu 1987. čartera su upitali o VVei Jingshenu. šOsobno nisam upoznat sa KRATKI MIR JE IVM.JEPNJI APUT slučajem koji spominjete", odgovorio je on na pitanje o najpoznatijem kineskom dis identu koji je u tom trenutku bio u zatvoru već osam godina.-' Kako je Deng pokrenuo šešće mjere i uputio se konzervativnijim smjerom također je i pojača o kampanju protiv Hua Guofenga i njegovih pristaša. Hua je i dalje nominalno bio n jegov nadređeni, no bila je očita razlika u autoritetu - između ostalog, Deng je obavi o posjet najvašnijoj supersili na svijetu, dok se Hua morao zadovoljiti posjetom B ritaniji. Dengov kamp je pridobio provincijske vođe nudeći im veću financijsku i administrativnu autonomiju te poticao promaknuće mlađih oficira NOV-a da bi zamijenili konzervativc e. U slušbi svoje kampanje Deng je vratio još šrtava Kulturne Revolucije i dovodio nov e ljude na viša mjesta. Bivši pekinški šef Peng Zhen koji je bio prvi viši dušnosnik koji je pao u nemilost 1966. vratio se u Politbiro da bi bavio sigurnošću i obavještajnim slušb ama. šef iz Unutarnje Mongolije Ulanfu imenovan je vicepremije-rom. Mlađi od njega b io je ekonomski pragmatičar Zhao Zivang koji se istaknuo u Sichuanu te se pojavio kao vođa nove generacije. Zhao je rođen u zemljoposjedničkoj obitelji; bio je širokog lica i govorio vrlo polaga no. Pridrušio se partiji 1938. i uspio se uzdići na vrh organizacije u Guangdongu u dobi od četrdeset i dvije godine. Za vrijeme Kulturne Revolucije vodili su ga po u licama Guangzhoua s kapom luđe na glavi. Vraćen je na pološaj početkom sedamdesetih i od mah poslan u Sichu-an gdje je eksperimentirao dopuštajući farmerima da prodaju sve o no što nije potpadalo pod proizvodne kvote. Postigao je uspjeh i bio obilješen za sk oro napredovanje kao dobro usmjeren tehnokrat s naočalama debelih okvira.28 U veljači 1980. Zhao i Hu Yaobang dobili su mjesta u stalnom komitetu Politbiroa. Huovi glavni saveznici, uključujući VVang Dongxinga i VVu Dea koji je bio vojni zapo vjednik Pekinga i okolnog područja, bili su prisiljeni napustiti svoje pološaje u KP K-u i dršavnim strukturama, što je bio blaši oblik progonstva koji je izabran da bi ga se razlikovalo od brutalnosti Kulturne Revolucije i radi toga što su ga favorizir ali maršal Ye Jiangving i ostale više figure. U kolovozu je Zhao zamijenio Hua na mjestu premijera, a Hu Yaobang je preuzeo mj esto šefa KPK-a. Ye je pristao uz novi poredak, a Hua je optušen za inflaciju koja j e te godine dosegnula 11 %, troškove, zagađenje, slabu kontrolu visine nadnica, rast stanovništva i propast desetogodišnjeg plana. Na Dršavnom narodnom kongresu (DNK) te jeseni izneseni su optušujući i dobro pripremljeni podatci o pokušaju zataškavanja katas trofe DIO V. - DFNGOVO DOBA na naftnoj bušotini u Bohajskom zaljevu i slučaj u kojem je jedan vladin ministar po kušao zaustaviti policijsku istragu o otmici, silovanju i ubojstvu koje je navodno počinio njegov vozač.29 Pokrenut je program nazvan šGengshenske reforme" (ime je dobio po nazivu za godinu 1980. prema lunarnom kalendaru) koji je trebao promovirati specijalizaciju, odg ovornost, osjetljivost i demokracije (pod uvjetima rešima). Deng je bio spreman na reforme sve dok su značile povećavanje unutrašnje učinkovitosti KPK-a, no ne i za ponov no otvaranje puta prema iskustvu Zida demokracije. Iako je oštro kaznio VVeia i nj

egove istomišljenike, voda je dobro znao da se Partija mora modernizirati da bi za dršala svoju moć. Osobno je često morao biti medijator između reformista i konzervativac a, koristeći obje strane da bi ostvario svoj cilj, no također je sprječavao da bilo tk o dobije previše moći tako što je često ovisno o događajima mijenjao svoja stajališta. Takav događaj zbio se kad su u Poljskoj započeli štrajkovi radnika koje je organizirala Sol idarnost, što je u Pekingu naišlo na odobravanje, jer su pokazivali sve opasnosti st aromodne komunističke ekonomije, birokracije i korupcije; Hu Vaobang je smatrao da vijesti iz Gdanska pokazuju kako mjere demokratizacije mogu spriječiti sličan događaj u Kini. U listopadu je njegov kolega Liao Gailong predlošio program za jako zakon odavstvo, neovisno sudstvo i sindikate, slobodu tiska, seljačke udruge, internu de mokraciju u ekonomskim pothvatima i razdvajanje partije i vlade. No, u isto je vrijeme Peng Zhen uspio navesti DNK da prihvati prijedlog kojim se eliminiraju garancije ščetiri velike slobode" koje su uvedene nakon Maove smrti i k oje su prušale građanima pravo da šslobodno govore, jasno pokazuju svoja stajališta, sud jeluju u raspravama i ispisuju plakate." Te slobode su bile okrivljene za stvara nje kaosa nalik Kulturnoj Revoluciji - kako su tada konzervativci opisivali Zid demokracije. Chen Yun je zatrašio povećan je financijske i ekonomske discipline pod sloganom šOdupirite se buršujskoj liberali zaciji." Iako su bili kontrolirani, lokalni su izbori prušili priliku da se čuje mnošt vo glasova koji su kritizirali sustav i koje su konzervativci vidjeli isključivo k ao novu disidentsku prijetnju. Sada se na događaje u Poljskoj počelo gledati sa zabr inutošću. Ponovno se napadalo na pisce koji su znatnije odstupali od partijske linij e. Usred tog odmjeravanja snaga u čijem središtu je bio Deng događao se i glavni spekt akl - suđenje četveročlanoj bandi.3" 20. studenog 1980. povorka automobila i autobusa probila se kroz hladni pekinški s mog da bi odvela trideset i pet sudaca i 880 špredstavnika KRATKI MIR JE POSLJEDNJI ADUT masa" u Kompleks javne sigurnosti na Ulici Zhengvi (šUlica pravde") u blizini Trga Tiananamen. Okrivljenici su sjedili jedno do drugog u velikoj, jako osvijetljen oj sudnici. Zhang Chunqiao bio je odjeven u crno, dok je VVang Hongvven izgledao kao uzoran student. Yao VVenvuan imao je namršten izraz lica. lako je napustio četv eročlanu Bandu te ga je zamijenio Lin Biao, Maov pisac govora Chen Boda je također b io na optušeničkom mjestu; imao je sedamdeset i šest godina i trebala mu je pomoć dvojic e strašara da bi ga doveli do njegovog mjesta te je zurio u sudnicu kroz velike ok rugle naočale i izgledao je kao da mu nije jasno što se događa. Jiang Qing bila je prkosna, desna ruka bila joj je pološena na ogradu ispred nje, a lijevu ruku je dršala preko usana te je čekala da odigra svoju ulogu. šNjezina crna kosa bila je čvrsto začešljana iza ušiju", napisao je novinar koji je prisustvovao događaj u. šUmarširala je u sudnicu s kraljevski uzdignutom glavom i naizmjence se smješkala i zijevala za vrijeme čitanja optušnice, očito da pokaše prijezir prema sudu. U kratkom r oku je odbila odvjetnike koji su joj bili dodijeljeni i odlučila da sama sebe bran i."-*1 članovi Bande su zajednički optušeni za progon 727.420 ljudi i uzrokovanje smrti 34.27 4 osoba. Optušeni su i za povezanost s navodnom urotom Lin Biaoa da zbaci Maa, a u slučaju Jiang Qing, radi progona raznih umjetnika i pokušaja sakrivanja inkriminira jućeg materijala o svojoj prošlosti. Presude su bile očekivane. šStavit ćemo ih na povijes ni stup srama", pisao je Narodni dnevnik. Jiang je bila meta poplave karikatura i šala. Pojavljivala se u obliku zmije, lisice te nemoralne šene s perikom iz Japana i lašnim zubima iz Francuske.32

Kako je suđenje napredovalo Zhang Chunqiao je i dalje bio tvrdoglavo šutljiv, dok su druga dva muška člana Bande ostavljali slab dojam. Yaoa su ismijavali radi ćelavosti i izbuljenih očiju, a VVanga radi taštine i mekoput-nosti. Suočena sa zbijenim redovim a sudaca i promatrača, Jiang Quing se branila da je samo izvršavala naredbe svoga muša te je aludirala na ponašanje drugih za vrijeme Kulturne Revolucije. šPostoje mnoge stvari o Partiji o kojima ništa ne znate", kazala je sudu. šTih godina je komunistička Partija radila stvari na koje se sada šalite... No, vi to sve stavljate meni na l eđa. Izgleda kao da sam ja bila divovsko stablo s tri glave i šest ruku te da sam ra dila čuda... Ja sam ona koja je stajala uz Predsjedavajućeg Mao Zedonga! Moje uhićenje i suđenje je kleveta Maa!"33 Njezin superiorni stav je napuknuo kad je stari pisac iz Shanghaja koji je bio u zatvoru osam godina za vrijeme Kulturne Revolucije sjeo na mjesto svjedoka.34 DIO V. - PENoOVO DOBA šTi i tvoja vrsta ste počinili nebrojene zločine svih vrsta", rekao je brišući suze sa svo jih naočala. šIma ih više nego vlasi na glavi čovjeka." šDosta je tvojih laši", povikala je jiang skočivši iz sjedala. šSjednite!" naredio je glavni sudac. Jiang se nije obaziral a. šUmukni!" pisac je vikao na Jiang. šRevizionistički špijunu!" Maova udovica je uzvratila paljbu. Sudac je rekao da joj zamjera njezino ponašanje. šHajde, protivite se! Ja već govorim! što ćete poduzeti?" vikala je Jiang. Jedna sutkinja je napomenula da Jiang čini nove zločine. ššto do vraga misliš pod tim zločinima?" doviknula joj je optušenica. šKujo!" Dvije krupne šene koje su radile kao sudske slušbenice zgrabile su Jiang te ih je on a udarila. Uhvatile su je za ruke i savinule ih iza njenih leda te je tako odvuk le iz sudnice. Krajem siječnja 1981. Banda je osuđena za zločine koji su se kretali od klevetanja dušno snika do planiranja atentata na Maa. Jiang i Zhang dobili su smrtne kazne, no s odgodom od dvije godine da bi im se prušila mogućnost da se preodgoje. VVang je osuđen na došivotni zatvor, a Yao na dvadeset godina. Chen Boda dobio je devetnćst godi na, no uskoro je oslobođen radi poodmakle dobi i lošeg zdravlja. Istovremeno je preo stalih šest optušenih za sudjelovanje u uroti Lin Biaoa, među kojima je bilo i nekadašnj ih najviših vojnih dušnosnika, te su im izrečene zatvorske kazne od šesnćst do devetnć st godina. Jiang je imala šezdeset i sedam godina za vrijeme suđenja. Kada je njezin a osuda izrečena imala je lisice na rukama i počela vikati: šRevolucija nije zločin! Pob una je opravdana! Smrt revizionizmu!" Odbijala je izaći iz sudnice te je izgledala kao da će se baciti na pod poput tragične heroine. Troje sudskih slušbenika uhvatilo ju je za vrat i odvuklo vani.35 Udovica Predsjedavajućeg boravila je u zatvoru OJncheng u blizini Pekinga u kojem je patilo mnogo njenih šrtava. Rehabilitirani Peng Zhen, koji je dobio posao da is pituje Jiang prije suđenja, otišao joj je u posjet. Zatrašila je đa se vidi s Dengom i H uaom, no oni su odbili. U zatvoru je pravila lutke od tkanine, slušala radio i pje vušila dok bi šivala. Uskoro je oboljela od raka grla te se u svibnju 1991. godine o bjesila u bolnici.3" Odbačeni su planovi da se slična suđenja odrše na provincijalnim i nišim razinama. Kulturn a Revolucija je bila previše raširena i slošena đa bi KRATKI MIR JE POSLIEDNII APUT se mogla riješiti u sudnicama. Bile su uključene i mnoge osobe koje su i dalje bile na vlasti. U jednim novinama je napisano, šNeki ljudi namještali su drugima, dok je nekima bilo namješteno, a bilo je onih koji su bili i šrtve i zločinci... Moglo bi bit

i nemoguće izravnati sve te račune nakupljene u tih deset godina, čak i uz pomoć kompjut era." Bilo je i slučajeva mladih ljudi koji su gledali televiziju i klicali Jiang Quing radi toga što je razotkrivala hipokriziju svega što se događalo, a niti NOV nije htio nikakva istrašivanja o njegovim postupcima za vrijeme nereda. Dok su bile donesene presude nad Bandom četvorice, Hua Guofeng je već bio ponišen. U p rosincu 1980. Maov posljednji izabrani nasljednik bio je neumorno napadan na sje dnicama Politbiroa, koje su završavale zaključkom da mu šnedostaje političkih i organiza cijskih sposobnosti da bi bio Predsjedavajući Partije." šNikad nije trebao biti izab ran na mjesto šefa vojne komisije, to svatko zna", dodali su. Hua je zamolio dopušte nje da dade ostavku na svoje pološaje u KPK-u što mu je i dozvoljeno, no objava odlu ke je odgođena na sedam mjeseci jer formalno odluku mora prihvatiti Centralni komi tet koji se sastajao tek u lipnju. Poslove su u međuvremenu obavljali Deng i Hu Ya obang, s time đa je potonji na ljeto u potpunosti preuzeo pološaje. Hua je ostao pri sutan kao potpredsjednik bez ikakve stvarne moći sve do rujna 1982. godine. 2002. je izgubio svoje mjesto u Centralnom komitetu. 2007. izašla je njegova fotografija - pretio čovjek koji spava na Partijskom kongresu.'7 Sada kada je Zhao bio na čelu vlade, Hu šef partije, a pozicija Predsjedavajućeg je bi la zamijenjena onom generalnog sekretara, Dengov jedini formalni naslov bio je p redsjednik Komisije za vojna pitanja, što je pokazivalo vašnost koju je uvijek prida vao kontroli NOV-a. U teoriji je unutar KPK bio ispod Hu Yaobanga te čak i maršala Y ea koji je dršao drugo mjesto u Politbirou, no, kako je to rekao Hu, stari čovjek je bio švrhunski donositelj odluka u KPK-u". Na taj način je perpetuirana osobna stran a moći. Tokom zadnjih stotinu godina Kinom je vladala Carica Udovica sakrivena iza drugih, Yuan Shikai, gomila provincijalnih ratnih diktatora koji su uslijedili nakon njega, Chiang Kai-shek i Mao. Osobnost vladara je uvijek bila više bitna neg o dršavne institucije, čak i ako im je moć bila ograničena okolnostima i potrebom da se uravnoteše razne frakcije. Rezultat je sve do kraja dvadesetog stoljeća bio zaostali politički sustav podlošan naglim promjenama na koje su djelovale odluke s vrha. Na povratku u Peking radi razgovora o Hong Kongu britanski diplomat Percv Cradoc k je naišao na šmalog, bačvastog čovječuljka s lica punog PIO V. - Ot NuOVO DOBA ošiljaka, nadmenih gesti i gotovo bezgraničnog autoriteta koji je pušio cigaretu za ci garetom i pljuvao". U povijesnim okvirima, koji su uvijek bili vašni, Deng je bio vrhunski vašna ličnost. Njegov revolucionarni kredibilitet je bio jedinstven - prote zao se sve do njegovih mladenačkih godina provedenih u Francuskoj.38 U tom bi trenutku mošda bilo bolje za Kinu da je uzdigao sebe na najvišu dršavničku pozi ciju te prepustio Huu i Zhaou da se pobrinu za modernizaciju nacije, no tu su bi la barem tri problema. Prvi je bila osobna ambicija; Deng se nije borio šest deset ljeća da bi sebe stavio na prividno više, no konkretno manje djelotvorno mjesto sada kada je ostvario potpunu moć. Bilo je tu i pitanje nasljeđivanja po kojem je Huov i zbor da vodi partiju značio da je on morao biti prvi izbor za to mjesto. No, Huu j e nedostajalo iskustva na vrhu, bio je nestrpljiv i otvoren te nije impresionira o veterane kao što su bili maršal Ye ili oni u stošeru NOV-a. Također je tu bilo i pitan je latentnog rivalstva od strane Zhaoa koji je bio pet godina mlađi od njega te, i ako bi stao na njegovu stranu protiv konzervativaca, također bi mogao vidjeti sebe kao aspiranta na mjesto vođe. Treći problem proizlazio je iz stalne prisutnosti sta rih kolega, uključujući Chen Yuna i Peng Zhena koji nisu bili voljni odstupiti sa sv ojih mjesta i mogli bi vrlo lako potegnuti pitanje vjerodostojnosti po kojem bi nadvladali Hua i Zhaoa. Stvoren je Centralni savjetodavni komitet (CSK) kojim ih se htjelo maknuti i staviti u ulogu savjetnika, no oni su odbili da ih se izgur

a. Fotografije voda u tom razdoblju koje je trebalo biti doba pomlađivanja pokazuj u redove staraca od kojih neki upućuju gerijatrijske osmijehe kameri. U tim okolnostima je Deng ostao ultimativni vodič i arbitar, ljepilo koje drši sve n a okupu. Slučajno, s predumišljajem ili mošda oboje, no on je učinio sebe nušnim. Ta situa cija će dovesti do spektakularnog materijalnog napretka Kine, no također i nastaviti s uređenjem u kojem sva moć leši u rukama jednog čovjeka. Kao što su prokomunističke novine iz Hong Konga VVen VVei Po napisale s rijetkom iskrenošću, šDeng Xiaoping zna vrlo do bro da njegova vrijednost ne leši u tome da se ponaša kao 'veliki nositelj barjaka', nego daje utemeljena na odršavanju ravnoteše snaga svih strana. Kada bi jedna stran a ostvarila potpunu pobjedu, a druga potpuni poraz njegova vrijednost bi nestala ." Tako je Kina nakon 1898., 1912., 1927., 1929. i 1949. opet izgubila priliku d a postane politički normalna dršava za svoj narod.3'' NliE GRIJE H OBOGATI TI SE 27. Nije grijeh obogatiti se Krajem sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća Kina je bila vrlo siromašna zemlja. R ast stanovništva, koje je 1978. godine dosegnulo brojku od 962 milijuna, prenaprez ao je proizvodnju hrane. Prosječan unos kalorija bio je neznatno iznad minimuma nušn og za prešivljavanje, posebno u ruralnim područjima. Oko 250 milijuna ljudi šivjelo je u potpunom siromaštvu. Transport i infrastruktura bili su primitivni, a proizvodn ja čelika na niskom nivou.1 Kina je zaostajala iza svojih istočnoazijskih susjeda, ne samo Japana već i Koreje. Najviše ju je iritirao napredak na Tajvanu gdje je vlada, potpomognuta američkim kap italom, provela raspodjelu 350.156 hektara javnog i privatnog zemljišta na 217.653 kućanstva početkom pedesetih godina. Ukinute su rente, a zemljoposjednicima se komp enzirao gubitak zemlje obveznicama i dionicama dršavnih tvrtki; neki od njih posta li su poduzetnici i ulagali novac u nove tvrtke.Iz pretešno poljoprivrednog gospodarstva Tajvan je postao izvoznik industrijskih d obara, tekstila i kemikalija. Kako je napredovao u proizvodnji dobara s većom tršišnom vrijednošću godišnji rast gospodarstva je između 1964. i 1973. porastao do 11 %, pri čemu su male i srednje firme odigrale najveću ulogu. U sedamdesetima, kada je rast usp orio, no zadršao se na snašnih 7 %, otoku više nije bila potrebna američka pomoć. Sagradil i su moderne ceste, šeljeznice, brane i električnu infrastrukturu. Nacionalni prihod po glavi stanovnika udvostručio se u dva desetljeća, tršište usluga je raslo, a strana ulaganja se prilijevala.3 Politički je Chiang Kai-shek čvrsto dršao moć pod prijetnjom prijekog suda, ugnjetavajući stalno domorodačko tajvansko stanovništvo uz pomoć pridošlica s kopna. Manipulacijama ra znih frakcija Kuomintanga osigurao je da ga nakon njegove smrti 1975. godine nas lijedi sin Ching-kuo. Chiangova udovica je uvijek bila u blizini novog vladara t e je došlo đo malog opuštanja političke situacije. Tolerirana je neslušbena oporba koja se sastojala od mreša raznih skupina okupljenih oko nekih vašnih javnih PIO V. š PtNGOVO PORA ličnosti, a ukupan broj zastupničkih mjesta koje su dobile sve stranke zajedno bez K MT-a porastao je sa 6 na 27 % na izborima odršanima 1977., s time da su navedene s kupine dobile od 16 do 20 % mjesta u parlamentu i taipejskom gradskom viječu.4 Deng je smatrao da mora odbaciti politički sustav kojim su se koristili preko puta tjesnaca i koji bi doveo do potpune izborne demokracije do kraja dvadesetog sto ljeća. No, gospodarska poruka koju je slao napredak britanske kolonije Hong Konga susjednoj pokrajine Guangdong bila je jasna. Nakon Kulturne Revolucije i Velikog

skoka bilo je nemoguće i dalje zastupati maoističko gospodarstvo. Prioritet su bila sela gdje je šivjelo 795 milijuna stanovnika. 1976. godine je prosječna količina novc a distribuirana članovima poljoprivrednih komuna bila 12 % manja nego 1973. Poljop rivredna proizvodnja je pala na trećinu bruto BDP-a, dok je industrijska proizvodn ja iznosila 50 %. Da bi se zaustavio pad bile su potrebne mjere koje bi potaknul e seljake da više uzgajaju. Pokrenute su privatne firme u Anhuiju, Henanu, Shandon gu i Sichuanu. Po šsustavu odgovornosti kućanstva" zemlju su ugovorima zakupljivali poljoprivrednici koji su imali obavezu da dadu određeni dio prinosa i plaćaju poreze , no mogli su slobodno prodavati ostatak.5 Da bi se potaknulo ruralnu revoluciju povećani su dršavni poticaji za poljoprivredu. Prekinuta je pretjerana koncentriranost na rišu i pšenicu na prostorima koji su više odgovarali uzgoju drugih kultura, pogotovo onih na kojima se ostvarivao veći profi t. Travnata područja su pretvorena u pašnjake. Dršavna cijena za otkup šitarica povećala s e za 20 %, a slušbena cijena u privatnoj prodaji za 50 %. Cijene biljnog ulja, mes a i ribe su rasle. Sve to uzrokovalo je inflaciju, no to je bila cijena koju je vlast bila spremna platiti za pokretanje dršave iz mrtvila.6 U prošlosti su seljaci bili dio ogromnih amorfnih komuna ili kolektiva koje su vod ili partijski dušnosnici koji nisu čak morali niti znati ništa o poljoprivredi, no mor ali su izvršavati naredbe partijskih šefova. Sada su se pojedinci mogli unapređivati s vojim trudom i sposobnostima. Bila je to najveća promjena od ranih komunističkih zem ljišnih reformi i direktan napad na sve što je učinjeno od početka pedesetih godina. No, bio je to i fantastičan uspjeh. Na početku je bilo otpora na nekim mjestima, a u He beiju se pokazalo koliko prirodne nepogode mogu usporiti napredak: suša od 1980. d o 1982. dovela je do ogromnog pada prinosa i trebalo je hitno osigurati pomoć u hr ani za 14 milijuna ljudi od kojih su neki da bi prešivjeli jeli i koru sa stabala. No, do 1984. 98 % poljoprivrednih kućanN!šE ORIIEH OBOGATI TI SE stava prihvatilo je novi sustav. U komuni Dazhai u Shanxiju, koja je nekad bila prototip planske poljoprivrede, jedna članica partije se prisjetila kako je nekad morala intervenirati da ljudi ne bi prodavali proizvode, no šsada svatko moše raditi što god hoće, uzgajati svinje da bi ih pojeo ili prodao, ili praviti platnene lutke tigrova i prodavati ih na tršnici." Napredak na selima razvio je i transportnu po vezanost; autobusi su izvukli sela iz njihove tradicionalne izoliranosti, a seos ke šeljezničke stanice bile su prepune dobara za tršište. Promjena se nije događala samo n a poljima - u sela su počeli dolaziti liječnici, učitelji i odvjetnici.7 Prinos s farmi je rastao od 8 đo 10 % godišnje, dok je rekordna šetva postignuta 1984. godine. Prinos šitarica rastao je od 2.5 tone po hektaru 1978. za gotovo 18 % god išnje između 1978. i 1982., te se opet udvostručio u idućih šest godina. U Dazhaiju je jed na članica partije sa svojim mušem napokon uspjela kupiti televizor za koji su misli li đa je ščaroban, radi svih tih slika i zvukova."8 Uvedene su ponovno norme obavljanja rada, nakon što su bile napuštene u ime egalitar izma Kulturne Revolucije. Dodatci na plaće su također postali uobičajeni. Radnici koji nisu uspijevali naći posao s punim radnim vremenom, posebno u dršavnom sektoru, pro nalazili su dopunske poslove s kojima se popunjavali prihode. Porasle su plaće gra dskog stanovništva da bi se kompenzirao rast cijena hrane. U gradovima je došlo do p orasta malog poduzetništva i firmi koje su se često sastojale od jedne ili dvije oso be. Da bi se apsorbiralo više od 25 milijuna nezaposlenih mladih sa završenom školom i povratnika koji su bili poslani na sela za vrijeme Kulturne Revolucije organizi rani su urbani kolektivi koji su se bavili proizvodnjom svega od namještaja do pat entnih zatvarača, ili su nudili usluge dostave hrane ili pokopa. Određivali su visin

u nadnice svojih članova i dijelili profit nakon plaćanja poreza. U hunanskom glavno m gradu Changshaiju gotovo 23.000 mladih nakon završene škole radilo je u takvim sku pinama.9 Danwei radne skupine ostale su u urbanim centrima i dodjeljivale stanove, poslov e i dobiti svojim članovima. No, bila je dopuštena veća mobilnost radne snage, čak iako je to nailazilo na protivljenje radnih skupina koje nisu htjele izgubiti članove i li svoj autoritet nad njima - mogli su čak vršiti pritisak nad njima uskraćujući im njih ove dosjee koji su im po zakonu bili potrebni da bi dobili posao na drugom mjest u, iako su drugi poslodavci mogli jednostavno zaposliti ljude bez papira, neovis no o regulacijama. Kina je i dalje bila daleko od slobodnog tršišta rada sa svojim h aikou sustavom lokalnog registriranja koji je slušbeno vezivao ljude za PIO \ nF Nć.OVO PORA područja u kojima su se rodili. Ipak, radnicima je sve više bilo dopuštano da se kreću k ao privremeni migranti: procjenjuje se daje do kraja sedamdesetih bilo 10 miliju na takvih šne-fiksnih" radnika koji su imali mania prava nego prostorno vezani rad nici u dršavnim firmama, no mogli su trašiti zaposlenje u novim gospodarskim sektori ma koji su se razvijali. Usprkos svim ovim promjenama društveni je sektor i dalje bio dominantan, a KPK je i dalje imala zadnju riječ. šPresudno pitanje o tome da li dati firmama moć donošenja od luka i dalje nije riješeno", kaše slušbeni dokument iz 1984. Ipak, dršavne firme počele su trašiti profit te imenovati menadšere koji bi ga mogli ostvariti. Neki promatrači sma trali su da je ritam rada bio spor i da je bilo previše gubljenja vremena i stanki za pušenje. Sindikati, koji su bili raspušteni između 1966. i 1973., ponovno su osnov ani, no djelovali su kao produšena ruka Partije i vodstva - ustavom je bilo zagara ntirano pravo štrajka, međutim, bilo je također navedeno da štrajk ne smije utjecati na razinu proizvodnje. Gradovi su se pomalo izvlačili iz svog mrtvila. U Pekingu je 1980. pokrenut dvogod išnji program tijekom kojeg je sagrađeno 150.000 stanova i dvije zaobilaznice koje s u prihvatile povećanje prometa. Počeo se vraćati konzumerizam. Do 1980. reklamiranje j e postalo uobičajena pojava. Bilo je stranih proizvoda na tršištu, iako ih je malo tko sebi mogao priuštiti. Kinezi su u drugim dršavama počeli ulagati i tako dobivati patr iotske bodove kod rešima. Deng je osobno predsjedao otvaranjem pekinškog hotela koji je izgradio honkonški tajkun i ispisao kaligrafskih znak za neonsku reklamu hotel a. U Nanjingu je hotel izgrađen stranim novcem natkrilio sve zgrade u blizini."1 Tršište je raslo. Indikativno za promjene u društvu bilo je iskustvo 1979. godine kad je došlo do nestašice radi loših vremenskih uvjeta - iako su police u trgovinama dršavni h firmi bile poluprazne, trinćst trgovina sa slušbenom dozvolom rada bile su pune hrane koja se prodavala po višim cijenama. Područje Guanmenvvei je bilo prepuno štand ova na kojima se prodavao porculan, divlje jabuke, pečene patke, glazbeni instrume nti, značke, jarko obojeni stolnjaci te slike zvijezda zapadnjačkih filmova i ljepot ica u kadama koje pokazuju noge. Proricatelji sudbine su se ponovno pojavili na ulicama, kao i krijumčari lašnih lije kova. Prodavači u Tianjinu postali su poznati po tome koliko su brzo mogli prodati dućane pune odjeće, cipela i pokrivača sa znatnom zaradom. U Kaifengu je zapadnjački po sjetitelj, koji je posljednji put bio u Kini za vrijeme maoističke ere strogosti, bio šokiran gomilama svješeg poNI)E C.VRIIEH OBOGATITI SE vrča koje se prodavalo po ulicama i time što su menadšeri u lokalnoj tvornici cigareta plaćali dodatke na plaću najproduktivnijim radnicima. 11 šivot ie postao opušten i ugodan, u okvirima dopuštenog. Klasni rat bio je gotov i škapi

talistički simpatizeri" i šveliki zemljoposjednici" su se mogli reintegrirati u društv o. U gradovima je obiteljska disciplina popuštala i broj razvoda je porastao za 50 % u prvoj polovici osamdesetih na 46 razvoda po 10.000 stanovnika. Jedan stanov nik Pekinga je napisao ljutito pismo novinama o bandama koje prodaju jakne, hlače, satove, fotoaparate, bicikle, zlato i razne valute, kao i šslike golih šene i stane erotske magazine". Percv Craddock, koji se vratio u Peking kao britanski ambasador prisjeća se daje v iđao šsumnjive mladiće u majicama kratkih rukava i naočalama za sunce (koji) su pripadal i novom, nerevolucionarnom svijetu. Djevojke su počele nositi visoke pete, lijepe haljine, počele su kovrčati kosu i nositi šminku. čak su i časnici NOV-a zamijenili svoje bivše uniforme nalik radnoj odjeći i počeli nositi ukrašene uniforme sa zlatnim vrpcama. Plesalo se na zapadnjački način uz hitove iz Hong Konga i Tajvana, nosili se prijen osni radio-prijemnici i kazetofoni... Bilo je i privatnih restorana, svratišta te ča k i agencija koje su osiguravale usluge kuhara i dadilja imućnijim obiteljima."12 Još uvijek su bile česte nestašice svega od guma za bicikle i satova do šivaćih mašina i cip ela od sintetike; nastala je poslovica koja kaše da je kineska laka industrija špopu t vlaka koji stiše u stanicu - sporo se kreće, a pravi mnogo buke." Veliki centri po put Pekinga, Shanghaja i Guangzho-ua bili najbolje opremljeni. Luksuzni proizvod i su bili načelno nenabav-ljivi; šenske čarape bile su od grube tkanine, tako da je veći na šena nosila obične pamučne čarape. Najbliši to mondenom magazinu bio je mjesečnik China ictorial, koji je bio namijenjen prvenstveno strancima. No, u jednom području šivota dršavna intervencija se pojačala, pošto je rešim pokušao nametnuti politiku jednog djetet a. Kina je već imala visoku minimalnu dob za vjenčanje - dvadeset godina za šene i dva deset i dvije za muškarce. Za rođenje djeteta je trelialo dobiti dozvolu. Bilo je čak i organiziranih sterilizacija, no stanovništvo je i dalje raslo. 1979. je u gradov ima uvedeno ograničenje jednog djeteta - drugom djetetu je dozvoljen šivot na selu n akon pete godine. Gradske restrikcije su poduprte raznim mjerama globa i kazni t e masovnim pokretom provedenim u stilu maoističkih dana. Lansirana je i propagandn a mašinerija koja je napadala roditelje s dvoje ili više djece, a medicinski timovi su provodili abortuse i sterilizacije te dijelili kontracepcijska sredstva.13 PIO V. - PENciOVO POPA Ograničenje je dovelo do povećanja opće šelje za muškom djecom. Posebno su u poljoprivredn im obiteljima djevojčice bile nešeljene - smatralo ih se manje sposobnima za rad u p olju, a prije ili kasnije bi se udale i odselile te bi tada vjerojatnije pomagal e ostarjelim roditeljima svoga muša nego svojim roditeljima. Tako je došlo do ogromn og porasta pobačaja šenskih fetusa i ubojstava šenske dojenčadi. 1981. godine je stanovn ištvo dosegnulo milijardu stanovnika i u Kini je bilo 108,5 muškaraca na 100 šena; do 1985. omjer se pomjerio na 111, a 1989. na 114. Kako su stranci počeli dolaziti da procjene novo tršište koje se otvara u Kini izgleda lo je da je pobjeda reformista bila potpuna. No, bilo je podjela i u njihovim re dovima. Za ekonomskog planera Chen Yuna gospodarstvo bi trebalo biti kao krletka u kojoj bi dršavni sektor bio struktura gdje bi ptici slobodnog poduzetništva bio d ozvoljen let i ujedno ograničena sloboda. Chen, koji je 1980. proslavio svoj sedam deset i peti rođendan, zastupao je švisok stupanj centralizma i unifikacije" da bi s e onemogućilo regijama da ulaze u autonomne ekonomske projekte. Ambicioznije osobe kao što je bio premijer Zhao Zivang smatrale su da treba pticu pustiti da slobodn o leti, no bilo je tu napetosti i između dva glavna reformista Hu Yaobanga i Zhaoa koji su obojica bili kandidati za nasljeđivanje Vrhovnog Vode. Po temperamentu je Hua uvijek bio impulzivniji, a KPK, koja je bila njegovo prim

arno operativno područje, uvijek je bila otvorena potezima političkih konzervativaca , dok je Deng pokazao granice koje je stavio pred demokratizaciju. Zhaov plan ek onomskih reformi je, s druge strane, snašno podupirao šef. Usprkos njihovim razlikam a u pogledu škrletke", Chen Yun je vidio Zhaoa kao čovjeka s kojim bi mogao surađivati - šZhivang i ja pričamo pekinški", kazao je Huu. šTi više voliš lokalne dijalekte."14 Deng je zastupao razvoj Posebnih ekonomskih zona (PEZ) po sustavu u kojem su raz vijane u Tajvanu, jušnoj Koreji i Irskoj (dušnosnici iz Shanghaja posjetili su zonu u Shannonu). Priča se da je dobio tu ideju nakon stoje čuo za rukovoditelja honkonške firme koji je došao u Guangdong đa bi potrašio prostor na kojem bi mogao rastavljati s tare brodove i prodavati njihov materijal. Uostalom, napomenuo je voda, zar nije baza u Yenanu bila posebna zona?13 Zamisao o razvojnim zonama i izvoznim bazama nastala je krajem šezdesetih godina, no bez rezultata. Nove zone preuzele su stranu tehnologiju i ulaganja te su bile orijentirane isključivo na razvoj. Po politici koju je Zhao Hivang nazvao šprovirit i s dvije glave" NRK je promatrala razvijeni svijet kao izvor tehnologije i kapi tala za ulaganje, a ujedno i kao tršište. PoNIH GRIIEH OBOGATITI sE tican ie izvoz stalnom devalvacijom vuana čija se vrijednost prema dolaru gotovo p repolovila između 1980. i 1985."' Kineska vanjska trgovina je porasla za između 50 i 100 % u prvoj polovici osamdese tih s time da brojka ovisi o tome čiji izvori se koriste. I izvoz i uvoz bili su u porastu. 1985. izvoz je dosegnuo 25 milijarde dolara, dok je 1978. iznosio 10 m ilijardi dolara. U drugoj polovici desetljeća uvoz je prerastao izvoz radi veće naba vke mašinerije i materijala, no od 1990., potpomognut stalnom devalvacijom, NRK op et ostvaruje rastući suficit." PEZ-ovi su ušivali posebne privilegije, porezne olakšice i subvencije da bi privukle strana ulaganja, tehnologiju i stručnjake. Pošto nisu proizvodili za domaće tršište nisu ni ugrošavali domaće tvrtke, a svojom proizvodnjom su zarađivali kapital nušan za nacion alni rast. Guangdong, koji je bio dom Taipinga, ideologa Stotine dana i Sun Yatsena, odigrao je vodeću ulogu u ovoj promjeni. Usprkos centralizacijskoj politici koja je trajala od 1949. provincije su zadršale dosta svojih posebnosti, kao i svoje veze s Kinezima u inozemstvu, čija su ulagan ja odigrala ključnu ulogu u ekonomskoj modernizaciji. U svibnju 1980. je ribarsko selo Shenzhen proglašeno prvim POZ-om radi svog smještaja uz granicu odmah preko put a Hong Konga. Uslijedile su zone u Zhuhaiju pokraj Makaa i Shantou u istočnom Guan gdongu. četvrti POZ je otvoren u nekadašnjoj luci za izvoz čaja Xiamen u Fujianu smješte noj na obali preko puta Tajvana koji je sada, političke nesuglasice na stranu, bio veliki izvor ulaganja i trgovine. Prihodi radnika u POZ-ovima imali su umnošavajući učinak, ne samo lokalno, nego i kroz novac koji su radnici u slali u svoja rodna sela. Prije razvoja zona su sirova nafta i naftni proizvodi bili glavna kineska izvozna dobra, no proizvodnja druge robe postala je sada mnogo vašnija. To je ohrabrilo prebacivanje s velikih dršavnih gospodarskih pothvata prema kolektivima i zajedničkim ulaganjima koje su provodil e male i srednje firme. Takvi pothvati bili su poduzeti pod slušbenom kontrolom u selima i gradovima u provincijama i nazvani su Pothvati Komuna i Brigada (PKB). U nekim slučajevima su izrasli iz lokalnih skupina nastalih za vrijeme Kulturne Re volucije koje su se sada bavile novim aktivnostima i koristile se u svom djelova nju stoljetnim korijenima zajednice. Guangdong je opet preuzeo vodeću ulogu - PKBovi na tom području utrostručili su svoj ukupni prihod između 1978. i 1983. Iako su po duzeća trebala djelovati kao kolektivi, seljaci koji su dobili svoju zemlju počeli s

u djelovati samostalno.1" 1)1,1 PF NćViH'O PORA Iako ie bilo uspješno provedeno, ekonomsko ie opušta nje stvorilo političke tenzije i uzrokovalo porast korupcije, što je natjeralo Denga da se zapita kanio to ide Kina . Primijetio je kako partijski funkcionari u obal nim područjima, gdje je dolazilo do kontakata sa strancima i gdie su djeca visokih dušnosnika koristila svoje veze ne bi li izvukla mito od stranih ulagača, postaju zarašeni šburšujskim načinom šivota." šTe je odlučiti koliko daleko bismo trebali ići u stimuliranju gospodarstva", kazao je p red Komisijom za vojna pitanja. šMoramo se otvoriti i poticati gospodarstvo. No, d a bismo bili sigurni da ova politika zbilja potiče modernizaciju i ne odvlači nas sa socijalističkog puta moramo se boriti protiv gospodarskog kriminala. Inače, stvari bi mogle izmaći kontroli."1'' Dodao je da do kraja stoljeća ostaju četiri glavna cilja: restrukturirati administra ciju i gospodarstvo s mladim, bolje obrazovanim i revolucionarnijim kadrom, pokuša ti izgraditi kulturno i ideološki naprednu socijalističku civilizaciju, boriti se pr otiv gospodarskog i drugog kriminala koji potkopava socijalizam te unaprijediti partijski način rada i konsolidirati njenu organizaciju. U velikom obraćanju Dvanćs tom partijskom nacionalnom kongresu 1. rujna 1982. insistirao je na modernizacij i utemeljenoj na škineskim realitetima". Smatrao je da iako dršava treba učiti od stra naca, samo kopiranje njihovih metoda ne vodi nigdje. Završio je govor s frazom koj a će postati simbol njegove ere: šMoramo integrirati univerzalnu istinu marksizma s konkretnim kineskim realitetima, stvoriti naš put i izgraditi socijalizam s kinesk im karakteristikama." Kao stoje i uvijek slučaj s takvim formulacijama točno značenje je bilo otvoreno različi tim tumačenjima, što je bio i dio govornikove zamisli. No, neke promjene su bile očite . Tisuće partijaca koji su bili u nemilosti od 1957. rehabilitirane su, što je značilo da je Partija bila puna kadra koji nije nušno bio sklon reformama kao Deng i njeg ovi bliši suradnici, no koji su davali novi izgled rešimu. Na plenumu KPK-a rehabilitiran je Liu Shaoqi; njegovoj supruzi je napokon bilo d ozvoljeno odnijeti njegov pepeo te je odršana memorijalna ceremonija na kojoj je D eng odršao posmrtni govor. Partijska rezolucija, koju je Deng mijenjao devet puta, kazivala je da je Kulturna revolucija izazvala najveći nazadak i najgore gubitke od 1949. godine. Odgovornim za šgolemu 'ljevičarsku' pogrešku" je proglašen isključivo Mao te je rečeno da je, uza sva svoje postignuća, počinio švelike greške" posljednjih deset g odina svog šivota. Ipak, sve u svemu su šnjegove vrline najhitnije, a pogreške sekunda rne." Napadnuti su Lin Biao i Jiang Quing radi kontraNIJF uRIIF H OBOGATITI M revolucionarne sabotaše i kovanja urota. Zhou Enlai ie hvaljen radi svoie predanos ti Partiji i narodu te radi toga što je učinio sve što je mogao da bi odršao zemlju u po gonu za vrijeme nereda. Iako je bila mnogo iskreni ia od svih dotadašnjih javnih o bznana rezolucija nije spominjala glad za vrijeme Velikog skoka niti zbog čega Par tija nije ništa poduzela da spriječi Maa kad je odlučio pokrenuti Kulturnu revoluciju. Nije odgovorio zašto je kaos toliko dugo trajao niti se dotaknuo dvosmislene ulog e koju je odigrao NOV. Iako se stotine milijuna ljudi sjećaju razdoblja od 1966. d o 1976. to je razdoblje i dalje izuzetno osjetljiva tema u današnjoj Kini. Smatral o se da je rezolucija dovoljno učinila time što je dala slušbeno očitovanje o prošlosti te od tada nije bilo nikakve druge slušbene reevaluacije tog razdoblja. Ni Hu ni Zhao, a pogotovo ne Deng nisu imali nikakvog interesa istrašivati razdobl je u kojem su svi oni propatili. Prikrivanje prošlosti bio je najbolji način kretanj

a prema budućnosti. Do kraja 1983. Hu i Zhao su bili usmjereni na svoj odnos i vod ili debatu o tome kako bi trebalo raspodijeliti profit dršavnih tvrtki. Premijer j e zastupao centralizacijski pristup dok je šef Partije šelio ostaviti dio kapitala n a raspolaganje lokalnim menadšerima. Svađa se pojačala kada je Hu promovirao svoj pris tup dok je Zhao bio na turneji po Africi. Chen Yun je organizirao sastanak Polit biroa da bi napao partijskog šefa koji je šnapravio nered u gospodarstvu". Kad se Zh ao vratio stari je ekonomist predočio optušnicu od deset točaka protiv sekretara KPK-a utemeljenu na istrašivanju šefa propagande Deng Liquna. Konzervativci su upozoravali kako brzi rast moše dovesti do opasnosti za gospodars tvo. Smatrali su daje Hu kriv stoje pričao raznim ograncima Partije o učetverostručenj u BNP-a do kraja stoljeća. Zhao je insistirao da je sve bilo u redu kad je odlazio za Afriku, a ako je bilo ikakvih strahova o pretjeranoj potrošnji onda je kriv Hu i njegovo nešeljeno miješanje u gospodarska pitanja. Chen je predlošio okupljanje pro vincijskih šefova da bi se nadalje kritizirao Hu. U međuvremenu im je rečeno za napade na sekretara Partije.2" Deng Xiaoping se nije opredijelio i šutke je slušao debatu, no navodno je kasnije od veo Hua na stranu da bi mu kazao da se drši politike i ostavi ekonomiju Zhenu i Ch enu. Vrhovni Vođa konzultirao se s maršalom Yeom koji mu je savjetovao da otpusti Hu a. Bilo bi opasno izgubiti šefa KPK-a, tako skoro nakon Hume propasti, tako da je Hua zadršao svoje mjesto, no zabranjeno mu je uplitanje u glavni ekonomski sektor i bilo je očito da je PIO V. - Pf NGOVO PORA došivio neuspjeh. U nemilosrdnom okrušenju političkog vodstva došlo je vrijeme da konzer vativci organiziraju novi napad. Vodstvo je preuzeo Deng Liqun, čvrst i nepopustljiv političar rođen 1914. koji je bio poznat kao šMali Deng". Bio je jedan od partijskih funkcionara iz Hunana i pomogao je slomiti muslimanski otpor komunističkoj vlasti u Xinjiangu, te je tada postao sekretar Liu Shaoqija. Nakon što je pao u nemilost za vrijeme Kulturne revolucije vratio se kao šef Odjela za politička istrašivanja. Kao šef propagande borio se protiv l iberalizacije u svim oblicima, stavljajući se na stranu Peng Zhena, Chen Yuna i šefa Partijske škole VVanga Zhena koji je zapovijedao garnizonom u Yenanu. Nakon toga, šsmirio" je Xinjiang uz pomoć Malog Denga, a Kulturnu revoluciju prešivio je kao mini star za farme.21 Deng je kao svoju metu izabrao šduhovno zagađenje" koje je lako povezivao s gospodar skim reformama. Upozoravao je na: Sirenje opscenih, barbarskih, izdajničkih i reakcionarnih pojava. Vulgarni ukus u umjetnosti. Potragu za osobnom koristi te prepuštanje anarhizmu i liberalizmu. Pisanje članaka i davanje govora protivnih socijalističkom sustavu zemlje.22 Napadnute su zapadnjačke frizure i visoke pete, brkovi, šdekadentna glazba" i oglašava nje u šhonkonškom stilu", šobošavanje individualizma" i špotraga za novcem u svemu". Na zgradi glavnog štaba Pekinškog gradskog partijskog komiteta stajao ja natpis na k ojem je pisalo: šZabranjen ulaz osobama s predugačkom kosom, prekratkim suknjama, pr euskim hlačama te puderom ili rušem na licu." Mali Deng je Ijutito tvrdio kako u PEZ -u u Shenzenu ništa nije socijalističko osim crvene zastave s pet zvijezda. U debati o šsocijalističkom humanizmu" Deng Xiaoping je dao potporu napadu na libera le. Pokrenuta je kampanja protiv gospodarskog kriminala koja je sama po sebi bil a potpuno opravdana, no prepuštena u ruke konzervativcima dovela je do toga da u d rugoj polovici 1983. bude izvršena smrtna kazna nad 6.000 do 10.000 ljudi.2' No, Mali Deng je pretjerao. Hu i Zhao su vidjeli da kampanja dovodi do zaustavlj

anja svih reformi, tako da su u studenom 1983. udrušili snage u samoobrani. Napali s.t kampanju protiv šduhovnog zagađenja" kao šprazno pokazivanje sile" i detektirali opasnu Ijevičarsku tendenciju NIJE uRUEH OBOGATITI SE koja je prijetila tla poništi sav napredak postignut u razdoblju od Maove smrti, k oje je Hu nazvao šjednim od najboljih razdoblja od oslobođenja". Mali Deng vikao je iz svog glasa za vrijeme sastanka Centralnog partijskog sekretarijata da šduhovno zagađenje prijeti šivotu Partije", na što je Zhao odgovorio da japanske tvrtke odgađaju sklapanje poslovnih ugovora radi njegove kampanje. šAko se stvari i dalje budu ova ko kretale neću još dugo biti premijer", dodao je.24 U strahu za program ekonomskih reformi Deng Xiaoping je morao intervenirati da b i zaustavio napade konzervativaca. Ubrzo nakon toga Hu se pojavio u javnosti odj even u zapadnjačko odijelo, a Zhao je učinio isto za vrijeme posjeta Sjedinjenim Dršav ama. Krajem 1983. član Politbiroa Yu Qiuli je objasnio višim dušnosnicima NOV-a kako šni je dobro govoriti o visokim petama, frizurama, naočalama za sunce, modernoj odjeći i cigaretama s filtrom kao manifestacijama duhovnog zagađenja... Doći ce do kaosa u n ašem razmišljanju ako počnemo sve smatrati duhovnim zagađenjem." Usprkos pobjedi Huov je pološaj bio nesiguran. Očekivao je da će Mali Deng biti izbačen, no kad je ta vijest procurila i bila objavljena preko Glasa Amerike, Xiaoping j e bio toliko ljut da je zadršao ljevičara u vrhu. šef Partije morao je pristati na otp uštanje dvojice svojih kolega reformista kao dio pogodbe oko okončavanja kampanje pr otiv šduhovnog zagađenja". U antiljevičarskoj kampanji koji je pokrenuo izbačeno je samo 40.000 članova KPK umjesto ciljana tri milijuna. Iako je Partija bila pomlađena i r eorganizirana to je uglavnom bila zasluga Deng Xiaopinga; vojska je imala malo v remena za Hua i odbila je Dengov prijedlog da bi on trebao preuzeti vodstvo u Ko misiji za vojna pitanja. Za vrijeme marša pokraj Trga Tiananmen na Dan Dršave je bio u civilnoj odjeći i morao se zadovoljiti time da plješće, dok je Deng bio u uniformi NOV-a i salutirao vojnicima.-5 U kampanji pomlađivanja najviših vojnih časnika šest oficira, uključujući Ye Jianvinga, napu stilo je Politbiro. Među novim članovima Politbiroa u uspinjanju bili su i dva pedes etšestogodišnjaka - vicepremijer Li Peng koji se u SSSR-u obrazovao za inšenjera hidra ulike te je znao ruski i Hu Qili, liberalni suradnik Hu Yaobanga koji je pao u n emilost za vrijeme Kulturne revolucije, no kasnije se vratio da vodi glavni ured KPK. Među ostalim novim članovima bili su tu reformatorski ekonomist Tian Jivuan, m inistar vanjskih poslova Wu Xueqian, vicepremijer Yao Yilin koji je bio planer s bliskim vezama sa Chen Yunom te Qiao Sli i - šangajski studentski vođa iz četrdesetih godina koji je vodio Partijski organizacijski odjel. OlO V - 01 NOOVO PORA Kako je Deng vodio pomlađivanje kadra tako su se promjene u Politbirou podudarale s onima u Centralnom komitetu. Starije članove zamijenio je mladi i bolje obrazova ni kadar poznat kao štreći ešalon". No, u Politbirou su veterani Chen Yun koji je imao osamdeset godina i Peng Zhen koji je imao osamdeset i tri zadršali svoja mjesta, kao i sedamdesetšestogodiš-njak Li Xiannian koji je proveo u organizaciji razdoblje Kulturne Revolucije i postao dršavni poglavar 1983., što je bila pretešno ceremonijaln a titula, no ipak priznanje njegovoj dugačkoj karijeri. Mali Deng je također ostao u Generalnom sekretarijatu, iako je izgubio resor propagande 1986. godine. Odlazak maršala Yea oslobodio je jedno mjesto u Stalnom komitetu. Konzervativci su šeljeli da Peng Zhen dobije to mjesto, a liberali su poduprli odnedavno prisutnog Hu Qilija. Deng je odbio riješiti spor svojom odlukom, pa je mjesto ostalo prazno . Iako je bio na vrhuncu svoje moći i prestiša, taj postupak je bio metafora njegove

trajne šelje da se ne vezuje politički za frakcije oko njega, pa makar samo iz šelje da zadrši svoju središnju poziciju.2'1 Međutim, bio je spreman za novu inicijativu u području gospodarstva te je zatrašio dal jnje razvijanje POZ-ova koje je posjetio u siječnju 1984. šNe mošemo se uvijati sami o ko sebe: moramo se nastaviti otvarati", napisao je. Pripisivao je uspjeh zone u Shenzhenu prenošenju odluka o troškovima, ugovornom radu i korištenju sustava kazni i nagrada. Dok je u drugim gradovima izgradnja često bila spora i nekvalitetna, Deng je primijetio da su u Shenzhenu radnici migranti gradili po kat zgrade dnevno i završavali čitavu zgradu za nekoliko tjedana. Dodao je i kako zone šprenose pozitivan učinak naše zemlje na ostatak svijeta."27 Otok Hainan u Jušnom kineskom moru površine 21.000 četvornih kilometara postao je PEZ i dodao tvornice svojim poljima riše, šećerne trske, duhana i bogatim mineralnim i drv nim zalihima. Guangdong je proglašen šeksperimentalnom zonom opsešne promjene", što je o tvorilo put daljnjem razvoju privatnog poduzetništva na tom području. Ustanovljeno j e četrnćst ekonomski otvorenih obalnih područja i gradova medu koje su spadali i OJ ngdao, Ningbo, Fuzhou i Dalian, a Shanghai je dobio dopuštenje da počne privlačiti str ana ulaganja. Sljedeće su godine ustanovljene tri velike Obalne ekonomske zone na delti rijeke Y angzi u blizini Shanghaja, kraj Biserne rijeke u blizini Gu-angzhoua te u Jušnom F ujianu pokraj Xiamena. 1987. su uslijedile obala jušne Mandšurije i Shandong. Nastoj eći uhvatiti svoju priliku lokalne su Nl)f uRllf. H OBOGATITI SE vlasti pokretale planove za privlačenje stranih ulaganja i pokretanje izvozne indu strije. Procjenjuje se daje do kraja desetljeća oko 50.000 kineskih menadšera vodilo tvornice za strane ulagače pa je na taj način nastao novi tehnološki sloj čiji su pripa dnici bili u doticaju sa stranim metodama i ponekad koristili vještine koje su ste kli da bi pokrenuli i širili vlastite firme. PEZ-ovi su u prosjeku bilješili godišnji rast od 30 %, što znači da bi udvostručili proizv odnju izvozne robe u roku tri godine. Preko Hong Konga ¦ Tajvana ulaganja su pritj ecala u ogromnim količinama. Honkonške su rirme prebacile proizvodne pogone preko gr anice i zapošljavale milijune ljudi, te se tako Hong Kong razvio u napredan centar za razne vrste usluga, a vlasnici tvornica su ostvarivali dodatno bogatstvo diz anjem vrijednosti okolnog zemljišta. Do 1990. godine Guangdong je proizvodio petin u kineske izvozne robe, a gotovo dvije petine rasta te provincije otpadale su na izvoznu industriju te su privatne tvrtke tamo prikupljale više kapitala nego dršavn i i kolektivni sektori. Da bi pokazao svoje negodovanje Chen Yun nikad nije posj etio nikakav PEZ.2S Pokazalo se da je kinesko gospodarstvo ustvari podijeljeno n a dva dijela - na obalne zone koje su se izuzetno brzo razvijale i mnogo veću i ne razvijeniju unutrašnjost zemlje. U industriji su nova područja financirana stranim n ovcem, koristila su stranu tehnologiju, privlačila milijune radnika migranata, upušt ala se u šestoka nadmetanja sa stranim firmama i jedna s drugima te se orijentiral a isključivo prema ostatku svijeta. S druge strane, postojale su i dalje stare dršav ne tvornice na koje je malo tko obraćao pašnju i koje su se, posebno na sjeveroistok u, pretvarale u propadajuće dinosaure. Zhao Zivang je sanjao o velikoj revoluciji informacijske tehnologije potaknut idejama američkog futurologa Alvina Toftlera ko ji je predavao u Kini 1983. godine. Premijeru je entuzijazam još više porastao nakon posjeta Sjedinjenim Dršavama. Dvije tisuće viših dušnosnika Partije pozvano je na preda vanja o toj temi. Svjetska banka je dala kredit u iznosu od 200 milijuna dolara za uvoz osobnih računala. Tvrtke sa Zapada nudile su vladi, sveučilištima i istrašivačkim institutima besplatne uzorke svojih proizvoda da bi ostvarili prednost na području

koje bi se moglo pretvoriti u ogromno tršište.29 U selima i gradovima ruralnih područja odvijala se izuzetno bitna promjena. 1984. su brigade PKB-a koje su se bavile malim industrijskim pothvatima zamijenjene Gr adsko-seoskim pothvatima (GSP). Neki od njih su bili kolektivi, no restrikcije v lasništva su znatno smanjene. PKB-ovi su slušbeno ograničeni na proizvodnju robe koja je pomagala razvoju poljoprivrede, dok su GSP-ovi mogli proizvoditi što su htjeli. Uklonjena su i PIO V. š PFNGOVO POPA prostorna ograničenja tako da se moglo prodavati i izvan svog područja. Dozvoljeno i m je da dišu kredite kod dršavnih banaka, a GSP-ovi u kolektivnom vlasništvu su imali i porezne olakšice. 1980. je bilo oko milijun i pol PKB-a, dok je dvanćst godina poslije dvadeset m ilijuna GSP-ova zapošljavalo 100 milijuna ljudi (a 140 milijuna 2007.). Bilješili su godišnji rast od 30 % i do kraja desetljeća su stvarali četvrtinu ukupne proizvodnje Kine. Sve više GSP-ova bilo je u vlasništvu pojedinaca, obitelji ili lokalnih skupin a. U obalnim područjima je proizvodnja izvoznih roba rasla ogromnom brzinom. Predn jačio je Guangdong koji je sredinom osamdesetih imao 1.1 milijun GSP-ova sa 6.5 mi lijuna radnika.1" GSP-ovi su povećali pritisak na stare dršavne firme čija je proizvodnja izrazito opala . Prihod radnika per capita u novim tvrtkama rastao je u prosjeku za 7 % godišnje, što je bilo tri i pol puta brše nego u zadnjih dvadeset i jednu godina. Na poljima su kvote prinosa zamijenjene sustavom u kojem je vlada postavljala ciljeve na drša vnoj razini i tada pregovarala o nabavci s proizvođačima. Došlo je i do velikog porast a osobne štednje, što je prušilo izvor jeftinog kapitala dostupnog za ulaganja." Utjecaj nove ekonomije mogao se osjetiti u tvornicama nekih dršavnih sektora u koj ima su menadšeri imali veću slobodu upravljanja zaposlenicima, marketingom i nabavom . Smanjena je količina dršavnog upravljanja. Ustanovljene su tri razine industrijski h cijena - jedna je bila fiksna da bi osigurala garantiranu opskrbu, druga je bi la podlošna promjenama, a treća je bila potpuno slobodna da bi poticala proizvodnju koliko god to bilo moguće. U naftna polja u Shengliju na ušću šute rijeke je ulošeno deset milijardi dolara. Bio je to ogromni integrirani kompleks površine 29.000 četvornih kilometara koji je imao 153.000 radnika, farmu od 30.000 hektara, 152 škole, najveći kompjuter u Kini i 15.000 vozila. Tehničko savjete davala je jedna teksaška naftna kompanija. Iako je Shengli bila dršavna firma, koristila je ugovore, poticaje prof itom i unutrašnju konkurenciju da bi potaknula proizvodnju u Dengovom modelu. No, zadršala je jednu karakteristiku starog pristupa: radnici su kao u vojsci organizi rani pod Glavnim borbenim štabom.32 Shengli je štitio status dršavne firme, no nove privatne i poluprivatne tvrtke djelo vale su po zakonima tršišta u okrušenju neumoljive konkurencije. Svojim izvozom konkur irale su drugim globalnim proizvodima. Falila su im određena vlasnička prava, jasni komercijalni zakoni, djelotvorno knjigovodstvo i burze. Lokalne vlasti često bi ug rabile dio kolača u zamjeNIJE GRIJE H OBOGATITI SE nu za slobodu koju bi dopuštali poduzetnicima. Nije bilo nezavisnih sudova na koji ma se moglo šaliti. Kad bi počelo nestajati sirovina privatnim bi firmama znalo biti teško osigurati opskrbu, dok su dršavne banke više voljele davati kredite za nabavu d ršavnim firmama. Mnoge su nove tvrtke radile na granicama zakonitosti - ministarst vo financija je zaključilo da 70-80 % privatnih firmi izbjegava plaćanje poreza. Pošte no knjigovodstvo nije mnogo pomagalo za vrijeme revizije jer se a priori pretpos tavljalo da su sve knjige namještene. Ni dršavne firme nisu bile mnogo poštenije jer s

e procjenjuje da je pola njih izbjegavalo plaćanje poreza.33 Nastajao je novi staleš iz kojeg se mogla razviti buršoazija koje se Mao toliko boja o. Bili su to čvrsti operatori koji su znali kretati se sustavom, pronalaziti pril ike i skupljati kapital i rad da bi popunili prazninu na tršištu. Na počeku su uglavno m dolazili izvan slušbenih kanala jer su partijski funkcionari prezirali odbacivan je privilegija da bi riskirali na tršištu, te su radije koristili svoje pološaje u zam jenu za razne usluge. Cesto bi se dogodilo da Kineze iz inozemstva koji bi ušli u ulaganja s domaćim partnerima netko prevari - jedan ulagač priča kako su ga dva puta p revarili dobro povezani lokalni partneri, a nakon toga je doznao da je hotel koj i je otvorio u Hainanu uništio NOV koji je u blizini vodio svoj konkurentski objek t.34 Ipak, svakome tko je ugrabio priliku nudio se materijalni napredak kakav se nije vidio od 1949. Nije sigurno da li je Deng zaista rekao da je sjajno obogat iti se, no u rujnu 1986. za vrijeme intervjua na američkoj televiziji dao je svoje otvoreno stajalište:35 Ne moše biti komunizma ni socijalizma u bijedi. Nije grijeh obogatiti se. No, ono št o mi smatramo pod bogaćenjem nije isto što vi smatrate. Bogatstvo u socijalističkom dr uštvu pripada narodu. Obogatiti se u socijalizmu znači bogatstvo za cijeli narod. Pr incipi socijalizma su: prvo, razvoj i proizvodnja i drugo, zajedničko blagostanje. Dozvoljavamo da se neki ljudi i neke regije prije obogate da bi brše uspjeli post ići zajedničko blagostanje. Zato naša politika neće dovesti do polarizacije i situacije u kojoj bogati postaju bogatiji, a siromašni siromašniji. Bilo je dosta primjera poduzetništva koje je cvjetalo rame uz rame s velikim organ iziranim firmama ekonomskih zona. Zong OJnghou je radi šloše" obiteljske pozadine po slan na selo kad je imao sedamnćst godina te je petnćst godina radio na plantaši čaja. Nakon toga je otišao šivjeti sa svojom majkom koja je bila učiteljica u gradu i p očeo u Hangzhou prodavati ledene lizalice s dva suradnika vozeći se naokolo na bicik lu. Nakon dvadeset godina je njegova firma VVahaha bila najveći kineski proizvođač bez alDIO V. - DENGOVO DOBA koholnih pića s godišnjim utrškom preko milijardu dolara. čak je počela izvoziti svoju šFutu re Colu" u SAD. Zhong je postao zastupnik Nacionalnog narodnog kongresa i upao u šučnu parnicu sa svojim francuskim partnerom Danoneom. šVisoko obrazovani ljudi ne bi trebali biti poduzetnici", kazao je on. šAko znaš previše mošda ćeš oklijevati i odbiti ris kirati."3" četvorica braće Liu iz Dengove provincije Sichuana također su poslani na selo za vrije me Kulturne revolucije. Poslije su ostali na selu i skupljali novac da bi pokren uli firmu prodavajući svoje bicikle, satove i ostalu osobnu imovinu. Kupovali su j aja prepelica od seljaka i počeli ih prodavati u gradu Chongqingu. Uskoro su počeli uzgajati prepelice, a do kraja osamdesetih je na njihovim farmama bilo više od des et milijuna ptica. Nakon toga su krenuli u proizvodnju hrane za ptice, ribljeg b rašna i crva za prehranu peradi. 1987. počeli su proizvoditi hranu za svinje preko f irme po imenu Nada 1 koja je postala jedna od najvećih kineskih priča o uspjehu. Nak on deset godina imali su 107 tvornica po čitavoj Kini koje su zapošljavale 16.000 ra dnika. Najmlađi brat pokrenuo je prvu kinesku privatnu banku.17 Zhou Peikun, radikal koji je radio u nanjinškoj tvornici za vrijeme Kulturne Revol ucije posudio je 1984. na jedan mjesec 400 vuana od prijatelja svog oca. Započeo j e prodavati šneizlegla jaja" - jaja iz kojih se pile nije uspjelo probiti, koja se u njegovom rodnom gradu smatraju delikatesom. Svake večeri je ustajao u ponoć i na posuđenom triciklu vozio četrdeset i pet kilometara na farmu pilića da bi ih pokupio. Kad bi stigao doma s jajima on i njegova šena bi prodali trećinu uličnim prodavačima, a

ostale skuhali i prodavali sami na ulici. Toliko je bio umoran od noćnih vošnji daje jednom zaspao i udario u stablo, no nije htio potrošiti novac na bolnicu. Sa zaradom od jaja kupili su stroj za mljevenje šećerne trske i dodali sok svojoj po nudi. Otvorili su trgovinu s voćem koja je radila duše nego ostale i dozvoljavala st rankama da pomno biraju voće. Nakon što su ostvarili uspjeh prepustili su trgovinu kće ri i njenom mušu, a oni se počeli baviti maloprodajom pomodnog donjeg rublja i dalje radeći sedam dana tjedno i 365 dana godišnje. Krajem devedesetih zapitao se da li i ma razloga biti zahvalan Dengu. šZnam što treba kazati u javnosti", odgovorio je on. šNo, duboko u srcu ne osjećam da bih trebao biti zahvalan. Prije Kina nije bila nor malna zemlja. Sada je Kina manje-više normalna i ljudi bivaju nagrađeni za naporan r ad."18 Nakon što je njezin otac vojnik zatvoren kao kapitalistički simpatizer za vrijeme Ku lturne revolucije Cheng Yan je otišla raditi u tvornicu tekstila da NIJE u Kl 11 H OBOGATI TI sE bi mogla izdršavati majku i scdmoro braće i sestara. Nakon toga se zaposlila u tvorn ici papira u jušnoj Kini i zaključila da će, kako raste proizvodnja dobara, tako uskor o i porasti potreba za papirom za pakiranje. 1985. su je kineske firme koje se b ave proizvodnjom papirnatih proizvoda poslale u Hong Kong s 4.000 dolara da otvo ri firmu koja bi se bavila skupljanjem kvalitetnog otpadnog papira koji bi se re ciklirao preko granice. Nakon toga je otišla u Ameriku. Iako je znala govoriti jak o malo engleskog, vidjela je koliki potencijal leši u skupljanju praznih pakovanja kineskih proizvoda, koje bi tada slala natrag da se ponovno iskoriste. U roku p et godina postala je najveći američki izvoznik papirnatog otpada. Na povratku u NRK osnovala je firmu Devet Zmajeva koja se sastojala od niza tvornica papira. Do 20 06. ta firma postala je jedan od tri najveća proizvođača papira na svijetu, a bivša teks tilna radnica najbogatija šena na svijetu koja se obogatila isključivo svojim trudom .,v Jedan debeljuškasti muškarac s obale prognan je za vrijeme Kulturne revolucije u Sic huan. Nedugo nakon početka reforme posjetio ga je britanski novinar David Bonavia. Gradska uprava dopustila mu je da otvori malu tvornicu metala s dvadeset zaposl enika. Koristeći zaradu tvornice i bankovne kredite uskoro je razvio firmu koja se bavila proizvodnjom armature za građevinarstvo. U roku deset godina već je zapošljava o 18.000 ljudi, a njegova je tvornica imala dvije visoke peći i zauzimala hektare prostora. Posjetitelj je usporedio njega i njegove kolege s američkim poduzetnicim a devetnćstog stoljeća i vlasnicima tvornica u viktorijanskoj Britaniji, ljudima koji se išli naprijed bez mnogo obaziranja na legalnost ili pristojnost u poslovno m okrušenju koje se brzo mijenja.'1" Na međunarodnoj je razini za Dengovu revoluciju bio potreban mir. Odustalo se od p okušaja maoističkog razdoblja da se potakne globalna revolucija. Veze s SAD-om koje su uspostavljene za vrijeme Nixona, Forda i čartera još su više razvijene za vrijeme R onalda Reagana koji je odustao od svojih nekadašnjih šalopojki o šdršavnom monopolu zasn ovanom na nasilju i propagandi koji uništava humanističku tradiciju kineskog naroda. " Zhao Zivang je primljen u Bijelu kuću, a republikanski predsjednik je posjetio K inu i putem doma začuđen viđenim razmišljao o tome koju je to štakozvanu komunističku zemlju " upravo posjetio. Poslovni kontakti su cvjetali - VVashington je prodao Kini av ijacijske opremu u vrijednosti 550 milijuna dolara, a američke su tvrtke počele prom atrati NRK kao novu veliko tršište i idealnu lokaciju za jeftinu proizvodnju. Odnosi Kine s Moskvom počeli su se popravljati. Peking je i dalje zamjerao Sovjeti ma što su postavili svoje trupe uz granicu i u Mongoliji, kao i radi

