Pozitivno Ozracje Za Ucenje Pdf 1

Pozitivno ozračje za učenje

Učiteljski fakultet u Osijeku Odsjek za cjeloživotno obrazovanje Pedagoško - Psihološka i Didaktičko - Metodička Izobrazba Modul A kolegij Pedagogija cjeloživotnog obrazovanja profesor: prof. dr.sc. Vesnica Mlinarević

studenti: Anita Križanec Bernardo Brčić

Sadržaj 1. 2. 3. 3.1. 3.2. 4. 5. 6. 6.1. 6.2. 6.3. 7. 8.

Uvod Obiteljsko ozračje Uloga nastavnika Umijeće nastavnika potrebna za uspostavu pozitivnog ozračja Oblikovanje ponašanja učenika Nastava usmjerena na učenika Poticajno razredno - nastavno ozračje Važnost škole u cjelini na stvaranje poticajnog ozračja Utjecaj škole kao vizualnog / estetskog / funkcionalnog prostora Ambijent učionice Kako poboljšati prostor učionice Zaključak Literatura

1. Uvod Velik je izazov od škole učiniti mjesto na kojemu osobe vole biti i živjeti. Stvaranje pozitivnog ozračja u školi je ideal, odnosno cilj kojem bi dobar nastavnik trebao težiti. Stvaranje pozitivnoga ozračja nije lak zadatak ako uzmemo u obzir da je škola dio sustava vođena brojnim pravilima, propisanim uvjetima, sustavom ocjenjivanja i sl. Unatoč tome, školski ambijent, odluke, kurikulum(i) i osobe koje u školi žive i rade ipak imaju mogućnost izbora i oblikovanja s ciljem stvaranja pozitivnoga ozračja. Škola u kojoj je prisutna klima potpore i toplog prihvaćanja škola je u kojoj učenici i nastavnici vole živjeti. U takvome kontekstu njeguju se ljudski odnosi (odnos nastavnik – učenik, učenik – učenik, nastavnik – nastavnik, itd.), osjećaj sigurnosti i prihvaćanja. Dobar nastavnik se zalaže za stvaranje ambijenta u kojemu će se učenici ugodno osjećati. On pazi na urednost i udobnost učionice koliko je moguće kako bi i estetski aspekt bio ugodan; potiče učenike na uređenje oglasnih ploča atraktivnim i dekorativnim materijalima i temama; koristi materijale koje su proizveli sami učenici kako bi u njima izazvao osjećaj ponosa bilo na sebe same, bilo na kolege iz odjela. Isto vrijedi i za školu. Uredan i topao ambijent, bogatstvo izvannastavnih aktivnosti te otvorenost i dobronamjernost ljudi koji u školama rade čine temelje pozitivnoga školskog ozračja. Čimbenici koji utječu na pozitivno ozračje za učenje: • • • • • • •

Roditelji Pozitivan stav i motiviranost učenika prema učenju, Učenici Nastavnici Poticajno Razredno-nastavno ozračje Poticajno Školsko ozračje Ambijent i opremljenost učionice

2. Obiteljsko ozračje Bitan čimbenik školskog uspjeha

Obitelj je osnovna prirodna i društvena zajednica koju čine dvije ili više osoba povezanih zakonskim i/ili krvnim srodstvom. Ona je prvi činitelj socijalizacije u ranom djetinjstvu. Polaskom djeteta u školu sve je više različitih čimbenika koji utječu na njegov razvoj. Tradicionalna, cjelovita obitelj ne podrazumijeva nužno da je obitelj i funkcionalna. Odnosi i ponašanje u obitelji se mijenjaju u različitim fazama odrastanja djeteta, a time i roditeljska uloga. Funkcija obitelji osim biološkog, obuhvaća i razvoj osobina ličnosti. Pod tim se misli na razvoj osobnog identiteta djeteta, razvoj emocionalnih veza, oblikovanje spolnih uloga, prihvaćanje društvene odgovornosti i sl. Prepoznavanjem sklonosti djeteta, poticanjem učenja i kreativnosti pružamo mu podršku za zdrav emocionalni razvoj. Obitelj je “živi organizam” i doživljava promjene tijekom svog razvoja. Različita je uloga članova obitelji u pojedinim fazama obiteljskog životnog ciklusa. Neki događaji ili promjene unutar ili izvan obitelji utječu na svakog člana i mijenjaju dinamiku obiteljskog sustava. Pri tome se misli na različite događaje kao što su npr. preseljenje, smrt u obitelji, rođenje djeteta, a svakako i polazak u školu. Obitelj i škola čine temeljnu okolinu koja najizravnije utječe na dijete. Postoje različiti stilovi roditeljstva: autoritarni, popustljivi i autoritativni. Istraživanja pokazuju da autoritativni roditelji imaju najveće izglede da odgoje samopouzdano, neovisno, maštovito, prilagodljivo i omiljeno dijete. Takvi roditelji djecu vode, ali im ništa ne nameću. Oni objašnjavaju svoje postupke i dopuštaju djeci da sudjeluju u važnim odlukama. Autoritativni roditelji poštuju neovisnost svoje djece, ali im postavljaju visoke standarde odgovornosti prema obitelji, vršnjacima i društvu. Kod djece se ne potiče ovisnost i djetinjasto ponašanje. Potiče se i pohvaljuje odgovorno ponašanje. Optimalno roditeljstvo uključuje kontrolu (nadzor) nad djetetom i emocionalnu toplinu. Zadovoljstvo roditelja osobnim životom i ulogom u obitelji direktno utječu na razvoj i ponašanje djeteta. Polaskom u školu samopoštovanje djeteta (slika o sebi) može biti narušeno zbog prevelikih zahtjeva koji se postavljaju pred dijete, a jednim dijelom ovise o stavovima, očekivanjima i ponašanju roditelja. Iskazivanjem ljubavi, smirenosti i pozitivnim pristupom može se prevladati stres kod djece i time pomoći djetetu u postizanju željenog školskog uspjeha.