PIO V. - IH NCi OVO PORA invazije na Afganistan. No, između 1982. i 1986. ponovno su ustanovljeni kontakti kako bi se radilo na normalizaciji odnosa. Peking je postavio kao uvjete povlačenj e ruskih snaga iz Mongolije, graničnog područja i Afganistana te da SSSR izvrši utjeca j na Vijetnam da povuče vojsku iz Kambodše. Nije odmah došlo do dogovora, no kineska j e televizija izbrisala antisovjetsku izjavu iz Reaganovog govora u Domu naroda. VVashington nije više mogao automatski računati na Kinu kao na pouzdanog partnera pr otiv Moskve. NRK se suzdršala od direktne akcije pripojenja Hong Konga svome teritoriju - kolon ija je bila vrijedan most prema ostatku svijeta i izvor trgovine, a marš preko gra nice bi poremetio skladne međunarodne odnose koje je Deng šelio. Prvo mjesto na list i prioriteta bilo je rezervirano za pripojenje Tajvana radi kojeg je i nastala k rilatica šjedna zemlja, dva sustava". 1997. je istjecao zakup Novih teritorija te je trebalo donijeti odluku hoće li se produšiti ili će područja biti vraćeno Kini. //Najmo vi su istjecali devedeset i devet godina nakon stoje Britanija dobila koncesije. Na otoku Hong Kongu nije bilo vremenskog ograničenja najma, no nije mogao funkcio nirati samostalno bez Novih teritorija ili opskrbe pitkom vodom iz Guangdonga. O p.a./i Margaret Thatcher je 1982. posjetila Peking da bi raspravila o tom pitanj u. Izgleda da je Dengu bilo neugodno raspravljati sa šenom, dok je britanska premi jerka kazala Percvju Cradocku, koji je postao njezin savjetnik, đa joj se kineski vođa čini šokrunim" čovjekom.41 Pregovori su bili teški i Britanci su pokušavali postaviti uvjete na tvrdnju Denga i Zhaoa da Kina ima potpuno pravo da radi što god hoće u pogledu prostora koji će opet postati dio kineskog teritorija. Vrhovni Vođa kazao je premijerki da NOV moše prijeći granicu i zauzeti čitavu koloniju za jedan dan. šNe bih mogla učiniti ništa da vas sprij ečim", odgovorila je ona. šNo tada bi čitav svijet znao kakva je Kina zemlja." Jedan v isoki kineski dušnosnik otkrio je 2007. daje Peking bio spreman na šzauzimanje silom " tog teritorija daje kojim slučajem tamo došlo do nemira povodom pregovora.41 Pregovorima nije pomoglo ni to što se premijerka prehladila za vrijeme boravka i s potaknula se na stepenicama Doma naroda. Dimljeni losos koji su Englezi donijeli za banket koji su organizirali u Domu nije baš dobro izgledao u kombinaciji s mor skim puševima spremljenima u kineskoj kuhinji, za razliku od srebrnine koja je ukr ašavala stol. Crađock je smatrao daje prvotni uspjeh bio slali, no tješio se daje bare m došlo đo sporazuma da se vodi još pregovora u kojima bi Britanci mogli, kako je on t o kazao, špoučiti Kineze o ekonomskim realitetima Hong Konga... i dalje se moše mnogo toga dobiti." NIšE GRIJEH OBOGATITI SE 1984. dvije su zemlje potpisale Zajedničku deklaraciju koja je prihvaćala promjenu v lasti 1997., no garantirala je da se način šivota u tom teritoriju neće mijenjati pod formulom šjedna dršave, dva teritorija". Zastupnici demokracije iz Hong Konga bili s u nezadovoljni, no kolonija nije imala status suverene demokratske dršave, a Brita nci i Kinezi osigurali su se da nikakvi izbori neće ometati predaju vlasti. Uza sav gospodarski napredak Kine problemi koji su bili inherentni modernizaciji samo su rasli. Korupcija je bila u porastu, većinom na nišim razinama, no bilo je t akođer i velikog krijumčarenja, spekuliranja i manipuliranja devizama u novim ekonom skim zonama. Ekonomist Bo Yibo, koji se vratio medu redove najvašnijih stručnjaka, n avodio je postojanje lašnih škompanija-aktovki", crnog tršišta stranih valuta, neovlaštene prodaju lutrija, distribucije dršavnog novca pod lašnim opravdanjima, podmićivanja i nepotizma. U najspektakularnijem slučaju krijumčarenja hunanski su dršavni dušnosnici ko ristili bankovne kredite, prebacivanje novca od međunarodne trgovine, devize koje

su zaradile dršavne firme i novac crne burze da bi uvezli 90.000 automobila, 120.0 00 motocikla, 250.000 videorekordera i gotovo 3 milijuna televizora u ukupnoj vr ijednosti od 600 milijuna dolara. Svu robu su prebacili u unutrašnjost gdje su je prodavali uz velik profit. Kad je skupina napokon otkrivena jedina je kazna bila oduzimanje visokih političkih pološaja. Učinak takvih pothvata bio je smanjenje kines kih rezervi međunarodne trgovine za više od trećine ukupnog iznosa (6 milijardi dolara ) u prvoj polovici 1985. Neka šprinčevska" djeca figura na visokim pološajima najviše su iskoristila pološaj svojih roditelja tako što su se poslušili njihovim vezama ili trašili imunitet od policijsko g progona. Sin Hu Qiaomua, dugogodišnjeg člana Centralnog komiteta koji je bio Maov sekretar i počasni predsjednik Akademije društvenih znanosti, optušen je daje ukrao mi lijune yuana od članarina dopisne škole koju je vodio te da je opskrbljivao orgije N OV-a pornografskim filmovima. Kad je Hu Yaobang predlošio da se mladić optuši, njegov otac se bacio Dengu na milost i nemilost. Slučaj je zataškan, a sin bio blago ukoren . Za djecu konzervativaca Chen Yuna i VVang Zhena pričalo se da su špekulanti te su protiv njih provedene istrage, no opet se ništa nije dogodilo. Iako je Zhao Ziyang kasnije priznao nemoralno poduzetništvo svoje dvojice sinova, vlast ih nikad nije uznemiravala. //Zhao je 1989. ponudio da ih izvede pred tribunal, no njegove ko lege iz vodstva nisu smatrale daje to nušno. Taj je slučaj mošda stvorio neobičan presed an. Op.a.//4i PIO V. - OENGOVO POPA Deng je prihvatio da će brzina razvoja biti nejednaka: šnije vašno ako se neka područja prva obogate" kazao je. No, regionalne razlike postale su inherentni destabilizi rajući element nove Kine, još jedan u nizu problema koje stvara promjena. Inflacija je brzo rasla, više od slušbenih 9 %, te je pogodila one koji su imali fiksne slušbene plaće. Sustav različitih razina cijena poticao je proizvodnju, no također je ohrabriv ao proizvođače đa se prebacuju na proizvodnju roba sa slobodnim cijenama, što je dovodil o do nestašice osnovnih namirnica i poticalo korupciju, crno tršište i daljnju inflaci ju. Povećan dotok novca za provedbu reformi ubrzavao je rast čitavog gospodarstva, n o provincije su napravile najviše grešaka u planiranju i poticale su lokalne industr ije koje nisu uvijek bile konkurentne. Ipak, bile su zaštićene barijerama koje su im osiguravale stabilnu trgovinu s ostalim područjima.44 GSP-ovi su odvlačili seljake sa zemlje. Broj učenika je tokom osamdesetih pao sa 168 milijuna na 123 milijuna pošto su mladi počeli cijeniti zaradu više nego školovanje. Mi gracije radnika porasle su za 140 % do brojke od 24 milijuna između 1978. i 1988. Osim što su prušali obilje jeftine radne snage, posebno za firme koje su se bavile i zvoznim proizvodima, slali su novac u svoja sela. No, nisu imali puna prava i tr pjeli su diskriminaciju.45 Na ruralnim je područjima kontrola rađanja bila većinom neuspješna, uključujući i politiku ednog djeteta. Istrašivanje je 1988. godine pokazalo da se 93 % šena na selu koje su rodile jedno dijete odlučilo roditi i drugo, 47 % treće, a 28 % četvrto. Nakon deset godina programa nešto malo više od polovice novorođenčadi nisu bila prva djeca. Za vrije me osamdesetih broj je stanovnika porastao za 156 milijuna.46 Veća intelektualna sloboda koju su propovijedali Hu Yaobeng i njegovi suradnici zn ačila je da se sada moše slobodnije kritizirati rešim. Pekinški su studenti protestirali radi svojih šivotnih uvjeta, korupcije i privilegija dodijeljenima strancima, čime su mislili pretešno na japanske firme. Ipak je bilo ograničenja - dugokosi pjevač i gi tarist Cui Jian, koji je spojio rock'n'roll s narodnim melodijama i postao glas mlade generacije sa svojom himnom šNišta nije moje", dobio je zabranu javnog nastupa nja. Nađziralo se nezavisne tvorce filmova. Iako je Huov kolega liberal Hu Qili po

ticao intelektualce da se šprobiju van" iz zastarjelih marksističkih ideja, a znanst venici i pisci zahtijevali oslobađanje umjetnosti i kulture od političke kontrole, D eng se vratio poznatom konzervativnom stajalištu. šIzgleda da sada i za idućih dvadese t godina treba staviti naglasak na an-tiliberajizam", kazao je. šAko se ne budemo borili protiv ovog ideološkog NIJE GRIIEH OBOGATITI SE trenda i svog nereda koji ulazi u dršavu kao rezultat politike otvorenih vrata naše če tiri modernizacije mogle bi biti uništene." Tvrdolinijaši su se potrudili proširiti ovu izjavu, iako je Hu Yaobang pokušao zaustav iti njenu cirkulaciju. No, nezadovoljstvo se već proširilo medu studentima i učenjacim a koji su, prema kineskoj tradiciji, osjećali posebnu potrebu da osiguraju korektn o ponašanje vladara. Fang Lizhi, astrofizičar iz Anhija, smatrao je da je svatko rođen s ljudskim pravima koja uključuju i demokratska prava te da političku legitimnost n ekom rešimu daju građani, a ne obrnuto. Upozoravao je na ljude kao što su potpuno znan stveno neobrazovani zamjenik gradonačelnika Pekinga koji je kao nagradu dobio prid rušenje delegaciji koja je išla u SAD na konferenciju o visokoenergijskoj fizici. Fa ng je postao heroj za studente i obilazio je sveučilišta. Cirkulirale su snimke njeg ovih eksplozivnih izjava. U studenom 1987. su studenti u desetinama gradova prot estirali protiv korupcije i za ostvarenje demokracije - njih su također udarili učin ci inflacije, kao što su nastradali i učitelji radi fiksnih dršavnih plaća. U Shanghaju su marširali prema gradskoj vijećnici i zahtijevali da ih primi gradonačelnik Jiang Ze -min. On je poslao zamjenika koji nije uspio nagovoriti ih da odu. U zoru ih je rastjerala policija. U prosincu je bilo novih studentskih protesta u više od deset gradova, a onima u Shanghaju i Pekingu prisustvovalo je više do 30.000 ljudi. Osim povremene upotrebe sile slušbena je reakcija bila relativno blaga. No, Deng j e bio na oprezu. Rekao je višim dušnosnicima da se ne smije dopustiti nikakva libera lizacija. Vrata prema političkim promjenama bila su, kao i uvijek, čvrsto zatvorena. Uza svu njegovu hrabrost i duh, Vrhovni Vođa je bio u političkom smislu čovjek prošlost i. Upravo to će dovesti do velike tragedije koja je iznenadila sve koji su zamišljal i Kinu kao zemlju koja se razvila u svim pogledima, a ne samo u ekonomskom smisl u. 28. Oluja se sprema 27. prosinca 1986. Denga Xiaopinga je u njegovom domu smještenom u pokrajnjoj ulic i iza zgrade vodstva posjetilo pet starih konzervativaca - VVang Zhen, Peng Zhen , Hu OJaomu, Bo Yibo i Deng Liquin. šeljeli su da smijeni Hu Yaobanga. S obzirom n a to koliku je podršku dotada davao šefu Partije, učiniti ono što su trašili od njega značil o bi javno se osramotiti. Isto tako, nije bilo osobe koja bi se nametala kao nušan nasljednik na tome mjestu. Kakve god bile njegove sumnje u vezi političkih reform i, Deng ipak nije šelio vidjeti na tom pološaju pripadnika stare garde koji bi mogao pokušati prekinuti ekonomske reforme. Ipak, Vrhovni Voda je bio sve više ljut radi studentskih prosvjeda, preispitivanja rešima i onoga što je on vidio kao nesposobnost mladih kolega da se pozabave tim pr oblemima. Bilo je vrijeme da se postroše mjere; u Pekingu su doneseni propisi koji zabranjuju parade i neki agitatori su uhićeni. U 10 ujutro 30. prosinca 1986. Den g je sazvao malu skupinu viših dušnosnika medu kojima su bili Hu i Zhao Zivang. Bio je loše raspološen. Započeo je napadom na vode šna različitim pozicijama" radi toga što nisu uspjeli zauzeti čvrst stav prema buršujskoj liberalizaciji. Kazao je da bi trebalo smijeniti znanst venika Fang Lizhija i dva istaknuta liberalna pisca: Liu Binvana koji je krivio

ljevicu za sve probleme u Kini i VVang Ruvvanga koji je nedavno objavio članak u H ong Kongu u kojem je nazvao Dengovo promicanje štrećeg ešalona" postupkom šfeudalca."' šMoramo primijeniti diktatorske mjere, ne samo pričati o njima nego ih i iskoristiti kad je potrebno", bjesnio je Deng. šAko ništa ne poduzmemo i povučemo se, samo ćemo kas nije imati više problema." Modernizacija zahtjeva vodstvo, stabilnost i jedinstvo, nastavio je. Buršujski liberalizam će dovesti samo do meteša i KPK će izgubiti volju za borbom.2 U početku je imao pozitivan stav o štrajku koji je u Poljskoj vodila Solidarnost, no sada je izrašavao potporu represivnoj akciji vlasti u Varšavi. Razmišljajući o reakcija ma drugih zemalja ako učini pritisak na prosvjed-nike, prisjetio se da zatvaranje VVei Jingshenga za vrijeme Zida demokraOlO V. - Pf NGOVO POPA cije nije nimalo naškodilo njegovoj zemlji u svijetu. šMoramo pokazati strancima da je politička situacija u Kini stabilna", dodao je.3 U govoru u Partijskoj školi 31. prosinca stari se konzervativni borac VVang Zhen toliko razljutio da je prekinuo šice mikrofona dok se obraćao prosvjednicima: šOni imaju tri milijuna studenata, no j a mogu narediti da dođu tri milijuna vojnika NOV-a. Ocisjeći ću im glave! Ti kurvini s inovi!'1 Nakon maltretiranja policije i slušbi sigurnosti, studenti su odustali od borbe. Fang, Liu i Weng su izbačeni iz KPK-a, znanstvenik je premješten s njegovog prestišnog mjesta u Anhuiju na nišu funkciju u glavnom gradu. No, iako je proboj slo bode govora brzo ugušen, uzroci su ostali. Istrašivanje u Pekingu pokazalo je daje 9 2 % diplomiranih osoba i 62% studenata smatralo daje korupcija u KPK-u i manjak demokracije u srši protesta, a samo njih 10 % bilo je šprilično uvjereno" da će se stvar i popraviti. 2. siječnja 1987. Hu Yaobang je podnio svoju ostavku i priznao švelike greške". Radije nego da se poziva na kartu liberalizma, napisao je da se šneki zlikovci usuđuju kor istiti mnome kao paravanom da bi unijeli nemir u srca ljudi, zatrovali mladeš, stv orili kaos i zaprijetili stabilnosti i jedinstvu." Kasnije je liberalni pisac go vora Ruan Ming napisao da je Huu bilo šao što se nije više borio za svoje mjesto. Deng je doma razmišljao o Huovom pismu, dršeći se podalje od svoje obitelji - njegov s in koji je bio povrijeđen izrečenim bio je liberal. 16. siječnja su na sastanku proširen og Politbiroa na kojem je bilo sedamnćst viših dušnosnika govornici jedan za drugim osuđivali Hua. Među njima je, prema podacima koji su kasnije navedeni, bio i Zhao, iako je bio umjeren u usporedbi s tvrdolinijašima. Rečeno je da je stari vojnik Xi Z hongxun bio jedini koji je progovorio protiv onog što se događalo. Xi je bio suradni k Maove šrtve Penga Duhaija i nakon čistki njegovih prijatelja je nestao s političke s cene, da bi se kasnije vratio i uspio ući u Politbiro. ššto vi to ljudi radite?" zapit ao ih je. šNemojte ponavljati ono što je Mao učinio nama." 1/2007. se Xijev sin Xi Jin pingpojavio kao navodni nasljednik vođe KPK-a Hu Jintaoa. Op.a./P Nitko se nije obazirao na njega. U 19 sati je dršavna televizija CCTV objavila vij esti o Huovom odlasku. šrtva Kulturne revolucije Bo Yibo sastavio je optušnicu od šest točaka u kojoj je samo kao papiga ponavljao tvrdnje konzervativaca i optušivao Hua radi toga što se nije borio protiv šduhovnog zagađenja", što se suprostavljao samo ljevi ci, a ne i desnici te radi toga stoje poticao špotpuno pozapadnjenje" i konzumeriz am. Bilo je također i neodređenih optušbi o tome da je neozbiljno obavljao zakonoOl LUA šF SPREMA davne poslove, da je n pogledu vnnjskih poslova šgovorio stvari koje nije smio" i da je zastupao neke zamisli bez odobrenja Centralnog komiteta. Hu je ponudio samokritiku, iako nije priznao ključnu optušbu da se radilo o slučaju id eološke popustljivosti koja je dovela do duhovnog zagađenja. Njegova poniznost bila

je dovoljna da mu se dopusti da zadrši mjesto u Politbirou. U usporedbi s Maovim šrt vama prošao je s ekstremno blagom kaznom jer je bio degradiran, no ne i izbačen. To je bio ne samo znak vremena koje se promijenilo, no također i politički razuman post upak, pošto je Hu imao široku potporu kod naroda. Iako je nakon srčanog napada morao s manjiti aktivnosti i dalje je nastavio s posjetima provincijama, čitanjem knjiga i čestim šetnjama, pridršavajući se rutine ođ š10.000 koraka dnevno".5 Zhao Zivang imenovan je novim šefom Partije i u tom trenutku je bio veliki pobjedn ik, tako da nije gubio mnogo vremena pokušavajući bacati ljagu na svog prethodnika. Krajem siječnja je pred skupom od više od 200 viših dušnosnika u kompleksu vodstva u Zho ngnanhaiju rekao da je Hu, iako nije sve loše napravio, pokazivao znakove šplašljivost i u borbi protiv liberalizma" te da je njegov slučaj riješen na šnajbolji mogući način". Ipak je na svom novom poslu Zhao pazio da ograniči borbu protiv bur-šujskog liberali zma na Partiju, pošto nije šelio da se ta borba pretvori u veliki politički pokret ili da stane na put ekonomskom razvoju. Pobijedio je Malog Denga koji je porašen kad je broj kandidata predlošenih za mjesta u partijskom kongresu postavljen iznad bro ja dostupnih mjesta, na taj način uvodeći mjeru pašljivo kontrolirane konkurencije. Id eolog je toliko loše prošao na glasanju da se morao odreći svog mjesta u Centralnom ko mitetu. Hu Yaobang je, s druge strane, dobro prošao u skupljanju glasova i ostao i dalje u mnogo vašnijem Politbirou. Zhao je šelio pomiriti ekonomsku reformu s nastavkom komunističke vladavine, no kori stio se suptilnijim pristupom od većine svojih kolega. šPostojeća politička struktura Ki ne rođena je u ratnim godinama", primijetio je. šNe odgovara ekonomskoj, političkoj i kulturnoj organizaciji u mirnodopskom razdoblju, ni razvoju socijalističke ekonomi je temeljene na potrošačkom društvu." Trebalo je redistribuirati moć unutar sustava. šNe s mijemo zahtijevati jednoumlje u svemu", dodao je.6 Zhao je također objavio doktrinu po kojoj Kina mora koristiti sva sredstva na rasp olaganju da bi prošla kroz prvu fazu razvoja. šDršava regulira tršište; tršište vodi poduzet vo", objavio je. Treba zasnovati privatna tršišta dobara, rada, kapitala, tehnologij e i informacija. Pokazao je koliko OlO V. - OENuOVO DOBA su ozbiljne njegove namjere kad je ukinuo ljevićarski ideološki list Crvena zastava i proveo plan da se uklone portreti Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina s Trga Ti ananmen poslije četrdesete obljetnice NRK-a 1989. godine. Prije toga je naredio da se usred noći odvuku dva Maova kipa iz Sveučilišta u Pekingu.7 Izgledalo je kao da je autoritet novog sekretara partije porastao kad je devet čla nova Politbiroa od njih dvadeset i jednog objavilo da odlaze u mirovinu - medu n jima bili su Chen Yun, Li Xiannian, Peng Zhen i sam DengXiaoping. Zamijenili su ih mladi ljudi, a medu njima i Li Peng. U isto vrijeme je Centralni komitet sman jen s 385 stalnih i povremenih članova na 285, od kojih su 42 % bili novi članovi. D eng je izjavio da šeli prepustiti svoje mjesto predsjedavajućeg u Komisiji za vojna pitanja Zhaou, no NOV je odbio slošiti se s odlukom. Kako Deng nije šelio da vojska nominira svog člana, ostao je na mjestu. Zhao bi volio da je mogao voditi i Partiju i vladu, te se tako postaviti na mjes to očitog nasljednika Vrhovnog Vode. No, stariji članovi, od kojih su neki loše primil i odlazak Malog Denga, prikupili su snage za još jedan okršaj. Imali su razloga biti na oprezu. Ne samo da je Zhao bio u usponu, već je i novi sustav glasovanja u Par tiji predstavljao novu prijetnju: osim poraza Malog Denga, ni sin Chen Yuna nije uspio osvojiti mjesto u Pe-kinškom partijskom komitetu. Konzervativci su zbili svoje redove kad je došlo do pitanja premijerskog mjesta. D eng je favorizirao ekonomskog reformista Wan Lija, koji je ostavio svoj trag u A

nhiju i popunjavao Zhaovo mjesto za vrijeme njegovih izbivanja. Zhao je šelio da m jesto dobije njegov bliski suradnik Tian Jivun. Stara garda zadovoljila se posin kom Zhou Enlaija, Li Pengom, koji je ušao u Stalni komitet 1987. S obzirom na pat poziciju u kojoj su bili Wan i Tian, Deng je zaključio da je šLi jedini kandidat pri hvatljiv svim stranama." Prema reformistu Ruan Mingu, Zhao je smatrao da Li šnije vrlo sposoban, ni vrlo brz, pa će ga biti lako kontrolirati", posebno uz Tiana kao vicepremijera.* No, nepopustljivi tehnokrat obrazovan u SSSR-u, kojem su oboje roditelja ubili n acionalisti, polagano je prikupljao moć. Nitko nije mogao sumnjati u njegovu preda nost Partiji, niti u njegovu strogu pravovjernost. Nakon što se 1954. vratio iz Mo skovskog instituta za energetiku, radio je prvo u kineskom energetskom sektoru, ušao u gradsku vlast u Pekingu, pa se onda prebacio na dršavnu razinu postavši minista r energetike. Na tom mjestu zastupao je izgradnju ogromne brane preko Tri klanca na rijeci Yangzi. Li je utjelovljivao stegu, bio je majstor birokracije kojemu je bilo OLUJA SE SPREMA nemoguće opustiti se u javnosti i koji je punio svoje govore rutinskom retorikom. Kad je postao premijer imao je pedeset i devet godina. Mošda nije bio zvijezda u u sponu, no s potporom starih partijskih voda predstavljat će tešku prepreku Zhaovim p okušajima liberalizacije. U svakom slučaju, Zhaov autoritet bio je ograničen potezom odigranim iza scene, koji su dršali tajnom dvije godine. Kad su istupili iz Politbiroa, Chen, Bo Yibo i ost ali Stariji prebacili su se u Središnji savjetodavni komitet koji je Deng osnovao kao mjesto za svoje stare drugove. Ustvari, to mjesto im je omogućavalo da promatr aju aktivnosti nove generacije. Njihova moć da utječu na događaje naglašena je tajnom kl auzulom po kojoj su mogli škontrolirati i nadgledati vodeći kadar s najviših pozicija Partije i vlade." //Drugi stari drug, Ye ]ianying, umro je u listopadu 1986. Op. a./I Bila je to protuustavna odluka. Deng nije bio ni na kakvom višem mjestu u Partiji ni vladi, tako da nije imao slušbeni autoritet da donese takvu odluku. Većina Starij ih nisu više ni bili u slušbi. Taj je potez s njegovog stajališta mošda bio samo čin pokaz ivanja prihvaćanja političke realnosti, no također je poslušio da ponovno uvjeri Chena i njegove suradnike đa će i dalje moći donositi političke odluke. Stariji, među kojima je b ila i jedna šena, Deng Yingcaho - udovica Zhou Enlaija, pripadali su različitim skup inama i njihovi politički putovi su bili različiti, no zajedno su čvrst blok protiv re formi i bili predani obrani postignuća revolucije, na način na koji su ih oni defini rali, nadahnjujući se prošlošću da bi na taj način oblikovali budućnost. Savjetodavni komite t moše se promatrati kao manevar kojim ih se odgovorilo od frakcijskog agitiranja protiv Dengove politike, no bio je to također i znak da je, čak i na vrhu svoje moći, vođa i dalje osjećao potrebu da balansira ljude oko sebe u potrazi za jedinstvom. Da su trašili trenutne argumente za napad, ekonomski konzervativci su mogli jednos tavno upozoriti na efekte reforme. Do kraja 1987. inflacija i dotok novca bili s u van kontrole. Ljudi su u globalu šivjeli mnogo bolje tokom druge polovice osamde setih - prosječni godišnji prihodi u gradovima i ruralnim područjima značajno su porasli . No, potrašnja je u gradovima rasla još brše.''' U prvom kvartalu 1988. cijene svješeg povrća porasle su za gotovo 50 %. Kako su konk retni prihodi pali uvedeno je ograničenje na svinjetinu, jaja i šećer. Istrašivanje u tr ideset i tri grada pokazalo je da su cijene glavna briga za 70 % ispitanika. Vin jeta u prvom broju Kineskih potrošačkih vijesti pokazala je kako novi sustav djeluje u svojim temeljima. Tekst je izvještavao o gradu u kojem su ulični prodavači dobivali

obavijesti kad su PIO V. - PENtiOVO POPA dolazile pošiljke cigareta. Tada bi ih pokupovali i ostvarili profit prodajom na u lici, postavljajući kao uvjet prodaje i to da kupci kupe također i kutiju cigareta k oje se nisu smjele prodavati na ulici. Reporter je pitao jednog od prodavača zbog če ga se nadleštvo za trgovinu ne umiješa u njihovu prodaju: šon je nakon nekoliko trenut aka oklijevanja prošaptao da su svi prodavači rođaci dušnosnika u nadleštvu i vladinim trg ovinama." Trgovine bi dobivale nagrade za brzinu kojom su prodavale svoje zalihe .1" Profiterstvo se toliko proširilo da niti objava isključenja 150.000 članova KPK-a, većin om radi korupcije, nije postigla šeljeni učinak. Samo 97 % izbačenih bilo je na ili iz nad provincijske razine. Anketa u kojoj je sudjelovalo 600.000 radnika pokazala je đa samo 7 % radnika vjeruje da je ta čistka popravila situaciju u Partiji, dok je jedno drugo istrašivanje pokazalo da javnost smatra da članovi Partije spadaju u na jnišu skupinu po sposobnosti. Slušbeni teoretski časopis Potraga za istinom opisao je korupciju među partijcima kao čir koji se hrani šbolesnim tijelom". Nova kampanja protiv korupcije pogodila je većinom male firme koje se nisu mogle b raniti, a preskočila je velike igrače. Optušenim partijcima bi se suđenja odgađala na neod ređeno ili bi optušbe protiv njih bile odbačene. četiri najveća konglomerata, koji su na u nosnim mjestima dršali bivše visoke partijske dušnosnike, radili su kao i inače - za jed nog od njih tvrdi se da je imao ogranak koji se bavio proizvodnjom erotike. Kao št o je to često bio slučaj u modernoj kineskoj povijesti, opet je centar objavljivao đa šn ešto treba poduzeti", a oni odgovorni za provedbu zakona pravili su se slijepi, ug lavnom radi toga što su bili podmićeni." U gradovima je stotine tisuća radnika bilo otpušteno radi reformi tvornica. Mnogo GS P-ova propalo je radi rastućih cijena sirovina, dok pola firmi u dršavi nije plaćalo p une poreze. Kina se isto vrijeme širila i implodirala u sustavu koji se nije mogao nositi sa svojim rastom. Kriminal i ispadi masovnog nasilja - kao na nogometnoj utakmici u Sichuanu - potresali su društvo. Bande su pljačkale autobuse i vlakove, kao banditi iz prošlosti. Napadani su voditelji tvornica. Bilo je toliko ozbiljnih zločina da su, osim centralnog suda u Pekingu, pravo dodjeljivanja smrtne kazne d obili i sudovi u provincijama. Konzervativci su mogli upirati prstom u rast zločin a kao znak da se sve raspada. Također ih je vrijeđao vrlo popularni dokumentarac u šes t dijelova Riječna elegija, koji je koristio prizore spore vode šute rijeke kao meta foru dršave. TV program je pokrenuo debatu u vodstvu, na što je Zhao kazao da odobra va emisiju. Kad je konačno došlo do zabrane prikazivanja, diskusija je toliko dugo t rajala da je u međuvremenu prikazana čitava serija. OLUJA St SPREMA Bilo je također problema s nekim projektima koji su loše obavljeni u ranim stadijima reforme. Istrašivanje je pokazalo da su mnogi od njih u opasno lošem stanju. Propal o je ulaganje u navodnjavanje i gospodarenje vodom, kao i kontrola štetočina. Erozij a je konstanto odnosila obradivu zemlju i farmeri su se koncentrirali na najprod uktivnija polja na terenu koji je potpao pod njihovo vlasništvo. Dršava je gubila 1, 25 milijuna hektara obradive površine godišnje. Izgledalo je da dolazi kraj ruralnom napretku; jedne su novine pisale i o štihoj krizi" koja se pomalja na selima.'2 U gradu Guangzhouu se vidjelo dosta promjena, dobrih i loših. 1980. gotovo nitko n ije izgledao debelo, no do kraja desetljeća pretilost je već postala slušbeno priznat zdravstveni problem. 1980. su plastične vrećice bile cijenjena roba, no uskoro su po stale otpad koji je stvarao probleme. Robna kuća Nanfeng je nekad nudila samo osno vne namirnice, a niti deset godina kasnije imala je već i odjele s videoigrama i k

asetama. šivotni prostor se udvostručio, više nisu pravile probleme šalice kojima su otp adale ručke, čaše koje su se raspadale u nečijim rukama, ni gume bicikla iz kojih je cur io zrak. Sve je to značilo napredak za stanovnike Guangzhoua, no u mnogo se područja šivota uvjeti nisu mnogo promijenili od 1980., pa su vijesti o materijalnom napre tku u bogatim područjima ljutile ljude koji su šivjeli u selima od blatnih kolibe i bez tekuće vode ili električne energije. Kina je pomalo već postajala obilješena kao društ vo koje se razvija u dvije brzine.13 Studenti su organizirali nove demonstracije protiv cijena i stipendija koje nisu dršale korak s inflacijom. U prvoj polovici 1988. bilo je prosvjeda na sedamdeset i sedam sveučilišta u dvadeset i pet gradova. Svaki tjedan odršavale su se sjednice n a kojima se raspravljalo o budućnosti Kine i promovirale demokratske ideje. Na Sve učilištu Beida u glavnom gradu, VVang Dan, mršavi brucoš povijesti s debelim naočalama i m asnom kosom, pojavio se kao najvašniji glas studenata koji su kasnije citirali str ani reporteri koji su svjedočili sastancima. U vodstvu je došlo do svađe oko liberaliz acije cijena. Li Peng bio je zabrinut oko inflacije, no Deng je bio za liberaliz aciju, a i Zheng se slošio. Kad su objavljene vijesti o novoj ekonomskoj odluci, l judi su odjurili u trgovine da kupe što god mogu dok je još na snazi zaštita na cijena ma. Kamate su porasle na 13 %, no to je i dalje bilo 7 % ispod razine inflacije. Ljudi su navalili na banke. Stariji su se ljudi prisjećali hiperinflacije kasnih godina nacionalističke vlasti.14 Vidjevši realnost situacije, Deng je promijenio kurs, tako da se odustalo od čitavog pokušaja. Zhao je prihvatio čitavu krivnju i obavio samokritiku PIO V. - PENtiOVO DOBA pred Politbiroom i Dršavnim vijećem. Do kraja 1988. konzervativci su se već toliko ohr abrili daje Chen Yun objavio prvu od osam kritika Zhaovog vodstva, optušujući ga da je dozvolio šda gotovo sve proleterske bastione okupira buršujska ideologija". šVrijem e je za protunapad", tvrdi se da je Chen kazao svojim suradnicima." Kontekst je izgledao obećavajuće za konzervativce, s obzirom na probleme koje je iza zivala nova ekonomska politika. Inflacija je i dalje bila visoka. Farmeri koji s u i dalje proizvodili šitarice nisu prošli toliko dobro kao oni koji su počeli uzgajat i profitabilnije kulture ili stupili u GSP-ove. Industrijski radnici iz dršavnog s ektora, dršavni slušbenici, intelektualci i učenjaci financijski su loše stajali i bili su sve ogorčeniji. Stalno se širio jaz između obalnih provincija i unutrašnjosti. Unatoč D engovim upozorenjima da budu pašljive, neke su provincije provodile svoje lokalne ekonomske politike, mijenjali visinu poreza i nudile različite olakšice da bi privuk le strane investitore. Promjene su se zbivale toliko brzo da je između 1986. i 198 8. otvoreno 360.000 novih trgovačkih društava. Za većinu ljudi je bilo pomalo teško prom atrati kako sve staro nestaje. No, nitko se nije potrudio pripremiti ljude odgoj ene na sustavu nastalom 1949. na nešto radikalno različito u ekonomskom i društvenom s mislu.1'1 Dengovo insistiranje na borbi protiv buršujskog liberalizma pokazivalo je ideološku prazninu u srcu rešima. Maoizam je odbačen, no četiri glavna načela, koja je on postavio umjesto sebe, da bi svijetlila put prema budućnosti, previše su podsjećala na prošlost. Maoizam je zacementirao misao Mao Zedonga zajedno s marksizmom i lenjinizmom ka o doktrinu koju treba slijediti. Nakon toga je došlo do priklanjanja socijalizmu, diktatura proleterijata i vodstvo komunističke partije. Bila je to loša kombinacija koja se nije slagala s vođinim radikalizmom u gospodarskim pitanjima, a kad bi došlo do problema jedini bi odgovor bila sila, što je često bio slučaj u kineskoj povijesti .

Neki Zhaovi pristaše trašili su izlaz iz partijskog političko-gospodar-skog labirinta prihvaćajući teoriju ,,neo-autoritarizma", koju je objavio američki politički analitičar S amuel Huntington - iako je autor odbijao ideju da se teorija mogla primijeniti n a Kinu. Promatrajući Jušnu Koreju i Singapur, došli su do ideje da je potrebna jaka sr edišnja vlast koja bi srušila barijere birokracije i osigurala provedbu plana reform e. Jedan mladi ekonomist je objasnio tu politiku riječima koje su zvučale kao da ih izgovara netko iz skupine Stotinu Dana iz kasnog razdoblja dinastije Qing, po nj emu bi trebalo škoristiti liberalni totalitarizam da bi se odršala stabilnost Ol UIA sf SPRF M A i uklonile prepreke prema slobodi." Modernizacija zemlje kao stoje Kina trebala bi proći kroz fazu u kojoj bi šjaki, autoritativni vode... poslušili kao izvor motivac ijske snage za promjenu", Zhao je objasnio Dengu.17 šSlašem se s tom idejom", odgovorio je vođa. šNo, treba bolje uobličiti neke riječi." Zhaove ideje odbijale su intelektualce koji su šeljeli demokraciju, tako da nije d obio potporu iz tih krugova. Nije mu pomoglo ni to što je raketna stručnjakinja Dai Qing, usvojena kćerka maršala Ye Jianvinga, hvalila sina Chiang Kai-sheka, Chiang Ch ing-kuoa, radi toga stoje iskoristio moć svoga autoriteta da bi u Tajvanu otvorio put prema demokraciji. Na otoku je ukinut prijeki sud iz 1949. i svi protivnici KMT-a su u rujnu 1986. objavili osnivanje Progresivne demokratske stranke. Kina je već imala jakog vodu i, iako se odrekao slušbenih vodećih mjesta, Deng nije im ao namjeru ustupiti moć Zhao u u bitnim stvarima. U isto vrijeme ga je brinuo rasp ad sovjetskog carstva u Istočnoj Europi i smjer kojim je krenuo SSSR pod Mihailom Gorbačovom. Sve se to zbivalo u razdoblju kad su kineski liberali i studenti bili opet aktivni: plakati na sveučilištu u Sečuanu krivili su KPK za socijalnu nejednakost , inflaciju i sve gore šivotne uvjete. Istrašivanja su tada pokazivala raširenu alijen aciju od sustava i smanjenu potporu ekonomskoj reformi medu mladima. U jednoj an keti je većina mladih vjerovala da je ,,u posljednjih godinu dana društvena etika op ala". Izvještaj je upozoravao da bi to šmoglo dovesti do otpadničkog političkog ponašanja. "'" Jedna od političkih inicijativa tog razdoblja došla je iz ruralnih područja udaljenih od sveučilišta i centara urbanog liberalizma. 1988. su započeli izbori za seoska vijeća koji su se odršavali svake tri godine. Cilj je bio omogućiti lokalnom stanovništvu veću kontrolu nad svakodnevnim problemima i tako smanjiti utjecaj provincijskih autor iteta. Posljedice su izazvale velike kontroverze. U nekim su mjestima farmeri po kazali što šele, no u većini mjesta su komunistički dušnosnici dominirali čitavim procesom nastavili vladati kao i prije. Iako su se partijski kandidati malo više nadgledal i, nije bila dozvoljena nikakva prava konkurencija KPK-u. Nekoliko lokalnih dušnos nika natjecalo se s partijcima, no većina se povi-novala moćnijoj strukturi. Seoski izbori su se nastavili, potpomognuti od Carterove fondacije iz SAD-a, no bio je to, u najboljem slučaju, samo mali korak prema demokraciji koji zasigurno nije osl abio moć komunista. U idućem će stoljeću nedostatak osnovne izborne demokracije i neprek inuta moć dušnosnika i provincijskih administratora rezultirati desetinama tiPIO V. - PENOOVO POPA suća godišnjih protesta i ozbiljnim nedostatcima u zdravstvu, obrazovanju i socijaln oj skrbi na ruralnim područjima.19 Krajem 1988. liberali su lansirali kampanju za demokratizaciju i oslobađanje polit ičkih zatvorenika. Ren VVanding, radnik koji je zatvoren nakon Zida demokracije i oslobođen 1983., napisao je molbu od četiri stranice Ujedinjenim narodima, Amnestv I nternationalu, i Honkonškoj komisiji za ljudska prava u kojoj je trašio od njih da i straše uvjete u kojima su šivjeli zatvoreni borci za demokraciju. U otvorenom pismu

Dengu, znanstvenik Fang Lizhi je dao svoj glas molbi za oslobođenje zatvorenika, u ključujući VVei Jinagshenga. Početkom 1989. je trideset i troje znanstvenika i pisaca, uključujući i autore Riječne elegije, potpisalo peticiju koju je organizirao pjesnik Bei Dao, u kojoj su davali potporu Fangovom pismu. Uskoro je uslijedila slična mol ba Stalnom komitetu, Politbirou i drugim vođama koju je potpisalo četrdeset i četvoro akademika i znanstvenika.2" Na konferenciji koju su sponzorirali odjel za propagandu KPK-a i Kineska akademi ja društvenih znanosti (KADZ), cijenjeni teoretičar Su Sha-ozhi je kritizirao kampan ju protiv duhovnog zagađenja i buršujskog liberalizma te je pozvao na preispitivanje slučaja dvojice urednika Narodnog dnevnika koji su nastradali u napadima Malog De nga. Odjel je pokušao spriječiti da govor bude objavljen, no pojavio se u reformističk om časopisu World Economic Herald u Shanghaju. Vodeći intelektualni časopis Gu-angminl ki dnevnik je u uvodnim člancima tvrdio kako Kina treba učiti od zapadnjačke demokraci je. Incident koji je privukao međunarodnu pozornost zbio se kad je, na nagovor američke ambasade u Pekingu, Fang Lizhi pozvan na banket koji je u hotelu Sheraton prired io predsjednik George Bush za vrijeme kratkog posjeta Pekingu. Bush je između 1974 . i 1976. vodio ured za vezu u Pekingu i u Bijeloj kući odršavao dobre odnose s NRKom koje su ustanovili njegovi prethodnici, unatoč kontroverzi koje su nastale kad je Kina počela snabdijevati raketama Iran i Saudijsku Arabiju. U VVashingtonu su o sjetili da moraju nametnuti ekonomske sankcije, no bile su prilično blage - dovolj no blage da ne smetaju Bushu da posjeti Peking. Iako je bio obaviješten od Fengovo m disidentskom statusu, izgleda da Bush nije bio svjestan koliko bi taj poziv mo gao izazvati nevolja, čak i kad je o tome pisao Los Angeles Times. No, kinesko min istarstvo vanjskih poslova upozorilo je ambasadora VVinstona Lorda da će, pojavi l i se Fang na večeri, kineski vođe bojkotirati tu prigodu. Bushu su rekli za to u pre dsjedničkom avionu dok je letio prema Kini, na što se on navodno izderao na svoje sa vjetnike: šTko OLUJA >e SPREMA je Fang Lizhi?" Lord, koji je bio dio Kissingerovog tima u prvim kontaktima s NR K-om, uspio je doći do kompromisa po kojem bi Fang bio prisutan na večeri, no smješten u pozadini gdje neće biti vidljiv vodama. Bush neće obaviti svoj uobičajeni obilazak stolova za vrijeme zdravice, tako da se čitavo vrijeme neće sresti licem u lice sa z nanstvenikom. Dok su se ta pitanja rješavala, predsjednik se susreo s Li Pengom i poklonio mu par kaubojskih čizama od crne koše s američkom zastavom na jednoj i kinesk om na drugoj, na što mu je premijer darovao dva bicikla marke "Golub u letu" za nj ega i suprugu. Kad je Bush htio navesti Lija da mu obeća da neće slati rakete na Sre dnji istok, dobio je neodređen odgovor.21 Navečer 26. veljače 1989. Fang Lizhi i njegova šena krenuli su prema hotelu u automobi lu američkog akademika Perrvja Linka. Nakon dva bloka je policija zaustavila autom obil radi navodnog prometnog prekršaja. Fang i njegova pratnja krenuli su prema Sh eratonu, no policija ih je zaustavila. Znanstvenik im je pokazao svoju pozivnicu , no to mu nije pomoglo. Ušli su u taksi, no i on je uskoro zaustavljen. Fang je p okušao ući u autobus, na što je slušbenik sigurnosti zabranio vozaču da ga primi. Skupina se tada vratila u stan da bi telefonirali američkoj ambasadi, samo da bi im ovi re kli da je večera gotova.22 Fang je odršao tiskovnu konferenciju na kojoj je ispričao kako mu je sve što je rešim po duzeo da ga spriječi ustvari pokazalo njegovu slabost. Nakon što je napustio Kinu, p redsjednik je izrazio ššaljenje" radi toga što je Fang zadršan, no čim se skupina vratila u VVashington, Brent Snowcrost, savjetnik za nacionalnu sigurnost je na neslušbeno

j sjednici okrivio Lorda za čitavu epizodu, koji je nakon toga Bijeloj kući uputio l jutiti prigovor. Za manje od tri tjedna zamijenio ga je na mjestu ambasadora Bus hev čovjek od povjerenja i bivši šef CIA-inog ureda u Pekingu James Lillev. VVashington je imao razloga za zabrinutost radi neprekidnog poboljšavanja odnosa i zmeđu Pekinga i Moskve, posebno nakon što je Mihail Gorba-čov umirio Kineze tako što je najavio djelomično povlačenje trupa iz Mongolije i Afganistana i rješavanje graničnog pi tanja. šSSSR razumije i poštuje kineske modernizacijske ciljeve", dodao je Gorbačov. U intervjuu s američkim novinarom Mikeom VVallaceom, Deng je kazao da je, ako budu uklonjene sve prepreke kinesko-sovjetskim odnosima šspreman otići bilo gdje u SSSR i susresti se s Gorbačovom." Pokazalo se da je Rus na kraju poduzeo putovanje - 29. svibanj određen je kao datum njegovog posjeta Kini.23 Gušva oko Fang Lizhija dala je konzervativcima argument da tvrde kako Amerikanci k oriste političke liberale đa bi se miješali u kineske unuPIO V. - PENGOVO PORA trašnje poslove. šeleći pojačati svoju poziciju, a vjerojatno i sam iskreno zabrinut rad i incidenta, Zhao je napao zapadnjačku kritiku stanja ljudskih prava u njegovoj ze mlji. Izdavač liberalnih šangajskih novina VVorld Hco-nomic Herald pozvan je u Pekin g, gdje je morao obećati da će pričekati šest mjeseci prije nego što bude tiskao išta vezano za peticiju za oslobađanje političkih zatvorenika. Disident Chen Jun, koji se pridr ušio kampanji, potjeran je u Hong Kong. Kad je jedan od urednika časopisa Zida demok racije, Foruma petog aprila, oslobođen nakon osam godina zatvora, zabranjeno mu je da piše iduće tri godine - tokom zatvorske kazne dršali su ga samog u prostoriji površi ne dva kvadratna metra sa svjetlom upaljenim čitavog dana radi toga što je jednom dr ugom zatvoreniku pokušao prenijeti poruku. Obojica njegovih suurednika ostali su u nutra; jedan je bio u samici i nije primio posjet od 1985.24 Ipak, trojica Stari jih - Bo Yibo, VVang Zhen i Li Xiannian napali su Zhaoa, predlašući Dengu đa ga izbaci s partijskog plenuma u ošujku 1989. Deng je odbio, kao i prije, opet navodno radi toga što je već izgubio jednog partijskog šefa kad je Hu dao ostavku, a nije imao dov oljno ljudi da popuni mjesta. Dovoljno dokaza represije rešima bilo je i kad su izbili nemiri u Tibetu nakon smr ti druge po redu najviše duhovne figure, Panchen Lame. Peking je pronašao odgovarajuće g dječaka kao kandidata za njegovog nasljednika, no Tibetanci su šeljeli drugog. Bil o je nemira 1987. i 1988. nakon stoje NRK odbio mirovni plan koji je nudio Dalai Lama i odbio njegov prijedlog da bi se na njegovu zemlju trebalo primijeniti po litiku šjedna zemlja, dva sustava", sličnu onoj koja je predlošena za Hong Kong. Ustanak u Lhasi u ošujku 1989. izazvao je Peking da proglasi prijeki sud na prijed log novog šefa KPK-a u Tibetu, četrđesetšestogodišnjeg bivšeg studenta Sveučilišta OJnghua ntaoa, koji je prešivio Kulturnu revoluciju, postao partijski funkcionar i bio pos lan u udaljeni teritorij nakon stoje ostavio mrlju na svojoj karijeri tako što se nije htio pridrušiti šestokoj kritici Hu Yaobanga. Okoristio se situacijom koliko je mogao; nosio je u javnosti šljem i policijsko zaštitno odijelo za slučaj nereda, no o stavio je prostora za politički uzmak u slučaju da stvari krenu krivim tokom. Procje njuje se da je 200 prosvjeđnika ubijeno i da je tisuće uhićeno, no za Peking je to bio veliki uspjeh. Medu impresioniranima bio je i Deng, iako je Hu Jintao uskoro na pustio Tibet i obavljao posao iz Pekinga - navodno iz zdravstvenih razloga, jer je patio od visinske bolesti.25 Do proljeća 1989. je već stvorena visoka napetost u vodstvu i medu vašnim segmentima s tanovništva. Kao i uvijek, veći dio Kine prošao je OLUJA SE SPREMA bez utjecaja. No, masovni mediji i veća mobilnost stanovništva širili su informacije b

rše nego ikad prije. Problemi nastali iz naglog rasta bili su posvuda prisutni i n epogrešivo jasni. Gradovi su trpjeli redukcije struje radi neadekvatne opskrbe mreše . Tvornice u Shanghaju radile su tri ili četiri dana tjedno, a u Jiangxiju dva dan a tjedno. Ponekad su se svjetla gasila čak i na Trgu Tiananmen. Porastao je i kriminal; u prvom kvartalu 1989. bilo je 560.000 zločina, stoje više n ego u čitavoj 1985. Bilo je oko 27 % više osuda radi korupcija i mita nego protekle godine. U Hunanu je partijski komitet primio mnoge šalbe na bandite, pljačke i bezak onje - ščak i ubojstvo se više ne čini ozbiljnijim od klanja pilića". Vratila se prostituc ija, piše u izvještaju, dok su kocka, borbe medu klanovima i borbe oko zemlje i vode dosegle nivo čak i viši nego 1949. Bilo je nereda čak i u zatvorima u kojima je u Xin jiangu između 1988. i 1989. izbilo jedanćst većih pobuna; u jednoj od tih pobuna, k oja se dogodila u pustinji, zatvorenici su, naorušani noševima i čekićima, pobili strašare , uzeli taoce i spalili zgrade.2'1 Stjecišta tenzije, posebno jaz između tršišnog gospodarstva i totalitarnog društva, kao i nedostatak ikakvih društvenih sigurnosnih ventila, stvarala su sve veću mogućnost suko ba. Rešim je i dalje oklijevao potrašiti veću političku legitimnost. Nekakva vrsta sukob a bila je neminovna. Bila je potrebna samo iskra, a nju je stvorio neočekivani dog ađaj u proljeće 1989. 29. Pekinško proljeće Ujutro 8. travnja 1989. Politbiro se susreo na prividno rutinskoj sjednici na ko joj je Zhao Zivang bio predsjedavajući. Na drugom kraju stola sjedio je njegov pre thodnik, bivši šef Partije Hu Yaobang, koji je bio smijenjen s pološaja, no ne i izbačen iz Politbiroa. Predsjedavajući Komisije za obrazovanje, Li Tieving, čija majka je p ostala supruga Deng Xiaopin-ga, podnio je izvještaj. Za to vrijeme su ostali, prem a tajnom izvještaju sa sjednice, primijetili da Hu ne izgleda dobro, činio im je mršav i bezbojan u licu. Glasina da se upustio u šestoku raspravu s Bo Yibom nije naved ena u internom izvještaju, kao ni priča da je slučaj VVei Jingshega bio na dnevnom red u, ili daje Hu bio iznerviran netolerantnošću svojih kolega. U izvještaju samo piše da j e nakon četrdeset i pet minuta bivši šef Partije zamolio dopuštenje da ode, no tada se s rušio natrag u stolicu.1 šDruše Zivanag", kazao je drhtavim glasom dok je rukom mahao po zraku. Svi su ustali i buljili u njega, netko je spomenuo da je opet došivio srčani napad. Zhao je pitao ima li itko nitroglicerina koji se koristi u takvim slučajevima; netko je pronašao dvije tablete i dao ih Huu. Medicinsko osoblje iz oblišnje bolnice stiglo je nakon deset minuta i odvelo ga na liječenje. Stanje mu se stabiliziralo, no nakon tjeda n dana, za vrijeme posjeta njegove obitelji, došivio je još jedan veliki srčani napad i umro. Kad su mu rekli za vijest, Deng Xiaoping je zgnječio cigaretu i nemoćno prek rišio ruke na prsima. Nakon toga je zapalio još jednu cigaretu i strastveno je popušio do kraja.2 Zhao Zivang je sazvao još jednu sjednicu Politbiroa na kojoj je prihvaćena njegova p rocjena Hua. U njoj je opisana kao šlojalan, iskušan i dokazan komunistički borac, vel iki proleterski revolucionar i političar, izvanredan politički djelatnik vojske i is taknuti voda" - nitko nije spomenuo njegovo smjenjivanje, ni greške za koje je bio optušen. Prema opisu tog razdoblja iz Tiananmenških spisa //izvornik Tiananmen Papers, op.p rev.//, neki članovi vodstva bili su zabrinuti da bi se tugovanje za PIO V. - PE NuOVO PORA Huoni moglo pretvoriti u protest, a viši vicepremijer Yao Yilin je upozoravao na r ast cijena i rastući jaz između siromašnih i bogatih, dok je Li Peng kazao da treba po

mno nadgledati sveučilišta, jer su šstudenti uvijek najosjetljiviji". šef obrazovanja Li Teving ih je rauzuvjeravao: šSve je u redu na sveučilištima", kazao je na sastanku. šNi je vjerojatno da će biti ikakvih nereda." Qiao Shi, koji je preuzeo bavljenje javn om sigurnosti od Peng Zhena, kazao je da je šdruštvo u priličnom dobrom stanju. Stvari su relativno stabilne."3 Uskoro je počelo razdoblje šaljenja na Trgu Tiananmen, Shanghaju, Nanjingu, Tianjinu i Xi'anu. Hua su se sjećali i poštovali ga ne toliko radi nečega što je napravio, no ra di onoga što je predstavljao. Kao i Sun Yat-sen, nakon smrti je pretvoren u ikonu. Njegov poštovalac, intelektualac i pisac govora Ruan Ming, smatrao gaje šzadnjim re formistom u Partiji... šrtvenim janjetom dvolične i korumpirane dvorske totalitarist ičke politike." Na Sveučilištu u Pekingu je nalijepljena pjesma: Pošten čovjek je mrtav. Dvoličnjaci šive. Entuzijazam je mrtav; Pokopala ga je ravnodušnost, šuplje riječi, ispraznost, mah-jong, bridš.4 Protesti kojih su se konzervativci bojali započeli su kad su studenti organizirali marš prema Trgu Tiananmen noseći zastave i izvikujući slogane kojima su zahtijevali d emokraciju, slobodu i vladavinu zakona. Do sredine podneva 17. travnja je njihov broj dosegao 10.000. šSmrt Hu Yaobanga omogućila je masama da se skupe na javnim mj estima i dala im nešto o čemu će raspravljati", primijetio je radnički aktivist Han Dong fang. ššto je dovelo do diskusija svih vrsta... U gomili su se (ljudi) osjetili sigu rnima i odlučili izbaciti gnjev. Svako malo bi netko vikao i bjesnio, pa onda opet nestao u gomili." Ili, kako je jedan drugi sudionik kazao dopisniku londonskog Timesa: šBio je to samo izgovor. Svi smo došli radi toga što imamo nešto za kazati. Ne m islim da ćemo išta postići, no bolje je učiniti nešto nego ne raditi ništa."5 Sve manje optimističan, Li Tieving je kazao Zhao Zivangu i Li Pengu da je čuo o zabr injavajućim pojavama. Zhao je odgovorio da se studenti samo patriotski ponašaju; raz um bi trebao biti princip vodstva. No, Li Peng je telefonirao gradonačelniku Pekin ga Chen Xitongu da ga upita što se događa na Tiananmenu. Gradska vlast je izjavila d a su neki demonstranti švrlo TE KINsKO PROUEčf emotivni". Medu više od 700 plakata koji su se pojavili na sveučilištima bilo je i šbije snih napada na sadašnje stanje društva". Vicepremijer Yao Yi-lin upozorio je da će zas tupnici buršujskog liberalizma pokušati iskoristiti studentski pokret za svoje cilje ve. Obrazovna komisija je izdala dršavnu naredbu dušnosnicima sveučilišta u kojima im se naređuje da šobavljaju neumoran duhovni rad da bi pojačali svoj utjecaj na studente.. . i da budu pašljivi u ophođenju s nekim ljudima sa skrivenim motivima."" Tako su, od samog početka, konzervativci u vodstvu na nezadovoljstvo naroda odgova rali trašenjem urotnika i smišljali represivne mjerame radije nego upuštali se u dijal og. Bila je to tradicija koja se protezala sve do čistki u bazi u Jiangxiju i koja je, koliko god se situacija opustila nakon Maove smrti, i dalje bila središnji el ement umova vodstva NRK-a. Bilo im je jasno s kakvim se izazovom moraju suočiti. E lementarna prava i slobode koje su zahtijevali na Tiananmenu bile su šivotna prije tnja rešimu i moći u rukama vođa, tako da je sukob bio neumitan. Jedino je pitanje bil o hoće li to biti mekši sukob kojeg je favorizirao Zhao, ili će kombinacija utaborenih tvrdolinijaša u centru vlasti i insistiranja studentskog vodstva na punim sloboda ma dovesti do tragedije. Studenti su bili svjesni da su baštinici duge tradicije. Imali su posebno mjesto u društvu i njihovo se neslaganje generalno promatralo manje strogo nego što je to bi

o slučaj s radnicima ili seljacima. Pod carstvom su trenirali da postanu psi čuvari Nebeskog Trona, svojim znanjem odijeljeni od naroda. 1895. su organizirali prvi masovni prosvjed u Pekingu u znak protesta protiv sporazuma s Japanom. 1919. su pokrenuli Pokret četvrtog svibnja - događaj čija se sedamdesetogodišnjica priblišavala. U razdoblju lokalnih vojnih diktatora i za vrijeme republike su vodili nacionalist ičke demonstracije, a na kraju KMT-ovog razdoblja sveučilišta su bila glavna šarišta oporb e. Od 1966. do 1976. su bili udarne jedinice Kulturne revolucije, Maovi šmladi vra govi". Dok su glavni studentski vode, uključujući VVang Dana sa Sveučilišta u Pekingu, raspravl jali o situaciji, još je demonstranata s raznih fakulteta u glavnom gradu stizalo tokom večeri i noći 17. travnja. Stupali su iza velike bijele zastave - stoje kinesk a boja šalosti - i postavljali vijence na Spomenik Heroja na trgu.7 Na zoru 18. travnja nekoliko stotina studenata zasjelo je ispred Doma naroda. Za htijevali su da vodstvo dade potporu Huovim idejama o slobodi i demokraciji, da prizna da su kampanje protiv duhovnog zagađenja i buršujske liberalizacije bile pogr eška, da objave informacije o primanjima OlO V - OENOOVO PORA dršavnog vodstva i njihovih obitelji, dozvole časopise u privatnom vlasništvu i slobod u govora, povećaju izdavanja za obrazovanje i plaće intelektualaca, skinu ograničenja s demonstracija u Pekingu i odrše demokratske izbore kojima bi se zamijenili oni k oji su donijeli loše odluke. Niši dušnosnici su izašli iz Doma da bi razgovarali sa stud entskim vodama. No, demonstranti nisu bili zadovoljni i ostali su na mjestu, a t isuće drugih su se svako malo prilijevali u trg. Zhao je ostao smiren; kad je osam dese-tdvogodišnji predsjednik Yang Shangkun nazvao šefa Partije da ga pita što misli o studentskoj akciji, on je odgovorio: šSve u svemu, mislim da bismo im trebali pri znati patriotizam." Neki su demonstranti napredovali od Trga Tiananmen prema Kapiji Xinhua na ulazu u kompleks vodstva u Zhongnanahaiju. Zhao je naredio da se poveća broj strašara radi sigurnosti, no naredio je vojnicima da skinu bajunete i da izbjegavaju fizički ko ntakt sa studentima. Njegov pomoćnik Wen Jibao, direktor Središnjeg partijskog ureda , otišao je na ulaz na nadzire operaciju. šSto se događa?" pitao je Li Penga preko telefona bivši predsjednik Li Xiannian. šDa li netko upravlja ovim iza scene?" U podne 19. travnja, više od tisuću studenata umarširalo je na trg uzvikujući ,,Yaobang nikad neće umrijeti!" i šDostaje diktature!" Tokom dana im se pridrušilo još studenata. Na Spomenik Heroja objesili su Zastavu na kojoj je pisalo šDuša Kine", a studenti Sr edišnje akademije likovnih umjetnosti postavili su ispred nje divovski Huov portre t s natpisom koji pita šKako mošemo ošivjeti njegov duh?" Usprkos kiši, gomila je stajal a na trgu i slušala govore studentskih vođa. Te su večeri demonstranti još jednom krenul i prema Kapiji Xinhua, gdje su pjevali Internacionalu i imali manje okršaje s poli cijom, dok ih je sa strane promatrala gomila od 10.000 ljudi. ššto se događa?" pitao j e Li Penga preko telefona bivši predsjednik Li Xiannian. šDa li netko upravlja ovim iza scene?" Izvještaj Pekinškog gradskog partijskog komiteta upozoravao je da događaji kreću novim smjerom i da demonstranti šubacuju u tugovanje za pokojnikom političke id eje", koriste se šreakcionarnim rječnikom" i izvikuju slogane kojima napadaju vodstv o. Ti slogani su uključivali šDolje s korumpiranom vladom!" i šDolje s komunističkom par tijom!" te čak i šNapadnimo Zhongnanhai! Spalimo Zhongnanhai!" Plakati na zidovima p oticali su studente da odu u tvornice, trgovine i sela i mobiliziraju mase.8 20. travnja su ustanovljene nezavisne studentske udruge da bi preuzele uloge slušb enih tijela, a student iz Beide, VVang Dan, bio je jedan od sed-

PE KIN.sKO PROLJE ćE morice u komitetu vodstva. Jedan od prvih zahtjeva bio je oslobađanje Wai Jingshen ga. Započeli su bojkoti predavanja. Ustanovljena je Pekinška nezavisna radnička federa cija koja je stala uz studente i krivila šdiktatorske birokrate" za inflaciju, pad šivotnog standarda i nezakonito prisvajanje novčanih sredstava. U svom manifestu su pozivali policiju da stane na stranu naroda i pravde. Radnički pokret bio je još uv ijek mali, no uskoro će porasti zajedno sa sudjelovanjem stanovnika glavnog grada. U prvom valu uhićenja 20. travnja policija je zatvorila više od 400 studenata koji s u protestirali u stambenom području u blizini Sveučilišta u Pekingu i gotovo fatalno p rebila studenta koji je hodao od Doma naroda prema podzemnoj šeljeznici. Stotine d rugih su kroz kišu kretali prema Ti-ananmenu, neki od njih su nosili bijelo cvijeće i transparente na kojima je pisalo šPrizovimo duh demokracije i slobode" i šIskorije nimo korumpirane slušbenike." Kasnije te večeri su se studenti iz Središnje akademije dramskih umjetnosti pridrušili demonstrantima i donijeli balone s helijem na kojim a je pisalo ,,Yaobang neće nikad umrijeti", koje je policija konfiscirala. U isto se vrijeme 2.000 do 3.000 studenata skupilo kod Kapije Xinhua, dok su ih promatr ali građani Pekinga. šLi Peng, izlazi vani!" vikali su i pokušali se šest puta probiti k roz osiguranje koje je štitilo ulaz. Nedugo nakon ponoći je policija odvela promatrače nekoliko stotina metara dalje. Pekinška lokalna uprava je proglasila privremeni p rijeki sud te naredila studentima da se autobusima vrate u studentske domove. Ne koliko stotina njih odbilo se maknuti i počeli su se boriti sa snagama sigurnosti koje su ih gurale prema vozilima. Konzervativci u vodstvu bili su đo tada već dovoljno zabrinuti i trašili su šcrne ruke" koje bi objasnile revolt, jer nisu mogli priznati da je sustav sam po sebi loš. ,, S Pekingom u ovakvom kaosu, moramo se čuvati druge Kulturne revolucije" upozorio j e Peng Zhen, nekadašnji šef pekinškog područja, svog nasljednika, Chen Xitonga. šStudenti su pokrenuli pobunu", kazao je. VVang Zhen je rekao Deng Xiaopingu: šMoramo nešto od mah poduzeti." šMogli bismo opravdati njihov patriotizam, no moramo razotkriti lju de sa skrivenim motivima koji ih potiču đa izazivaju nevolje", savjetovala je udovic a Zhou Enlaija posinka svog pokojnog muša, Li Penga.9 Pokret se proširio i u druge g radove. Studenti su bojkotirali predavanja u VVuhanu, Nanjingu, Tianjinu i Shang haju. U Changshaiju su vandali iskoristili demonstracije da bi pljačkali. U Xi'anu je gomila od oko 10.000 ljudi zapalila dio zgrada provincijske vlasti i pripada juće parkiralište. Jednako velika skupina je u Nanjingu zaustavila promet i izvikiva la ispred štaba KPK-a slogane poput šNije vašna prolivena krv, sloboda je najvrjednija OlO V. - PF NGOVO PORA stvar na svijetu." U VVuhanu je partijski komitet primijetio koliko su protesti bili politički motivirani s jakim napadima na vladu i Partiju.1" U prvom izvještaju koji je prikazao dršavni medij, televizija je objavila slušbenu izj avu u kojoj se osuđuju nemiri. Reagirajući na pokušaj proboja kod Kapije Xinhua, Narod ni dnevnik je objavio uvodni članak pod naslovom šOdršavanje društvene stabilnosti je na jvašnija briga." Studenti su spaljivali primjerke novina. Po Dengovim naredbama je 9.000 vojnika 38. armije koji su bili stacionirani u blizini Pekinga ušlo u grad da bi pojačali redove policije i pomogli ispratiti Huov lijes do groblja. U fonetskoj igri s Dengovim imenom, studenti Sveučilišta u Pekingu razbijali su boce - homonim riječi ping znači šboca." Zahtijevali su adekvatno novinsko prenošenje događaja i šoštru kaznu za odgovorne u medijima." Na Fakultetu političkih znanosti i prava sta vljena je na vidljivo mjesto zakrvavljena odjeća studenta kojeg su prebili na putu za podzemnu šeljeznicu. Letci su postavljali pitanja o tome da li zakon dopušta pol iciji da se tako ponaša - šImaju li oni svoju braću i sestre?" Jedan dušnosnik zabilješio

je ščetiri velika protesta na Tiananmenu š 21. travnja. //Citirani slušbeni izvještaji i o pisi sastanaka vodstva koji slijede preuzeti su iz Tia-nanmenskih spisa. Op.a.// U najopasnijem se nekoliko tisuća ljudi probilo kroz kordon policije do Doma narod a i popelo se uz stepenice prije nego što su otjerani. Izvještaj je opisao gomilu ka o špromatrače" koji su bezumno pojurili za stranim novinarima i studentima, indicira jući na taj način da građani Pekinga igraju aktivnu ulogu u protestima.11 čim su suzbili demonstrante, pojavili su se studenti koji su upravo stigli iz Tian jina i paradirali od kolodvora do trga s ogromnim Huovim portretom i dijelili pr imjerke peticije kojom se zahtijevaju višestranački izbori, sloboda tiska, reforma m etode izbora članova Narodnog dršavnog kongresa i jasno odvajanje zakonodavstva od K PK-a. Slušbeni izvještaj spominje 40.000 do 50.000 ljudi čije su emocije šdošle do usijanj a." Aktivist Zida demokracije Ren VVanding pojavio se na trgu i rekao: šLjudi se m ole za dršavu u kojoj će vladati zakon." Policija ga je pokušala privesti, no demonstr anti su im blokirali prolaz. Te je noći gotovo 10.000 studenata krenulo na Tiananmen izvikujući šDosta partijskog p rofiterstva!" ššivjela demokracija!" šSmrt diktaturi!" i šPatriotizam nije zločin." Slušbeni izvještaj spominje da su ih aplauzom poticali ljudi na pločniku te đa su počeli vikati ššiv io narod!" i ššto mi radimo ovdje? Govorimo istinu!" Promatrači su donosili studentima šalice tople vode za piće. Pt Kl NISKO PROI IEčE Oko 100.000 ljudi skupilo se u tišini na trgu ispred Doma naroda radi memorijalne slušbe za Hu Yaobanga koja se odršavala u prostranoj niskoj zgradi na jutro 22. trav nja. Policija je stigla u 5 sati ujutro. Deng je izgledao šsiv u licu, natečen i oma mljen", po opisu novinara sa zapada. šVeliki Top" VVang Zhen nagovarao ga je da na redi policiji da rastjera demonstrante, no Deng je oklijevao.12 Kad su vode otišle u pratnji šefa sigurnosti Qiao Shija i ideologa Stalnog komiteta Hu Qilija da otprate lijes do groblja, studenti su vikali, šDijalog, dijalog, zaht ijevamo dijalog" i šLi Peng, izlazi vani." Na vratima je Zhao Zivang podsjetio Den ga da sutradan odlazi u Sjevernu Koreju i predlošio mu kako da okonča proteste. Stud enti bi se trebali odmah vratiti na predavanja i trebalo bi uposliti sudove da b i se škaznili sve koji su se bavili tučom, razbijanjem i pljačkom." //Pritom je mislio na slučajeve kad su demonstranti napadali policiju, a ne obratno. Zhao je koristi o frazeologiju koja se koristila za opisivanje Crvene garde u događanjima Kulturne revolucije te je tako imala dodatno pejorativno značenje. Op.a.ll U osnovi svega bi trebali biti nagovaranje i švišerazinski dijalozi." šDobro", odgovorio je Deng. Zha o je prenio sve to ostalim kolegama. Dodao je da će u njegovoj odsutnosti Li Peng preuzeti vodstvo partijskog centra." Medu studentima se proširila vijest da će se susresti s vodstvom, no ostavili su ih da čekaju, a nije ni jasno da li je ikakav sličan sastanak obećan. Troje demonstranata popelo se na stepenice Doma naroda i kleknulo u stilu molitelja iz razdoblja ca rstva. Jedan od njih podignuo je peticiju savijenu u svitak. Iza njih su redovi policajaca sjedili na tlu. Neki su ljudi u gomili iz protesta bacali svoje cipel e. Početkom popodneva, ljuti što ih nitko ne prima, ljutiti su studenti jurnuli prem a Domu naroda, no bili su suzbijeni. Samo jedan časopis, Dnevnik znanosti i tehnol ogije, napisao je tekst o demonstracijama - urednik je otpušten, a publikacija ugaše na. Dolazile su nove vijesti o nasilju u Xi'anu i Changshaiju, gdje je uhićeno dev edeset i osam ljudi; novinska agencija iz Xinhue napisala je da se većinom radilo o radnicima i seljacima. U Shanghaju je zabranjeno izdanje liberalnog Worlđ Econom ic Heralda koje je sadršavalo kritiku postupaka vlasti prema Huu.1'1 Kasnije toga dana Politbiro je odlučio okončati razdoblje šaljenja za Huom, ne promije

niti ocjenu njegovog djelovanja i insistirati na pravednosti kampanje protiv buršu jskog kapitalizma. Zhao nije pristajao uz te odluke, no bio je nadglasan, lako j e Dengova vrhovna pozicija i dalje bila neupitna, vodstvo se sve više dijelilo u f rakcije, kao dvor za vrijeme carstva. DIO V. - PENGOVO DOBA U Politbirou su tvrdolinijaški konzervativci pod vodstvom Chen Yuna i ravnatelja p ropagande, VVang Rezhija, smatrali Li Penga svojim čovjekom za budučnost. Dogmatičari kao Mali Deng vrebali su sa strane. U vojnu frakciju su spadali VVang Zhen i Yan g Shangkun, Dengov predstavnik u Stalnom komitetu Politbiroa. Yangov rođak bio je čl an Središnje komisije za vojna pitanja i neki su predvidjeli pojavljivanje Yangovo g klana koji teši još višim mjestima. Predsjednik, jedan od šOsmorice besmrtnika" komunističkog rešima, već je bio moćniji od sv akoga osim Denga. Obojica su bila iz Sichuana te su se zblišili za vrijeme boravka u Yenanu. Yang je više puta padao u nemilost i bivao zatvoren za vrijeme Kulturne revolucije. Nakon Dengovog uspona na vlast obnašao je nekoliko viših dušnosti te usko ro postao drugi najmoćniji čovjek Komisije za vojna pitanja, na taj način došavši na čin pol ošaj viši od Zhao Zivangovog. Ušivajući osobno prijateljstvo s Dengom, stari je vojnik mogao dolaziti u vođin dom ka d je htio. Bio je vjerojatno osoba koja je mogla najviše utjecati na Vrhovnog Vodu , da je to htio. Njegov odnos sa Zhaom bio je kon-traverzan. Iako je reformist R uan Ming opisao kako su on i VVang buljili u šefa Partije za vrijeme posmrtnog gov ora za Hua kao šbijesni tigrovi koji vrebaju plijen, drugi povjesničari vjeruju da j e bio bliši Zhaou nego drugim članovima Stalnog komiteta Politbiroa, a i slušbeni poda tci pokazuju da je u nekoliko ključnih momenata nastojao djelovati kao medijator.1 5 Sekretar partije je imao potporu jedino skupine šnovih autoritarista" koji su ga v idjeli kao jedinog čovjeka koji bi se mogao uhvatiti u koštac s ekonomskim zadatcima i izazovima koji su dolazili od demonstracija. Politički reformisti bili su još izo liraniji i podijeljeni na skupine maskimalista i onih koji su bili spremni na ko mpromise da bi zadobili potporu partijskog centra. Pad i smrt Hu Yaobanga te Zha ova šelja da odigra opreznu političku igru da bi nastavio s ekonomskim promjenama zn atno su oslabili skupinu koja se zalagala za opuštanje strogih političkih i ekonomsk ih mjera. Ruan Ming usporedio ih je s šlutajućim nomadskim plemenom koje se izoliran o bori na malenom bojištu... Njihov pološaj u KPK-u toliko je marginalan da više nemaj u nikakvu vašnost pri donošenju odluka.""1 Kao rezultat, baklja agitiranja za političke reforme dospjela je u ruke vrlo različi tih ljudi koji su bili udaljeni od vodstva i koji nisu bili vezani parametrima k omunističkog rešima, kao stoje to bio Hu. To im je omogućilo da dobiju široku potporu, j er je nezadovoljstvo koje je eruptiralo 1989. dolazilo izvan partijskog sustava te se nije moglo kontrolirati tehnikama PEKINšKO PROLJEćE koje je KPK razvijao tokom desetljeća. Partija je bila izolirana i nesposobna razu mjeti situaciju, no oni koji su se trebali pojaviti kao vode novih snaga koje za htijevaju političku promjenu nisu imali nikakvu kontrolu nad organima sile koja je pripadala rešimu, ni jasnu i unificiranu poruku. Na dan Huovog pokopa Zhao Zivang je otišao na dogovoreni jednotjedni posjet Sjever noj Koreji. Njegov bliski pomoćnik, vicepremijer Tian Jiyun, molio ga je da ne nap ušta zemlju u tako značajnom trenutku, no Zhao je odgovorio da bi odgađanje putovanja navelo strance da počnu spekulirati o nestabilnoj političkoj situacijiu Kini. Ujutro 23. travnja otišao je vlakom u Pyongyang nakon što je nalošio novinama da naglašavaju špo

zitivne" aspekte demonstracija. Na prvom sastanku Politbiroa nakon Zhaovog odlaska, koji je sazvao Li Peng, dogo dila se osjetna promjena tona koja se zadršala, kao što se i vidi u opisima iz Tiana nmenskih spisa. Deng je dotad nazivao demonstracije šsmetnjama"; sada su članovi Pol itbiroa koristili izraz šnered." Pekinški gradonačelnik, Chen Xitong, upozorio je da p redstavnici studenta šele pozvati na opći nacionalni bojkot predavanja u školama i sve učilištima te da se nadaju da će i radnici u tvornicama također stupiti u štrajk. šNijedna ršava ne moše dopustiti razuzdanu slobodu ni neodgovornu slobodu", rekao je Qiao Shi . šDuboko smo u borbi s buršujskim liberalizmom", upozorio je Li. Osnovana je Mala s kupina za zaustavljanje nereda, sačinjena pretešno od tvrdolinijaša s Lijem na vodećem m jestu. Oni su odlučili uvesti niz protumjera i nalošiti Pekinškom gradskom komitetu da mobilizira mase. I studenti su se organizirali. Dvadeset i jedno sveučilište osnova lo je zajednički komitet koji je izabrao za svog predsjednika jednog od tri mladića koji su klečali na stepenicama Doma naroda - Zhou Yongjuna s Fakulteta političkih zn anosti i prava u Pekingu. To je osnašilo autonomni pokret i uništilo nade vlade da će uspjeti djelovati kroz slušbene sindikate fakulteta. Na osnivačkom je sastanku VVang Dan kazao da je to najveći studenski pokret od 4. svibnja 1919. i da je pokazao s nagu naroda. šUzet ćemo natrag moć demokracije i slobode od one bande staraca koja nam je otela tu moć", dodao je.17 Stizale su vijesti o demonstracijama u više od dvadeset velikih i srednjih gradova . Emisije Glasa Amerike prenosile su vijesti o najnovijim događajima. Aktivisti su iz metropole putovali u provincije da bi širili pobunu. U Tianjinu je 10.000 ljud i marširalo u procesiji koja je bila duša od kilometra nakon što su ih na to potaknula dva mladića koji su bili u Pekingu na posmrtnoj slušbi Hu Yaobanga. U Changshaiju, gdje su se pojavili plakati na DIO V. - OENc'rOVO OOBA kojima je pisalo šDolje s Dengom Xiaopingom", došlo je do novog vala nasilja koji je doveo do uhićenja 138 osoba, od kojih većina nisu bili studenti. U Xi'anu su provin cijske vlasti izvještavale da je 270 ljudi uhapšeno radi štuče, razbijanja, pljačke i paleš" - dvije trećine njih bili su seljaci, radnici i nezaposleni. Kao reakciju na dog ađaje, dušnosnici su pokrenuli Mjesec patriotizma i higijene da bi se skinuli plakat i sa zidova sveučilišta. Da bi procijenili situaciju, Li Peng, Chen Xitong, Qiao Shi i predsjednik Yang s u otišli na sastanak u Dengov dom ujutro 25. travnja. Za Zhaovog odsustva, njegov bliski pomoćnik, Bao Tong, nije obaviješten o sjednici. Premijer je učinio prijetnju o sobnom upozorivši Vrhovnog Vodu rekavši mu šoštrica je sada uperena u tebe i ostale prip adnike starije generacije proleterskih revolucionara."18 Deng je bio u razdrašljivom raspološenju. Pošalio se na prijedlog pokojnikove obitelji i liberala da bi Hu Vaobanga trebalo slušbeno proglasiti švelikim marksistom." ščak ni nakon smrti mene nitko neće zvati velikim marksistom", gunđao je. ššto oni misle da je b io drugo Yaobang nego kornjačino jaje?... //vrlo uvredljiv izraz na kineskom jezik u, op.a.ll Hu Yaobang je bio neodlučan i pravio ustupke u borbi protiv buršujskog li beralizma."19 šMoramo se jasno postaviti i poduzeti snašne mjere da se suprotstavimo i prekinemo o vaj nered", objavio je. šNe bojte se studenata, jer mi i dalje imamo nekoliko mili juna vojnika." Spominjući primjer Poljske, dodao je da će opozicija biti sve jača, što v lada bude radila veće ustupke. šOvo nije običan studentski pokret", zaključio je svoje i zlaganje Deng. šOvo je dobro isplanirana zavjera čiji je cilj zbacivanje Kineske Kom unističke Partije i socijalističkog sustava na svim razinama."2" Li je predlošio da bi trebalo sastaviti uvodnik za Narodni dnevnik u kojem bi se o

crtali vođini stavovi. Taj posao je povjeren Hu Qiliju, nekadašnjem pomoćniku Hu Yaoba nga koji je bio član Stalnog komiteta zadušen za ideologiju, no također i reformist. N jegovo djelo je procijenjeno nedovoljno čvrstim, a proteste je nazivao jednostavno šdemonstracijama." Navodno ju je Deng odlučio zamijeniti snašnom riječju šnered." članak, koji se pojavio u novinama 26. travnja, postat će ključna točka konflikta između v lasti i demonstranata. Pod naslovom šNušno je jasno se postaviti prema neredu" staja lo je denunciranje planirane urote šmalog broja ljudi sa skrivenim motivima... sij anja razdora među ljudima, bacanja čitave dršave u kaos i sabotiranja političke situacij e stabilnosti i jedinstva." Optušeni su đa su stvarali glasine ,,u pokušaju stvaranja većih nemira koji bi doveli do zbacivanja Partije i socijalističkog sustava". Pt KINMvO PRCU JEčE članak je dodao i to da se radi o šnajvašnijoj političkoj borbi koja se tiče Partije i dršav e." Zhao je iz Pvongvanga poslao poruku u kojoj izrašava svoju špotpunu potporu" Den govom stavu, iako će kasnije reći da se nije slagao s osnovnim idejama članka.21 Uvodnik je neprekidno ponavljan na radiju po čitavoj dršavi. Li je rekao Politbirou da se radilo o šsignalu za alarm protiv nereda u glavama čitavog naroda." Dršavna tele vizija je upozoravala da se protesti neće tolerirati i govorila radnicima da ne su djeluju u njima. šangajska je Partija pod gradskim šefom jiang Zeminom otpustila lib eralnog urednika VVbrld Economic Heralda, koji je upravo bio objavio poziv na re evaluaciju Hua i koji se pripremao napisati opsešni tekst o njegovom odbacivanju. Sa Tia-nanmena su pod okriljem mraka odneseni Huovi pogrebni vijenci. Umjesto da ih natjera da popuste, uvodnik je još više potaknuo studente na akciju. N apadalo se stav vlade kao previše grub, a prebacivanje na izraz šnered" s prijašnje pr etešno tolerantne formulacije smatralo se previše oštrim. Studenti su tvrdili da je po trebno samo da vlast stupi u dijalog s njima. Organizirana je velika demonstraci ja koja je, na čuđenje vlasti, prošla preko Tiananmena i nastavila ići dalje - ššeljeli smo marširati po Pekingu i pokazati svima što šelimo", objasnio je jedan student. U jednom su se trenutku policijski oficir i njegovih 400 ljudi našli usred gomile - dao je neprimjetan znak te su se stopili s gomilom.22 Prosvjedi protiv uvodnika odigravali su se i u Changchunu, Shanghaju, Tianjinu, Nanjingu, Hangzhou, Xi'anu, Changshau, Heifeiju, Shenvangu, Dalianu, Nanningu, K unmingu i Shenzhenu. Tri tisuće studenata protestiralo je sjedeći ispred partijskog ureda u Jilinu. U Heilongjiangu, Liao-ningu, Henanu, Euijanu, Jiangxiju i Xinjan gu se predstavnici vlasti nisu slagali s linijom iznesenom u Narodnom dnevniku t e su izjavili kako klima u njihovim provincijama nije bila nalik nikakvom neredu , dok su neki izvještaji iz NOV-a pokazivali da se neki časnici nadaju da će se reform e nastaviti i riješiti problemi koje su naglasili studenti.23 U Pekingu se skupili 50.000 studenata koji su se obraćali promatračima, šMajko, nismo učinili ništa loše", šDolje s korumpiranim dušnosnicima!" Vikali su: šPatriotizam nije zloči Pravda će prevladati! Novine moraju govoriti istinu!" Stanovnici glavnog grada bi li su na njihovoj strani te je upotreba Trga Tiananmena, simboličkog centra NRK-a, prušila jedinstvenu priliku da se njihov glas čuje u okvirima zemlje i internaciona lno, pošto su strani novinari bili fascinirani ovim promjenama u Kineskom društvu i izvještavali bez ograničenja koja su bila nametnuta kineskim medijima.14 VIO V. - VfNOOVO POHA Neuspjeh uvodnika Narodnog dnevnika da okonča proteste doveo je do toga da vodstvo oštro ukori Li Penga. Partija je rekla svoje, no nitko je nije slušao. U potrazi za objašnjenjem, Bo Yibo je 28. travnja govorio o pokušaju stranaca da špotaknu studente da bace Partiju i nacionalni duh u nered." Li Peng je naredio sastavljanje novo g uvodnika pod naslovom šObranite veliku sliku, obranite stabilnost", koji je upoz

oravao studente na to da ih eksploatiraju šzmajevi... sa skrivenim namjerama." U oči toj referenci na Kulturnu revoluciju, članak zaključuje: šAko budete vjerovali uvredam a, ogovaranjima i napadima na Partiju i vodstvo dršave koji se pojavljuju posvuda na protestnim plakatima, ako budete vjerovali u glasine o šuzimanju moći" i špreuziman ju vlasti", ako budete napuštali predavanja i odlazili povezivati se s raznim demo nstrantima, ova bi zemlja mogla ponovno završiti u potpunom kaosu."25 29. travnja se vodstvo konačno slošilo da se Yuan Mu, glasnogovornik Dršavnog vijeća i H e Donchang, zamjenik ministra obrazovanja, susretnu s četrdeset i pet predstavnika studenata, većinom pripadnika slušbenih sindikata. Njih dvojica su samo ponavljali slušbenu izjavu da se demonstrantima manipulira. Usprkos dokazima koji su govorili suprotno, odbili su priznati da postoji ozbiljan problem s korupcijom u redovim a KPK-a ili da se u dršavi provodi cenzura. Snimka susreta prikazana je na televiz iji te je izazvala studentske nemire u dvadeset i tri grada. Kad se Zhao Zivang 30. travnja vratio iz Sjeverne Koreje situacija se u pekinškim fakultetima učinila mirnijom, no dolazili su slušbeni izvještaji o šbuntovnom ponašanju" i z Hebeija i Shanxija te iz Tianjina, gdje se povećao broj plakata na zidovima i gd je se procjenjivalo da oko polovica partijskog srednjeg kadra pokazuje simpatije prema demonstrantima. Gotovo tri četvrtine ministara i njihovih zamjenika zauzima lo je iste pozicije, a 800 viših vojnih zapovjednika vjerovalo je da se vojska ne bi trebala miješati u proteste. U nekim su provincijama partijski dušnosnici surađival i s demonstrantima - u Guangzhou su se studenti povinovali slušbenom zahtjevu da o rganiziraju protestne skupove tako da ne smetaju radnicima na putu prema tvornic ama, a vlasti su poslale autobuse koji su vozili demonstrante natrag u studentsk a domove nakon kasnonoćnih protesta u središtu grada.2(1 U javnom obraćanju prilikom komemoracije Petog svibnja i tokom govora na sastanku Azijske banke za razvoj, Zhao je kazao da bi se prema demonstrantima trebalo pos tupati razumno i suzdršano. Tvrdio je kako oni ne odbacuju sustav, nego samo njego va zastranjenja i da bi se njihovim I'E KINšKO PROLJEćE zahtjevima trebalo pozabaviti na demokratski i zakonit način. Međutim, konzervativci su u Politbirou bili u većini, a Zhao nije mogao organizirati učinkovitu potporu re formama samo uz pomoć nišeg kadra. Tako se sekretar našao odvojen od ostatka partije. Kad je kritizirao šan-gajsko vods tvo radi toga što je šzabrljalo" zatvaranjem Woiid Economic Heralda, šef Partije, Jian g Zemin, odlučio je snašno obraniti svoj postupak i pritom dobio potporu Denga i Yan g Shangkuna. Tvrdolinijaški član Politbiroa, Li Xiannian i stariji Chen Yun telefoni rali su Dengu da bi mu izrazili svoju suzdršanost u vezi govora na sastanku Azijsk e banke za razvoj. Kad je Zhao prelošio da se u uvodniku Narodnog dnevnika naglasi razlika između većine studenata i manjine koja stvara nevolje te predlošio šmjere uvjer avanja i vođenja te izbjegavanja zaoštravanja konflikta", Li Peng je jednostavno kaz ao, šNe slašem se, druše Zivang.'"7 U toj je situaciji Zhao čekao svoje vrijeme i privremeno dozvoljavao da Li preuzme inicijativu. Jedna teorija urote tvrđi da je to izvodio u uvjerenju da će premijer došivjeti neuspjeh te đa će ga Deng potom maknuti s mjesta. No, njegovo ponašanje u prol jeće 1989. pokazuje poštenog čovjeka dobrih namjera koji nije znao što poduzeti i koji j e bio priklješten jakim figurama u igri, posebno zlokobnom prisutnošću starijih dušnosni ka i pritiskom Vrhovnog Vode, koji je tada sjedio u svom domu i razmišljao što treba poduzeti da bi se spriječilo da se njegova ekonomska revolucija pretvori u političk u promjenu koja bi mogla značiti kraj komunizma u Kini. 30.