3. Uloga nastavnika Stvaranje poticajnog ozračja za učenje

Nastavnik mora utvrditi osnovna pravila kako bi se stvorila radna atmosfera za grupu, osigurati pozitivno okruženje za učenje. U razgovoru sa učenicima, mora utvrditi individualne ciljeve učenja, pružiti svoje iskustvo i znanje kada se to od njega/nje traži. Nastavnik će u nastavnom procesu ukloniti barijere za učenje, pratiti vrijeme, razviti ključne kompetencije učenika postavljanjem otvorenih pitanja, pružati konstruktivnu povratnu informaciju. Osnova uspješnog rada je planiranje i priprema nastavnog procesa. Važno je istraživanje vlastite nastave radi unapređivanja odgojno-obrazovnog procesa i stvaranja ugodnog i poticajnog ozračja za učenike i nastavnike. Svaki nastavnik u svom radu treba pokazati i razvijati svoj integritet, osobnu snagu, profesionalizam i sposobnost upravljanja. Primjenom novih nastavnih metoda i e-obrazovanja nastavnik kao menadžer ima više uloga: organizator, planer, voditelj, suradnik, pomagač, koordinator, dijagnostičar, terapeut i evaluator. Za uspješan rad, on mora biti osposobljen za nove načine rada, koristiti nove metode u nastavi, pokazati svoju kreativnost u učionici, ali i izvan nje. On mora razvijati osobnu profesionalnost kroz odgovorno usmjeravanje vlastitog profesionalnog razvoja u procesu cjeloživotnog učenja. Važan je timski rad (poučavanje) s drugim učiteljima/nastavnicima i stručnim suradnicima koji sudjeluju u odgojno–obrazovnom procesu s istim učenicima, kao i suradnja s roditeljima i drugim socijalnim partnerima. Potrebno je razvijati nova partnerstva s tvrtkama u zajednici. Nastavnik menadžer uključuje učenike u sve faze planiranja kako bi oni unaprijed znali koje se teme i kojeg dana obrađuju. Na nastavu učenici moraju dolaziti pripremljeni, učiti putem rasprava i time više dobivati povratnu informaciju o svom znanju. Nastavnik vodi brigu o učenikovoj motivaciji, naglašava njegove jake strane, osigurava pomoć i podršku za dostizanje uspjeha.

Kompetencije nastavnika u današnjem društvu

Pedagoški fakultet u Ljubljani proveo je istaživanja na temu kakvog nastavnika očekuje škola sutra, te predstavio teorijska polazišta novih uloga i nastavnika te nužnih kompetencija nastavnika u današnjem društvu. U raspravi o kompetencijama polazišta su predstavljale spoznaje da novi društveni odnosi (kako na globalnoj, tako i na nacionalnoj, lokalnoj i obiteljskoj razini) postavljaju učitelje i nastavnike u novi položaj s kojim se mogu nositi samo uz posjedovanje novih znanja (nove zadaće, ali i nove uloge) i novih kompetencija. Na temelju rezultata iz pojedinih država sastavljena je lista kompetencija koje bi trebali imati učitelji i nastavnici kako bi se mogli nositi sa zahtjevima društva znanja. Te su kompetencije podijeljene su u pet skupina, i to: A) Osposobljenost za nove načine rada u razredu • upotreba odgovarajućih pristupa s obzirom na socijalnu, kulturnu i etničku različitost učenika, • organiziranje optimalnog i motivirajućeg okruženja čiji je cilj olakšati i poticati proces učenja, • timski rad (poučavanje) s drugim učiteljima/nastavnicima i stručnim suradnicima koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu s istim učenicima.

B) Osposobljenost za nove rade zadatke izvan razreda u školi i sa socijalnim partnerima: • razvijanje školskog kurikuluma (u decentraliziranim sustavima), organizacija i evaluacija odgojno-obrazovnog rada, • suradnja s roditeljima i drugim socijalnim partnerima. C) Osposobljenost za razvijanje novih kompetencija i novog znanja kod učenika • razvijanje osposobljenosti učenika za cjeloživotno učenje u društvu znanja (“učiti ih kako treba učiti”). D) Razvijanje vlastite profesionalnosti • istraživački pristup i usmjerenost ka rješavanju problema, • odgovorno usmjeravanje vlastitog profesionalnog razvoja u procesu cjeloživotnog učenja. E) Upotreba informacijsko-komunikacijske tehnologije (ict) • upotreba informacijsko-komunikacijske tehnologije u formalnim situacijama učenja.

3.1. Umijeća nastavnika potrebna za uspostavu pozitivnog razrednog ozračja. Nastavnik se u osjetljivom nastavničkom poslu svojim ponašanjem i utjecajem istodobno predstavlja, ostvaruje i vrednuje kao osoba, stručnjak i pedagog u susretu s mnoštvom različito motiviranih i intelektualno disponiranih mladih ljudi. Mirnog života u razredu sve je manje. Pristupačniji i privlačniji izvanškolski sadržaji odvlače pozornost, energiju i nastavnu usredotočenost učenika. Zbunjeni zbivanjima oko sebe gube vjeru u vrijednost znanja u društvu i vlastitu životu. Stoga su nastavnici sve više suočeni s devijantnim ponašanjima što dodatno opterećuje ionako složeni posao. Unatoč svim tim okolnostima ipak je za uspješno poučavanje i učenje nužno ostvariti pozitivno razredno ozračje. Nastavnikova osobnost je ključ prema uspjehu ili neuspjehu u odgojnoj djelatnosti stoga ćemo navesti neka obilježja i pretpostavke koje možemo smatrati prijeko potrebnim komponentama i neizostavnim odlikama lika učitelja, nastavnika, odgajatelja. 1) Nastavnik mora biti moralna, cjelovita i stabilna osobnost, snažne volje i čvrstog karaktera. Nastavnik s tom moralnom osobnosti ima razvijen osjećaj dužnosti i odgovornosti. Pozitivno se odnosi prema ljudima, životu, radu, materijalnim i duhovnim vrijednostima. Iskren je, objektivan, pravedan i dosljedan. Učenici u njemu nalaze uzor pozitivnog i humanog ponašanja i djelovanja. 2) Također mora biti vrlo obrazovan i kulturan čovjek, širokih pogleda, svestranog općeg obrazovanja i opće kulture. Poželjno je da bude društveno angažiran, da ima razvijen smisao za stvaralački rad, istinu, dobrotu i ljepotu, odnosno za spoznajne, estetske i etičke vrijednosti. 3) On mora biti dobar stručnjak u svom području. Potrebna mu je dobra stručna priprema u vrijeme studija i stalno usavršavanje u struci.

4) Kako nije samo predavač svog predmeta nego i odgajatelj, nastavnik mora posjedovati pedagošku kulturu, teorijsko i praktično pedagoško obrazovanje. Mora imati razvijen smisao i sposobnosti za odgojni rad. Dobra praksa se zasniva na pedagoškoj teoriji. Stoga je nastavniku prijeko potrebno dobro poznavanje teorije odgoja u sastavu opće pedagogije, didaktike, metodike, psihologije i stalno pedagoško usavršavanje. 5) Uspjeh u odgojnom radu podrazumijeva pozitivan odnos, interes, optimizam, ljubav, oduševljenje. Nastavnik mora voljeti svoje zvanje i odgojni rad, vjerovati u učenike i uspjeh svoga rada, voljeti mlade ljude i znati im se približiti, pokazati zanimanje i razumijevanje za njihove probleme, poštivati osobnosti svojih učenika i općenito se pozitivno odnositi prema njima. 6) Nastavnik koji je zainteresiran za cjelovit razvoj svojih učenika s njima komunicira i podržava ih. Takvim odnosom doprinosi društvenoj kompetentnosti i psihološkoj uravnoteženosti učenika. Bez učinkovite komunikacije ne može se postići međusobna iskrenost i povjerenje. Komunikacija doprinosi stvaranju pozitivnoga ozračja koje utječe i na sposobnost učenja i na odrastanje učenika kao osobe. Znati komunicirati znači biti sposoban proizvesti i razumjeti poruke preko kojih ulazimo u interakciju s drugima. Komunikacijom se vrši razmjena dobara među ljudima. Preko nje zadovoljavamo svoje tjelesne (kontakt), društvene (interakcija, druženje) i psihološke (usporedba, savjetovanje) potrebe. Ako komunikacija ne postoji, odnosno nije učinkovita, razvija se osjećaj frustracije, nezadovoljstva i nesigurnosti. Učinkovita komunikacija je osnova dobrog i zdravog odnosa učenika i nastavnika.

3.2. Oblikovanje ponašanja učenika D. Trstenjak smatra da dobar odgajatelj odgaja sam sobom, svojim bićem i u tom smislu poručuje nastavnicima: “Kakvi hoćeš da ti budu odgojenici, takav budi najprije sam”. Nastavnik svojim ponašanjem, stavom i porukama utječe na ponašanje učenika te je stoga jako važno da nastavnik bude primjer svojim učenicima. Da ga učenici na neki način doživljavaju kao „superheroja“ jer većina učenika oponaša svoje nastavnike i ako je neki nastavnik primitivan ili neprimjeren, onda će i učenici imati neprikladan model ponašanja. Nastavnik bi trebao zračiti optimizmom, ljubavi, povjerenjem jer će onda i učenici oponašajući nastavnika biti takvi. Zadobiti povjerenje i imati povjerenja dvije su važne zadaće svakog nastavnika. Prva je preduvjet pozitivna odnosa s učenicima, a time i mogućnosti utjecaja na ponašanje i oblikovanje učenika. Samo učenik koji ima povjerenja u nastavnika bit će spreman prihvatiti njegovo mišljenje i razmisliti o njegovim riječima ili preporukama. Ne samo to; bit će spreman dati više (povjeriti se, tražiti savjet i sl.) te tako doprinijeti iskrenijem i dubljem odnosu s nastavnikom. Jako je bitno da učenici znaju što je u razredu dopušteno, a što nije. Učenici će tek u sigurnom i ugodnom okruženju biti u stanju uspješno učiti. Takvo okruženje stvara se kada postoje pravila kojih se pridržavaju i nastavnik i učenici. Poželjno je da nastavnik omogući učenicima da sami predlože neka osnovna pravila, a on bude samo posrednik kako bi bio siguran da su postavili prikladna pravila. Na taj način im ukazuje da mu je važno njihovo mišljenje i zalaganje. Zbog situacija koje uključuju neprikladno ponašanje svaki nastavnik bi trebao imati dobro definirane posljedice koje treba riješiti na pozitivan način. Neprikladno ponašanje učenika nije samo ono kojim svoje kolege ili nastavnike ometaju u radu, nego i kada se ponašaju neodgovorno ili neprimjereno situaciji (npr. spavaju na satu, čitaju sadržaje iz drugog predmeta, šalju sms–ove i sl.). Nastavnik to