Tri svibanjska tjedna Na sedamdesetu obljetnicu Pokreta četvrtog svibnja iz 1919., 150.000 ljudi nagural o se na Trgu Tiananmen. Pjevali su patriotsku pjesmu iz tridesetih godina stoljeća : Danas smo u cvatu, Sutra ćemo biti stupovi društva. Danas pjevamo zajedno, Sutra ćemo se podići kao moćni val Da obranimo svoju zemlju. Drugovi studenti, budite jaki, I ponesite našu zemlju u budućnost.1 Procjenjuje se da je tokom iduća dva tjedna oko milijun i pol studenata i 500 zapo slenika sveučilišta izašlo na ulice u osamdeset gradova da bi dali potporu demonstrant ima u glavnom gradu. Da bi nadmudrili vlasti, organizatori su se koristili moder nim komunikacijskim tehnologijama, kao što je telefaks. U pratnji Autonomne federa cije pekinških radnika i 500 novinara, studenti na Tiananmenu su zahtijevali ponov nu procjenu bur-šujskog liberalizma, slobode tiska i javne objave visine plaća i dod ataka na plaće viših dušnosnika Partije i njihove djece. Međutim, uskoro se počela očitovati podjela između ranih vođa kakav je bio VVang Dan i radikalnijih figura kao Chai Lin g. šefovi reformističke skupine, Chen Ziming i VVang Juntao, pokušali su djelovati kao medijatori, no uskoro su ih izgurali ekstremni elementi." 9. svibnja je objavljena peticija koju je potpisao 1.031 novinar u kojoj se traši slobodno izvještavanje s protesta i osuđuje zatvaranje šangajskog VVorlđ Economic Herald a. šNe šelimo više lagati", pisalo je na transparentu koji su nosili zaposlenici Narod nog dnevnika. Idućeg jutra, kad je 10.000 studenata obilazilo Peking na biciklima i dijelilo peticije i pamflete, Zhao Zivang je predlošio Politbirou da bi mošda mogl i špreokrenuti lošu situaciju u našu korist i povesti patriotske studente i narod u no vi sustav OlO V. - PENOOVO POPA koji bi bio ujedno i socijalistički i demokratski." Nadao se da će djelomičnim preprav kama uvodnika Narodnog dnevnika iz 26. travnja odijeliti studente od šsićušne manjine antikomunističkih agitatora." No, u Stalnom komitetu Politbiroa je mogao računati sa mo na reformista Hu Qilija, iako je mislio da bi šef sigurnosti, Qiao Shi, mogao s tati na njegovu stranu. No, mogao je računati da će se Li Peng i vicepremijer Yao Yi lin protiviti njegovim idejama. Vodstvo je postalo još zabrinutije kad je stigao izvještaj pekinškog partijskog sekret ara, Li Ximinga, o sudjelovanju radnika u protestima - šako se radnici pobune, u v elikoj smo nevolji", rekao je predsjednik Yang. Situacija je bila još neugodnija r adi skorog dolaska Mihaila Gorbačova na susret s Dengom. šMoram odršati red na Tiananm enu", insistirao je Deng. šNaš međunarodni ugled ovisi o tome. Kako će nas gledati ako n a Trgu bude vladao nered?"-1 Raspadala se kontrola koju je Partija toliko cijenila. Studentski su protesti oh rabrivali sve ostale koji su šeljeli da se čuju i njihovi prigovori. Desetine tisuća m uslimana u Pekingu, Qinghaiju, Unutrašnjoj Mongoliji i gradu Lang-zhouu demonstrir alo je protiv knjige Seksualni običaji, za koju su smatrali da je uvredljiva i kle vetnički napisana. U Langzhouu su u sukobima ozlijedili 115 vojnih policajaca, zap alili jedan kamion i zahtijevali smaknuće autora knjige, dok su na drugim mjestima prosvjedi protekli mirno. UXinjiangusu bivši rudari urana organizirali štrajk da bi upozorili na radijaciju kojoj su bili svakodnevno izlošeni. U Huhehotu, glavnom g radu Unutrašnje Mongolije, demonstranti su se šalili na slabo financiranje obrazovan

ja. Odbijanje predstavnika vlasti da započnu pregovore i posljedice uvodnika Narodnog dnevnika stvarali su velike probleme. Demonstranti, koje je vodio dvadesettrogod išnji student Chai Ling, okupili su se ispred novinskog ureda Partije i pjevali: Pričate gluposti! Lašete narodu! Imate li savjesti! Mislite da ste nedodirljivi! No, doći će i vrijeme za vas! Kad bude kucnuo čas, Narod će pobijediti!4 Na sastanku 11. svibnja, šest studenata bilo je zabrinuto da bi pokret mogao izgub iti svoj zamah i tako dozvoliti vlastima da po volji hapse deTRI SVIBANJSKA TJEDNA monstrance i ukidaju nezavisne sindikate. Postalo je jasno da će morati, kako će se kasnije prisjećati VVang Dan šproširiti pokret, koristiti radikalnije metode i povećati pritisak na vladu da bi pristali na naše zahtjeve." Pošto demonstracije i štrajkovi sa sjedenjem ispred upravnih zgrada više nisu uznemirivali vladu, smatrali smo da bi idući korak morao biti štrajk glađu." Sljedećeg su se dana VVang i Chai Ling obratili s tudentima na Tia-nanmenu. Chai je kroz suze kazao da ih vlast tjera da riskiraju svoje šivote. šPokrenut ćemo štrajk glađu da vidimo imaju li Kinezi savjesti i postoji li nada za Kinu... Spremni smo suočiti se sa smrću radi istinskog šivota. Prisega ispisa na našim šivotima osvijetlit će nebo naše domovine."5 štrajk glađu započeo je idućeg dana nakon ceremonijalnog posljednjeg obroka. Ured dršavne sigurnosti izvještavao je da je sudjelovalo 1.000 demonstranata, uključujući VVanga i Chaija. Broj promatrača je porastao na 100.000. Iako je prvotno zamišljen kao kratko trajni protest, štrajk je uskoro prerastao u očajničku borbu za dijalog s vladom i za okončavanje prišivanja političkih naziva oponentima vlasti. štrajk je označio radikali-zac iju i eskaliranje političkog teatra u kojem su se studenti pokazali stručnjacima koj i se sluše ritualima i tradicionalnim temama nedušne vrline u sukobu sa starim pohle pnim tiranima i mladih idealista koji se hrabro bore za svoju stvar u javnosti, dok se tlačitelji sakrivaju iza zidova svoje palače. Tvrdeći đa su oni nasljednici četvrto g svibnja, predstavljali su se kao predstavnici intelektualne discipline koja je utjelovljivala srš Kine - i koje su se vladari bojali radi toga što bi mogla stvori ti mučenike koji bi ukaljali njihovu reputaciju.'1 Zhao je poslao svog pomoćnika, Bao Tonga, da pokuša inicirati pregovore, no on je od bačen kao neprihvatljiv ,,neo-autoritarist." Kad je reformistički šef Odsjeka za ujedi njeni front KPK-a, Yan Mingfu, odršao susret s nekim vođama demonstracija, studenti su zatrašili šivi prijenos preko televizije da bi oni vani mogli vidjeti što se događa; slušbeno odbijanje ovog zahtjeva dovelo je do toga da su demonstranti provalili u dvoranu i prekinuli pregovore. štrajkaši glađu koristili su snašan, emocijama nabijen nači n izrašavanja: šZbogom, drugovi studenti, čuvajte se!" Pisalo je na jednom manifestu. šN aša prisega, napisana pod cijenu naših šivota, zasigurno će osvijetliti nebo Republike." Neki su proglasi pisani krvlju. Pisani su plakati na engleskom jeziku za strane reportere. Kako su porasle narodne simpatije prema studentima, Deng, Yang i Zha o su se susreli u vođinom domu, gdje je sekretar Partije ponovio svoju tvrdnju da je potrebno jedino izolirati sićušnu manjinu koja špeca u nemirnim vodama" PIO V. - PF NOOVO PORA od ostatka studenata. Yang mu je prušio šutljivu potporu i rekao da se moše povući crta razgraničenja između legitimnih zahtjeva za demokracijom (kako ih definira KPK) i bu

ršujskog liberalizma. šNe mošemo dopustiti da ljudi promiču buršujsku liberalizaciju pod s tijegom demokracije, a s druge strane, kad se budemo obračunavali s buršujskom liber alizacijom, moramo paziti da ne zgazimo demokraciju." Međutim, za tvrdolinijaše su t a dva izraza bili sinonimi. Deng nije znao što treba napraviti. Uza svu njegovu po litičku vještinu, sada se našao usred dvije jednake opasne snage demonstranata i Stari jih. šDijalog je u redu", kazao je Yangu i Zhaou. šNo vašno je riješiti problem. Ne mošemo dopustiti da nas vuku za nos... Stariji drugovi su zabrinuti. Chen Yun, Peng Zh en, Li Xiannian, VVang Zhen i Sestra Deng I I tako je zvao udovicu Zhou Enlaija, op.a./l - a i ja - svi smo zabrinuti. Moramo biti odlučni. Mnogo puta sam ponovio da nam je za razvoj potrebna stabilnost. Kako da se razvijamo ako je sve u potp unom neredu?" 14. svibnja, Vrhovni Voda je rekao tvrdolinijašu Li Xiannianu da je situacija šmračna". IIZa opise susreta vodstva u ovom i sljedećem poglavlju ponovno sa m se koristio Tiananmenskim spisima. Op.a.117 Kad su se demonstrantima počeli pridrušivati razni ljudi iz glavnog grada, Stariji s u se povukli u kulu bjelokosnu svojih ideja koje su se razvile za vrijeme dugih godina borbe i nadahnjivali se starom slikom Partije koja stalno trpi napade nep rijatelja. Prošlost je snašno utjecala na sadašnjost putem mitologije koju je KPK stva rao od razdoblja baze u Jiangxiju, do Dugog marša i rata s Japanom i KMT-om. Iako nisu ništa eksplicitno spominjali, nedavni primjer onoga što se dogodilo kad su šmladi vragovi" Kulturne revolucije započeli svoju vladavinu terora bio je zasigurno u n jihovim mislima, posebno u mislima onih koji su najviše propatili između 1966. i 197 6. Pokušaji starijih intelektualaca da posreduju u pregovorima bili su neuspješni, a je dan od voda protesta, Wuerkaixi, optušio ih je da tretiraju demonstrante kao djecu . Kao stoje autor Dai Qing napisao, šBili smo potpuno neuspješni... mi intelektualci smo se našli između potpuno iracionalne vlasti i potpuno iracionalnih studenata. što smo mogli učiniti?" Radikalni studentski vođe smatrali su đa je vjetar puhao u njihova jedra i da će, kako sukob bude eskalirao, glas razuma imati sve manje i manje učink a. Mihail Gorbačov stigao je u Peking 15. svibnja 1989. na jedan od svojih neobičnijih posjeta. Tiananmenski marševi organizirani za vrijeme njegovog boravka prikupljali su između 300.000 i milijun ljudi iz svih sfera šivota - umjetnike, novinare, učitelj e, povjesničare, predstavnike Instituta za T RJ SVIBANJSKA TI t ONA modu, Instituta za strane jezike, Instituta za parkove i nasade i Uprave za potr ese. Demonstranti su na jednom skupu nosili transparente na kojima je pisalo: šDen g Xiaoping, pogriješio si" i šNarodna vlasti, gdje si sada?" Policajci koji su sjedi li na stepenicama Doma naroda i kartali na suncu podignutih nogavica hlača ustali su da bi im zapljeskali." Rešim je bio izrazito osramoćen. Morali su otkazati veliku slušbenu ceremoniju za posj etitelja na glavnom trgu. Kad je Gorbačov otišao u Dom naroda na susret s Dengom, ušao je sporednim ulazom. Međunarodni reporteri koji su izvještavali sa susreta usmjeril i su svoju pašnju na pro-svjednike. šKakvo mjesto, kakvo vrijeme, kakva priča!" rekao je Dan Rat-her gledateljima vijesti CBS-a. šTo je uistinu narodni trg. Više od milij un Kineza zahtijeva demokraciju i slobodu, i proglašava novu revoluciju.'"' Nije začudilo što su razgovori koje je Gorbačov vodio s kineskim vodama bili čisto simbo lični. Deng je samo izjavio da su stara neprijateljstva između Pekinga i Moskve nest ala. Ipak, primijetili su da je na nedavnom posjetu vode Demokratske Republike N jemačke, Erica Honeckera, posjetitelja snašno zagrlio, dok je Rusu samo slušbeno stisn uo ruku.1"

Na večer 16. svibnja, Zhao je pozvao Gorbačova da bi mu iskazao svoje zadovoljstvo r adi obnove odnosa s Moskvom. Napomenuo je da neki mladi ljudi imaju svoje sumnje u vezi socijalizma koje se moše ukloniti samo kroz reforme. šef partije je također ne oprezno dao svojim neprijateljima orušje koje bi moglo biti upereno protiv njega k ad je spomenuo da, iako Deng ne drši nikakva slušbena mjesta u Partiji i vladi, ipak donosi konačne odluke u najvašnijim pitanjima." Trašeći dogovor s prosvjednicima, Zhao je pozvao šefa Ujedinjene radničke fronte, Yan Mi ngfua, da pokuša ostvariti dijalog. Yan je uvjeravao studente da oni predstavljaju budućnost, da su nušni za proces reformi i da su uzburkali čitavu naciju, prije nego št o im je rekao da paze na zdravlje. Na rubu suza, obećao je da će se riješiti problem u vodnika Narodnog dnevnika te da se neće progoniti prosvjednici, dodajući: šAko mi ne v jerujete, mošete me uzeti kao taoca." Kasnije se VVang Dan prisjećao, šAtmosfera je bi la nabijena emocijama, bilo je nemoguće đa itko od nas nastavi." Yan je otišao bez da je išta postigao. Isto tako, nije pomoglo ni radijsko objavljivanje Zhaovog pisma u kojem on osobno proglašava pogrešnim uvodnik od 26. travnja. Već je bilo prekasno.12 Broj štrajkaša glađu porastao je na 3.100. Dvije stotine njih, koji su se onesvijestil i, vratili su se na trg nakon što su im medicinske ekipe prušile pomoć. Došlo je dogovor a đa do kraja protesta treba doći jednoglasno, što PIO V. - PFNuOVO PO RA je značilo da radikalna manjina moše odlučiti kad će to biti. U vodstvu dršave se Deng sup rostavio Zhaovom pozivu za pisanje novog uvodnika koji bi se slušbeno ispravio gru bi tekst od 26. aprila tako što je naglasio da bi to značilo da će ispravljati Dengove riječi. Na izvanrednom sastanku Stalnog komiteta Politbiroa na koji se Zhao odvez ao nakon susreta s Gorbačovom, Bo Yibo je napao demonstrante da šne pokazuju ni trun ku ljudske pristojnosti", a Li je pokušao sve prikazati kao urotu da se sruši KPK, v lada i šdemokratska diktatura naroda." Yang Shangkun odbacio je svoje ranije zastu panje dijaloga da bi opisao situaciju u glavnom gradu kao šnešto nalik anarhiji." Liberali su izgledali uznemireni. Zhao je prorekao špravu noćnu moru" ako se stvari budu i dalje ovako razvijale, dok je Hu Qili smatrao da su demonstracije prestal e biti obični studentski pokret i pretvorile se u šnemire koje su stvorili oni koji se nadaju da će tako profitirati." Smatrajući da treba odmah djelovati, Qiao Shi je upozorio da će, ako se stvari ubrzo ne promjene, čitav proces reformi biti u opasnos ti. šNaša strana ne moše više popuštati, no također nismo našli nikakav način za izlazak iz nereda", dodao je. šNaravno, trebalo bi učiniti sve što mošemo da izbjegnemo direktan s ukob."" Nesposobni da riješe svoje nesuglasice, vode su se ipak slošili oko jednog - da idući dan odu u posjet Dengu, nakon što Zhao napiše govor za studente u kojemu ih uvjerava da se njihova stajališta uzima ozbiljno u obzir i u kojem ih se uvjerava da odust anu od štrajka glađu te im se obećava da šnakon povratka mira neće biti nikakvih kašnjavanja ." Sastanak u Dengovom domu 17. svibnja bio je ključni moment. Li Peng je bio uporan i tvrdio đa je Zhao najviše kriv radi toga što su protesti eskalirali i što ih je bilo t ako teško kontrolirati. Vicepremijer Yao Yilin je kazao da je govor šefa Partije na sastanku Azijske banke za razvoj šraspirio plamenove studentskog pokreta" tako što j e pokazao da u vodstvu postoje neslaganja. Tada ga je napao u vezi Gorbačova. Nije mu bilo jasno zašto je Zhao pred posjetiteljem spomenuo Dengovu vrhovnu vlast. šTo je vjerojatno učinio samo da bi svu odgovornost prebacio na pleća druga Xia-opinga i da bi ga studenti uzeli kao metu za napade. Nakon toga su stvari krenule nagore ."14 Zhao je kazao da je njegov govor bio blag i đa su ga kolege hvalile čitavo vrijeme,

uključujući i Lija. što se tiče rečenice upućene Gorbačovu, rekao je da mu je samo htio dati o znanja da je svaki Dengov postupak potpuno legalan. Istu stvar je rekao Kim Il -sungu na svom putu u Sjevernu Koreju TRI SVIBANISKA EJEPNA - jedina je razlika bila u tome što je što je njegova izjava sada bila prenesena pre ko medija. Kad je Deng intervenirao, bilo je očito da je već donio odluku. Kazao je da je govor na sastanku Azijske banke za razvoj bio je prekretnica - nakon toga su stvari p očele biti sve gore i gore. Kao što je zapisano u Tiana-nmenskim spisima, pokušao je s astaviti koncept koji će postati rešimski lajtmotiv dana te poslušiti kao politički sašeta k Dengove ere i onoga što je uslijedilo nakon nje: "Naravno da šelimo izgraditi socijalističku demokraciju, no ne mošemo to napraviti na brzinu, a još manje šelimo stvoriti demokraciju zapadnjačkog tipa. Kada bi milijardu l judi odjednom organiziralo višestranačke izbore dobili bismo kaos u stilu špotpunog gr ađanskog rata" koji smo vidjeli za vrijeme Kulturne revolucije. Za građanski rat vam nisu potrebne puške i topovi, šake i palice su dovoljne. Demokracija je naš cilj, no nikad je nećemo dostići bez nacionalne stabilnosti." Istinska prijetnja nije dolazila od studenata, već od šljudi sa skrivenim namjerama (čiji) je cilj stvoriti buršujsku republiku zapadnjačkog tipa", dodao je. šNemamo mjesta za uzmak", kazao je Bo Yibo, dok je predsjednik Yang napomenuo: šVeć smo pritisnuti leđima uza zid, ako se još budemo povlačili, gotovi smo." Nakon toga je Deng donio svoju konačnu presudu. Odlučio je da treba pozvati vojsku i proglasiti prijeki sud. šUvijek je bolje donijeti odluku nego učiniti ništa", Zhao je odgovorio. šNo, druše Xiaoping, bit će mi teško provesti taj plan. Ne slašem se s njim." šManjina se povinuje većini", podsjetio ga je Vrhovni Vođa. šPrihvaćam Partijsku disciplinu", kazao je Zhao. šManjina mora slušati većinu." Kad su ostali otišli, Deng je telefonirao Chen Yunu, Li Xiannianu i Peng Zhenu da bi im rekao odluku i da prenesu poruke Starijima. Li Peng je pozvao pekinške parti jske šefove i ostale pomoćnike da izvrše pripreme, no također je pokušao doznati moše li se posjetiti štrajkaše glađu u bolnici prije nego što NOV uđe na scenu. Tokom dana je došlo do demonstracija u Shenvangu na sjeveroistoku, gdje se 100.000 ljudi skupilo ispred štaba Partije i u Shenzenu na jugu gdje je protestiralo 3.000 studenata. Ostali s u ljudi prisustvovali protestima u još većim brojevima, uključujući radnike. U Sečuanskom glavnom gradu Chengduu, gdje je policijsko nasilje izazvalo bijes medu stanovništv om, studenti su objavili da će započeti štrajk glađu. U Heifeiju, u Anhiju, više od 10.000 ljudi DIO V. - PtNuOVO DOBA prošlo je kroz grad vičući: šNe šelimo vladu staraca" i šDostaje skrivene vlasti." Peking je, kao i uvijek, bio glavno šarište. šZašto vlast nije briga za narod?" bio je u običajeni prigovor. šOdjednom", prisjeća se jedan umirovljeni partijski dušnosnik, šnezado voljstvo naroda koje je tinjalo dobilo je priliku da se rasplamsa." Procjenjuje se daje, sve u svemu, milijun i dvjesto tisuća ljudi demonstriralo u gradu 17. svi bnja, medu kojima su bili i novinari Narodnog dnevnika, koji su nosili transpare nte kojima su napadali kontroverzni uvodnik svojih novina. Veliki skupovi su se nastavili i sljedećeg dana, s time da je dolazilo mnogo ne-studenskog stanovništva, kao što su bili industrijski radnici i seljaci iz okolice grada. Popularni gradski restoran poslao je kombi na kojem je pisalo šDostavljamo pačju juhu." Uniformirana skupina iz policijske škole pridrušila se prosvjedima, kao i neki vojnici koji su od jenuli civilnu odjeću, no nosili su transparente na kojima je pisalo da su vojnici . Za tri dana je vlakom stiglo 57.000 studenata iz provincija.15 Na sastanku Sta

lnog komiteta Politbiroa 17. svibnja, Zhao se jasno usprotivio prijekom sudu i t vrdio je da će ta odluka samo pogoršati stvari: šJoš jedna velika politička greška i izgubit ćemo svu legitimnost koja nam je ostala", upozorio je. šZato smatram da je prijeki sud izuzetno opasan. Kineski narod neće više tolerirati velike političke greške."1" Hu Qili mu je dao podršku iz straha da bi uvođenje prijekog suda moglo izazvati maso vni otpor vlasti. Qiao Shi, čovjek poznat po svojoj rezer-viranosti, nastojao se i zvući dvosmislenošću - kazao je da se ne moše raditi više ustupaka, no nisu niti pronašli na n kako da se riješi situacija, tako da je bilo teško izjasniti se za ili protiv prij edloga. Bo Yibo i predsjednik Yang su također bili prisutni. Iako je Bo napomenuo đa on i Yang nemaju pravo glasa, kazao je da obojica podupiru Dengov plan. Nakon g lasanja je rezultat bio dva naprema dva glasa, postoje Qiao ostao suzdršan. Yang je predlošio da donesu odluku savjetujući se s Dengom i Starijima - nije bilo s umnje koje bi bilo njihovo mišljenje. šMoje dušnosti moraju danas ovdje prestati", kazao je Zhao. šNe mogu nastaviti slušiti.. . tako da ću vas morati zamoliti da predam svoju ostavku." šNemoj opet povlačiti to pitanje", rekao mu je Bo. šZar se nisi na jutrošnjem sastanku s lošio s drugom Xiaopingom da se manjina mora povinovati većini?" Yang se slošio i rekao Zhaou da je njegov stav pogrešan - šKako mošeš pofjjeći sada, kada na m je najviše potrebno jedinstvo?" Sekretar partije kazao je da mu je zdravlje loše i da pati od nesvjestica radi niskog krvnog tlaka. TRI SVIBANJSKA TJEDNA Bo je ponovio Yangov prijedlog da se ujutro posavjetuju s Dengom i Starijima i p rijedlog je prihvaćen. U 5 sati ujutro su Zhao, Li Peng i ostali vode otišli posjeti ti štrajkače glađu u pekinškim bolnicama, što nije ništa promijenilo. Zhao je otišao u svoj ed da bi sastavio pismo Dengu i Stalnom komitetu. Znajući što će se dogoditi ako se sa stanu sa Starijima, napisao je. šNakon dugotrajnog razmišljanja, zaključio sam, uzevši u obzir moju sadašnju razinu svijesti i stanje uma, da jednostavno ne mogu provesti u djelo odluku uvođenja prijekog suda u Pekingu, koju ste vi donijeli. I dalje os tajem pri svome prvotnom mišljenju. Sukladno tome, dajem ostavku na mjesto glavnog sekretara Komunističke Partije Kine i potpredsjednika Komisije za vojna pitanja." 17 Pismo je označio kao švrlo hitno" i poslao Yangu da ga predsjednik pročita prije nego št o ga pošalje ostalima. Yang je telefonirao da ga odgovori od odluke, jer je smatra o da će njegova odluka imati polarizirajući učinak u vodstvu i nauditi Dengovom prestišu . Lukavo ga je upitao: šJesi li ti za ili protiv njega?" šPromislit ću još jednom o svemu", popustio je Zhao. ,,U ovom trenutku teško dišem i osjećam vrtoglavicu. Neću ići na jutarnji sastanak. Molim te, reci ostalima da sam bolestan ." Malo kasnije je poslao Yangu novu poruku. šHvala ti na tvojoj kritici", pisalo je. šRazmislio sam o stavovima koje si iznio i odlučio ne poslati pismo. No, i dalje ostajem pri svojim prijašnjim pogledima te mi je ovaj zadatak izuzetno tešak. Ne mo gu provesti ovu odluku." Iako se nije pojavljivao medu kolegama, Zhao je pisao Dengu i molio ga da promij eni odluku i odbaci plan o prijekom sudu. Također je molio Yanga đa posreduje i pokuša promijeniti vođino stajalište o studentima, no on mu je odgovorio da bi tako mogli svi ostati bez svojih mjesta. U 8:30 ujutro 18. svibnja su se Deng i ostalih sedam Starijih susreli u njegovom domu s četiri člana Stalnog komiteta i trojicom iz Komisije za vojna pitanja. Jedan za drugim, iskazivali su svoju potporu uvođenju prijekog suda i napadali rastuću an arhiju. Zhaov saveznik u Stalnom komitetu, Hu Qili, rekao je da je mora razmisli

ti o svemu, no da će se povinovati odluci Partije. Iako je bio suzdršan proteklog da na, Qiao Shi je rekao da podupire uvođenje prijekog suda u nekim dijelovima Peking a. Donesena je odluka da se proglasi prijeki sud u ponoć 21. svibnja. Yang Shangku n je trebao sastaviti plan akcije.18 Te je noći Zhao izašao na Tiananmen s Li Pengom, koji je izgledao nervozno. šStigli sm o prekasno", rekao je studentima suznih očiju. Dang je PIO V. - PFNčiOVO POPA bijesno reagirao na Zhaov posjet trgu i optušio ga za manjak discipline. 19. svibn ja potpisao je naredbu za uvođenje prijekog suda. Jedan zapovjednik rekao je da ne moše izvršiti tu naredbu te je, na Yangov nagovor, izgubio čin i, kako piše u vojnim za pisima, bio poslan u bolnicu šda se zdravstveno oporavi." Osam generala se protivi lo odluci.19 No, kocka je već bila bačen. Zhao je odustao od borbe. Stalni komitet Politbiroa je predao svoj ustavni autoritet Starijima. Ako je nekad i bilo nade da će s ekonomsk om reformom doći do političke modernizacije, nestale je s odlukama 18. i 19. svibnja . Kao što kaše pisac Jonathan Mir-sky, veterani su vidjeli same sebe kao šosnivače tvrtk e." Prešivjeli su razne borbe za moć i nevolje maoističke ere te nisu htjeli dozvoliti da ih pobjedi gomila studenata. Nastavak masovnih demonstracija u Pekingu i ost atku zemlje, uključujući šangajski marš u kojem je sudjelovalo 100.000 ljudi, samo su po većavali njihovu zabrinutost; na nekim su transparentima parodirali poznatu frazu Vrhovnog Vode: šNije bitno koje je boje mačka, vašno je da dade ostavku." Vode su mošda i bili nemoćni starci koje bi kamere povremeno snimile kako bulje u prazno, no nji hova moć i pološaji bili su najvašniji. Od tih dana ostala je sjena pod kojom će Kina šivj eti sve do ovih dana.2" U dijalogu u kojem nitko nije htio čuti onog drugog, Li Peng je odršao sjednicu sa s tudentskim vodama u Domu naroda u popodne 18. svibnja, kojoj su također prisustvov ali šef osiguranja Li Tieying, pekinški gradonačelnik i šefovi partije. Premijer je bio odjeven u tamno odijelo i sjedio u fotelji prekrivenoj smeđim baršunom. Rekao je da bi ta sjednica, koja se prenosila ušivo, trebala okončati štrajk glađu. Njegov paternali stički ton je od početka naišao na otpor studenata. Studentski vode, blijedi i upalili očiju od posta, nosili su bijele marame na glavama. Wuerkaixi je došao direktno iz bolničkog kreveta; bio je u pidšami i cjevčica za kisik bila mu je ugurana u nos. Sve je to bilo stvarno, no također je slušilo i kao vrhunska politička predstava.21 Wuerkaixi je kazao Liju da su studenti inicirali susret, tako da će oni odlučiti što će biti na dnevnom redu. Nakon neugodnog početka, VVang Den je ponudio da će, ako se pr otesti priznaju patriotskima i ako se bude televizijski prenosio dijalog između st udenata i partijskih dušnosnika, studentski vođe pokušati nagovoriti svoje kolege da o du s trga. No, Wuerkaixi je objasnio da odluka mora biti jednoglasna, tako da bi i 0,1 posto demonstranata moglo blokirati kraj protesta. Dodao je i da će Narodni dnevnik morati izdati uvodnik u kojem priznaje grešku od 26. travnja. riO SVIRANISKA TJEPNA Nenaviknut na manjak poštovanja, Li je bivao sve ljući dok su ga ostali studentski v ode obasipali zahtjevima, šjeste li više gotovi?" upitao je. Jedan od sudionika pris jeća se da mu se lice zacrvenilo i onda naglo problijedilo. Pekinški su dušnosnici izr azili svoju brigu za zdravlje štrajkaša glađu. Premijer je pitao demonstrante mogu li zamisliti što bi mogla biti posljedica trenutnih nemira. šelio je jedino okončati štrajk glađu, svi ostali problemi mogli su čekati. Wuerkaixi mu je rekao da će se stvari rij ešiti ako vlada pristane na zahtjeve studenata. VVang Dan je dodao da će, ako se ner edi nastave, studenti smatrati da je to krivica vlade. Jedan drugi pekinški studen t, koji je obratio premijeru s šdragi druše Li", rekao je đa nema nikakve veze između de

monstracija i nereda. Kad su studenti ustali da odu, Wuerkaixi se onesvijestio. Li je ustao i prušio ruk u posjetiteljima, no nitko je nije prihvatio. šPretjerali ste", promrmljao je prem ijer. Vidljivo ljut, napustio je prostoriju. Radi curenja podataka je datum uvođen ja prijekog suda pomaknut na 20. svibanj, a demonstranti su se pripremali za vla din napad. Na noć 19. svibnja sazvana je sjednica partijskog centra i Dršavnog vijeća, na kojoj su također sudjelovali civilni i vojni dušnosnici. Li i Yang objasnili su zašto treba poduzeti akciju. Jedna od šest fotelja na platformi bila je prazna - pri padala je Zhaou. Objavljeno je da su tog dana protesti trajali u 116 gradova, a više 10.000 ljudi je izašlo na ulice u Shanghaju, Tianjinu, Harbinu, Changshai, Nanj ingu, Xianu i desetak drugih velikih centara. Kritike su postajale sve osobnije i bile su uperene protiv vođa poime-nice. Neugod a se osjećala čak i u slušbenim medijima kad je na kineskoj nacionalnoj televiziji spi ker u crnom odjelu - za koje se priča da ga je posudio za tu priliku - pročitao obja vu ne podišući pogled s papira, govoreći pritom intonacijom koju je većina gledatelja po vezivala s pogrebima." Slušbeni zvučnici su objavili odluku vlasti na Tiananmenu. Trupe iz dvadeset i tri d ivizije NOV-a su već ulazile u grad, a helikopteri su letjeli iznad trga. No, stan ovnici Pekinga i studenti su usporili napredovanje vojske postavljajući blokade au tobusima i kamionima, opkoljavajući njihova vozila i poručujući vojnicima da se ne bor e protiv naroda. Neki su im stavljali novine na vjetrobrane, tako da su se vozači morali zaustavljati. Dugačke povorke vojnih kamiona bile su zaustavljene na cestam a prema glavnom gradu. Motociklisti skupine šLeteći tigar" djelovali su kao agenti z a vezu medu skupinama demonstranata vozeći vijugavo među okupljenim narodom, a iza n jih su sjedile njihove šene koje su svima pokazivale znak pobjede s dva prsta.23 PIO V. š 01 NO OVO PO 8 A Vojnici su bili zbunjeni kad su ih civili počeli nagovarati i nuditi im hranu i vo du. Tu nije bilo reakcionarni elemenata o kojima su im pričali, ni divljih student skih agitatora, nego samo obični ljudi, radnici, prodavači, šene, intelektualci i stud enti. Procjenjuje se da je dva milijuna shimina -gradskih ljudi - stajalo na nji hovom putu. šSamo su starci i djeca spavali", jedna je majka rekla novinaru. Kad j e svitala zora, velika je povorka stigla na Tiananmen, predvođena tvorničkim radnici ma koji su nosili marame na glavama i vikali šUsudi se umrijeti!" - stoje bila fra za koja se povezivala s jednim reformatorom koji je smaknut u kasnom carskom raz doblju, a koju su preuzeli revolucionari 1911. godine. Sve u svemu, na trgu je bilo 300.000 ljudi. Na Li Pengov apel da se šprestane s ne redima i stabilizira situacija" odgovorili su izrugivanjem. U zapadnim su predgr ađima vojnici čekali ispred uličnih barikada i izgledali preplašeni i nesigurni što bi tre bali napraviti. Na nekim mjestima su demonstranti lešali na cesti da bi spriječili n apredovanje vojske, šovo nije kaos", vikali su radnici. šOvo je glas naroda. šelimo de mokraciju. šelimo da Deng ode." Bila je to zadivljujuća pobjeda nad snagama prijekog suda. Studenti su ostali jezg ra protesta, no izazov rešimu mijenjao se sa sve većim sudjelovanjem gradskih ljudi, posebno radnika, a i onih koji su osobno profitirali od ekonomskih promjena. Be z obzira na sve veći ekonomski rast, nezadovoljstvo rešimom raslo je kao nikad prije . Neki reporteri kašu da su im se studenti koji su štrajkali građu činili indiferentni p rema novim pristašama. To bi moglo biti istina, djelomično radi njihove iscrpljenost i, no također je moguće da su smatrali da im po pravu pripada potpora ljudi, na taj način perpetuirajući kompleks superiornosti intelektualaca naslijeđen iz carskog razdo blja.24

Vojnici su se povukli u svoje baze, a strani su reporteri prenijeli vijesti po čit avom svijetu. U jednom je trenutku u SAD-u televizijska kuća CBS odgodila prikaziv anje posljednje epizode sapunice Dallas radi šivog prijenosa pekinških scena na koji ma ljudi daju vojnicima cvijeće; nakon te hrabre akcije novinara Dana Rathera, dršav ne su im slušbe prekinule satelitsku vezu. U Hong Kongu je demonstriralo 600.000 l judi, stimulirajući pro-demokrat-ski pokret u koloniji osam godina prije ugovoreno g pripojenja Kini. član Politbiroa Wan Li, koji je radio na ranim reformama u Anhu iju, je za vrijeme svog posjeta Sjedinjenim Dršavama izrazio svoje neslaganje s pr ijekim sudom te je izgledalo je da studenti imaju potporu na svim razinama. Reka o je da šeli šsnašno zaštititi patriotski entuzijazam mladih ljudi u Kini." TRI SVIBANJSKA TJEDNA Došlo je vrijeme za Starije da isplaniraju protuudar. Deng je na sastanku veterana u svom domu rekao da razlog neuspjeha leši u unutrašnjim problemima KPK-a, za koje je okrivio Zhaovu štvrdoglavost" koja je otkrila podjele u partijskom vrhu za koje ostali nisu smjeli znati. šNaša Partija i dršava ulaze u borbu na šivot i smrt", dodao je on. Slošili su se da Zhaoa i njegovog ideološkog saveznika, Hu Qilija, treba izba citi iz Politbiroa. No, tko bi trebao voditi Partiju?"1 Iako im ustav nije davao nikakvu političku moć, grupa veterana počela je raspravljati o nasljeđivanju. Spomenuli su Jianga Zemina iz Shanghaja kao jednu mogućnost, no on nije imao nikakvog iskustva u partijskom centru. Imali su dobro mišljenje o Wan Li ju, koji je bio predsjedavajući u Stalnom komitetu Narodnog kongresa, no smatrali su da je on sa svoje sedamdeset i tri godine previše star za taj posao - ni njegov e primjedbe iznesene u Sjedinjenim Dršavama nisu mu mnogo pomogle. Ipak, donijeli su odluku da se odmah vrati doma; svojim je domaćinima naveo slabo zdravlje kao ra zlog preuranjenog povratka. Deng je hvalio tianjinškog partijskog šefa, Li Rihuana, kao šenergičnog, efektivnog i promišljenog." Ime Li Penga spomenuo je jedino VVang Zhe n. Premijer je lojalno provodio tvrdolinijaške odluke, no njegova evidentna nepopu larnost ga je diskvalificirala u poslu koji je zahtijevao mnogo političkog takta i suradnje s oponentima. Ne znajući za odluku Starijih, Zhao se 22. svibnja vratio u ured nakon trodnevnog odmora za oporavak. Odmah je vidio da mu nisu dostavljeni nikakvi spisi, ni vije sti o događanjima. Ministarstvo sigurnosti je pratilo njegovog suradnika Bao Tonga , sekretara Politbiroa, koji je kolaborirao s reformističkim šefovima pekinškog Instit uta za društvena i ekonomska istrašivanja (IDEI) da bi pokušao pronaći put iz mrtve točke u kojoj se našla zemlja. //Bao je također odršavao kontakte s udrugama za ljudska prav a koja je u Kini osnovao financijer George Soros. Op.a./I Bao, koji je bio politički još liberalniji od Zhaoa, nalazio se pod sve većim pritisko m. U travnju mu je zabranjeno prisustvovanje sastancima Središnjeg komiteta, korište nje vladinih dokumenata i stavljen je pod nadzor. Kad je Li Peng pročitao izvještaj o njemu, napisao je na koricama poruku velikim znakovima, tako da ih Stariji bud u mogli pročitati bez problema. Bao, smatrao je on, šdozvolio je da procure tajne in formacije o prijekom sudu da bi prouzrokovao zbunjenost medu ljudima. Predlašem da ga se odmah kazni po zakonu." Tvrdolinijaš Li Xiannian ga je optušio đa nosi dšins i mo derne jakne u zgradi vodstva te da mu je šglava puna buršujskog liberalizma."-'1 VIO V. š PF Ne",OVO PORA Iste večeri kad je Zhao vidio da je ostao bez svog mjesta, Li Peng je sazvao sjedn icu Politbiroa bez njega, no tamo su bili Jiang Zemin i Li Rihuan, kao i niz dru gih viših dušnosnika. Osim Qiao Shija, za kojeg su njegovi suradnici lobirali da pre uze vodstvo KPK-a, svi govornici su kritizirali Zhaoa.27 Radnici i studenti na ulicama su nakon početne zanesenosti pobjedom uskoro počeli os

jećati strah pred novim nasrtajem NOV-a dok su helikopteri nadlijetali grad. Podig nute su nove barikade od kamiona za prijevoz ugljena, autobusa i kanti za smeće. L judi su se susretali na prolazima prema trgu i dršali strašu pred trupama. Na jednom se mjestu skupina policajaca na biciklima morala povući dok su radnici na kamioni ma vikali šDolje s Li Pengom, dolje s Deng Xiaopingom". Na glavnom pekinškom šeljezničko m kolodvoru jedna je jedinica vojnika bila zarobljena na tračnicama jer je rulja o krušila njihov vlak.28 Jušno od grada, konvoj tenkova se širio od oblišnjeg vojnog ćrodroma. Gomila se skupi la i buljila u njih. Vojnici su sjedili na svojim vozilima i pušili cigarete. Djec a koja su jela sladolede popela su se na tenkove i sjedila pokraj mašinki. šNiste valjda htjeli pucati na nas?" upitala je jedna djevojčica. šNe, ovo su samo vojne vješbe", odgovorio je vojnik. Bila je to neobična manifestacija moći naroda u zemlji koju je, samo nominalno, vodi o narod. No, bila je to krhka polrjeda i nije bilo nikakvog slaganja oko toga što sljedeće treba napraviti i nikakvog vode koji bi mogao ujediniti sve te ljude. Dem onstranti su zahtijevali demokraciju i dijalog, no to su bile neodređene ideje. Gl avna je njihova motivacija bila usmjerenost protiv nečega - protiv Lija i Denga, p rotiv Starijih, protiv korupcije, protiv partijaca koji se bave profiterstvom, p rotiv inflacije, protiv nesigurne ekonomske reforme. širina koju su njihovi prigov ori pokrivali osigurala im je velik odaziv ljudi, no također im je smetala pri for muliranju koherentne poruke. Reformisti i studenti su se nadali da bi moglo doći do napretka kad se Wan Li, član Politbiroa koji je otvoreno iznio svoje neslaganje s uvođenjem prijekog suda, vrat io iz Sjedinjenih Dršava. Kao predsjednik Nacionalnog narodnog kongresa, on je tre bao donijeti odluku da li da se sloši sa zahtjevom istaknutog liberala, Hu Jivveij a, i pedeset i sedam drugih osoba za organiziranje posebnog susreta Stalnog komi teta zakonodavstva, da bi se riješila situacija. To bi bio oštar odgovor sastanku St arijih odršanom iza zatvorenih vrata, a mošda bi i pomogao smanjenju trenutnih tenzi ja. U teoriji je kongres imao pravo proglasiti uvođenje prijekog suda ilegalnim. TRI SVIBANJSKA TJEPNA Kad se 25. svibnja Wan vratio u Shanghaj, Jiang Zemin mu je ispričao što se sve događa lo u njegovoj odsutnosti. Dva dana poslije se pojavio u javnosti i objavio da po dršava uvođenje prijekog suda radi toga što nered, koji potiče mala skupina urotnika, ug rošava nacionalni napredak. Iako je i dalje nazivao studente patriotima, odlučio se savinuti s vjetrom.29 U televizijskom obraćanju, Chen Yun je aludirao na Zhaove veze s šizdajničkom antipart ijskom klikom." Kao i Bao Tong, i ostali su suradnici bivšeg šefa KPK-a, uključujući i b ivšeg člana Hu Qilija, došivljavali napade od tvrdolinijaša na sjednicama Stalnog komite ta. 27. svibnja su se Stariji opet susreli da bi odlučili tko će zamijeniti Zhaoa i o sastavu budućeg Središnjeg komiteta Politbiroa. Po Dengovoj preporuci je za sekret ara partije izabran Jiang Zemin, elektroinšenjer obrazovan u Rusiji koji je u Shan ghaju pokazao i političku čvrstoću i tešnju prema ekonomskoj modernizaciji. Pobijedio je za dlaku, jer su Li Peng, Qia Shi i konzervativac Yao Yilin također imali jaku po tporu. No, Dengova potpora je bila presudna za šan-gajskog šefa. Uz Jianga, Li Penga , Qiaoa i Yaoa, sada su u Stalni komitet Politbiroa ušli Li Rihuan iz Tianjina i s uradnik Chen Yuna, ekonomski planer Song Ping.10 Još jednom, veterani su u Kini osigurali moć nad ustavnim organima vlasti te na taj način odredili da će budući politički put zemlje biti konzervativan. Reformisti, liberal i, studenti, pekinški shimini i svi ostali, koji su šeljeli novi politički početak četrdes

et godina nakon utemeljenja Narodne Republike Kine, pali su na drugo mjesto iza interesa jedinstvene Partije, a to jedinstvo je definirala šačica ljudi koja je vlad ala njome. 31. Masakr u Pekingu Pri kraju svibnja, studentska pobuna na trgu Tiananmen je izgledala da je na rub u opadanja protesta. Studenti su se vraćali u učionice, ostavljajući iza sebe nagomila no smeće, zrak ispunjen smradom, neisprašnjene prenosi ve klozete. Bilo je neslaganj a u studentskim redovima između onih poput VVang Dana i Wuerkaixija, koji su htjel i isprazniti trg iz sigurnosnih razloga i jer su to smatrali dobrom taktikom, i onih kojih je bilo više, Zapovjednog stošera trga Tiananmen, na čelu sa Chai Ling i nj enim suradnicima, koji su odbijali bilo kakvo povlačenje. Radikali su bili pojačani demonstrantima iz provincija, koji su stizali da bi se pridrušili sjedenju i koji su htjeli nastaviti s demonstracijom. Ni osobne sumnje Chai u vode, kao stoje bi o VVang, se nisu raspršile; ona se na njih pozivala kao na šizdajice", koji šele ugrab iti moć od nje.1 Ujutro 27. svibnja, vezna grupa demonstranata i liberali su se sastali na Akadem iji društvenih znanosti, a medu njima su bili liberalni idejni vode, Chen Ziming i VVang Juntao, koji su pokušavali usmjeriti demonstrante prema pozitivnom, ali mir nom rješenju. Početna tvrdnja za razmatranje je trašila hitnu sjednicu Dršavnog narodnog kongresa, koji je imao teoretsku moć da poništi prijeki sud. Ako se to ne dogovori, dodano je, okupacija Trga će se nastaviti do 20. lipnja, kada je zakonodavno tije lo trebalo odršati svoju iduću redovitu sjednicu. Predstavnici autonomne studentske udruge su rekli, da su se upravo odlučili na pov lačenje sa Tiananmena nakon zadnje glavne demonstracije 28. svibnja. S okupljanjim a podrške planiranim u inozemstvu za taj dan, studenti bi mogli završiti svoju akcij u na visokoj moralnoj razini i krvoproliće bi se moglo izbjeći. Zadobivši pomoć shimina u Pekingu i široko rasprostranjenu podršku u gradovima diljem Kine, studenti bi bili ostavili za ubuduće, divovski putokaz rešimu, koji nije bio u stanju nositi se s ti m, i koji je vidio kako su njegovo najjače orušje, NOV, zaustavili nenaorušani civili. To je bilo sve čemu su se mogli nadati Chen i VVang, koji su bili u razgovorima sa Zhao Zivangovim ratobornim suradnikom na reformi, Bao PIO V. - PL-NuOVO PORA Tongom. šefa Partije bi mogli šestoko napadati, ali je postojala nada da bi rješenje, koje je predlošio VVang Dan i njegovi kolege, moglo uznemiriti tvrdolinijaše KPK i r ezultirati novom političkom klimom. Međutim, evakuaciju nije odobrio Zapovjedni stošer. U tom trenutku, Chai Ling, Gener alni zapovjednik stošera, je stigla na sastanak sa svojim suprugom Feng Congdeom. Rekla je da je iscrpljena i zbunjena. Studenti su napuštali demonstraciju, zalihe su bile pri kraju, obični građani bi mogli prestati blokirati NOV. Usprkos šelji njeni h drugova da se ostane i dalje, evakuacija bi mogla biti pravi put, dodala je on a. Kad se prešlo na glasovanje, Chai je digla ruku za povlačenje. To je učinilo glasov anje jednoglasnim. Izgledalo je daje postignut miran ishod. Vrativši se na Tiananmen, Chai je rekla svom poručniku Li Luu, da se povlače. šO čemu to p ričaš?" odgovorio je, podsjećajući je da je grupa glasovala prije dva dana da se ostaje. Odgovorila je da oni ne mogu izdršati do 20. lipnja.2 šPreopasno je", uzvratio joj je vičući uzbuđeni Li. šAko odemo, oni će zaustaviti Nacionalni Kongres Naroda. Peking će biti pod vojnom kontrolom. Ne ćemo biti u stanju demonstr irati. Oni će opkoliti fakultete i blokirati izlaze. Nas će baciti u zatvor. Ti govo riš o porazu. Nisu nam dali ništa od onoga što smo trašili. Sve naše nade će propasti!"

Chai se rasplakala. Studenti su zgrabili izjavu, koju su donijeli sa sastanka i napisali nove riječi u njoj. Te večeri je VVang Dan pročitao izjavu na konferenciji za tisak. Kad je došao do točke o evakuaciji, zastao je za trenutak, zatim je blago re kao: šBilo je predlošeno Ujedinjenoj veznoj grupi glavnog grada, da studenti napuste Trg Tiananmen 30. svibnja. To nije bilo prihvaćeno. Umjesto toga, nova verzija je pročitana: šUkoliko se ne dogovori posebni sastanak DNK u idućih nekoliko dana, okupa cija trga će se nastaviti do 20. lipnja." Chai je kasnije optušila one koji su se htjeli povući da su imali švrlo negativan učinak na pokret" i rekla je da nije shvatila, koliko bi njihova odluka bila štetna, kad se na početku slošila s tim. Ako bi se uporište na Trgu izgubilo, upozorila je, škonzer vativci bi pregazili Kinu!" Cilj mora biti ništa manje od svrgavanja vlade. VVang Dan je rekao da je osjetio da se ne moše nadjačavati s emocionalnim nabojem onih koj i su htjeli ostati. Odlazeći od mikrofona, podnio je ostavku i vratio se u svoj ka mpus da tu učini što moše. Na obje strane, kontrolu su imali tvrdolinijaši.1 šDošla sam do kraja svojih snaga i mentalno i fizički", rekla je Chai Ling onima ua Tr gu, dok je davala ostavku na svoje mjesto. Pokret je ispadao MASAKR. U PEKINGU iz tračnica, dodala je. Novac se krao iz blagajničke kutije demonstranata; s prvim v odstvom je bilo gotovo; zatrašila je od Li Lua da pokuša srediti stvari. Međutim, duhovi su se raspirili pojavom kipa Bošice Demokracije od stiropora visokog 30 stopa, napravljenog na Centralnoj akademiji umjetnosti. Postavljena je tako da gleda u divovski portret Maa, koji gleda van na Trg. Manifest je proklamirao da je kip šsvet, nepovrediv" i zarekao se da šnarod nikada neće tolerirati nikakvo des truktivno ponašanje prema njoj". Dok su je postavljali, jedan glas je preko slušbeno g megafona na Trgu upozorio: šVaš pokret je osuđen na propast. To je strano. Ovo je Ki na, ne Amerika."4 Smeće je očišćeno, a smrdljivi zahodi uklonjeni. Novac i pošiljka najlonskih šatora šivih bo su stigli od simpatizera iz Hong Konga, gdje su veliki marševi podršavali studente, a novine s podrškom Pekinga, Vven VVei Po, su ostavile praznu svoju uredničku rubri ku nakon proglašenja prijekog suda i objavile četiri riječi, jednostavno rekavši šSa šaljenj em i tugom".5 Jedan posjetilac iz Hong Konga je odveo Chai u hotel, gdje se istuširala, obukla n ovu odjeću i vratila se na Trg, kazavši da je spremna ponovno se priključiti borbi. šMob ilizirati ćemo kineski narod po cijelom svijetu da protestira protiv prijekog suda !" izjavila je. šPrijeki sud neće uspjeti ni za deset dana, ni za godinu, ni u sto g odina! Oni koji izgube srce naroda, će stradati! Srušite ilegalnu vladu na čelu sa Li Pengom!" Vidljivo uzbuđena, dala je značajan filmski intervju jednom američkom novinaru, Philip u Cunninghamu, u kojem je rekla da ponekad ne moše ne pomisliti, šVi Kinezi, vi nist e vrijedni moje t>orbe! Vi niste vrijedni moje šrtve! Ali onda također mogu vidjeti da u tom pokretu ima mnogo ljudi koji zaista imaju savjest. Imam mnogo pristojni h ljudi među studentima, radnicima, građanima i intelektualcima ... Studenti stalno pitaju, ššto dalje moramo uraditi? što mošemo obaviti?" Osjećam se tako tušnom, jer kako ću reći, da se mi ustvari nadamo krvoproliću, trenutku kada vlada neće imati drugog izbo ra nego drsko masakrirati narod. Jedino kad Trg bude opran krvlju, narod Kine će o tvoriti svoje oči. Jedino tada će biti stvarno ujedinjeni. Ali kako išta od toga mogu objasniti mojim kolegama studentima?"6 Govoreći otvoreno o podjelama unutar studentskog pokreta, rekla je da je šzaista tušno " što šneki studenti i neki poznati ljudi s dobrim vezama, daju sve od sebe đa pomognu vladi, đa je spriječe poduzeti takve mjere.

pio V. - PtNGOVO pora Zbog svojih sebičnih interesa i svojih privatnih poslova, oni pokušavaju uzrokovati da naš pokret propadne i da nas izbace sa Trga prije nego vlada postane toliko očajn a da poduzme akciju ... Osjećam se tako tušnom, jer ne mogu to sve reći svojim kolegam a studentima. Ne mogu im reći otvoreno, bez okolišanja, da mi moramo koristiti svoju krv i svoje šivote, da bismo pozvali narod na pobunu. Naravno, studenti će biti vol jni. Ali oni su još tako mlada djeca!" Drugi mošda moraju proliti svoju krv za tu stvar, ali ona neće. Rekla je Cunninghamu da neće ostati na trgu šjer moja situacija je drukčija. Moje ime je na vladinom spisk u za odstrel. Ne ću dopustiti sebi da me ova vlada uništi. Ja šelim šivjeti. U svakom sl učaju, to je kako ja o tome razmišljam. Ne znam hoće li narod reći da sam sebična. Ja vjer ujem da drugi trebaju nastaviti rad koji sam ja započela. Pokret demokracije ne moše uspjeti sa samo jednom osobom!" Rekla je da mora napustiti Peking i otići u podze mlje. Ali je ustvari ostala skoro do kraja. U međuvremenu, četiri mladića su započela štrajk glađu kod Spomenika junaka. Jedan je imao 2 godine, rođen u Tajvanu, rock zvijezda, Hou Dejian, koji se preselio na kopno za šizabrati slobodu" i imao je karijeru s usponima i padovima - sada je bio u povol jnoj fazi, vozeći crveni Mercedes i pjevajući svoju hit pjesmu, Potomstvo Zmaja, koj i se čudio zašto je zemlja sa tako bogatom poviješću kao Kina, bila tako siromašna i slaba . Pridrušivši se protestima, objasnio je kako moše ostati samo 48 sati, jer ima obvezu za snimanje u Hong Kongu. Razmišljajući o elitizmu koji je prečesto prošimao studentske vođe i o odbijanju kompromis a kod nekih, su-drug u štrajku glađu, učitelj i kritičar, Liu Hiaobo, rekao je svjetini da je šglavni problem sa studentskim pokretom taj, stoje očito daje opsjednut oponir anjem vladi, ali se ne brine za praktična demokratska načela u svojim vlastitim redo vima. Zamijeniti vojnu diktaturu studentskom diktaturom, bi teško bila pobjeda; bi o bi to promašaj, tragičan promašaj." Ali četvorica, posebno Hou, su smatrali kako je tešk o ostati hladan; atmosfera je bila prenapeta. šOsjećao sam da su moje riječi mogle zan jihati sudbinu nacije", sjećala se rock zvijezda.7 U svečanom ozračju, gomila se skupljala da vidi Bošicu. Radnički vođa, Han Dongfang je rek ao jednom stranom novinaru, da vjeruje da će Komunistička Partija šbiti u stanju nadvl adati svoje teškoće, da će prihvatiti sugestije naroda i odršati svoje dušnosnike časnima i nekorumpiranima." Ali kraj se blišio. Rascjepi između umjerenih i radikalnih na Trgu , koji su bili ojačani demonstrantima pridošlim iz provincija, su se širili; u jednom MASAKR LI PE KINCiLl trenutku, grupa iz provincija je pokušala oteti Chai Ling i njenog supruga, vodu s tudenata, Feng Congdea, nakon što su čuli priče kako se novac otuđuje. Njen suradnik, Li Lu, je optušio studentske strašare da su se napili i dopustili vladinim agentima sa botirati opremu. šGotovo je", rekao je jedan realističniji reformator, koji je sjedi o na Trgu, novinaru Jonathanu Mirskvju, nakon stoje ovaj otišao u hotelsku sobu i mahnuo mu da uključi televiziju da nadglasa prislušni uređaj. šNije mi šao zbog onog što sam učinio, ali mnogi moje kolege već planiraju kako će priznati i odati druge."8 Nakon što je jednom bilo ponišeno, kada je običan, nenaorušan narod zaustavio njihovu na vodno nepobjedivu vojsku, vodstvo nije moglo dopustiti da se to opet desi, niti je moglo dopustiti da studenti nastave sa svojim prkosom, a da oni sami ne izgle daju kao tigar od papira. Gledajući unazad na više od šest desetljeća, kao na revolucion ara s karakteristikama kineskog komuniste, svoju ulogu u pobjedama Građanskog rata , svoju dugu karijeru s usponima i padovima pod Maom, svoju pobjedu nad Bandom čet vorice, nad Hua Guofengom i svim ostalima, Deng Xiaoping nije htio sebi dopustit i da bude potučen u toj fazi od prljavih studenata na Trgu ili, još opasnije, od rad

nika i građana koji su blokirali NOV i na koje se gledalo kao na šrtve strane manipu lacije, s namjerom da se uništi Komunistička Partija i rešim koji je vladao od 1949. g odine. Cijela njegova karijera, posebno u protu-ljevičarskoj čistki u kasnim 1950-im , njegovo dvadesetogodišnje suzbijanje pokreta Zida demokracije i njegov neuspjeh da ohrabri političku reformu, značili su, da ni on, niti rešim, kojem je on bio na čelu, nisu postavili temelje za vrstu dijaloga koji bi mogao otkloniti brutalni sukob . Zadršavajući kinesku tradiciju, studenti su još uvijek mogli izvlačiti vodu iz preostalo g bunara simpatije čak i od tvrdolinijaša kao što je bio Chen Yun, koji je govorio o n jihovim šdobrim, čistim, srdačnim i konstruktivnim motivima". Tradicija ih je učinila st jegonošama istine i vrline. Ako bi oni uzrokovali nevolje, to je bila greška urotnik a među njima i urotnike među urotnicima, kao što su bili Chen Ziming i VVang Juntao. R adnici i obični ljudi Pekinga nisu ušivali takvo razumijevanje, tim više, uzimajući u ob zir strah da bi oni mogli pokrenuti pokret sličan Solidarnosti u Poljskoj, s ličnost i kao što je Han Dongfang u ulozi kineskog Lecha VValese. čak se govorilo o općem štrajk u, koji bi predstavljao daleko veći test za odanost vojske nego što su bili studenti na Trgu.9 Na dan 2. lipnja, Stariji su se sastali u ratobornom raspološenju."Ta prokleta kop ilad", planuo je tipično VVang Zhen. ššto oni misli tko su oni, PIO V - PF Nč, OVO PORA stupajući po svetom tlu kao stoje Tiananmen tako dugo? Oni stvarno traše nevolje." L i Peng i Li Xiannian su obojica istaknuli subverzivne strane utjecaje; Deng se s lošio. Ranije nesigurni Qiao Shi je rekao da je isprazniti Trg jedina opcija. ščim pri je bude moguće" dodao je Yao Yilin. Nakon toga, Deng je zaključio da trupe prijekog suda moraju osloboditi Tiananmen od okupacije demonstranata u roku od dva dana.1 " Dok su se opet počele kretati u grad za novi napad da raščiste Tiananmen, trupe su ovo g puta pokušale ući neprimjetno, ponekad nenaorušane, s tim da je orušje unijeto odvojen o - nekoliko autobusa i kamiona, koji su nosili orušje, građani su okrušili i zaplijen ili njihov sadršaj, iako su vode studenata naredile da se puške vrate. Kratko prije ponoći 2. lipnja, jedan dšip iz Narodne naorušane policije, vozeći velikom brzinom je izgubio kontrolu i usmrtio dva biciklista i jednog pješaka. Gomila je o krušila vozilo, razbila stakla i udarala vozača, prije nego su ga spasila trojica mušk araca koji su se vozili s njim. Policija je intervenirala da proprati tu četvoricu odatle. Dšip nije imao registarske tablice i, kada su pretrašili vozilo, promatrači s u našli vojne uniforme, mape i mobilne telefone. Taj incident je pojačao tenzije i u ranim satima 3. lipnja, autonomna udruga stude nata i radnika je objavila upozorenje preko svojih megafona da vojska dolazi. Još jednom, gomila je okrušila vojna vozila i autobuse, bušeći im gume i izolirajući vojnike unutar njih. Tisuće studenata je vozilo bicikle niz Chang'an bulevar vozeći duš vrha Tiananmena i ispred Zabranjenog grada i zatvorenog prostora s vodstvom. šPobijedil i smo!" objavili su megafoni u 5 sati ujutro. Upravo prije zore 3. lipnja 6.000 nenaorušanih vojnika u bijelim majicama kratkih rukava, hlačama maslinaste boje, ruksacima i cipelama za trčanje, lagano su trčali pre ma Trgu. Iako točan razlog njihovog pojavljivanja nije bio objašnjen, vjerojatno su se uputili prema skladištu orušja blizu Tiananmena \ i nadali su se da će im njihovo pojavljivanje, kao lagano trčanje, pomoći da prođu. Ali su bili zaustavljeni blokadom na putu i velikom grupom shimina. .š Izolirane u manjim grupama, mladiće su satima podučavali o demokraciji, ljudskim pra vima i odnosima između NOV-a i građana. U jednom trenutku, jedna skupina se probila

i pobjegla. Drugima je tada dopušteno đa odu, bez cipela, hrane, i ruksaka, a slijed ili su ih uzvici i uvrede." Tijekom jutra su konfrontacije postale nasilnije, jer su građani bacali kamenje, t ukli vojnike i oteli nekoliko ranjenih pripadnika NOV-e, dok MASAKR 11 PEKINGU su se kretali prema bolnici. Studenti su ugrabili orušje i penjali se na vrh autob usa u kojima su bili vojnici, podišući kape na vrbu bajuneta u znak pobjede. U rano poslijepodne, trupe i naorušana policija su ispaliti suzavac u pokušaju da rasprše gom ilu izvan Zhongnanbaija; demonstranti su se zatalasali unazad i prisilili snage sigurnosti da se razmaknu ili da pobjegnu u zatvoreni prostor." Unutra je Yang Shangkun sazvao hitni sastanak, kojem su prisustvovali, medu osta lima, Li Peng, Qiao Shi i šefovi grada Pekinga i Partije. Premijer je govorio o škon tra-revolucijskoj pobuni" koja je zahtijevala šodlučne" mjere. Yang je prenio Dengov e upute da se problem mora riješiti do svitanja - sve moguće se treba učiniti da se sp riječi krvoproliće, ali u krajnjem slučaju, vojnici moraju koristiti šsva potrebna sreds tva". Dogovoreno je da će trupe i policija započeti svoju operaciju u devet sati nav ečer i očistiti Tiananmen do šest ujutro 4. lipnja.13 Do kasno poslijepodne, gušva na blistavo osvijetljenom Chang'an bulevaru je bila t ako gusta, da se biciklisti nisu mogli probiti kroz nju. Neki roditelji su dovel i svoju djecu da budu svjedoci povijesnog trenutka. Mladići su vozili svoje djevoj ke na sjedalu pored sebe na svojim motociklima. Bilo je čak i nekoliko invalida u svojim invalidskim kolicima.1-1 Radnička udruga je pustila svoje članove s palicama, velikim mesarskim noševima, metal nim lancima i zašiljenim štapovima od bambusa. Tisuću ljudi je bilo mobilizirano na ruše nju zida na gradilištu da se opskrbe ciglama i šeljeznim šipkama kao orušjem. Iznad glav a je posada helikoptera skupljala informacije o situaciji na tlu. Vojnici u obično j odjeći su se uvukli na Trg. Drugi su zauzeli pološaje u i oko Velikog Hola, iako i h je veličina gomile zadršavala. Ali nakon što su vlasti objavile proglas da se mole l judi da šostanu kod kuće radi sigurnosti svojih šivota", ljudi su se počeli osipati. Oko deset navečer, studenti su se sakupili oko Spomenika herojima i zakleti se: šKunemo se da ćemo štititi stvar kineske demokracije. Ne bojimo se umrijeti. Ne šelimo nastav iti šivjeti u nesređenoj zemlji. Ovdje smo da zaštitimo Tiananmen do smrti. Dolje Li P engova vojna vlada!"" NOV se počela uvlačiti kroz predgrađa, nailazeći na obiteljski otpor od strane civila, k oji su vjerovali da trupe neće otvoriti vatru na njih i da će moći ponoviti svoje rani je uspjehe. Iako će proizlazeći događaji postati poznati kao šMasakr na Tiananmenu", većin a ubijanja te noći se dogodila nekoliko milja zapadno od Trga, oko velikog raskršća Go ngzhufen, gdje su se oklopna vozila probijala kršeći autobuse koji su blokirali put, pucajući u gomilu i gazeći ljude nasmrt, a onda, dalje u grad do Muxidi raskršća, PIO V. - PF Nt'rOVO POPA gdje se most prušao preko smrdljivog kanala do bulevara koji je vodio do Chang'an bulevara i gradskog središta. šrtve su bili obični građani Pekinga, ne studenti na Trgu, navodeći jednog američkog dopisnika, koji je bio prisutan, da kasnije piše o šmitu Tian anmena".lh U Muxidi je 38. vojna grupa naletjela na odlučno suprotstavljanje civila koji su b lokirali prolaz. Studenti sa crvenim trakama oko glave su stigli sa Tiananmena d a pomognu organizirati ih. Autobusi su bili dovučeni preko mosta radi blokiranja t rupa. Specijalni Odred za suzbijanje pobuna je ispalio gumene metke i suzavac. G omila se povukla i opet sakupila, bacajući kamenje i boce, ploče od razbijenog pločnik a i cigle dovezene kamionima i u otvorenim teretnim trieiklima. Jedan odred trup

a koji se kretao mostom je bio natjeran natrag. Onda su krenula oklopna vozila d a probiju barijeru. Ljudi iz gomile su bacali zapaljene boce da zapale autobuse. 17 Do 10:10 h navečer, prema vojnom izvješću, deseci tisuća ljudi su oformili zid od ljudi na 20 do 30 metara od linije fronta trupa. Koristeći razglas, vojni zapovjednik ih je pozivao da se povuku. Kad su odbili to učiniti, vojnici su pucali u zrak. Onda su trupe zauzele pološaje, prva dva reda klečeći, oni iza stojeći. Kamenje se sasulo po njima. U 10:30 h, oni otvorili su vatru, od čega je sve iskrilo. Pjevajući šAko me ni tko ne napada, ja ne napadam nikoga; ali ako me ljudi napadaju, ja moram napasti njih", vojnici i naorušana policija su navalili preko mosta, čineći ono što su demonstr anti mislili da nikada neće činiti, pucajući u ljude, čiju sigurnost su oni trebali čuvati . Kako su ljudi padali na tlo, mrtvi ili ranjeni, gomila se rastvorila, ali je nas tavila gađati vojnike, vičući šFašisti!" šUbojice!" šBanditi!" Prepreke koje su postavili na utu su smetale pri bijegu. Pod barašom kamenja i boca, neki vojnici su pucali nasl ijepo. Slušbeno izvješće je zabilješilo da su šmetci odskakali od zgrada gore dolje pet st otina metara (od) Muxidija."'" Trupe su napredovale bez grišnje savjesti niz aveniju prema Tiananme-nu, pucajući do k su prolazili. Helikopteri su lebdjeli iznad glava. Nije bilo nikakvih stanki u pucanju", nastavljalo se u izvješću Dršavnog ministra za sigurnost. šVojnici na kamioni ma su pucali u zrak bez prekida, dok su ljudi bacali kamenje i verbalne uvrede, a onda su oni pucali u narod." Kad su vojnici prošli, civili su opet došli na ulicu i opet vratili autobuse na mjesta kao barikade protiv bilo kakvog pojačanja i zapa lili ih. Točan broj mrtvih u ovoj fazi sukoba nikada nije utvrđen, ali ih je sigurno bilo na stotine -slušbeno unutrašnje izvješće je unijelo podatak - ukupno oko 20 mrtvih , sa 2.000 ranjenih. MASAKR U PE KIN6II Vojnici su bili na rubu, u neprijateljskom gradu, bez jasnih usmjerenja - polici jsku jedinicu, koja ih je trebala voditi, su blokirali demonstranti. Neka od nji hovih oklopnih vozila su bila uhvaćena u prepreke koje su lešale svuda po putu. Ljud i su skakali na vrh vozila, otvarali poklopce i izvlačili vojnike van, tukući ih, i u jednom slučaju su se narugali birokraciji, time što su rasporili utrobu jednom časni ku i vratili mu kapu na glavu pod smiješnim kutom. Ranjeni civili su odvošeni u oblišnju bolnicu, gdje su im liječnici davali usta-na-ust a reanimaciju, lica crvenih od krvi. Iskreno izvješće ministarstva je zaključilo: šIstočno od mosta, blizu postaje podzemne šeljeznice, leši dvanćst hrpa mesa, krvi i os tataka. Tijela mrtvih i ranjenih su se neprestano predavala u Fuxing bolnicu. Ne ki su stizali na otvorenim teretnim trokoli-cama, neke su donosili na drvenim vr atima, a neki su stizali pološeni na motociklima ... Uistinu, svi su u Fuxing boln ici psovali šFašisti!" ššivotinje!" šKrvavi masakr!" U 1:30 h ujutro, Fuxingmenwei bulevar u području Muxidija je bio napušten i zavijen u mrtvačku tišinu." Neki od ranjenih su odneseni na Tiananmen, gdje su tretirani u medicinskoj ambul anti demonstranata. šest tjedana nakon što je smrt Hu Yaobanga pokrenula proteste, s tudenti nisu mogli imati nikakve sumnje oko toga što će im se upravo dogoditi. Rodit elji su šurili na Trg da odvuku djecu kući. Hu Dejian je ispjevao pjesmu šLjudi koji ljubite slobodu, Raširimo svoja krila, Ljudi koji imate savjest, Otvorim o svoja srca, Danas smo lijepi. Sve se moše promijeniti Sve nam je na dohvatu." Na ulasku na trg, dva autobusa u plamenu, jedno vojno vozilo, koje je također bilo zapaljeno, i jedan betonski graničnik s puta, su stajali kao jedina njihova obran a na kraju Chang'an bulevara. U 11:30 h poslije u noći, dovezla su se jedna oklopn

a kola. Betonski graničnik mu je priječio prolaz i studenti su na njega bacali Molot ovljeve koktele, prisiljavajući kola da se okrenu i odu u plamenu. Na Xinhua vrati ma prema Zhongnanhaiju, vojPIO V. - PENGOVO POPA nici s kacigama su stajali ravnodušno, s metalnim štapovima preko prsiju, dok su ih ljudi psovali i bacali kamenje na njih. Suzdršana mršnja koju su osjećali shimini, sada je postala očita, kad se drugo oklopno v ozilo pojavilo na Trgu sa tri vojnika unutra, i bilo okrušeno gomilom, koja ih je zasula Molotovljevim koktelima. Dok je vozilo gorjelo, pojavio se vojnik. Brzo s u ga zatukli na smrt. Drugi vojnik je provirio. Zgrabili su ga za kosu, uši i lice . Ogulili su mu košu. Netko ga je tukao po lubanji dok nije pukla. Trećeg vojnika su izvukli van. Promatrajući, britanski novinar John Simpson je opisao pripadnike go mile škao pse", otvorenih usta, dašćući, bezizrašajnih očiju. Studenti su se dovezli jednim autobusom i pokušali su izvući vojnika iz gomile, ali su ga čvrsto dršali. Jedan čovjek je lupao po vojnikovoj glavi sa polovicom cigle. Psujući, Simpson, krupan čovjek, se b acio na napadača, koji je ispustio ciglu. U prostoru, koji je novinar oslobodio, s tudenti su uhvatili vojnika i odvezli ga autobusom.19 Oko 1 sat ujutro, trupe su preplavile veliki Trg, kojeg je sagradio Mao kao znak veličine njegove zemlje. Pekinška gradska vlast je neprekidno objavljivala proglas da je šizbila ozbiljna kontra-revolucionarna pobuna u glavnom gradu", a Zapovjedništ vo prijekog suda je upozoravalo da se Tiananmen odmah evakuira. šNarodna oslobodil ačka vojska je prijatelj naroda", išla je mantra preko megafona. šNijedna dobra osoba se nema čega bojati." Dok su studenti molili vojnike da spuste svoje puške, došlo je d o sporadičnih pucnjeva. Jednu djevojku su odnijeli, zdrobljenog lica; odveli su i jednog mladića raskrvavljenih grudi. Ambulantna kola su jurila kroz noć. Neke šrtve su odvošene na triciklima. Jedan komandni dšip je odjurio s čovjekom pološenim na krov, a nekoliko drugih je bilo isprušeno u unutrašnjosti. Sjevero-zapadni ugao trga je bio pun gorućih vozila, koja su gorjela narančastim sjajem. Pod drvećem na jednoj strani T rga, stajali su krupni vojnici sa svojim palicama. Oklopna vojna vozila su se kr etala tako sporo da su izgledala kao modeli od kartona prema noćnom nebu.2" štrajkači glađu još jednog sata, uključujući i pjevača Houa, kojima su studenti dali podstav eni kaput i kacigu, pošurivali su izvlačenje, ostavljajući iza sebe palice, boce i zar obljeno orušje. š šKrv se prolijeva svuda po gradu", rekli su. šViše nego dovoljno krvi je proliveno da se narod probudi. Mi znamo da se vi ne bojite umrijeti, ali ako sa da odete ne znači da ste kukavice." Na to je Chai Ling odgovorila: šOni koji šele otići mogu otići. Ali oni koji ne šele, mogu ostati." četvorica su ušla u ambulantna kola i prevezla se na drugu stranu do pološaja trupa na istočnoj strani Trga. Rekli su im da će se pobrinuti da svi MASAKR 11 PE KINtilt studenti odu s Tiananmena, ako vojska ne bude pucala. Politički komesar je rekao d a će morati konsultirati svoje nadređene. Dok je to obavljao, svjetla su se ugasila po prethodno dogovorenom planu za 4 h ujutro. To je izazvalo trenutnu paniku. Al i se komesar vratio đa kaše da dogovor vaši. šSada ćemo početi oslobađati Trg i prihvaćamo iv na evakuaciju", grmio je megafon. Kod Spomenika herojima, demonstratori su zapalili vatru i nisu se micali. Napred ovale su ššok brigade", dok je njihovo orušje svjetlucalo u mraku, s puškama spremnim za napad, okrenutim ili u zrak ili na studente. Odršano je šurno glasovanje - jedan sv jedok kaše đa je glas za šOstati" bio šmnogo, mnogo jači" od onih koji su vikali šOtići", al Chai Lingin suprug, koji je preuzeo vodstvo, izjavio je da je grupa za šOtići" bila u većini. Kako je primijetio Hou Dejian: šOni koji su htjeli otići su se stidjeli vika

ti vrlo glasno, dok su oni koji su htjeli ostati vikali svom snagom". Feng Congd e je jednostavno rekao: šZbog takve situacije, osjetio sam da, kad su dvije strane zvučale skoro jednako, najvjerojatnije je da je više ljudi glasalo za odlazak. I ta ko sam objavio odluku da se odlazi." 21 U 4.30 h su se svjetla opet upalila. Slika koja je pozdravila demonstratore je o duzimala dah - redovi teško naorušanih trupa, s podrškom tenkova i oklopnih vozila. Vo jnici i interventna policija su se nepokolebljivo kretali naprijed, potiskujući st udente, dok ih nije dijelilo samo 20 metara. Jedno vojno vozilo je oborilo Bošicu demokracije. Ostali su pregazili šatore. Glas sa slušbenog megafona je upozoravao o šn esređenim vremenima" i, čudno, o dšeparima, dok je inzistirao kako šNarodna oslobodilačka vojska voli narod; narod voli NOV. Samo zli ljudi ne vole vojsku."22 Studenti su se povukli u jugo-istočni kut Trga, probijajući se između tenkova i oklopn ih kola. Pjevali su komunističku himnu, Internacionalu, mašući zastavama svojih fakult eta. Neki su pljucali na vojnike. Drugi su vikali šBanditi! Banditi!" ,Je .... šivot inje!" i šDolje fašizam!" Kada je pukla zora u 5:20 h, ostalo je samo nekoliko stotina studenata. Tenkovi su napredovali prema njima, a oni su, isto tako napustili Trg, uzvikujući uvrede t rupama. Kao odgovor, vojnici su pucali u zrak i jednoglasno uzvikivali moto NOVa: šAko mene nitko ne napada, ja ne napadam nikoga." Do 5:40 h ujutro, Trg je bio pust. Slušt>eno izvješće je inzistiralo na tome da nitko nije ubijen hicima iz pušaka na Tiana nmenu, ili pregašen tenkovima. Ali su očevici pričali sasvim drugu priču, o demonstranti ma koji su ustrijeljeni na licu mjesta i o oklopnim vozilima koja su pregazila c ivile, od kojih su neki još bili u stuPIO V. - Pt NO OVO POPA dentskim šatorima. Stigavši biciklom na Trg nakon svjedočenja borbi na Fuxingmenwai bu levaru, američki novinar, John Pomfret je vidio šmnogo pucanja. Mnogo mladih ljudi j e trčalo prema vojsci i bilo ubijeno ili padalo, a onda bješalo natrag. Ljudi su na triciklima vozili prema vojsci u to područje u pokušaju da pokupe ranjene; neki od n jih su također ubijeni." Dok je većina studenata napuštala Trg, čuli su novu pucnjavu iz a sebe. Jedan sat kasnije, jedan tenk je pregazio studente u oblišnjoj aveniji, a trupe su proganjale civile po pokrajnjim ulicama. U Muxidiju, u međuvremenu, gomila se regrupirala za kontra-ofenzi-vu. Njihovi blok ovi sa ulice su bili dovoljno čvrsti da zaustave kamione, tenkove i oklopna vozila . Vojnici su sjedili u svojim kamionima, dok su ih ljudi psovali. Jedan mladić je bacio suzavac u jedno oklopno vozilo, prisiljavajući ljude unutra da izađu van, stišćući s voje vratove u agoniji. Desetine drugih vojnih vozila ie bilo zapaljeno. U Fuxin g bolnici se skupila gomila ljudi raspitujući se ima li njihove rodbina medu mrtvi ma i ranjenima. Imena 42 ljudi, koji su bili ubijeni, su bila izvješena na zidu pr ostora za bicikle. Poslijepodne je otvorena mrtvačnica radi identifikacije leševa, k oji su bili pološeni na slamnatim madracima ili bijeloj tkanini na cementnom podu. Vani su članovi obitelji palili papirnati duhovni novac za mrtve.:j Politika strogosti se proširila građom. Neki demonstranti, koji su se priblišili linij ama vojske da se suprotstave vojnicima, su bili ubijeni. Kamioni su tumarali uli cama s vojnicima koji su pucali sa strašnjeg dijela. Liječnici su ubijani, dok su zb rinjavali ranjene. Kako je zabilješeno u izvješću Ministarstva dršavne sigurnosti, vojni ci sjedeći na poklopcima tenka su otvarali vatru kad god bi se netko narugao. Ljud i uhvaćeni da bacaju kamenje ili boce na trupe su riskirali masovno ubijanje. Trup e u konvoju prolazeći pored hotela International su otvorile vatru na svjetinu u r ano jutro 4. lipnja; među šrtvama je bio i dječak sa školskim knjigama vezanim za svoju

biciklu. Prema izvješću Ministarstva, pobješnjeli civili su nasmrt pretukli vozača kamio na, zapalili šest šivih vojnika u drugom kamionu, bacili jednog vojnika sa nadvošnjaka i namočili njegoo tijelo u benzin, da ga zapale, prije nego ga objese sa gornje šip ke.2-1 Tenkovi su bučali ulicama za dana - izazivajući intervenciju jednog šTenkaša" u bijeloj košulji i crnim hlačama s plastičnom vrećicom iz dućana, koji je zaustavio jednoga, izmičući e i mašući ispred njega kao mata-dor, prije nego su ga odveli. Na Pekinškom sveučilištu, b ila su izlošena tijela iz noći 3. na 4. lipnja - pet ih je bilo postavljeno na jedan stol i okrušeno ledom. Zalobno cvijeće od bijelog papira je stavljeno na drveće. Kapu t pun MASAKR l( PEKINGU mrlja od krvi je visio na ulazu. Autonomna udruga studenata je prijavila šovaj fašis tički masakr, koji gura ljude cijele nacije van svih granica tolerancije." Tisuće su bile uhićene i mnogi su bili pretučeni ili zlostavljani; neki su ubijeni, a neki od onih koji su na televiziji pokazani kao šelementi kontra-revolucionarne pobune" s u jedva mogli stajati. Gradonačelnik Pekinga, Chen Xitong, odršao je na radiju govor o kašnjavanju šmale šačice pobunjenika" koji su prisilili Partiju i Vladu da poduzmu iz vanredne mjere. To nije dobro prošlo.25 Točne brojke nastradalih se nikada neće znati; vlada je rekla daje blizu 300 izgubil o šivot u cijelom sukobu, uključujući i nekoliko desetina vojnika. Neovisni promatrači s u sveukupan broj mrtvih stavili negdje blizu 1.000 s najmanje 3.000 ranjenih.26 Demonstracije su planule u 63 grada diljem zemlje tijekom dana 4. lipnja, naglašav ajući koliko je široko bio rasprostranjen poziv na promjene. Do idućeg dana je broj na rastao na 181. U Shanghaju je više od 30.000 demonstranata zaustavilo promet, a dv ije trećine tvorničkih radnika je izostalo s posla. Kad je policija raščistila 120 raskršća koliko je bilo blokirano, drugih 145 je zauzeto. U VVuhanu je protest sjedenjem zatvorio mostove preko Yangzi, prisiljavajući čeličanu da se zatvori; kada su nenaorušan e trupe pokušale ukloniti ljude, oni su se opirali i pljucali na vojnike, koji su se povukli. U Chengduu, policija je koristila električne palice da se odupre demon strantima, koji su zapalili trgovački centar, restoran, kino i dvije policijske po staje.27 U Mandšuriji su deseci tisuća marširali u četiri glavna grada, noseći zastave i proklamira jući šZašto ne pobijete i nas?" i šSpusti svoj mesarski noš, Li Pengu." U Lanzhouu na sjev ero-zapadu i Hangzhouu na istočnoj obali, demonstranti su blokirali glavne šeljezničke linije lešeći na tračnicama. U Guangzhou je svjetina procijenjena na 50.000, a lokaln o stanovništvo je skupljalo zalihe riše, soli, šećera, jaja i svinjetine u slučaju nevolje . U SEZ-u Shenzhena se pojavilo 20.000. U Nanjingu 5.000 studenata je marširalo po kiši, svirajući svečanu glazbu na kasetofonima i noseći plakate s natpisima šDugovi u krv i moraju se platiti krvlju". U prefekturi Shijiazhuanga u Hebeiji, u kasarni u k ojoj je bila smještena 27. armija, koja je sudjelovala u represiji u glavom gradu, 8.000 demonstranata je pološilo vijence pred vojnim stošerom 5. lipnja, a idućeg dana je više od 3.000 studenata napalo zgradu vičući š27. armija - mesari!" čitalac vijesti na engleskom jeziku sa Radija Peking je govorio o tisućama mrtvih švećina od njih nevini h građana" - emisija je odmah prekinuta. DIO V. - PENciOVO DOBA Strane vlade su izrazile osudu. Predsjednik Bush je objavio suspenziju prodaje o rušja za NRK, kao i Europska unija. Svjetska banka je rekla da obustavlja zajmove Kini. U Hong Kongu je pet milijardi lokalnih dolara bilo povučeno iz Kineske banke . Ali nijedna nacija nije prekinula diplomatske odnose. Osim ponekog pucnja u ho telu u kojemu su odsjeli stranci, to je bila u potpunosti unutrašnja stvar. U uspo

redbi s prijetnjom za rešim, koji se uvjerio da je s tim suočen, kritika je bila mal a cijena koju će platiti vodstvo. ,,U Kini se čak jedan milijun ljudi moše smatrati ma lom sumom", citirao je jedan dušnosnik iz Li Xianovog ureda, da je rekao Deng.28 Na dan 6. lipnja su se u Pekingu sastali vođe radi procjene situacije. šDa nismo bil i čvrsti s tim kontra-revolucionarnom pobunama - na koje se i nismo strašno okomili - tko zna što se moglo dogoditi", počeo je Deng. Rekao je da bi se moralo zauzeti st ajalište šopraštanja" prema studentima - ali nikakvog sličnog obzira u odnosu na šimine Pe kinga ili radnike. Jedini slušbeno proglašeni šmučenici" su bili vojnici NOV-a koji su u bijeni. Pojavljujući se prvi put na televiziji od Gorbačovljeve posjete, Deng je pok azan u stošeru prijekog suda 9. lipnja, gdje je zatrašio minutu šutnje u čast vojnih šrtav a. Spekuliralo se da je Deng bio ljut zbog načina na koji je operacija vođena 3.- 4. li pnja. Rečeno je đa je jedan izvor iz Partije izvijestio, kako je vođa rekao Yang Shang kunu i Li Pengu da su zabrljali stvar. Ali je isto tako objavio šokrutnost naših nep rijatelja prema kojima ne smijemo pokazati nikakvu milost ili opraštanje".29 Još jednom se kinesko vodstvo suočilo s povijesnom činjenicom s kojom se nije moglo is pravno nositi, zbog nje same. Odlukom Denga, Li Penga i njihovih kolega, demonst racije u proljeće i rano ljeto 1989. još uvijek su tretirane kao kontrarevolucioname akcije srezane u korijenu, prije nego što bi mogle destabilizirati Narodnu Republ iku. Majke studenata koji su poginuli, odršale su kampanju za priznavanje onoga što se dogodilo, ali nije bilo nikakvog preispitivanja događaja koji je šokirao svijet. Petnćst godina poslije toga, liječnik koji je tretirao šrtve u Vojnoj bolnici u Pek ingu, je rekao kad je izvještavao o krvoproliću Yang Shangkunu, da je Predsjednik re kao, kako je masakr bio najozbiljnija pogreška u povijesti KPK. Ali je rekao da ne moše učiniti ništa da je ispravi, iako šće se greške ispraviti u budućnosti". S pedanterijo cjepidlačenja, rešim inzisti-ra da vojska na Tiananmenu nije ubila ni jednog student a, ignorirajući one koji su pregašeni na Trgu ili ubijeni u pokrajnjim ulicama. Kad su ga pitali za desetu godišnjicu, Premijer, Zhu Rongji je rekao da mu taj datum n e MASAKR U Pt KINciU znači ništa. Podršavatelji Pekinga u inozemstvu se ustručavaju od samog korištenja riječi šakr". Prilikom posjete 2006. godine, gradonačelnik Londona je usporedio ta ubijanj a sa policijskim rastjerivanjem demonstracija zbog poreza po glavi stanovnika u njegovom gradu pod Margaret Thatcher, kada nitko nije poginuo."' Slušbena kontrola medija je njegovala amneziju; kada su studentima Pekinškog sveučilišta pokazali fotografiju čovjeka koji se suprotstavlja tenku, oni je nisu poznali. Je dan događaj u Chengduu na godišnjicu masakra 2007. godine, pokazao je olije strane n ovčića. U lokalnim večernjim novinama stavljen je kratki šifrirani oglas koji kaše - šPozdra vljamo jake majke šrtava 64." - brojevi su značili 4. lipnja. činovnik koji je uvrstio oglas nije znao što te brojke znače. Telefonirao je svom nadređenom, koji je rekao da je to datum nesreće u rudniku. Oglas se pojavio i zapazili su ga promatrači vvebsit ea. Uzbunjene vlasti su naredile da se primjerci novina povuku iz prodaje. S pos la su izbačeni zamjenik glavnog urednika i dvoje kolega." Na Plenumu Partije 23.-4. lipnja, Zhao Zivang se suočio s kritikama. Smijenjeni šef Partije je imao dopuštenje ponuditi samo-obranu protiv osude koju su zacrtali Li P eng i potpisale, u znak podrške, starješine. Zhao je priznao neke manje pogreške, ali nije ponudio onu vrstu samokritike, kakvu su drugi, uključujući i Denga, servirali u prošlosti. Posebno je negirao dvije glavne optušbe - da je pogoršao meteš demonstranata i rascijepio KPK. To je dovelo do optušbi odanih da je šnepopravljivo tvrdoglav" i šk ategorični ne-pokajnik"; ali to je također dalo sjaj njegovoj reputaciji časnog čovjeka.