ne treba ignorirati, ali ni burno reagirati ometajući ostale učenike koji rade. U takvim situacijama nastavnici mogu: • Uspostaviti vizualni kontakt i izrazom lica pokazati da je ponašanje primijećeno i da ga se ne odobrava. • Doći do učenika, što je uglavnom dovoljno. • Prozvati učenika koji se neprikladno ponaša. Reći mu, na primjer: “Marko, pomozi kolegama pronaći rješenje ovog zadatka” • Poimence pohvaliti učenike koji marljivo i strpljivo rade. Nastavnik ne smije ignorirati neprimjereno ponašanje jer time šalje negativnu poruku o sebi. Ne postavlja se kao autoritet i teško će održati potrebnu disciplinu u učionici te neće biti napretka u odgojno-obrazovnom radu. Nastavnik mora biti suosjećajan jer je njegov ugled većinom emotivno obojen. Dobar nastavnik izgrađuje čvrste odnose sa svojim učenicima i pokazuje da mu je stalo do njih. On je topao, pristupačan, entuzijastičan i brižan. Učenici ga poštuju, dive mu se, vole ga, ponosni su što imaju takvog nastavnika, teško ga zaboravljaju nakon rastanka i najčešće ga uzimaju za svoj osobni uzor.

4. Nastava usmjerena na učenika Svaka bi suvremena nastava trebala biti usmjerena na učenike. U njoj je promijenjena uloga nastavnika iz predavača (kojega je zagovarala tradicionalna nastava) u organizatora, menadžera, mentora, instruktora i suradnika. Planiranje i programiranje odgoja i obrazovanja u školi stavlja se u kontekst kurikuluma uvažavajući sve njegove posebnosti. Važna je uporaba suvremenih medija koji su uključeni u nastavu. Promijenjena uloga učenika iz pasivnog slušatelja i gledatelja u aktivnoga sudionika odgojno–obrazovnog procesa omogućuje učenicima da budu organizatori i realizatori takve nastave. Ciljevi su iskazani iz perspektive učenika pa je jasno vidljivo što će učenici raditi i koje će kompetencije stjecati tijekom pojedinih aktivnosti. Važan je tjedni i dnevni raspored sati čija se uspješnost vidi u primjeni blok–sati i blok–nastave kako bi se dnevna raznolikost sadržaja svela na minimalnu mjeru. Takvoj nastavi pridonosi projektna nastava i projektno učenje pa je važno da se na nastavničkim fakultetima i u programima za cjeloživotno usavršavanje posebna pozornost posveti stjecanju kompetencija za organiziranje projektne nastave. Za nastavu u kojoj će svaki učenik biti aktivan pretpostavlja se izmjena socijalnih oblika koji zadržavaju učenikovu pažnju, ali i stvaraju ugodnu odgojno-obrazovnu klimu koja je poticaj za učenje, a proizlazi iz upravljanja razredom i stvaranjem razredne discipline. Vrednovanje kao važan dio odgojno-obrazovnog procesa ovdje zauzima značajno mjesto jer nudi povratne informacije na nastavu od strane svih sudionika odgojno–obrazovnog procesa.