Kao Hu Yaobang u smrti, njegovo stajalište je postalo simbol onoga što je moglo bit i. Iako su ga neki tvrdolinijaši htjeli slijediti, Deng je naredio da se nikakva dalj nja akcija ne smije poduzeti protiv Zhaoa, šNemojmo se zapletati u to tko je za što odgovoran, baš sada", rekao je. Bivši šef Partije je stavljen u kućni pritvor, ali mu je bilo dopušteno putovati s vremena na vrijeme pod slušbenim nadzorom, a vidjeli su g a i kako igra golf. Pojavilo se i nekoliko njegovih fotografija, mršavijeg u licu i sa sijedom kosom. Njegovo ime je postalo usko vezano za reformu i rešim, pod Den gom i njegovim nasljednicima, koji su pokazali veliku uznemirenost zbog njegovih misli koje kruše okolo. Napisao je najmanje dva pisma vlastima predlašući preispitiva nje osude Tiananmena; nije bilo nikakvog odgovora, a pisma nisu nigdje objavljen a. Kad je umro 2005., navodno od upale pluća i niza srčanih udara, u slušbenim medijima j e tome posvećena minimalna pozornost, a nije ni spomenuto koja je sve mjesta zauzi mao i ograničili su se samo na 59 rijePIO V. - PENGOVO PORA či u osmrtnici. VVebsite-ovi koji su raspravljali o njegovom šivotu su bili zatvoren i. U Hong Kongu, bdijenje uz svijeće je privuklo do 15.000 ljudi. Kad se pojavilo pitanje dršavnog pokopa, Peking je odgovorio da se taj običaj više ne drši. Kremiran je na Groblju revolucije Babaoshan izvan glavnog grada. Za 2.000 ošalošćenih, koji su bil i i ispitivani, bilo je zabranjeno donesiti cvijeće. Neslaganje između vlasti i obit elji je značilo da nema nikakvih govora u njegovu slavu. Dršavna televizija je spome nula njegovu smrt po prvi put tog dana, govoreći da je 1989. godine počinio ozbiljne greške. Njegov pepeo nije dobio mjesto na groblju, tako đa ga je njegova obitelj od nijela kući. Liberalni član Komiteta Politbiroa, Hu Qili, koji se suprotstavio prijekom sudu je izgubio sva svoja slušbena mjesta. Bao Tong je bio osuđen na sedam godina zatvora i bio je izbačen iz Partije. Ministar kulture, pisac VVang Meng, oko čije kratke priče su se vodile svađe za vrijeme Stotinu Cvjetova prije dva desetljeća, bio je prisilje n dati ostavku zbog svoje simpatije prema studentima i zbog načina na koji je izbj egavao posjetiti vojnike u bolnici. Dva člana Centralnog Sekretarijata koji su bil i na strani Zhaoa i nekoliko urednika s podrškom njemu, su izgubili posao. Druga s vijetla figura, ekonomski planer Tianjina, VVei Zhang, stavljen je u šhotelski pri tvor" nakon stoje dao ostavku na svoja slušbena mjesta u znak protesta protiv prij ekog suda, prije nego su mu dopustili da ode na Harvard i Cambridge u Britaniju; nije mu dopušten povratak u Kinu. VVang Dan koji je iz Pekinga otišao u Nanjing, vratio se stoički u glavni grad da se sretne sa sudbinom. Zatvoren je na četiri i po godine. Kad su ga pustili, otišao je u Sjedinjene Dršave. Na kraju montiranog suđenja, liberalni šCrne ruke iza crnih ruku ", Chen Ziming i VVang Juntao, su dobili 13 godina svaki. Organizator rada, Han Dongfang je otišao na policiju, kad je čuo daje njegovo ime na listi trašenih ljudi, d a im kaše šDošao sam ovdje, jer su vaše činjenice pogrešne"; dršali su ga 22 mjeseca bez suđ i onda pustili, ozbiljno oboljelog od tuberkuloze. Otišao je u Hong Kong i otamo nastavio promovirati radnička prava. Pjevač Hou je pobjegao, ali njegov sudrug u štraj ku glađu, učitelj Liu Xiaobo je zatvoren na 22 mjeseca kao šzli genijalni um, koji se urotio sa reakcionarnim snagama kod kuće i u inozemstvu da bi manipulirao studenti ma i potpirivao nerede". Pisac Dai Qing, koji je trašio da studenti napuste trg ra nije, ipak je poslan u zatvor na 10 mjeseci, jer je pokazao simpatije prema njim a. Drugi su se sakrili na selu ili su prokrijumčareni iz zemlje zahvaljujući simpatizer

ima, ponekad uz pomoć suradnika u Hong Kongu. Wuerkaixi, MASAKR 11 PF KINGU koji je na vrijeme skliznuo sa Tiananmena, otišao je u Francusku. Fang Lizhi i nje gova šena su dobili azil u američkom veleposlanstvu, gdje su ostali godinu dana, nak on čega su odletjeli jednim američkim vojnim avionom u Englesku, a zatim u SAD. Chai Ling je pobjegla u Ameriku također, ostavljajući iza sebe poruku na traci izjav ljujući: ššto fašisti postaju mahnitiji u svom brutalnom gušenju, mi smo bliše rođenju prave narodne, demokratske republike! Došao je krajnji čas za prešivljavanje naše nacije! Prob udite se zemljaci! Dolje fašisti! Dolje vojna vladavina! Narod će pobijediti!" Kao i njen suradnik Li Lu, došla je do Amerike, gdje će kasnije otvoriti firmu softvvare, gdje njena reklama kaše da šena, koja je ustala protiv komunističkog rešima, moše biti bo lja od Billa Gatesa. Njen suprug Feng Congde je također pobjegao u inozemstvo.'2 Proganjalo se svakoga koji je dovodio u pitanje slušbenu verziju događaja. Jedan nez aposleni radnik od 42 godine, koji je u jednom razgovoru na američkoj ABC televizi ji pitao šJe li to ono što Narodna vlada radi? Koristi tenkove da gazi ljude?" bio j e zatvoren deset godina kao šzli kon-trarevolucionarni huškač"; susjedi su ga prokazal i nakon što je kineska televizija pokazala njegovu sliku.3'1 Izvješća iz desetak provincija su pokazivala uhićenja 10.147 šelemenata nereda" i likvid aciju 417 ilegalnih organizacija. U Pekingu je 4.386 ljudi bilo zadršano i 546 gru pa razbijeno. U Shanghaju je bilo samo 273 uhićenja, ali je Ministarstvo javne sig urnosti obaviješteno da su razbijena dva tajvansko-kuomintanška špijunska gnijezda. Bilo je nekih demonstracija na Pekinškim sveučilištima, posebno protiv plana đa se za 30 .000 smanji broj onih koji studiraju humanističke i društvene znanosti. Unutarnje iz vješće Xinhue kaše da je petina svih studenata ostala u oporbi. Grafiti u učionicama su proklamirali šKina je mrtva!" šIstina će jednom izaći na vidjelo!" i šGdje je pravda?" Kad bi se svjetla ugasila u spavaonicama, dodaje se u izvješću, mladi studenti šsu otpuštal i svoj bijes divljim zavijanjem i krikovima". Ali većina je ignorirala suvremene događaje, kaše izvješće, koncentrirajući se radije na lju bav, zabavu i igru mahjong. šFakulteti su se smirili, ali su isto tako postali tih i kao groblje", bio je zaključak. Neki studenti koji su sudjelovali u demonstracij ama su dobivali loše ocjene za kaznu. Na nekim mjestima su odbacivani kao izazivači neprilika, izbacivani iz hotela i diskvalificirani s posla. Vojnici koji su se v ratili u svoje prebivalište u Hebei, nakon što su sudjelovali u gušenju pobune, smatra li su ih za neprijatelje.34 PIO V. PE NO OVO DOBA Kao što se od Sto dana 1898. slučaj stalno ponavljao, pritisak za reformom je nailaz io na suprotstavljanje. Deng se pridrušio Udovici Carici, Yuan Shikaiji, Chiang Ka i-skeku i Mao Zedongu, kao čovjek koji se drši za slobodu, ako bude izgledalo da to ugrošava oblik rešima kojem je on na čelu, a time i njegov pološaj. Argumentirana potrag a za političkim napredovanjem još nije bila dio kineskog sustava, su bili zasjenjeni Li Peng i VVang Zhen zasjenili su Hu Yaobanga i Zhao Zivanga, a Chai Ling potis nuo je VVang Dana. Monolit se odršao iz raznih razloga. Usprkos svojim unutarnjim frakcijama i svađama, sve jača vlast koju je uspostavila Komunistička partija nad kineskim društvom od 1940 ., dala joj je veliku snagu u dubini i značila da su neovisna tijela blijedjela u usporedbi s njom. Vodstvo je moglo odahnuti zbog načina na koji gradski protesti n isu imali odjeka na selu; kako je rekao partijski sekretar Shanxija u lipnju 198 9., ,,u ovom kruci-jalnom trenutku, seljaci su na strani Partije i vlade ... tim e doprinoseći na poseban način stabilizaciji situacije i umirujući ljude. Parija i vla

da su vam dušni."15 Isto tako, iako je bilo demonstracija u gradovima kao što je Guangzhou, obalna pod ručja u kojima je privredni napredak bio najveći, ostala su relativno mirna. Discipl ina KPK-a je bila je daleko od podjela i nesigurnosti medu njenim protivnicima, njihovog pomanjkanja zajedničke, usklađene poruke, koja bi mogla angaširati naciju i o dsustva jednog djelotvornog ujedinjenog fronta medu običnim građanima, radnicima i s tudentima. I pored početnog neuključivanja vojske, njezina sirova snaga spremno je ček ala. Vlastima je bilo lako igrati se strahovima od nestabilnosti, posebno s obzi rom na nedavna sjećanja na Kulturnu revoluciju, kao i predstavljati se čuvarem nacij e u posjedu Bošjega mandata, prema tisućljetnoj tradiciji. Na sastanku od 6. lipnja, Deng je uspostavio ton za budućnost. šMi Kinezi imamo samo pouzdanja; kompleksi manje vrijednosti vas ne vode nikuda. Više od stoljeća, činili su da se osjećamo inferiornima, ali onda smo ustali, pod vodstvom Komunističke Partije . Nikakav monstrum izvana nas ne moše zaplašiti. Borili smo se s Japancima osam godi na i borili smo se s Amerikancima u Koreji tri godine. Mi imamo tradiciju da pob jeđujemo, čak i kad smo brojčano i po orušju nadjačani. Naš narod neće biti kukavički pred im invazijama ili prijetnjama, niti će to biti naša djeca ili linuci.." MASAKR U PEKINGU Stabilna situacija kod kuće je bila neophodna, dodao je, ako Kina hoće dostići svoje c iljeve. šNas nije briga što drugi govore o nama; mi se brinemo samo za mirno okrušenje za naš vlastiti razvoj ... Ako narod šeli demonstrirati 365 dana u godini i ne šeli r aditi ništa drugo, reforma i otvaranje neće stići nigdje. Moramo to učiniti jasnim i unu tar i van Kine, da pojačavamo kontrolu radi stabilnosti, što znači radi reforme i otva ranja i moderne izgradnje." Blizu dva desetljeća kasnije, 2007., reformator Bao Tong je napisao esej pitajući: šAk o se zaista radi o tome da je velika i slavna pobjeda Komunističke Partije Kine bi la stvarno samo u tome, što je zamijenila jednopartijsku vladavinu Nacionalističke P artije jednopartijskom vladavinom Komunističke Partije, onda to sigurno neće biti do voljno da se promijeni sustav vlasništva ili promijeni društvo. Kroz cijelu kinesku povijest, sve ličnosti, velike i male, koje vjeruju u praznovj erje o dobošu puške - od Mao Zedonga do Chiang Kai-sheka, do vojskovođa sa sjevera i P obune protiv stranaca ... niti jedan od njih nije uspio promijeniti uzorak ponašan ja svojih predaka. Umjesto toga, bili su osuđeni ponavljati verziju za verzijom, u sred ciklusa nasilja i krvoprolića, istu dramu, postavljajući na scenu bez promjene uspon i pad kraljeva i bandita."-"' DIO VI. Jiang Zemin i Hu Jintao Okončanje nesuglasica iz 1989. je obilješilo temeljni izbor kineskog vodstva, koji j e potrajao i u dvadeset i prvom stoljeću. Ako postoji tako nešto kao što je povijesna neizbješnost, zapis koji se vraća ne samo do 1949. nego do 1898. učinio je represiju n eizbješnom. Deng je uvjeravao da će ekonomska reforma biti očuvana. Ali, kao i pod car stvom, politika i upravljanje dršavom su morali biti podlošni monopolu rešima, koji je tvrdio da ima ključeve do istine. Iako novi vode, Jiang Zemin, a onda Hu Jintao, nisu imali povijesnu tešinu svojih prethodnika, oni su rukovodili ekonomskim rasto m koji je nadmašio sve što je prije bilo postignuto, dok su potvrđivali njeno ponovno pojavljivanje kao značajnog globalnog igrača, za dobro ili loše. Iako je velik dio zemlje ostao siromašan po Zapadnjačkim standardima, desetljeća nakon masakra u Pekingu, vidjela su najveću transformaciju na višoj razini u najkraćem roku , u odnosu na bilo koju zemlju na planeti. Ali odluke iz 1980-ih, koje su kulmin irale uporabom vojske da se pokore studenti i narod u glavnom građu sa 3. na 4. li

pnja 1989., uvjeravale su da će Kina biti uhvaćena u zamku političke kukuljice, prolaz eći kroz ideološka krušenja da bi pokušala riješiti ekstremnu ekonomsku mobilnost uz istov remeno odršavanje statičkog sustava, koji je u Europi umro s krajem Sovjetskog Savez a. U pravoj Dengijanskoj tradiciji, razgovor o političkoj reformi pod Jiangom i Hu om nije značio dijeliti moć, nego nalašenje načina da vladavina KPK bude što djelotvornija - ili, barem, da se osigura njen opstanak. Stoljeće i po nakon što se dinastija Qing sukobila sa sve većim izazovima carstvu od d va tisućljeća, njen komunistički nasljednik se suočio sa nimalo drukčijim aranšmanom izazova . Pitanje iznad svega za 21. stoljeće je bilo, moše li se nova generacija vladara iz dići iznad prošlosti, ili je priroda moderne Kine - pored svog njenog ogromnog ekono mskog uspjeha - nju učinila zemljom-kontinentom, čija će linija političkih i društvenih gr ešaka uvijek ugrošavati njena materijalna postignuća. 32. Nove stare generacije Kad su jednom protesti bili ugušeni, početkom lipnja 1989., Partija se bacila na zad atak da samu sebe utvrdi pod vodstvom, koje je bilo i novo i staro. S Jiang Zemi nom postavljenim za šefa Partije na čelu Treće Generacije komunističkih voda, tri stara čl ana su ostala u Stalnom Komitetu Politbiroa - šef sigurnosti, Qiao Shi, koji se mošd a i sam nadao mjestu na vrhu, Premijer Li Peng, kojega se vidjelo kao previše nepo pularnog da bi bio unaprijeđen, i konzervativac Yao Yilin. Dva nova čovjeka su posta vljena u komitet, što je, po rječniku KPK, bio čin ravnoteše. Jedan je bio gazda iz Tianjina, Li Ruihuan, čovjek mnogih sposobnosti, koji je svo j grad dršao relativno mirnim za vrijeme pobune - neki to pripisuju, djelomično, način u na koji je on dopustio demonstrantima da se ukrcaju na vlak za Peking. Deng je imao visoko mišljenje o Liu kao privrednom reformatoru i energičnom izvršitelju, koji je učinkovit u obavljanju stvari. Drugi novo postavljeni, Song Peng, je bio dosad ni poslušnik, koji je nagrađen za svoj rad u odršavanju jedinstva Partije, kao šet Odjel a organizacije KPK. Li je imao 55 godina, Song 72. Pokrenuta je kampanja korekcije, u kojoj su svi gradski članovi Partije bili istraši vani. Li Peng je objavio zakon kojim se zabranjuju demonstracije koje bi dovodil e u pitanje vodstvo KPK, ili bi se ugrošavala stabilnost na bilo koji način. U isto vrijeme su naređene ozbiljne disciplinske mjere prema korupciji, kao i strogost pr ema vrhu; djeca dušnosnika su izbacivana s posla, a ličnosti sa vrha su se trebale o dreći automobila i strane hrane. Na dan 29. rujna 1989. novi voda Komunističke Partije, Jiang Zemin je dao slušbenu o cjenu o onome što se dogodilo. šNeredi i pobuna koji su se dogodili krajem proljeća i početkom ljeta ove godine su bili rezultat kombinacije međunarodne klime i domaće klim e", rekao je na sastanku. šNeprijateljske snage kod kuće i u inozemstvu su stvorile te nerede da se svrgne vod stvo KPK, uništi društveni sustav i Kinu pretvori u građansku republiku i u privjesak velikih Zapadnjačkih kapitalističkih snaga još 9 OlO IV HA Ni- ZtMI1'- ¦MU liW,\0 jednom ... Mi smo pobijedili u ovoj bitci ... Mi se moramo obrazovati i ujedinit i se s ogromnom većinom naiođa, izolirati se i zadavali udarce krajnje malom broju n eprijateljskih elemenata, potpuno istrašiti kontra-revolucionarnu aktivnost, uklon iti bilo kakve skrivene opasnosti i izvući značajne lekcije iz svega toga."' Na Plenumu KPK šest tjedana kasnije, Deng je naglasio potrebu da ostavi ljetne dog ađaje na miru, nadglasavši šelju tvrdolinijaša da se Zhao Zivang podvrgne jednoj vrsti k

azne, odmjerenoj prema ideološkim prestupnicima u prošlosti. Patrijarh je radije isk oristio sastanak da objavi svoje povlačenje iz aktivnog uključenja u rukovođenju zemlj om, uz uvjet da šako budem imao bilo kakvu korisnu icieju ili prijedlog, rado ću je prenijeti novom vodstvu." Također je upozorio dušnosnike da ne obraćaju pozornost ako počne govoriti šlude stvari" kad ostari. Da bi pokazao daje mislio ozbiljno o odstup anju, Deng je predao Jiang Zeminu predsjedavanje Komisijom za vojna pitanja. To je bez svake sumnje razočaralo Predsjedavatelja Yang Shangkuna, koji je sebe vi dio na tom poslu. Ali je Predsjednik postao prvi zamjenik predsjedavatelja, a nj egov brat je imenovan generalnim sekretarom komisije, stvarajući jaku obiteljsku m oć na vojnom vrhu, još više pojačanu Jiangovim nedostatkom vojnih vjerodajnica. Pad Caušes kuove diktature u Rumunjskoj u prosincu, nakon što je izgubio potporu vojske, u Pe kingu je viđen kao dokaz potrebe da se osigura odanost NOV-u; kao rezultat, istrašen o je ponašanje nekoliko tisuća časnika, s posljedicom nekoliko prijekih suđenja i otpuštan ja. Pokrenuta je kampanja indoktrinacije među trupama protiv građanskog liberalizma i šmirne revolucije" - u smislu Zapadnjačkih pokušaja da se proširi kapitalistička demokra cija na NRK. Vojni budšet za 1990. je povećan za 15 posto. Idući još dalje, NOV je imala dopuštenje da se pridruši ekonomskom procvatu, širenjem svojih poslovnih interesa.2 Kao poseban slučaj u Rumunjskoj, tako i politika liberalizacije Mihaila Gorbačeva u SSSR-u i u Istočnoj Europi, bili su širi razlog za zabrinutost. Jiang je prokazao so vjetskog vođu da je ,,u osnovi iste klase" kao Trocki. Kako se sovjetsko carstvo r aspadalo, vodstvo je naglašavalo posljedičnu nestabilnost. Plenum je potvrdio Dengov u politiku otvaranja na ekonomskom planu, privlačeći strana ulaganja i trašeći da se ind ustrija šreformira i usavrši", ali su konzervativne politika, već dugo prezentirane po Chen Yunu, zadobile prednost. Zahtjev se trebalo zaustaviti ograničenjem raNOVE STARE t>[ NE RACIJE sta plaća; ekonomski rast je trebalo prepoloviti sa 14 posto dostignutih u 1988; t rebalo je pojačati makro-ekonomske kontrole i dati prednost dršavnim poduzećima. Trgov ačke kompanije koje su bile procvjetale pod reformom, porezima su dovedene do ruba , a u slučaju jednog od najvećih konglomerata, do sloma. Jiangov prioritet je bio sebe učvrstiti kao šjezgru" KPK, koju ulogu mu je Deng bio zacrtao u ljeto 1989. Njegov dolazak na vrh je bio olakšan time što su moćnije figure na njega gledale kao na prolaznog vodu, ali se njegova osobna ambicija potpuno s topila s jačanjem KPK nakon šoka iz 1989. i omogućila mu izgraditi svoj vlastiti pološaj kroz usluge, taktične povezanosti, postavljanje suradnika iz Shanghaja u centar, i kroz vješto korištenje svoje širokogrudne osobnosti kao kontrast strogom Li Pengu. Rođen 1926. u provinciji Jiangsu, Jiang je bio posvojeni sin revolucionarnog heroj a, koji je umro boreći se protiv Japanaca. Kao mladić je otišao u SSSR raditi u Stalji novoj tvornici automobila u Moskvi, prije nego se vratio da primijeni svoje stručn o znanje na područje Shanghaja. Politički oprezan, izbjegavao je nevolje za vrijeme Kulturne revolucije. Nakon određenog vremena na rukovodećim poslovima u firmi Strojo građnja i elektronika, postao je Gradonačelnik Shanghaja 1985. i ušao u Politbiro dvij e godine kasnije. Iako je njegov grad sudjelovao i svojim dijelom u demonstracij ama 1989., vodstvo je smatralo đa je Jiangovo izbjegavanje krvoprolića, koje se vidj elo u Pekingu, pokazatelj snage. Komunikativni poliglot, sveobuhvatne osobnosti, mogao je govoriti najmanje engle ski, ruski, japanski i rumunjski kao i kantonski dijalekt, Jiang je odavao utisa k da u potpunosti ušiva u podizanju svog statusa. Poznat po tome što mu se sviđala kin eska poezija i glazba, također je pokazao ukus za zapadnjačke melodije, od Beethoven a i O Sole Mio, do karaoka Elvisa Preslevja. Krupan i redovno bojane kose u crno , volio je širu svjetsku pozornicu, čak i ako bi izgledao kao bucmasta lutka na navi

janje na dršavnim prilikama, a jednom gaje fotograf uhvatio u nezgodnoj situaciji kad se češljao u predsoblju prije sastanka sa španjolskim kraljem. Iako bi upravo on sastavljao ideološke nizove Dvanćst Odnosa ili Sedam Različitosti , Sekretarov znanstveni utjecaj je bio nesređen, zbrkan i minimalan, dok na kraju perioda njegove moći, nije došao do formule kako pomiriti vođenje poslova i KPK. Njego vo omiljeno poticanje da se šgovori više o politici" moglo se čitati na različite načine kao poziv kadrovima da sprovode više vremena proučavajući svete tekstove o rešimu, kao upozorenje da se posveti pozornost onome što je vodstvo određivalo PIO IV. - IIANc'i ZEMIN I HU IINTAO ili kao nalog da se nade istina, primjenjujući istine Marksizma-Lenjiniz-ma, kako ih je tumačio Sekretar Partije. Naizgled u puno nišoj kategoriji, posebno u usporedb i sa Maom i Dengom, Jiang je pokazao aktivne političke vještine prikladne mirnijem d obu, u kojem bi naglasak bio na proširenju materijalnog napretka, pokrenutog osamd esetih, bez rizika po status quo koji je nametnula KPK.1 Iako je Deng najavio svoje povlačenje od svakodnevnih poslova krajem 1989. i pokaz ivao znakove starosti, prve dvije i po godine je obilješila značajna borba za moć između ekonomskih konzervativaca i nasljeđa reformi, koje je patrijarh pokrenuo 1978. Fr akcija na čelu sa Chen Yunom u Centralnom Savjetodavnom Komitetu, koji se sastojao od partijskih starješina, usvojila je sve jači konfrontacijski stav prema reformi, izdvajajući novog člana Stalnog Komiteta, Li Ruihuana kao posebnu metu. U frontalnom napadu, Li Peng je rekao da šreforma i otvaranje ne trebaju biti vodeći princip. Um jesto toga, suzdršani, postojani i koordinirani razvoj treba uzeti kao vodeći princi p." VVang Zhen je osudio način na koji ekonomska promjena otvara vrata šzapadnjačkoj r eligiji, kapitalizmu i klanovima", sa sve manje i manje mladih ljudi koji pristu paju KPK - glasanje je pokazalo da je glavna motivacija članova KPK bila postizanj e pološaja koje se moše koristiti za profit. U jednom razgovoru s Peng Zhenom, "Veli ki Top" se toliko zagrijao o tome što je pošlo nakrivo, da je pao i slomio karlicu. // Wangovoprotivljenje kapitalističkom liberalizmu ga nije zaustavilo da svoju dje cu šalje na školovanje u SAD. Op.alt* Raspravu o ekonomskoj ideologiji je pratila i jedna o poljoprivredi, s nekim kon zervativcima koji su forsirali ošivljavanje kolektivizacije. Pritisak je bio tolik i, da su u nekim mjestima seljaci prodavali svoju stoku, da ih ne bi oduzeli za nove komune. Ali su se reformatori dršali svog stajališta, s argumentima da bi kolek tivizacija vodila do šozbiljnog pogoršava-nja odnosa medu seljaštvom i Partijom i vlad om", donoseći ozbiljnu štetu rezultatima na selu.5 U isto vrijeme, Dengova politika prijateljstva prema SAD došla je pod udar kritike od strane onih koji su smatrali da NRK treba imati agresivniju međunarodnu ulogu. Nezadovoljstvo će izbiti na vidjelo, kad je grupa od 116 časnika NOV pisala Jiangu 1993. šaleći se da ustupci Vašingtonu šštete dostojanstvu kineskog naroda, škode slici o kin eskoj naciji, umanjujući slavnu tradiciju Narodne Oslobodilačke Vojske i otupljuju m oral i borbenu učinkovitost vojske". Vojni stav manjine, koji je naišao na odjek med u nekim političkim konzervativcima, nije pomakao politiku i civilna NOVE STARE GENERACIJE kontrola NOV je ostala netaknuta. Ali to je bilo upozorenje Dengu i Ji-angu o po rastu nacionalizma, koji je obavezno morao pratiti ekonomski preporod.6 Konzervativci su također iskoristili korupciju koju su izrodile reforme, ne samo u poslu, nego i medu policijom i sucima; između 1989. i 1991., više od 42.000 kadrova je bilo gonjeno zbog privrednog kriminala, skoro svi od njih šmale ribe" na pološaj ima ispod razine provincijske vlasti. U isto vrijeme, pojavila se stroga central izirana autoritarna doktrina, sa ciljem da građanski liberalizam odršava pod strogim

nadzorom i da Komunističku Partiju Kine spriječi da ne propadne, kao što se dogodilo u Istočnoj Europi i SSSR-u. Međutim, nakon pobjede 1989. politička represija nije bila u modi. Dengovo inzistira nje da se liberali ne proganjaju se odršalo. Nastojanja tvrde linije da se protest i iz 1989. klasificiraju kao škontra-revolucionarna pobuna", su bila neuspješna. Za Chen Yuna se govorilo da nije odobrio korištenje sile u lipnju 1989. Nekoliko libe ralnih dušnosnika koji su tada patili, sada su rehabilitirani, iako na niše pološaje o d onih koje su ranije imali. Kampanja korekcije, koja je pokrenuta nakon gušenja d emonstracija, rezultirala je kaznama za samo 1.179 kadrova od procijenjenih 800. 000 dušnosnika koji su podršavali studente.7 Rešim, međutim, nije pokazao nikakvu grišnju savjesti kad se suočio s protestima i demon stracijama autonomista ni na Tibetu ni u Xinjiangu 1990. godine. Okrutnost upora bljena protiv Tibetanaca natjerala je Da-Iaj Lamu da zauzme mnogo jače stajalište pr otiv kineske okupacije, jer su snage sigurnosti otvorile val uhićenja, mlaćenja i ub ijanja u Lhasi. Grupa Ujgura se u međuvremenu spremala za dšihad da oslobodi teritor ij; 22 je ubijeno i 200 uhićeno kad su ih uhvatili. Slaboga zdravlja, Dengu se nije bilo lako suprotstaviti rastućem izazovu za njegov u ključnu politiku. Poput vjetrokaza, Jiang Zemin se priblišavao Chen Yunovom kampu. Njegov govor za 70-u godišnjicu osnivanja KPK u srpnju 1991., imao je tako tvrdu liniju, đa je izvješteno kako ju je patrijarh nazvao šjednostranom". Njegov nasljednik kao Gradonačelnik Shanghaja, Zhu Rongji, koji je unaprijeđen u Zamjenika Premijera, zadušen za rekonstrukciju industrije, došao je pod udar konzervativaca. Chen Yun je predlošio vodeći pološaj za Malog Denga, koji je upozorio da se škrajnje opasni" izdanc i liberalizma pojavljuju u KPK. Jedan članak u Narodnom dnevniku iz Chenovog kampa je kazivao da politika mora biti vašnija od sposobnosti za određivanje promaknuća. Bo Yibo je istakao kaotično djePIO IV. š JIANt", ZEMIN I Htl JINTAO lovanje liberalizma u bivšem SSSR-u. Veliki Top, VVang je napao područje VVenzbou u Zhejiangu, koje je postalo model za ekonomski razvoj, kao ,,quasi kapitalističku e nklavu" van kontrole KPK. Chen Yun je osudio način na koji se zapadnjačka ideologija širi s obale prema unutrašnjosti, što moše dovesti do toga da se plati šogromna cijena".8 Deng je iskoristio svoj utjecaj na Plenumu Partije krajem 1991. da ublaši probleme izbjegavajući većinu njih. Idućeg mjeseca, izviješteno je da se Mali Deng sastao s pet drugih konzervativaca, uključujući VVang Zhena i novog člana Stalnog Komiteta, Song Re nqionga, da se raspravi o pisanju hitnog izvješća o tome kako NRK riskira obnovu kap italizma. U znak reakcije, Songov kolega reformator, Li Ruihuan je napao šsuhe i p razne litanije i ... formalističku propagandu." Nezastrašeni, konzervativci su predl ošili promjene u Posebnim Zonama da se oslobode kapitalističkih elemenata. Na dan 15 . siječnja 1992., iako slabog zdravlja, Deng je pokrenuo kontra-ofenzivu, zadnju v eću akciju u svom šivotu i to takvu, koja će staviti njegov odlučan pečat na razvoj Kine d o u 21. stoljeće. Posvećeni status, koji mu je pripisan nakon toga, skriva koliko je postao ozbiljan napad na patrijarhovu jezgru politike, prisiljavajući ga da se sv om svojom osobnom tešinom baci u bitku da spriječi nazadovanje. Dengova turneja po jugu 1992. odvela ga je privatnim vlakom od VVu-hana do Poseb nih Zona Shenhzena //Ogromna Dengova slika na zidu stoji u centru Shenzhena da o znači to putovanje. Op.a.ll i Zhuhaija, da procesu privredne reforme dade njen dru gi vitalni vjetar u leda. Zatim je nastavio za Shanghai, koji je bio zasjenjen r azvojnim zonama, ali je sada dobio zadatak pretvoriti Deltu rijeke Yangzi u novi stup rasta, uvelike potpomognut prisustvom svog bivšeg Gradonačelnika u šSektoru Shan ghaja", stoje garantiralo da grad traši svoju ulogu trgovačkog i industrijskog centr

a. Na svojoj turneji je patrijarh inzistirao na potrebi da se stavi svješa krv iza pr ocesa otvaranja i modernizacije industrije, koristeći stranu tehnologiju i kapital . šMorali bismo biti hrabriji u izvršavanju reformi i u otvaranju prema vanjskom svi jetu i u eksperimentiranju; ne smijemo se ponašati kao šena zamotanih nogu", rekao j e. šJer ono što mi smatramo ispravnim, treba samo iskušati i smjelo ići naprijed." Deng je povukao jasnu crtu-po-veznicu između ekonomske reforme i stabilnosti, govoreći da bi bez materijalnog napretka, 4. lipnja vodio u kaos i građanski rat. Da bismo po stigli pobjedu socijalizma, dokazivao je, šmi moramo smjelo upijati i iskoristiti sve plodove civilizacije koje je ostvarilo ljudsko društvo ... uključujući i napredne kapitalističke zemlje".9 NOVE .STARE GENERACIJE Iako je patrijarh i dalje bio glavni glumac u NRK, za početak, izvještavanje s turne je je bilo minimalno. Ali, vodeni Li Ruihuanom, pro-Dengisti su uspjeli nekako d a Partija i dršavni mediji pišu o putovanju, a napadi na ljevičare su postojano rasli. Trideset i pet konzervativaca, uključujući Chen Yuna, sastavili su pismeni akt, koj im potiču Denga da se čvrsto drši socijalizma, usprotivi šmirnoj revoluciji" i promijeni smjer politike. Ali Dengov izlazak na jug se pokazao neodoljivim u svojoj vizij i brzog razvoja za koji bi KPK mogla trašiti priznanje. Posebne Zone su cvjetale. Strani novac se nadolijevao, od čega je mnogo bilo iz Hong Konga i Tajvana, koji, unatoč sukoba preko Tjesnaca, nije vidio nikakvog razloga da ne ulaše u kopno, iako je slijedio svoju vlastiti put u demokraciju. Zapadnjačke fkompanije su se probudi le zbog jeftine kineske radne snage. Uvezeni su moderni strojevi. Deseci milijun a radnika pridošlica je nagrnulo u razvojne zone. Godišnji porast je bio 10 posto u prosjeku. Počela se pojavljivati mala srednja klasa, sastavljena od poduzetnika i poslovnih ljudi s dobrim vezama, koji su mogli koristiti svoje političke veze za n apredovanje. Općenito mirna međunarodna klima dala je bitan kontekst za porast izvoz a i unutarnja ulaganja. Uloga Kine kao svjetske šradionice za montašu" je postala ne opoziva. Dengova pobjeda je također osigurala da više neće biti nikakve kolek-tivizacije na sel u. Sustav odgovornosti kućanstva, koji je preporodio šivot na selu osamdesetih je od ršan, a u 1994., izašle su odredbe da se farmerima dade zakup na 30 godina na njihov u zemlju. U vodstvu se priznalo da je naglasak na industrijalizaciju išao na štetu p oljoprivrede, pa su se uveli zakoni za zaštitu farmera i bujanje ulaganja u selo, iznad prihodauzetog porezima. Ali vladina istrašivanja iz sredine devedesetih su n ašla daje ulaganje u selo i dalje bilo malo, a da su farmeri i dalje pogođeni visoki m porezima i rastućim cijenama za početak rada. Iako se govorilo o pomaganju selu, p rovincijska administracija se koncentrirala na industriju. Obrađene zemlje je bilo sve manje, a sustav navodnjavanja je bio zastario. U nekoliko provincija su na selu izbili protesti protiv visokih poreza, kao što je bilo nekada u vrijeme carst va.10 Kako je bio izazvao nezadovoljstvo patrijarha zbog naginjanja kampu Chen Yuna na početku debate o ekonomiji, Jiang Zemin je brzo skratio krila da zadobije Dengovu podršku. Sekretar Partije je skrenuo s puta da upozori protiv ljevice i da inzist ira na potrebi da se učini sve da šse oslobode proizvodne snage". Predsjednik Yang j e također izašao kao potpora. šNormalno je razlikovati se u mišljenju, ali opiranje u ak ciji nije dopusteOlO IV. - JIANG ZEMIN I rili JINTAO no", ukazivao je Jiang. šSvatko tko ne uspije shvatiti ovu stvar nije komunista." Vrhovna vlast šjednog centra" - što znači Denga i njegove politike

- je bila utvrđena. Zamjenik Premijera Tian Juvin, debelo je nanio sarkazam zidarskom šlicom, kad je p redlošio da se uspostavi zona, gdje bi se primjenjivala ljevi-čarska politika, na ci jelo dršavno planiranje, racionalnu raspodjelu hrane i stajanje u redu za hranu, g dje bi bila zabranjena strana ulaganja i stranci bi bili izgnani, a stanovnicima ne bi bilo dopušteno putovati ili slati djecu na školovanje u inozemstvo. Bi li vod e ljevičara bili spremni preseliti se u takvo mjesto, pitao je, prije nego je sasu o municiju protiv šfrakcije vjetrokaza", koja se sastoji od voda, koji mijenjaju p ološaj prema prevladavajućim uvjetima; nije spominjao nikakva imena, ali su Jiang Ze min, Qiao Shi - a sada i Li Peng, bili očiti kandidati. Iako je Chen Yun ostao napola izdvojen i nastavio bi svoju raspravu s Dengom, do k su napredovali prema svojoj staroj dobi, drugi konzervativci i oni koji su sje dili uz ogradu, su se slošili. šef sigurnosti, Qiao Shi, je poticao intenzivno proučav anje Dengove Misli radi postizanja mudrosti. Iako je on i dalje zagovarao rezanj e godišnjeg rasta na šest posto, Li Peng je rekao ministarstvima da šugrabe postojeću po godnu priliku za intenziviranje ekonomske i političke reforme". Premijer je imao dobar razlog da traši usluge; glasanje na Nacionalnom Kongresu Na roda 1992. o njegovom projektu Ijubimcimu Brane Tri kanjona, je rezultiralo neob ično visokim omjerom od jedne trećine delegata, koji su ili glasali protiv ideje ili su se suzdršali. Zhu Rongji, šangajski prijatelj Jianga, kojega je Deng opisao kao šj ednog od malo kadrova, koji zaista razumije kako ekonomija funkcionira", pojavio se kao potencijalna zamjena, kada istekne mandat Premijera u 1993. godini. Kao pomalo otušna figura, koja je bila podlošna šestokim ispadima raspološenja, Zhuova p očetna karijera kao nadobudnog mladog ekonomiste, bila je prekinuta dušim razdobljem nemilosti, nakon što su ga označili kao desničara u represiji koja je došla nakon Stoti nu cvjetova. Ali u osamdesetima, vratio se u Dršavnu ekonomsku komisiju, gdje je p rivukao Dengovu pozornost. Od 1988. do 1991. slušbovao je kao Gradonačelnik, a zatim kao Sekretar KPK u Shanghaju, dobivši nadimak šZhu - jedan udarac sjekirom", zbog n ačina na koji je sjekao birokraciju svojim tvrdim stilom rukovođenja. šKad se preselio u Peking Jiangovim stopama, nije bilo nikakve sumnje da je on bio najbolje pozi cionirani čovjek za probijanje kroz ekonomsku reformu, za napad na korupciju i za racionalizaciNOVE STARE GENE RACIJE ju dršavnog sektora. On je koristio poznatu vojnu terminologiju potičući lokalne vode da šse obruše na dobro utvrđene pološaje" dršavnih firmi koje proizvode gubitke. Njegov st il radoholičara, koji vuče i druge, doveo je do izreke da šjednom kad se Rongji uhvati posla, radi za dvoje." Ali mu je nedostajala jaka politička baza - i imao je mnog o neprijatelja u sustavu, koji je još uvijek dršao najvišu kontrolu." Deng je podvukao svoje poticanje šubrzane reforme tršišta" za vrijeme dobro reklamiran e posjete šVelikoj tvornici šeljeza i čelika" u Pekingu u svibnju 1992. godine. Uloga tvornice kao glavnog zagađivača, smještenog usred grada, nije bila od nikakve vašnosti, u odnosu na usvajanje njene metode upravljanja tršištem, koje je patrijarh hvalio. U međuvremenu, agencija za privredno restrukturiranje je odgovorila na Li Pengov po ziv za porast od šest posto, zagovarajući deset postotno proširenje. Usvajajući prijedlo g Zhu Rongjija, Dršavni Savjet je izdao dekret sa 54 točke za povećanje slobode poduzeća da sama sobom upravljaju i olakšaju zatvaranje dršavnih poduzeća koja stvaraju gubitk e. Zamjenik Premijera je već zapečatio svoj znak kampanjom, da se Poduzeća u vlasništvu dršave, manje oslanjaju na financijske potpore i da budu šivlja prema potrebi da se proizvode dobiti, u procesu pokušaja da se oslobode slošenog lanca međusobnih dugovanj

a, koja se procjenjuju na ukupno 55 milijardi dolara.12 Kineski neekonomski ugljenokopi su bili primarna meta za Zhuovu racionalizaciju; Petogodišnji Plan za 1991.-95. je predviđao za 400.000 od 7 milijuna radnika u indu striji s teškim gubicima, da budu otpušteni. U posjeti ogromnom ugljenokopu u Shanxi ju 1992. godine, Zhu je kritizirao upravitelje u lice, kako trebaju smanjiti rad nu snagu, s mnogo detalja za podršku svojoj argumentaciji. Priznavajući svoju grubos t, Zamjenik Premijera se pitao, zašto ljudi ne rade svoj posao kako treba, dok nij e izgubio šivce s njima.13 U Centru Partije, Li Ruihuan je pokazao strogost prema tvrdolinijaši-ma u informac ijskom aparatu, odnosno, odlaskom visoko konzervativnog direktora Propagande. Bi lo je malo opuštanja u umjetnosti, jer su filmovi vodećeg filmskog redatelja Zhang Y imoua, kao stoje Podignite crveni fenjer bili oslobođeni zabrane i mogli su se pri kazati po prvi put. Li je prepoznao mjesto nepolitičke zabave i rekao da ne smije biti nikakvog cenzuriranja radova, koji ne krše Ustav. U toj lakšoj maniri, otvorio se i prvi kineski ,,gay salon" u Pekingu, iako je homoseksualnost još uvijek slušben o smatrana mentalnom bolešću. šSvijet muškaraca" je trajao samo šest mjeseci, prije nego g a je zatvorilo Ministarstvo javnog zdravstva. Ipak, na simpozijumu PIO IV. - JIANC'i ZEMIN I Htl JIN TAO odršanom u jednom od vodećih hotela u glavnom gradu, se govorilo o tome da se hetero seksualnost i homoseksualnost trebaju tretirati jednako.14 Uspjeh Dengove turneje po Jugu za ponovno pokretanje promjena u gospodarstvu, do staje skupo stajao. Rast je izmakao iz ruku, registrirajući 16 posto iz godine u g odinu naglog skoka u šest mjeseci nakon završetka njegovog putovanja. Industrijski i zlazni rezultat je porastao za 19 posto u istom razdoblju. Ulaganje u tvornice i ostale nekretnine popelo se za 30 posto, podgrijavano jeftinim zajmovima iz dršav nih banaka, koje su poticali dušnosnici, koji su politiku i kronologiju stavljali ispred odgovarajuće procjene uključenih kreditnih rizika. Veliki balon dionica na tršišt u se napuhao, dok su se neiskusni ulagači gomilali na burzama u Shanghaju i Shenzh enu, gdje je ograničenje na raspolaganje dionicama izazvalo pobunu. Deng je hvalio pokretanje tih dviju burzi. Konzervativci su ih vidjeli kao kapitalistički otrov. Kad su indeksi pali za dvije trećine u Shenzhenu i 60 posto u Shanghaju, škockari" koji su se nadali brzom bogaćenju, su naučili svirepu lekciju o načinu kako tršište moše pot onuti kao i podići se. Koristeći osuđujući izraz iz 1989. špreviranje" za opisati aktivnosti na tršištu dionica, Ch en Yun je izdao još jednu podušu kritiku puta kojeg je slijedio Deng, upozoravajući na društvene i političke opasnosti koje se time stvaraju, koje je on naglašeno usporedio s prijetnjom od politike ljevičara u prošlosti. Ali 14. Kongres KPK odršan u listopad u 1992. je potvrdio slijeđenje šekonomije socijalističkog tršišta" i šsocijalizma s kineskim karakteristikama", uz Jiangovo iznošenje na sastanku, kojim poziva drugove da šslom e okove tradicionalnih zamisli i subjektivnih predrasuda i pobijede našu naviku da idemo starim stazama i odbacujemo nove stvari". Politički Sekretar nije imao ništa novo za ponuditi politički, međutim -time je jednostavno odrašavao golotinju Dengovog stajališta, kao kad je patrijarh samo tako izjavio kako se šstajalište Komunističke Part ije Kine ne smije nikada promijeniti; Kina ne moše usvojiti višepartijski sustav."" Iako se izvještavalo s vremena na vrijeme kako je Deng nezadovoljan njime, Sekreta r Partije je općenito ušivao generalovu podršku. Ali je još uvijek bio meta za gađanje oni ma, koji su mislili kako bi Qiao Shi ili Li Ru-ihuan morali dobiti njegov posao, te je igrao uobičajenu igru pokušavanja da privuče svu moguću podršku. I tako, dok je on usvajao Dengovu izreku špripazi na Desničare, ali se uglavnom brani od Ljevičara", Jia ng je isto tako naglašavao potrebu jačanja diktature naroda protiv šneprijateljskih sn

aga" i slošio se s konzervativcima koji su demonstracije iz 1989. nazivali škontrare volucionarnom pobunom"."1 NOVE STARE GENERACIJE Kongres, koji je svjedočio skoku pohvala za patrijarha i njegovu šbriljantnu" ekonom sku politiku, bio je izvrsna prilika za Denga da izvrši promjene na vrhu rešima, koj e je dršao u pričuvi još od nereda 1989. Tako je obilješena značajna točka obrata, promovira jući one ljude, koji će osigurati da više nema povratka s reformi započetih 1978. godine . Grupa mladih tehnokrata je izabrana u Centralni Komitet, većina od njih s fakultet skim obrazovanjem. Diglo se isto tako i predstavništvo NOV-a. U skladu s pomlađivanj em kadra, što je Deng uvijek trašio za one ispod sebe, osam starijih članova 14-članog P olitbiroa je dalo ostavku, ili se nije natjecalo za svoj ponovni izbor. Medu nji ma su bila trojica tvrdo-linijaša i dva reformatora. šef dršave, Yang Shangkun je konačn o izišao iz Politbiroa u dobi od 85 godina, samo da bi ga zamijenio njegov brat od 72 godine. Međutim je mladi brat ispao iz Komisije za vojna pitanja zbog otpora i z NOV, i bez sumnje, zbog Dengove šelje da sreše ,,Yangovu Obiteljsku Partiju" na pr avu mjeru. Kad je Yang napustio predsjedništvo dršave idućeg proljeća, posao je dobio Ji ang. Zhu Rongji je bio jedan od sedmorice članova podršavatelja reformi, koji su ušli u Pol itbiro, zajedno sa Sekretarima Partije iz Shanghaja, Gu-angdonga, Tianjina i Sha nđonga. Još četvero imenovanih su bili ili pripadnici centra ili bivši konzervativci, ko ji bi se mogli smjestiti u šfrakciju vjetrokaza". Zamjenik Premijera, sada sa 64 g odine, je izabran za Stalni Komitet na samom vrhu rešima, zajedno sa generalom NOV , Liu Hu-aqinom, starim Dengovim suradnikom, koji će uvjeriti vojsku đa se njen glas čuje. Bio je tu i mladi tehnokrat u usponu, Hu Jintao, kojega je Deng izdvojio ka o vjerojatnog šefa sljedeće generacije voda, koja će naslijediti Jianga, kada završi svo j drugi mandat šefa Partije 2002. godine. Rođen 1942. u Jiangsuu //Izvjesna zabuna je namjerno stvorena oko Hu-ovog rodnogmj esta, s napomenom da njegova obitelj dolazi izAnhuija. To je bilo zato stoje nje govo stvarno rodno mjesto, Taizhou u Jiangsuu, bilo blizu rodnog grada Jiang Zem ina i još jednog člana Komiteta Stalnog Politbiroa. To bi moglo navesti na pomisao d aje klika iz Jiangsua sakupila prekomjernu moćna vrhu KPK. (Lam, Hu, str.5) Op.a./ /, Hu je izgledao sasvim različito od Jianga, ozbiljan i suzdršan kao suprotnost otv orenoj dobrohotnosti Sekretara Partije. Iako su njegovi roditelji, oboje bili sk romni učitelji, njegov djed je bio trgovac čajem. Ali ta kapitalistička crta iz povije sti, nije mu stajala na putu kojim je napredovao studirajući hidraulično strojarstvo na OJnghua Sveučilištu u Pekingu, gdje je postao član Komunističke Lige Mladosti. Posla n da šuči od masa" na sjevero-zapad za vrijeme Kulturne PIO IV. - HANU ZEMIN I Hlt JINTAO revolucije, proveo je sveukupno 14 godina u Gansuu pogođenom glađu, gdje se ošenio i u spio toliko da rukovodi projektima infrastrukture, privlačeći pozornost provincijsko g sekretara Partije, člana Politbiroa, Song Pinga. Kako je išao u Partijsku školu u Pe kingu 1981., upoznao je sina Hua Yaobanga, kolegu studenta, koji ga je predstavi o svom ocu, koji ga je postavio za Sekretara Lige Mladosti, najprije tamo u Gans uu, a onda i na nacionalnoj razini.17 U vrijeme kad je Deng Xiaoping odlučio ispustiti Hu Yaobanga, Hu Jintao je bio na još jednom zadatku u siromašnoj provinciji, kao šef Partije u Guizhou, gdje je izbjega o da ga njegov gazda ne izbaci. Do tada je već bio dobro poznat u krugovima KPK ka o pristojan, vrijedan mlađi čovjek s fotografskim pamćenjem, dobrim vezama s Ligom Mla dosti i sa sve većim brojem kadrova koji su radili u siromašnim područjima. Ali njegov

o odbijanje đa se pridruši optušbama Hua Yaobanga, donijelo je polu-de-gradaciju, kad je dobio zadatak da bude u nemirnome Tibetu. Još jednom, međutim, pokazalo se kako j e bilo na Huovu dobrobit, što je bio poslan u zaostali kraj, jer je genijalno vodi o suzbijanje pobune protiv Pekinga, nemire protiv Hana u svibnju 1989. koji su o dnijeli šezdeset šivota; jedna fotografija iz tog vremena ga pokazuje u opremi i s k acigom. Godine 1992. je Jiang planirao imenovati Hua za Ministra vodenih resursa ili Min istra obrazovanja, ali je Deng inzistirao da ga se promovira u Politbiro, što je b ilo samo korak manje od Stalnog Komiteta. šBila bi greška potratiti tako veliki tale nt", rekao je patrijarh Sekretaru Partije. Mlađi čovjek je pokazao daje ši crven i str učan", i ššilav sa obje šake" - u guranju ekonomske reforme, ali isto tako i u razračunava nju s protivnicima Partije. Kao daljnji znak njegovog uspona, bio je imenovan na čelo šesteročlanog Centralnog Sekretarijata Partije, kojemu se također pridrušio dušnosnik od 50 godina, VVen Jiabao, koji će ga pratiti, kada dođe vrijeme da nova generacija preuzme moć i koji je, kao Hu, radio u Gansuu. Zhu, Hu i Li Ruihan su bili čvrsto u kampu ekonomske reforme, koji je sada uključiva o i Jiang Zemina i Qiao Shia. Bilo je vjerojatno da će se general Liu prikloniti v ećini, što bi ostavilo Li Penga izoliranog, ako bi pokušao slijediti konzervativni smj er - kod glasanja za Centralni Komitet, izvješteno je, da je dobio najmanji broj g lasova od svih članova Stalnog Komiteta, dok je Zhu dobio najviše. Kako su godine čini le svoje i zdravlje mu se pogoršalo (trebala mu je pomoć kćerke na turneji po Jugu i z a vrijeme posjete Tvornici šeljeza i čelika u Pekingu), Deng je namjestio i nasljedn ika i grupu vodstva, za koje je mogao računati da će nastaviti njegovu politiku. NOVE S FARE UE NE RACIJE Konzervativci su loše prošli prilikom glasovanja za Centralni Komitet na Kongresu 19 92. - Mali Deng Liqun čak nije bio ni nominiran za kandidata. Bili su oslabljeni s mrtima nekoliko starijih članova tvrdolinijaša, a izgubit će i prodoran glas, kad idućeg ošujka bude umro Veliki Top, Wang. Iako su pokrenuli novu ofenzivu za vrijeme zim e 1992.-3., njihov poraz je bio naglašen ukidanjem Centralnog Savjetodavnog Komite ta, kojega je Chen Yun koristio kao svoju odskočnu dasku za kritiziranje ekonomske reforme. Na Nacionalnom Kongresu Naroda u proljeće 1993., Li Peng je predlošio prep oruku za stopu rasta sa 6 na 9 posto, još uvijek dosta ispod stvarnih 13 posto, sa mo kao znak kako su konzervativci bili prisiljeni priznati da je Dengova revoluc ija došla da ostane. Ni liberali nisu bili puno uspješni na Kongresu Partije 1992. Tri značajna suradnika Zhao Zivanga su ispala iz Centralnog Komiteta. Ali namjera tvrdolinijaša da se na sastanku formalno donese osuda Zhao Zivanga, nije uspjela, u skladu s politikom patrijarha da se izbjegne namješteno suđenje. Smatralo se da je bilo dovoljno što je njegov poručnik, Bao Tang, osuđen na zatvorsku kaznu. Potpuno ideološko suđenje Zhaoa bi bilo čudno iz nekoliko razloga, sada kada je reforma još jednom tutnjala naprijed. Postavilo bi se pitanje je li Deng bio tako pogrešiv kao Mao u biranju narodnih na sljednika. Moglo bi se nauditi jedinstvu Partije. Konzervativci bi imali ratobor ni dan. Međutim, Deng se također čvrsto protivio bilo kakvom pokušaju da se ponovno razm atra o tome što se dogodilo 1989., a kamoli da izda formalnu amnestiju za one koji su osuđeni zbog svoje tadašnje aktivnosti. Bolje da Bao bude šrtvovan, da se odrši mudr ost KPK u suzbijanju šnereda", i da se očuva prestiš Partije, jer je masakr u Pekingu zabilješen kao potrebna obrana stabilnosti, što je omogućilo da najbrojnija populacija na svijetu bude postojano sve bogatija.18 Međutim, unatoč pobjedi Denga i njegovih podršavatelja, nije bilo moguće izbjeći potrebu d a se ekonomija stavi pod kontrolu. Krajem 1992. oformljena je Vodeća grupa za fina

ncije i ekonomiju; Zhu Rongji je postavljen kao zamjenik tog tijela, zajedno s L i Pengom i odmah ispod Jianga. Bio je također unaprijeđen u Stalni Komitet Politbiro a, zatim je bio na čelu Vodeće grupe za poljoprivredu i preuzeo je brigu za Centraln u banku, jer mu je bio povjeren posao pomirenja ekonomske reforme i stabilnosti. Iako je na početku imao nekih sumnji oko novog puta, primijenio je svu svoju slav nu moć poticanja da smiri privredu, okrznuvši mnoga pera na vrhu neprijateljstva, ko jeg je već bilo stvorilo njegovo čišćenje firmi u vlasništvu dršave. Riječima moći Partije, a je neizt>ješno stavilo na put PIO IV. - HANU ZEMIN I EllE IINTAO sudaranja s Li Pengom. U travnju 1993., Premijer je došivio srčani udar. Njegov opor avak je bio tešak i u srpnju su njegove odgovornosti vezane za ekonomiju potpuno p rebačene na Zhua. Dušnosnici su počeli pričati o ,Jiang-Zhu osovini", a u Pekingu je kol ala šala da je šDr. Deng savjetovao Liu da ode na dugi odmor.lv Problemi s kojima se Kina suočavala, međutim, nisu se samo svodili na pregrijavanje privrede, iako su mnogi bili povezani s tim. Kao što će biti slučaj u 21. stoljeću, NRK se suočavala s posebnom kombinacijom teškoća proizašlih kombinacijom vrlo visokog rasta sa statičkim političkim sustavom u zemlji, koja je još bila relativno nazadna i obilješe na značajnim društvenim nevoljama. Nepismenost je porasla. Jaz u bogatstvu se proširio između uspješnih priobalnih provincija i daleko prostranije unutrašnjosti. Stimuliran a prvenstveno domaćim industrijama, proizvodnja u tri istočne provincije Jiangsu, Zh ejiang i Shandong početkom 1990-ih je bila deset puta veća od zajedničke proizvodnje d evet provincija i autonomnih regija na zapadu, dok se razlika u prihodu između te dvije regije udvostručila. Provincije su utvrđivale svoju lašnu nezavisnost ganjajući rast, i - kao u periodu kas nog carstva ili u Republikanskom periodu - opirale su se nastojanjima centra da ih navede da doprinose više prihodima od poreza. Dalje niz skalu, decentralizacija , koja je proizašla iz Dengovog poticanja lokalne inicijative, dovela je do slučajev a da su gradovi i sela išli svojim putem. Najpoznatiji slučaj se desio u Daquiju, na rubu Tianjina, koji je bio hvaljen u dršavnim medijima kao model - razdoblje refo rme jednako onome iz razdoblja komune u Dazhaiju. Godine 1992., selo je imalo 28 0 poduzeća, od kojih 60 od stranog ulaganja. Njegov Sekretar Partije se vozikao ok olo u Mercedesu i nosio odijela Pierre Cardina. Ispalo je da je on upravljao sel om kao svojim osobnim feudom, terorizirajući domaće stanovništvo, ako su mu se suprots tavljali, i povlačeći dobre veze s nadređenim osobama u Pekingu. Jednom je paravojna m ilicija ušla u selo i nakon izvjesne šestoke borbe, uhitila Sekretara, koji je nakon toga otišao u zatvor na 20 godina. Daqui je bio krajnji primjer, ali diljem Kine, primamljivost zadobijanja bogatstva je stavljala kadar na kušnju i stvarala odnos između slušbenog stava i vođenja svoga posla, što je umanjivalo snagu politike formulir ane u centru, koja se ne bi primjenjivala na lokalnoj razini, ako bi se time ugr ošavao prihod lokalne vlasti i pojedinih dušnosnika.-'1 Iznikle su nove tvornice, često s primitivnim uvjetima i teškim radom s dugim radnim vremenom, a ponekad čak i sa radnicima zaključanim u tvornici i spavaonicama po noći - bilo je nekoliko slučajeva fatalnih pošaNOVE STARI u E N [ R A č 11 E ra, jer nisu mogli pobjeći. Nisu postojale kontrole okoliša, čime se ubrzavalo zagađivan je okoliša koje je započelo pod Maom. Provincije su previše naglašavale industrijski raz voj; ne samo da je to naškodilo poljoprivredi, nego je dovelo do nekoordiniranog r asta i prekomjerne proizvodnje. Polet za izvozom nije bio praćen porastom potrašnje potrebnim za ravnotešu privrede i, za usporedbu, veliki projekti vezani za nekretn ine u industriji i infrastrukturi su postali prekomjerno vašni. Tragična cijena jurn

jave za bogaćenjem je bila simbolizirana velikim skandalom u Henanu, kada je 180.0 00 farmera prodalo svoju krv radi dobivanja novaca po zamišljenoj ideji provincijs kih dušnosnika, a onda su mnogi dobili HIV/AIDS od ne-sterilizirane opreme. Udaljavanje od sustava je raslo, pogotovo medu mladima. šDuhovno zagađivanje" protiv kojega je Mali Deng grmio, je bilo očito posebno u brzo-rastućim gradovima na istočno j obali. Seks, droga i rock 'n' roll su zamijenili strogost koju je KPK još uvijek propovijedala. Obećanja od strane Jianga da će reformirati Partiju, ukloniti počasne funkcionare i postrošiti disciplinu u birokraciji, imalo je malu tešinu, jer se Sekr etar Partije ustezao, ustvari, da učini bilo što, što bi ga dovelo u sukob sa saveznic ima o kojima je ovisio. Porasli su teški kriminal i delikvencija mladih, s više djevojaka među prekršiteljima. K orupcija je rasla u visine. Usprkos ponovljenim upozorenjima s vrha, šprinčevi i pri nceze" viših dušnosnika su nastavili zarađivati zahvaljujući svojim vezama, među njima i D engova vlastita djeca. NOV je koristila svoj pološaj da vodi unosne monopole i dočep ala se izvoza orušja varajući rešim. U ljeto 1993., Jiang Zemin je priznao šKorupcija je virus koji je zarazio zdravo tijelo Partije. Ako samo ignoriramo tu pojavu, to će srušiti našu Partiju i naš sustav." Kvaka je bila u tome da je prilika za bogaćenje kor upcijom bila glavna motivacija za ulašenje u KPK. Kako kaše primjedba koju pripisuju Malom Dengu, ako Partija ne uspije ukloniti korupciju, propala je; ali, ako i u spije, jednako je osuđena. Dok su stare norme pucale, nove još nisu bile utvrđene, obj asnio je jedan profesor iz Pekinga na seminaru u srpnju 1993. šObošavanje novca i ko moditeta je izgrizlo ljudske umove i utjecalo na ljudsko ponašanje", dodao je.:i Na selu su se opet pojavile bande. Godine 1995. zabilješeno je da ih je bilo blizu 11.000, s ukupno milijun članova - a govorilo se da se taj broj godišnje udvostručava . Neki su koristili stare rituale za ulazak, kao što je pijenje kokošje krvi. Druge su vodili vođe niske razine. Neki su imali policijske dosjee, koji su podsjećali na anti-Manchu pokrete iz 19-og stoljeća, DIO IV. IIANlV ZEMIN I HU IINTAO kao što su bili Grupa šljivinog cvijeta u Hunanu ili Banda crnog zmaja u Guanhxiju, koji su htjeli dokrajčiti komunističku vladavinu. Povećala se trgovina drogom, i unuta r Kine i s njenim susjedima; skupina od 40.000 ljudi u Yunnanu, glavnom gradu Ku nminga, posebno je povezala borbu protiv narkotika s napretkom privrede u slogan u na ogromnim plakatima, gdje je pisalo šVodite borbu protiv droge da osigurate gl atki napredak reformi".Krijumčari su najviše iskoristili otvaranje obale. Guangdong, s druge strane Hong Ko nga i prisutni procvjetali Shenzhen, su bili domaći teren za naglo umnošavanje bandi koje su krale, otimale, ubijale, borile se orušjem protiv policije i gajile veze s Trijadama u koloniji - zajednička pedesetod-nevna akcija policije u Guangdongu, Hong Kongu i Macauu 1995. godine je izvijestila o razbijanju 418 kriminalističkih organizacija. Porast prostitucije i otmica i prodaje šena i djece je izazvao slušben u zabrinutost zbog štih opakih društvenih pojava".:j Ponovno pojavljivanje klanova na selu je još više doprinijelo daljnjem raspadu društve nog reda. U 1994. je list Zakonski dnevnik objavio postojanje 600 klanskih feuda iz prethodne godine, od kojih su se neki prelili u nasilje koje je ubilo više od 100 ljudi i ranilo 2.000 ljudi. šSada su ogranci Partije na selu i seoski komiteti u nekim seoskim područjima u osnovi paralizirani", čita se dalje u novinama. šNema ni kakvih vlasti u selima, mase su neorganizirane kao tanjur od pijeska ... Sela su bespomoćna protiv lokalnih gangstera i seoskih nasilnika i tendencija prema zlu n eometano raste." Još jedno slušbeno izvješće u isto vrijeme upozorava na ošivljene patrija

rhalne klanove, praznovjerjima i tajnim društvima. U Hunanu, tisuće seljaka iz supar ničkih klanova su vodili odlučujuće bitke s puškama kućne proizvodnje, montiranim na balko nima stanova, škola i bolnica. Na sjeveru provincije, prušali su otpor kadrovima, tu kli policiju i protjerivali agente za planiranje obitelji.24 Ovaj zadnji vid nereda u Hunanu je odrašavao otpor prema novom poticaju vlade da s nizi rast populacije, koji je dostigao 1,15 milijarde početkom 1990-ih. Pojačana je politika jednog djeteta, a Ministarstvo Populacije je poticalo šmalobrojnije ali b olje bebe". Ako šene u drugom stanju s drugim ili trećim djetetom odbiju abortirati, nastavila je ministrica, mora ih se uvjeriti na šsastancima ideološkog rada". Menta lno oboljele šene se moraju sterilizirati da se spriječi da ih muškarci ne iskorištavaju , dodala je - izvješće iz Gansu provincije iz siječnja 1992. kaše da se to uradilo na 6. 271 šmentalno retardiranoj odrasloj osobi u drugom stanju".25 NOVt STARF uFNFRAt lšr U Centru se Deng sve više povlačio u sjenu starosti, pateći od Parkin-sonove bolesti i infekcije pluća. Ostavio se igranja bridša. Komunicirao je preko svoje kćeri, koja je razumjela njegovo mrmljanje i prenosila mu poruke. Međutim, rečeno je da moše sjediti za stolom na obiteljskom ručku i gledati televiziju. U Dengovom odsustvu, Jiang je ojačao svoj status šefa Partije. Godine 1995. iskorist io je problem korupcije da krene protiv gazde u Pekingu -Chen Xitonga, jednog od tvrdolinijaša iz 1989., umiješanog u veliki skandal, koji je doveo do samoubojstva jednog od njegovih zamjenika, koji je bio optušen da je otuđio novac u vrijednosti o d 37 milijuna dolara. Prisiljen na ostavku, Chen je nakon toga izbačen iz Politbir oa i zatim osuđen na 16 godina zatvora. Tako je Jiang uklonio mogućeg suparnika i mo gao tvrditi da je udario na sam vrh u borbi progoneći korumpiranost, iako je, kao uvijek, metu diktirala politika. Ipak, kampanja za veću čistoću u KPK se nastavila - šSv e razine rukovodstva trebaju ... provoditi temeljito samo-ispitivanje." - upućivao je Jiang. Iako su mase mogle posjećivati noćne klubove, viši dušnosnici nisu; okanite s e toga, dodao je. Ali je javljeno, kako je Chen na svom putu na dolje, ispalio h itac riječima. Mošda je on kriv za korupciju u glavnom gradu, rekao je, šali tko je od govoran za korupciju u cijeloj KPK?":" Umjesto bilo kakvih novih ideja, Jiang je poticao nacionalizam, dok je tvrdio ka ko štiti naciju od stranih infiltracija. Kineska umjetnost i kultura su bile hvalj ene, tako da NRK ne bi postala švazal" zapadnjačkih vrijednosti. Nacionalistička knjig a s naslovom Kina maše reći Ne postala je najbolje prodavana knjiga 1996. godine. šMor amo spriječiti i zbrisati širenje zapadnjačkog smeća", izjava je s Plenuma KPK, dok je J iang izjavio da su interesi kineske rase visoko iznad svega ostalog, jasno s nji m, kao slikom glavnog branitelja. Kolika god da je privlačnost strane popularne ku lture mogla biti i koliko god vrata se moglo otvoriti kombinaciji otvaranja i mo dernih komunikacija, stara upozorenja protiv šduhovnog zagađivanja" još uvijek su se s krivala u zasjedi u rječniku KPK.r Na ekonomskom planu, Jiang je oglasio sve jači reformistički ton, ukazujući na zastarj ela oruđa i mnoga poduzeća u dršavnom vlasništvu. šMi moramo imati osjećaj za hitnost", izja vio je 1995. šMoramo biti smioni-ji. Ne će valjati, ako ne snosimo i neke rizike. St ruktura vlasništva nije bila problem", rekao je. Sve što je bilo potrebno je bila du blja reforma, bolje upravljanje i financijske potpore. šIstina je da poduzeća u dršavn om vlasništvu imaju problema, zapazio je istovremeno. Ipak, isto tako imaju VIO IV. -HANO ZEMIN I HU IINTAO prednosti i mogućnosti. Moramo gledati na pozitivnu stranu." Voda Partije je, na k raju krajeva, bio proizvod dršavnog sektora. Većim dijelom njegove vlasti za prvih d

eset godina, njegove simpatije za privatna poduzeća su bile ograničene.:" Iako je inflacija i dalje bila na 22 posto u 1994. godini i Li Peng je taktički pu cao sa bočnih strana, Zhu Ronghji je malo po malo uspio skinuti privredu s ključanja . Ograničio je fiksna ulaganja, srezao prekobrojne projekte koji su proizvodili gu bitke, unaprijedio poljoprivredu i zauzdao zajmove dršavnih banaka. U sredini dese tljeća, rast je pao upravo ispod 10 posto, dovoljno visoko da bi nastavio jako proši renje, ali nazad pod neku vrstu kontrole, kako se inflacija smanjivala. Valuta j e bila vezana za američki dolar po stopi koja je osiguravala konkurentnost prodaje u inozemstvu. Strana direktna ulaganja osnašila su izvozne industrije. Poduzeća u v lasništvu dršave su bila reformirana, iako je to dovelo do visoke, i slušbeno neprizna te, nezaposlenosti. Guangdong je postao izvorišno-izvozni dom za stotine proizvodnih firmi iz Hong Kon ga, dok je Shanghai našao novi šivot kao nositelj zastave za moderno, sa svojim blješt avim blokovima tornjeva i razvojem velikog novog poslovnog centra na močvarnom tlu Pudonga preko rijeke Huang-po nasuprot Bundu. Odbijajući devalvaciju za vrijeme a zijske ekonomske krize koja je izbila 1997., Narodna Republika je ojačala svoju re putaciju vezanu za ozbiljno privredno upravljanje, a Zhu je postao nevjerojatan model na plakatima međunarodnih financija. Počeli su razgovori za njen ulazak u Svje tsku Trgovačku Organizaciju (WTO). Godine 1998, šcar ekonomije", naziv po kojem je Z hu postao poznat, je imenovan Premijerom; Qiao Shi je bio izbačen iz fotelje Nacio nalnog Kongresa Naroda, tako da je Li Peng mogao zauzeti njegovo mjesto, ostavlj ajući premijerstvo za Zhua, dok je zadršao status broja dva u KPK. Temeljni problemi su i dalje ostali i postajali sve vašniji, medu kojima su bili p odijeljenost područja uz obalu i u unutrašnjosti, ekološka cijena rasta i ponekad čvrsta ruka Pekinga nad provincijskim vlastima, koje su htjele povećati rast do kraja. U sprkos ponavljanim kampanjama, korupcija je nastavila šivjeti svojim vlastitim šivot om. U srcu sustava, moć monopola Komunističke Partije je ometala djelotvorno donošenje odluka, jer su frakcije i provincijski šefovi jurili za moći i utjecajem. Gledano i zvana, kineska privreda je mogla izgledati neodršiva, ali Zhu joj je dao priliku d a postigne kombinaciju stabilnosti i rasta, koji su joj trebali da postane super sila za 21. stoljeće, usprkos svim ograničenjima urođenim cjelokuNOVE STARE GENERACIJE pnom autoritarnom rešimu, koji je odrašavao kinesku prošlost sa njenim nesavršenostima. DengXiaopingje umro 19. veljače 1997. u dobi od 92 godine. Uslijedilo je šest dana t ugovanja, pod nadzorom komiteta, iz kojega je obitelj inzisti-rala, da se isključi Mali Deng. Na dan 24. veljače je večernji TV program pokazao kako obitelj odaje zad nju počast tijelu koje je lešalo u otvorenom mrtvačkom kovčegu u vojnoj bolnici u Peking u. Put do krematorija u Ba-baoshanu je bio oivičen redom od 100.000 ljudi, ali je zadnja ceremonija bila privatna. Pepeo je odnesen u urni u Veliko predvorje naro da i onda, u skladu sa šeljama patrijarha, prosut u more. Od dvadesetih godina Deng se pokazao kao mošda najveća ličnost koja je prešivjela 20. st oljeće, suvremeni realista, koji oduševljeno cijeni moć i koji ima sposobnost apsorbir ati nazadovanje, a da ne prizna poraz. Na kraju je postavio Kinu na stazu, koja je išla suprotno od primljene mudrosti, da bi ekonomski napredak neizbješno doveo do političke slobode. Odrastao u vrijeme kad je Kina bila najslabija, identificirao je stazu do nacionalne snage, koja se nije slagala s onom koju je zacrtao čovjek, koji je Komuniste doveo do moći. U svojim osamdesetim, branio je svoju viziju, i k ao rezultat, dao je svijetu novu rastuću super silu. Ali je proces izrodio mnoštvo v elikih pogrešnih linija, koje su prošle kroz NRK, kako se blišio kraj 20. stoljeća. Kako ih tretirati, biti će veliki globalni problem za dola-zeća desetljeća.

Deng nije ostavio nikakvu mapu s oznakama. Njegov recept - ekonomski rast koji će ojačati pološaj Komunističke Partije - je bio i briljantno jasan i kratkovidan u svom odbijanju da prizna ozbiljnost neravnoteše koja je iz toga proizašla, skalu korupcij e i ekološkog uništavanja ili podijeljenosti nacije s dvije brzine, koja je nastala. šMali čovjek" je promijenio Kinu, a time i svijet, ali širi i dublji utjecaji te prom jene će biti na drugim, manje povijesnim likovima, da ih sređuju. Medu članovima odbora pogrebne ceremonije za Denga, bio je i nasljednik brodarskog blaga u Hong Kongu, Tung Chee-hvva. Pet i po mjeseci kasnije, Tungov rođak je pri segao kao prvi šef izvršnog tijela novo objavljene Specijalne Administrativne Regije (SAR) Hong Konga, kao britanske najbogatije kolonije, vraćene pod vlast Kine u ra no jutro 1. srpnja 1997. Na ponoćnoj ceremoniji, Jiang Zemin je blistao, dok je za stava NRK smjenjivala britansku zastavu, NOV se preselila u moderne kasarne pore d VIO IV. - JIANG ZFMIN I HUJINMO luke, a Princ od Vvalesa otplovio je u kišnu noć, nakon što je predstavljao moć koja odl azi u ceremoniji primopredaje. Primopredaja je bila neizbješna, nakon Dengovog prvog sastanka s kolonijalnim guve rnerom 1979. Patrijarh je imao namjeru pozvati se na ovaj primjer kineske predko munističke slabosti, kad su zakupi u Novim Teritorijima istekli 1997. U 1984. Zaje dnička Deklaracija između Britanije i Kine je zapečatila sporazum, nakon čega je došao Osn ovni Zakon za teritorij sastavljen 1990. Dogovor je bio izravan. Britanija neće po kušati koristiti silu da se odrši i pregovarala je o onome što je smatrala najboljim r aspološivim dogovorom, slašući se s Dengovom formulacijom, da će primopredaja rezultirat i sa šjedna zemlja, dva sustava". Hong Kong će ostati kakav je bio materijalno i društveno, a NRK će moći sprječavati bilo k akav razvoj, kao stoje demokracija, koji bi se mogao vidjeti kao prijetnja njeno j jednopartijskoj vladavini. Bilo je obećanje o izborima, ali što bi oni sadršavali, o stalo je nejasno. Donji dom parlamenta je mogao ušivati u pretpostavci da će oni bit i u skladu s britanskim crtama, kako je izvješteno da je rekao jedan viši dušnosnik: šKi nezi nemaju ništa protiv izbora; oni samo šele znati rezultate prije odršavanja glasov anja." Kako je glavni pregovarač sa kopna, Lu Ping, naknadno potvrdio, Peking se u sredotočio na to da odrši kolonijalne tajkune sretnima, uvjeravajući ih da primopredaj om ništa neće izgubiti.29 VVhitehall je pašljivo sastavio spis, a Peking je bio uznemiren kad je zadnji Guve rner, Chris Patten, koji je imenovan 1992. otkrio program za uspostavljanje demo kracije, koju su Britanci uvijek odbijali u prošlosti. Ta inicijativa je oslobodil a provalu stvarne politike u koloniji i razbjesnila Kineze, koji su se bojali da švirus slobode iz Hong Konga" ne bi inficirao i kopno. Prozvan u Pekingu kao šgrješni k na tisuću godina", Patten se dršao svojih pušaka, ali se susreo s neumoljivim otporo m mase kineske i zapadnjačke poslovne klase, da je na mnogo načina, zaista prihvatio Hong Kong i nije imao nikakvu šelju da udalji NRK. Nakon stoljeća i po, politički s b rnjicom na ustima, artikulirana srednja klasa kolonije konačno je dobila glas; ali svaki korak naprijed, kojeg je napravio Zadnji Guverner, učinio je još sigurnijim d a će se NRK, s Tungom kao svojim izabranim agentom, vratiti na status quo ante (st anje kao prije), kad suverenost prijeđe u druge ruke. Ispostavilo se da je primopredaja bila miroljubiv čin. NOV se dršala svojih kasarni, a direktno prisustvo kopna je bilo minimalno. Ali, od trenutka kad ga je Jiang javno na skupu izdvojio kao čovjeka Pekinga, nije NOVE .MARE GENERACIJE bilo nikakve sumnje da Tung Chee-hvva odgovara diktatima NRK, pokušavajući izmjeriti

što bi se sviđalo Pekingu, više nego što je predstavljao interese Hong Konga. Kad je kl jučna odluka vrhovnog suda bila protiv administracije SAR, bilo je na Pekingu da n avede Dršavni narodni kongres da šprotumači" Osnovni Zakon, na način da se osigura da ta odluka prođe. Bili su narodni izbori za dio Savjeta Zakonodavstva, ali sustav, ko ji je dao više sjedišta predstavnicima profesionalnih grupa i članovima, koje je izabr ao komitet odobren u Pekingu, osigurao je 70 posto glasova za pro-demokratske st ranke, ostavio ih je u manjini u komori. Diktature su padale u Indoneziji i Fili pinima, ljudima je tu bilo dopušteno izabrati svoje vladare, ali ne i ljudima Hong Konga. Ipak, u skladu s dogovorima, SAR je zadršao svoj način šivota. Njegovi ljudi su ušivali slobode, koje su se uskraćivale onima na kopnu - slobodu kretanja, slobodu govora, slobodu da svoj novac šalju van i unutra. Oni koji su bili u stanju to činiti, dobi li su strane putovnice u godinama prije primopredaje - najmanje korisni među njima su bili posebna vrsta dokumenata, koje su izdali Britanci i koji su imali malu tešinu. Iako su potraga za putovnicama i kupovanje svojine u inozemstvu odrašavali n esigurnost koja je lebdjela iznad povratka na kinesku vladavinu, oni su na kraju osiguravali element stabilnosti, jer je narod znao da moše otići u novi dom, ako st vari krenu na gore. Demokrati su nastavili biti u krajnjoj frustraciji, jer se visoki broj glasova k oji su osvojili na brišljivo pripremljenim izborima, nije pretvorio u vlast. Masov ne demonstracije učinile su da se popularni osjećaj osjeti i na takvim ključnim proble mima kao što je bio zakon protiv subverzije. Ipak stvari se nisu pokazale tako kis elima, kakvima su ih najavljivali pesimisti. Period nakon primopredaje svjedočio j e o privrednom procvatu, a Hong Kong je prebrodio azijsku financijsku krizu 1997 . Malo po malo, NRK je olakšala ograničenja oko ulaza za one sa kopna, dovodeći tako p osjetitelje, koji su ojačali poslove na malo i nekretnine. Hong Kong je ostao glob alni trgovački i financijski centar. Ljudi Hong Konga su nastavili misliti za sebe da su posebna kategorija - po rasi Kinezi u velikoj većini, ali šKinezi Hong Konga" s posebnim identitetom. Sagradili su ogromnu metropolu iz ničega pod kolonijalnom vlašću, stvarajući dohodak po glavi stanovništva veći od onoga u staroj vlasti; sada, pos tavlja se pitanje hoće li oni i dalje odršati svoje posebno mjesto u svijetu, pod on im što je na mnogo načina, bila još jedna vladavina izvana.3" PIO IV. - 11A N Cr ZEMIN I H U 11 N TA O Povratak Hong Konga u Kinu, nakon kojega je dvije godine kasnije uslijedio povra tak portugalske kolonije Macau preko Delte rijeke Pearl, izbrisao je dva izvora nacionalne sramote, kao što je bila ostavština šnejednakih ugovora" carskog razdoblja. Jiang je mogao izvući zadovoljstvo iz toga što je završio posao, koji je započeo Deng. Ali, kad se došlo cio trećeg teritorija, kojeg je Peking šelio zatrašiti nazad, naišao je na manji uspjeh. Nakon četiri desetljeća vladavine čvrste ruke KMT-a, obilješenih tlačenjem domaćih Tajvanaca , divljom korupcijom i sve manjim međunarodnim prisustvom, jer su nacija za nacijo m odlagali priznavanje NRK, Chiang Kai-shekov sin Ching-kuo, olabavio je malo po litički sustav 18 mjeseci prije svoje smrt 1988. godine. Kad je došlo do razdvajanja 1949., Komunisti i KMT su imali veliki broj sličnosti - Lenjinističke organizacije, kultove vodstva i militarizaciju - ali se Nacionalistička mašinerija razveza-la na otoku, čineći da je politička liberalizacija bila lakša, nego što je bila na kopnu. Chingkuo je ukinuo prijeki sud. Tisak je bio slobodan. Jedna grupa opozicije, Demokra tska napredna partija (DNP), je imala dopuštenje da se natječe na izborima i počela je ostavljati traga na lokalnoj razini.