5. Poticajno razredno–nastavno ozračje Interes znanstvenika za istraživanje školskog ozračja osobito je naglašen sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. To je vrijeme kada su reformski pokreti za unapređivanje škole i istraživanja učinkovitih škola počeli isticati važnost utjecaja kontekstualnih čimbenika na kvalitetu odvijanja i učinke školskih procesa. Istraživanja učinkovitih škola utjecala su na pojavu brojnih radova u kojima se problematizira odnos između školskog ozračja i drugih školskih varijabli, kao što su postignuća učenika, motivacija učenika, zadovoljstvo poslom nastavnika, rukovođenje školom i drugo. Škola se od svog postanka neprekidno mijenja i razvija. Razvoj škole uvijek je determiniran društvenim, kulturnim i tehnološkim promjenama, ali i razvojem znanosti i pedagoške teorije, kojoj je škola glavni predmet bavljenja. To znači da je, s jedne strane, moguće promatrati razvoj karakterističnih etapa u razvoju škole, a paralelno s tim i razvoj pedagoških teorija koje tim etapama ili prethode ili služe kao smjernice za daljnji razvoj. Drugim riječima, razvoj škole, koji se manifestira kroz promjenu ciljeva odgoja i obrazovanja, potiče stalne rasprave o tome što škola zapravo jest, što čini teoriju škole, odnosno kako i koje probleme vezane uz školu istraživati. Pivac (1995, 34 - 35) ističe da analiza razvoja škole otkriva njezine specifičnosti u pojedinim fazama, tj. moguće je uočiti glavne paradigme njezina utemeljivanja, koje se manifestiraju u organizaciji, sadržaju i karakteru pedagoškog procesa, te teoretsko-metodološkoj osnovi cjelokupnog bića škole. On razlikuje plemensko-kastinsku, prosvjetiteljsko-kulturnu, pedocentrističko-liberalnu, ideološkodogmatsku, radno-proizvodnu, znanstveno–tehnološku paradigmu, te kao moguće, nove, ekološkoegzistencijalnu i postindustrijsku paradigmu. Također naglašava da prevladavanje starijih i implementacija novih paradigmi nisu tekle jednostavno jer su “snažni otpori afirmaciji novih konceptualnih pristupa školi bili izraz duboko ukomponiranih tradicionalnih elemenata u biće škole, čega se ona vrlo sporo odricala”. Srednjovjekovna škola je po svojoj temeljnoj koncepciji autoritarna škola, u kojoj se od učenika očekivala, prije svega, poniznost i poslušnost. S didaktičko-metodičkog stajališta, rad u srednjovjekovnim školama bio je vrlo siromašan, odnosno poučavanje se svodilo na mehaničko memoriranje zadanih lekcija i doslovno reproduciranje zapamćenog (Poljak, 1988). U ovoj školi pitanje unutarnjeg života škole nije ni postavljeno, jer je već u konceptu pretpostavljena funkcionalnost (učitelj je subjekt, a učenik objekt). Taj koncept pokušala je prevladati tradicionalna škola osamnaestog i devetnaestog stoljeća, iako u tome ne uspijeva i ostaje u svojoj osnovi autoritarna. Temeljna razlika uočava se u njezinoj većoj otvorenosti, tj. dostupnosti elementarnog obrazovanja širim slojevima pučanstva (iako primarno imućnim). Međutim, odnos učenik-učitelj nije u tradicionalnoj školi bitno promijenjen, jer je to i dalje škola u kojoj autoritet znanja i autoritet učitelja nije upitan. Drugim riječima, zadani sadržaj učitelj prenosi, a učenik ga u istovjetnoj formi usvaja. Nove spoznaje u pedagogiji, psihologiji i prirodnim znanostima, uz društvene promjene, dovode početkom dvadesetog stoljeća do “pedagogijskog obrata”, odnosno od orijentacije na učitelja afirmira se orijentacija na učenika. Škola i nastava stavljaju učenika u središte zbivanja i nastoje ga osposobiti za „upotrebljiva građanina i spretnu radnu snagu“, te se tome prilagođavaju sadržaji, sredstva, postupci i metode aktivnog stjecanja znanja, a od učitelja zahtijeva promijenjen položaj savjetnika koji organizira, nadgleda i vrednuje učenička postignuća (Previšić, 1999, 9-10). Dvadeseto stoljeće, osobito drugu polovinu, karakteriziraju brojni teorijski pokušaji promišljanja suvremene i buduće škole, kao i praktična nastojanja implementacije različitih inovacija, za koje su, s jedne strane, poticaj znanstvena otkrića, naročito u psihologiji, sociologiji i antropologiji, a s druge, promjene u odgojno-obrazovnim ciljevima, koje su posljedica društvenog razvoja.

Previšić (1999, 11), opisujući školu stvaralaštva, ističe da „ozračje koje vlada u školi ne smije biti odveč kritično prema svakom koraku učenika“ ako se žele razviti njegovi kreativni potencijali. Isto autor naglašava i značaj nastavnikove slobode i autonomije, kao i drugačije organizacije cjelokupnog školskog života kao pretpostavke uspješnog rada - “Stvaralački odnos između učenika i učitelja ogleda se i u spremnosti nastavnika da se u pravom trenutku otisne s učenikom u “pedagošku pustolovinu”, pri čemu učitelj treba imati profesionalna prava, slobode, snage, spremnosti i sposobnosti da se stvaralački trenuci u školi i nastavi dogode”. Tek s pojavom suvremenih didaktičkih sustava, u kojima se i učenici i nastavnici shvaćaju kao suradnici i suodgovorni za uspješnost nastavnog procesa, nameće se pitanje odnosa, zadovoljstva, doživljavanja kao pretpostavki uspješne nastave. Diskutirajući različite aspektekte nastavnog procesa. Poljak (1970, 1980) naglašava važnost psihološke strane nastave. Osobitu pozornost pritom pridaje emocionalnom doživljavanju nastave, koje shvaća kao determinantu odnosa učenika prema nastavi i njihovog stupnja aktivnosti. Najvažniju ulogu u stvaranju povoljnih situacija u nastavi, koje će rezultirati pozitivnim, aktivnim odnosom učenika prema nastavnom radu, ima nastavnik kao organizator nastavnog procesa, premda takva situacija mnogo ovisi i o objektivnim uvjetima u kojima radi škola. U drugoj polovini dvadesetog stoljeća razvijeni su različiti nastavni sustavi, kao što su egzemplarna nastava, timska nastava, problemska nastava, kojima je zajedničko naglašavanje potrebe za iskustvenim učenjem. Iskustveno učenje moguće je jedino u odgovarajućem socijalno-afektivnom okružju, koje se smatra pretpostavkom uspješnog ostvarivanja nastavnih ciljeva. Problemi psihosocijalnog i emocionalnog ozračja promatraju se u novijim hrvatskim pedagoškodidaktičkim publikacijama kroz više aspekata, pri čemu se osobito naglašava uloga nastavnika u stvaranju pozitivnog razrednog i nastavnog ozračja, pa se u skladu s tim daju temeljne odrednice poželjne razredne klime i određene preporuke nastavnicima kako postići željenu socijalnu klimu. U tom kontekstu Bratanić (1991) osobito ukazuje na važnost međuljudskih odnosa u stvaranju socioemocionalne klime. U nastavi, međuljudski odnos je proces koji se, kroz interakciju i komunikaciju, uspostavlja između nastavnika i učenika. Kvaliteta međuljudskih odnosa između sudionika nastavnog procesa utječe na stvaranje emocionalne klime koja vlada u razredu. Emocionalna klima podrazumijeva “afektivan ton u odnosima između nastavnika i učenika, kao i u odnosima među samim učenicima i nastavnicima, a koji je posljedica uspostavljenih interakcija” (Bratanić, 1991, 111). Na socioemocionalnu klimu u razredu, prije svega utječe nastavnikovo ponašanje, pri čemu je moguće razlikovati dominantno (kruto, ne respektira individualne razlike među učenicima) i integrativno (stvara povoljne uvjete za razvoj svakog učenika) ponašanje. Na socijalnu klimu unutar razreda utječe i stil vođenja koji može biti autoritativan, ravnodušan i demokratski. U autoritativnom stilu vođenja dominira ličnost nastavnika, učenici nemaju mogućnosti za samostalno djelovanje, nema dijaloga, suradnje, konfrontacije. Demokratski stil vođenja očituje se u odnosima u kojima je zastupljena ravnopravnost i uzajamnost među sudionicima odgojno–obrazovnog procesa, što omogućava razvoj demokratske razredne klime koja potiče samostalnost i inicijativnost učenika. Indiferentan stil vođenja stvara ravnodušnu klimu koja nije povoljna za učenje. Komunikacija u razredu također se smatra važnom determinantom razredne klime.

6. Važnost škole u cjelini na stvaranje pozitivnog ozračja U novije se vrijeme u pedagoškoj literaturi, osim ozračja u razredu i nastavi, upozorava i na važnost ozračja škole u cjelini. Ozračje škole u cjelini osobito se problematizira u svezi s rukovođenjem škole, profesionalnim razvijanjem nastavnika, kvalitetom odgojno-obrazovnog djelovanja nastavnika, itd. Povoljna školska klima smatra se jednim od čimbenika koji utječe na razvoj pedagoških osobina nastavnika, kao i na kvalitetu njegova odgojno-obrazovnog djelovanja. Strugar (1999) ističe da je učiteljevo zanimanje iznimno složeno. Osim poslova koje obavlja, zadaća koje treba ostvariti, na složenost zanimanja učitelja utječu i odnosi među ljudima u radu i radni uvjeti u školi i društvenom okruženju. Brojne zadaće koje učitelji obavljaju iziskuju i njihovo neprekidno stručno i pedagoško usavršavanje. Usavršavanje pedagoških osobina ovisi o motivaciji nastavnika, ali i o pozitivnom školskom ozračju. S jedne strane, učitelji trebaju biti motivirani za ulaganje vremena, truda i energije u vlastito profesionalno usavršavanje, ali istovremeno škola treba biti okružje u kojem se razvitak potiče. Učitelj treba uspješno surađivati s ostalim učiteljima i stručnim suradnicima u školi. Temelj te suradnje je uvažavanje, povjerenje, međusobno pomaganje i zajedničko rješavanje odgojnih i obrazovnih problema. Staničić (1999) raspravlja o važnosti školske klime u kontekstu rukovođenja školom. Jedan od čimbenika o kojem u velikoj mjeri ovisi učinkovitost škole, pa je stoga njegovo poznavanje značajno i za uspješno rukovođenje školom, je i organizacijska kultura ili klima. Važno je poznavati neke osobitosti organizacijske kulture škole. Tu se prije svega misli na osjećaj pripadnosti skupini koja ima svoja pravila ponašanja, odnosno unutar zbornice se formiraju razne interesne skupine koje imaju specifične poglede na školsku organizaciju ili na stručne probleme vezane uz nastavni rad. Školu karakterizira i iznimna slojevitost socijalnih odnosa, u koje su uključeni učitelji, učenici, stručni suradnici, školska uprava, roditelji te stručne ustanove i birokratske strukture izvan škole. Jedno od obilježja škole je i njezina tradicija, odnosno škole s vremenom postanu poznate po određenim stereotipima, standardima rada i komunikacije. Također, važna obilježja škole su također i njezina dinamičnost, koja je posljedica stalne izmjene učenika, i nasuprot tome njezina relativna tromost u odnosu na promjenu sadržaja, načina i oblika rada u nastavi i prilagodbi novim zahtjevima koji se pred školu postavljaju. Staničić (1999, 558) daje sljedeće sugestije koje mogu pomoći rukovoditeljima u stvaranju pozitivnog radnog ozračja škole: uspostaviti i neprestano poboljšavati sve oblike formalne i neformalne komunikacije sa svim školskim djelatnicima, uvesti praksu stalnog formalnog i neformalnog druženja zaposlenih, intenzivno razvijati sposobnost slušanja djelatnika i poticati ih na proizvodnju novih ideja koje će unaprijediti školski rad.