Jedna stvar je ujedinjavala Chianga i vode s druge strane Tjesnaca -vjerovanje d a postoji samo jedna Kina, bilo da je to Narodna Republika s bazom u Pekingu ili Republika Kina u izgnanstvu u Tajvanu. Kako je njegov globalni utjecaj rastao, Peking je nametnuo svoju verziju bilo kojoj zemlji, koja je šeljela veze s njim. T ajvan je, inzistirao je on, bio samo šzalutala" provincija koja se mora vratiti u nacionalno naručje. Za sve veći broj stanovnika otoka, koji su isticali nekinesku ku lturu svojih predaka, to je bio lašni argument, pa je zamisao o šTajvanskom identite tu" odvojenom od glavnog kopna, zadobio uporište. Razgovori između predstavnika Pekinga i Taipeija su plesali oko forme riječi, ali ni su postigli nikakve konkretne rezultate. Jiang Zemin je pokušao razne formule, ali bez uspjeha. Stvarnost je bila da su đo 1990-ih i odvojeno od tvrdoglavaca iz KMT -a, Tajvanci sve više osjećali da pripadaju jednom entitetu, koji se razlikovao od N RK, jer su bili pod direktnom vlasti na kopnu samo četiri od prethodnih stotinu go dina. Njegova privreda gaje učinila jednim od pet azijskih štigrova" i, kako je demo kracija hvatala korijen, ideja o odvojenom štajvanskom identitetu" je rasla, a nje govala ju je DPP i njeni suradnici. Uporište Nacionalista je još bilo dovoljno jako da osigura da Ching-kuoa naslijedi k ao predsjednika, jedan drugi voda partije, Lee Teng-hui, kojim je završila dugogod išnja vladavina Chiangove obitelji u KMT. (Kako NOVE STARE GENERACIJE nije uspjela utjecati ni na koga, Madame Chiang je otišla u Sjedinjene dršave, gdje je šivjela do 2004. i umrla u 106. godini u Nevv Yorku.) Iako iz KMT-a, Lee se rodio u Tajvanu, u Hakka obitelji blizu Taipeija. Rastao j e pod japanskom okupacijom i izvori s kopna su ga ponekad oslikavali kao agenta iz Tokija, koji se budio iz drijemeša na banketima govoreći japanski. šureći s demokrati zacijom, on je odrašavao novu svjesnost na otoku, govoreći o Tajvanu kao šdršavi" i posj etivši Sjedinjene dršave za koje vrijeme se ponašao više kao šef vlade, nego kao administr ator kineske provincije. Za osvetu je NRK obavljala pokuse s raketama u Tjesnacu 1996., navodeći Predsjednika Clintona da mobilizira američku flotu u tom području da se spriječi razvoj neprijateljstava. Peking se povukao. Američka nedvosmislena vojna povezanost s Tajvanom je bila otvorena za različita tumačenja, ali VVashington ne b i mogao jasno stajati tu, ako bi se Kina upustila u sveopći napad. Stvari su se pogoršale za Jianga i njegove kolege kada je kandidat DNP, Chen Shuibian, pobijedio na predsjedničkim izborima 2000. godine. Pobjednici su pokazali čist o, novo lice glasačima, za razliku od ostarjelog, frakcijaškog, korumpiranog KMT-a. To je bilo dovoljno da se dobije 39 posto glasova, završivši sa prednošću od 36 posto za jednog neovisnog kandidata u odnosu na 23 posto za KMT. Iako DNP nije sasvim os tvarila svoje obećanje, a tajvanska politika se zamrljala unutarnjim borbama, Chen je bio ponovno izabran 2004. godine, s tijesnom, ali jasnom većinom protiv svog N acionalističkog suparnika. Usprkos govorima o reviziji statuta i preimenovanju Republike Kine u Republiku T ajvan, DNP nije išla za formalnom neovisnošću, nego je neprestano potvrđivala izdvojeni identitet otoka. Jiang (i njegov nasljednik) su tako ostavljeni sa zagonetkom. N isu mogli odustati od Tajvana čak i da su htjeli. NOV je i dalje ot>javljivala uje dinjenje otoka i kopna kao svoj sveti zadatak i imala stotine raketa uperenih pr eko Tjesnaca od 90 milja. Iako su Tajvanci još priječili direktne trajektne linije, privredne veze preko Tjesn aca su narastale: do početka 21. stoljeća, nekih 300.000 Tajva-naca je radilo u podr učju Delte Yangzi. Otok je bio glavni izvor ulaganja u kopno, ili od Tajvanaca ili od stranaca koji su ga koristili kao kanal.

Pod Jiangom i njegovim nasljednikom, Peking bi se mogao nadati da bi ekonomske v eze sve više mogle dovesti Tajvan u granice NRK. Iako je Tai-pei još uvijek priznalo samo oko dvadesetak malih dršava po svijetu, jer su i on i Peking provodili diplo maciju čekovne knjišice u Središnjoj Americi i Jušnom Pacifiku, međunarodna šelja da se ne ađe na pogrešnoj strani DIO IV. - IIANC't ZEMIN I HU JINTAO NRK, još nije bila dovoljno velika, da Pekingu omogući da se izvuče s nasilnim preuzim anjem jedinog entiteta s nazivom šKina" u svom imenu, koji u potpunosti prakticira demokraciju. Došlo bi do privrednih sankcija, što bi kopno skupo platilo. Vojna akc ija, koja bi mogla dovesti Sjedinjene Dršave, bi slomila stabilnost potrebnu za ek onomski rast, koji je podršavao temelje vladavine KPK. Razvoj demokracije na otoku činio je još više nevjerojatnim, da bi otok prihvatio formulu šjedna zemlja, dva sustav a", koju je Deng u početku zazivao imajući na umu Tajvan. Tako je Tajvan postao moguća točka zapaljivosti i šivi prijekor za vodstvo NRK, ali takva za koju mošda neće biti ni kakvog rješenja, sve dotle dok nijedna strana ne bude pustila da retorika i nacion alizam ne pobjede status quo. Dengova smrt, oporavak Hong Konga, Zhu Rongjijevo upravljanje privredom, stavlja nje u red suparnika i, iznad svega, neprestani ekonomski rast NRK, sve je to pro izvelo izvjestan stupanj samozadovoljstva u rešimu Jiang Zemina na prijelazu stolj eća. šef Partije i Predsjednik su imali postojeće suparnike, kao što su bili Li Peng i Q iao Shi. Mješavinom usluga i politike, on je sebi osigurao potporu NOV, koja je to liko uronila u poslove, da je jedna procjena pokazivala, da je pola njene kopnen e vojske radilo u njenim poduzećima. Dengov nasljednik je uspostavljao međunarodni p rofil, posjetivši Sjedinjene Dršave 1997. i blistajući na Azijskim samitima. Svijet se udvarao probuđenoj Kini. Predsjednik Francuske, Chirac i Kancelar Njemačke, Schroed er, su je rado posjećivali. Zabrana uvoza orušja, koju su nametnule SAD i EU nakon m asakra u Pekingu, je i dalje ostala na snazi, ali su strana ulaganja procvjetala ." Iako je Bili Clinton izrazio oštru primjedbu o tome da je NRK šna pogrešnoj strani pov ijesti" kad je Jiang posjetio SAD, zapadnjačke sile su postale manje zabrinute za ljudska prava. Disidenti su i dalje bili proganjani. VVei Jingsheng je bio oslob ođen, ponovno uhićen i protjeran u SAD. Harry Hongda VVu, koji je napustio Kinu i ot išao u Ameriku 1985. i posvetio se otkrivanju gulaga NRK, logora za rad, uhićen je n a tajnom putovanju na kopno, osuđen na 15 godina zatvora i onda poslan u SAD. Majk e šrtava masakra u Pekingu su bezuspješno trašile preispitivanje ili, barem, gdje leše t ijela njihovih sinova. Ali, bez aktivnih organizacija za ljudska prava, većina str anih vlada je malo marila; vašnije je bilo slaganje s Kinom, koja je bila poput fe niksa, i nada za sudjelovanje na njenom domaćem tršištu. Kad je Jiang otišao u London, V Vei i nekoliko drugih disidenata koji su nove .stare generacije pokušali demonstrirati, zadršani su dosta daleko od gosta, dok se vozio u Bakingamsk u Palaču. Kina je bila identificirana kao nadolazeća supersila, zemlja koja moše konkurirati S AD-u u 21. stoljeću. U posjeti NRK-i 1998. godine, Bili Clin-ton je pozdravio stra teško partnerstvo između Kine i USA. Unatoč zate-gnutosti nakon što su američki avioni bom bardirali Kinesko veleposlanstvo u Beogradu za vrijeme napada NATO-a na Srbiju 1 999., usmrtivši tri diplomata //Inzistiranju SAD da je to bilo slučajno nisu vjerova li u Kini. Op.a.//, i neprekidnoj zaostaloj prijetnji oko sukoba zbog Tajvana, o dnosi između SAD i NRK su postali previše vašni za obje strane, da bi dopustili smetnj e zbog ideoloških razlika. Bushova administracija je počela gledati Kinu kao suparni

ka, ali se ekonomska stvarnost ubrzo umiješala, kad je Peking kupio obilata osigur anja radi financiranja federalnog deficita i svog jeftinog uvoza, koji je dršao ni sko američku inflaciju i kamatne stope. Potencijalna kriza zbog američkog špijunskog a viona, koji se morao prisilno spustiti na otok Hainan 2001. je riješena na prijate ljski način. NRK je postigla veliko međunarodno povjerenje zbog velikog trgovačkog viška, pogotovo sa Sjedinjenim Dršavama, jačajući rezerve strane razmjene. Nakon azijske financijske k rize koja je počela 1997., privatna poduzeća su priznata kao najučinkovitiji sektor go spodarstva i dobila su slušbeno ohrabrenje. Godine 2000., NRK je ušla u Svjetsku Trg ovačku Organizaciju. Isto kao što je proizvodila osnovnu jeftinu robu, Kina je također postala svjetska orijentacija za montašu; bilo je jeftinije sastavljati djelomično montirane dijelove za brodogradnju u NRK, nego taj posao raditi kod kuće u Europi, Sjedinjenim Dršavama ili Japanu. Politički je Peking postao sve utjecajniji u Istočno j Aziji, na neki način ponovno stvarajući porezni sustav carstva i razvijajući svoje o rušane snage kao protutešu američkoj vojnoj dominaciji na Dalekom Istoku. Kako se njegov mandat u uredu blišio kraju, Jiang je tešio ostaviti iza sebe ideološko nasljedstvo s teorijom poznatom kao šTri Predstavnika", koja je proklamirala da P KP predstavlja šnapredne produktivne snage, naprednu kulturu i temeljne interese v ećine". Prva formulacija je značila da je poslovnim ljudima, koji su jačali rast Kine, sada priznato da igraju politički prihvatljivu ulogu. Komunistička Kina se trebala slagati sa svojim poduzetnicima. Plakati koji su pozdravljali Jiangovu teoriju p rikazivali su računala i satelite, vlakove velike brzine i televizijski toranj, ko ji se spiralno diše iznad obale Shanghaja. Ako je gospodarski razvoj bio dokaz Den govih reformi, on je postao nadmoćni prioritet za Jiangov rešim.32 DIO IV. - HANU ZEMIN I HU JINTAO Pri tome je, kako je Bao Tong naglasio, kinesko društvo postalo još više nejednako. šDok le god stoji načelo da KPK traje zauvijek, građanska i politička prava se neče ostvariti ", napisao je u jednom eseju. Ako je rešim ponudio maslinovu grančicu šcrvenim kapital istima", to nije podrazumijevalo popuštanje načela o jednopartijskoj vladavini, doda o je. šSuprotno od toga, to uključuje da je sada vrijeme za KPK, koja kontrolira sve , da prizna neizrečenu istinu i formalno izjavi da je to postala Partija Kine za B ogate, Plemenite i Moćne. To je tako jednostavno i nikako ne treba doći kao iznenađenj e", nastavio je. šTeorija o Tri Predstavnika neće započeti novu eru demokracije. Niti će ti crveni-kapitalisti privučeni apsolutnom moći postati vučna sila političkih reformi." 33 Kako su Jiang i njegovi kolege reagirali na bilo što, što je bilo smatrano organizir anim izazovom, postalo je vidljivo, kada je pokret dubokog disanja, Falun Gong, organizirao proteste protiv postupanja policije prema nekim njihovim članovima. Pr vi od njih, izvan rukovodeće zajednice u Pekingu 1999., uplašio je rešim zbog načina na koji se iznenada pojavio u srcu glavnog grada, a da vlasti nisu imale pojma o to me što se događa. Koristeći mobilne telefone i Internet, praktičari Falun Gonga su nasta vili demonstrirati i bili su suzbijani bez milosti. Vlada ih je optušila za šilegaln e aktivnosti, koje zagovaraju praznovjerje i šire iluzije, varajući narod, izazivajući i stvarajući nerede i ugrošavajući društvenu stabilnost".34 Pokret, zasnovan na pisanju bivšeg činovnika za šito, poricao je daje to organizirana sekta, nego nudi sustav njegovanja uma i tijela na šVelikom Kotaču Zakona" izvučenom i z Budističkih učenja, da se potakne vrlina, mjerila morala i karakter. Intenzivno vj ešbanje, govorilo se, da vodi do nadljudskih sposobnosti, jer se svjesnost podiše na mistične razine. Na njega se moše gledati kao na posljednju u dugoj liniji polu-mis tičnih grupa, koje koriste rituale i koji je zasigurno inspirirao privršenost sve veće

g broja ljudi, posebno među onima, koji su bili odgojeni pod Maoizmom, ali su im k asnije gospodarskim reformama oduzete sigurnosti ššeljezne zdjele riše". Organizirajući međunarodnu kampanju, koja je uključivala izdavanje novina na engleskom jeziku i sta lnu protestnu vveb stranicu nasuprot veleposlanstva NRK u Londonu, Falun Gong je navodio da su njegovi praktičari ubijani u koncentracionim logorima, ili da su im organi vađeni za prodaju. Za Komunističko rukovodstvo, Falun Gong nije bio samo skup praznovjerja kojeg treb a iskorijeniti, nego još više, pokret, koji je pokazao zabrinjavajuću sposobnost da se skupi i ustraje na način koji doziva u sjeNOVE STARE GENERACIJE ćanje prve dane Komunizma u Kini. Tretman na koji je naišao, govorio je mnogo o nepr ekidnoj nesigurnosti rešima. Na drukčijem području, kriza uzrokovana izbijanjem šOzbiljn og Akutnog Dišnog Sindroma" (Severe Acute Respiratorv Svnđrome) (SARS) u Kini 2002.3., sa 8.000 slučajeva i 774 smrti, pokazala je teškoću, koju je sustav imao u reagira nju na iznenadnu krizu, i tajnost na kojoj su vlada i Partija inzistirale, kad j e sve pošlo po zlu.35 Kad je došlo vrijeme da Jiang preda moć ščetvrtoj generaciji" voda pod Hu Jintaom na 16. Kongresu Partije 2002., drugi aspekt rešima je izbio naprijed, frakcionizam. šef KP K koji je bio na odlasku, izgradio je pološaj u svojoj šangajskoj frakciji i šelio zad ršati neki stupanj moći - ako ne onoliko koliko je Deng Xiaoping učinio nakon 1989., o nda sigurno više nego što su mu formalni dogovori dali. Pet šangajskih grupa je dršalo v iše pološaje u Politbirou, a Jiang je zadršao fotelju Komisije za vojna pitanja. Kao r ezultat, Hu je morao posvetiti pozornost za vrijeme prvih godina na uspostavljan je svog vlastitog utjecaja. Postepeno postavljajući svoje ljude na vašna mjesta u pr ovinciji i trašeći povećavanje svog utjecaja u Politbirou preko starijih članova iz Jian govih godina. Godine 2004. novi voda je osvojio značajnu pobjedu, kad je sakupio dovoljnu potpor u da obveze Jianga da mu preda predsjedavanje u Komisiji za vojna pitanja za mlađe g čovjeka. U isto vrijeme, šangajski vodeći tajkun nekretnina, koji je stvorio bliske veze između poslova i politike, bio je uhićen i osuđen na tri godine zatvora za prevar e na tršištu dionica i za krivotvorenje dokumenata. Dvije godine kasnije, Predsjedničk i kamp je krenuo protiv Sekretara Partije u gradu, koji se malo obazirao na to k oje upute dolaze iz centra i za kojega se govorilo da se javno suprotstavljao pr emijer VVen Jiabaou, izgubio je posao usred velikih optušbi za korupciju, uključujući gradski fond Shanghaja, iz kojeg su se ulagale velike sume u neku nejasnu invest icijsku kompaniju; do 50 drugih istaknutih članova gradske uprave je također bilo na meti. Godine 2007. je jedan Huov odani član preuzeo mjesto lokalnog šefa KPK. Onda je viši član Politbiroa povezan s Jiangom, Huang Ju, umro, a drugi, Potpredsjednik Z eng OJnghong, izgleda da je postigao nekakav dogovor s brojem jedan. Kako je gospodarski rast jurnuo naprijed na 9-10 posto godišnje, trgovački višak se po peo na 177 milijardi dolara u 2006. i Kina je izgradila stranu rezervu koja prem ašuje trilijun (tisuću milijardi) dolara, pojavila se srednja klasa, individualna sl oboda se povećala; deseci tisuća Kineza je putovalo u inozemstvo, a veliki gradovi k ao što su Shanghai i Peking su se PIO IV. - JIANG ZEMIN I H 11 11 N TAO kočoperili svojom materijalnom suvremenošću. Hu je išao u dršavničke posjete u Sjedinjene Dr ve, Europu, Afriku, Latinsku Ameriku i na Srednji Istok. NRK se utvrdila kao vel iki korisnik globalizacije. Njen ekonomski utjecaj se osjetio u svemu, od proizv edenih i montiranih proizvoda, koji su kao poplava dolazili s kopna, do utjecaja

njene potrašnje na cijene sirovina i na lanac svjetske ponude. Politički, Kina je propagirala teoriju svoga šmiroljubivog uspona" in-zistirajući da o na ne predstavlja nikakvu međunarodnu prijetnju. Poziv šnješne sile" je pušten da osvoji srca i umove svuda po svijetu; kako je reputacija Amerike potonula, neki su počel i gledati NRK, u najmanju ruku, kao ponudu modela drukčije vrste, s tim da su na j ednu stranu stavljali njenu represiju, neki, koji su trašili alternativu zapadnjačko j suglasnosti. Peking se udvarao afričkim zemljama velikim zajmovima, a bliše kući, na pustio je svoj protujapanski nacionalizam u potrazi za političkim odnosima s Tokij om, koji bi pratili uspješne ekonomske veze između te dvije zemlje. Peking je uzorao vlastitu brazdu podcjenjujući svoju valutu unatoč opetovanim pozivi ma Sjedinjenih Dršava i Europe da nešto po tom pitanju poduzme. Kina je odbacila kri tike njezine politike u Sudanu, iako se filmski redatelj Steven Spielberg povuka o iz savjetodavnog odbora ceremonije otvaranja Olimpijskih igara 2008. U znak pr otesta protiv nedvojbene veze NRK-a s genocidom u Darfuru. Američki predsjednik i britanski premijer, uz ostale svjetske lidere, istaknuli su razliku između sportsk e manifestacije i politike, nakon čega je Hu Jintaou sigurno laknulo. Veze Pekinga s mutnim rešimima je neporeciva, kao što je slučaj i sa represijom prema vlastitim di sidentima ili gušenje nemira u Tibetu, ali njezin globalni status je takav da se n a sve to zašmirilo. Ipak, Tajvan je ostao izvan domašaja NRK-a, ošenjen za demokraciju i kao takav određuj e vlastiti kurs, premda je oslabljena stranka DPP izgubila predsjedničke izbore 20 08. na kojima je povratak došivio obnovljeni Kuomintang. Iako politička napetost nij e spriječila razvoj ekonomskih veza između svije obale, pokušaj Pekinga da tamo ustoliči političku opciju koja se protivi tajvanskoj samostalnosti, propala je na samom poče tku dvadeset i prvog stoljeća. Ankete su pokazale da se broj ljudi na otoku, koji se izjašnjavaju kao 'Tajvanci', povećao sa 17 posto 1992. na 46 posto 2005. godine, dok ih se 42 posto izjasnilo kao 'Tajvanci i Kinezi'. Samo 7 posto izjasnilo se kao Kinezi. NOV-ovo zveckanje orušjem i Hu Jintaovo inzistiNOVE STARE GENERACIJE ranje na politici 'Jedne Kine došivjelo je odgovor u obliku upozorenja da Tajvan p osjeduje raketno orušje kojim bi mogao gađati kineske ciljeve, na primjer, Shanghai. Taipei je obećao VVashingtonu da će se konzultirati postane li korištenje njihovih ra keta stvarna opcija, dok ih je SAD upozorio da ne diraju u dugogodišnji status quo , a Ujedinjeni narodi su s prijezirom odbacili prijedlog otoka za međunarodnim pri znanjem 2007. godine. Ali snaga politike 'tajvanskog identiteta' u pređizbornoj pr edsjedničkoj kampanji 2008. obavezala je pobjednički Kuomintang da se preustroji kao stranka i prizna tajvansku posebnost pa je i logično da su baš oni obećali smanjiti n apetosti s Pekingom. Kod kuće, Hu je proklamirao svoju doktrinu šskladnog društva" da bi umanjio nejednakos ti gospodarskog rasta. Ukinut je porez na zemlju, kao i davanja za škole u ruralni m područjima. Omjer snaga unutar glasačkog aparata KPK-a smanjio se od početnih osam n aprama jedan u korist urbanih područja na četiri naprama jedan. Vlada jer obećala više i zdvajanja za poljoprivrednike, dok je visoka inflacija prehrambenih proizvoda u 2007. povećala prihode u poljoprivredi. Na marginama KPK-ovog Kongresa 2007. bilo je govora o većoj demokraciji - ali samo unutar Komunističke partije, što bi za Hua mo glo značiti zaobilašenje starih kadrova i promoviranje nove, učinkovitije generacije, št o je i Deng Xiaoping pokušavao učiniti osamdesetih. Znanstvenici Centralne partijske škole u svojem izvještaju za 2008. godinu upozorili su da Kina riskira veliku nestabilnost ukoliko ne prihvati demokratske reforme kako bi se ograničila moć KPK-a, i ako ne započne primjenjivati glasovanje za kandidat

e različitih političkih opcija i ne dozvoli veću slobodu govora. Dodali su da bi cilj trebao biti 'suvremeno civilno društvo' do 2020. Nakon toga bi uslijedile 'zrela d emokracija i vladavina prava'. Kineski komunistički lideri su nakon Maove smrti pokazali darvini-stičku sposobnost prilagodbe, ali nisu imali namjeru napraviti i posljednji evolucijski korak te s e odreći vlasti. Izvještaj Partijske škole ipak govori o tome da KPK mora zadršati sveuk upnu kontrolu, dok vodstvo zemlje tvrdi da se nacija nalazi tek u prvoj fazi soc ijalističkog razvoja, stoga je potrebno da se jednopartijska vlast protegne na još m nogo desetljeća pred nama. Mediji su pod strogom prismotrom, borci za ljudska prava izvrgnuti su maltretira njima; Trideset tisuća 'cvber policajaca' patrolira internetom trašeći web stranice ko je bi mogle ugroziti definiciju KPK-ovog poretka. Tajnost je obuhvatila rešim. Oti manje zemlje i druge svojevoljne akcije NASLOV POGLAVLJA kojima su skloni dušnosnici, uništenje okoliša koje moše biti opasno po šivot i svakodnevn a frustracija, izazivaju i do 80.000 protesta godišnje, od kojih svaki uključuje više od 100 ljudi. Ali, zakon je i dalje u slušbi političke moći. Pa ipak, ta moć nije ono što je bila u vrijeme prijašnjih komunističkih vladara. KPK više nema zapovjednu ulogu kao u Maovo ili Dengovo vrijeme. Na 17. Kongresu Komunističk e partije u listopadu 2007., Hu Jintao branio je partijski monopol formulom o ra noj fazi socijalističkog razvoja i potrebi dodatnih desetljeća u kojima će upravljati KPK. Dobio je novi petogodišnji mandat, a njegova doktrina 'znanstvenog socijalizm a' usvojena je kako bi se 'oslobodili vitalni socijalistički potencijali' dok se i stovremeno proširuju i produbljuju reforme koje trebaju objediniti prosperitet i s ocijalnu uravnotešenost. Ali, s druge strane, u borbi za najviše pološaje nije uspio u namjeri da za svog odabranog nasljednika inaugurira sekretara Partije iz provin cije Liaoning Lija Keqianga. « Umjesto toga, jačina drugih interesnih skupina unutar Politbiroa natjerala ga je d a prihvati šangajskog partijskog sekretara Xi Jinpinga kao najvjerojatnijeg sljedeće g šefa Partije, dok je u novom, devetočlanom Izvršnom odboru Politbiroa Li rangiran na drugo mjesto, odmah iza Xija, što ga čini isto tako najvjerojatnijim kandidatom za pološaj premijera 2012. godine. Istovremeno je velik broj 'kraljevića' ušao u proširena tijela Politbiroa; oni mošde ne tvore neku jedinstvenu, samostalnu grupaciju, ali, jednako tako, nisu niti unisona glasačka mašinerija koja stoji iza Hua ili Wena. Slušbeni stav glasi da je NRK uvijek prosperirala pod što širim kolektivnim vodstvom ( jedan viši član diplomatskog zbora čak je otišao tako daleko da je tvrdio kako je NRK od uvijek imala kolektivno vodstvo, čak i pod Maom). Unutar samog vodstva ne postoji prava opozicija, kakvu je, na primjer, Deng predstavljao za Hua Guofenga ili kak vu su statični ekonomisti predstavljali za Denga. Prije će biti da Hu nije u stanju demonstrirati odgovarajući nivo dinastičke autoritarnosti kojom bi nadjačao sve razjed injeniji Polibiro i različite interesne skupine koje su ojačale u vremenu tridesetog odišnje ekonomske ekspanzije. Iako se to, u neku ruku, moše nazvati zdravim procesom koji eliminira mogućnost diktature središnjice, on istovremeno moše rezultirati nejas nim političkim formulacijama i smjerovima u trenutku kada je prijeko potrebno odlučn o vodstvo kako bi se krenulo s rješavanjem gospodarskih, socijalnih i političkih pro blema koji su se nagomilavali od 1978. NASLOV POGLAVLJA Na kongresu je Hu iznio ekonomske prioritete za sljedećih pet godina. Inovacije i poticaji za velike industrijske kompanije, koje mogu ući u globalnu utrku (i promo viranje 'kineskih brandova'), bile su najvašnije teme. Na socijalnom planu prvo mj

esto je zauzelo obrazovanje, a zdravstveno osiguranje posljednje. Prepoznata je vašnost djelovanja u zaštiti okoliša. Od takvog skupa nije se ni moglo očekivati više od o pćenitih deklaracija, sličnih onima koje u svojim govorima posljednjih mjeseci iznos i premijer Wen jiabao o potrebi usporavanja gospodarstva, uspostavljanju bolje r avnoteše, zaustavljanju nekontroliranog rasta cijena na burzi, koji je u devet mje seci udvostručio indeks šangajske burze, te smanjenju onečišćenja okoliša. Sve to ima smisla , ali rezultati na terenu su skoro nikakvi, dok je godišnja stopa gospodarskog ras ta i dalje viša od 11 posto, likvidnost je preplavila čitav sustav, valuta je i dalj e podcijenjena, glavni problemi onečišćenja okoliša zaobiđeni su, inflacija je udvostručena, a siromašna Kina još je i više zapala u sjenu rascvjetalih gradova, što je navelo dva a utora koja proučavaju uvjete šivota na selu da se zapitaju, šJe li moguće đa je naš sustav stvari zatrovani bazen i tko god u njega uđe otruje se?"1(1 Ono stoje nedostajalo jest suvisli opis konkretnog plana lidera rešima da se pomak nu s mrtve točke, kojim bi se komunistička partija preustrojila u pokret sposoban up ravljati društvom i gospodarstvom, umjesto da ih sve više izbjegava. Najvašnija pitanj a i dalje ostaju neriješena ili su obavljena velom tajne. Bačeni bumerang kontradikc ija ugrađenih u gospodarski rast koji je Deng Xiaoping pokrenuo unutar jedne zatvo rene političke strukture sada je na svojoj povratnoj putanji, dok onima koji sjede na vrhu, izgleda, nedostaje snage i mehanizama kojima bi tu putanju promijenili . Izazovi koji stoje pred rešimom su, stoga, istovremeno i novi, nastali iz procesa gospodarskog rasta, ali i stari, otprije poznati elementi slabosti centra koji s e mora suočiti s preobrašajima u društvu, kao što je bio slučaj s dinastijom Qing. Isti si ndrom nastavio se pod Kuomintangom. Rezultat ovog najnovijeg povijesnog ispita o dredit će kinesku budućnost; gospodarski će preporod ili donijeti rješenje političkom i dr uštvenom neredu proteklih 150 godina, ili će Narodna Republika ostati uglavljena na razmeđu političke krutosti utjelovljene u nepopustljivoj vladajućoj eliti i eksplozivn og gospodarskog i socijalnog preobrašaja. EPILOG Dvadeset i jedno stoljeće Kina je šivjela prema predlošku koji je oblikovao Prvi Car Q in Shi Huangdi. U njemu je bila opisana najstarija svjetska civilizacija, njeno samopuozdanje koja u očima stranaca lako prerasta u karikaturu ocvale carske vlada vine devetnćstog stoljeća, no to je samopouzdanje počivalo na istinskom uvjerenju d a je Središnje Kraljevstvo jedinstveno, nemjerljivo s ijednim drugim oblikom vlast i, te da se izdiše izdan svih svjetskih rešima. Teorija Bošjeg mandata, koji su bogovi uvijek mogli opozvati i dodijeliti ga sljedećoj vladarskoj kući, omogućavao je dinast ičke smjene koje nisu potresale same temelje sustava. Bilo je perioda kada bi čitav model prestao funkcionirati, kao u Razdoblju razjedinjenosti koje se protegnulo od 265. do 589. godine n.e., ali, čak i tada, pretendenti na prijestolje ustrajali su u tvrdnjama da baš oni zaslušuju 'mandat'. Stoljećima se potvrđivao ciklus dinastičkih uspona i padova, jake vladare nasljeđivali su slabiji, dvor je uvijek bio podijel jen na frakcije, pretjerana rasipnost praznila je carsku blagajnu, prvaci ruraln ih područja dizali su bune, a vojske nomada harale su sa sjevera. Pad carstva i uspostava republike 1912. godine izmijenila je politički sustav, ali ni u kojem slučaju nije ostvarila socijalnu preobrazbu koja je zemlji bila potreb na. Nakon anarhičnog razdoblja vladavine vojskovođa uslijedilo je četrnćst godina krh ke središnje vlasti praćenih krajnje razornom japanskom agresijom. Unatoč početnim uspje sima nacionalista u borbi protiv komunista, u trenutku izbijanja građanskog rata 1 945. njihove pretenzije na mandat bile su ozbiljno potkopane njihovom nemogućnošću da ustroje ikakav pouzdani aparat dršavne vlasti. No, ako je Kina 1949. i bila spremn

a na revoluciju, pobjeda komunista bio je ustvari vojni uspjeh, izvojevan na boj ištima Mandšurije i središnje Kine, te posljedica Kuomintangovog podbačaja; taj podbačaj j e KPK-ova organizacija, strogo kontrolirana iz baze u Yenanu, itekako znala isko ristiti. Nemiri dalekosešnih posljedica koji su uslijedili bili su cijena autokrat ske i tiranske vladavine jednake onoj iz najmračnijih carskih dana, obilješene traum ama masovne represije, Velikog skoka naprijed, gladi koja je nakon toga uslijedi la i Kulturne revolucije. Deng Xiaopingove reforme očitovale su zakašnjelo priznanje kineske potrebe za materi jalnim napretkom, kao i za priključenjem ostatku svijeta. Gospodarski rezultati bi li su nevjerojatno povoljni, čak i u uvjetima kada je podcijenjeni tečaj kineske val ute prema dolaru značio da kineski izvoz zarađuje manje od onoga što bi mu realno prip adalo, uz istovremeno nabavljanje enormnih količina sirovina koje su izravno utjec ale na veče cijene nafte, ugljena i metala. Ali politički, NRK se još uvijek nalazi u vremenskom raskoraku - jednom nogom još uvij ek u 221. godini pr.n.e. I dok intelektualci s ljevice i desnice traše put kojim n astaviti dalje, vodstvo kao da razumije potrebu za preobrašajem, ali se s početnog z amaha brzo povlači zbog povijesnog nasljeđa, straha, suprotstavljenih interesnih sku pina i - vlastite slabosti. Iz toga proizlazi da se NRK ne uklapa ni u jednu od suvremenih globalnih kategorija, kao što je bio slučaj i u vrijeme carstva. Središnje Kraljevstvo naših dana ponovno se okrenulo svom jedinstvenom statusu. Je li Kina još uvijek socijalistička zemlja, kao što to naglašava Hu Jintao? Dominacija tršišne ekonomije, manjak socijalne skrbi i rastući imovinski nerazmjer - ako u obzir uzmemo samo ta tri čimbenika - dokazuju sasvim suprotno. Dok je Kina povećavala svoj gospodarski rast, radnici, u čije ime KPK tvrdi da upravlja zemljom, gubili su sv oja prava. Sistem socijalne skrbi, koji je na Zapadu nekako usklađen s kapitalizmo m, nestao je nakon što je demontiran princip skrbi 'šeljeznom posudom za rišu', //radn ik sa stabilnim zaposlenjem i primanjima, op. prcv.ll koliko god on bio manjkav - sada se taj proces samo ubrzava pod pritiskom gospodarskog rasta, dok je veća mo bilnost radne snage još više oslabila tradicionalnu strukturu obiteljske zajednice. Svjetska banka procjenjuje da je udio plaća zaposlenika u bruto domaćem proizvodu NR K-a pao s 53 posto u 1998. na 41 posto u 2005. (u usporedbi s 56 posto u SAD-u). Na suprotnoj strani, opseg poslova vezanih uz krupni kapital stalno se širi te je na dobrom putu da s tršišta istisne jeftinu industriju u korist proizvodnje s većom d odanom vrijednosti koja će istovremeno ponuditi manje radnih mjesta i tako produbi ti vladinu zabrinutost za problem nezaposlenosti.' Kineski lideri se i dalje smatraju komunistima, ali što to za njih znači? Je li dršava kojom oni upravljaju zapravo utjelovljenje trenutno najčišćeg oblika kapitalizma na z emlji, na početku dvadeset i prvog stoljeća, kada je upotreba dršavne štednje za investi ranje, uz niske kamate, postigla ekonomski rast realno uvećan za četrnćst puta od p očetka reforme 1978.? Kako se to sljedbenici komunističke misli mahom prepuštaju priva tizaciji, milijune radnika otpuštaju iz dršavnih poduzeća, donose zakone o zaštiti privatne im ovine i uvode regulativu koja privatnom poduzeću omogućuje bankrot, priznaje status dioničara i ograničava radnička prava? Kakav pokret zapravo predstavlja KPK? Jiang Zeminove 'Tri zamisli' označavaju prel azak iz revolucionarne u vladajuću partiju. Ali, ustvari ona ne predstavlja stanov ništvo u cjelini, jer 75 posto njezinih članova dolazi iz gradskih područja, dok većina stanovništva šivi na selu. Ova ne-proporcionalnost je najnaglašenija prilikom provođenja strogo nadziranih, unutarnjih izbora u KPK-u, čiji je sustav tako podešen da članovi iz urbanih područja dobivaju četiri puta veću zastupljenost od onih sa sela. Zastuplje

nost industrijskih i poljoprivrednih radnika u partijskom članstvu pala je s 65 po sto 1978. na 43 posto sredinom prvog desetljeća novog stoljeća, pored 21 posto radni ka iz tercijara i kvartara, 19 posto umirovljenika i 5 posto predstavnika privat nog sektora, //medu 73 milijuna članova 20 posto predstavljaju šene, op.a.// Bila je vidljiva odsutnost prve skupine s partijskog Kongresa 2007.; ona ionako nikada nije davala puno predstavnika u rukovodstvo. Nalazi li se jednostavno objašnjenje te pojave u formulaciji sina ekonomista Chen Yuna - 'mi smo komunisti i mi određuj emo stoje to komunizam'?2 Ali, ako se radi o sustavu čije teški propusti kompromitiraju i sami kapitalizam, ka ko objasniti neprekinutu prisutnost Partije, koja ima svoje podrušnice u više od 400 .000 privatnih poduzeća, na svim razinama, dok istovremeno ustraje u tvrdnji, kao i njezini prethodnici iz vremena carstva i republike, da jedino njoj pripada pra vo na vođenje zemlje, marginalizirajući i gušeći neslaganje, dijalog i pluralizam te na taj način brišući društvenu raznolikost zemlje? Uloga KPK-a je takva da se Kina moše uspor editi s Britanijom iz vremena Industrijske revolucije ili Sjedinjenim Dršavama u d oba poslovnih magnata promašenima upravo zbog političkog konteksta unutar kojeg dola zi do ekonomskog i društvenog preobrašaja. Najbolji opis kineskog sustava reći će đa se ra di o birokratskom kapitalizmu, koji zaleđe ima u sili aparata, a čija je osnovna znača jka iskorištavanje, gdje, osim za usko materijalna dostignuća, čovjek nema puno prosto ra za ostvarenje drugih ideala; posljednja je to lenjinistička zemlja, naravno, s kineskim karakteristikama, nacija čiji utjecaj izravno mijenja svijet, ali i zemlj a u koju je i dalje teško proniknuti, dok se njezini vođe i dalje hrvaju s ogromnim problemima, s kakvima se svijet još nije susreo. Iako je Hu Jintao obećao da će se švlast obnašati za danjeg svjetla," 17. partijski kong res u listopadu 2007. bio je sve, samo ne transparentan, a imenovanja dušnosnika u središnjici i na lokalnom nivou na početku njegovog dru gog, petogodišnjeg mandata, potvrdila su uravnotešenje različitih frakcija, što su prakt icirali i carstvo i Kuomintang. Huova teza o 'ravnoteši unutar Partije' previše pods jeća na geslo poglavice koji je morao prihvatiti činjenicu da se nije u stanju namet nuti kao apsolutna vlast.-1 Autokracija carskog tipa i dalje je rešimski lajtmotiv, ali, da bi prešivjelo, vodst vo mora konstantno pregovarati s različitim političkim i ekonomskim interesnim grupa ma, provincijama i regijama. Hermetičnost struktura pojačava unutarnja trvenja i one mogućava uspješnije upravljanje. Odvajanje KPK-a od izvršne vlasti, koje je predlagao Deng osamdesetih godina, Jiang i Hu vratili su na početak. Iako unutar dršavnih tije la postoje itekako sposobni tehnokrati, kroz sustav će se najbrše uspeti tipični parti jski aparatčik. Tako je bilo moguće da jedan Jiang Zeminov štićenik dršao ključni politbiroo v resor financijskih reformi sve do svoje smrti 2007., iako je bio sasvim neprik ladan odabir za taj posao. Hu Jintaov 'klon', Li Keqiang, i dalje figurira kao n ajizgledniji nasljednik premijera, iako iza njega stoji blijeda biografija provi ncijskog partijskog sekretara. Pa ipak, koliko god bi sve ovo moglo oslabjeti su stav i upućivati na logiku otvaranja, ništa ne jamči da će se dogoditi ijedna značajnija p romjena. Predviđanja da će gospodarski napredak donijeti demokratizaciju pokazala su se promaše nima; izbori koji su se odršali u seoskim općinama u najvećem broju su bili strogo nad zirani pa se još uvijek čeka s primjenom tog eksperimenta u gradovima. Kada Hu Jinta o i drugi lideri govore o nušnosti demokracije, oni misle na mehanizme unutar Komu nističke partije koji bi ju osnašili, baš kao što su priče o modernizaciji pred kraj ere d inastije Qing trebale ojačati poziciju vladajuće kuće. Temelji demokracije još uvijek iz ostaju. U najboljem slučaju Kina ima vladavinu zakona, koju je obznanio još sam Prvi

Car, ali ne i vladavinu prava. Policija i vlasti još uvijek često djeluju na svoju ruku; mjere kojima je trebalo osuvremeniti sustav kašnjavanja kroz 'preodgoj radom ' najavljene su 2007., ali kašnjenički logori i dalje postoje. U najboljem slučaju, pi tanje odgovornosti ostaje unutarnja stvar vladajućih. Antikorupcijske kampanje med u visokopozicioniranima najčešće su posljedica političkih odluka. Kao prethodnih stoljeća, presudnu ulogu imaju veze i poznanstva. šKraljevići" su na dobrom putu da ustanove nasljednu aristokraciju. Nova, bogata srednja klasa radije će se koristiti nedosta cima sustava kako bi se njime okoristili, nego promovirati vrijednosti općih slobo da i demokracije, a anketa iz 2007. pokazuje da 70 posto ispitanika misli kako su novi bogat aši nemoralni te kao takvi nedostojni poštovanja.4 Svoju vladavinu koja od 1949. traje već šest desetljeća KPK moše zahvaliti trima osnovni m razlozima. Prvi je materijalni napredak, iako nimalo jednak za sve, koji se po d njime dogodio; njegovi su učinci od 1978. do danas neupitni. Veliki dijelovi Kin e i dalje su siromašni, a sela u unutrašnjosti na zapadu još uvijek nemaju osnovu infr astrukturu. Dušnosnici vole citirati Deng Xiaopingovu izjavu kako je NRK ujedno i snašna i slaba, bogata a ujedno i siromašna. Preobrazba gradova i svakodnevnog šivota stotina milijuna ljudi donijeli su Kini materijalnu i socijalnu revoluciju, koja joj je promakla 1912. godine. Stanovništvo je tu činjenicu prepoznalo - istrašivanje iz 2008. pkazuje da 84 posto Kineza vjeruje u poboljšanje domaćih gospodarskih uvjet a, a to je najviši postotak dobiven u svih deset zemalja koje su sudjelovale u ist rašivanju. To poboljšanje jamči novi Bošji mandat pod Huom koji promiče svoju doktrinu šznan stvenog socijalizma" poručujući partijskom Kongresu 2007. da jedino KPK moše osigurati rast i šemancipaciju uma kao magičnog instrumenta koji sluši razvoju socijalizma s ki neskim karakteristikama, reforme i daljnje otvaranje".5 Drugi argument Komunističke partije kojim ona utvrđuje vlastiti legitimitet jest nje zino uspostavljanje nacionalne stabilnosti. Nakon nemirnog razdoblja koje se pro teše od sredine devetnćstog stoljeća sve do Kulturne revolucije, godine nakon 1978. mogu se opisati kao vrijeme u kojem je zemlja uspjela predahnuti - pekinški masak r 1989. Slušbeno se opisuje kao neizbješni kamen spoticanja koji je rešim uspješno otklo nio kako bi uklonio prijetnju razbijanja zemlje. široki val prosvjeda, kojih je u jednoj godini bilo čak 80.000, lokaliziran je, a, umjesto masovne neposlušnosti rešimu , prosvjedi su okarakterizirani kao izolirani incident. čitava zemlja prima stalnu kolonizaciju Tibeta i Xinjianga zdravo za gotovo, odnosno, kao pitanje sigurnos ti i kineskog poslanja civiliziranja zaostalih krajeva. Iako je Tajvan još uvijek izvan kineskog domašaja, Hong Kong i Tajvan vraćeni su matici. Svakome tko sumnja op ravdava li ova stabilnost nastavak jednopartijske diktature, koju je Kina oduvij ek trpjela, s čvrstim zaleđem u vojsci i vrlo represivnim dršavnim aparatom, kineski v ođe samo trebaju prisjetiti sugovornika na prošlost. Kao treće, Kina je zadobila svoje odgovarajuće mjesto u svijetu, računajući da će joj njen i, pretešno miroljubivi međunarodni odnosi osigurati povoljne uvjete za njezinu rast uću trgovinsku razmjenu. Zemlja koja je nekoć stenjala pod tešinom nametnutih stranih ugovora sada sanira savezni deficit proračuna SAD-a. VVashington pozdravlja Hu Jintaa kao saveznika u šR atu protiv terora" i pozdravlja gušenje separatizma u Xi-njiangu. Ekonomska vašnost NRK-a je tolika da če razvijenije zemlje posegnuti za bilo kojom izlikom zašto ju ne zaobilaze. Zato Hu bez zadrške Americi drši lekcije o demokraciji, dok NRK odršava ve ze s ocrnjenim rešimima diljem svijeta, a strane administracije koje slušbeno razgov araju s Dalaj Lamom dolaze na metu pekinškome gnjevu.

Iako krivi koraci i neravnoteša u gospodarstvu predstavljaju nepredvidljivu prijet nju, atmosfera stvorena nakon 1978. uspjela je apsorbirati sve pritiske koji bi neku drugu naciju vrlo lako doveli do katastrofe. To, barem jednim dijelom, treb a pripisati bogatom povijesnom nasljeđu. Svaki narod šelio bi izbjeći ona iskustva kro z koja je Kina prošla od polovice devetnćstog stoljeća do Maove smrti. Prve godine komunističke vlasti mošda su probudile entuzijazam, ali tek se u vremenu ekonomske r eforme veliki broj ljudi, veći nego ikada prije, uključio u pozitivne gospodarske i društvene tokove. Nitko osim nacionalista i mandšurskih loja-lista nije šalio za nesta nkom carstva ili republike; mnogi se ne bi osjećali sigurno, ako bi rešim dopustio p ovratak u prošlost ili pak odlazak u još neizvjesniju budućnost. Ova knjiga tvrdi da je, uza sav napredak i učinjene promjene, Kina još uvijek zemlja o čijoj povijesti ovdje govorimo. I sada je kumulativne posljedice procesa koje j e pokrenuo Deng Xiaoping vođe u fazu koja kao da je preslikana iz vremena carstva ili republike. Ako je Mao bio snašan i odlučan utemeljitelj dinastije, a Deng strate g koji je znao kako ponovno zadobiti Bošji mandat, Hu Jintao bi mogao predstavljat i nasljednika koji u rukama ima ključeve moći, ali ne zna kako ih iskoristiti. Uisti nu, ne postoji organizirana oporba koja bi se suprotstavila komunističkoj dinastij i, danas nema Crvene armije koja vreba iz dubokih šuma kao ni nekog političkog pokre ta koji bi po provinciji pozivao na otpor. Ali, rešim se nalazi pred drugačijim rizi kom, koji opet ima svoje korijene u najranijoj kineskoj povijesti. Još od Prvog Ca ra i godine 221. pr.n.e., vladari se boje gubitka kontrole nad najvašnijim društveni m silnicama, bez obzira radilo se o dršavnim dušnosnicima i obrazovanom sloju, vojni m zapovjednicima, ili, u zadnjim desetljećima carstva, naprednom plemstvu. Danas s vi oni koje pokreće tršišna utrka i šelja za bogaćenjem plešu na vlastitu glazbu. Razne inte resne skupine, pojedinci i suprotstavljeni centri moći sukobljavaju se unutar naiz gled unitarne strukture. Dršavna poduzeća udrušuju se s privatnima kako bi zajedno trg ovali na burzi i iz toga izvukli najveći mogući profit. Kao rezultat nastala je velika autoritarna dršava kojoj ned ostaje autoriteta, carstvo uprašnjenoga prijestolja. S vrha, lideri obznanjuju ciljeve koji su, sami po sebi, vrlo promišljeni odgovori na probleme s kojima se Kina suočava. Ali njihova primjena je nešto sasvim drugo. U njima postoje velike proturječnosti - na primjer, između zadršavanja gospodarskog ras ta i borbi protiv devastacije okoliša, ili između potrage za šuravnotešenim društvom" i ne iznalašenja odgovarajućeg rješenja u sustavu socijalne skrbi. I pored silne priče o šunuta rnjoj demokraciji" Komunistička partija još uvijek protešira svoje članove. U takvim oko lnostima šdinamičke sile u društvu" šive pod staklenim zvonom. One pred sustav ne postav ljaju nove izazove, jer im on sasvim dobro sluši. Istovremeno, unutar njega oni st varaju vlastita pravila, jer ekonomija ne drši puno do mišljenja političkih i ideoloških centara. Dakle: Petogodišnji plan obznanjen 2005. Namjerava do 2010. smanjiti rast do 7,5 posto. U mjesto toga, on se popeo na 11,5 posto u 2007. Premijer je pozvao na zaustavljanje efekta balona burzovnih cijena. Ali indeksi su u posljednje dvije godine narasli pet puta. Vlada tvrdi da je iskoristivost energije povećana za 4-5 posto, dok je stvarni pos totak 1,5. Hu Jintao proklamira potragu za šuravnotešenim društvom" kako bi se smanjile razlike u imovnim statusima. Koeficijent imovne nejednakost se povećava. A na lokalnom nivou jedan zamjenik provincijskog guvernera sasvim otvoreno obzna njuje da je njegova administracija, u sklopu borbe za očuvanje okoliša, u 2007. Nare dila zatvaranje 150 tvornica. Do jeseni te godine dvadeset i pet tvornica je doi

sta prestalo s radm. Pet gradova se uopće ne obazire na direktivu. Kao i pod carskim rešimom, lokalni moćnici caru nude svoje savezništvo, sve dok se on drši podalje od njihove plodne doline. Cijena koju društvo plaća jasno se moše prepoznat i, ako se prošećete osvijetljenim centrima Pekinga ili Shanghaja u jeku priprema za Olimpijske igre 208. i World Expo 2010. te ih usporedite s zabačenim uličicama tih g radova ili pak posjetite siromašnije ruralne krajeve. Skoro 150 milijuna migranata i dalje šivi u teškim šivotnim uvjetima, bez ikakvog oblika zaštite ili skrbi. Troškovi z dravstvene skrbi stoje gotovo koliko i ukupan godišnji prihod jednog poljoprivredn ika. 2007. Otkriveno je da se u rudnicima ugljena još uvijek koristi robovski rad. Sigurnosni standardi u proizvađnju, pa tako onda i samih gotovih proizvoda, vrlo če sto su jako niski. I pored materijalnog napretka koji je započeo 1978. i proširenja slobode pojedinca, velike neujednačenosti su itekako prisutne, a upozoravaju na sličnost sa turobnim ko nstatacijama iz kasnog razdoblja dinastije Qing. Zong Zizhen, učenjak iz devetnćs tog stoljeća predviđao je situaciju u kojoj se šbogati nadmeću u raskoši i razmetanju,, do k siromašni isisavaju jedni druge do smrti"; to će pomoći mršnji da uhvati korijenje i šis puni prostor između neba i zemlje tamom". Početkom 2008. novinska agencija Xinhua up ozorila je na činjenicu daje nejednakost prešla kritičnu točku, nakon što se u samo jednoj generaciji povećala za 35 posto. Bao Tong, reformist iz 1989. Pita se: šKako to da radnici i seljaci, koje Ustav naziva 'temeljem ove zemlje više nemaju ništ a na što se mogu osloniti te su pretvoreni u skupinu koloniziranih slabića, koje sva ko tko posjeduje novac i moć moše ponišavati kad se sjeti? ...Kako to da su novac i moć zamijenili tršišno natjecanje u gotovo svakoj vašnijoj transakciji?"'1 Jedan član gornjeg doma zakonodavne skupštine je, sa suzama u očima, na sastanku o rur alnoj strategiji pročitao poruku za premijera: šZataškavanje počinje na selu; Zatim te iste laši, bez ikakvih promjena, kopiraju dušnosnici u gradovima te se one kotrljaju dalje, od okrušnih činovnika sve do Dršavnog savjeta, čije se naredbe, niz preokrenutu p iramidu podređenih i nadređenih, prenose od riječi do riječi, Da bi završile na prijemima na kojima se njihovi glasnici opijaju.7 Središnja vlast upozorava na opasnost šobošavanja novca i hedonizma" kao i šmoralnog srozavanja koje o bično započinje malim stvarima kao što su sklonost piću, raskošnim večerama i vulgarnoj zaba vi koja često uključuje i seks." Pokrenute su kampanje protiv dušnosnika koji odršavaju veze s ljubavnicama, a partijski voda i premijer uključuju se u akciju tako što se u vrijeme dršavnih praznika, u očinskim pozama, slikaju s radnicima i seljacima. Ali ništa ne govori da ti pozivi na umjerenost do ikoga dopiru u društvu koje je se sve više disperzira i koje je, u jednoj anketi iz 2006., samo sebe opisalo kao špovrtna juha". šVašno je samo", nadovezali su se u Narodnom dnevniku, šodršavati je na pravoj te mpe-raturi."8 S obzirom na ogromnu snagu koju je oslobodio proces reforme i samu činjenicu da st otine milijuna ljudi marljivo radi i najteše poslove, mošda su prva tri desetljeća od kraja sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća naovamo bila tek lakši dio. Preobrazba svega toga u dugoročno odršiv socijalni i poli tički sustav neće biti tako laka, posebno zbog vrlo slošenog nasljeđa, od sredine devetn ćstog stoljeća naovamo, koje je preuzela četvrta generacija lidera. Kineska budućnost izgradit će se upravo na toj, vrlo trnovitoj povijesti. U pozadini visokih statis tika i ogromnih izazova, problem stoji pred zemljom koja je preuzela vodeću global nu ulogu, a da prije toga nije raščistila sa svojim razvojnim procesima i poviješću koja

još uvijek drši konce u svojim rukama. Pogovor MAO JE NAJVEćI, ALI JE GRIJEšIO Kada i kako je Narodna Republika Kina ušla u naše šivote? Prof. dr.sc. Tvrtko Jakovina Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu "Tamo ne mislim ići", komentirao je novinarima jugoslavenski predsjednik Josip Bro z Tito pitanje o planovima odlaska u Narodnu Republiku Kinu. Završetkom velike ist očne turneje u Mongoliju, Japan i Sovjetski Savez u proljeće 1968. godine, pitanje j e bilo logično. U vrijeme kada je Velika proleterska kulturna revolucija bila na v rhuncu, činilo se da Bro-zov rezolutni stav ni u doglednoj budućnosti neće biti promij enjen. Kineski voda Mao Zedong je u ljeto 1966., tvrdeći kako «voli velike potrese», n astojao iznova probuditi revolucionarnu gorljivost stanovništva. Privremeno su zau stavljeni upisi na sveučilišta. Mladenačka Crvena garda prije nastavka školovanja trebal a je pomagati u poljima i tvornicama, ali i srušiti sve koji su bili sumnjivi kao ideološki uspavani i skloni kapitalizmu.1 šene s dugom kosom nasilno su šišane, uništavani su muzeji, pa ih je kasnije morala čuvati vojska. Dršava je u mnogim područjima posve prestala funkcionirati. Tek nakon što je 1968. ugrošeno i samo središte dršavne vlasti, započelo je vraćanje reda. otom se revolucionarnim zaokretom u vanjskoj politici NR Kina vratila na svjetsk u političku scenu kao jedan od najvašnijih svjetskih čimbenika. Prije toga trebali su se dramatično pogoršati odnosi Kine i Sovjetskog Saveza, što je pokazao i pogranični rat 1969. godine. Od rijeke Usure pa do Amura i Kazahstana, goleme jedinice, dva ko munistička kolosa sukobljavala su se u ozbiljnim i krvavim bitkama. Govorilo se i o atomskom ratu, a u Kini su započeli graditi podzemna skloništa i pripremati zalihe hrane za sukob. «Razmisli ... Na sjeveru i zapadu graničimo sa Sovjetskim Savezom. Indija je na jugu, Japan na istoku. Kad bi se svi naši neprijatelji ujedinili, nap adajući nas sa sjevera, juga, istoka i zapada, što misliš da bismo trebali učiniti?«, pita o je u tre1 Calvocorcssi 148-149; Kurlanskv 2007:2(12-203; Gaililis 2005:147. ,1 nucima najveće napetosti Pekinga i Moskve Mao Zedong svog liječnika koji nije znao o dgovor. «Razmisli još jednom. Iza Japana su Sjedinjene Dršave. Nisu li naši preci savjet ovali pregovore s udaljenim zemljama dok se borimo s onima u blizini? Sjedinjene Dršave i Sovjetski Savez različiti su. Novi američki predsjednik, Richard Nixon, dugo godišnji je desničar i voda antikomunista. Volim poslovati s desničarima. Oni kašu što zai sta misle, a ne kao ljevičari koji govore jedno, a misle drugo.», bile su riječi Maoa spremnog na još jedan «veliki potres«.: Ovoga puta slično je razmišljao i novi američki predsjednik spreman na velike promjene . Sovjetski Savez konačno je postigao paritet u naorušanju s Amerikom. SAD su ušle u k rizno razdoblje trašeći dijelom i predah u međunarodnim odnosima. I Nixon i njegov sav jetnik za nacionalnu sigurnost Henrv Kissinger voljeli su hrabre i iznenađujuće, ali i zakulisne političke poteze. Tako je 1969. Nixon otputovao u Rumunjsku, a u jese n 1970. u Jugoslaviju, Beograd, Zagreb i Kumrovec, prve socijalističke zemlje koje je posjetio neki američki predsjednik. Početkom 1970. američki je veleposlanik u afga nistanskom glavnom gradu Kabulu, Ro-bert Neumann, pristupio Voji Sobajiću, jugosla venskom kolegi i prenio mu je razmišljanja SAD-a kako Kabul ne bi bio loše mjesto za formalne i neformalne kontakte s Kinom. Kinezi su primili poruku koju je prenos io jugoslavenski diplomat, trašeći da se zadovolje dva preduvjeta. Oba su se ticala Tajvana. Vijetnam, gdje je već godinama bjesnio rat, uopće nije bio spomenut. Dapače,

prenoseći atmosferu razgovora, «jugoslavenski je veleposlanik rekao daje tijekom raz govora izravno i osobno kineski ambasador napao Sovjete«.1 Najprije tajni, pa spektakularni javni pregovori Kine i SAD-a su započeli. Tito je , što je bila velika promjena u odnosu na godine šestokih napada, tijekom prvih slušbe nih razgovora Henrvja Kissingera s Chou En-laiom, drugim čovjekom NR Kine, u stude nom 1971., kritiziran vrlo blago i to prije svega zbog pristajanja uz argumentac iju Indire Ghandi koja je Indiju priblišila Moskvi.4 Promijenjene okolnosti od Mao Zedonga su trašile da dva desetljeća kasnije učini ono što je Tito učinio 1948. godine. Okrenuo se Zapadu, ali i popravio odnose s Jugoslavi jom. Već u ošujku 1969. sklopljen je trgo1 Ciadilis 2(K)S:14y. 3 i-'RUS 1969-1972, China, Vol. XVII; ilokumcnl 6(1; Backclianncl Mcsagc Inmi ih c Amhasailro to Al'ghanistan (Ncmann) lo ihc Prcsiilcnl's Assistanl l'or Nationa l Sccurliy All'aiis (Kissinger), 13. siječanj 197(1. 4 FRUS 1969-1972, China, Vol. XVII; ilokumcnl 164; Memorandum l;rom 'Ihc l'rcsii lciit's A««i«i:inU(ir Nalinivil Sivimv Ml'airs (Kissim>cr) lo l're.sidonl Nixon. VVash iniMon. sluđeni 1971. vinski ugovor Kine i SFRJ. Napadi u kineskom tisku, obično vitriolični i česti, postaj ali su sve rjeđi. Potom su razmijenjeni veleposlanici. Krajem listopada 1970. o gl avnom prazniku SFRJ pisalo se kao o danu prijateljske i, nečuveno od usvajanja Par tijskog programa SKJ 1958. godine, socijalističke zemlje.5 U lipnju 1971. godine t adašnji dršavni tajnik za vanjske poslove Mirko Tepavac, posjetio je Kinu." Pokrenut o je zatopljavanje odnosa došlo nakon više godina jedva postojeće suradnje. Akreditacija kineskog ambasadora u FNRJ 1955. dogodila se u šurbi, kratko pred pok ajnički dolazak sovjetskog izaslanstva s Nikitom Hru-ščovom.7 Tri godine kasnije došlo j e do novog zaoštravanja i optušbi za revizionizam. Grubost ondašnjih kritika u "Renmin ribaou" ponekad je nailazila na jednaki odgovor iz samog jugoslavenskog vrha. U ljeto 1958. u Labinu Tito je poručio kako: "Takvim psovačkim rječnikom ti "marksisti " toboše brane čistoću teoretske misli", a u stvari je ideja dobila "u toj udaljenoj z emlji takva nakaradna tumačenja od nekih tobošnjih marksista, koji je na svoj, nelju dski način tumače i hoće da drugima dijele lekcije iz marksizma." Vladimir Popović, koji je u isto vrijeme završavao svoj veleposlanički mandat u Pekingu, nije primljen na oproštajni razgovor ni od jednog člana kineske vlade. Kinezi nisu došli ni na oproštajnu večeru koju je za Popovića pripremio diplomatski zbor." Krajem 1958. u teorijskom čas opisu CK KP Kine «Crvenoj zastavi» «Ti-tova klika» opisana je kao «kamuflirano oruđe koje sl uši politici imperijalističke agresije«. Na sastanku dvanćstorice vođa komunističkih partija, Hruščov i Mao još jednom su pokušali rivremeno spriječiti vlastite nesuglasice, koristeći u tome i borbu protiv titoizma. Pomirenja između radikalnog Maoa i Hruščova ipak nije bilo.1" Nakon što je prekid bilo nemoguće skrivati, stvorile su se okolnosti i za jugoslavensko preispitivanje nast alih prilika. Novost je, mada manje zabrinjavajuća no što bi to moglo izgledati, bil o i vezanje Albanije uz Kinu. Kina je bila predaleko, a Albanija presiromašna i ne na osobitom glasu. Propitivanja, ali teorijska, trajala su i u jugoslavenskom d ršavnom i partijskom vrhu, gdje je kineska politika vidljivijim učinila postojanje d vije struje. Konzervativniji su dršali da je sukob dva komunistička središta ukupno ne gativan po socijalistički razvoj. Druga je 5 Johnson 1971:11; Jakovina 20(16: 6 lanekovič 2000:138. 7 Jakovina 2002:79.

8 lslo, 126-127. 9 Ostojić 1966:425. (Vjesnik, 11. siječanj 1959., Zvonimir Krisll). 10 Ridlcv 2000:391. skupina smatrala da se socijalizam moše razvijati samo u uvjetima pune neovisnosti ." Tadašnji načelnik Analize i planiranja u Saveznom sekretarijatu za vanjske poslov e, Budimir Lončar otputovao je u Moskvu i Peking 1962. godine kako bi vidio što se d ogađa. Sukob je bio logičan, pokazujući da hegemonija nigdje ne moše biti prirodno stanj e. Ocijenio je da niti jedan od dva kolosa nema poglede koji bi posve zadovoljav ali Beograd. Svejedno, snašni sovjetski suparnik u određenom je smislu olakšavao jugos lavensku borbu protiv sovjetske hegemonije. Konzervativnije gledanje ipak je pob ijedilo, pa su Kinezi kritizirani oštrije od ostalih komunističkih rešima. Hruščov je, ope t, upravo na sukobu s maoistima vidio još jednu polugu vraćanja SFRJ u prošireni Lager . Završetkom Kulturne revolucije i kineskim povratkom u svijet, dobri odnosi s Jugos lavijom postali su vašni. Zatopljenje odnosa Pekinga s Titom trebalo je objasniti. Godinama je politika prema Jugoslaviji bila šestoka, nepopustljiva i u svemu slična sovjetskoj. Prema izjavi kineskog dopisnika u SFRJ 1980. godine, Moskva je o po tezima prema Brozu uvijek obavještavala Peking. «Slašemo se, čim vi to učinite i mi ćemo», odno je Mao Zedong rekao komentirajući prijedlog da se 1955. međupartijski odnosi no rmaliziraju, ali i 1958. ponovo zaoštre.'2 Kasnije je korespondencija Pekinga i Mo skve o Jugoslaviji poslušila Deng Xiaopingu, tada vodećoj političkoj ličnosti, da zagova ra kako je politika Kine prema Jugoslaviji bila nedovoljno kineska. Početkom sedam desetih se govorilo da bi se na europskom jugoistoku mogla stvoriti skupina soci jalističkih, Moskvi suprotstavljenih, zemalja u kojoj bi bila sada već bivša bliska sa veznica Kine Albanija, uz Rumunjsku i Jugoslaviju. Anti-sovjetska grupacija komu nističkih zemalja logično bi se mogla okretati sve ambicioznijem Pekingu. Iako su o ovim rješenjima kao najmanje vjerojatnim razmišljali upravo na Balkanu, ovakve su id eje još razmjerno dugo kolale. Promijenjene međunarodne okolnosti, napose zaoštreni odnosi s Moskvom i propast ideo loških i gospodarskih eksperimenata u Kini, doveli su do novog preslagivanja odnos a na međunarodnoj sceni. Kineski ulazak u Ujedinjene nacije i stalno članstvo Vijeća s igurnosti 1971. godine, značili su potrebu slošenijeg promišljanja vodstva NR Kine i o dalekim i malim zemljama. Primjerice, tijekom razgovora američkog dršavnog tajnika i savjetnika za nacionalnu sigurnost Henrv Kissingera u Pekingu 27. studenog 197 4. s Deng Xiaopingom, apostrofirana je Jugoslavija. «Naše je 11 Razgovor s Liudimirom Lončarom, 20. lipanj 2006. i 12. siječanj 2008. 12 Strogo povjerljivo, Specijalna informacija; Kineski dopisnik potencira pitanj e saradnjc između SKJ i KP Kine; 1.4.1980. Osobna arhiva (osipa Vrhovca mišljenje daje ne samo Bliski istok, već i Balkanski poluotok eksplozivan. A to je s tara caristička strategija«, rekao je Deng. Budu li Sovjeti pošeljeli proširiti svoj utj ecaj na tu zemlju, što ćete učiniti, pitali su Kinezi Amerikanca. Kissinger je odgovor io: «Jugoslavija? Bio sam tamo s maršalom Titom i njegovim suradnicima nakon našeg raz govora i razgovarao sam upravo o tome. Kao prvo, mi ćemo početi s prodavanjem vojne opreme Jugoslaviji iduće godine. Sada proučavamo što učiniti u tome slučaju. Nećemo dopustit i da to prođe bez odgovora. Neće to biti kao čehoslovačka ili Mađarska. Nismo još odlučili rajnjim mjerama.« Izlazak Sovjeta izvan vlastite sfere trebalo je zaustavljati i u tome su se Kinezi i Amerikanci posve slagali. Zato je Kissinger, namjerno kako je rekao, otputovao u Afganistan, Rumunjsku i Jugoslaviju i tamo govorio o neovi snoj vanjskoj politici. Zato se tamo sprema i predsjednik SAD-a.u

Niti godinu dana kasnije, u listopadu 1975., također u Pekingu, Kissinger, George Bush i njihovi domaćini, Deng, pa najviši dušnosnici ministarstva vanjskih poslova, po novo su se dotaknuli Jugoslavije i to opet na kinesko inzistiranje. Deng je dobi o dojam da je i Dšemal Bijedić, predsjednik Saveznog izvršnog vijeća, Vlade SFRJ, tijeko m posjeta Pekingu bio zabrinut zbog nekih pojava u zemlji. Američka je strana ponovila kako zbog separatizma i podjela nakon Titove smrti Sov jeti mogu pojačati tendencije koje su vidljive i iz pokušaja da se u Baru stvori pro sovjetska KPJ.M Kissinger je objasnio kako: «Mi smo jako zainteresirani za neovisn ost i neovisnu politiku Jugoslavije. Mogli ste primijetiti da smo prošle godine i ja i predsjednik bili u odvojenim posjetima Jugoslaviji. A u narednih ćemo nekolik o tjedana početi prodavati vojnu opremu.« Deng Xiaoping je uzvratio kako će to biti «jak o dobro«, jer osvoje li Sovjeti Jugoslaviju, «sovjetska strateška partija šaha na europs kom tlu postat će šiva«. Iduće će biti Rumunjska i Albanija.15 Jedva mjesec dana nakon ovog sastanka, 2. prosinca 1975. predsjednik Gerald Ford susreo se s Mao Zedongom. «Slašemo se s vama daje Jugoslavija vašna i odlučna u otporu Sovjetskom Savezu, ali smo zabrinuti što se moše dogoditi nakon Tita«, rekao je Ford. Mao je pretpostavljao da bi ga mogao naslijediti Edvard Kardelj, ali slošena i raz ličita zemlja nije ulijevala povjerenje osim u jednoj stvari - odlučnosti da se supr otstavi 13 FRUS 1969-1976, China, Vol. XVIII; dokument 95, Memorandum of Convcrsalion, T eng Hsiao-p'ing, Cli'iao Kuan-hua; Hcnry Kissinger, Clcorgc Bush, 27. studeni 19 74. 14 Banac 1990:248. 15 PRUS 1969-1976, China, Vol. XVIII; dokument 125, Memorandum ol'Convcrsalion, Teng Hsiao-p'ing, Ch'iao Kuan-hua; Henry Kissinger, George Bush, 22. listopad 19 75. Sovjetima u slučaju agresije."1 To je, konačno, najviše i zanimalo krugove u Pekingu i VVashingtonu. Tako je krajem ljeta 1977., godinu dana nakon smrti Maoa i njegove desene ruke, predsjednika vlade Zhou Enlaia, Josip Broz Tito doputovao u posjetu NR Kini. Dom aćin mu je bio Maov izabrani nasljednik Hua Guofeng. On je najprije naslijedio Zho ua na premijerskom pološaju, istisnuvši privremeno (i ponovo) Deng Xiaopinga. Potom je započeo obračun s radikalnom ljevicom okupljenom oko «četveročlane bande«. Deng se u drši vrh vratio vrlo brzo. Isprva je vladao uz Hua, a od 1980. na čelu dršave i partije je zapravo sam, mada i dalje kao figura iz pozadine, siva eminencija.17 Brozu, bez supruge Jovanke, priređen je doček pred nekoliko desetaka tisuća ljudi na Trgu neb eskog mira. Drugog je dana obišao još neotvoreni mauzolej Mao Zedonga." Najprije je Tita posjetila potpredsjednica Stalnog komiteta Svekine-skog narodno g kongresa Den Ju-čao i udova Zhou Enlaia. Bile su pod dojmom tek prikazanog filma u Kini «Valter brani Sarajevo«. Hua Guofeng na početku slušbenog dočeka podsjetio je kako «smo se u prošlosti svađali, da su jedno vrijeme bili prekinuti partijski odnosi«. Vrij eme se promijenilo, sve što je bilo u prošlosti, prošlo je, tvrdio je Guofeng. Uz njeg a je bio Deng Xiaoping, miran i tih. Neke su zemlje svrstane, a provode nesvrsta nu politiku, nastavio je kineski šef dršave. Neke, kao Kuba, čine suprotno. Potom je S ovjetski Savez osobito oštro kritiziran zbog angašmana na rogu Afrike, u Angoli19, i ntervencije u čehoslovačkoj 1968., u indijsko-pakistanskom sukobu. Hruščov je 1960. namj erno izazvao sukob s Kinom. Brešnjev ga je 1969. doveo do rata. Vidljiva razlika S FRJ i Kineza bila je u ukupnoj ocjeni Staljina. Za Kineze on je bio pozitivan, b ez obzira na greške. U ostalom je postojala suglasnost, pa čak i na pitanju Albanije . Na napade iz Tirane trebalo je ostati hladan. «Neka oni psuju, to vam neće škoditi«, p

ojasnio je Deng.20 Kinezima je sugerirano uspostavljanje suradnje s talijanskim eurokomunističkim liderom Enri-com Berlinguerom. Godinu dana kasnije, od 21. do 29. kolovoza 1978., Hua Guofeng došao je u posjet E uropi, posjećujući Rumunjsku i Jugoslaviju, a na povratku i 16 IRUS 1969-1976, China, Vol. XVIII; dokument 134, Memorandum ol'Conversation, Mao Tse Tung, Teng Hsiao-P'ing; Gcralđ R. lord; Henry Kissinger, 1. prosinca 1975. 17 Janeković. 2000; 157-177; Besi el al.2004:356. 18 Mandić 2005:534-535. 19 Kinezi nisu priznali vladu Agoslina Nela, sela MP1.A, dršeći da bi se na laj način automatski priznalo pravo da se dršave osnivaju uz pomoć sirane intervencije. 20 Isto, 542. Iran. Razgovori, kao i posjet, bili su dugi i uglavnom su se ticali svjetskih pi tanja, ponajviše Afrike i Bliskog istoka. Oštro su kritizirani Sovjeti, pa Kubanci k oji su nedvosmisleno proglašavani moskovskim pijunima. Kritizirana je «četveročlana band a» i, mada uvijeno Mao Zedong. Za njegova su se vremena pohvala strane tehnologije ili umjetnih gnojiva smatrale dekadentnim ponašanjem. Ono što je Hua Guofeng rekao na samom početku, napose u svjetlu kasnijeg zapanjujućeg razvoja Kine, danas zvuči pro ročki. Kina je 1978. godine proglasila politiku «četiri modernizacije«. Trebalo je unapr ijediti poljoprivredu, industriju, znanost i nacionalnu obranu. Dvije preostale zadaće bile su borba protiv hegemonizma i zaštita svjetskog mira, po vratak Tajvana matici.:i «Naša je šelja prije isteka ovog stoljeća zemlju pretvoriti u s našnu i nezavisnu dršavu na osnovi realizacije plana. To je novi «dugi marš», govorio je d ugo i nadahnuto Hua Guofeng. Na temelju procjena Kina zaostaje barem 15 godina z a razvijenim svijetom. Kako su uspjeli drugi, tako moše i Kina. «Zbog svega toga smo uvjereni da mošemo i mi u toku naredne 23 godine odnosno prije kraja ovog stoljeća ostvariti svoj cilj.» Zemlja je velika, ljudi puno, postojali su realni izgledi u uspjeh. «Hoću reći da je cjelokupna situacija u našoj zemlji poboljšana. Naravno, ne treba mo biti uobrašeni zbog svojih uspjeha i velikih potencijala. U razvoju narodne pri vrede provodimo politiku samostalnosti, neovisnosti i oslanjanja na vlastite sna ge, ali to ne znači zatvaranje u sebe. Mi trebamo učiti od drugih, trebamo uvoziti t ehnologiju i tehniku, proučavati iskustva drugih zemalja, uvoziti modernu opremu.. . »" U tome je smislu, doista, kineski razvoj bio je daleko pravocrtniji no što bi se t o za zemlju takve prošlosti i veličine moglo pretpostaviti. Jedan od posebno vidljiv ih otvaranja Kine svijetu osamdesetih godina bila je i velika izlošba kineske kult ure u Zagrebu, postavljena u Muzejskom prostoru (današnjim «Klovićevim dvorima«), kojom je Zagreb postavljen na svjetsku izlošbenu scenu. Ozbiljniji je zastoj privremeno nastupio samim krajem hladnog rata. Početkom lipnj a 1989. godine studentske demonstracije eruptirale su potaknute posjetom sovjets kog lidera Mihćla Gorbačova i pogrebom bivšeg partijskog sekretara i vodećeg moderniz atora Hu Yaobanga. Tadašnji je savezni sekretar za vanjske poslove SFRJ, posljednj i u jugoslavenskoj 21 Janeković 2000:172; Hesl cl al.2004:356. 22 Kabinet Prcdscđnika Republike, Slušba za spoljnopojilička pitanja, Dršavna tajna, 4. rujan 1978. (Stenogrami i zahilješke o razgovorima l'R i SKJ s predsjednikom CK KP Kine i predsjednikom Dršavnog savjeta NR Kine; 21.-29. kolovoz 1978.). Osobna ailu va losipa Vrh ovca. povijesti, Budimir Lončar osobno obavijestio veleposlanika u Pekingu Zvonu Dragana kako će reakcija SFRJ biti «u skladu sa stvarnom situacijom«, što je značilo da se «ne mogu skrivati dramatične proporcije i velike šrtve», ali da se neće ići na «vlastite kvalifikaci

je, bar za sada».2< «Treba pokušati provjeriti broj šrtava. Od toga, kao i od stupnja br utalnosti, ovisit će i naša izjava. Poduzmite sve mjere sigurnosti.« 24 Potom je zatraše no da se u zračnim lukama u zemlji zabrani ukrcavanje građana na zrakoplove koji su letjeli za Peking. Let se ipak nije smio otkazati zbog evakuacije onih koji su b ili u Kini. Petog lipnja 1989. iz veleposlanstva u Pekingu došla je dramatična depeša u kojoj je r ečeno kako su: «Tokom noći na glavnoj pekinškoj aveniji neprekidno patrolirali tenkovi i oklopna vozila. Cijele noći se čuli puc-njevi iza automatskog orušja i eksplozije ne samo u ušem centru , već i vrlo blizu diplomatskog naselja Jian Guo. Mi od 02 do 04 sati izbrojali blizu 100 tenkova i oklopnih vozila koji prolazili pored diplomat skog naselja. Kinezi zaposleni u ambasadi govore o strahovitom i brutalnom pokol ju...« Vojnici dovedeni iz pokrajine mogli su bez opomene «ubijati» «radi radikalnog uništ enja kontrarevolucije«.25 Potom su slijedili neki vrlo plastični opisi vojničke brutal nosti. Slušbena izjava SSVP-a bila je nešto blaša. «Posljednji tragični događaji u Pekingu rimljeni su u jugoslavenskoj javnosti s velikom zabrinutošću i šaljenjem zbog ljudskih šrtava. Kao prijatelji kineskog naroda, iskreno vjerujemo u što hitnije prevladavan je sadašnje slošene situacije u NR Kini, političkim sredstvima, bez nasilja i bez upot rebe orušane sile - u skladu sa ciljevima i putovima najširih reformi društvenih, poli tičkih i ekonomskih odnosa, koje su ovoj prijateljskoj zemlji i njezinom narodu do nijele visoki prestiš i podršku u svijetu.«, glasila je slušbena izjava SSVP-a.26 Dan ka snije podsekretar je Zvoni Draganu poručio kako su: «Od JAT-a primili alarmantne inf ormacije o situaciji u Pekingu.« Ukoliko su točne obavijesti o evakuaciji, ambasador je imao ovlasti sam odlučiti kad će to učiniti - posljednji. Strah je isprva vladao z a šivote i sudbine kolonije. Vodstvo Kine imalo je i vlastite dvojbe. S jedne stra ne bio je to strah za šivote i pološaje, ali i od već viđenog 23 Strogo povjerljivo. Kabinet saveznog sekretara, broj 423122. 4. lipnja 1989. Osobna arhiva Budimira lončara. 24 Kabinet saveznog sekretara, Broj 423122, Ambasada SFUJ-l'cking, 4. lipnja 198 9. Osobna arhiva Budimira Lončara. 25 Ambađada SFRJ Peking, Broj 475, 5. lipnja 1989., Vanredno stanje. Osobna arhiva Budimira Lončara. 26 SF'RJ, Kriptogral'ski zaštićen tekst, Vrlo hitno; 5. lipanj 1989. (Obavještavamo va s da je povodom posljednjih događaja u Kini predstavnik SSIP-a dao sljedeću izjavu). Osobna arhiva Budimira .Lončara. u Kulturnoj revoluciji kad su studenti mošda imali drukčije motive, ali način na koji su to činili nije nušno bio prijateljski.27 Nakon što su se prilike ponešto smirile, započela je procjena štete i u Kini, a posebno u ostatku svijeta, do koje bi došlo ukoliko bi se demokratski procesi posve zausta vili. Ogorčenih je reakcija bilo puno, ali su vremenski bile oročene. Privremeno jes t došlo i do zastoja u političkim odnosima i usporavanja velike stope stranih ulagan ja. Međutim, za velike sustave vrijede i posebna pravila. Kina je nastavila s razv ojem slobodnog gospodarstvu uz očuvanje komunističke vlasti. Jednopartijski sustav p okazao se, barem u kineskom slučaju, jamac reda i stabilnosti. Takav model postao je primamljiv i u nekim Kini tradicionalno nenaklonjenim sredinama poput Vijetna ma, pa, izgleda i Kube i dijela Afrike. Tako je parola po kojoj je Mao najveći, un atoč greškama, i dalje vašeća za više od milijarde stanovnika azijskog kolosa. Japan je i dalje bio zainteresiran za nastavak suradnje. Nestankom SSSR-a Kina je bitno pop ravila svoju sigurnosnu situaciju. Gospodarski napredak nastavljen je i ubrzan. Olimpijske igre u ljeto 2008. najveće u povijesti, međunarodni su događaj koji Peking svijetu predstavlja u novom svjetlu, nedvojbenog globalnog igrača, svjetskog lider

a. Hrvatska Kinu nikada nije dovoljno dobro poznala. Kontakti su isprva bili površni i često slučajni. Takav je, primjerice, bio i odlazak velikog broja mornara, uglavno m Hrvata, brodovima austro-ugarske mornarice kako bi se ukazali prilikom gušenja B okserskog ustanka i vidljivo svjedočili status velevlasti Monarhije Habsburgovaca. Model brige za zdravlje ruralnog stanovništva, kojeg je osmislio i realizirao dr. Andrija štampar, kopiran je u Kini od 1927. do 1937. godine. štampara je Liga narod a u Kinu slala nekoliko puta, a veza s Dalekim istokom postala je topla i čvrsta.2 8 Na općoj razini, snašna veza razvija se tek od osamdesetih godina dalje. Tada su i K inezi počeli otkrivati Hrvatsku, ali i ostale zemlje ovog prostora. Na zagrebačkom F ilozofskom fakultetu od početka 21. stoljeća razvija se studij kineskog jezika.2" Ki nezi postupno ulaze u hrvatsku kinematografiju («Oprosti za kung-fu» redatelja Ognje na Sviličića iz 2004. i «Put lubenica« Branka Schmidta 2005. godine), ali i uslušne djelat nosti i gospodarstvo. Hrvatska je za Kinu i Kineze mikroskopski malena, tako da je više na nama da se nametnemo, postanemo prepoznatljivi i velikom 27 Best cl.al 2004:358. 28 Zahvaljujem kolegi š.cljku Dugcu na podacima o A. štamparu. 29 Studij se razvio ponajviše zalaganjem dr. Nevena Budaka, tadašnjeg dekana i dr. R anka Malasovića, lingvista. tršištu, kulturi, ali i zemlji koja će u dugom razdoblju ispred nas biti, ako ne najdo minantniji, a onda vrlo prisutni, nezaobilazni, ključni politički čimbenik. Bez obzira na razlike u veličini, pa i ne uvijek skladne veze tijekom dugog razdoblja Hladno g rata, naši su međusobni odnosi slošeni i isprepleteni i tek sporadično istrašeni. Jedan od načina ulaska u kinesku prošlost i sadašnjost ova je knjiga, jedinstvena u Hrvatsko j. Mošda bi usklik: «što se do sada čekalo« u ovom trenutku bio najprimjereniji. Bolje je ipak reći - konačno! - i pošeljeti da ona bude početak istinskog produbljivanja odnosa i međusobnog razumijevanja. Hrvatima je to, konačno, u interesu daleko više no Kinezima . v I.ITF.RATURA KNJIšNICA ZELINA IZVORI 1. OSOBNA ARHIVA BUDIMIRA LONčARA, Zagreb, Hrvatska. Gruda iz Saveznog sekretarija ta za vanjske poslove. 2. OSOBNA ARHIVA JOSIPA VRHOVCA, Zagreb, Hrvatska, tirada iz Saveznog sekretarij ata za vanjske poslove i Predsjedništva SFRJ. 3. FORLIGN RUI.A'l'lONS OP THF UNITl-D STATKS (PRUS) China 1969-1976, Vol. XVII; VVashington: United States Government Prinling OHice 2(1(16. 4. l-'RUS, China 1969-1976, Vol. XVIII; VVashington: United Slates Government Pr inling OHice 2007. 5. Razgovori s Bttdimirom Lončarom, diplomatom i ministrom vanjskih poslova SFRJ, Zagreb (od 13. srpanja 2004.) 6. JOHNSON. A. Ross, 'Ihe Sino-Soviet Relationship and Vugoslavia, 1949-1971. (P aper prepaređ for discussion at ihc Annual convention ol'the American Associalion for ihe Advancement of Slavic Studies in Denvcr, March, 25-27, 1971.) London School of Fconomies, I'amphlet Collcclion - Spccial. FOI.IO P')(7FT56. Ra nđ Collcetion. KNJIGL

1. BANAC, Ivo 1990. Sa Staljinom protiv Tila. Informbirovski rascjepi n Jugoslav enskom komunističkom pokretu. Zagreh:(ilobus. 2. BHST, Anony/HANHIMAKI, Jussi M./MAIOI.O Joscph A./SC:HUI.ZF Kirscn F.. 2004. International History of ihc IVcnticth Ccnlury. London: Roullcdgc. 3. CALVOCORFSSI, I'eter 2003. Svjetska politika nakon 1945. Zagreb: Nakladni zav od Globus. 4. GADDIS, John I.evvis 2005. 'Ihc Cold War. London: Allcn Lane. 5. JAKOVINA. Tvrtko 2002. Socijalizam na američkoj pšenici. Zagreb:Matica hrvatska. 6. JANF.KOVIć, Dara 2000. Susreli s poviješću. Zagreb:l'romctej. 7. JIAN, Chen 2001. Mao's China and ihe Cold War. Chapel Hill: 'Ihe University o f Norlh Carolina. 8. KURI.ANSKY, Mark 2007. 1968, Godina koja je uzdrmala svijet. Zagreb: Lijevak. 9. MANDIC, Blašo 2005. Tito u dijalogu sa svijetom. Novi Sad: Agencija «Mir». 10. OSTOJIC, Slevo ur. 1966. Historija pisana orušjem. Treći svjetski mir. Zagreb: S tvarnost. 11. RI»LEY, Jasper 2000. Tilo. Biografija. Zagreh:l,romelej. čLANCI 1. JAKOVINA, Tvrtko. Hrvatska izlazi u svijet, Hrvatska/Jugoslavija u svjetskoj politici 1945.-1991., 337-388. Hrvatska politika u XX. stoljeću, Zbornik radova, M atica hrvatska, Zagreb 2006. 2. JAKOVINA, Tvrtko. Jugoslavija, Hrvatsko proljeće i Sovjeti u delantu, 153-185. Kolo, časopis Matice hrvatske 4, zima, Zagreb 2005. BILJEšKE Uvod 1. Southern Ncvvs Online, 27. studeni 2007. 2. (Husinessman) Ye, str. 24-5. 3.Iđi/abclh l;.conomy, Ihe Nalion, 7. svibanj 2007. 4. (Vangzi) BHC Nevvs, 16 travanj 2007. 5. Ovaj i slijedeći odlomak, (Nepismenost) ('.hhui l)uily, 3 travanj 2007. (Umirov ljenici) NVTIObsemr, I. travanj 2007. (Neravnoteša između spolova) 7/ie Times, 12. s iječanj 2007. 6. (I Irana) /š"/', 30. svibanj 2007. (Krivotvorenje) International Data Corp., W$ l, 16. svibanj 2007. (Pirat) SangVc, str. 163-4. 7. Autoru je omogućen osobni uvid u dokument 'ograničene dostupnosti'. 8. (Podjela zemlje) SC.MI', 22. ošujak 2007. 9. (Vu Hanova knjiga o Kondiciju) lUononiisI, 19. svibanj 2007. 10. (Izbori) vvvvvv.cliinćlciiions.org, 7. veljača 2007. 11. (Mladenke po duhu) htlp://vvvv\v.rorbes.c
2. l'elissier, str. 86. 3. (Ubijanje djece) Cumining, str. 195. (Pujian) Perry, Mandule, str. 5. (Poštovan je) Vang I.ien-sheng, quoted in l.i Vu-ning, str. 16-17. 4. (P.unusi) Ravvski, str. 163,165. 5. (Trkači) Ch'ii, chapler 4. 6. Ch'ii, chapler 3. (Slušbenici) Marv VVrighl, str. 93-4. (Henan) l'errv, Rebels, str. 113. 7. (Qing), Ravvski, str. 191. 8. Spence, Seureh, str. 147. 9. Schurinann i Schcll, hnjierial China, str. 139-40; l'elissier, str. 90,86-7; hurbank, Revolulion, str. 106. 10. Tun I.i-eh'cn, str. 11, 55,100. (Lisice) Xiaoleng Kang, 'Ihe Cull oj l;oxes (Nevv Vork: Columbia Universilv Press, 2006). 11. Anderson.str. 98-9. 12. Kvvan Man Rim, str. 75. 13. Spence, Rouiulabout, str. 245. (Zhiilong) Zelin. Argumenti u korist blagotvo rnih učinaka opijuma u Dikdtlcr, l.aainann i Zhou Xun. 14. Anđerson, str. 92,94, 100. (60-80 per cent) Peuervverker, Sliuiies, sir. 15. 15. John Stuart 'Ihomson, str. 322. Borsl-Smilh, str. 18. 16. Myers, str. 241,182. 17. Knastr, str. 8. l'elissier, str. 230. Ksherick, Hoxer, str. 261. Spence, Rou iuluboul, str. 171. 18. Ksherick, Ho.\er, str. 21. Rcvnolds, str. 137. Philip Kuhn, str. 118-19. Mic hćl, citirano kod Speclora, str. xxxiv. l'elissier, str. 104. 1. Peri)', Rebels, str. 140. Poglavlje 2: Prevrati 2. Ibid., sir. 46. 3. Priču <> Nicnu se također nalazi u ibid.; Teng; Speclor. 4. Spence, Uotl's Uiinese Son, str. 82-3, 111. (Guangxi) Marv VVrighl, str. 118. 5. Pobuna u Yunnanu objašnjena je kod Alvvilla. 6. Spence, i'nul's Cliinese Sim, str. 161. 7. Lulz i Kollanil, str. 171-3. šen, poglavlje 3, iznosi detalje priprema. 8. Callcrv I Yvan, str. 204-5. 9. (Taiping, VVuhan) Rovvc, lUinkoiv, str. 244-9. 10. Michacl, citoran kod Speclora, str. xxxix. 11. (Iskrenost) Speclor, str. 19; Zeng je citiran kod Speclora, str. 14. (Ponašanj e) šen, str. 233, bilješka 30. (Zcngove metode) Philip Kuhn, str. 146-8. (časnici) Speetor, tablica, str. 21. (Ponuda za samoubojstvo) šen, str. 236-7. 12. Speetor, tablica, str. 21. 13. Van đc Ven, str. 427. 14. l'elissier, str. 97. 15. VV'akeman, Slrungers, str. 174-6. 16. Kwan Man Hun, str. 97-8. 17. Mary VVrighl, str. 12-13. (Gordon) Spence, Cliinn /M/vrs, str. 74. 18. Seagrave, Drngon l.iuly, donosi šivopisan prikaz tih događaja, str. 70-83. 19. Ibid, str. 63. 20. Kvvong, str. 21 -2.1 ledin, str. 268-9. 21.llalđane,str. 26. 22. Ravvski, str. 127, 133,134-7. Za Cixine biografije vidi Seagrave, VVarner.