6.1. Utjecaj škole kao vizualnog - estetskog - funkcionalnog prostora Ambijent škole / učionice

Prostor u kojem učenici obitavaju u velikoj mjeri utječe na njih. Možemo reći da je škola učenicima drugi dom, djeca/učenici provode polovicu vremena u školi otprilike svaki dan oko 8h, kako bi taj prostor pozitivno utjecao na raspoloženje učenika trebao bi zadovoljavati neke uvjete. Prije svega odgovornost leži na arhitektima i dizajnerima kako će projektirati i opremiti školu. Škola i školski prostor (unutrašnji i vanjski) bitno utječu na raspoloženje djece/učenika. Školski prostori trebali bi poticati na: učenje, kreativnost, socijalizaciju i rekreaciju. Škole bi trebale biti projektirane kao jedno etažne ili kao jedna etaža plus jedan katm (laka pristupačnost djeci), pravilnim pozicioniranjem prema stranama svijeta radi upada sunčeve svjetlosti, prostornim učionicama gdje bi svaki učenik imao dovoljno prostora za izvršavanje svojih dnevnih zadataka. Bitnu ulogu treba posvetiti izgledu i opremi za izvođenje školske nastave, za izgled i opremu zaduženi su produkt dizajneri. Kako bi škola zadovoljila ove aspekte bitna je suradnja kombiniranih stručnih timova arhitekata i dizajnera. Navest ćemo neke ključne tehničke aspekte koji bi poboljšali pozitivno ozračje u školama: 1.) Osvijetljenje - Svijetlo Sunčeva svijetlost uveliko djeluje na raspoloženje, mentalno zdravlje i psihološku ravnotežu čovjeka. Od davnina poznato je da čovijek želi produžiti radni dan (ovisio je o količini dnevnoga svijetla) izumom električne energije napokon je prestao biti ovisan o dnevnome svijetlu, ipak ljudsko oko najugodnije se osječa pri dnevnom svijetlu, zbog toga škole/učionice bi trebale imati dovoljnu količinu prirodnog dnevnoga svjetla, a kao zamjenu za priodnim svjetlom (popodnevna nastav) koristiti rasvjetu koja je najbliža prirodnoj (tople boje – žarulje sa žarnom niti / led žarulje). 2.) Boja u interijeru i eksterijeru Škole bi trebale ostavljati dojam sigurnosti, kreacije i zabave, kako bi to postigli trebali bi pravilno znati koristiti boje u eksterijerima i interijerima. Boje imaju simboličko, psihološko i prosotrno značenje, za školu/učionice bitna je uloga psihološkog značenja boja, te ćemo navesti neke od njih: a.) Crvena – popravlja raspoloženje b.) Žuta – djeluje poticajno i potiče radost c.) Zelena – stvara dojam odmora i oku najugodnija jer odmara vid d.) Plava – djeluje smirujuće i potiće kreativnost 3.) Oprema - namještaj Najbitniji dio namještaja u školi čine školske klupe i stolice, jer učenik najviše vremena provodi sjedeći za klupom. Klupe i stolice trebale bi bitni prilagođene odrđenom uzrastu djece od 1-4 razreda (O.Š.), 5-8 razreda (O.Š.), i 1-4 (S.Š.). Namještaj bi trebao biti oblikovan tako da se djeca/učenici ne mogu ozljediti (oštri rubovi), klupe moraju imati dovoljno mjesta za bilježnice, knjige, kompjuter, noge..., stolice moraju biti udobne jer učenik najviše vremena provede sjedeći. Prilikom oblikovanja namještaja trebaju se poštivati načeli ergonomije (znanost o radu ljudskog tijela). Zadnja investicija u potpunoj opremi dogodila se prilikom Univerzijade u Zagrebu (autori: Mladen i Marijan Orešić, produkt dizajneri), kada je dobar dio opreme završio u školama.

6.2. Ambijent učionice Prostor u kojem se krećemo i u kojem živimo u velikoj mjeri utječe na nas, točnije na naše raspoloženje. Na primjer, ako živimo u malom prostoru s nekoliko osoba, sigurno je da ćemo stalno osjećati neki stres, biti osjetljiviji i skloniji pretjeranom reagiranju na neke stvari, tj. brzo i lako ćemo gubiti živce te u takvoj okolini ljudi brzo počnu smetati jedni drugima. Međutim, ako pak živimo i radimo na otvorenom, prozračnom, osvijetljenom prostoru s nekim predivnim pogledom, sigurno je da ćemo se bolje osjećati, biti opušteniji i bolje raspoloženi. Isto tako prostor i izgled učionice te način na koji profesor koristi njen prostor bitno utječe na ponašanje učenika koje može biti pozitivno ili negativno.

Kako poboljšati prostor učionice

Dobar i uspješan rad profesora svakako se postiže ako razred stekne dojam da ste vi gazda u ovoj učionici i da je to mjesto u kojem držite sve konce u rukama. Učenici bi trebali učionicu doživljavati kao sigurno, mirno mjesto na kojem se uči. U nižim razredima osnovne škole djeca provode veći dio dana u njoj, pa se profesor treba potruditi da je učini privlačnom, udobnom i dobro organiziranom. Međutim u višim razredima i srednjoj školi učionica je prostor u kojem profesor provodi najviše vremena.

6.3. Evo nekoliko ideja kako poboljšati prostor učionice •

Neka uvijek bude uredna i čista: Uredno okruženje vrlo je važno za stvaranje urednog stila podučavanja. Puno je teže raditi u neredu i npr. trošiti vrijeme tražeći nastavna pomagala. Preporuča se da profesor sve svoje osobne stvari drži na jednom mjestu.

• Dobro organizirajte raspored stvari: U učionici razredne nastave gdje postoje mnoga nastavna pomagala, rad će se olakšati ako se za svako pomagalo pronađe mjesto gdje će ono stajati . No, u učionici predmetne nastave učitelj može odrediti i mjesto na koje će učenici ostavljati svoje zadaćnice i sl. Tako učenici pri ulasku u učionicu odmah uzmu ono što će im biti potrebno za taj sat. • Odvojite različita područja: U učionici je moguće podučavat različite predmete u različitim dijelovima učionice. Na primjer, često se odvaja prostor za glazbeni, likovni, dok se u učionici engleskog jezika mogu odvojiti prostori za čitanje, pisanje sl. Odvoji li učitelj ta područja , lakše može kontrolirati djecu, posebno ako se više predmeta radi istovremeno. Podjela se može napraviti uz pomoć raznih boja, podloga za pod, raznih znakova ili panoa koji pokazuju što se na određenom području radi. •

Pazite da učionica bude sigurna: Profesor je odgovoran za zdravlje i sigurnost učenika za vrijeme boravka u njegovoj učionici te ima zadatak da se pobrine da njegova učionica bude siguran prostor za njegove učenike. Sve opasne kemikalije i oštre predmete treba udaljite od djece i naravno, ako ima kakvih nedostataka i problema uvijek javiti školskom domaru.