23. Za Hackhoiiscov šivot i krivotvorine kojima su se koristili sirani dopisnici u Kini kao osnovama za svoje izvještaje, najviše u londonskom 'limesu, vidi l'revor R oper in ("hina. 24. Ravvski, str. 169-70. Kvvong, str. 39; Blanđ, Evenls, str. 66. 25. (Zeng) Kvvong, str. 36. 26. Sce Kvvong, str. 34-40. 27. (Trgovina u Shanghaju) Speclor, str. 27. 28. (Zeng, l.i i Shanghai) Speclor, str. 33-50. šen, str. 544, 513. Icnova knjig a zasnovana je na polusloljetnom istrašivačkom radu i posebno je vrijedna za uvid u društvo Taipinga, za razliku od prijašnjih radova koji su se, prije svega, temeljili na verzijama događaja u tumačenju njihovih protivnika. 29. (Shi) Jen, str. 317-19. 30. Philip Kuhn u l'airbanku, Omibritlge, Vol. 10, sir. 317. 31. Penv, MVn.slr. 147. 32. Alvvill.str. 181-4. 33. l'elissier, str. 157. Cheng i I.cstz, str. 14211'. Laura Ncvvbv u Liu i l-'a ure, str. 71,73-4, 76. Za Xinjiangpod dinastijom Qing vidi Millvvarđ. (Sinizacija) Millvvard kod llershaltera cl al., str. 127-8. 34. Citirano kod Marv VVrighl, str. 122. 35. (Porez, novčana jedinica) Marv VVrighl, str. 152-3. (Zeng) Ibid., sir. 154. 36. Ovo i sljedeće, Dong Shouri i VVang Vanjing in Revnolds. sir. 17, 18-19. (Opij um) Nichols,sir. 65. Poglavlje 3: Snaga i slabost 1. (Pjesma) Speclor, str. 3. (l.i) Biografije koje su napisali: l.ittle, /./, Kl and, U, Speetor; Paine, str. 46-53; Spence, Satrclu str. 217-22; I Isu, Rise, st r. 246-8, 278-87, 336-48, 396-403;J. A. (i. Roberls, str. 69-81. 85-8; VV. A. P. Martin, str. 349, 350, 353; Loslcr, Memoirs, str. 125,93; 1 lule hings, str. 184, 225,400. Peler Oilmanson na vvvvvv.aasianst.org/ahsls/1996ahsl/ china/clOO.htm. 2. Vidi Samuel Chu, poglavlje 13 u Chu i Liu, uspon Lijeve karijere i str. 268 o modernizaciji. 3. Speetor, sir. 236. Carlson, poglavlje 1. (Li u Zhiliju) Kvvang-ching Liu, pog lavlje 3 u ibid. (Shanghai) Vucnsang l.eung, poglavlje 5 u ibid. (Tclegral Shanghai-Tianjin) Chu i Liu, str. 110 ,111. 4. (Memorandum) Kland, liveiils, str. 84-7. 5. Speclor, sir. 287-96. 6. Kland, livenls, onovremeni autentični prikaz, str. 133-4. 7. Ovaj i sljedeći odlomak, l.ittle, /./', str. 109, 302; l'elissier, str. 184. Us u, sir. 284.1'airbank el al., sir. 10. (Krisl) Ulile, /./', sir. 184. (Kineski) Ibid., str. 268. 8. Beresford, str. 271-3. 9. (Projekti) Lairbank, Revolulion, str. 117. (Spavanje) I.illle, /./, sir. 110, 117-18. (Uznemiravanje) Mesnv. l'roj>ress in Glinu, vol. 1. 10. Ulile, l.i, sir. 112-17. 11. Mcsnv, I'rogrcss in China, sv. I. (1 lanvang) Fcucrvvcrkcr, Sludies, pog. 6. 12. (Guizhou) Alcxanđcr 1 Iosie, sir. 33-4, 46. 13. I Isu, Rise, sir. 282-91. Temeljni argumenti izneseni su u knjizi Albcrta Fc ucrvverkera o kineskoj ranoj industrijalizaciji.

14. (Ilart) Fairbank, Urunerand Malheson, str. 10. 15. (Financiranje) Speetor, sir. 245. (čistunci, njihovo slabljenje) Chu i liu, si r. 276-8. Bare, sir. 15. Halđanc, str. 68-9. (Yen) Teng i Fairbank, sir. 151. 16. (Cenzoli) C/i, 8. ošujak 1889, str. 126. (Guverner) Nichols, str. 193. 17. Fairbank, Revolulion, str. 119. (Zhang) Schurinann i Schell, Imperial China, sir. 232-3. 18. Schurinann and Schell, lmperial China, str. 225. 19. Fairbank, Revolulion, str. 118. 20. NYT, citirano kod Seagrave, Dmgon I.ady, str. 142. 21. Ovo i pobuna, Rovvc,\\nnkow, str. 316, 322, 326-33(1. 22. (Procesija) CM, 8. ošujak 1889; NCII, 15. ošujak 1889. 23. Izvještaj liječnika francuske kolonije, dr. Delhevca, 1898; Seagrave, Dmgon l.ui ly, sir. 253-4. 24. (Konkubine) Kvvong, sir. 9-60; 1 laldane, str. 109; Seagrave, Drngon l.
48. (Gladstone, Dcvonshire) l.ittle, Li, str. 262. Poglavlje 4: Reforma i reakcija 1. Ovaj i sljedeći odlomak, Dun J. l.i, str. 68-77. Hcresiord, str. 368-9. Vignero n, str. 3. (Ilunan) NCH, 4. srpanj 1898. (Nanjing) NCII, 11. srpanj 1898. (liangsu) NCII, 2. kolovoz 1898. (Tianjin ) NCH, 25. srpanj 1898. F.sherick, Origins, str. 167. 2. (Korupcija, brašno, riša) Bcrcsl'orđ, str, 356, 397, 368-9. (Suzhou) Bernhardt, str . 143. (Pamuk) Alcxanđcr I Iosie, str. xxx. Dun š. l.i, str. 68-77. 3. (Krave) VVehrlc.str. 96. 4. (Nova poduzeća) Feuervverkera citiraju Fairbank i Liu, str. 28-9. Bcaslev, lapa nese Imperialisin, sir. 61-2. (Trgovina) Ucaslcv, sir. 127. (Investicije) Ucaslcv, sir. 133. 5. Halcombc, sir. 55. 6. Fairbank, Hruncr i Mathcson, /(¦', sir. 28-9. (Prekid) Dupčc, sir. 126. 7. (I larl) NCH zbirno za drugu polovicu 1894, sir. 449-50; Spence, Helpers, str . 122,124,128. 8. (Li) l.ittle, Li, str. 276. 9. Usu, K/se, str. 347-8. (Li, Singapur i napad) l.ittle, li, str. 278-9. 10. NCII, 5. rujan, 4. studeni, 18. srpanj 1898. 11. Lu Xiaobo in Revnokls, str. 50-51. 12. Ovaj i sljedeći odlomak, Andrea Janku i T'aoung Pa, Inlernutioiuil lounuil, sv . xc (I.ciden, 2004.). IScrcslord, str. 163, 273. Kvvong, str. 74-5. (Fnglish) N CII,4. srpanj 1898.; Revnokls, str. 54. Za Zlianga, vidi radove sljedećih autora: Seungjoo Yoon i Tse-ki I Ion u Karlu i Zarrovvu. 13.1 lao Chang, 'Uvod', vtIo dobra i sašeta analiza geneze i ideja. (I lart) Fairb ank, Bruncr and Mathcson, str. 25. 14. l.ii Xiaobo kod Revnoldsa, poglavlje 3, str. 49 11. 15. Ovo i sljedeće, ibid. str. 56-60. 16. Izlošba Shanghai Post OHice Museuma. 17.1.insun Chcng, str, 2411'. (Obveznice) Kvvong, str. 156. (Kompanije Sheng) Fc ucrvvcrkcr, Sludies, pog. 7. 18. Dekret od 20. kolovoza 1895. (Zbirka ukaza). (Konji) Izlošba Shanghai Post OHi ce Museuma. 19.1.ii Xiaobo kod Revnoldsa, str. 60-61. (Sheng) Esherick, Relorm, str. 70. VVa ng Jianhua kod Revnoldsa. str. 80,77. 20. (Memorandumi) Kvvong, str. 178. (Pili) NCII, 15. kolovoz 1898. 21. Ovaj i sljedeći odlomak, popis reformi, I Isu, Rise, str. 375-6. (Dolina, kali gralija, škole, opijum) NCII, 22. kolovoz 1898. (Fngleski) NCII, 19. rujan 1898. ( Sveučilište) lmperial Decree, 11. lipanj 1898. u novinama Peking Cazelte. (Sobe) NCI I, 5. rujan 1898. (Vojska) NCH, 8. kolovoz. 1898. (Mornarica) NCII, 15. kolovoz 1898. (Milicija) NCII, 22. kolovoz i 12. rujan 1898. (Mauzeri) NCII, 29. kolovoz 1898. 22. NCH, 15. kolovoz 1898. (Obredi) NCH, 12. rujan 1898. 23. NCII, 29. kolovoz 1898. 24. NCII, 29. kolovoz, 5. rujan, 12. rujan, 15. rujan, 19. rujan i 3. listopad 1 898. 25. Kvvong, str. 160-65, 241-2.1 Iarlovo pismo Clcorgeu Morrisonu, 18. lipanj 18 98., kod Morrisona, Correspondence (Cambridge Universilv Press, 1976). 26.1 Iarlovo pismo (ieorgeu Morrisonu, 18. lipanj 1898, kod Morrisona, Correspon

dence (Cambridge Universilv Press, 1976). 27. Za autentičan, potresan, ali i detaljan opis Kang-ija vidi Wen Ching, str. 331 -7. 28. Kanga se kritički preispituje kod Kvvonga. Također vidi I lao Chang, str. 22-3, 25; Fairbank, Revolulion, str. 131; Seagrave, Progon l.ady. 29. Kvvong, str. 85-6,138. 30. Ilsii, Rise, str. 370. 31. NCII, 18. srpanj 1898, te l.iang i I Isu, Rise, str. 371 -2. 32. Teng i Fairbank, Dokument 46. (Sašetak) I Isu, Rise, str. 371-2. 33.1 lao Chan g, str. 66-8, 75, 81,91,99, 101. 34. Kvvong, poglavlje 9, definira Kangov pološaj te je ovdje izvor mnogih inlormac ija. 35. Seagrave, Progon Lady, str. 228, 233-4. 36. Chen, Yuun, str. 55. ()ung) l.ittle, li, str. 274. (Mine) NCII, 1. kolovoz 1 898. 37. (Yuan movements) Ch'en, Yunn, str. 55. 38.1 laldane, str. 144-6, citira Der Linga, O/J Buddhn (London: šohn Lane, 1919) . 39. Der Ling, Oid liiiddlui, poglavlje 9. 40. (Knjige, odjeća) l.ittle. Li, str. 294. 41. l.ittle, /.i, str. 285-6. (Zdravlje) Seagrave, Progon l.ady, str. 434 i bilj eška, str. 553. 42. NCII, 24. listopad 1898. 43. Zhang Kaivuan kod Eto i Schifl'rin, str. 79, 81, 86. 44. (Obrazovanje) članak Timothv'ja VVcstona kod Karla i Zarrovvu. l.ittle, /./, s tr. 283.1 lao Chang, str. 75. Poglavlje 5: Na koljenima 1. Esherick, Uoxer, str. 299-300. 2. (Kriš) 1 Isu kod: Fairbank i Liu, str. 78; Eđdv, str. 92 3. VVehrlc, str. 50. Esherick, Boxer, str. 75,78. 4. (šene, šveđanke) VVehrlc, str. 60,57-58. 5. (Korov) Esherick, Boxer, sir. 133. 6. NCII, 16. kolovoz 1895. (masakr) VVehrlc, str. 86, 108,90. 7. Esherick, Roxer, str. 299-300. 8. I'crrv, Rebels, str. 102. 9. Esherick, /tor, str. 214. 10. Za uvo i sljedeće, Esherick, /tor, str. 293, 295. 11. Ibid., str. 297-298. 12. Ibid., str. 244.1 Isu kod: Fairbank i I.iu, str. 118. 13. (zakopani) Nichols, str. 14. 14. VVehrlc, str. 152. 15. Ovaj i sljedeći odlomak: Esherick, /tor, sir. 289, 302. 16. VVehrlc, sir. 175. 17. (vrlo zabavne) arhiv Foricgn OHieca 17.1413, MacOonalđ Salishurvju. 18. Hrandl daje najopsešniji opis događaju u Shaiuiju: Mussacre, sir. 23111. 19. (l.i) l.iltle, l.i, str. 302; llland, llrugini Bnjiress, sir. 305-308. 20. (Ustanak) Bavs, str. 78-100. 21.Prcston, u trinćstom poglavlju opisani su uvjeti u području poslanstava 22. (Opsada, pisma) VVehrlc, str. 184,186-187. (šung-lu) VVen Ching, str. 337. ( Hart) Seagrave, Drugim l.tuly, sir. 382. (katedrala) E.sheriek, /tor, str. 278-2

79. 23. Mather.slr. 381. 24. Steel, str. 20. 25. Steci, str. 54. (Haoding) Nichols, str. 15. (Rusi) Cohcn, 'ibree Keys, sir. 279. 26. Princ Su u Nen1 Vork limesu, 8. siječnja 1902. 27. (Cilad) Nichols, str. 228,233, 234,242. 28.1 Isii, Rise, sir. 400-401, opisuje delalje dogovora i prestanak isplate odšlcl c 29. (dušnosnik iz Shanxija) Nichols, str. 81-82. Poglavlje 6: Završni čin 1. I'airbank, Bruncr and Mathcson, oznake 1231 i 1232. Fotografija u Spence, Chi nese Cenlury, str. 28.-29. 2. Townlcy, sir. 285.-286. 3. Baslid, sir. 45., 56.1'itcher, sir. 86. 4. Beahan u Guisso and lohanncscn, str. 232. 5. Brovvn, str. 214.-218. 6. Kampanja u Eujianu obrađena je u Mandancvju. 7.1 Isii, Rise, str.409; slr.410.-411. navodi popis rcformi.(Zhang) Spence, Roun daboul, str. 195. 8. (šenske grupe) Chang, Beahan u Guisso and lohanncscn, sir. 215 i dalje. (Chen) Karl i Zarrow, sir. 227. 9. Beahan u Guisso and lohanncscn, sir. 227. 10. Hastid, str. 78, 70.-73, 75. 11. Esherick, Reform, sir. 120. 12. Ovo i sljedeće, Zhu Ving u Revnokls, sir. 107. i dalje. 13. VV'ellington Chan u I'airbank and I.iu, sir. 416; Havs, str. 207.-210. (Tian jin) Kvvan Man Bun, str: 106. liasliđ u Fairbank and I.iu, str. 556., 558. Qin Sha ova knjiga opisuje Nantong u detalje, uključujući ulogu primjernog građa koja mu je na mijenjena. 14. Ovo i sljedeći pasus, Limun Cficng, str. 27. i dalje. 15. (Koncentracija) Rhoads, sir. 267. Xiong Yuezhi u Liu and Faure, str. 100.-11 0. 16. Ramon Mvers u Duus cl al., limpire, str. 101.-102., 104.-105., 107., 115., 1 26. 17. Beahan u Guisso and lohanncscn, str. 233.-235. 18. (Prosvjedi) Baslid, sir. 94, i u I'airbank and I.iu, str. 587.-588. 19. Tai Ilsuan-chih, str. 11. 20. Ovo i sljedeće, Esherick, Reform, str. 123.-142. 21. Bastid-Hruguic'rc, str, 60., 61.-62., 65. (Ilankou, VVuchang) Esherick, Refo rm, sir. 121. 22. Zhang u Schurinann and Schell, Imperial Ch'mu, sir. 227. 23. Zhu Ving u Revnokls, str. 120.-121. 24. Ovo i sljedeći pasus, Ile V'iinin u Revnokls, sir. i46.-148., 149.-153. Staple lon, poglavlje 3. 25. (Strip) l'elđer u Elo and Schill'rin, sir. 106. 26. Baslid-Bruguic' re u I'airbank and I.iu, str. 543.-544. 27. (Sichuan) Me Vimin u Revnokls, str. 138. 28. (Guangdong) Rhoads, str. 91.-94. 29. Beahan in Guisso and lohanncscn, p. 226. 30. ($6.75m) Rhoads, sir. 268. Esherick, Reform, str. 80.

31. (Priručnik za kurtizane) Calhcrinc Vch u Liu and l-'aurc. (Secretarv) Ku Hungining, str. V 34., 47. (Pamplilcl) lishcrick, Reform, str. 47. 32. Kankin, sir. 18. 33. Ibid., str. 174.-175. 34. (Horsc) Karl and Zarrovv, str. 202. (Phologiaphs) Rankin, sir. 42.-43. 35. (Rising and Qiu) Rankin, str. 4.-6, 174,182.-184, 184.-187. (Xu) Rhoads u li to and Schifl'rin, str. 6.-7. 36. Rankin, str. 189. 37. (Insurreclions) Baslid-Druguic' rc u I'airbank and I.iu, str. 594, 197. 38. Ovo i sljedeći pasusi, 1 laldane, str. 256.-259; Seagrave, Dragim l.udy, str. 434. 39. Za sve rasne aspekte anli-mandšurkug pokreta i njegovim poveznicama osobito s tajnim društvima, vidi Duara, poglavlje 4. 40. (Sastavljanje skupština) Chang P'cng-vuan u Eto and Schill'rin, sir. 66. Esher ick, Ri'lonn, str. 99. 41. lishcrick, Reform, sir. 112. Li Kan u Eto and Schifl'rin, str. 45., 48. 42. Esherick, Reform, sir. 116. 43. Kwan Man Hun, str. 141.-152. 44. Stapleton, str. 159.-160. 45. Ovo i sljedeće, ibid., pp. 170.-176. 46. Ovo i sljedeće, ibid., str. 177.-179. Poglavlje 7: Dojenče u povojima 1. (Odabir Lija) (in Chongji u lito and Schill'rin, str. 59.-62. 2. lishcrick, Reform, str. 202. 3. Ovo i sljedeći pasus, Rhoads, poglavlje 9. a 4. Chen, \'uan, sir. 118.-119. 5. Ibid, str. 121. 6. Anschelovi delalji o l.eaovoj karijeri. Također, prikaz predsjedničke palače, Nanki ng. 7. (Jaja) lio IIsiang-nmgovi citati u l.i Vu-ning. str. 138.-139. 8.1.aitinen, s tr. 148., 165. Dillmcranđ Kim, str. 77.-79. 9. Sun, Memoirs, p. 184, (Kepublic) I.arv, Cliinas Rcpublic, p. 1. 10. Ovo i sljedeće, lishcrick u lito and Schill'rin, str. 142.-146. ll.AOJ, 6. sij ečanj 1912. 12. llarrison, sir. 99.-101. 13. Ovo i sljedeći pasus, Bcrgčre, Sun, sir. 218, 14. Guisso and lohanncscn, sir. 260., 236., 230. 15. (Rasprava) Eung, sir. 225. 16. Kiđđ, str. 68. 17. Chen, Vimii.slr. 129.-130. 18. (Brzojav) l.i Kan u Elo and Schill'rin, sir. 51. (llroken) Chrislie, str. 26 4. 19. Selle, str. 129. 20. (Sun, jedan član) NCII, 5. travanj 1912. 21. (Oskudica, poplavac) NCII, 6. Iravanj 1912. 22. (l)uan) NU/,6. travanj 1912. (I'jesma) 1 Isu" eh, str. 221. Reinsch, str. 1. -3. lierge'rc, Sun, str. 229. 23. (Sunovc šeljeznice) lito and Schill'rin, str. 83. Selle, str. 133.-138. 24. Elo and Schill'rin, str. 90.-98. Ecuenvcrker u Eairbank and Tvvitchctl, 2. p

oglavlie. 25. (Hunan) lishcrick. Reform, str. 247.-249. limesi Voung, str. 277., bilješka 70. 26. Ovo i sljedeći pasus, Rhoads, str. 251.-259. 27. Chen, I'ii.hi, sir. 148.-150. 28. (Song) Ditlmer and Kim, sir. 68. 29. Reinsch, sir. U. 30. Rhoads, str. 260.-265. 31. Ecnbv, str. 36, 32. Selle, str. 144.-145. 33. lirnesl Young, sir. 139.-145. 34.1 lobsbavvm, 30. poglavlje. l'erry, Mandale, 4. poglavlje. 35. Guisso and lohanncscn, sir. 237. 36. NCII, 31. prosinac 1915. 37. limesi Young. sir. 228.-229., 242. 38. (Provincije) Chen, Vunu, str. 169.-170. 39. (Zajmovi) Chen, str. 182.-184 40. (UbujstvalNC.7/, 27. svibanj 1915, l'roceedings of Conference, svezak II, st r. 32., 24.-25. (Chiang) Chen Chich-ju, str. 81., 79. i dalje. NCII, 13. studeni 1915. 41. Ovo i sljedeće re Donald, Selle, str. 178.-179. Poglavlje 8: Vojskovođe 1. (I.iovo primanje) l.a Motte, poglavlje XIII. 2. Ch'i, Wurlord Politics, str. 18. 3. Ovo i sljedeće, Selle, str. 207.-209. 4. (Orušje) Ch'i, Warlonl l'olilics, str. 24, fusnota. 5. Mitler, Revolulion, je najbolji izvor, (lapanske trupe) Shcriđan u fairbank and Tvvilchcll. str. 281. 6. Mitler. Revohilion, str. 3.-10. 7. Mao, Selecled to'orks, svezak 1š str. 129. Chang and llallidav. str. 17. (šene) S chrjm. Rtkitl, svezak 1š str. 421.-438., 442.-444. 8. Spence, Cutte, sir. 217.-218. Miller, Revolulion, sir. 57.-60. 9. Chang and llallidav, str. 27. 10. (Zou) Miller, Revolulion, sir. 54.-57., 80.-88. 11. Za vojskovođe je Ch'i I Isi-shengov Wurlord l'olilics aulorilalivna studija. B iografije pojedinačnih militarista napravili su (iillin, McCormack, Shcriđan, Cluues e \\\irloril, i Wou, kao i l'vc i jedan članak McCorđa. fenbv poglavlje VI. Otkupnin a, str. 128.-133., za suvremenu procjenu. 12. (Međunarodni odnosi) Ch'i, \\\irloril l'olilics, str. 8.-9. (grafikoni odnosa) Ibid., sir. 68.-71. 13. l'elissier, str. 293. 14. (Kockanje) Ch'i, \Vurlord l'olilics, str. 254. 15. Ibid., str. 253., 258. bilješka 1. 16. (šuma) Povvcll, str. 88. (I'anaka) Duus,str. 288. Chrislic,str. 279. 17. (Konkubine) Abeud, Life in Chiiiii, sir. 64. (Rullian) NCII, 27. rujanl928. 18. (Novinar) (iunther, sir. 201. 19. l'owell, str. 84.-85. 20. l.evich, sir. 7.-15, ima potpuniji opis. 21(Yang) l-'orbcs, str. 12.-21. 22. (Ma) lbid.,slr. 21.-28; fotografija njegovog tijela, sir. 26. Skrine, str. 8 6.-88.

23. Bcrgc' re, I Age d'or, je klasična studija ove ekspanzije, osobito u Shanghaju . 24.1 lershaller el al., str. 225. 25. Ch'i, H'urlonl l'olilics, tablice na str. 129.-130. 26. Tai 1 Isu" an-chih.str. 17.-25. NNCII, 4. rujan 1926. VVou, str. 77.-78. 27. fcnby,slr. 104. VVou, str. 79. 28. fairbank and feuei vverker, str. 262. 29. Peking United International Famiiic Keliel Coimniltee, sir. 11 .-13. Ch'ien Tu.in-shcng, str. 12. Fenbv, str. 106. 30. (Brojevi) l'crrv, Mumlnte, str. 17. (šene) Peri)-, Rebels, str. 71. 31.(Song)P erry,Rebe/s, str. 22. 32. Tai I Isii an-ehih, str. 26.-28. 33. l'ovvcll, poglavlje XI. french, str. 115. i dalje. 34. Tai I Isii an-ehih, str. 10. l'crry, Rebels, uvod, str. xiv. 35. fairbank and fcuervverker, str. 291. Tai I Isii an-ehih, str. 113. 36. Ovo i sljedeće, Tai I Isii an-ehih: str. 59. i dalje; (neograničeno) str. 73.-74 .; (Ujedinjeno selo) str. 83, 37. Ibid., str. 68.-73. Poglavlje 9: Led i drveni ugljen 1. fenby, (ieneralissimo, str. 50-54. 2. Ming Chan in llcrshattcr el al., str. 234. 3. (Troops) l.ary, VVurlordSoldiers, str. 72. (Cusloms) PRO, London, PO 371-1244 0/9156; PO 94/87/10. VVilbur and How, Documenl 3. (American) f raneke, str. 266. 4. Loli, De'ba" ele, str. 76-7, 80-81, uglavnom citati izChiangovog 'dnevnika! 5. Ransome, str. 81. 6. Vidjeti također VVilbur and i Iow, str. 88-9. 7. (Prepiska Chiang-Sun), furuya, str. 117. 8. Borođinov šivol i vrijeme provedeno u Kini je izvrsno pokriveno u biografiji Dana Jacohsa. 9. Jacobs, sir. 115-16. 10.1 Icrshatter cl al., str. 233. Vidjeli Chunov esej imljc radi sveukupnog uvid a u desetljeće Kantona. 11. Chang and I Iallidav, str. 33, 38. 12. Abend,/.i/e, p. 24. 13. VVilbur and I lovv, str. 52311'. Bennett, str. 124-5. Clicrepanov, sir. 104. 14. Loh, IV'bu' uV.pp. 94-5. 15. CH'R, 12. lipanj 1924, p. 82. 16. Chen Chieh-ju, p. 148. 17. C.7:T, 23. lislopad 1924. Svvisher, pp 2-3.M.7I, 15. studeni 1924. (.7:7', 2 3. listopad 1924. 18. Ovaj i sljedeći pasus, NCII, 29. studeni i 9. prosinacl924. 19. NCII 5. rujan 1925. Chen Chieh-ju. str. 158. 20. VVilbur, Eruslruletl l'ulriol, sir. 290. (J:umily) keulers, 27. ošujak 1925. ( Coliin) Išlo., 2 Travanj 1925. Zhangov razgovor s japanskim novinarima, (.7:7', 19 . ošujak 1925. 21. Ilarrison, str. 144-51. Ransome, str. 66. 22. Filzgcralđ, Nalionaliils, str. 38. 23. VVilbur and I lovv, p. 698. (Tumač: Veru Vishnvakovu), lslo., sir. 219. 24. Chen Chich-ju, sir. 155. 25. Furuv.i, sir. 153. Chen Chieh-ju, str. 168. Reuters, 4,6. i 9. lipanj 1925.

Svvisher, str. 7. 26. NCli, )une-šuly 1925. Abend, Lift, sir. 17. 27. Chcrcpanov, str. 158. T'ang, sir. 115. 28. Jordan, Northern l:.xpedition, sir. 304. I uruva, str. 165.M.7I, 28. studeni 1925. VVilbur and I lovv, sir. 698. I lan Suyin, str. 75. 29. Chcrcpanov, str. 226. VVilbur and I lovv, sir. 51. lslo., sir. 525, dokument 26. Holjer, sir. 56. Abend, Life, str. 33. 30. VVou, str. 133. 31. Hotjcr, str. 5. Jordan, Northern Expttlilian, str. 18. (Soong) Abend, Life, ih: 19. 32. VVilbur and I low. sir. 318-19. 33. l'ovvcll, str. 85. 34. NCII,31. kolovoz ili. rujanl926. Keulers, 27. kolovoz 1926. 692 35. NCH, 11. rujan 1926. 36. Jordan, Northern IL^tedition, str. 240-41,212. 37. Movvrer, str. 80-81.1:1!1 Memorandum lo ihc Dircclor siječanj. 9, 1943. Seagra ve, Drugim l.ndy, sir. 261. 38. Chen Chich-ju, poglavlje 25. Tvson l.i, sir. 74. 39. Cli'en Chich-ju, str. 187. Olpuštunic je iz poglavlja 19. (I'roposal) Snoiv, S tar, str. 85. Halm, sir. 86. 40. NCII,26. veljača 1927. 41. Ransome, str. 70. (Chiang) Chen Chich-ju, sir. 226-7. 42. Jordan, Northern Exjh'dilion, sir. 283-4. Chen i.idu, str. 53. 43. NCII, 26. ošujak 1927. 44. (Fcsscndcn) l'ovvcll, str. 326. 45. Isto., str. 150-52. Missclvvitz, sir. 25, 27. NCII, 24. ošujakl927. 46. l'ovvcll, str. 14.3. 47. lslo, str. 145,146-7, 166-8. NCII, 2. travanj 1927. 48. lirian Martin, str. 91-3. l-'ruzicr. Chen l.i-fu, str. 63. Hrian Martin, str . 104-5. (Gangstere) l'un, ()/italisls, sir. 38. Abend, Tortured China, str. 176-7. NC II, 11. lipanj 1927. Missclvvitz, str. 123. Lu Lan uuotcd in l.i Yu-ning, str. 1 76-7. PoglavljelO: Podijeljena nacija 1. Zhang, 7'm// oj Ihe C.enlury, dio drugi. 2. NCH, 4. ošujak 1927.

3. Kansoinv, sir. 75. 4. (Closurcs, inllation) Povvell, str. 135-6. 5. (Sikhs) lslo, str. 137-8. 6. Brvna (ioodman u Lculncr and Spakovvski, str. 351-75. 7. llershultcrclal.,str. 216. 8. (Chen) l'crrv, Mandale, str. 174. I lerslvaller el al., sir. 83-4. 9. Slernbcrg, str. 82-3. 10. Sheean, str. 267. U.Tongand Li, sir. 216-17. 12. Missclvvitz, sir. 118. 13. Norlh and Ludin, str. 107, 1 1 1, 123, 127 i poglavlje 6. Missehvilz, str. 1 26. Sheean, str. 240. lćobs, str. 279. Shorl, Mao, str. 190-91. I ".mg. sir. 15 5. 14. Sheean, sir. 268. 15. Isto, sir. 302. 16. (VVater, Zhou) Chang and 1 Iallidav, str. 52-3, 73. 17. Ovaj i sljedeći pasus: Reuters u NCII, 13. kolovoz 1927. Chiang, Soviel Russia , sir. 51-2. (Galen's post-Chinćareer) VVilbur and llow, sir. 427. Davics.str. 183. 18. Tong and l.i, sir. 219-20, p. 222. 693 19. NCII, 20. kolovoz 1927. 20. Missehvilz, sir. 138-9. 21. Chang, Mudu/ne Sun Viil-sen, sir. 66. 22. Pismo su nakon toga objavile jedne katoličke novine u i'ianjinu: Crozier, str. 116. 23. Klein and Clark, knjiga, ii, str. 1014. SCMI', 14. prosinac 1927. NCH, 24. p rosinac 1927. Svvisher, sir. 115.91. 24. (Caulon) NCII, 17.-24. prosinacl927. VVilbur, Revolulion. sir. 16411". Chang and llallidav, str. 63. 25. Crozier, sli. 123. Furuva, str. 236. 26. Ovaj i sljedeći pasus: Abend, Life, str. 78-80. Abend, Tarlured China, sir. 90 11. Reuters, 21. svibani 1928. Furuva, str. 247. NCH, 5. svibanj 1927. 27. NCII, 12. svibanj 1928. Reuters, 7. svibanj 1928. Kuo Min, 8. svibanj 1928; 'Joho, 14.-15. svibani 1928. Chiang, C.liina's Desliny, str. 123 28. (Reporter) Snovv, l-'runl, str. 65. (Donalđ) Selle, sir. 256. 29. China Vear Hook, 1928, str. 1373-4.1 [edin. sir. 27-8. (Tovnhcc) Mackerras, sir. 122. 30. Ch'icn Tuan-sheng detaljno opisuje i analizira Vuana u poglavljima xi, xiii, xvi, xviii. 31. (Porez) Abend, Life, str. 94-5; I lahn, p str 138. 32. (lieijing) Madeleine Yue Dong, str. 78. (Nanjing) Reuters, 13. prosinac 1929 . Vorke, sir. 53.1.ipkinovo izvješće daje delalje o pokušajima modernizacije Nanjinga. 33. (Kongres) NCII, 16. ošujak 1929. VVang Ke-wcn, str. 258, 250. Kuo Min, 23. ošuja k 1929. Laligot and Kaullcr, sir. 78. Chen I.i-lu, str. 65. Lastman, Revolulion, sir. 74-5. 34.1.iang, str. 50. NCH, 14. Iravanj 1929. 35. (šrtve) Keulers, 13. listopad 1930. Shcriđan, China in Disinlegralion, str. 186. (Financije) ('oble, Shanghai Cajhtalisls, str. 87. 36. NCH, 8. srpanj 1930. 37. Povvell, sir. 175-6. 38. (Posjelilelj) Abend, Life, str. 118.

39. NO 1,31. prosinac 1926.Rcngonevvsagcncy,7. svib.injl93l). I.cung, l)icliimur y, str.54-5. 40. Vidjeli priče o Lao Sheu kao što jc'Camel Xuangzi! 41. (Trgovina, čaj) Yorkc, str. 294,315. 42. (Ulaganje, tradicionalni sektori) King, str. 126-7, 1.32. (lieijing) M. Y. D ong, sir. 116-18. (štrajkovi i rad u Shanghaju) Pcrrv, Mandule, poglavlje 5. (Coal ) Tim VVrighl, str. 171-4. Fcucrvvcrkcr, Sludies, Ch. 5, posebno sir. 156-8. 43. (Zhcjiang, svinje) Yorke, str. 308. 44. Figure u ovom i sljedećem pasusu in this and the nexl paragraph, Ch'icn Tuan-s heng, str. 212-13. 45. (Statistike) Fenbv, str. 232-3. Chin, sir. 98. (Učitelj) Fu I-hsing uuotcđ in l. i Yu-ning, str. 183-4. 46. Vutang, str. 182. Lastman, Revolulion, sir. 14-17, za ovaj i dva sljedeća pasu sa. 47. (Rclorma najma) Lin Chu-ching u Tavvncy, str. 144-9. 48. Mvers, str. 292-3. Brandt u VVakcman and Ldmonds, str. 53. NCII, 24. siječanj 1934. (Statistike) Lastman, Rimily, str. 70. Gaovang, C,Q, studeni 2007. 49. (Hcallh) NCH, 1. srpanj 1936. (Fertilizers) Brodić, str. 120. 50. (Caj) Chang Yu-sui in Tavvncv, str. 2. Shih Ko u T.iwncy, str. 234. 51. Kuo Shih-tzc ni Tavvncv, sir. 167-71. 52. (Sb.aanxi) Chang Chiao-lu u 'Tavvncv, sir. 199-204. 53. Ku N'ung u 'Tavvncv, sir. 184-8. 54. Izvješća o duhanu od Usu Vung-sin i Min Chi u Tavvncv, str, 171-9. 55. (Gansu) Chang Kiang u Tavvncv, str. 129-30. (llighvvav) l'ai Yua-yuan u 'Tav vncv, str. 110-12. 56. ('Tkanje) l.o Chun i Chen Nvi-kuan u Tavvncv', sir. 239-47. 57.1.o Kuo-hsian u 'Tavvncv, str. 188-93. (Sichuan) I.cc Kuo-ch'un u Tawncy, sli . 193-9. (Poplave) Vorkc, sir. 72. 58. Branili u VVakcman and lidmonds, str. 53. NCII, 24. siječanj 1934. Spence, (.V ile, str. 273. 59. (Opijum, lijek) Diko" llcr el al., str. 332-3. VVakcman and lidmonds, Re-aif ruliing, str. 264-6. Hrook and VVakabavashi, str. 286-9. Anhui, isto, sir. 312. 60. (Vunnan) 'Tavvney, sir. 118-22,122-6. 61. (Du) Ncllisl, sir. 110. l.cith-Ross, str. 207-8. Sucs, sir. 88-90, 92-4. 62. Bcrge' re, %e r/iir, str. 279-92. 63. (Unions) l'crrv, Muiulule, poglavlje 6. NCH, 4. kolovoz 1931. 64. Kuo Min, 4. prosinac 1929. CU'R, 2(1. lipanj 1931. 65. VVakcman, Spymaster, je izvrsna hiogralja. Opis na str. 1. 66. liaslman, Revolulion, str. 25-6. 67. Chiang, China's I)esliuy, str. 98. 68. Meiling Soong, New Life for liungxi, str. iii-v. Kuo Min, 28. studeni 1932. (Svinje) NCH, 29. Iravanj 1936. 69. (l'opis pravila za novi šivot) Cheng i l.cslz, sir. 29811. (Best ehanec) NCH, 4. siječanj 1934. 70. NCH, 16. rujan 1936. Fenbv, str. 249. 71.'IheodoreVVhile, str. 117. Poglavlje 11: Neprijatelj srca 1. Chen in Eastman el al., sir. 5.3. 2. Eastman et al., str. 56,65,76, 300. 3. Rovvc, Crimson Rtiin, str. 255. 4. Osnovni detalji uzeti iz McColl, li. 1.. Drevcr, Chen in Eastman cl al, sir.

72. 5. Chen in liaslman el al., str. 72, 64. 6. (Svečana večera) Guitle Weekly, br. 191, str. 2063-4. Chen, map, sir. 87. 7. Terrill, Muo, str. 97,113. Schram, 'Ihouglit, 'Introduction'. Chang and llall idav, str. 41-2, 56. 8. Chang and Ilalliday, str, 60-61. Terrill, Muo, str. 131-2 uključuiući pjesmu. 9. Terrill, Aid«, str. 133-4. 10. Short, Muo, poglavlje7-9.1 lutehings, str. 246-7. Chang and 1 Iallidav, pogl avlje 6. 11. Chang and I Iallidav, str. 83-91. 12. NCH, 27. siječanj 1931. E. L Drevcr, str. 160-61. Short, Muo, str. 256-7. Broj ke ljudstva koje je Chiang stavio na bojno polje lijekom pet kampanja protiv kom unista znatno se razlikuju zbog razlika između snaga jedinica na papiru i njenih s tvarnih brojeva: ša sam uzeo one objavljene u Ch'i, Nutiouulisl China, str. 246, citirane iz. Kuo-fang-pu, Chiuo-feichun-shih (Taipei 1962). 13. čistka je najbolje opisana u Short, Muo, poglavlje 8, i u Chang and llallidav, sir. 96-101. 14. (Zhang) Chen in liaslman cl al., pp. 64,67. (Orušane snage) Shorl, Mao, str. 1 88. 15. Rovvc, Crimson Rain, str. 309-16. 16. (Plot) McColl, str. 53. (lle Long base) Sun, Memoirs, sir. 92. 17. E. I.. Dreyer, sir. 163-4. Short, Mao, str. 258-60,286-7. NCH, 1 March 1931. Kuo Min, 3. srpanj i 7. rujan 1931. 18. (Zhu Dc) Short, Muo, sir. 261. 19. Short, Muo, sir. 287. 20. (Gu) Ealigol and Kauflcr, sir. 36, 39,41-2,46-7; događaji nakon loga, isto., s ir. 6311. VVakcman, Sj>ymusler, sir. 138-41, 151-60. 21. Ealigol and KaulTer, str. 67-8. (Uhićenje, napuštanje) VVarrcn Kuo, knjiga. 2, s tr. 313-19. 22. Nl'.H, 1. prosinac 1931. (Govorkanja) Ealigot and KaulTer, sir. 79. 23. (Ustrijeljen u autobusu) Schoppa, Hload Rotul. (Deng) liaslman, Revolulion, sir. 93-6. 24. (Chiang) Tavlor, str. 59, citat uNunking Diuries, 15. i 16. prosinac 1931. i str. 60 za dnevnik od 27. prosinca 1931. Poglavlje 12: Neprijatelj koše 1. Abend, Life, str. 152-3. 2. (Mukden take-over) NCII, 18-30. rujna 1931.; Snovv, I-'ronl, str.74; Fenbv, G cneralissimo, str. 200-20.3. Mitler, Myth, u dubinu opisuje rasprostranjivanje incidenta. 3. (Zhang) Ibid..sir. 73. 4. Ovo i iilućc: lcnaga, sir. 6-12; Iris Chang, sir. 218; Bix, sir. 276, 176; Luru va in Manshu Nichinichi Shimbun. str.3()9; Duus, sir. 290-95. 5. Snow, Fronl, slr.80. 6. Ovo i iduće: ibid., sir. 86-8. 7. Abend, l.il'e, sir. 167-8. 8. Ovo i iduće o Jinzhou: l'ovvcll, sir. 186-8. 9. Miller, Mvlh, slr.40. Harrics and Ilarries, sir. 131. 10. Snovv, Fronl, sir. 114-17. 11. Icrome Chen, China, slr.412. (Song) NCI 1,3. sluđenog 1930.

12. lU'ulers, 28. rujna 1931. 13. (Associalion) Snovv, Fronl, slr.168. 14. Bcaslcy, lapancsc Impcrialism, slr.261. 15. Furuva, sir. 348-51. lordan, Trial, str. 7,11-12. Selle, str. 270-72. Sergea nt, sir. 184-5. 16. Abend, l.il'e, str. 186-91. 17. Sergeant, str. 185-6. Snovv, Fronl, sir. 191-2. Fenbv, str. 211. 18. Snovv, Fronl,slr.203. 19. Jordan, Trial, str.223. 20. Ibid., sir. 146-8. 21. llcnriot, Shanghai 1927-1937, sir. 94-5. Snovv, Fronl, slr.207. 22. NCII, 22. ošujka 1932. llcnriot, Shanghai 1927-1937, str. 92-5. Abend, Lile, s lr.193. Fogel, Journal of Asian Sludics, sv. 59/4. NCH, 22. ošujka 1932. Fenbv, Gcneralissimo, str. 213-14. Snovv, Fronl, slr.216. 23. Manchukuo jc odlično analiziran i opisan u V'ainamuru, a borbe na granici i nj ihovi protagonisti u 'I.ieutenant Mamiya's Long Stoiv' 1 larukija Murakamija (Vi nlagc Books, 2004.). 24. Kuo Min, 22. rujna 1931. Rculcrs, 25-6. rujna 1931. 25. (Colonial inanageinenl) Y. Tak Matsusaka u Duus, Mvers and l'ealtie, poglavl je 4. (Massacrc) Miller. Mvlh, slr.l 12; l'ovvcll, sir. 195. (llainlcls) Ilarrie s and Ilarries, str. 216. 26. Ovo i iduće: Mitler, Mvlh, 112. l'ovvcll, str. 195. (llainlcls) Ilarries, sir. 216. (Companics, planes, railvvavs) Dailv Nevvs, 'Japanchukuo' u ovom i idućem pa ragrafu, Snovv, Fronl, str. 263, 266, 269, 271, 272, 274. (Ilarbin) Clauscn and Ihogersen, fologralija nakon sir. 108. Tim VVrighl, sir. 85. lio, sir. 123-9. (K conoinv) Mvers u Duus, Mvers and l'ealtie, poglavlje 5.1 larnes and 1 larries, s tr. 207-8. 27. l'ovvcll, str. 196-8. 28. (Communists) Miller, Myth, sir. 194-6. (l]c.Kkšuartcrs) Clauscn and 'Ihogers en, fotografija nakon str. 108. 29. l'ovvcll, str. 198-201. 30. Abend, Life, str. 170-71. l'ovvcll, str. 200-201. 31. NCII, 19. listopada 1932. Reuters, 14-15. srpnja 1932. Kuo Min, 19. prosinca i 8. listopada 1932. Rovvc, Crimson Rain, sir. 319. 32. L. L. Drevcr, str. 186. 33. (Mccling) Shorl, Mao, str.288. (VVail) Terrill, Mao, str. 150. 34. Ovo i iduće: Fenbv, Gcneralissimo, sir. 221-2. Kuo Min, 6. kolovoza 1932. Reut ers, 9-11. kolovoza 1932. 35. Fleming, sir. 35-6. NCI 1,16. listopada 1935. (VV'ceds) NCI I, 24. siječnja 19 34. 36. (Bo Gu) Short, Mao, str. 2-3. Terrill, Mao, str.139. Chang and I Iallidav, s ir. 122. 37. (Ovo i iduće iz izvještaja o Jeholu) 1 Icdin, str. 16,83, 128. (Arlillerv) Yorke , sir. 109, 83. Selle, str. 280-81. Reuters, 4. ošujka 1932. NCH, 1-8. ošujka 193.3. (Korcan girls) Fleming, str. 92. Vorke, str. 103-4. 38. (Chiang-Z.hang mccling) NCI 1, 22. ošujka 1933. Selle, str. 281. 39. NCH, 22. ošujka 1932. Fenbv, sir. 222. 40. Abend, I.il'e,slr.2l)4. 41. Song je obrađen u Drv'burghu. 42. NCII, 24. svibnja 1933.

43. (Soong) NCII, 1. studenog 1933. 44. Ovaj i idući paragraf: Snovv, Fronl, slr.279.1'uvi, sir. 285,292-5;l.i Yu-ch'i n citiran u Li Yu-ning, str. 228-9, 241-4. 45. Terrill, Mao, str. 146-7. 46. Kuo Min, 29. travnja 1934. Short, Mao, str.313. Mao, Selected VVorks.vol. l, slr.231. 47. Kuo Min, 6. lipnja 1934. NCI I, 20. lipnja 1934. Reuters, 1. srpnja 1934. NC II, 4. srpnja 1934. 48. Rculcrs, 12. listopada 1934. 49. Short, Mao, str. 316-17. Chang and llallidav, sir. 157. Poglavlje 13: Maov marš 1. Dugi marš u detalje su opisali Sun, Shorl, Mao, M'ilson, Salishurv i Jocclvn an d Mdiwcn. l'rikaz Canga i I lallidava nije uvijek vjerodostojan, kako je prikazano u ovom poglavlju. 2. (Ages) Terrill, Mao, str. 152. 3. Xinhua, http://news.xinhuanet.com/english/20tl6- 10/21/contenl-5232264.Iitm. 4. Sun Shuvun, March. (Rcds tor son I Chang and I Iallidav, poglavlje 12. 5. (Balile) Salishurv, ošujak, str. 92-104; Shorl, Mao, str.4; VVilson. March, str . 77-9. 6. Short, Mao str. 9-10. 7. (Mccling) Ibid., str. 11-14. Chang and I Iallidav, str. 000. 8. Shorl, Mao, str. 13. 9. (Chiang, campaign) NCII, 10-17. travnja i 5. lipnja 1935. Reuters, 6. travnja 1935. VVakcman, Spvmaslcr, slr.242. (VVife) Shorl, Mao, slr.328. 10. Hali, str. 175. (Bloomers) Laćam, str. 138. 11. (Dadu) Shorl, Mao, slr.326; Chang and I Iallidav, str. 159-60; Sun, str. 156 -64; Tsang and Benton, str. 4. 12. l'ovvcll. sir. 283-4. 13. Ovaj i iduća dva paragrala: Fenbv, str. 273-4. 14. l'ovvcll, str. 284-9. 15. (I.cague) Ilarries and Ilarries, str. 210. 16. Abend, Life, str. 212-15. 17. (Darkcsl) Snovv, Star, slr.432. Terrill, Mao, sir. 162-3. 18. Opis prešivjelih Agnes Smeđlcv, u VVilson, ošujak, slr.204. 19. Sun. poglavlje 12. 20. (Bođvguard) VVanga l)ongxianga je citirao Michćl Schoenhals, predavanje za SO AS, London, 30. studenog 2006. 21. Snovv, Star, str. 79-80. 22. Ova karakteristika Maovih misli vidi sc najbistrije u majstorskom djelu o Ku lturnoj revoluciji Maci-'.iruuhara i Schoenhalsa te je dobro sašeta i komentirana u kritici Jonalhana Mirskvja, Times Lilerury Siipiilemenl, 20. listopada 2006. Poglavlje 14: Totalni rat 1. Vande Ven, str. 151-63. 2. (Malsuoka) Ilarries and Ilarries, str. 163. 3. (Chen I.ifu, negoliations) Van de Ven, str. 173-4. 4. Abend, I.ifc, slr.225. 5. (Dai l.i) VVakcman, Spvmaslcr, str.232. 6. lamcs Ihomson, str. 138-42.

7. (Ccntralization) Vcrmccr, str. 73-4. 8. Mjesto se moše posjetili; vidi se rupa od metka na Chiangovoj sobi koja je oboj ena u crveno. (Incident) Fenbv, uvod. 9. Vande Ven, str. 187. 10. (Dai l.i) VVakcman, Spvmaslcr, slr.236. (Meiling arrival) Fotografija iz Zha ngovog muzeja, Xi'an. 11. (Mccling) Pcnby, Cieneralissimo, sir. 10-11. 12. Ccnlral Ncws Agency, 28. prosinca 1936. Selle sir. 334. Penbv, Gcneralissimo , str. 12. 13. Zhang Xueliang, treći dio; China l'osl, 7. lipnja 2002. 14. (Lm Scu) Kuo Min, 10. travnja 1937. 15. Gibson, str. 362-3, poglavlje 1; (tvar) str. 43-9. 16. Ilarries and Ilarries, str. 175-6. Poglavlje 15: Veliki uzmak 1. (Snaga trupa) liaslman i oslali, sir. 119. 2. Vande Ven, str. 213. 3. Ibid., str. 195. 4. Ovaj opis bitke temelji sc na izjavama očevidaca, posebno onima objavljenima u NCH-u, opisima Farmera, Abcnda, korespondcnla Muneliesler (iiiiinliimu I larolda Timperleva, Donalda, za jedno s opisima događaja u gradu koje su dali Dong, llcnriot, l'an, Scrgeanl i VVa kcman, vojnih studija lidwarda I.. Drvera i Ch'iia Ie Bixove biografije I lirohi la. Abend u knjizi Life na str. 256-258 također opisuje događaje kao očevidac. 5. Ovaj i idući odlomak: Selle, str. 339-340. 6. Ashihei I Iino, sir. 38, 78, 85, 90, š()7. 7. Farmer, sir. 85. NCII, 25. rujan 1937. 8. l'elissier, sir. 382-383. Hix, sir. 333. Farmer, str. 86, 97. 9. (Privlačenje) Ilarries i Ilarries, str. 184. Van de Ven, str. 212-213. 10. Ovaj din leksla knrisli upis masakra Iris Chang; Rabe; NCH, broj za prosinac 1937. i siječanj 1938.; memoari Johna l'ovvclla; Bix; Farmer; dokazi sačuvani kod m isionara, arhiva Vale l)ivinily Sehool: uredio Zhang Kaivuan. Posebno, Iris Chan g, str. 44-53,109-122. Rabe, dnevnik u knjizi Ciku/ Man. l'ovvcll, str. 306-308. Farmer, str. 101-102.1 ligashmakano, posebno predgovor i zaključak. Iiix. str. 32 6,343-345. (Ilroj ubijenih) David Askevv u: VVakabavashi, i "Ihc Nanjiug Inciden t', htlp://www.japanesestudies.org. uk/arlicles/Askew.html. 12. Auden i lshcrvvood, str. 102. 13. (Opis bitke) Van de Ven, str. 221 -224. F.dvvard 1.. Drevcr, str. 225-228; A uden i lshcrvvood, str. 102, 112; Farmer, str. 150; 1 Feng, str. 21-23; Tong i L i. str. 356, 372-373. 14. Tong i l.i, sir. 353-354,417. Domci, 4. Iravanj 1937; Auden i lshcrvvood, st r. 151. Van de Ven, str. 221-224.1 Feng, sir. 80, 84. 15. Selle, sir. 342. (ambasador) Central Ncvvs, 5. listopad 1937. Chen Uđu, sir. 1 35-136. 16. (Chiang o KMT-u) liaslman, S'eei/s, sir. 89-90. Farmer, str. 168-169. 17. (Hitna pomoć) Oliver, fotografija nasuprot 96. stranice Movvrer, sir. 78-80. A uden i lshcrvvood, str. 64-5. 18. Ovaj i idući odjeljak: NCII, 1. lipanj 1938. (Letci) Furuva, str. 60.3. (Kaife ng) Oliver, str. 211. 19. Han Suvin, Destinnlion, str. 58. VVhitc, str. 90-91. Fuslmani ostali, str. 2

07-208. Ilarries i Ilarries. sir. 193. Farmer, str. 136-137. 20.1 Feng u četvrtom, sedmom i devetom poglavlju kao očevidac opisuje ratne uvjete, slanje na selima i izbjeglice. 21. Vidi kartu u Lastman i ostali, sir. 117. 22. (Zhu) Herlram, Uneonijuered, sir. 163-164,444. 23. Farmer, sir. 130. (Orangutani) NCH, 5. listopad 1938. (Gubitci) Fđvvarđ I.. Drev cr, sir. 233; Bix. str. 346. 24. (Vv'uugov prebjeg i njegov rešim) Hovlc, sir. 230-231. Van đc Ven, sir. 230. (Po kušaj alenlula) liovic, str. 228-230. (Poziv na mir) l'roeeedings of Confereiue, v ol. ii, Chiang vung-ehing, str. 665. Reuters, 2. sišcćanjl939. Ilan-shcngl.in u: C oox i Conroj-, sir. 211-241. NCH, 16. listopad 1939. Domci, 1(1. listopad 1939. 25. (Chiang) l'roeeedings oj Conjerenee, vol. iii, str. 421; vol. ii, sir. 653-6 54. 26. Opisi u: lishcrick, Hiir, 11. poglavlje Farmer, sir. 207-211. I'airbank, Chi nabonnd, sir. 243. lhcodore \Vhitc, sir. 66-76. Han Suvin, Deslination, sir. 162 . Peck, str. 143. 27. Ovaj i sljedeći odjeljak: VVasscrslein, str. 20; Rovlc, sir. 278,281-285. (Gra donačelnik) NCH16. listopad 1940. (Ministar vanjskih poslova) NCII, 19. veljača 19.3 9. (Trovanie) Domci, 11. lipanj 1939. Povvell, sir. 335-336. 28. Ovo i sljedeće: VVakcman, Sfyiuasler, str. 1, 15, 17, 242-246, 253, 256, 272. 29. (Donalđov odlazak) Selle, sir. 350. (Smrt) Selle sir. 367. (Pokop) Shen l'ao n ovine. Shanghai, 11. studeni 1946. 30. VVhile i lacohv str. 56-57. liaslman i oslali, Nalionalisl lira, str. 130-13 3. l'roeeedingi o/ Confereuce, vol. iii. str. 649. 31. (Vojna slabost) Ch'i, Nalionalisl China, 2. poglavlje Farmer, str. 204. lias lman i oslali, str. 140. Van de Ven, sir. 233. 32. (Changsha) Reuters, 18. i 21, studeni 1938. 33. (Zimska ofenziva) Ch'i, Nalionalisl China, str. 59011'. Van de Ven, sir. 239 -243. 34. NCH, 16. kolovoz, 1939. (Aspirant-diklalor) Domci, 10. listopad 1939. 35. Fđvvarđ I.. Drcycr, sir. 25.3. Van Slvkc, Modem Asian Slndies, vol. 30(4), lislo pad 1996, str. 979 II'. 36. (čctvrla armija) Benlon, l'ourlh Army, sir. 515-516, sir. 545-546, 563-564, 56 7, 572-578. VVhitc i šacoby, sir. 76. 'lhcodore VVhitc, str. 115-117. 37. (VVangov rešim) llarrcll i Slivu u petom poglavlju daju odličan pregled tog razd oblja. 38. (Borbena učinkovitost) Ch'i, Nalionalisl China, sir. 62-63, 58. 39. (Roosevelt) Dršavni spisi. Poglavlje 16: Zamršeni savez 1. Furava, str. 725. Pavnc, Diary, str. 44-50. Informacije dobivene od unuke Fu Bingchanga, doktorice Yce-Wah-Fou 2. (zajednički izvještaj) Bachrack, sir. ,18. Kocn, sir. 27. 3. lhcodore VVhitc, str. 134. 4. Alan Brooke dnevnički zapis 23. lislopađa 1943. 5. VVilliams i VVallace, sir. 65,69-70. 6. 'Tajni'dopis u Knjišnici l'DR, Iibrary.marisl.edu/psf/hox2/al6o01. Stilvvell, s ir. 158 - američki izvještaj dao je pukovnik Dean Burctl, vojni alaše 7. (dopis) Romanus i Sundcrland, sir. 154. l.iang, sir, 66-67, 59-60. 8. (Tri zahtjeva) 1'.. L. Drevcr, str. 272-273.

9. liaslman i oslali, str. 252. 10. Saieh i Van de Ven, str. 275. Vladimirov, sir. 83,84, 134. Fenbv, Generalmim o, str. 442-443. 11. Vladimirov, str. 58. Van de Ven, str. 423. 12. (pohodi) liaslman i oslali, str. 248, lista. 13. Shorl, Afiici, sir. 376-385. 14. (VVang) Ibid., str. 385-387. 15. (prihvaćanje, aplauz) Ibid., str. 394. (jušna Kina) Van de Ven, str. 425. 16. (I.iu, učenici) Shorl, Mao, sir. 392. 17. VVhitc and Jacohv, str. 229-234 18. Fenbv, Genemlissimo, sir. 4. Tvson l.i, str. 226. liaslman i oslali, sir. 28 5-286, 290. 19. lhcodore VVhitc, sir. 146. l'cck, str. 393. Belden, str. 62. 20. Covvlcs, sir. 88-89. Fenbv, str. 390-392. 21. (Kairo) Fenbv, Generulissiino,ilr. 408-15. Stihvcll, sli. 246, 251-256. 22. Fcnhy, Genemlissimo, str. 414-16. Stihvcll, str. 273. Za Stibvellovo mišljenje o Chiangu vidi ibid., str. 33-34. 23. Davies, str. 299. 24. (Ichigo) Van de Ven, str. 74-77,80-82. li. 1.. Drevcr, sir. 284 II'. Fenbv, sli. 416-422, 431-432, l'uchinan, str. 470-472. VVhitc i šjcoby, 12. poglavlje C hcnnauil, str. 300-301. Slilvvcli, str. 326-30. 25. l'cck. sir. 588-590. 26. Tuchman, str. 470. Fenbv, Generalissimo, str. 423-425. 27. Fenbv, Generalissimo, str. 424. 28. (poruka i Slilvvellov opoziv) Ibid., str. 426-428. <* 29. (llurley i pregovori) čarter, sir. 106-108,116-133. Fenbv, Generalissimo, str. 437-440,453-459. 30. Harl, str. 59-60. Fenby, Generalissimo, str. 4-5. 31. Harries i I Iarries, str. 385-6. / Poglavlje 17: Posljednja bitka 1. (zamjeranje) Chang i llallidav, str. 296 i sljedeći odlomak. Fenbv, Generalissi mo, str. 453 U. 2. Campbell, privatni spisi 3. Ibid. 4. Short, Muo, str. 400. 5. (šute puške) Li Xiaolao kod Clauscna i 'Ihogersena, str. 174-177. 6. Ovo i sljedeće: Belden, str. 6, 39, 224-226; Arthur Voung, str. 76 li. 7. liaslman i oslali, str. 311-313. King, str. 161.1.vnch, sir. 141. 8. Belden, str. 404. 9. Miller, str. 288-9. Seagrave, Soong, sir. 426-427. 10. (uslav) šohn Filzgcralđ kod Dragutina i (ioodin.ma, sir. 79-80. 11. liaslman i ostali, str. 32.3. 12. Ovaj odlomak crpi podatke posebno iz četvrtog poglavlje I.cvinca. 13. Chang i llallidav, str. 308-309. 14. osmrtnica Xiong Xianghuija, (>i«in/i
19. /< York Herald Tribunea, kod Levinea, str. 237. 22. Rovvan, str. 152, 148. Times, 2. prosinac 1948. (vatre) Times, 4. prosinac 1 948. 23. (Ching-kuo) Tavlor, str. 154-161. (Du) l'crrv, Mandale, sir. 126. (Kong) Ste lla Dong, sir. 288-289. Taylor, sir. 153-154. 24. liaslman i ostali, str. 311-313. l.yneh, sir. 141. (poslovica) IIovvc, sir. 38. 25. (pilot, (icttvsburg, novinska agencija) Rovvan. str. 154. 147, 158. 26. (piće) Morvvood, str. 369. {Time) Rovvan, str. 155. 27. (ostavka) Chiang Ching-kuo, str. 152. (Sun Val-senov spomenik) Topping, str. 52. (NOV) Bodde, str. 100. (Truman) Rovvan. sir. 162. 28. Chiang Ching-kuo, sir. 154 II'. 29. Budile, sir. 100-101. 30. Ovaj i sljedeći odlomak, Rovvan, sir. 121-132. 31. Izvje.šlaj američkih minislara-savjclnika, Nanjing, 21. Iravanj 1947. Chiangov s lušheni dnevnik, zapis za 7. ošujak 1947. Na ovim podacima zahvaljujem profesoru Ste hcnu l'sangu. 32. Rovvan. sir. 116-118. 33. (Barr, Truman I Ibid., sir. 158. 34. Guillcrmaz, sir. 197; Topping, 4. poglavlje Također Belden, str. 456; Rovvan, str. 199. (novine) Chutig Vung lih-jmo. 35. (sekretar) Belden, sir. 440. (posjcl Shangaju) Chiang Ching-kuo, sli. 207, 2 14-215. 36. Izbjeglice i drugi prizori Shanghaja preuzeti od Bimsa. 37. Detalji preuzeti od Rovvaua, 13. poglavlje 38. ibid., str. 214-16. (Van) John (iillings in Chinu Review (London, Februar)' 2007). 39. Sluart dršavnom sekretaru, 24. svibanj 1949.; Rea i Brcvver, str. 326. 40.1 la vford, sir. 223-225. Benson, 7. poglavlje 41. Shorl, Mao, str. 419-420. 42. Vogel, str. 43-44. Chiang Ching-kuo, str. 283. lavini, sir. 184. 43. (smaknuća) Kuo Kvvan-ving, pari four. Also lor lollovving paragraph. 44. Mao, Subranu tijelu, vol. 4, sir. 374, prepravio Shorl, Muo. Poglavlje 18: Pobjednik 1.1 lovve, str. 48, 56. (Slore) Bonavia, sir. 29. 2. (Mao) Barnouin and Yu, Zhou, sir. 150. 3. Macl;arquhar and Schoenhals, str. 1. 4. (Guangdong) Vogel, str. 41-6,54-5. 5.1 linton, b'unslien, priča o šivotu na selu. 6. Tcivvcs, l'olilics umi l'urges, str. 104-5. Vogel, sir. 104-5. 7. (Amblem) Informacija od l'rof. Arnc VVeslrad. 8. Boddc, sir. 225-6. MacFarquhar, l'olilics, str. 24-5. 9.1 lavford, sir. 222, 227. Marv Mazur u Chcck and Saich, poglavlje 2. Teivves, l'olilics umi l'urges, str. 208. 10. Shambaugh u Cheek and Saich, sir. 128-9. Shorl, Muo, sir. 435. Vogel, sir. 6 4. 11. (Mao) Short, Alini, str. 440.

12. l.ieberthal, Revolulion, poglavlje 3. 13. Vermecr, sir. 88. James Gao, str. 76. l'aire, sir. 4-6. (Zhou) Zhang and Mad cod, str. 8-12. (75 pošlo) Perrv, CQ, ošujak 1994. (Van) Gillings, (Minu Review (Lon don, Lcbruarv 2007). 14. Hua-š Li, sir. 189. 15. (Zdravlje) Banister, str. 52. Za duimei vidjeli Lu" Si Perrv, posebno Uvod. 16. Bachman u ('.(), prosinac 2006. Wang Zhcng u CQ, prosinac 2006, Draguhn and Goodman, sir. 10*9. (Beggars) llodde, sir. 180. (Bulton faclorv) Kidd, str. 132. (Opijum) Laligol and Kaullcr, sir. 269. 17. Banisler, str. 53-5, 58-9. (Vodene rupe) Smilh, CQ, prosinac 2006. 18. (l'col>lc's l)uily, suicidi) James (Jao, str. 156. (Silovanje) Bachman, CO, prosinac 2006. 19. Fairbank, jVeir llislory, str. 349. (Opijum) Faligol and Kaullcr, sir. 269. (Mao) Cheek and Saich, str. 27. (Crne kapije) Kidd, sir. 139. (Kruščići) Chcck and Sai ch, sir. 320, napomena 33. Gales, str 246-7. 20. Gladne)', Muslim, str. 89-90. Sara Daviš raspravlja o problemu etničke identifik acije; šalosna sam autoru za inlormacije o ovoj lemi. 21. Banisler, str. 53-5,58-9. (Secls) Perrv, Mandule, sir. 281, 278-9. 22. John Garvcr, (,'/, siječanj 2003. 23. (Ncslabilan) Shorl, Muo, sir. 422. 24. Ovaj i dva sljedeća pasusa: islo, str. 424-5. 25. šohn Garvcr, (.'/, siječanj, 2003 26. Ovaj i sljedeći pasus: I.vnch, str. 147-8. Chang and I Iallidav, str. 368-9. 27. (Staljin) John Garvcr, Cl, siječanj 2003. Gancharov, l.cvvis and Xue l.itai, s tr. 145. 28. Li, Millell and Vu, str. 1. 29. Isto., str. 31-2. 30. Chang and llallidav, sir. 445-7. 31. Ovaj i sljedeći pasus, I.vnch, str. 153; Shorl, Muo, sir. 434. 32. Slarr, str. 902. 33. James Gao, sir. 253. 34. (Xi'an) Vcrmccr, sir. 89. Teivvcs, l'olilics umi l'urges, sir. 114-15. (Shan ghai) Ealigol and Kauflcr, sir. 2(15-9. 35. lamcs (ian, sir. 167. 36. Ovaj i sljedeći pasus: islo, sir. 160-61. 37Chcck and Saich, str. 28-9. 38. (Slalislikc) Scldcn in Draguhn and Goodman, str. 86. (800,000) Saich, Govern unce, sir. 29. 39.l'oller and l'oller, str. 4311. (Teucher) Mobo (iao, str. 15. 40. Potler and l'oller, str. 37-40. 41. Isto, str. 49-50. 42. Ealigol and Kaullcr, str. 215-17. 43. Barbcr, poglavlje 14. 44. (Misionari) De Jong, sir. 336. Poglavlje 19: Urote i planovi 1. MacEaruuhar, l'olilics, str. 32. 2. (Ljubavnice) Li Zhisui, str. 150. 3. King.slr. 172,181.1 Iarding, Orgunizing China, sir. 65. IIua-yii Li, str. 166 -7. 4. (Stalislike)). A. G. Kohcrls, sir. 226. (Eaclorv) l.aughlin, sir. 248-55. 5. Teivvcs, l'olilics and l'urges, sir. xvi-xxii. Also Teivvcs, l'olilics al Mao 's lMiri.

6. (Health) Teivvcs, l'olilics and l'urges, sir. 161. 7. (Seks) Li Zhisui, str. 150. 8. Politika lianđvvagona je tema Goldslcinovc knjige. 9. MacEarquhar, Origins, knjiga i, str. 5. 10. Teivvcs, l'olilics and l'urges, sir. xv, xvii. (l.cađcr) MacEarquhar, Origins, knjiga i, str. 7. ll.Roux, str. 88. 12. Ealigol and Kaullcr, sir. 274-5. 13. (I.iu) Schram, Mao, str. 254. 14. Chang and llallidav, sir. 413-15. Short, Mao, sir. 489-90. 15. (Poslovi) Whylc and Parish, sir. 38. 16. Iluaijin l.i, CO, ošujak 2006. 17. l.iebcrlhal, Governing, str. 94-5. Sclden, sir. 71. (Mao) š. A. G. kohcrls, sir. 231. 18. (Ilcnan) Domenach, sir. 44. (Guangdong) Poderane! l'oller, sir. 68. 19. Robert Ash, CQ, prosinac 2006. 20. Teivvcs, l'olilics and l'urges, sir. 276-7. 21. MacT'arquhar, Origins, knjiga i, str. 90-91,129. 22. Elizabclh l'crrv, CQ, ošujak 1994, str. 18. 23. MacEaruuhur, Origins, knjiga i, poglavlje 6. (Ilenan) Domenach, str. 42-5. 24. Ovaj i sljedeći pasusi: MacEarquhar, Origins, knjiga i, str. 86-8. 25. Ovaj i sljedeći pasusu: isto, knjigu 2.1 Iarding, Orgauizing China, sir. 118-2 9. Teivvcs, Polilics and l'urges, str. 177-80. Ercdcrick Teivvcs, (.'/, siječanj 2 006. 26. (Peng) MacTarquhar, Origins, knjigu i, sir. 147. 27. (Maovi govori) MacEarquhur, Chcck and VVu, dio 2, lekstovi 1 und 3. 28. (Chen Yung) MacEarquhar, Origins, knjiga i, str. 219. 29. (Reporter) Zhang und MucLeod, str. 66. 30. Ovo i delulji o Slolmu cvjetova, MacEarcjuhar, Origins, knjiga i, poglavljcl 6. Teivvcs, l'olilics and l'urges, poglavlje 6. Short, Mao, str. 464-7.1 Iarding , Orgauizing Chinu, poglavlje 5. Macl:arquhar. Cheek and VVu, poglavljcl. Chang and I Iallidav, str. 436. I.vnch, sir. 160-64. (l.eaguc) 1 Iarding, Orgunizing C hina, str. 144. (70 per cent) Teivvcs, sir. 233 napomena. (Prvi plakali) Lcijonh ul'vuđ, sir. 48. (Secls) l'crrv, Mandule, str. 284. 31. Ovaj i sljedeći pasus: MacEarquhar, Cheek and VVu, str. 51. 32. Teivvcs, l'olilics and l'urges, str. 197-9. Evans, str. 138. Teivvcs, l'olil ics iind l'urges, str. 200. MacEarquhar, Origins, svezak I. i, str. 216-17. 33. Teivvcs, l'olilics und l'urges, sir. 207, 232. 34. lslo, str. 232-3. (Zamjenik sekretara) MacEaruuhar, Cheek and VVu, sir. 146. 35.1 Iarding, Orgunizing China, str. 144. 36. Elizabclh l'crrv, "Ihe Shanjhai SlrikcVVave ol" 1957', CO, March 1994. (Muo) MacEarcjuhar, Chcck and VVu. str. 161, 174-5. 37. (čudno) Teivvcs, l'olilics und l'urges. sir. 257. 38. (Brojevi) Ibid., str. 228 napomena. MacEarquhar, Origins, volknjiga i, sir. 314. (Courls) Bachmann, CQ, prosinac 2006. 39. Ovaj i dva sljedeća pasusa: Zhang and Macl.cod, sir. 66-70. 40. Gillings, ChinuReview (London, veljača 2007). (Toaleli) Schram.Mm, str. 2K9-90 . 41. (Liu) MacFaruuhar, Origins, knjiga i, str. 311. 42. Teiwes, l'olilics und l'urges, str. 234.