•

Neka učionica bude vesela i puna boja: Ono što pridonosi dobroj i pozitivnoj atmosferi učionice su panoi. Također, oni su i velik poticaj za učenje te jedan od boljih načina zahvale učenicima za sve što su postigli.

• Stvorite privlačnu atmosferu: Učenici pri dolasku na sat očekuju dosadna i nemaštovita mjesta u kojima treba raditi, stoga veliku ulogu u povećanju interesa, usredotočenosti i angažiranosti u radu ima korištenje glazbe, svjetla i kostima čime se istovremeno stvara privlačnija atmosfera u učionici. • Dajte prostoru notu osobnosti: Svaki profesor želi da njegovi učenici učionicu doživljavaju kao njegov teritorij, mjesto kojim on vlada. Stoga je poželjno da profesor u nju unese tračak svoje osobnosti. Na primjer, ako voli biljke može donijeti nekoliko lončanica koje će biti osvježenje prostoru, ili ako voli životinje može donijeti svog ljubimca i tako naučiti djecu kako da brinu o životinjama. • Dobro razmislite o rasporedu klupa: Način na koji profesor razmjesti klupe ima velik utjecaj na to kako učenici doživljavaju njegov stil podučavanja Uz to, raspored klupa često utječe i na ponašanje učenika.

7. Zaključak Zadovoljenje svih čimbenika koji određuju pozitivno ozračje za učenje je cilj cjelokupnog odgojno – obrazovnog procesa. Taj proces kreće od roditelja i obitelji, koji već u ranom djetinstvu trebaju motivirati djete, te svojim stavom usaditi učeniku vrijednosti kojima treba težiti kroz život. Zatim nastavnik koji mora utvrditi osnovna pravila kako bi se stvorila poticajna radna atmosfera u okviru razredno nastavnog procesa, čime će osigurati pozitivno ozračje za učenje. Nastavnik je učenicima stalni izvor motivacije za rad i učenje. U svom radu on održava učeničke interese, a istovremeno pomaže u stvaranju i razvijanju radnih navika kod učenika. On je nepresušni izvor znanja, ali i procjenitelj dometa znanja i ponašanja učenika. Učenike treba motivirati, privoljeti, zainteresirati za učenje. Pri tome je važno da učenicima bude jasno zašto je potrebno da nešto nauče, da im gradivo bude zanimljivo prezentirano, a zahtjevi primjereni njihovim sposobnostima. Nastavnik koji je zainteresiran za cjelovit razvoj svojih učenika s njima komunicira i podržava ih. Takvim odnosom doprinosi društvenoj kompetentnosti i psihološkoj uravnoteženosti učenika. Bez učinkovite komunikacije ne može se postići međusobna iskrenost i povjerenje. Komunikacija doprinosi stvaranju pozitivnoga ozračja koje utječe i na sposobnost učenja i na odrastanje učenika kao osobe. Svaka suvremena nastava bi trebala biti usmjerena na učenike,u kojoj je promjenjena uloga učenika iz pasivnog slušatelja i gledatelja u aktivnog sudionika odgojno – obrazovnog procesa,te kao takva omogućuje učenicima da budu organizatori i realizatori nastave. Poticajna školska klima koja se određuje kroz učinkovitost i rukovođenje škole, pozitivnim odnosima između svih učitelja i stručnih suradnika u školi, te njihova međusobna suradnja, pomaganje i zajedno rješavanje problema u odgojno – obrazobnom procesu. Za stvaranje pozitivnog ozračja za učenje, pored navedenog učenicima je bitna i ambijent škole i ambijent učionice koja mora biti sigurna, udobna i zanimljiva učenicima iz razloga što tamo provode veći dio svojeg vremena.

8. Literatura • Andrilović,V. I Čudina-Obradović,M. (1996.), Psihologija učenja i nastave–psihologija odgoja i obrazovanja. Zagreb: Školska knjiga • Bognar,L. I Matijević,M. (2002.), Didaktika. Zagreb: Školska knjiga • Dryden,G. & Vos,J. (2001.), Revolucija u učenju-kako promjeniti način na koji svijet uči. Zagreb:Educa • Vukasović,A. (1994.), Pedagogija, Zagreb: Alfa • Matijević, M. (1997), Didaktički čimbenici odgojno–obrazovnog ozračja. : Školsko i razredno-nastavno ozračje (Priredili: B. Bošnjak i H. Vrgoč), Zagreb: HPKZ, str. 33-44. • Dr. Cveta Razdev.ek-Pučko, Pedagoški fakultet Sveučilišta u Ljubljani, Kakvog učitelja/nastavnika treba (očekuje) škola danas (i sutra)? • Matijević, M. (2011), Nastava usmjerena na učenika. Zagreb : Školske novine • Domović, V. (2003), Školsko ozračje i učinkovitost škole. Jastrebarsko: Naklada Slap • Jensen,E. (1995), Super-nastava, Zagreb: Educa • Meyer, H. (2002), Didaktika razredne kvake. Zagreb: Educa. • Glasser, W. (2001), Svaki učenik može uspjeti. Zagreb: Alinea. •

http://www.britishcouncil.hr

• http://www.kakopedija.com/831/kako-biti-dobar-nastavnik/ • http://www.unizd.hr/Portals/12/ppt/luka_marinovic/1.%20PSIHOLOGIJA%20OBRAZOVANJA%20-%20UVOD.pdf • http://mis.element.hr/fajli/107/01-11.pdf • http://www.britishcouncil.hr • http://www.wikihow.com/Be-a-Good-Teacher