43. (Vjetar) Peking Review, 6. rujan 1963. Poglavlje 20: Skok u katastrofu 1. Schram, A/d«, str. 292-3. 2. MacFarqhuar, Cheek and VVu, str. 37811. 3. Stoje uslijedilo u Velikom Skoku je pokrio Allrcd Chan. Vidjeli također MacFarq uhar, Origins, volumen I; Bachman and I.iebcrthal u MacFarcjuhar and Fairbank. 4. Oksenberg u I.indbeck. str. 85. 5. lslo, sir. 94. Alfred Chan, sir. 47-8. 6. Li Zhisui, str. 230. (Mao) F.vans, str. 146. 7. Allrcd Chan, sir. 64,66. 8. Isto, sir. 171. šohn Gillings, Guurdiun, 24. siječanj 2007. 9. Allrcd Chan, sir. 72-4. 10. hllš\//wvv\\;danwei.i)rg/guesl-conlrihuliir/new-years-pasl-olhcr-spring-fe-l .php#note3. (Mao, Liu) Allrcd Chan, sir. 69. 11. (što više skupite) Zhang and Macl.cod, sir. 75. 12. Allrcd Chan, sir. 181,201,202,217. 13. Shapiro.slr. 86-9. 14. Sheldon I.ou, sir. 38-42. 15. (Vlasnik dućana) Praf. Zhang I.elian iz Londonske ekonomske škole, 5. prosinac 2 006. 16. Ovaj i sljedeći pasus: Li Zhisui, sir. 261-2. 17. (Podmornice) John Garvcr u CJ, siječanj 2003. 18. (bisenhovver) htlp://www.ti]ne.com/linic/inagazine/article/(),9171,863863,00 .html?pi'omoid=googlep 19. (Kekvizija) Ash, CQ, prosinac 2006. 20. Pollcr and Poltcr, str. 73. 21.(Suma)Shapiro, str. 82-3, 88. 22. Ovaj i sljedeći pasus, Goldslein, str. 124. 23. Allrcd Chan, str. 215-16 fusnota. 24. Goldslein, sir. 127. F.vans, sir. 149. Alfred Chan, str. 214. Shapiro, sir. 76. 25. (Mao) Goldslein, sir. 126. 26. (Fotografije) Macl;arquhar, Origins, Knjiga II., poslije sir. 238. (Doktor) Li Zhisui, str. 270; poglavlja 31-2 opisuju Maova putovanja i njegovu ređasol u de laljc. 27. (Zamaskiranjc) Alfred Chan, str. 101. 28. Isto, sir. 105-6. 29. MacFarquhar, Origins, Knjiga 111., str. 207-12. 30. Islo, str. 20411. razvija teoriju manipulacije 31. Li Zhisui, str. 313-14. 32. MacFarquhar, Origins, knjiga ii, str. 217-18. 33. Nolan, sir. vi. 34. (Maova dominacija) Teivvcs and Sun, Rouil, str. 179-88. 35. l.i Zhisui, str. 317. Poglavlje 21: Glad i uzmak 1. Stopa smrtnosti, MacFarcjuhar, Knjiga II., Knjiga III., 8, Bcrnslcin, China Q uartcrly, lipanj, 2006. 2. Bccker ostaje glavnim izvorom informacija za oskudicu; vidi također i Kane, Dal i Yang, MacFarquhar, Origins, Knjiga II, sir. 1.-7., Ihomas Bcrnslcin u Ihcoiv & Socictv, svibanj 198

4. 3. China Journal, srpanj, 200.3, sir. 43. 4. Zhang & MacLeod, sir. 81. 5. Domanech, sir. 145.-147. 6. Zhang & MacLeod, sir 74; Bccker, sir. 206.-207. 7. Suchuan, dinner, Li Zhisui, str. 307, 330.-332. 8. Articlcs, Macl;arquhar, Origins, Knjiga III., str. 72 9. Ovaj i sljedeći paragraf, l.i Zhisui, str. 378-84 II). Ruan. sir. 5. 11. Shorl. sir. 510.-511. 12. Ovaj i sljedeći paragraf, MacFarquhar, Origins, knjiga III., str. 274.-281. 13. One-lhird, Saich, Ciovernancc, sir. 39. 14. So-Soviel splil, VVhiling in MacFarquhur & lanbank, poglavlje 11 15. Cihosls, MacFaruuhar, Origins, knjiga III., sir. 21.-22. 16. Operacija Mustang opisana u Knausu Johna Kennctha. Orphans of Ihe Cold War ( N'ew York: Public Allairs, 1999) 17. Gillings, VVorld, sir. 214. 18. Measures, Rusk, F.lz.old, Aspecls, sir. 148.-149, Johnson, hltp://vvvvvv.lbj lib.ulexas.cdu/johnson/archives. honi/speeches.hoin/650407.asp 19. Policv, MacFaruuhar, origins, knjiga III,, str. 374.-375. 20. Chang St 1 Iallidav, sir. 505.-506. 21. Ovaj i sljedeći paragraf, I .Ci Sr Peri)', sir. 174, l.arđj' in Marfarquhar St F airbank, sir. 392.-395, MacFarquhar, Origins, Knjiga 111, Tablcs, p. 28.-29.; f. vans, slr.163.-164. 22. Tvrenc VVhitc, str. 48.-54. 23. Tcmples, Perrv, Mandate, sir. 288.-289.; vvrilers, Spence, Gale, str. 389. 24. MacFaruuhar, Origins.knjiga III., str. 112.-114. 25. Li Zhisui, sir. 392.-393. 26. Muclarquhur, Origins, knjiga III.,slr.408. 27. Safclv stovved, Andrevv Nathan u Ihc Nevv repuhlic, 27. studenog - 4. prosin ca 2006., str. 36. 28. Ilospilal, Li Zhisiu, str. 413.-415. 29. MacFarcjuhar, Origins, knjiga II., str. 419.-427. 30. Chang & llallidav, sir. 513.-514., MacFarcjuhar, Origins knjiga 111., sir. 4 23. 31. Sjccišlc političkih i osobnih aspiracija je glavna tematika knjige Jin Qiu koja otkriva jako puno, 'Ihe Culture of Povver. 32. Politicisalion, F.llis Joll'c poglavlje u I.indbeeku. .33. Li Zhisui, sir. 4 53., Chang & llallidav, sir. 524.-525. 34. šinQiu,str. 146. 35. Kao i za biografski materijal u knjizi Jin Qiu, zahvalan sam i dr. VVei Zhan g za inlonnacije i pojašnjenja o Linovoj obitelji. 36. MacFarcjuhar, Origins, knjiga III., sir. 409. 37. Chen Boda, l.i Zhisui, sir. 390, Macfurquhar St Schocnhals, sir. 33., Short, str. 513., Chang St 1 Iallidav, str. 514.-515.; Njegov sin napisao je knjigu u kojoj ga je prikazao u daleko povoljnijem svjellu kao istinskog hranitelja masa, vidi Chrislopher I Iughes, China (Juarlerlv, siječanj 2006. 38. Spcciul case, Shorl, str. 521.-522. 39. Ilulchings, str. 250; MacFarquhar St Schocnhals, sir. 33; Kangovom karijerom bavi se knjiga Falgiol St Kaullcr - Chain smoking itd, str. 259. 40. Terrill, Demon, poglavlje 4, bavi sc vremenom koje je provela u Yenanu.

41. Terrill, Demon. str. 135. 42. Cao, Terrill, Demon, str. 243. 43. Dr Li navodi niz komentara o njezinu ponašanju u lom raspološenju. 44. Jin Qiu, str. 148. 45. Dog, Short, str. 521. 46. Mucfarquhur, Origins, knjiga II., str. 381.-382, knjiga HL, sir. 385.-387' S hanghai, Terrill, Demon, str. 228. 47. MacFaruuhar and Schocnhals, str. 19-20. 48. Ovaj i sljedeći paragrafi, MacFarquhar and Schocnhals, sir. 20.-24., Li Zhisui , str. 413., 435.-436., 439.,442., Chang & I Iallidav, str. 525; MacFarquhar, Or igins. knjiga III., sir. 449.-450. 49. Jiang, Terrill, Demon, slr.230. 50. Li Zhisui, sir. 446.-449. 51. Terrill, Demon, sir. 230; l.i Zhisui, str. 451.-452. 52. Ovo i sljedeće, Mćfarquhar St Schocnhals, str. 32.-40, Tcnse, l.i Zhisui, str . 455. 53. Liberation Dailv, Macfarquhar St Schocnhals, str. 53. ' Poglavlje 22: Demoni i čudovišta 1. Biograph)', I.iflon; Poem, Ycarning in Poems of Mao Zedong,, Intercontincntal Press, Peking, 2006.-2007. str. 142. Li Zhisui, str. 459.; Dcvils, Schramm in G oldman St Ou-Fan, str. 301. 1981. 2. Hcro to himsell, idenlilicalion. revolulion, Gillings, sir. 43.-44., 60.-62. 3. Poglavlje o O.Kcnbcrgu u Linđbccku bavi se ovim aspektom, str.107.-108. 4. Macl:arquhar St Schocnhals, str. 100.-101. Kang, l'aligol St Kauffeur, str. 3 36. 5. Nie Parl\', New York Times, 10. lipnja 2006. 6. Ovo i sljedeće, Short, str. 335. i naknadno, I.vnch. str 184.-188; Nie, VValdcr in China Quarterly, prosinac 2006. 7. Xi'an, Changsha, Lcijonhulvuđ, str. 62.-63. 8. Mecting, Nie, Gillings, str. 69. 9. MacParquhar St Schocnhals, sir. 58. 10. Mcchanislic, I.eijonhulvuđ, sir. 61. 11. MacFarcjuhar St Schocnhals, sir. 67.-77.; I.iu, Ditlmcr, I.iu,. str. 66.; co inmiltces, I Iarding, Organizing China, sir. 238; Diltmcr, I.iu, sir. 64; Inslit ule, Andrevv VValderSt Tan I.il'u in China Quarlerly, prosinac 2004. 12. Ovaj i sljedeći paragraf, MacFarquhar St Schocnhals, sir. 73.-75. 13. Ovaj i sljedeća dva paragrafa, l.i Zhisui, str. 459.-463, MacTanjuhar St Schoc nhals, sir. 84.-85.; Recorđ. Cradock,. sir. 37. 14. Ovaj i sljedeći paragraf, Li Zhisui, str. 470.-471. 15. Ovaj i sljedeća dva paragrafa, MaiT'arquhar St Schocnhals. str. 90.-93. 16. Spence, Gate, sir. 396.-397. 17. Terrill, Demon, str. 229. 18. Peng Jicai sir. 84; Jiang, l'aligot St Kaull'eur, sir. 338; Terrill, Demon, sir. 240.-242. 19. Par 1-astcrn Hconomic Rcvicvv, 8. rujan, 1966, Schocnhals, str. 210.-211., 2 12.-222. 20. Meningitis, MacFarquhar St Schocnhals, sir. 113. 21. Toli, MacFarquhar St Schocnhals, str. 124.; Peng Jicai, Chong, str. 320. 22. Tianjin, MacParquhar St Schocnhals, sir. 172.; Gobro Runqi, Zhang St Maclcod , str. 165.

23. llarbin, China Journal, srpanj 2004.; Xin Ran, Guardian, 17 rujan 2004. 24. MćFarquhar St Schocnhals, sir. 125. 25. Nevv York Times, 10 lipanj 2006. 26. Peng Jicai, str. 158.-160. 27. MacParquhar St Schocnhals, sir. 118.-12I, Chang St IIalliday, sir. 540.-541. 28. Rcclum, e.\plosivcs, Shorl, sir. 545. 29.Mao, Baniouin St Changgcn, str. 173.; Spence, Gale, str. 393.-394. 30. Ovo i sljedeće, John Gillings, China Rcvicvv (London, veljača 2007.) 31. Peng Jicai, str. 85. 32. Li Zhisui, poglavlje 63. 33. Chong, str. 70. 34. Jobs, Whyle St Parrish, str. 36.; Mao, Jack Grcv, China Quarterly, rujan 200 6. 35. l.i Zhisui, poglavlje 55. 36. I.eijonhulvuđ, str. 67., Peng Jicai, str. 35. 37. An, Zhang Sr Macl.cod, 118.-126. 38. Potter, str. 88.; Chihua VVen, str. 15.; Poslcr quotcđ in Schocnhals, sir. 146 . 39. VVatcr, Sleve Smith, China Quarlerly, prosinac 2006; Insulls, P.lcgant, str. 347. 40. Rarend Icr 1 Iaar, poglavlje 2. 41. (Mitler, Macl:arquhar St Schocnhals, sir. 102. 42. Shorl, slr.55(). 43. Lin, Gillings, VVorld, sir. 261. 44. Ovo i sljedeće, l'oller, str. 84.-91. 45. Shapiro, str. 96.-99. 46. Slogans, Shapiro, str. 107. 47. Jacob Pvlerlh, China Quarlcrly, ošujak 2003. 48. Zvvcig, sir. 40. 49. Schocnhals, sir. 00 50. Daughter, self-crilicism, Ditlmcr, sir. 83. 51. Ovo i sljedeće o Liusu u ovom poglavlju, Short, sir. 554., Rarnouin Sr Changgc n, sir. 88.-89.; Ditlmcr, str.83, MarParquhar St Schocnhals, str. 147., Chang St llallidav', poglavlje 49. 52.1 [eaduuarlcrs biographies, l'crrv, Mandale, sir. 340.-354. 5.3. Mao, MacParq uhar 8; Schocnhals, str. 155., 164. 54. Scarlct (iuard, Zhang St MacLeod, str. 124.-126. 55. Chen l.ining, Gittings, str. 58.-59.; Macl:arquhar St Schocnhals, str. 148. 56. Barhouin St Yu, sir. 185.-186. 57. Schocnhals, str. 122.-124. 58. Harnomu & Changgcn, sir. 89.-90. 59. Tovvcls, Viclnam. Cradock, sir. 55. 60. Suicide, l.i Zhisui, str. 571.-572. 61. MacFarquhar & Schocnhals, str. 156.-160.; diplomals, Schocnhals, str. 169.-1 70.; lirilish, Cradock. str. 57. 62. l'aligot & Kaullćur, str. .1.17.-338., Marl;arquhar & Schocnhals, str. 197.-19 8. 63. Ovo i sljedeće o okupljanjima, Barnouin & Chaggcn, str. 116.-120. Macl:arquhar & Schocnhals, str. 188.-189., Terrill, Demon, str. 235. 64. Sastanci tijekom siječnja i veljače, vojni protuudar, Harnouin & Chaggcn, str. 1

15.-120., MacEaiuuhar & Schocnhals, sir. 192.-197, 65. Accounls, Harnouin & Chaggcn, str. 117., Macl:arquh.ir 8; Schocnhals, str. 1 93. 66. Elcganl, str. 347.-367. ima najpotpuniji tekst o ispitivanjima 67. Suhscqucnl scssion, Elcganl, str. 359.-367. Poglavlje 23: Potpuni građanski rat 1. Schocnhals, str. 176-178. (djevojka) Shcldon l.ou, sir. 199-201. 2. (I.in) Macl:arquhar i Schocnhals, sir. 183. 3. Ibid., sir. 206. l.i Zhisui, sir. 489. 4. Li Zhisui, str. 489-490: Short, AJiiii, str. 569. 5. Mucl:arquhar i Schocnhals, sir. 208-214. 6. l.i Zhisui, str. 491. 7. (Slušavka) Ibid., str. 193. 8. Schocnhals, str. 122-35. Vidi također osmrtnicu koju je napisao John Gillings, Cuurdiun, 24. siječnja 2007. 9. Ovaj i sljedeći zapis o »građanskom ralu« uzeli su ođ Michacla Schoenlialsa, CQ, sviban j 2005., Ie ustanovljuju Maovu direktnu odgovornost. Macl:arquhar i Schocnhals, str. 214. 10. Pcrry, sir. 216-217,219-220, 223-225. 11. (Guangzhou) Vogel, str. 330-332. (.\injiang l.op Nor) Slarr, str. 95-98. l-' cng Jicai str. 224-242. 12. Macl;arquhar i Schocnhals, str. 217-218. (Unulrašnja Mongolija) Kcrrv Brovvn, Asiim AJJuirs, 2007, str. 176-177. 13. (Invazija) izjava Lu Pinga u Suiuiuy Limes, 25. lipnia 2007. 14. Cradock, 6. poglavlje. 15. Draguhn i Goodman, 6. poglavlje. (I Iarbin) Clauscn i Ihogersen. str. 190-19 1. Ycung i Chu, str. 47. 16. Shapiro je napisao izvrstan sašetak i analizu slučaja, str. 14511. 17. (Shaanxi) Lu" i l'crrv, str. 11. 18. (16. svibanj) Harnouin i Yu, 7'e/i Yeurs, str. 192-198. MacEarquhar i Schocn hals, str. 221-38. 19. (Mao, Scčuan) Harnouin i Yu. 7i*ii leurs, str. 172. (Mongolija) Schocnhals, fo tografija koja slijedi nakon 184. stranice i na stranicama 315-316. (Gubitci) Ma cl:arquliar i Schocnhals, sir. 243,247-249. Za podatke o Unutrašnjoj Mongoliji zah valan sam dr. Kcrrvju Hrmvnu. 20. Schocnhals, str. 315-316. 21. Macl:arquhar i Schocnhals, sir. 342-345. Rittenberg i llcnnclt, str. 414-415 . 22. Nurodui dnevnik, 20. lipnja 2007. 23. Li Zhisui, str. 50.3. 24. Ibid., sir. 501-503. Macl:arquhar i Schocnhals, 14. poglavlje. Ditlmcr, liu, str. 134. Harnouin i Yu, Ten Veurs, str. 179. Dr VVei Zhang, privatna informaci ja. 25. Harnouin i Yu, 7en Yeurs, str. 172. (Lin) Macl:arquhar i Schocnhals, str. 27 8-279. 26. Dittmcr, liu, sir. 86-2. Harnouin i Yu, Ven Veurs, str. 171-5. M,icl:arquhar i Schocnhals, 16. poglavlje. 27. (Plenum) Diltmcr, str. 91-2. MacEarquliar i Schocnhals, str. 277. (šena) Harno uin i Yu, 7i.ii Veurs, str. 174-5. 28. (Zhou) Macl:arquhar i Schoeulials, sir. 275. Lorsicr u: I.aw, sli. 137-141.

29. (Deng) Evans, str. 180-85. Macl;arquhar i Schocnhals, sir. 279-80. 30. (Kongres) Diltmcr, liu, str. 279. 31. (Kongres) Harnouin i Yu, str. 175-178. Macl:arquhar i Schocnhals, 17. poglav lje. 32. (Mahanje repovima) Barnouin i Yu, sir. 174. (Delegati) MacEarquhar i Schocnh als, str. 288. 33.1 Iarding u: MacEarquhar, l'olilics ofCliinu, sir. 242-243. 34. Schocnhals, str. 269-27). 35.1 Iarding, Orgunizing, Chinu, str. 300-301. 36. Li Zhisui, sir. 518-19. 37. Ibid., sir. 5.31. 38. Shorl, Muo, str. 595. 39. (Jiang l.ins) Terrill, Demon, sir. 269. 40. (I.iguo) )in Qiu, sir. 155-162. (Skica) Ibkl., sir. 160-61. 41. Ibid, sir. 164-5. 42. Ibid., sir. 169-70, doka/i sa suđenja Jiang Tcngjiaou, Dokument, Jin Qiu, str. 172. 43. (Linov let) Short, Ali«), str. 597-298, MacFarquhar; Origins, vol. III, str. 2 71-5. 44. SC.MP, 13 Ma)' 2006, based on inemoirs of ihc diploinal Sun Yixian, 'Ihere i n Ihe Greal Desert (Beijing: China Youth l'ublishing Ilousc, 2006). 45. Li Zhisui, str. 542-545. 46. Ovaj i idući odjeljak, ibid., poglavlje 77. 47. Mćl:arquhar i Schocnhals, str. 359. 48. (Ljevica) Macl;arquhar i Schocnhals, str. 354-6. 49. Li Zhisui, 79. poglavlje 50. Ovo i sljedeće, l.i Zhisui, 80. poglavlje Poglavlje 24: Američki interludij 1. MacFarcjuhar, New York Review ofliooks, 28. lipanj 2007, sir. 70. 2. Macmillan, sir. 142-144. 3. Macmillan jc napisao dobro polkrijcpljcn opis posjeta i pregovora. Vidi također Jamcsa Manna i Pollacka u: MacFarquhar i Fairbank. Arhiv SAD-a na hllp://www.gvvu.cđu/ )nsarchiv/NSAUBB/NSAF. BB70/. (\ixon) Foreign Relulhms oj'Ihe United Stules, 1969. - 1976., vol, xvii, đo kumcnli 7 i 20. 4. l.i Zhisui, str. 532, 542. Vidi također dokumente u: MacFarquhar, Sino-Soviet R ehilions. 5. (Foziv) Chang i llallidav, sir. 602. 6. Macmillan, sir. 196. Chang i llallidav, str. 605. 7. Macmillan, str. 197-198. 8. Ibid., sir. 6. 9. (Ral) htlp://www.gwu.edu/-nsarchiv/NSAKBB/NSAF:BB70/. Macmillan, str. 217-219 . 10. (Ođršivost) Zhang i MacLeod, sir. 161-162. 11. (Kissingcrova poruka) hltp://www.gwu.cdu/~nsarchiv/NSćBB/NSćBB70/. 12. Macmillan, 5. poglavlje l.i Zhisui, 81. poglavlje 13. Macmillan, str. 70-77. 14. Ibid., str. 305-307. 15. (Priopćenje) Ibid., sir. 330-334. 16. (Tanaka) l.i Zhisui, str. 568. (Kissinger) VVilliam Burr iz Arhiva nacionaln e sigurnosti u VVashingtonu, citirao ga Agence Francc Presse, 27. svibanj 2006.

17. Foreign Relulions oj Ihe United Stules, China, 1973-1976, sir. 12311'. Poglavlje 25: Samo Nebo zna 1. Barnouin i Yu, Ten Veurs, sir. 249. 2. Peri')', Putroll'mg, sir. 243-249. MacFarquhar i Schocnhals, sir. 360-365. Li Zhisui, str. 569, 571. 3. MacFarquhar i Schocnhals, str. 361, 362-363. 4. Barnouin i Yu, Ten Veurs, str. 256. Short, Muo, str. 612. l.i Zhisui, sir. 58 6. 5. Chang i 1 Iallidav, str. 624. 6. Terrill, Demon, str. 294-295. 7. Ibid., str. 279. Short, Mao, str. 618. 8. Barnouin i Yu, 7'eii Veurs, str. 272; Kissinger, str. 68. 9. Li Zhisui, str. 581,592. 10. Chang i llallidav, str. 653. 11. MacFarquhar i Schocnhals, sir. 386, 388-389. Diltmcr, Conlinuous Revolulion, str. 204. 12. MacTarquhar i Schocnhals, sir. 394-395. 13. Terrill, Demon, sir. 293. (Vodenugranicu) Shorl, Muo, sir. 618. 14. MacFarquhar i Schocnhals, str. 411-412. 15. Shorl, Aluii, sir. 620. (Prebijte je!) Terrill, Demon, str. 316. 16. Barnouin i Yu, Ten Veurs, str. 290. 17. (Ford, Nixonovi posjeti) Rovvan, str. 228-229. Short, Mao, str, 621. 18. (Tiananmen) MacFarquhar i Schocnhals, str. 422-430; Terrill, Demon, str. .31 6-317; Evans, str. 211; Li Zhisui, sir. 611; Gillings, Tuce, str. 96; Bonavia, s tr. 100-101; Ruan Ming, str. 22. 19. Terrill, Demon, str. 318. 20. (Represija, Ilua) MacFarquhar i Schocnhals, sir. 434-443; l.i Zhisui, sir. 6 14,616,91. poglavlje. 21. Shorl, Muo, sir. 622-626; Barnouin i Yu, Ten Veurs. sir. 291; Evans, sir. 21 4; l.i Z.husui, sir. 629; Chang i llallidav, str. 654. 22. Ovo i sljedeće: Terrill. Demon, str, 323, 328-329; Harnouin i Yu, Ten Veurs, s tr. 294-295; Terrill, Demon, str. 327. (VVang) l'crrv, l'alrolling, str. 254; Ba uin, str. 27; Shorl, Muo, str. 627. 23. (Procjena) Macl:arquhar i Schocnhals, str. 6(IX, note 24. 24. (Socijalizam) Slcl'an Poller, Asiun Ajfuirs, Novcnibcr 2(106. Poglavlje 26: Kratak mir je posljednji adut 1. Ilulchings, str. 109. 2. Maomao Deng, str. 4.0vaj i sljedeći odjeljak: F.vans, poglavlje 1. http://www.l iinc.com/timc/inagazinc/ arliclc/0,9171,1074880-6,00.html. 3. Evans, str. 48-57. 4. Evans, 4. poglavlje hllp://www.liinc.com/limc/magazinc/artielc7(),9171,l(l748 80-6,00.hlml. 5. (Dcng-I.in) Ruan Ming, str. 56. 6. Evans, str. 218-219. 7. Baum, str. 27-28,45-47. 8. Ruan Ming, str. 21. 9. (VVang) Black i Munro, str. 54-5. 10. Ovo i sljedeće: Goldman i MacFarquhar, str. 53; Ruan Ming, str. 29-30; Baum, s tr. 56-61.

11. Haum, str. 48-51. 12. Ihid., str. 51-54. * 13. Fricdman, l'ickowiez i Scldcn, Resislunee, str. 238. 14. Ovo i sljedeće: Black i Munro, str. 4911.; MacFarquhar i Schocnhals, zaključak. (Deng, Zid demokracije) Zhang i Macl.cod, str. 179-182; Ruan Ming, str. 40; Haum , sir. 60-61. 15. (VVei) Black i Munro, str. 49-50. 16. (Prebjezi) Cradock, sir. 101. (Engels) Baum, str. 6.3. 17. Fricdman, l'ickovvicz i Scldcn, Resislunee, str. 236. 18. Ovaj i iduća dva odjeljka: Baum, str. 78-81. 19. Amcrićko-kineske odnose za vrijeme Carlera odlično je obradio James Mann u 4. po glavlju. 20. AFl',5. prosinac 2007. 21. (Dengovi posjeti) Evans, str. 246. (Hong Kong) Cradock, str. 163-168. 22. James Mann, sir. 113-114. 23. Ihid, sir. 98-100. 24. (Ambasador) Cradock, sir. 140. 25. Bonavia, str. 252-256. Haum, str. 82. 26. (Fu, Nurodnidnevnik) Spence, Gule, str. 414-415; Baum, sir. 76-77, 82. 27. James Mann, str. 102-103. 28. Haum, sir. 88. 29. (D\K i razvoj događaja) Haum, str. 104-108, 111-113. 30. V skladu sa svojim oštrim kritikama Chen Vuna, Ruan Ming daje svoj opis »Chena i njegove klikc»; u lome trenutku je udrušen sa Zhaom i izvodi manevre protiv 1 lua, sli. 9711. 31. hllp://www.lime.com/time/prinloul/0,8816.924552,00.hlinl. 32. (Karikature) Gillings, Tuce, sir. 95. 33. 'Terrill, Demon, sir. 343. 34. Ovo i sljedeće, ibid., sir. 340. 35. http://www.tiine.coin/lime/inagazinc/ailiele/0.917l,92O973,00.html. 36. (Lutke) Terrill, Demon, str. 346-347. 37. MacFarquhar, l'olilics, str. 326-327. 38. Cradock, str. 179. 39. Haum, sir. 168. Poglavlje 27: Nije grijeh obogatiti se 1. Zahvalan sam profesoru Robertu Ashu za ovaj i ostale statističke podatke. Ash i Kuch, str. 253. šingquan Yu in Hui cl al., sir. 34. 2. Gales, sir. 218-221. 3. Sih i Sclvu su napisali sveobuhvatan teksl o Tajvanu u razdoblju nakon 1949. Nalhan, sir. 132. Vongping VVu, 'Kelhmking thc Taivvancsc Dcvclopincnt Slale', u CO, ošujak 2004, 4. Jcrcmv Tavlor. "Ihe Prođuclion of ihc Chiang Kai-shck Pcrsonalily Cull 1929. 1975.', CU, ošujak 2006. 5. Ash i Kueh, sir. 13. Tang 'l'soii, sir 193-198. Ruan Ming, 5. poglavlje 6. Ash, CO, prosinac 2006. 7. fricdman, Pickuvvicz i Sccklcn, Resislunee, sir. 245, 249, 258. (Dazhai) Zhan g i Macl.coil, str. 189-193. 8. Rohvvcr, str. 127. (Guangdong) V'efei Vang u Hui el al., sir. 80. (Dazhai) Zh ang i MacLeod, sir. 189-93.

(Prinosi) Vabuki i Ilamcr, str. 59., tablica. 9. Nolan, str. 215. Ikcls, str. 210-214. Bonavia, str. 9, 10. Kineski dnevni ur/i/i', 7. lipanj 2007. 11. Bonavia, 12. poglavlje (Posjetitelji) Rovvan, sir. 229; loseph Cheng, sir. 5 99. 12. Lvans. sir. 257. Cradock. sir. 151-152. 13. Dclia Davin, 'limes lligher liiiuculion Supplemenl, 16. ošujak 2007. IVrcne VV hitc, str. 1-4. 14. Ruan Ming, str. 165. 15. Tvrcue VVhitc, str. 44,61-62. Baum, sir. 67. 16. Ash i Kueh, str. 233. 17. Ash i Kueh, str. 220., tablica. Rohvvcr, str. 134., table. I'uigchao Geng u: Hui i oslali, str. 112. 18. Ikcls, sir. 18-19. 19. Deng \iaopmg, sir. 386-97. 20. Ovaj i idući odjeljak; Ruan Ming, sir. 129-130; Haum, sir. 150-153. 21. (Deng, VVang u Xinjiang) Slarr, sir. 86-87, 149-150. 22. Cradock, str. 156. 23. Haum, str. 160-161,156. 24. Ibid., sir. 161-162. 25. Ibid., sir. 167-168,183-185. Ruan Ming, sir. 142. f.vans, str. 273. 26. Baum, str. 185-186. 27. Ruan Ming, sir. 134. 28. Rohvvcr, sir. 135-136. Baum, sir. 165. 29. Baum, sir. 166. 30. Rohvvcr, sir. 130. Jingchao Geng u: Uni i oslali, sli. 112-17. 31. loseph Chai u: Ash i Kueh, sir. 247. Ych u: ibid., str. 19, 24. l-'iclđ u: ibi d., sir. 100. 32. (Shengli) Salishurv, Hmpemrs, sir. 407-409. 33. (Porez) Ikcls, sir. 182. 34. (funkcionari) Clauscn i Ihogersen, sir. 194-195. 35. (Sjajno) l'innneiiil Times, 'Creative Business', 21. rujan 2004. Dengov inte rvju s Mikeoin VVallaccom, CBS, 2. rujan 1986, hllp://cnglish.peoplec'om.cn/dcng xp/vol3/lexl/cl560.hl:ul. 36. Ne\y York limes, 20. lipanj 2004. 37. Zhang i Macl.cod, sir. 241-247. 38. Ibid., str. 209-125. 39. T.eouomisl, 9. lipanj 2007, hllp://v,-vvw.cnn.com/2007/VVORl.D/asiapcl7()6/0 3/lalkasia.chcungyan/index. hlml?ercl-rss-latest. 40. Rohvvcr, str. 130-131. 41. Cradock, str. 179-182. 42.1.u Pmg, Suntliiy Times, 25. lipanj 2007. 43. Baum, str. 176-179. 44. livans, str. 255-256. 45. Ych u: Ash i Kueh, str. 20-21,43,46. (brojevi migranata) Nolan, str. 215. 46. Ovaj i iduća dva odjeljka, Veh u: Ash i Kueh, str. 16-19. Cradock, str. 135-13 6. livans, sir. 278-279. Baum. str. 200-201 Poglavlje 28: Oluja se sprema 1. (VVang) Ruan Ming, sir. 147. 2. Ibid., str. 167.

3. Ibid. Baum, str. 230. 4. Baum, str. 207-208. 5. '10,000 sleps', osmrtnica u Tiniesu, 17. travanj 1989. 6. Dassu i Saich, str. 51. 7. Haum, sir. 215-220. Ruan Ming, str. 187. 8. Ruan Ming, str. 192. 9. (Prihodi) NBS, podatak dobiven od Roberla Asha. 10. Gillings, Mire, str. 114. 11. Haum, str. 230, 236-237. 12. Gillings, /iuv, str. 134-135. 13. (Guangzhou) Ikcls, str. 55. 14. Evans, str. 286-287. 15. (Chen) Baum, str. 239. 16.(360.000) Ibid., sir. 236. 17. Black i Munro, str. 134-135. 18. Black i Munro, str. 132. Nalhan i I.ink, str. 12-14, 17-18. 19.1.ianjiang l.i i Kcvin O'Bricn u: Goldman i Macl-'arquhar. Robert Pastor i Qi ngshan Tan, CO, lipanj 2000. Vidi također vvebsitc Carterovc fondacije. 20. Black i Munro, str. 143. 21. James Mann, str. 173-174, 179. 22. Priča o Eangu i Bushu u: ibid., str. 178-183; novinski članak, Neiv Vork l'imes, 3. ošujak 1989. 23. Intervju s VVallaccom, http://cnglish.pcoplc.com.en/dcngxp/vol3/lcxt/c1560.h tml. 24. (Zatvorenici) Times, 13. travanj 1989. 25.1.am, Hu, str. 8-9. llulchings, st r. 205. 26. Ovaj i sljedeći odjeljak, Nalhan i I.ink, str. 6. Poglavlje 29: Pekinško proljeće 1. Ovaj opis preuzet je iz djela Nathana i I.inka, str. 20-21.1 Ijclomićno je utem eljen na iskazu dušnosnika u usponu, VVen Jiabaoa, koji će poslati premijer početkom idućeg stoljeća. (Rcports) Black i Munro, str. 143-144. 2. Nalhan i I.ink, str. 23. Ovaj opis dolazi iz materijala koji je skupio kompil ator l'iununmeuskili spisu, iz kojih sam preuzeo većinu detalja opisa tragedije koja se dogodila početkom ljeta 1989. god ine, lako je bilo sumnji u točnost materijala, čini se da su spisi pouzdan i jedinst ven opis događaja iz njihovog središta, što je od ogromne vašnosti u opisivanju te epizo de kineske povijesti. 3. Nalhan i Link, str. 22. 4. Ruan Ming, str. 211-212. 5. (Ilan) dokumentarac Gale oj'Heuveniy Peuce, hltp://www.lsquare.lv/lilm/transh u.html. Times, 18. travanj 1989. To je još jedan od ključnih izvora o tim događajima. 6. Nathan i I.ink, sir. 27-28. 7. Ovaj opis prve faze demonstracija je preuzet pretešno iz: Nalhan i I.ink, str. 2-100; Baum, 11. poglavlje; Gillings, Tuce, 12. poglavlje; Gule oJHeuveniy Peuce; i Londonski Times, Guuniiu n i Observer iz tog razdoblja, llarme i Minford su prušili vrijedan materijal o de monstrantima i disidentima. 8. Nalhan i Link, sir. 3.3-35. 9. Ibid., str. 46.

10. (Protesti) Ibid., str. 44-45. 11. Izvještaj Pckinškog partijskog komiteta i predstavnika gradske vlasti u: Nalhan i Link, sli. 42. 12. (Novinar) Jonathan Mirskv, London Observer, 23. Iravanj 1989. 13. (Studenti) Ibid. 14. Baum, str. 248-251. (Novine) Guuniiun, 24. travanjl989. 15. Ruan Ming, str. 218-219. (Drugi) Nathan i I.ink, sir. 140-141. 16. Ruan Ming, str. 220-221. 17. Izvještaj Ministarstva dršavne sigurnosti in: Nalhan i Link, str. 62-66. 18. (Bao) Evans, sir. 291. 19. Baum, str. 249-250. 20. Baum, str. 251. 21. Ovaj i sljedeći odjeljak: Times, 26. Iravanj 1987; Baum, str. 251. 22. Observer, 30. Iravanj 1989. 23. Nathan i Link, str. 77-78. 24. Gule oj'Heuvenly Peuce, http://www.tsquare.lv/lilm/transapril.html. 25. Nathan i Link, sir. 83. 26. (Guangzhou) Ikcls, sir. 175. 27. Nathan i I.ink, str. 118. Poglavlje 30: Tri svibanjska tjedna 1. Gate ol Hćiiveniv Peuce. htln://www.tsuuarc.tv/lilm/transmav4.html. 2. Baum, sir. 253. 3. (Sastanak) Nathan i I.ink, str. 131-8. 4. Gale oflleuvenly Peuce, hltp://www.lsquarc.lv/lilm/transmay4.html. 5. lbkl., http://www.lstiuarc.lv/lihn/transhs.html. 6. (Vrlina) Hergćrc u: Dassu i Saich, str. 137. (Teatar) lishcrick i VVasscrstrom u: Vvasscrstrom i l'crrv, 2. poglavlje; Baum, str. 256. 7. Nathan i I.ink, str. 145, 147-152. 8. Guuniiun, str. 16,17. travanj 1989. Observer, 21. svibanj 1989. 9. CBS Večernji vijesti, 16. svibanj 1989. 10. (Deng) Guardian, 17. svibanj 1989. 11. Nathan i I.ink, str. 176-177. 12. Gale oftleavenly Peuce, http://www.tsi.iuare.tv/lilm/lranshs.hlml. Baum, str . 258. 13. Nathan i I.ink, sir. 177-81. 14. (Mccling) Ibid., sir. 184-190. 15. Okscnbcrg, Sullivan i Lambert, str. 282-284, za izjave. (Novinari) I.iu Binv an, str. 33. Nalhan i I.ink, str. 214. 16. (Stalni komitet) Nathan i I.ink, str. 191-193. 17. Ibid., str. 200. 18. (Sastanak) Ibid., str. 204-211. 19. (Generali) Ibid., str. 213, 239, 265. 20. Mirskv, Observer, 11. lipanj 1989. 21. (Sjednica) Ibid., 21. svibanj 1989; Okscnbcrg, Sullivan i l.ambcrt, str. 269 -282; Baum, str. 260-261; Nathan i I.ink. str. 202-203. Chaohua VVong u: London Review ofltooks, 5. srpanj 2007. 22. (Televizija) lishcrick i VVasscrsIrum u: U'asscrslrom i l'crrv,sir. 35. 23. Guardiun, 20. svibanj 1989. Black i Munro, sir. 198. Baum, sir. 262-269. 24. (Inđifcrcntnosl) Black i Munro, str. 199.

25. (VVan l.i) Baum, str. 368. Nathan i I.ink, str. 257-264. 26. Black i Munro, str. 189-190. Nalhan i I.ink, str. 307-308. 27. Okscnbcrg, Sullivan i l.ambcrt, str. 317-320. 28. Guardian, 20. svibanj 1989. 29. Observer, 28. svibanj 1989. Baum, str. 268, 270. 30. Baum, str. 296. Poglavlje31: Masakr u Pekingu 1. (Chai) Guli; ofbleuvciily Peuce, http://wmv.tsiiuarc.tv/lilm/transml.html. 2. Black and Munro, sir. 211-20. 3. Gale ojlleavenly Pata; http://www.lsiiuarc.lv/rilm/lransmay27.html. 4. Observer, 11 lipanj 1989. 5. Ogden cl al., str. 342-3. (VVen Wei Po) Observer, 28. svibanj 1989. 6. Gule oflIeavenly Peuce, http://www.lsquarc.lv/lilm/transmay27.html. 7. Black and Munro, sir. 235. Gale oj lleuvenly Peuce, http://www.tsquare.tv/lil m/transjune2.hlinl. 8. Calhoun, str. 115. Black and Munro, sir. 231-2. (Mirskv) Observer, 28. sviban j 1989. 9. (Chen Yun) Black and Munro, str. 220. 10. Nathan and I.ink, sir. 354-62. U.(loggcrs) Baum, str. 278-9. 12. Black and Munro, str. 232-3. Nathan and I.ink, pp. 366-7. 13. Nalhan and I.ink, pp. 368-70. 14. Guardian, 5. lipanj 1989. 15. (Oalh) Guardian, 5. lipanj 1989. 16. ]ay Mallhews, Columbia Jaurnalism Revieiv, Rujan-l.islopad 1998. Vidjeti tak ođer NYT, 13. lipanj 1989. 17. (Bilka kod Muxidi) Marlial l.aw Commanđ and Slale Securitv Ministrv reporls u Nathan and I.ink, sir. .372-7; )ohn l'omTrel, hllp://www.phs.org/wgbh/pages/lVon tline/lankman/intervicws/poml'rel.h(nil; Baum, str. 282-3; Observer, 4. lipanj 1 989. 18. State Sccurilv Minislry report in Nalhan and I.ink, sir. 373-5. 19. Granta liook ojRcforluge (London: Granta, 1993), str. 245-7. 20. Ovo i sljedeće: Beijing Municipal Government, Marlial I.aw Comniand, Stale Sec uritv Ministrv statements in Nathan and I.ink, str. 379-82; Jonathan Mirskv, Obs erver, 4. i 11. lipanj 1989; Gittings, Puce, str. 241-4; izvješća od Gittings i lasp er Bccker u thc Guardiun, 5.-8. i 26. lipanj 1989; Times, 5-8 lipanj 1989; Baum. sir. 285-8; Black and Munro, sir. 244-8, zauzima si rogo stajalište povodom 'masak ra studenata'. 21. (Svjedok) John Pomfrel, lillp://ww\v.pbs org/wghh/pages/!ionlline/lankman/in terviews/poml'rel.html. (Hou, Feng) Gale of lleaveuly l'eće, hltp://www.lsquarc .lv7nl:n/transjuiie4.hlml. 22. (Megafon) Observer, 11. lipanj 1989. 23. Slale Securitv Ministrv report in Nalhan and I.ink, str. 376-7. 24. Gillings, Tace, sir. 223-4. 25. (Studenti) limes, 6. lipanj 1989; Nalhan and Link, str. 385-6; Gillings, l:a ee, str. 246. (Chen Xitong) Nalhan and Link, sir. 387-8. 26. Vidjeli, na primjer, Gillings, Face, sir. 244. 27. Nathan and I.ink, str. 398-416. Times, 6. lipanj 1989. Fricdman el al., str. 269. 28. (Deng) Times, 5 šunc 1989. 29. Fvans,slr. 299.

30. (Yang) Jonathan Mirskv, Inlemutionul Herald Tribune, 25. kolovoz 2004. 31. SCMP, 7. lipanj 2007. Guardian, 8. lipanj 2007. 32. Gale oj Heavenly Peuce, http://www.tsquarc.lv/lilm/lranscnd.html. 33. (Radnik) Gale afllcavenly Peuce, hllp://www.lsqiiarc.lv/film/lranscnd.html. 34. Nalhan and Link, str. 450-54. (Gradcs) Zhang and Maclcod, str. 230. 35. Goldman and MacFarquhar, str. 212-13. 36. http://rfaunplugged.wordprcss.eom/2007/03/3 l/hao-long-ol'-kings-and-banđits/. Poglavlje 32: Nove stare generacije 1. Sullivan, str. 21-2. 2. Baum, str. 304-7. 3. Lani, Jiang, poglavlje 2. 4. (VVang) SCMP, 12. ošujak 1991; Baum, str. 320-21. 5. Bernstein u Goldman and MacFarquhar, str. 214-15. 6. Evans, str. 310-11. 7. (Kašnjavanja) Baum, str. 316. 8. Isto, str. .333-6. 9. Xinhua, 5. sluđeni 1993. 10. Bernstein u Goldman and MacFarquhar, sir. 215-16. ll.(l)engonZhu)Baum,str.35 0. 12. (LVbls, Zhu) Milcs, str. 284-5. 13. Sullivan, sir. 191). (Coal) Cl), 16. kolovoz 1993. (Zhu) Miles, str. 286. 14. Ming Pao, Hong Kong, 19. svibanj 1993. 15. (Deng) F.vans, p sir 311. 16. (Congrcss) Baum, str. 360-62. 17. (IIli) Lani, liu, str. 4-10. 18. Baum, str. 362-3. 19. (Pr Deng) Islo, sir. 375. 20. Milcs, str. 304-5. 21. (Jiang) Baum, sir. 379. (Prol'cssor) Sullivan, sir. 219-20. 22. (Kunming) Sullivan, sir. 2.34. 23. (Kriminal, korupcija) Elizabclh Peri)' u Goldman and MacFarquhar, poglavlje 14. (Prostitucija), Xinhua, 20. prosinac 1999. (Vv'omen), CD, 24. kolovoz, 1991, 24. Milcs, sir. 182-3. 25. ALT, Hong Kong, 9. lipanj 1991. Ming Pao, Hong Kong, 31, siječanj 1992. 26. (Sclf-scrulinv, nighlclubs) Lani, Jiang, str. 50. (Chen) isto, sir. 77. 27. (Nalionalism) Ibid., sir. 52-3. 28. Islo, str. 61-6, 80. 29. SCMP, 21. svibanj 2007. 30. SCMP, 28. studeni 2007. Fenbv, Deuling, daje dnevnik o predaji pošle I long Ko ngu. Rasprava o deset godina poslije 1997, http://www.timc.coin./limc/spccials/2 007/arliclc/0,288()4,1630244-1630282-163()197,00.hlml. 31. (P1.A cslimate) I.am, Jiang, str. 196. 32. (Plakati) htlp://www.iisg.nl/~landsbcrger/jzmt.hlml. (Rich) Torbes, 24. stud eni 2003. 33. (Bao) TP.ER, 5. rujan 2002. 34. (Ilegalne aktivnosti) /'/), 14. lipanj 2006. 35. (Vatra) Soullurn Weekeiul 27. studeni 2007. 36. Chen i VVu, poglavlje 1. Epilog 1. VVorld Bank l'olicv Research VVorking Paper 3958.

2. I'rof. Vongnian Zhang, Chathain llouse, London, 16. sluđeni 2007. 3. Lani, Chinu Hrkl, 31. listopad 2007, sa/unljc događaje na Kongresu. 4. VVillv Lani, IV«// Street Imtrnal Asi«, 19. listopad 2007. 5. Huov govor, 31. listopad 2007, str. 2.1'oll, C.7), 12. rujan 2007. 6. Bao Tong, Radio l-'ree Asia, 24 listopad 2007. 7. Lani,//«, str. 254-5. 8. l'D onime, 2.3. travanj 2007. Bibliografija Kratice za novine, agencije i časopise Celeslinl Empire (CF) China Duily (CD) China Express and l'elegruph ((.7"0 China jatima! ((.'/) China Quurterly (C.Q) China Week!y Revieiv (CWli) Domci lapanese ncvvs agenev (Domci) l:ar F.usleru liconoinic Revieiv (l'EER) lournal ojAsiuu AJfuirs (JA) Kuo Min KMT ncvvs agenev (Kuo Min) Republicun China (RC) Norlh China Herald (NCH) People's Duily (PD) South China Moming Post (SCMP) Toho Japancsc ncvvs agenev (Toho) Abend, I lallclt, My Life in Chinu 1926-1941 (Nevv York: I larcourl, Brace and C ompanv, 1943) š, Torluml Cliiuu (Nevv York: VVashburn, 1932) Alanlirooke, Ficld Marshal Lord (eds. Alex Danchcv and Dan 'l'odman), War Diurie s (London: VVcidcntcId and Nicolson, 2001) Allan, lames, Under ihe Drugim Plug (London: Hcincmann, 1898) Anderson, 1:. N., Ihe Food oj Chinu (Cambridge, Mass.: Yalc Universilv Press, 19 88) Anschel, Kugcnc and 1 lomer l.ea, Sim Vat-sen and ihe Chinese Revolulion (Nevv Y ork: l'rćgcr, 1984) Anlhonv, Roberl and Jane Kate I.eonard (eds.), Drugom, Figers und Dogs: Qing Cri sis Munugemeul (Ithaca, Comcll Universilv Press, 2002) Ash, Roberl and Y. Y. Kueh, Ihe Chinese Feonomy u nder Deng Kiuoping (O.ilord: Clarendon Press, 1997) Ashihei, Llino, Wheul undSol diers (Nevv York: I'arrar and Khinchcarl, 1939) Alvvill, David (i., 'Ihe Chinese Sultanate (Slanlbrd Universilv Press, 2003) Auden, \V. 11. and Christopher lshc rvvood, lourney lo u War (London: Faber and Faber, 1938) Austin, Alvin, Chinu's Millions (Cirand Rapids: Fcrdman, 2007) Bachman, David Mark, 7<> l.eup Fonvard: Chinese l'olicy-Makiug, 1956-1957 (Ann A rbor: Universilv Microlilms International, 1984) liachrack, Stanlcv, Ihe Commillee o/ One Million (Nevv Vork: Coluinhia Universilv Press, 1976) Baker, Barbara, Shanghni (Oxl'ord Universilv' Press, 1998) Banisler, (udilh, Chinu's Changing l'opululiou (Slanlb rd Universilv Press, 1991) Barbcr, NocI, 7/ie /-Vi// o/ Shungliui (Nevv Vork: Co vvard McCann and (icoghegan, 1979) Bard, F.niile (adapted Irom thc F'ivnch by 11 . Tvvilchcll), 7/ie Chinese al I lome (London: Ceorge Ncvvncs Ud, 1907) Karme, (lercmic and John Minibrd, .SVvi/s ofl'ire (Nevv Vork: 1 lili and VVang,

1988) Barncs, Unda, Needles, llerbs, Cods and Ghosls (Cambridge, Mass.: 1 Iarvard Univ ersilv Press, 2005) Karneti, A. Doak, Cudres, lhireiiucracy und Politični Pinver in Communisl Chinu (N evv York: Columbia Universilv Press, 1967) š, Chinu on Ihe Eve oj ihe Communisl l'akeover (London: 'I hamcs and 1 ludson, 1963) š, Chinu's Far West (Bouldcr, Colo.: VVeslvicvv, 1993) Barnouin, Barbara and Changgcn Yu, Ten Veurs of'Turbulence (London: Kegan Paul, 1993) š, Zhou Enlui (ilong Kong: Chinese Universilv Press, 2006) Barrctt, David, Dixie Mission (Bcrkclev: Universilv' orCalil'ornia Press, 1970) Barrett, David and Lavvrence N. Shvu (eds.), China in Ihe Anti-lnpnnese Wur (Nev v Vork: Peler l.ang, 2001) š (eds.), Chinese Colluborution wilh lupan, 1932-1945 ( Slanlbrd Universilv Press, 2001) Baslid-Bruguire, Mariannc, VEvolution de lu soc ie'le' ehinoiseu' lu fm de lu dynasliedes Qing 1973-1911 (Pariš: Les Cahicrs du Ce nlre Chinc, 1979) Kalim, Richard, liurying Milo (Princcton Universilv Press, 1994) Havs, Danici II., Chinu Hitan ihe livenlieth Centurv (Ann Arbor: University of M ichigan Press, 1978) Keal, lohn Kobinsun, Murshull in Chinu (Toronto: Dnuhlcduv, 1970) Bcaslev, W. (,., lupunese Imperiulism 1894-19-15 (Oxford: Clarcndon Press, 1999) -. IheMoilern llistorv oj lupun (Tokvo. Charles li. Tulile, 1982) Kccker, Jaspcr, 'Ihe Chinese (London: lohn Murrav', 200(1) š, liungry (Ihosls (London: johu Murrav, 1996) Kedcski, Roberl, Slttle-lluilding in Moilern Chinu (Kcrkclcv: Universilv of Cali lornia Press, 1981) Hehr, Iidvvard, l'u Yi Ietlernier empereur (l'nns: Roberl La llont, 1987) Keja, Jcand'hilistrc, Miehcl Koninand Alain l'cyraubc, ie l'rembleinenlileterret lel'e kin (Pariš: Gallhnard, 1991) Kcldcn, Jack, China Shukes ihe World (Nevv Vork : Modem Reader Press, 1949) Hcnevvick, Roberl and Paul VVmgrovc (eds.), Chinu in Ihe 199(ls (Basingstokc: Ma cmillan Press Lld, 1999) Kcnnett, Millv (cd. 'Lom Grunl'eld), On ller Own (Nevv Vork: M. li. Sharpc, 1993 ) Kcnson, I.inda, 'Ihe Ili Rebellion (Armonk, \'Y: M. li. Sharpc, 1990) Kenlon, Grcgor, Afouiiliim Ures (Bcrkclcv: Universilv ol Calilornia Press, 1992) š, Neiv l:ourlh Army (lierkelev: Universilv ol Calilornia Press, 1999) Kercslbrd, Charles, Ihe llreak-Up of Chinu (London: I Iarper, 1905) liergee, Marie Clairc, l'Agedbrdelu bourgeoisieehiuoise 1911 -193,"(Pariš: I l.unm arion, 1986) -, Hun Vul-sen (Slanlbrd Universilv Press, 1998) Kcrnhardl, Kalhrvn, Renls, Viuvs, umi l'eusunt Resislunee (Slanlord Universil)' Press, 1992) liertram, James, l'irsl Acl in Chinu: IheSloryoflheSinu Mutiuy(Sew Vork: Viking, 1938) š, Uueoihjuereil: A luurual oj u Vear's Adveuture umiiiuv, Ihe iighting Peiisuiifs ,i( \'{ir(/i China (Nevv York: John l)ay, 1939; rcissue, Nevv York: Da Capo Press, 1975) liianeo, l.ucien, Origins oj Ihe Chinese Revolulion 1915-1919 (Slanlbrd Universi lv Press, 1971) Kickers, Rohcrt, Empire Mutle Me: An Euglishnian Atlrifl in Sliungliui (London:

Allcn Lane, 2004) š and Christian I lenriol, New Eronliers: hni>ehulisni's New Conimunilies in Eust Asiu IM2-1953 (Mancheslcr Universilv' Press, 2000) Kirns, Jack, Assigument Shuiigltui (Kcrkclcv': Universi lv of Calilornia Press, 2003) Ki.\, llcrbcrl, lliraluto (Nevv Vork: 1 larpcrColl ins, 2000) Black, C. li., 'Ihe l)yntnnies ofModernizulion (Coluinbus, Obio: Ohio Slale Univ ersilv Press, 1972) Klack, Georgc and Robin Munro, llluek llunds of lieijing (Ne vv Vork: John VVilcv, 1993) Kland, J. O. Pš /./ Iliing-chung (Lrceport, NY: Kooks for l.ibraries Press, 1971) š, Rečeni Evenls umi l'resent l'oliiies in Chinu (London : I Icincmann, 1912) š and li. Hackhouse, Chinu muler Ihe Drugon Empress (lieijing: 1 lcnry Vclch, 1936 ) Kland, I.arry (cd.), deorge Mursliulis Mediuliou Mission lo China (I.exington, K y: Georgc c Marshall Loundalion. 1998) Klechcr, Mare, China uguinst Ihe l'ides (London: Conlinuum, 20 03) liodde, Dcrk, l'eking Diury (Nevv Vork; I lcnry Schuinan, Inc., 1950) Bonavi a, David, Venliel in lieijing (London: Kurnctl Kooks, 1984) llonnard, Abel, lu C hinu (London: Roullcdgc, 1926) Hoorman, llovvard (cd.), Hiogrul>hicul I)iclionury ol Republican Chinu (Nevv Vor k: Columhia Universilv Press, 1967-71) Borg, Dorothv, 7/le Umlati Slitles and ihe l:ar Euslern Crisis of IV.U-.W (Cambr idge, Mass.: i larvard Universilv Press, 1964) Borsl-Smilh, limesi, Cttughl in Ihe Cltinesc Revolulion (London: T. Lisher Unvvi n, 1912) Bosshardl, R. A., Ihe Reslruining tlund (London; 1 lodder and Sloughlon, 1936) Boljcr, Gcorge, A Shorl Uislory of Nalionalisl China (9/9-/949 (Nevv Vork: G. P. Pulnam's Sons, 1979) Bovle, lohn llunter, Chinuund lupun at War, 1937-15 (Slanlord Universilv Press, 1972) Bramall, Chris, living Slandurds in Sichutm, 1931-7S (London: SOAS, 1989) Brandl, Conrad, Stalin's l'uilure in Chinu (Nevv Vork: VV. W. Norton, 1958) š, Hemamiii Schvvarl/. und John King 1 airbank, A Do, imieulurv llistory oj Chines e Coinmunism (London: Georgc Allcn and Unvvin, 1952) Brandl, Nat, Mussttcre in Shansi (Svracuse Univer silv' Press, 1994) Brodić, Patrick, Ocsivnl Over Culhuy (Oxlbrd Universilv' Press, 1990) Brook, Timolhv and Bob TadashiWakabuyashi (eds.), Opitim Regimes (lierkelev: Uni versilv ol'Calilbini.i Press, 2000) Krooks, Barbara, 7/ic lapunese i'oreign Ministrv und Chinu AJfuirs: ioss oj'Cont rol 1895-1938 (Ann Arbor: Universilv ofMichigan Press, 1991) Brovvn, L'rederick, China's Duyspring afler lhirty Veurs (London: Murrav'and liv enden, Liti. 1914) Brovvn, Kcrry, Slruggling Gimil (London: Anlhcm Press. 211(17) lkick, David, Vrbun Chunge in Chinu (Madison: Universilv of VViseonsin Press, 19 78) Hui, Tung X., David C. Yang, VVavne D. Jones and Joanna X. Li, Chiiui's liconomi c Poiverhouse (Basingslokc: Palgrave Macmillan, 2003) Burumu, lan, Had lilemeuls (London: VVeidcuL' d and Ni colson, 2002)

Bvron, lohn and Koherl l'cck, 7/ie C/mrs of the Oragon (New Vork: Simon and Schu stcr. 1992) Caldvvell, Oliver, A Seeret IV'ur (Carbondulc: Soulhcrn Illinois Universilv l're ss, 1972) Calhoun, Craig, Neilher Cunls uor limperors (Bcrkclcv: Universilv ol Calilornia l'ress, 199-1) Callcrv, J, M. and Melchior Yvan, llislory ol Ihc Insurrection in China (London: Smilh, Lider & Co, 1X53) Camcron, Mcrihclh, 7/ie Rajonu Mavemcnt in China 1898-1912 (Slanlord Universilv l'rcss, 1931) Cameron, Nigel, Ohl Peking Revisited (I lung Kong: LormAsiu Books Limiled, 2004) Carlson, lillsvvorlh, 7/ic Kuiping Mines (Cambridge, Mass.: I larvard liasl Asia n Monographs, 1997) Carroll, John, lidge oj limpires (Cambridge, Mass.: 1 larvard Universilv l'rcss, 2005) čarter, Carolle, Mission to Vcmun (I.exinglon: Universilv l'ress ol Kenluckv, 1997 ) Chan, Allrcd, Mao's Crusade: Politici tuni l'oiky lmplemeululion in Chinu's Grcu t l.eap Pormml i()xlord Universilv l'ress, 2001) Chan, 1:. Gilberl (cd.), (.7iimi ul Ihc Crossroutis (Bo ulder: Wcstview, 19X0) š and Ihomas II. litzold (eds,), Chinu in ihc I920s (New Vork: Ncw Vic\vpoinls, 19 76) Chan Ming Koti, l.ubor and limpire: Ihc Chinese Lnbor Movcment in Ihc Cunlon Del ta. 1895-1927 (Ann Arbor Universilv Microlilms International, 19X4) Chang Chen, Fu-mci and Jeroinc Cohcn, lissuys on Chiu.ts legni Trudilion (Princcton Universilv Press, 19X1) Chang, Co rdon (i., 'Ihe Coining Col'.tpsc oj Chinu (Nevv Vork: Rundom 1 louse, 2001) Chan g, 1 lao, donese InleUccluuls in Crisis (Bcrkclcv: Universilv ol'Calilornia l'rc ss, 1987) Chang, Iris, 7/ie Rupe oj Nunking (I lui mondsvvorlh: Penguin llooks, 1997) Chang, Jung, Muduinc Sun Vul-sen (llurmundsvvorlh: Penguin Books, 19X6) š, W ild Sivuns (London: HarperColIins, 1991) š und ]on 1 Iallidav, Afim, ihe Unknoivn Slory (London: Jonalhan Cape, 2005) Chang, Kia-ngau, 'Ihe lnJlulionury Spiral: 'Ihe li.\pericnce in Oiim 1939-1950 ( Nevv Vork: šohn Wilcy. 1958) Chang, Mana llsiu, 'Ihe Chinese HlucShirl .S<Ji7i7i '(Bcrkc.lcy: Universilv ol" Calilornia Press, 1985) Chang, Svdnev und Leonard Co rdon, Sun Vul-sen und llis Revolulionury thought (Slanlord Universilv l'rcss. 19 91) Chapman, 11. Ovven, 7/ie Chinese Revolulion, 1926-27 (London: Constuhle, 1928) C hcck, Timolhy und Tonv Saich (eds), New l'crspeclives on Slute Sociulisin in Chi nu (Annonk. N V: M. li. Sharpc, 1997) Chen, Chich-ju (Chen lieru or Jcnnic Chen) (cd. I.lovd li. liaslman), Chiuug Kui -shck's Sccrel Pust (Boulder, Colo. VVeslvievv l'ress, 1993) Chen Guidi und VVu Chanlao, Will the lloal Sink i hc to'nler? (Nevv Vork: Public Allairs,2()()7) Chen, Icroine, Chinu und Ihe Wesl (London: I lulchinson, 1979) -, (cd.), Muo (linglevvood Clill's, Nš: l'renliccllull, Inc., 1969) š, Mao und Ihe Chinese Revolulion (O.vford Universilv Press, 19 65) -, Yh«ii Shih-kui 1850-1916 (London: Georgc Allcn & Unvvin, 1961) Chen, šiun, Miio's China und the Cold Wur( Universilv ol'Nurlh Carolina Press, 2001) Chen, l .eslie, 'Chen [iongining und ihe Chinese Pcderalisl Movcment', Republicun Chinu

(studeni 1991) Chen l.i-l'u, 'IheSlomi Clmuls Clearovcr China (Slanlord Universi lv l'rcss, 1994) Chen Tung-his, VVang An-lsiung und VVung 1-ling, Geneial Chiang Kai-shek: Ihe lluilder uf New China (Shanghai: Coiunicrciul l'rcss, 1929) Chen Vung-I'u, lohn Isrucl und Donuld Klei n, Rebels and llureuucruls (Bcrkclcv: Universilv ol' California l'rcss, 1976) Chcng, Chu-vuan, llcluntl Ihe Tiunumucn Mussucre (Boulder, Colo.: VVeslvievv Pre ss, 1990) Cheng, loseph V S. (cd.), Chinu in Ihe l'osl-Deug liru (Hong Kong: Chi nese Universilv l'rcss, 1963) Chcng, š. C, 'Ihe l'uipiug Rebellion (Hong Kong Un iversilv l'ress, 1963) Chcng, l.insun, Hunking in Modem Chinu (Cambridge Univers ilv l'ress, 200.>) Chcng, l'ci-kui and Michucl Leslz, vvilh Jonalhan Spence, 7/ie Seurch for Modem China: A Documenturv Collecliou (Nevv Vork: VV. VV. Norlon, 1999) Chennuult, Claire, Wuy oj u Pighler (Nevv Vork: l'ulmun, 1949) Chcrcpanov, A. L, As Mililury Adviser in (lunu (Mosc ovv: l'rogrcss l'ublishcrs, 1982) Chesncaux, )ean, 'Ihe Chinese iubour Mmemeut, 1919-27 (Slar.dlbrd Univvrsily l'ress, 1968) š, .SViref Societies hi Chinu (London : I lulchinson, 1972) š, Franc.oisc l.c B.ubier and Maric-Claire Berge'rc, Chinu Inim ll;e 1911 Revoluli on lo l.iberution (Ilassocks: I larvcstcr l'rcss, 1977) Ch'i, Ilsi-shcng, \Viirhnl l'olilics in China /9/6-/92 ,S' (Slanlord Universilv l'rcss, 1976) š, Nalionalisl China al War (Ann Arbor: Uni versilv ol Michigan l'ress, 1982) Chiang Ching-kuo, My l'uther (Taipci: Ming I h va l'ublicalions, n.d.) Chiang Kai-shck, China al ihe Crossroads (London: Faber, 1937) š, China's Pesliny (London: Dobson, 1947) š, Selecled Speeches (Taipci: China Cullural Service, n.d.) š, Sovici Russia in China (N'ew Vork: Farrar, Slraus and Cudahv, 1965). Ch'icn Tuan-sheng, 7/ie Government and l'olilics ol China 19I2-19<19 (Slanlord U niversilv l'ress, 197(1) Chin, Annping, l'onr Sislers ojllofei (London: Kloomshu rv, 2(103) Chinu Yeur llook (Shanghai: published annuallv lo 1949) Chong, \Voci I.icn (cd.), China's Greal l'rolelarian Cullural Revolulion (Lanhai n, Md: Rovvman & l.iltlelicld, 2002) Christic, Dugdale, lhirly Yeurs in Maukden (London: Conslahlc, 1914) Chu, Sainucl C. and Kvvang-Ching I.iu, l.i!lung Chang und Chinu's l:urly Moderni zulion (Annonk, NY: M. E Sharpc, 1994) Chu Shao-jang, On C.lunng Kui-shek's Pnsilion on Uesisling lupun (Ihcsis suhinil lcd lo Universilv ol Brilish Columbia, 1999) Ch'ii, I"ung-lsu, l.ocul Government in Chinu under the Ch'ing (Cambridge, Mass.: I larvard Universilv l'ress, 1962) Claudcl, Paul, Sous le signe du drugon (l'aris: I .a Table Konde, 1948) Clauscn, Sorcn and Slig Ihogersen, Ihe Muking ofa Chinese Cily (Annonk, NY: M. l i. Sharpc, 1995) Clissold, Tim, Mr. Chinu (London: Robinson, 2004) Clubh, L.dmund, 'l'wenlielh-Cenlury Chinu (Nevv Vork: Columbia Universilv l'ress , 1964) Coble, l'arks, Chinese Cui>ilulisls in lupun's New Order (Herkclcv: Universilv o l'Calilornia l'rcss, 2003) š, Tucing lupun (Cambridge, Mass.: Harvard Universilv l'ress, 1991) š, 'IheShanghui Cupitulisls und ihe Nulionulist Government, 1927-37(Cambridge, Mas s.: Harvard Universilv l'ress, 1980) Cohcn, lerome and Randle bdvvards, 'Ihe Crinunul Process in Ihe l'cople's Republ

ic ol Chinu (Cambridge, Mass.: Harvard Universilv l'ress, 1968) Cohcn, Paul, China Unbound (London: Routlcdgc C urzon, 2003) š, Discovering Ilistory in Chinu (Ncw York: Columbia Universilv' l're ss, 1986) š, llistory in Ihree Kcys (Nevv York: Columbia Universilv l'ress, 1997) Coox, Alvin and Hilarv Conrov (eds.), Chinu und lupun (Sanla Barbara, Calil'.: A ISC-Clio, 1978) Cornelius, \Vanda and 'lhaync Hori, Ding llao: Americu's Air Wur in Chinu, 1937-45 (Grdna, La: Pelican Publishing, 1980) Covvles, Gardner, Mike l.ooks liuck (Nevv Vork: Gardncr Covvles, 1985) Cradock, l'crcv, T.xpericnces of Chinu (London: John Murrav, 1999) Crcclman, James, On li te Greul llighmiy (Nevv Vork: l.olhrop, 1901) Croll, Flisabeth, Chinu's Ne\v Cou sumers (Abingdon: Routlcdgc, 2006) Crosslcv, Pamcia, Ihe Munchus (Oxl"ord: Black vvell, 1997) Crovv, ('ari, Toreign Devils in Ihe Plowery Kingdom (Nevv Vork: lla rpcr, 1940) Crozier, Hrian, The Mun Who l.ost Chinu (London: Angus & Robcrlson, 1976) Cumming, Gordon, Wunderings in Chinu (Ldinburgh and London: VVilliam Blackvvood and Sons, 1886) Curtis, Riehard, Chiung Kui-sltek (Nevv York: llavvlhorn, 1969) Cuthhcrtson, Kcn, Nobady Said Nol lo Go: Ihc /.i/e, l.oves, and Adventures oflit nilv lluhn (VVinchcslcr: Laber and Laber, 1998) Darmon, Rccd, Mude in Chinu (San Francisco: Chronicle Books, 2004) Dassu, Marta and Tony Saich, 'Ihe Reform Decade in Chinu (London: Kegan Paul, 1992) Davidson, Roberl and Isaac Mason, Uje in \Vesl Chinu (London: Hcadlev Brolhers. 1905) Dav ics lr, lohn Paton, Drugon by Ihe Tuil (London: Robson Books, 1974) Davin, Delia, Women-Work: Womcn und the Party in Revolutianary Chinu (t)xford Un iversilv Press, 1976) Daviš, šarah, Song and Silence (Nevv Vork: Columbia Universilv ' l'ress, 2005) Dc Burgh, Hugo, Chinu: Triend or poe (Cambridge: leon Books, 200 6) De Jong, Gerald, 'Ihe Rejormcd C.hurch in Chinu 19-12-1951 (Grand Rapids, Mich.: licrdmans, 1992) Deng, Maomao, My Tuther (Nevv Vork: Basic Books, 1995) Deng, Rong, Deng Xiuoping umi Ihe Cullural Revolulion (lieijing: Forcign l.angua ges l'rcss, 2003) Deng Xiaoping, Speeches und \Vritings (Oxl'ord: l'crgamon, 1987) Der Ling, 7'n'ii Years in the Torbidden Cily (Nevv Vork: lsl VVorld l.ibrarv, 20 04) D'l Iuricl, Tristan (cd.), hl Chine vue pur les ecrivimisjrimc.uis (Pariš: Karlili at, 2004) Dikntler, Lrank, O/me, l'unislmieitl und Prisan in Moilern Chinu (London: Hursl, 2002) š. Lars, l.aarmann and Zhou Xun, Narcotic Cullure (London: Centre for Crimc and lu slice Sludics, 2002) Dirlik, Arif, Ihe Origins of Chinese Conununisin (Oxlord Univcrsil)' l'ress, 198 9) Ditlmcr, l.owell, Cliinu's Conlinuous Revolulion (Herkclcv: Univcrsity ol Calilo rnia l'rcss, 1987) š, I.iu Shuo-eh'i umi Ihe Chinese Cullural Revolulion (Hcrkclcy: Universilv of Cal ilornia l'rcss, 1974) š and Samuel Kim, Chinu's Quesl for National ldenlily (llhuca, NY: Cornell Univers ilv l'rcss, 1993) Dolan, Scan, Chiang Kui-shek (Nevv York: Chclsca I lousc, 1988 ) Domenach, šcan-I.uc, 'Ihe Origins ol the Great l.eaji l'onvurd (Houldcr, Colo.: VVeslvievv l'ress, 1995) Dong, Madclcinc Yue, Republicun lieijing (lierkelev: Un

iversilv' of Calilornia l'rcss, 2003) Dong, Stella, Shanghai 1812-1919 (Nevv Vor k: HarperColIins, 2000) Dom, Prunk, Ihe Sino-lupunese \\'ur, 1957-41 (Nevv Vork: Macmillan, 1974) Dragutin, VVcrncr and David Coodman (eds.), Chinu's Communisl Revohilions (Londo n: Koullcdge Curzon, 2002) Drevcr, lidvvard L, Chinu at War, 1901-1949 (London: l.ongm.m, 1995) Drevcr, lane Teufcl, China's Politični Syslem (Nevv Vork: l'aragon I lousc, 1993) Drvburgh, Marjoric, iVur//i China and lupunese li.cpunsion (London: Curzon, 2000 ) Duara, l'rascnjil, Rescuing llistoryjrom iheNulion (Universilv ol'Chicago l'ress , 1995) Duharhier, Gcorgcs, l.u Chine contemporuine (Pariš: I.ihrairic Oricnlalistc, 1926) Du Houlav, N. VV. IL, An ljutome of the Chino-lupunese \\'ur, 1894-95 (London: S talionei y OHice, 1896) Dupćc, lellrcv N., Brilish Travci Wrilers in China - Wriiing Home lo a Brilish Pub lic. 1890-1914 (l.ainpeter: lidvvin Mellen l'rcss, 2004) Duus, Pelcr, (cd.) 'Ihe Cambridge llistorv ol lupun , vol. 6 (Cambridge Universilv Press. 1988) š, Rjmon 11. Mvers and Mark R. Pcatlie (eds.), 'Ihe lupunese Inforntal T.mpire in Chinu LS'95-/937 (Princcton Universily l'ress, 1989) š, Kamon 11. Mvers, and Mark R. Pcatlie (eds.), 7/ic lupunese Warlime T.mpire (Pri nccton Universilv l'ress, 1996) liaslman, I.loyd II, The Aborlive Revolulion (Cambridge, Mass.: I larvard Univer silv l'rcss, 1990) š, 'China's Dcmocralic Parlics and the Tcniptation ol Polilic.il l'ovvcr', Republi cun China (studeni 1991) š, Tiunily, Tields, and Ancestors (Oxford Universilv l'rcss, 1988) š, Seeds ojDeslruction: Nalionalisl China, 1957-19 (Slanlord Univcrsily l'ress, 19 84) š, el al., 'Ihe Nalionalisl liru in Chinu (Cambridge, Mass.: Harvard Universilv l' ress, 1991) bbcrhard, VVoll'ram, A llislory of Chinu (London: Routlcdgc, 2005) liconoinv, Llizahcth C, 'Ihe River Rum ISluck (Ithća, N'Y: Cornell Universilv l 'ress, 2004) liddv, Slici vvood, /1 lave Secn God Vtork in China (Nevv Vork: Association l're ss, 1944) bdinonds, Roberl l.ouis (cd.), 'Ihe People's Republic of Chinu ufter 50 Veurs (O xford Universilv, l'ress, 2000) Klcganl, Roberl, Mao's Great Revolulion (London: VVciilcnlctd and Nicolson, 1971 ) Kllioll. Mark, 'Ihe Munchu Way (Slanlord Universilv l'ress, 2001) Llvin, Mark, Ihc Putlcrns oflhe Chinese Pust (Stanford Universilv l'rcss, 1973) š, 'Ihe Relreal oflhe lilephunts (Nevv I Iavcn, t'onn.: Vale Universilv Press, 200 4) l'pstein, lsracl, 7/ie People's War (London: (lollancz, 1939) š, 7/ie Unjinished Revolulion in Chinu (Hoslon: I.illlc, Hrovvn. 1947) lishcrick, loseph VV., 7/ie Origins oj the Boxer Uprising (Herkclcv: Universilv ol'Calilornia Press, 1988) š, Rejorm und Revolulion in Chinu: Ihe 1911 Revolulion in llunun und llubei (Herkclcv: Universilv of Calilornia l'rcss, 1976) š, 'War and Revolulion: Chinese Socictv during the 1940s', 20th Centmj Chinu (stud

eni 2001) lito, Shinkichi and 1 larold Schill'rin (eds.), Chinu's Republicun Rev olulion (Universilv ol'Tokvo l'ress, 1994) lilzold, lhoinas 1L, Aspecls oj SinoAmericun Relalions since 1784 (Nevv Vork: Nevv Vicvvpoinls, 1978) livans, Richar d, DengXiaoping (London: llamish llamillon, 1993) fairbank, John King (cd.), 7/ie Cambridge I iislory of Chinu, Vol. 10: Tale Ch'i ng, Part I (Cambridge Universilv l'rcss, 1978) š, Chinu: A Neiv llislory (Cambridge, Mass.: Helknap Press, 1992) š, C.hinubound (Ne vv York: 1 larper & Rovv, 1982) -, 7/ie Greul Chinese Revolulion, 1800-1985 (Nevv Vork: 1 larper & Rovv, 1986) š and Albcrl fcucrvvcrkcr (eds.), 7/ic Cambridge 1 lislory ol Chinu, Vol. l.i: Rep ublicun China, l'urt 2 (Cambridge Universilv' l'ress, 1986) š and Kvvang Clung Liu (cd.), Ihe Cambridge Ilislory oj Chinu, Vol. 11: Lule Ch'in g, l'urt 2 (Cambridge Universilv Press, 1980) š, lidvvin Reischauer and Albcrl Craig, Kost Asia: Tradilion and Trunsforination ( Hoslon: 1 loughlon Milllin, 19K9) š and Dc-iiis Tvvitchcll (eds.), 7/ic Cumbridge llisloryaf Chinu. Vol. 12: Republi cun (luno. I'url l (Cuinhridgc: Univcrsil)- l'rcss 1983) Faligot, Rogcr and Rcini Kaullcr, 7/ic ('.limese- Secrel Service (Ncw York: Will iain Morrovv, 1989) l;an Shcn, Gung oj One (Lincoln: Universilv ol'Ncbruska l'rcss, 2(104) Farmer, Rhodcs, Slumghai Hurvesl (London: Museuin l'rcss, 1945) Fcis. I Icrbcrl, Ihe Chinu Tanglc (l'rincclon Universilv l'rcss. 1953) lenhv, lonalban, Chinu's/»urncv (I long Kong: Forum Asia, 2008) š, Deuling \vilh ihe Drugon (London: l.illle, Brmvn, 2000) š, Drugon Ihronc (London: Cjucrcus, 2008) š, Generulissimo (London: Prce l'ress, 2003) š, 'Ihe Sevenlf \Vomlers oj Chinu (London: 'lhamcs and 1 ludson, 2007) Feng Chongxi and David Goodman, Norlh Chinu at \\'ur (Lanhain, Md: Rovvman & I.i lllclicld, 2000) Feng Jicai, Clujsunlhenums umi Olher Slories (San Dicgo: I Iarcourt, Brace, fova novich, 1985) Fcucrvvcrkcr, Albcrl, Chinu's l:urly Industriulizulion: Sheng IIsuun-huui (18441916) aml Munilarin T.nlerj'rise (Cambridge, Mass.: Harvard Universilv l'rcss, 1958) š, 7/ie Chinese licimomy, I'ur l 1:1870-1911 (Ann Arbor: Universilv ol'Michigan l'ress. 1981) š, The Chinese lkon omy, I'url II: /9/2-49(Ann Arbor: Univcrsil)'olMichigan l'rcss, 1981) Fevvsmith, loseph, China Since Tiunumnen (Cambridge Universilv l'ress, 2001) š, l'urly, Slal e aml l.ocul lililes in Republicun Chinu (Honolulu: Universilv of Havvaii l'rcss , 1984) Fil/.gcrald, C. I'., Ihe Hirth of Communisl Chinu (1 larmondsvvorth: Pen guin Books, 1964) š, .1 Concise llisloryol liusl Asiu (HannoiHlsvvorlh: Penguin Bo oks. 1978) š, lV7i/(.7»7iii?(Mclbourne Universilv l'rcss, 1985) lilzgcrald, John, Ai vukening Chinu (Slanlord Universilv l'rcss, 1996) š (cd.), Ihe Nulionalisls miti Chinese Sociel)' (Mclbourne Universilv l'ress, 1989 ) Fleming, l'clcr, One's Compuny (London: Jonalhan Cape, 1934) Folsom, Kenneth, Triends, Guests umi Colleugues (Bcrkclcv: Universilv of Calilor nia l'rcss, 1968)

Forbcs, Andrcw D. VV., \Vurlords und Muslhns in Chinese Centru! Asiu (Cambridge Universilv l'rcss, 1986) Foreign l.anguagcs l'ress. Ihe Rejorm Movcment oj 1898 (Peking, 1976) Poiman, Harrison, Reportfrom Red Chinu (London: Roberl Hale, 1946) L'osler, John VValson, American Diplomucy in the Orient (Boslon: Houghton Millhn , 1903) š, Diplomutic Memoirs (Boslon: 1 loughton Mililin, 1909) Frunckc, Ilarry, Roving ihraugh Southern Chinu (Nevv York: Ihc Ccnlurv Co., 1925 ) Prazier, Marlin VV., 'Mohilizing a Movcmcnl: Collon Mili Forcmen in Ihe Shangh ai Strikcs of 1925', Republicun Chinu (sluđeni 1994) French, Paul, Curi Cro\v - A Tough Old Chinu //mii/(lIong Kong Universilv l'rcss , 2006) Fricdman, Fdvvard, /iuiTcii'iiri/s Tmvurds Revolulion: Ihe Chinese Revo! ulionnry l'urlv (Bcrkclcv: Universilv ol Calildrnia Press, 1974) š, Paul l'ickou'icz and Mark Scldcn, Chinese Villuge, Sovici Slute (Nevv Plavcu, C onn.: Vale Univcrsil)' l'ress, 1991) š, Paul l'ickou'icz and Mark Scldcn, Revolulion, Resislunee und Reform in Villuge China (Nevv I laven, Conn.: Yalc Universilv l'rcss, 2005) Fung, Fdmund S. Kš In Search of Chinese Democrucy (C ambridge Universilv' l'ress, 2000) Furuva, Kciji, Chiang Kai-shck (Nevv Vork: Si Johns Universilv l'ress, 1981) Gamble, Sidnev D., Peking: A Sociul Survey (Lond on: 11. Milford, 1921) š, (eds. Nancy Icrvis and (onalhan D. Spence), Sidney Gamble's China Revisiled (Ne vv Vork: China Inslilule, 2004) Gancharov, Scrgci, )ohn I.evvis and Xuc l.ilai, Vncertain l'arlners: Slulin, Muo und the Koreun Ili«-1 Slanlbrd Universilv l'rcss, 1993) Gao, lamcs, 7/ie Communisl Tukeover ofllungzhou (I lonolulu: Universilv of I lav vaii l'ress, 2004) Gao, Mobo, (im Villuge (London: Ilursl, 1999) Gates, llill, China's Molor. A 'Ihousand Veurs ofl'elly Cupilalism (Ithaca, NV: Cornell Universilv l'rcss, 1996) Gcnlzler, Mason, Changing Chinu (Nevv Vork: Prćger l'ublishcrs, 1977) Gerilci, Iac\šucs, A llistory of Chinese Civiiizalion (Cambridge Universilv l'rc ss, 1982) Gibson, Michćl, Chiung Kui-shek's Central Army. 192-1-38 Idisscrlalion, GcorgeV Vashinglon Universilv. 1985J Gillbrd, Rob. Chinu Routl (London: Bloomsburv'. 2007) Gilherl, Roducv, Whul's Wrong wilh China (Nevv Vork: Frcdcnck A. Slokes, 1932) Gillcy, Brice, Tigeron the lirink (Bcrkclcv: Universilv of Calilornia l'rcss, 19 98) Gillin, Donald, \Vurlord: Ven llsi-gliun in Sliunxi Pravnice 1911-1919 (l'rinccl on Universilv Press, 1967) Ginshourg, Sam, My l'irsl Si\ly Vciiis in Chinu (Bcijing: Nevv VVorlđ l'ress, 19K2 ) Gipouloux, l-ranc/iis, /.es Cenls Pleursu' l'usine (Pariš: F.colc des Ilautcs lituđe s cn Seienees Soeiales, 1986) Gittings, lohn, 7/ie Changing Puce oj China (Oxl'ord Universitv Press, 2(105) š, China through ihe Sliding Door (London: Simon & Schnster, 1999) š, 'Iht: Reul China: Prom Cannibalism lo Karaokc (London: Simon & Schusler, 1996) -, 7/ie World aml China 1922-1972 (London: P.yre Methuen, 1974) Gladne)', Dru, Disloculing China (London: Ilurst & Companv, 2004) š, Muslim Chinu (Cambridge, Mass.: Harvard Universilv Press, 1991)

(ioh, livclvn, Conslrucl'mg Ihe US Ruslrrochcmenl wilh China, J96J-74 (Cambridge Universilv Press, 2005) Goldman, Merle and Leo Ou-Pan Lee (eds.), An lnlelleclu ul llislory oj Modem China (Nevv York: Cambridge University Press, 2001) š and Koderiek MacFarcjuhar (eds.), Ihe I'urudox <)/ China's l'osl-Mao Reforms (Ca mbridge, Mass:: I larvard Universilv Press, 1999) Goldslein, Avcrv, Prom llundmigou lo Balunce-of-1'oivcr l'olilics (Standlbrd Uni versilv Press, 1991) Gollschang, 'Ihomas, 'Incomes in Ihe Chinese Rural Fconoinv , 1885-1945', Republicun Chinu (sluđeni 1992) Grav, Jack, Rebcllions umi Revolulio ns (Oxford Universilv Press, 2002) Grav, John Henrv, Walks in Ihc C.ilyoj Canton (San Francisco: Chinese Materials Ccntcr, Inc., 1974) Grieder, leromc, Inlcllccluals umi Ihc Slute in Moilern Chin u (Nevv Vork: Prce Press, 1981) Guisso, Kichard and Slanlcv lohanncscn (eds.), W omen in Chinu (Nevv Vork: Philo Press, 1981) Ha, Dongping, Ihe Unknmvn Culturul Revolulion (Nevv York: Garland Publishing, 2000) I laar, H. š. ler, Ming Slories (Boston: Brill, 2006) I Iadlicld, Charles and lili, Wulching Ihe Drugim (London: Impćl Books, 1986) 1 Ialherslam, David, 7/ic Coldesl Winler: America uud Ihe Koreuu Wur (Nevv Vork: Ihperion, 2007) 1 lalcoinbe, Charles, 7/ieMyslic l:lo\very lund (London: Luzac & Coš 1896) I laldane, Charluttc, 'ihe lasl Crcut limpress oj Chinu (London: Constable, 1965 ) I lall, J. C. S., Ihe \unnun I'rovinciul Fuclion, 1927-37 (Canbcrra: Australian National Universitv Press, 1976) I Lm Suvin, Chinu, IS90-I93S (Vaduz: Jcuncsse V crlagsanslall, 1989) š, Deslinalion Chuugking (London: Jonathan Cape, 194.1) I lao Chang, Chinese Inlellecluals in Crisis (Berkeley: Universilv of Calilornia Press, 1987) 1 Iarding, llarrv, Chinu'sSccond Revolulion (VVashington; Brookings, 1987) š, Orgunizing Chinu (Slanlord, Universilv Press, 1981) 1 larries, Meirion and Susie, Saldiers oj Ihc Sun (London: I leinemann, 1991) llarrison, Llenrictta, 7/ic Muk/nj; ofa Republicun Citizen (Oxlbrd Universilv Pr ess, 2000) Harl, John, 'Ihe Muking ol un Army Old Chinu I lund (Bcrkclcv-: Institute ol'li. isl Asian Sludies, 1985) I lurl, Roherl (eds. John King I'airbank, Kalhcrine l'rosl Bruncr and lilisabelh MacLeod Mathcson), 7/ie /.(,'. in Peking: l.ellers oj Roberl llurl (Cambridge, Mass.: Bc lknap Press, 1975) llauser, limesi, Shunghui: City for Sale (Nevv Vork: I larcourl Brace, 1940) I lavford, Charles, 7ii Ihe l'eople (Nevv Vork: Columbia Universitv' Press, 1990 ) Hedin, Sven, lehol (London: Kegan Paul, 1931) I lenriol, Christian, Prostilulion und Sexttulity in Shanghai (Cambridge Univcrs il)' Press, 2001) š, ,S/i
Universilv Press, 1996) llevvlclt, Mcyrick, Porly Yeurs in Chinu (London: Macmil lan, 1943) I ligashinakano, Shudo, 'Ihe Nanking Mussucre (Lokvo: Sekai Shuslnm, 1998) I linlon, VVilliam, l'unshen: A Documciilury oj Revolulion in a Chinese Vi lluge (Bcrkclcv': Universitv of Calilornia Press, 1997) 1 lolcombc, A. N., 7/ie Chinese Revolulion (Nevv Vork: A llrcd A. Knopf, 1930) I loo, Mona Vung-Ning, l'uinting lite Shudmvs (London: Flđriđg c & Cm., 1998) 1 Iosie, Alcxandcr, 'Ihree Yeurs in \\'eslcrn Chinu (London: Geor gc Philip 8: Son, 1890) I Iosie, l.ady, Brave New China (London: 1 loddcr and St oughlon, 1938) 1 lovve, Chrislopher, Shunghui, Revolulion uud Developmenl in un Asiun Mclropoli s (Cambridge Universitv Press, 1981) llsiang, James and Stevc l.evine (eds.), China's lliller Viclory (Annonk, NY: L. asl Gale, 1991) I Isiao, Kung-chuan, Rurul Chinu, hnperiul Conlrol in ihe Ninele enlh Cenlury (Scallle: Univcrsil)' of VVashington Press, 1960) Usu' , Immanuel (cd.), Reudings in Modem Chinese llislory (Oxl"ord Universilv Pr ess, 1971) š, 7/ii" Rise of Moilern Chinu, (Oxford Universitv l'ress, 2(1(10) I Is ii eh, Chiin-tu (cd.), The Chinese Revolulion of 1911: New Perspectives (I long Kong: Joint Publishing Cio., 1986) I Isii, I.iu Danian ct al., 7/ie 191! Revolulion (Hcijing: Nevv VVorld l'ress, 1 983) 1 luang, Philip, "Ihc Studv ol Rural China's Pconomie 1 lislorv', Republicun Chi nu (studeni 1992) lluang, Ray, Chinu, A Mucro llislory (Annonk, NY: M. li. Sharpc, 1997) 1 ludson, (i. K, Richard I.ovvcnlhal and Rodcrick Maclarcpihar, 7/ieSino-Soviel Dispule (Nevv Vork: Lrcđcrick A. Pracgcr, 1961) 1 lughcs, Cihrislopher, Chinese Nulionulisiu in Ihe Globu! Uru (London: Routlcdg c, 2006) I Iunt, Michacl 11., 7/ie Geuesis of Chinese Connuunisl T'oreign l'olic y (Nevv York: Columbia Universilv' l'rcss, 1996) š, Ihe Muking ofa Speciul Relutiouship (Nevv Vork: Columbia Universilv l'ress, 198 3) I lutehings, Graham, Modem Chinu (London: Penguin Books, 2000) Hullon, Vv'ill, 7/ic \Vriting on Ihe Wull (London: Lillle, Brovvn, 2007) Idcma, VV. L. (cd.) l.eyden Studies in Sinology (l.cidcn: li. š. Brill, 1981) lenaga, Saburo, the Pncijic Wur. 1931-45 (Nevv Vork: Panthcon, 1978) 1 l-'cng, Give iiuek My Rivers und llills (London: Macmillan & Cio., 1945) Ikcls, Charloltc, 'the Relum oflhe God of Weallh (Slanlord Universitv Press, 199 6) Irive, Akira, Ihe Chinese aml Ihe laf unese (l'rincclon Universitv l'rcss, 1980) Isaacs, Harold Rš The Trugedv oflhe Chinese Revolulion (Slanlbrd Universitv l'rcss , 1961) kraci, John and Donald Klein, Rebels and liureuucruls (Bcrkclcv: Universilv' ol Calilornia l'rcss, 1976) Ito, Takco, /.(/e ulong Ihe South Mtmehuriun Ruilwuy (Annonk, NY: M. li. Sharpc, 1988) Jacobs, Dan, Ilorodin (Cambridge, Mass.: Harvard Univcrsil)' l'rcss, 1981) Jeans, Roger, "Ihc 'Ihird borce', Republicun Chinu (studeni 1993) Jen, Yu-wcn, 'Ihe Tuiping Revolulionury Moveinenl (Nevv Ilavcn, Conn.: Vale Univ ersilv l'rcss, 1973) Jenner, W. J. li, Ihe Tyranny ofllislory (London: Allcn Lan e, 1992)

Jiang, Yarong and Donald Ashlcv, ;V/n«š Children in the Neiv China (London: Routlcdg c, 2000) Jin Qiu, 7/ie Cullure ofi'ower (Slanlbrd Universitv l'ress, 1999) )ing 'Isu, Tuilure, Nulionulism und ldenlily (Slanlbrd Universilv' l'ress, 2005) Jocc lvn, lid and Andrevv McKvvcn, The Long March (London: Conslablc and Rohinson, 20 06) Johnson, Chaliners, Peasanl Nulionulism umi Comnumist Power (Slanlbrd Univer silv l'ress, 1963) Johnson, Linda (iooke, Cilies ofliungnun in I.ute bnperiul Ch inu (Albany: Slale Universilv ol'Nevv Vork Press, 1993) Joncs, li W., Chunging Chinu (Kihnarnock: (ihrislian Literature Publiealions, 19 46) Jordan, Donald, Chinu's 1'riui by Tire (Ann Arbor: Universitv of Michigan l' rcss, 2002) š, Chinese tioycotls v lupunese Hombs (Ann Arbor: Univcrsil)' of Michi gan Press, 1991) š, 'The Northern T.xpedilion (Honolulu: Univcrsil) ofllavvaii Pre ss, 1978) Kane, l'cnny, T'umine in Chinu (Basingstokc, Macmillan, 1988) Kaplan, David Lš Tires oflhe Drugon (Nevv Vork: Macmillan Publishing Companv, 1992 ) Kaslr, Roberl, Szcchtvun und the Chinese Republic, 1911-3S (Nevv Ilavcn, Conn. : Vale Universilv l'ress, 1973) Karl, Rebecca, Global Conneclions: I.iung Qichuo uud lite 'Second World' at the Tuni of Ihe 2l)th Cenltiry (Durham, NC: Duke Uni versilv l'rcss, 1993) š and Peler Zarrovv (eds.), Rethinking the 1S9S Reform Period (Cambridge, Mass.: 1 larvard Asia Ccnlcr, 2002) Kalaoka, Tclsuya, Resislunee und Revolulion in Chinu (Bcrkclcv': Universilv of Calilornia Press, 1974) Kates, Cieorge, The Yeurs Ihul ivere Put (Oxford Universitv l'ress, 1988) Kau, M ichacl (cd.), 7/ie Lin l'iao AJfuir (Annonk, NY: M. li. Sharpc, 1975) š and šohn l.cung (eds.), 'Ihe Vi'rilings oj Mao '/.edong, 1919-76 (Annonk, NY: M. li. Sharpc, 1986) Kcmcnadc, VVillem van, CViiim, Hong Kong, Tuiivun. Inc. (Nevv Vork: Alfred A. Knopf, 1997) Kidd, David, Peking Story (London: Kland, 1988) King, Lrank II. II., A Concise Hconoinic Tlistory ofModern Chinu (London: Pracgc r, 1969) Kirby, Vv'illiam, 'lingincering China: Birlh oflhe Devclopmental Slale 1928-1937', in Yeh, Hecoming Chinese. š, 'Joint Ventures: Technologv Translcr and Tcehnocralie Organization in Nalionalisl China', Republicun Chinu (travanj 1987) š, Slute umi Tconomy in Republicun China (Cambridge, Mass.: Harvard Universitv' Pr ess, 2001) Kissinger, Henrv, Veurs ofVpheavul (Boston: l.ittle, Brovvn, 1982) Klein, David and Anne Cilark, Biogruphic Dictionury of Chinese Communism 1921-65 , 2 vols. (Cambridge, Mass.: Harvard Universitv l'ress, 1971) Knaslr, Robert (cd.), Chinese Lundscupes (Honolulu: Univcrsil)' of Havvaii l'ress, 1992) Knaus, John Kcnncth, Orphuns of the Cold VViir (Nevv York: Public Affairs, 1999) Ko, Dorothv, Cinderella's Sislcrs (Bcrkclcv.' Universitv of Calilornia l'rcss, 2 (1(15) Kocn, Ross, Chinu l.obby (Ncw York: i larper and Rovv, 1974) Ku Ilung-ming, Pupers fronl n Viceroy's Vunicn (Shanghai: Mcrcurv, 1901) Kuhn, Philip, Rebellion umi Ili liucmies in lule bnperiul Chinu (Cainbridgc, Mas s.: Harvard Universilv l'ress, 1970) Kuhn, Roberl l.avvrcncc, 7/ic Mun \Vlio Chungcd Chinu. Ihe lije und l.egacy oj J iang Zemin {Nevv York: C.rovvn, 2005) Kuo Chang-ming, Luboitrund limpire: 'Ihe Chinese l.iihour Movcment in Ihe Cttnto n Deltu. 1895-1927 (docloral disscrtation, Slanlord Universitv, 1975) Kuo, Helena, Westwurd lo Clui ugking (London: 1 lulchinson, 1943) Kuo Kvvan-ving, A Century Wulked Ihrough (lour-parl video documcntarv and intcrv ievv vvith ihe Young Marshal) (Taipci: 1993)

Kuo, VVarrcn, Amilylieul llistory oj Ihe Chinese Communisl Purty (Taipci: Instit ute ol" International Rclalions, 1969) Kurlanlzick, šoshua, Charm Offensive (Nevv I laven, Conn.: Yalc Universitv' l're ss, 2007) Kvvan Man Bun, 7/ie Sult Merehunts ol Tianiin (Honolulu: Universitv ol I lavvaii l'ress, 2001) Kvvei Chung-shu el al., lupuu's Undeclurcd Wur (Shangha i: Chinese Chamber ol'Commcrcc, 1932) Kvvong, Luke, A Mosuic oj the llundred Duy s (Cambridge, Mass.: I larvard Universilv l'ress, 19X4) Kvnge, lames, Chinu Shuk es Ihe \Vorld (London: VVcidcnleld and Nicolson, 2006) Lu Motte, r.llen, Peking Dusi (Nevv York: 'Ihc Ccnturv, 1919) Laćam, Guv, Un banauierau Yumum duus les uunc 'es 1930 (l'aris: L'llarmallan, 1994) l.ailinen, Kauko, Chinese Nulionulism in I he lule Qing Dynusly (Copenhagcn: Nordic Institute of Asian Studies, 1990) Lam, VVillv \Vo-l.ap, Chinese Polilies in Ihe liu Jintao liru (Annonk, NY: M. li . Sharpc, 2006) -, Ihe liru oj Jiang Zemin (Nevv Vork: l'renliee 1 luli, 1999) Lan, liua and Vanessa Long (eds.), Women in Republicun Chinu (Nevv York: M. I;. Sharpc, 1999) l.angcr, VV'illiam, 7/it* Diplomucy oj bnperiulism (Nevv York: Kan dom I lousc, 1950) l.ardv, Nicholas R., Chinu's Unjiuished liconomic Revolulion (VVashington: Brook ings Inslilution l'ress, 199X) š, liconomic Croivth umi Distribulion in Chinu (Cambridge Universitv l'ress, 2004) š, Inlegruling Chinu inlo Ihe Globiti liconomy (VVashington: Brookings Inslilution l'rcss, 2002! I.arv, Diana, Chinu's Rcpublic (Cambridge Universitv l'ress, 2007) š, Region und Nulion: 'lite Kmmgsi Clkpie (Cambridge Universilv Press, 1974) š, VVurhmlSuhliers (Nevv York: Columbia Universitv l'rcss, 19X5) Lattimore, Ovven, C7iiii (London: l-'ourth listale, 200X) l.eung, lidvvin I'ak-vvah, llisloricul l)iclionury of Revolulionury Chinu (Nevv Vork: (irccnvvood l'rcss, 1992) š, Polilical Leadcrs o) Modem China (VVcslporl, Co nn.: Grccnvvood l'rcss, 2002) Lcutner, Mcchthild and Nicola Spakovvski (eds.), \ Vomen in China (Mu" nslcr: I.il Vcrlag, 2005) I.cvcnson, Joscph, Canjuciun Chinu und lls Modem Pule (Bcrkclcv: Universilv of Calilornia Press, 1968) I.cvich, li ugene VV'illiam, 'Ihe Kmmgsi Wuy in Kuominlnng Chinu, 1931-1939 (Annonk, NY: M. li. Sharpc, 1993) Lcvine, Slephen, Anvil oj Viclory (Nevv Vork: Columbia Universilv' l'ress. 19X7) l.cys, Simon, Broken Imuges (London: Allison 8: Busb)', 1979) š, 'Ihe Chuirmau's Neiv Clolhcs (London: Allison & Busby, 1997) š, ChineseShudmvs (Nevv Vork: Vintagc , 1974) š, lu Po' rel en j'cu (l'aris: llcrmann, 1983) Li, Chcng, Chinu's leuders (Lanham, Md: Rovvman & Littlclicld, 2001) Li, Dun Modem Chinu: Prom Mundurin lo Commissur (Nevv Vork: Charles Seribner's

Sons, 1978) l.i, Hua-yu, Alun und ihe liconomic Slalinizulion of Chinu, 1948-1953 (Lanham, M : Kowman& Littlcfield, 2006) Li, Laura 'Ivson, Mudtune Chiang Kui-shek (Nevv Vork: Atlantic, 2006) l.i, Lincoln, "Ihe Jupauese Army in Norlh Chinu 1937-1911 (Oxford Universilv l'r css, 1975) š, Sluđeni Nulionulism in Chinu 1924-1949 (State Universilv of Ncw York l 'rcss, 1994) Li, Ticn-min, Muo's First Ileir-Aslrureul: I.iu Shua-Ch'i (Taipci: Institute ol International Relations, 1975) l.i, Xiaobing, Allan R. Millctl and Bin Yu (eds.), Muo's Ceneruls Remember Kareu (Lavvrencc: Univcrsil)' Press ol'Ka nsas, 2001) Li Yu-ning (cd.), Chinese \Vomen thraugh Chinese Fyes (Annonk. NY: M. Ii. Sharpc , 1992) l.i, Zhenshcng, Red-Color News Soklier (London: l'haidon l'ress, 2003) Li, Zhisui, '[he Privole Life of Chuirnum Muo (i\ew York: Random 1 lousc. 1994) Liang, Chin-tung, General Stihvell in Chinu (Nevv Vork: St John's Universitv' l' ress, 1972) l.ibrarvof America, Reporting World H'«r//(Ncw York: Lilerarv Classics, 1995) l.icberthal, Kcnnelh, Governing China (Nevv Vork: W. VV. Norton, 1995) š, Revolulion uud 'Fradition in 'Fienlsin, 1949-1952 (Stanford Univcrsil)' l'ress, 1980) š and Michel Okscnbcrg, Policy Muking in Chinu (l'rincclon Univcrsil)' Press, 1988 ) Liflon, Roberl Ja)', Revolutiomnj lmmortahty (Nevv York: Random I lousc, 1968) Lillcv, lames and Jcll'rcv I.illcv, Chinu llnnds (Nevv Vork: Public Alfairs, 20 04) Lin, Clang and Xiaobo Hu (eds.), Chinu After Jhmg (VVashington: VVoodrovv VVilso n Ccntcr l'ress, 2003) I.indbeak, John (cd.), Chinu: Management of a Revolulionnry Sociely (London: All cn and Unvvin, 1972) Lincbarger, Paul, 'ihe China of Chiang Kai-shek (Boslon: VVorld l'cacc b'oundati on, 1941) Ling Lci, Les Chinois (l'aris: liditions Autremcnt, 1997) Link, Perrv, Fvening C.hats in lieijing (Nevv Ydrk: VV. VV. Norton, 1994) l.ipkin, Zvvia, Useless to Ihe Slale (Cambridge, Mass.: I larvard Universilv l'r css, 2006) l.ittle, Mrs Archibald, lu Ihe Lund oflhe Hlue Gmvn (London: Casscll, 1903) š, Li Tlung-chuug (London: Casscll, 1903) Liu Binvan, Teli Ihe VVorld (Nevv York: l'anlheon Books, 1989) Liu, R R, A MilHutj IIislory of Modem Chinu (Princcton Universilv Press, 1956) Liu, l'o-cheng cl al., Reculling Ihe Long Murch (Peking: Loreign Languagc l'ress , 1999) I.iu, Tao and David Laure (eds.), Unily uud l)iversily (Hong Kong Universitv' l' ress, 1996) Loli, l'ichon, P. Y. (eds.), lheF.urly Chiang Kui-shek (Nevv Vork: Columbia Univ ersitv l'rcss, 1971) š, 'Ihe Kuomintung Oe'bu" cleof 1949 (Boston: lleath, 1965) Ume, Slevvarl, japan's First Modem War (Nevv Vork: St Marlin's l'rcss, 1994) Lntvct, Trv'gvc, Chinese Cormnunism 1931-1934 (Copenhagcn: Nordic Institute of A sian Studies, 1973) I.ou Kuiujng ct al., Zhou F.nlui und the Xiun Incident (Bcij ing: n.p., 1963) I.ou, Sheldon, Spumnvs, Bedbugs und Body Shudows (1 Ionolulu: U niversitv ol 1 Iavvaii l'rcss, 2005) I.ovcll, Julia, Ihe Great Wull (London: Atl

antic Books, 2006) Lu Han-chao, Iieyond the Neon I.ighls (Bcrkclcv: Universitv of Calilornia l'rcss , 1999) Lu, Xiaoho and Rlizabcth l'crrv, Dantvei (Annonk, NV: M. li. Sharpc, 199 7) l.ubinan, Slanlc)', Bini in u Cage (Slanlbrd Universitv l'rcss, 2000) I.utz, Jcssic and Ray Rolland, llukku Chinese Confnml Protestant Chrisliunily, 1 950-1900 (Annonk, NY: M. li. Sharpc, 1998) Luinlev, li A., Ihe Republic of China under Chiang Kui-shek (London: Barne & Jen kins, 1976) Lynch, Michacl, Muo (London: Roullcdge, 2004) Ma Jianzhong, Strenglhen the Countryund linrich the l'eople (Richmond: (iurzon, 1998) McColl, Roberl, "Ihe Oyu"wan Sovici Area 1927-32', Journal ofAsiun Studies (stud eni 1967) McCord, lidvvard A., 'Ihe /'»iver of the Gun: 'Ihe F.mergence of Chinese \Vurlordi sm (lierkelev: Universitv ol Calilornia Press, 1993) š, 'VVarlordism at liav', Republicun Chinu (studeni 1991) McCormack, Gavan, Chang Tso-Iin in Northeast Chinu (Eolkcslonc: Davvson, 1977) McDonald, Angus, Urbun Origins of Rural Revolulion (lierkelev: Universilv' of Ca lilornia l'rcss, 1978) Mclilderry, Andrea, 'Robber Barons or National (iapilalisls: Shanghai Bankcrs in Kcpublican tihina', Republicun Chinu (sluđeni 1985) MacEaruuhar, Roderick, (cd.) (.Vimii Under Muo: Po lilics Takes Command (Cambridge: Massachusells Institute of Tcchnologv, 1966) š, 7/u- Hundred Days Campuigu and the Chinese Intellecluuls (Nevv Vork: Pracgcr, 1 960) š, 'Ihe Origins oflhe Culturul Revolulion, 3 vols. (0.\ford Universitv' l'res s and Nevv York: tiolumbia Universilv l'rcss, 1974, 1997, 1999) š (cd.), The Polilics of Chinu 1949-1989 (Cambridge Univcrsity l'rcss, 1994) š, Tiinothy Chcck and liugcnc VVu (eds.), 'Ihe Secrel Speeches ol Chuirnum Mao (Ca mbridge. Mass.: Council ot'East Asian Sludics, 1989) š and lohn K. Eairbank (eds.), The Cumbridge llislory of China, Vol. 14: 'The Peop le's Republic, Puri 1 (Cambridge Universilv Press, 1987) š and šohn K. Fairbank (eds.) 'Ihe Cambridge llislory uf Chinu, Vol. 15: 'Ihe Peop le's Republic, Puri 2 (('ambridge Univcrsil)' Press, 1991) š and Michacl Schocnhals, Muo's List Revolulion (Cambridge, Mass.: Bclknap Press, 2006) Muckcrras, Colin, Sinophilcs und Siuophobes (Oxford Universilv Press, 2000 ) š, Pradecp Taneja and Graham Young, C/iiiiii Since i978 (Mclbourne: Longman Chcshi rc, 1994) M.icKmnon, Slcphcn and Oris Friesen, C7i»ki Reporting (Herkclcv: Univers ilv ol'Calilornia Press, 1987) Mekane, Charles, 7/ic Soviet Union und Ihe Chines e Conunuuisls, I92U-'12 (Nevv Vork: Columbia Universitv Press, 1958) Macmillan, Margarct, Seize Ihe llour (London: John Murrav, 2006) MacNair, llarlcv Farnsvvorlh, China in Revolulion: An Anulysis of Polilics and M ilitaristu under the Republic (Universilv of Chicago Press, 1931) Mallorv.VVallcr, Chinu, 1-nnd ofVamine (Ncw Vork: American Cicographical Socictv, 1926) Malraux, Andrć, Lu Condilion humuine ( l'aris: (iallimard, 1946) š, Les Compie'runls (Pariš: Bernard Crassel, 1976) Mauchou kou Veurbook, 1934 ('lokvo: 1934) Mandancv, lovce, Ihe Troublesome l.egucyol Connuissiouer Lin (Caiuhridgc, Mass.:

Harvard Universilv Press, 2003) Mann, James, About Puce (,\ew Vork: Knopf, 1999) Mann,Sušan, l.ocul Merchunts und the Chinese Bureuucrucv (Slanlord Univcrsil)' Pre ss, 1987) Mao Zedong, On New Democrucy (Bcijing: Foreign l.anguagcs Press, 1967) ¦š, Selected Works (Beijing: Foreign l.anguagcs Press, 1967) Marshall, David, Letlers Erom Muo's China (Singaporc 1 Icrilage Socictv) Marshall, Georgc, Murshall's Mission lo China, 2 vols. (Arlinglon, V/a: Universi lv Publications of America, 1970) Martin, Brian, Ihe Shanghai Creeu Cuug (Bcrkclcv: Univcrsil) of Calilornia Press , 1996) Martin, VV. A. I'š A Cycle ofCulhuy (Nevv Vork: Fleming LI. Rcvcll, 1900) Malher, A. 11., Siege Days (Nevv Vork: Fleming II. Rcvcll, 1903) Maurcr, Hcrrvmo n, Ihe Und is Not Yet (London: VVilliam llcincmaun l.ld, 1942) Mavnard, Isabellc , Chinu Dreauts (lovva Cilv: Universitv of lovva Press, 1966) Meisncr, Mauricc, Ihe Deng Kiaoping Era (Nevv Vork: 1 lili and VVang, 1996) Mcng Chcngshun, Mislre ss & Muitl (Nevv Vork: Columbia Universilv Press, 21)01) Mcng, Yuc, Shanghai on the Edge ofEmpire (Universitv of Minneapolis Press, 2006) Mesny, VVilliam, China Stories, www.mcsny.com Mclzgcr, 'lliomas VV., Escupe Erom Predicamenl (Nevv Vork: Columbia Universitv P ress, 1977) Michacl, Franz, 'Regionalism in Ninetcenth-CcnluiT China', Introduclion to Slanl cv Speclor,. /./ iling-ehung unil Ihe Hui Army (Seattle: Universit)' ol VVashinglon Press, 19 64) š, Ihe Tuiping Rebellion (Seattle: Universitv of VVashington Press, 1988, 1971) Milcs, A. R., 'Ihe l.egucy oj Tiununtnen (Ann Arbor: Universilv' of Michigan l'r css, 1996) Miller, Merlc, Plahi Speaking (New York: l'ulnam's, 1973) Millward, )ames, Eurasian Crossroud: Xinjiung (London: Ihirsl, 2007) Ming Pao, June Pour (l-'avclville: Universitv of Arkansas l'rcss, 1989) de Miribel, Jean and I.e'on Vandcrmccrsch, Sugesses Chiuoises (Pariš: Dominos Flam marion 1997) Missclvvitz, Ilenry Francis, Ihe Drugon Slirs (New Vork: Harbingcr Books, 1941; Ann Arbor: Universit)' Microlilms International, 1978) Miller, Rana, A liiller Revolution (Oxlbrd Universit)' l'rcss, 2004) š, The Manchuriun Mylh (Bcrkclcv: Univcrsil)' of Calilornia l'rcss, 2000) Moorad, Georgc, Losl Peace in Chinu (Ncw York: Dullon, 1949) Morsc, II. B., Ihe Trude umi Ailministruliou oflhe Chinese limpire (Shanghai: Ke llv & Vv'alsh, 1908) Morwood, VVilliam, Duel for Ihe Middle Kingdom (Nevv York: F.vercst I lousc, 1980) Mowrer, F.dgar Anscl, Mmvrer in China (I Iarmondsworlh: Penguin Books, 1938) Munemilsu, Mutsu, Keukenroku (Universitv of Lokvo l'ress. 1 982) Mvers, Kamon, 'Ihe Chinese Peusunt Economy (('ambridge, Mass.: Harvard Universil v l'rcss, 1970) š, Michel Okscnbcrg and David Shumhaugh (eds.), Mttkiug Chinu I'ol icv (Lanham, Md: Rovvman & I.itllcliekl, 2001) Nalhan, Andrcvv, China's Crisis: Dilemniti ol Reform und Prospecls for l)emocrac y (New Vork: ('olumbia Universitv'l'rcss, 1990) š and Bruce Gillcy, C.7i»i«'s Neiv Rulers: 'Ihe Secrel EilesClhe New Vork Revietv oflt ooks, 2002)

š and Perrv Link (eds.), 'Ihe Tiananmen Pupers (London: Lilllc, Brovvn, 2001) Ncllisl, Gcorgc, Mat oj Shangliai umi Norlh Chinu (Shanghai: n.p., 1933) Nichols , Francis II., Ihrongh llidden Shemi (London: Gcorgc Ncvvncs, 1902) Nien Cheng, Life tinti Deuth in Sliuughui (London: I'lammgo, 1995) Nolan, Pclcr, Clnna's Ris e, Rtissia's l:ull (London: Mćmillan, 1995) Norlh, Robcrl and Xcnia F.udin, M. N. Roy's Mission to Cliina (Bcrkclcy: Univcrs ilv ol'Calil'ornia Press. 1963) O'lirien, Kcvin š. and l.ianjiang Li, Righljul R esisiunce in Raral Chinu (Cambridge Univcrsilv Press, 20(16) O'Dovvd, Fdvvard, ( .Viiiitrsi" Mililary Strulegy in the Ihird Indochinu Wttr (London: Roullcdgc, 20 07) Ogdcn, Suzanne, Chinu's Vnresolved Issues (F.nglcvvood (Mills: Prculicc Hali , 199S) š, Kalhlccn HarUord, Lavvrcncc Sullivan and David Zvvcig, Chiiui's Seurch Jor Dcin acrucy (Armonk, NV: M. I!. Sharpc, 1992) Oksenbcrg, Michacl and Robcrl B. ()xnain, (.Vi/immu\America, l'astnnd buture(Ncv v Vork: lorcign Policv Association, 1977) š, Lavvrencc Sullivan and Mare I.ambcrt (cds.) Ileijing Spring, Confronlalion and Conflict: Ihe Basic Documenls (Armonk, NY: M. E. Sharpc, 1990) Olivcr, Lrank, Speciul Undechtred Wur (London: lonalhan Cape, 1939) Ono, Giichi, l-xpentlilures ojthe Sinu-Jupuncse W ur (Oxli>rd Univcrsilv l'rcss, 1922) l'ainc, S. C. M., 'Ihe Sino-lupanese War oj 1X94-11195 (Cambridge Univcrsilv l'rcss, 2003) l'aludan, Ann, Chronicle oj Ihe Chinese limperors (London: lliamcs and 1 ludson, 1998) Pan Lvnn (Lin l'ann), Chi nu's Sonviv (London: Ccnturv' l'nblishing, 1985) š, In Seurch oj Oki Shanghai (I l ong Kimg: ]oinl l'ublishing Cio., 1997) š,Shanghai: A Cenlury »;fChunge in l'hologruphs IS'13-1949 (I long Kong: llai Fcng l 'ublishingCo., 1994) š, Sons of ihe Velltne Hmperor (London: Mandarin, 1996) Paync, Robcrl, Chiang Kai-shek (Ncvv York: \Vcybridgc and Tallcv, 1969) ^ -, CUttttt Diuries (Ncvv Vork: VVevbridgc and Tallcv, 1945, 1947, 1950) š, Chungking Diary (London: VV'illiam Ilcincmann, 1945) l'cck, Cirahani, Two Kintls of'liine (Boslon: I loughlon Miltlin, 1950) Pccrcnboom, Kandall, Chinu Modernizes (Oxlord Univcrsilv l'rcss, 2007) l'ci, Minxin, Chinu's Traumi Trnnsilion (Cainbndge, Mass.: I Iarvard Univcrsilv l'rcss, 2006) Peking United Inlcrnalional Faminc Kclicl" ("omiiiillcc, 7/ie Norlh (.'/m/ih bum ine of 1920- 1921 (Taipci: Ch'eng Wcn l'ublishing Company, 1971) Pclissicr, Rogcr, 7/ie Awukening ofChhm (London: Seeker and VVarburg, 1967) Peslrer, Su/annc, Civil War in Chinu (I.anham, Md: Ro vvnian & I.iltlclicld, 1999) Peri)', Flizabelh, Chiilleiiging IheMiimltiU'oflleu ven (Armonk, NY: M. li. Sharpc. 2002) š, (./»»esc l'erspeclives on the Nien Rebellion (Armonk, NY: M. F. Sharpc, 1981) š, l'ulrolling lite Revolulion (Lanham, Md: Rovvm an and l.illlclicld, 2005) š, Reheh omi Revohiiionaries in Norlh Chinu, 1845-19'lS (Slanford Univcrsilv Press, 19X0) š, Shanghai on Strike (Slanford Univcrsilv Pres s, 1993) Phillips, Richard, CVii'mi Sina-1911 (London: Mćmillan, 1996) l'iclori ul Hislory oj the Republic of Chinu, 2 vols. (Taipci: Modem China Press, 1981) P ičke, Frank (cd.), l'eople's Republic of China, Voli. 1 and 11 (Aldcrshol: Ashgatc , 2002) Piteher, Philip VVilson, In and About Amoy (Shanghai and Poochovv: Ihc M elhodisl l'ublishing House in China, 1912) Polachck, lames, 'Ihe Inner Opiuin Wur (Cambridge, Mass.: Harvard Univcrsilv Pre

ss, 1992) Pomeranlz, Kennelh, Ihe Creitt Divergence (l'rincclon Univcrsit)' Press, 2000) Pong, David, Shen l'uo-chen tinti Chinu's Motlcmizution (Cambridge Univcrsilv Pr ess, 1994) Pollcr, l'ilman, Vrom Leninist Discipline to Sociulisl l.egalisiu (Slanford Univ ersily l'rcss, 2003) Pollcr, Sulamilh lleins and ]ack M. Pollcr, Chinu's I'easants (Cambridge Univcrs ilv l'rcss, 1990) Povvcll, John, My Twcnly-I:ive Veurs in China (Ncvv Vork: Mćmillan, 1945) Preslon, Diana, 7/ie Hoxer Rebellion (New Y«irk: VValkcr & Companv, 1999) Priec, Fva lane, C7n7i
e, Mass.: Harvard Universit)' l'ress. 2001) Roux, Alain, /,ii Chineuu XXe'me sie'cle (l'aris: Armand Colin, 2006) Rovvan, Ro y, Chusing the Drugon (Cuillbrd, Conn.: Ihe I.vons l'ress, 2004) Rovvc, VVilliam , Crimson Rttin (Slanlbrd Univcrsil)' l'rcss, 2007) -, llankoiv. 1796-1895 (Slan lbrd Universilv l'rcss, 1989) Rozman, liilbert, 7/ie Modernizalion of Chinu (Nev v Vork: frec Press, 1982) Ruan Ming, Deng Xiuoping: Chronicle oj on Etnpire (Oxl 'ord: VVcstvievv Press, 1994) Saich, Ton)', Governanee und l'olilics ofChimi (Ka singsloke: Palgrave, 2001) š, 'Ihe Origins oflhe Tirsl United Erom in Chinu: lite Role ofSneevliet, 2 vols. (I.eidcn: Krili, 1991) š, and I lans Van de Ven, New l'e rspeclives on Ihe Chinese Communisl Revolulion (Annonk, NY: M. li. Sharpc, 1995) Salishurv, llarrison, Ihe Long March (London: 1 larperColIins, 1985) š, 7/ie Neiv Emperors (Koslon: l.ittle, Urovvn, 1992) š, Tiananmen Diury (London: Unvvin, 1989) š, To l'eking and lleyotul (London: 1 lulchinson, 1973) Saunders Candlin, Hnid, lite llreuch in Ihe VVu// (London: Casscll, 1974) Scharping, Ihomas, hirlh Control in Chinu 1949-MIU (London: Routlcdgc Curzon, 20 03) Schell, Orvillc, Discos & Democracy: China in Ihe Ihroes of Reform (Nevv York: P anthcon, 1988) š, Mandate oflleaven (London: Littlc, Urovvn, 1995) Schill'rin, I Iarold, Sun Vul-sen und Ihe Origins oj the Chinese Revolulion (Her kclcv': Universilv of Calilornia l'ress, 1968) Schocnhals, Michacl, Chinu's Cullural Revolulion (Annonk, NY: M. li. Sharpc, 199 6) Schostra, II. Keith. 'IheColumbiu Guide lo Modem Chinese llistorv (Nevv Vork: Columbia Universilv l'rcss. 2000) š, l'ivenlielh Century Chinu (Oxlbrd Universitv l'rcss, 2004) Schrain, Stuart, Muo 'Tse-tung (Harmondsvvorlh: Penguin Kooks, 1975) š, 'Ihe Ihoughl ofMuo Tse-tung (C ambridge Universilv' l'ress, 1989) š (cd.), Aulhority, l'urlicipttlioti and Cullural Chunge in Chinu (Introduclion) ( (iambridgc Universitv l'rcss, 1973) š (cd.), Muo'sRoutllo l'ou'cr: Revolutiotiarv Wrilings 1912-49, 5 vols. (Annonk, N 'Y: M. E. Sharpc, 1989-97) Schurinann, franz, Ideology & Organizatian in Communi sl Chinu (Bcrkclcv: Universit)' of Calilornia l'rcss, 1966) š and Orvillc Schell (eds.), Imperiul Chinu (Ilarmondsvvorth: Penguin Books, 1977) š and Orvillc Schell (eds.), Republicun China (Harmondsvvorlh: Penguin, 1967) Schvvurtz, Benjamin (cd.), Rejleclions on Ihe May Eourlh Movemenl (Cambridge, Ma ss.: Harvard Universilv l'rcss, 1973) Seagrave, Slcrling, Drugon Ludy (Nevv Vork: Vintagc, 1993) š, Lords oflhe Rim (Lon don: Bantam l'rcss, 1995) š, l'olilics ol Mao's Courl (Armi)iik, NY: M. ii. Sharpc, 1999) š, l'rovincial l.etidership in China (llhaca, N'Y: Cornell Univcrsil)' l'rcss, 197 4) š and VVarren Sun, China's Road lo Disaster (Annonk, NY: M. li. Sharpc, 1999) š and VVarren Sun, 'Ihc- Umi oflhe Mnaist Era (Annonk, NY: M. li. Sharpc, 2007) 'l'eng, S. Y, Ihc Nien Army aml Ihcir Guerrilla Vrarfarc (Ihc 1 lague: Moulon 8; Cio.. 1961) š and John King I'airbank, China's Rcsjnmsc lo Ihc Wcsl (Cambridge, Mass.: I larva rd Universitv l'ress, 1979) Terrill, Ross, Madame Mao, the While-ISonc
Slanlbrd Universitv l'ress, 1999) š, Mao, a Riogruphy (Slanlord Universitv l'ress, 1999) Thomson, James, 'Communisl l'olicv and ihc United Fronl in China 1935-6', l'aper s on China, Vol. 11 (prosinac 1977) 'Ihomson, John Stuart, 'Ihe Chinese (London: li VVerner I.aurie, 1910) 'Ihornlon, Richard, (,7ii'iihy ol lan Shih-hua (L ondon: Gollancz, 1934) Trcvor-Ropcr, Ilugh, 'Ihc llermit of Peking (London: Flan el, 1993) Tsang, Stephen and Grcgor Benlon, 'Ostrortunism, Belraval, and Manipulalion in M ao's Rise lo l'ovver', (.'/ (spring 2007) 'Isui, Kai-Vuen, Ticn-tung llsueh and Ihomas Ravvski (eds.), l'roduclivily, l:[j tciency and Reform in China's liconomy (1 long Kong: Ihc Chinese Universitv, 1995) Tubilcvvicz, Czcslavv (cd.), Critical Issues in C.onlemporury China (London: Rou tlcdgc. 2006) Tuchman, Barbara, Slihvell and the American lixpericnce in China (Nevv Vork: Mac millan, 1970) Tun Li-chen, Annual Cusloms and Festivals in 1 'eking (I long Kong Universilv' l 'ress, 1965) Tyler, l'atrick, A Great Wall (Nevv York: Centurv Foundation, 1999) Tvson l.i, Laura, Matlame Chiang Kai-shck (Nevv York: Allanlic Monlhlv l'rcss, 2 006) Uli, Franz, Deng Kiaoping (Boslon: 1 larcourt, Brace, Jovanovich, 1988) Van de Ven, Ilans, Warand Nationalism in China 1925-1945 (London: Routlcdgc Curz on, 2003) Vassal, Gabriellc, hi and arotind Vunnun ion (London: VVilliam I Icincmann, 1922 ) Vcrmccr, liduard, liconomic Deveh>l>menl in l'rovincial China (Cambridge Univers ilv l'rcss, 1988) Vigncron, Lucicn, Deux ans au Se-Tchouan (l'aris: Brav cl Rclaux, 1881) Vladimir, 7/ic Chinu-japan War (I.ondon: Sampson, Lovv, Marslon, 1896) Vogel, lizra, Canton Under Communism (Cambridge, Mass.: Harvard Universilv l'rcs s, 1969) VVakabavashi, Bob Tadashi (cd.), 7/ie Nanking Atrocity 1937-38 (Nevv Vork: Bergh ahn Books. 2007) VVakcman Jr, Frederic, Policing Shanghai 1927-1937 (Bcrkclcv: Universitv ol Cali lornia l'rcss, 1996) š, Spyrnaslcr (Bcrkclcy: Univcrsil)'ol'Calilornia l'rcss, 2003) š, Slrangers al Ihe Gate (Berkclcy: Universilv of Calilornia l'ress, 1966)

š and Richard Louis lidmonds (eds.), Re-nstrraisiug Republicun China (Oxi'ord Univ ersilv l'ress, 2000) VValder, Andrevv (i., Joseph lishcrick and l'aul l'ickovvie z, Ihe Chinese Cullural Revolulion us History (Slanlbrd Universitv l'ress, 2006) VVang Gungvvu, Chinu und the Chinese Overseas (Singapor e: 'limes ćadcmic l'ress, 1994) VVang, I lui, Chinu's Ne\v Order (Cambridge, Ma ss.: 1 larvard Universilv l'rcss, 200.3) VVang Ke-vvcn, 'Afler ihe Unilcd Front' , Republicun Chinu (Iravanj 1993) VVang Ming, Mao's lielruyul (Moseovv: Progrcss Publishers, 1979) VVasserslcin, Bernard, Secrel Wur in Shanghai (London: Profil e Books, 1999) VVassertrom, Jcll'rev and lilizabelh l'crrv, Papulur l'rolesls und Politični Cullu re in Modem Chinu (Boulder, Colo.: VVestvicvv, 1992) VVebcr, Maria, \Vclfurc, Environmcnt and Changing US-CIhnese Uelalions (Chcllcnh am: lidvvard lilgar Publishing, 2004) VVehrlc, Fdmund S., liritain, Chinu, und Ihe Anlimissionary Riols IS91-19(10 (Mi nncapolis: Universilv of Minnesota l'rcss, 1966) VVeidcnbaum, Murray and Samucl Hughes. Ihc liamhoo Nelivork (Nevv V'ork: Frcc l' ress, 1996) VVelch, Dcnton, Maiden Voyage (Harmondsvvorlh: Penguin Books, 1983) VVen Cihing (pseudonvm of Lim Boon Kcng), 'Ihe Chinese Crisis (rom \\'ithin (Lon don: Grani Riehards, 1901) VVestad, Odd Arne and Sophie Quinn-Judge (eds.), Ihe 'lhird lmlochina War (London: Routlcdgc, 2006) VVhilc, 'lhcodore, In Seurch ofllislory (London: lon.Uh.m Cape, 1978) š and Annalcc lacobv, 'lhuuder aut of Chinu (Nevv Vork: Da Capo, 1974) VVhilc, Tvrcnc, Chinu's l.ongcsl Cumpuign (lthaca, NV: Cornell Universitv l'rcss , 2006) VVhvIe, Martin King and VVilliam L. I'arish, Urhun Life in Conleinporury Chinu (Universitv ol Chieago l'ress, 1985) VVilbur, C. Martin, Ihc Nulioimlisl Revolulion in Chinu 1923-1928 (Cambridge Uni versitv l'ress, 1983) š,Sun Yul-scn, Fruslruled l'ulriol (NewYork: Columbia Univer silv Press, 1976) š and (ulie Lien-ving 1 lovv, Missionuries of Revolulion (Cambridge, Mass.: 1 larv ard Universitv Press, 1989) VVilliams, Peterand David VVallacc, Unil 731 (London : Hodderand Sloughtan, 1989) VVilson, Diek, Chinu, Ihc Big 'Figer (London: I.illlc, Urovvn, 1996) š, 'Ihe Long March (London: Penguin Books, 1982) VVou, Odoric, Mililurisin in Moilern Chinu (Canberra: Auslralian National Univer sitv l'ress, 1978) VVrighl, Mar)', Ihe Lasl Slund oj Chinese Conscrvulisin (Slan lbrd Universit;' Press, 1957) VVrighl, Lim, Coul Mining in China's F.conoiuyund Sociely, LS'95-J937(Cambridgc Universit)' l'ress, 1984) VVu, Tien-vvci, "Ihe Mar ch 20 Incidcnl', lournal ol Asian Sludies (studeni 1967) š, 'Ihe Siun Incidcnl: A I'ivotul l'oinl in Modem Chinese llislory (Ann Arbor: Mic higan Centre tor Chinese Studies, 1976) VV'vlic, Kavmond F, ihe i.incrgence ojMuoisni (Slanlbrd Universit)' Press, 1980) Xing I.u, Rheloric of Ihe Chinese Cullural Revolulion (Universilv ol Soulh Carol ina, 2004) Vabuki, Susumu and Slcphen 1 lamer, Chinu's Ncw l'olilicul i.conotny (Boulder, C olo.: VVeslvievv, 1999) Yaniamuro, Shin'ichi (trans, loshua P'ogcl), Muuchuriu under lupunese Dominutiim (l'hiladclphia: Universilv of l'ennsv'lvania l'ress, 2006) Yan Vunxiang, I'rivule Lije under Sociulism (Slanfo rd Universitv l'rcss, 2003) Yang, Dali, Culuiuily und Reform in Chinu (Slanford Univcrsil)' l'rcss, 1996) Vang, Rac, (.Vh'hii: Vijly Veurs inside Ihe l'eople's

Republic (Nevv Vork: Aperture, 1999) Yao, Ming-lc, Ihe Couspirucy und Dealh of U n Hiao (Nevv York: Knopf, 1983) Vardlcv, Ilerbcrl, 'Ihe Chinese Black Chamber (N evv Vork: I loughton Milllin, 1983) Yc, Sang, (7i/nu Cundid (Bcrkclcv: Universil v' of Calilornia l'ress, 2006) Vch, VVcn-hsin (cd.), Bccoming Chinese (Bcrkclcv' : Univcrsil)' of Calilornia l'rcss, 2000) Ycn Mah, Adeline, i'ulling l.cuves (Lo ndon: Michacl loseph, 1997) Vcung, Y. M. and David Chu, i'ujiun (1 long Kong: Ch inese Universilv' l'ress, 2000) Yorkc, Cierald, China Cliunges (London: Jonathan Cape, 1935) Young, C. VV. IL, New l.ifefor Kiungsi (Shanghai: 1935) Young, Frncsl, 'ihe l'residcncy ofVuun Shih-k'ui (Ann Arbor: Universitv of Michi gan l'rcss, 1977) Yu, Maochun, OSS in Chinu (Nevv Ilavcn, Conn.: Vale Universitv l'ress, 1996) Yulang Lin, My Counlry und My l'eople (Nevv Vork: Rcvnal and 1 li leheock, 1935) Zarrovv, I'cler, C'/iiim i» Wur und Revolulion 1895-19-19 (London: Routlcdgc, 2005) š, Crealing Chinese Modernily (cd.), (Bern: I'cler Lang Publishin g, 2006) Zclin, Madclcinc, 7/ieMcrchants of/.igoug (Nevv York: Columbia Univcrsi l)' Press, 2006) Zhang Kaivuan (cd.), Iiyewilnesses lo Mussucre (Annonk NV: M. l i. Sharpc, 2001) Zhang, l.ijia and Calum Macl.cod, Glina Remembers (Oxford Unive rsilv Press, 1999) Zhang, Shu Guang, l-conomk Cold Wur: Americu's iirnburgo ugui nst China and Ihe tono-Sovici Alliunce, 1949-1963 (Slanford Universitv l'ress an d VVashington, DC: VVoodrovv VVilson Centcr l'rcss, 2001) š, iVliio's Mililury Rontunticism: China und Ihe Komin War 1950-1953 (l.avvicncc: Universilv of Kansas l'rcss, 2006) Zhcng Yangwen, 'Ihe Sociul Lije ofOpium in Chinu (Cambridge Univcrsil) l'ress, 2 005) Zvvcig, David, Freeing Chinu's Furmers (Annonk, NY: M. Ii. Sharpc, 1997) Dodaci TKO JE TKO U SUVREMENOJ KINI KMT DM Milo DNK NOV NKK KPK Chiang Kit Dcng VSN l'SSKKN Besmrtnik Komunistička partija Kine Chiang Kai-shek Politička savjetodavna konferencija kineskog naroda Kulturna revolucija Deng Xiaoping Veliki skok naprijed Pripadnik osam besmrtnika NRK-a Kuominlang Dugi marš Mao Zcđong Dršavni narodni kongres Narođnooslohođilaćka vojska Narodna Republika Kina Bai Chongxi (1893.-1966.) Muslimanski general iz Klike Guangxi i vodeći strateg na

cionalista. Bao Tong (1932.- ) bliski suradnik sekretara Kl'K-a Zhao Zivanga osamdesetih god ina dvadesetog stoljeća. 1989. šc osuđen na sedam godina zatvora zbog simpatija prema studentskim prosvjedn icima. Nakon izlaska iz zatvora nastavio je kritizirali rešim. Bo Gu (1907.-46.) čelnik Kl'K-a od 1931.-5., pripadanje struji koja se priklanjala Moskvi, /.a vrijeme DM-a Mao gaje istjerao iz Partije. Poginuo je u avionskoj nesreći. Bo Yibo (1908.-2007. ) Ekonomist Kl'K-a. Izbačen za čistki u KR-u. Rehabilitiran pod Dengom. Besmrtnik. B orodin (Mikhail Gruzenberg) (1884.-1951.) Sovjetski savjetnik KMT-a u Cantonu; r eorganizirao je stranku po leiijinističkom principu. Napustio je Kinu nakon Chiangovc čistke 1927. Umro je u sibirskom gulagu, Braun, Otto (1900.-1974.) Njemački savjetnik Kl'K-a, kojeg je M ao otjerao za vrijeme l)M-a. Cai Tingkai (1892.-1968.) Zapovjednik Devetnćste o snovne vojske u Hici kod Shanghaja 1932. Sljedeće godine pobunio se protiv KMT-a. Pridrušio se KPK-u u posljednjoj fazi građanskog ral a. Chai Ling (1966.- ) Voda tainanmenških prosvjeda 1989. Izbjegla je u SAD, gdje je osnovala softversku tvrtku. Chen Boda (1904,-89.) KPK-ov teoretičar i sastavljač Maovih govora. Za vrijeme KR-a bio u dosluhu i sa vojskom i sa ljevicom. Osuđen na osamnćst godina zatvora, ali je ranije oslobođen z bog narušenog zdravlja Chen Duxiu (1879.-1942.) Prvi predsjedavatelj CK KPK-a. Intelektualac koji je us lijed unularparlijskih previranja pao u drugi plan. Chen Guofu (1892.-1951.) Kao i njegov brat, bio je istaknuti KMT-ov političar i Chiangov suradnik. Chen (ieru (Ch'en Chieh-ju, Jennie Chen) (1906.-71.) Chiangova druga šena, koje seje ovaj odrekao kako bi 1927. mogao ošeniti Soong Meiling. Ona je kasnije napisala autobiografiju o svo m šivotu s Chiangom kojoj je u SAD-u nije bilo dozvoljeno objavljivanje. Chen liongining (1878.-1933 .) Reformatorski vođa u jušnoj Kini koji je vodio napredni regionalistički rešim u Guangdongu. ali se sukobio sa Sun Yal-senoin i Chiangom koji ga je porazio, sl oga je morao pobjeći u I long Kong, gdje je umro od lilusa. Chen Lifu (1900.-2001.) Uz svoga brata, jed an od ključnih Chiangovih suradnika. Vodeći KMT-ov ideolog. Chen Shui-bian (1950 - ) Pobjednik predsjedničkih izbora na Tajvanu 2000. godine kao predsjednik Demokratske napredne stranke; lime je okončao KMT-ovu dominaciju otokom, a istakao je 'lajvanski identitet! Ponovno je izabran 2004. Chen Yi (1901.-72.) Zapovjednik NOV-a. gradonačelnik Shanghaja, zamjenik premijera i ministar vaniskih poslova. Bio je cilj napada četveročlane bande i Crvene (iarde. Chen Yun (1905.-95.) Konzervativni ekonomist KPK-a koji se sukobio s Maom i Dcngoin. Besmrtnik. Chcn nault, Claire (1893.-1958.) Američki strateg zračnog ratovanja i savjetnik nacionali sta, zapovjednik 'Letećih tigrova'; bio je u stalnoj utrci s Joscphom Slilvvcllom. Chiang Ching-kuo (1910.-88.) Chiangov sin. Naslijedio je oca na mjestu predsjednika Republike Ki ne na Tajvanu u mandalu 1978.-99. Započeo je proces demokratizacije koji je potakao i go spodarski rasi. Chiang Kai-shek (1887.-1975.) Voda nacionalističke Kine i čelnik KMT

-a, šio je poslao nakon pobjede Sjeverne ekspedicije 1926.-8. Nije bio u stanju oduprijeti sc japanskoj invaziji . Od komunisla je došivio poraz 1949. Izbjegao je na Tajvan gdje je ustanovio Republiku Kinu. Chun (Prince ) (1883.-1951.) Regent od 1908. do 1911. kao otac posljednjeg cara. Cixi, Dovvag er Empress (1835.-1908.) Kao bivša konkubina uspela se do pozicije najmoćnije osobe na carskom dvoru, što je i ostala od šezdesetih godina devetnćstog stoljeća do svoje smr ti. Dai Li (1897.-1946.) Nacionalistički sef političke policije koji šc predvodio go lem sigurnosni aparat. Poginuo je u avionskoj nesreći dok je putovao na sastanak s ljubavnicom. Deng Liqun (Littl e Deng) (1914.- ) Konzervativni KI'K-ov jastreb, protivnik liberalizma i 'duhovn og onečišćenja'. Deng Xiaoping (1904.-97.) Prešivjeli revolucionar koji je 1978.otvorio vrata tršišne e konomije Veteran DM-a, bio je dio Maove čistke, nakon čega se vratio da bi premoćno os vojio vlasi i promijenio Kinu. Besmrtnik. Ding Ling (1904.-86.) Vodeća spisateljica i feministkinja, pridrušila se komunistima u Vcnaini. U KR-u prokazana kao 'desničarka' poslana je na rad u poljoprivrednu z adrugu gdje je bila sve do rehabilitacije 1978. Donald, VVilliam Henrv (1875.-1946.) Australski novinar i savjetnik Sun Yal-sena , Zhang Xuelianga i gospode Chiang. Du Yucshcng (Du Velike Uši) (1887.-1951.) Voda Zelene bande u Shanghaju. U savezu s desnim krilom KMT-a. Kum podzemne trgovine drogama i ovisnik o opijumu. Duan Qirui (1864.-1936 .) Voda jedne od glavnih frakcija u ranim godinama Republike Fang Lizhi (1936.) Znanstvenik i jedan od vodećih zagovornika rclormi osamdesetih godina dvadesetog slolšcća. Feng Yuxiang (Kršćanski General ili izdajnički General) (1882.-1948.) jedan od najutje cajnijih vojskovođa dvadesetih godina dvadesetog stoljeća, koji sc više puta vojno suprotstavljao KMT-u. Galen (Vasilij Konstantinović Bljukher) (1889.-1938.) Sovjetski savjetnik KMT-a, koji je osmislio kako provesti vojni uspjeh u razdoblju 1925.-27. U SSSr-u je bio na visokim vojnim po lošajima sve dok nije izgubio šivot u Staljinovim čistkama. Gang of Four (1966.-76.) Vodeća skupina u KR-u, 1971. joj je suđeno. Za osuđenike vidi: Sce jiang Qing, VVang Hongvven, Yao VV'envuan i Zhang Chunqiao. Gao Gang (1905.-54. (Komunistički še fu Mandšuriji do 1949. Nakon loga promaknut u Politbiro. Kasnije je ostao bez Maove podrške te je podvrgnut čistki, nakon čega sc ubio u zatvoru. Gong, Pr ince (1833-1898) Regent 1860.-70. U političkim igrama nadmudrila gaje carska Udovi ca Cixi. Gordon, Charles (Kineski Cordon) (1833.-85.) Britanski plaćenik koji je s udjelovao u napadu na Peking 1860., a vodio je i kinesku vojsku protiv laipinških pobunjenika. Han Dongfang (19 63 - ) Vođa prvog nezavisnog sindikata 1989. godine Zatvoren i zatim protjeran u I long Kong. He Long (1896.-1969.) Zapovjednik jedne od prvih baza KPK-a uz. Yangzi. Pridrušio sc DM-u. Maršal NOV-

a. Osuđen u čistkama u vrijeme KR-a; umro je zbog nemogućnosti da nabavi potrebne lije kove He Yingqin (1890.-1987.) Dugogodišnji KM'l'-ov ministar rala. Kineski katolik . Hong Xiuquan (1814-64) Jušnjački učitelj koši je sredinom devetnćstog stoljeća poveo Ta ipinški ustanak; iz Nanjinga je vladao 'Nebeskim Kraljevstvom'. Hu Hanniin (1879.-1936.) Istaknuli K MT-ov političar koji se udrušio s Chiangom, da bi se kasnije razišli. Hu Jintao (1942. - ) Generalni sekretar KPK-a od 2002., predsjednik i vrhovni zapovjednik orušanih snaga. Deng ga je odredio za budućeg vođu, nakon stoje uspješno ugušio nemire u Tibetu 1989. Hu Yaobang (1915.-89.) Generalni sekrelar KPK-a i zagovornik reformi kojeg su 1987 . konz.ervalivci prcglasavunjcm izbacili iz upravnih tijela Partije Njegova smrt 1989. upalila je iskru koja je dovela do demonstracija na Tiananmcnu. Hu Zongnan (Sjeverozapadni Orao) (1896.-1962.) KM'l '-ov general kojem je NOV nanijela seriju poraza prije nego šio je kao posljednji zapovjednik izbjegao na Tajvan 195(1. godine. Hua Guofcng (1921- ) Predsjedavajući CK Kl'K-a 1976.-81. Bio je Maov izabrani nasljed nik kojeg je zbacio Dcng. Huang Jinrong (Rosavi lluang) (1867 /8.-1951.) šcl 'Zelene bande u Shanghai Ic isl ovrcmeno viši delekliv u Francuskoj koncesiji. Komunistička vlasi dala ga je pogubiti, lluang Xing (1874.-1 916.) Vodeći revolucionar iz razdoblja kasne dinastije Qing. Sun Val-senov zamjeni k 1912. godine. Hurley, Patrick (1883 -1963.) Američki veleposlanik koji je 1945. uspio dogovoriti zajedničko djelovanje Chianga i Maa. Jiang Qing (gospođa Mao) (1914.-1991.) Predvodnica četveročlane bande u vrijeme KR-a. Nakon Maovc smrti je uhićena; objesila se petnćst godina kasnije. Jiang Zemin (1926.- ) Gener alni sekretar KPK-a (1989.-2002.), predsjednik dršave i vrhovni zapovjednik orušanih snaga. Za vrijeme njegovog predsjednikovanja Kina je došivjela eksploziju g ospodarskog rasta. Jung-lu (1836.-1903.) Mandšurski vojni zapovjednik. Bio jc zaruče n za carsku Udovicu. Kang Sheng (1898.-1975.) Sef tajne policije Kl'K-a i član četve ročlane bande u KR-u. Kang Youtvei (1858.-1927.) Zagovornik reformi Stotinu dana i z 1898., koji je zapravo imao puno mamu ulogu u pokielu nego što mu se kasnije pridavala. Kong Xiangxi (H. H. Kung) (1881.-1967. ) Nacionalistički premijer, ministar financija, bankar. Suprug Ailing Soong. Kuai Dafu (1945.- ) l'ckinški student, voda Crvene garde. Lao Shc (1899.-1966.) Vodeći pekinški pisac. Crvena garda ga je mučila Ic jc u zatvoru skončao ili nasilnom smrću ili jc zbog zlostavljanja počinio samoubojstvo. Lee Teng-hui (1923.- ) Predsje dnik Tajvana i Predsjedavajući KMT-a od 1988.-2000. Proveo jc demokratske reforme i podršao pravo otoka na samostalnost. Li Hongzhang (1823.-1901.) Predvodn ik 'Samobodrcnjaka'. Bio jc prvi koji jc u Kinu doveo industrijsku tehnologiju, a za dinastiju Qing je obavljao zadatke pregovarača sa stranim silama . Li Lisan (1899.-1967.) Lider KPK-a od 1930. do 1931. Ministar rada u NRK-u. Za vrijeme KK-a mučen ic, nakon čega je ubrzo umro.

Li Peng (1928.- ) Premijer 1987.-98. Konzcrvalivac koji jc podupirao upotrebu si le protiv prosvjeđnika 1989. Li Xiannian (1909.-92.) jedan od prvih ekonomskih ref ormatora. Predsjednik NRK-a od 1983. 1988. šalim predsjednik PSSKKN-a. Besmrtnik. Li Yuanhong( 1864.-1928.) Plemićki general. Preds jednik Republike 1916.-17. i 1922.-3., nakon stoje predvodio rcvolieiju u Hubeiju 1911. Li Zhisui (1919.-95.) Maov liječnik. Nakon što se preselio u SAD napisao je vrlo otvorenu Maovu biografiju. Li Zongren (1890.-1 969.) Voda Klike Guangxi koji se preko dva desetljeća svađao s Chiangom. Neposredno prije pada KMT-ovog rešima kratko je obnašao dušnost predsjednika Republike. Liang Ojc hao (1873.-1929.) Reformator i sastavljač programa Stotinu dana iz 1898. Lin Biao (1907.-7I.) General NOV-a koji jc vodio pohode na sjever u vrijeme građanskog rala . Za vrijeme KR-a unaprijeđen je u drugog čovjeka NRK-a. Poginuo jc u avionskoj nesreći dok jc pokuša vao pobicei iz Kine Liu Bocheng (1892.-1986.) (cđnooki maršal NOV-a i šef Maovog kabineta za vrijeme DM-a. U razdoblju 1948.-9. Njegova vojska donijela ic odlučujuću prevagu u presudnoj bitci kod lluai-l laija. Dcngova izreka o mački čija boja nije vašna potječe od l.iua. Liu Shaoqi (1898.-1969.) Mao Zcđongov zamje nik u NRK-u; mučen do smrti za vrijeme KR-a. Long Yun (1884.-1962.) Vunanski vojsk ovođa 1927.-45. Kasnije obnašao razne funkcije pod komunistima. Lu Xun (1881-1936.) Jedan od najvećih kineskih pisaca dvadesetog stoljeća. Njegova 'Priča o Ah Q-u' točan je prikaz, tadašnjeg stanja nacije. Mao Zedong (1893.-1976.) Voda KPK-a koji jc osvoj io neprikosnovenu vlasi nakon DM-a. Utemeljitelj NRKa. Odgovoran je za desetke milijuna mrtvih. Marshall, George (1880.-1959.) Sef k abineta zapovjedništva Američke vojske u Drugom svjetskom ralu koji je 1946. poslan na bezuspješnu misiju koja je trebala razriješili unutarkiueski konl likt. Budući ministar vanjskih poslova. Nie Vuanzi (1921.- ) Slušbenica Sveučilišta u Pekingu koja je izvjesila prvi plakat s velikim znakovima na početku KR-a. Peng Dehuai (1898.-1974.) Komunistički zapovjednik, veteran DM-a i ministar obrane NRK-a. Uhićen u Maovoj čistki nakon što se protivio VSN-u. Peng Zhen (1902.-97.) KPK-ov šef Pekinga pr ije nego što je uhićen u Maovoj čistki. Besmrtnik Rehabilitiran je u Dengovo vrijeme. Puyi (1906.-67.) Posljednji kineski car. Neko vrijeme figurirao je kao marionets ki vladar lapanskog Manchukua, a pod NKK-om je prošao preodgoj; kraj svog šivota doček ao je kao vrtlar. Qiao Shi (1924.- ) Istaknuli KPK-ov političar osamdesetih i devedesetih godina dva desetog stoljeća, ('cinik sigurnosnog dršavnog aparata, a šalim i predsjedavaiuci DNKa. Qiu Jin (1875.-1907.) Revolucionarna heroina i borac protiv dinastije Qing. Pogu bljena je nakon neuspješnog ustanka. Snow, Edgar (1905.-72.) Američki novinar koji jc odabran da prvi napravi intervju s Maom i svijetu pribliši KPK s knjigom 'Crvena zvijezda nad Kinom! Song Jiaoren (1882.-1913.) Političar KMT -a. Najzaslušniji je za izbornu pobjedu 1912.-13., ali je ubijen u atentatu prije nego što je trebao biti imenovan premijerom. Song Kcnqiong (1909.-2 005.) Zapovjednik NOV-a i član Centralnog komiteta. Dopredsjednik PSSKKN-a.

Besmrtnik. Soong Ailing (1890.-1973.) Najstarija od sestara Soong. šena 11.11. Konga; bila jc poznata po svojoj lakomosti za novcem. Soong Meiling (gospoda Chiang) (1897.-2003.) Naimlada od sestara Soong. Udala sc za Chianga 1927. i postala glavni glasnogovornik KMT-ovog rešima u inozemstvu. Soong Qingling (gospda Sun) (189.3-1981.) Srednja sesira Soong. Udala sc za Sun Yal-scna. Podupirala j e ljevicu, a u NRK-u jc obnašala dršavnu lunkciju. Soong Tzu-wen (T. V. Soong) (1894.1971.) Jedan od najuših članova obitelji Soong. Biznismen, bankar, premijer, ministar linaneija i ministar vanjskih poslova pod nacionalistima. Sti lwell, loseph (Octeni Joe) (1883.-1946.) Američki savjetnik nacionalista u Drugom svjetskom ralu. Opozvan je nakon burnih neslaganja s tamošnjim rešimom. Sun Zhuanfeng (1885.-1935.) Vojskovođa u Istočnoj Kini dvadesetih godina. Nacionalisti su ga porazili. Sun Yat-s en (1866.-1925.) Revolucionar i prvi predsjednik Republike. 'Otac Republike' i u temeljitelj KMTa. Svoju političku filozofiju temeljio je na Iii narodna principa - nacionalizmu, demokraciji i dobrobiti nacije. Tan Silong (1865.-1898.) Reformatorski mučenik. Nakon što se pridrušio pokretu Stotinu dana 1898. odbio je pobjeći pa je smaknut. Tan Vankai (1876.-1930.) Revolucionarni voda I lunana i KM'l'-ov saveznik od sam ih početaka; kasnije jc poslao istaknula figura nacionalističkog rešima. Tang Enbo (1898.-1954.) KM'l'-ov ge neral lojalan Chiangu koji je pretrpio tešak poraz od Japanaca. Kao zapovjednik Shanghaja 1949., organizirao jc prebacivanje vojske i blagajne na Ta ivan. Tang Sheugzhi (1889.-1970.) Hunanski vojskovođa koji sc pridrušio KM'l'-u na S jevernoj ekspediciji Imenovan zapovjednikom obrane Nanjinga 1937., pobjegao jc neposredno prije samog masakra. Tung Chee-hwa (C. H. Tung) (1937.- ) Prvi upravitelj I long Konga nako n što se laj grad vratio pod okrilje Kine 1997. Kao brodarski magnat nije uspio zadršati popularnost pa jc 2005. podnio ostavku. VVang Dan (1969.- ) Vodeći studentski aktivisl liananmcnških prosvjeda 198 9. Slušio zatvorsku kaznu sve do progona u SAD 1998. VVang Guangmei (1921.-2006.) Supruga I.iu Shaouija, koju je prezirala Maova šena. Crvena garda ju je progonila i zatvorila. Nakon šio je oslobođena 1979., organiziral a je tijela za borbu proliv siromaštva i za skrb majki. VVang Hongtven (1936.-1992.) Najmlađi u četveročlanoj bandi, laj Maov omiljeni šangajski sindikalac neko vrijeme je figurirao kao nasljednik Predsjedavajućeg. Nakon pada če tveročlane bande osuđen jc na došivotni zatvor. VVang Jingvvei (1883.-1944.) Kolebljivi KMT-ov političar. Nekoliko jc puta od Chia nga gubio utrku za vlasi. Na kraju ie vodio kvislinški rešim uz pomoć lapanaca. VVang Ming (1904.-74.) l.idcr KP K-a, pripadao je struji koia se priklanjala Moskvi, Mao ga ie nadiačao. VVang Zhen (Veliki Top) (1908.-93.) KPK-ov tvrdolinijaš koji je prezirao 'buršoasku liberaliza ciju'. Besmrtnik. VVei Jingsheng (1950 - ) Vodeći demokratski aktivist. U zatvoru od 1979. do 1993. zbog izdaje, a zatim ponovno do 1997., nakon toga deportiran jc u SAD. VVen Jiabao(1942.- ) Premijer

od 2003. Posjetio jc liananmenške sludente zajedno s ZhaoZivangoin. ali se izvukao bez kazne zahvaljujući svojim vještinama korištenja administrativnih začkolji ca. Nastavio je surađivati s Zhu Kongjijcm. WcngTonghe (1830.-1904.) Carski učitelj i visoki dvorski dušnosnik; car ga je nenajavljeno otpustio s dušnosti za vrijeme reformi Stotinu dana 1898.. VVu Peifu (General Filozof) (<>fa> 1874.-1939.) Vojskovođa središnje Kine dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. Puno je pio. Porašen u KMT-ovoj Sjevernoj ekspediciji. Wuerkaixi (1968.- ) Studentski voda iz 1989. Nakon masakra pobjegao je i nastanio se na Tajvanu. Xi ang Ying (oko 1895.-1941.) Politički lider komunističke Nove četvrte armije; ubio ga j e član njegove pratnje nakon razračunavanja s nacionalistima. Xue Yue( 1896.-1998.) Vodeći nacionalistički ge neral koji se uspješno borio protiv KPK-a i lapanaca. Yakub Beg (1820.-77.) Muslim anski pobunjenik u devetnćstom stoljeću. U Xinjiang utemeljio neovisnu dršavu. Nakon što ga je porazila kineska vojska, oduzeo si jc šivot. Yan Xishan (Uzorn i Guverner) (1883.-1960.) Vojskovođa iz Shanxija. Prešivio je više od dva desetljeća sukoba prije nego stoje 1949. pobjegao na Tajvan, gdje je poslao premijerom. Yan gHucheng (1893.-1949.) Vojskovođa iz Shanxija. Zajedno s Zhang Xueliangom 1936. za točio je Chianga u Xi'anu. U zatvoru je dočekao pad KMT-ovog rešima 1949. te je potom smaknut. Yang S hangkun (1907.-98.) Predsjednik NRK-a 1988.-93. besmrtnik. Blizak Dengu. Yao Wen yuan (1931.-2005.) Pisac i član četveročlane bande. 1981. Osuđen na dvadeset godina zatv ora. Ye Jianring (1897.-1986.) General NOV-a i ministar obrane. Predvodnik puča pr otiv četveročlane bande. Ye Ting (1896.-1946.) Voda komunističke regimente u Sjevernoj ekspediciji koji je postao zapovjednikom Nove četvrte armije Nacionalisti su ga zatvorili 1941. Poginuo u avionskoj nesreći. Yuan Shikai (1859.-1916.) Ambiciozni carski general. Prisilio jc dinastiju Qing na abdikaciju 1912., preuzeo vlast u mladoj republici te se čak nakratko proglasio carem. Zeng Guofan (1811.-72 .) Konlucijcvski organizator otpora Taipinzima koji jc simbolizirao prelazak vla sti s dinastije na plemstvo. Zhang Chuiupao (1917.-2005.) jedan od četveročlane bande. Organiziranje šangajsku komu nu 1967. 1981. jc osuđen na smrtnu kaznu, koja je kasnije preinačena u došivotni zatvor. Zhang Guotao (1897.-1979.) Jedan od utemeljitelja KPK-a i voda njenog najvećeg uporišta. 'Tijeko m DM-a, njegova se vojska zdrušila s Maovom. Njih dvojica su sc razišli i Zhang je prebjegao nacionalistima, a zatim jc otišao u Kanadu gdje jc i umro. Zhang VVentian (1900.-1976.) Veteran DM-a. Gene ralni sekretar KPK-a 1935.-45. Progonjen za vrijeme DM-a i KR-a. Zhang Xueliang (Mladi Maršal) (1901.-2001.) Ovisnik o drogama naslijedio jc svog o ca kao mandšurski vojskovođa i saveznik KMT-a, a ubrzo su ga svrgnuli Japanci. 1936. U Xi'anu kidnap irao je Chianga, a zatim jc sljedećih pola stoljeća proveo kao politički zatvorenik. Zhang Xun (1854.-192 3.) General odan dinastiji Qing, pokušao je ponovno uspostaviti carstvo. Zhang Zon gchang (General Pasje Meso) (1881.-1932.) Vojskovođa Shandonga poznat po svojoj na silnoj

naravi. Nakon poraza od nacionalista ubio ga jc sin jedne od njegovih brojnih šrta va. Zhang Zuolin (Stari Maršal) (1873.-1928.) Primjer vojskovođe staroga tipa. Uprav ljao je Manđšurijom dvadesetih godina, a vlast je proširio diljem sjeverne Kine. Ubili su ga Japanci. Zhao Zivang (1919.-2005.) Reformistički premijer 1980.-87. i generalni sekretar KP K-a 198.7-9. Izgubioje sve funkcije zbog simpatija prema prosvjeđnicima 1989. Posljednjih peatnćsl godin a šivota proveo jc u kućnom pritvoru. Zhou Enlai (1898.-1976.) Maova uglađena desna ruka. Premijer i ministar vanjskih p oslova NRK-a. Glavni rešimski pregovarač sa Zapadom. Zhu De (1886.-1976.) Vojni zapovjednik uporišta u šian gxiju prije polaska na DM. šef NOV-a. Izvrgnut napadima u vrijeme KR-a. Zhu Rongji (1928.- ) Premijer i 'ekonomski car' 1998.-2 003. Posljednji carevi dinastije Qing Oaoguang 1821.-50. Xianfcng 1X51.-61. Tongz.hi 1862.-74. Ciuangxu 1875.-1908. Pu vi 1909.-12. Kineski gospodarski rast 1976.-2006. 1976. 1986. 1996. 2006. Stanovništvo (u mltjunima) 937 1.075 1.223 1.307 Bruto domaći proizvod (ti milijardama Rmb, vašeće cijene) 294,4 1.020,2 6.788,5 21.100 Prosječni BDP po glavi stanovnika (Rmb, Prema vašećim cijenama) 316 963 5.846 14.040 Troškovi kućanstva (Rmb, vašeće cijene) 171 497 2.789 5.439 Maloprodaja (u milijunima Rmb, vašeće cijene) 133.940 495.000 2.836.020 7.641.000 Robna razmjena (u milijunima USD) 13.430 73.850 289.880 1.760700 Izvoz (u milijunima USD) 685 30.940 151.050 969.100 Uvoz (u milijunima USD) 658 42.910 138.830 791.600 Iskorištena izravna strana ulaganja 1,769 (u milijunima USD) (1979.-82) 2.244 41.726 63.000 Izvori: Nacionalni ured za statistiku, Kineski statistički sašetak, Kineski godišnjak la statistiku Lideri Komunističke partije u Narodnoj Republici Kini Predsjedavajući KPK-a MaoZ.eđong 1949.-76. IIuaGuofcng 1976.-81. Hu Vaobang 1981.-2. Generalni sekretari Sekretarijata* Deng Xiaoping 1954.-66.1 Hu Yaobang 1978.-87. Zhao Zivang 1987.-9. Jiang Zemin 1989.-2002. Hulinlao 2002.¦ Od travnja 1954. do rujna 1956. te od prosinca 1978. do rujna 19X2. generalni se kretar nazivao se glavni sekretar'. t De laclo, jer je Sekretarijat prestao funkcionirali za vrijeme Kulturne revolu cije, koja jc otpočela 1966. Tijela središnjice Komunističke partije Polilbiro Komitet Sekretarijat Polilbiro za vojna pitanja Odbori Odjeli Centralnog komiteta Centralni komitet partijski Kongres Pobune u Kini 300 milja 400 kilometara

XINJIANG Kazalo Bijeli lotus (1796.-1804.) Taipinški ustanak iz 1854. š š Taipinški ustanak iz 1862. š š Nien (1856.-73.) [ š sjeverozapadni muslimani (1856.73.) šš š šš jugozapadni muslimani (1862.-73.) ¦¦ taipinško napredovanje (1855.-53 .) > taipinška Sjeverna ekspedicija Razdoblje vojskovođa Kazalo (T) Yang Zengxin (2) pedeset suprotstavljenih militarista (L) Long Yun (J) Yan Xishan (Uzorni Guverner) (J) Feng Yuxiang (Kršćanski General) ((T) Wu Peifu (General Filozof) (J) Klika Guangxi (?) Chen Jiongming/Kuomintang (J) Sun Zhuangfang (10) Zhang Zongchang (General Pasje Meso) (fi) Peking je nekoliko puta prelazio iz ruke u ruku Zhanga, Wua i Fenga (12) Zhang Zuolin (Stari Maršal) i Zhang Xueliang (Mladi Maršal) Chang'an East ^1 Working P opi Cultural nly Peace) IMuseum of Chinese History B( ilevard atchtower 0.5 milja Peking: Trg Tiananmen s okolicom 0.5 kilometara - Donedan ¦ Peng Zhen' s Residence >P 1SnoAnj ili r±i o n> <~ II IO L; z > n š> o « > ~pšP o".a I li 3* ju ti

r Johnatan Fenbv Povijest suvremene Kine 1850.-2008. Nakladnik 'i Sandorf Severinska 30, Zagreb Tel: 01/5618783 www.sandorf.hr E-mail: [email protected] Za izdavača Tihana Zidanić Sakota Urednik Ivan Sršen Prijevod s engleskog Alen Jerinić Zoran Lazinica Ivan Sršen Jasminka Sikić Stručna savjetnica Ivana Buljan, Filozofski fakultet, Zagreb Grafičko oblikovanje Studio Bakal, Zagreb Ilustracija na ovitku <Mao> (in detail) Copvright © 1999. Sungjoon Hur. Ali rights reserved. Tisak Ars Nova, Zaprešić Zagreb, kolovoz 2008. Knjišnica Zel.n I 540030364