Skripta_razvojna_psihologija

SVEUĈILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI Odsjek za obrazovanje uĉitelja i odgojitelja

SKRIPTA:

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA Za studente Razredne nastave I. godine

Dr. sc. Špelić Aldo

0

1. PSIHOLOGIJA KAO ZNANOST Psihologija je znanost o duši (psyche' = um, duh, duša / mind, soul, spirit; logos = rijeĉ, govor, zakon / discourse, study). Psihologija je mlada znanost koja seţe u 19. st. Predstavlja znanstvenu disciplinu o duši, odnosno o psihiĉkim fenomenima. Razliĉitost pravaca u psihologiji odreĊena je upravo razlikom u odreĊenju što jeste 'psiha'. Psihologija kao znanost sa svojim predmetom istraţivanja psihe spada u podruĉje društvenih znanosti za razliku od prirodnih koje za svoj predmet istraţivanja imaju nešto tjelesno (phizis) Psiha (psyche) je u grĉkoj mitologiju predstavlja ljudsku dušu, odnosno personificirani duševni i duhovni ţivot ĉovjeka. Grci su razlikovali tjelesnu i ţivotnu snagu (timos) koja je smrtna od duše koja je besmrtna. Ona ostaje kao slika nekadašnjeg ĉovjeka. U Antici su imali shvaćanje da nakon patnje i lutanja duša je izbavljena milošću Jupitera, kasnije je to prevedeno u moralno ĉišćenje duše kroz trpljenje i patnju. U religiji je prisutno odreĊenje duše kroz osjećaj krivnju. Psihologija kao znanost postoji tek od 19. st. rad što je odreĊeno ranijim nedostacima na podruĉju odreĊenja psihologijske metodologije. Da bi razumjeli psihologiju kao znanost znaĉajno je odrediti što je znanost . ŠTO JE ZNANOST? Pitanje postojanja pojedinih znanosti (znanost = st. gr. episteme / lat. scientia / eng. science / njem. Wissenschaft) odreĊeno je definicijom: 1. predmeta istraţivanja 2. metodologije istraţivanja 4 kriterija koji moraju biti zadovoljeni: 1) odreĊenje predmeta (objekta) prouĉavanja – znanstvena disciplina mora imati jasno definiran objekt ili fenomen prouĉavanja. 2) sadrţi teoretske konstrukte i testiranje hipoteza - mora sadrţati teorijske se mogu svesti na odreĊene opservirane fenomene koji predstavljaju stavove koji se mogu testirati kroz odnos izmeĊu dvije i više varijabli. To su pretpostavke o onome što bi se 1

moglo dogoditi pod odreĊenim uvjetima (hipoteze) što je predmet testiranja a ne cijele teorije. 3) ĉinjenice zasnovane na empirijskom istraţivanju - ĉinjenice ne mogu biti stvorene na osnovu racionalnog argumentiranja, već kroz pojedinaĉno empirijsko istraţivanje. 4) otkrića općih zakonitosti - znanost treba otkrivati opće zakonitosti koji u sluĉaju psihologije se odnose na ponašanje ili mentalne procese, koji mogu biti primjenjivi na svaku individuu. Slika 1 – shematski prikaz strukture znanstvenog pristup u kreiranju znanstvenih spoznaja. PREDMET ZNANOST mora uključivati

KONSTRUKCIJU TEORIJA TESTIRANJE HIPOTEZA

OTKRIVANJE općih zakona i principa

KORIŠTENJE EMPIRISJKE METODE

1.EKSPERIMENT laboratorijski u prirodi 2.OPSERVACIJA u prirodni kontrolirana s ispitanicima 3. TEST standardizirani/objektivan projektivan 4. UPITNICI

5. STUDIJE SLUĆAJEVA

PREDZNANSTVENO I ZNANSTVENO RAZDOBLJE PSIHOLOGIJE U razvoju psihologije kao znanosti znaĉajna je 1879. godina kada je W.Wundt u Leipzigu osnovao prvi psihologijski laboratorij s kojim zapoĉinje znanstveni period psihologije. U okviru tog laboratorija razvijena je specifiĉna metoda introspektivnog eksperimenta koja predstavlja onu metodu kojom je psihologija dobila pravo na svoju vlastitu znanstvenost 2

Upravo s obzirom na pitanje metodološke osnovanosti razvoj psihologije moţemo podijeliti u dva razdoblja: U predznanstvenom razdoblju psihologija je bila zastupljena u više disciplina unutar cjelokupnog filozofskog sistema i kao što su gnoseologiju, epistemiologija, metafizika, etike i drugih koje su se jednim dijelom bavile pitanjem spoznajnim mogućnosti ĉovjeka kao i njegovim funkcioniranjem u fiziĉkom i socijalnom univerzumu. U sklopu filozofija (gnoseologija - disciplina filozofije koja promišlja pitanje mogućnosti ljudske spoznaje) Aristotel u "Logika" istraţivao zakonitosti asocijacija po sliĉnosti, dodiru i suprotnosti. U znanstvenom razdoblju od 1879. godine kad je W.Wundt je u Leipzigu osnovao prvi psihologijski laboratorij zapoĉinje znanstveni period psihologije. U okviru tog laboratorija razvijena je specifiĉna metoda introspektivnog eksperimenta koja predstavlja prvu psihologijsku metodu kojom je psihologija dobila pravo na svoju vlastitu znanstvenost.

3

2. POVIJESNE PRETPOSTAVKE RAZVOJA PSIHOLOGIJA KAO ZNANOST Pitanje filozofskog utjecaja na razvoj psihologije kao znanosti Boss (

) ukazuje na

znaĉajni utjecaj dvaju filozofskih pravca: EMPIRIZAM I POZITIVIZAM. 1) EMPIRIZAM U XVII ST. (J.LOCK, D.HUME I BERKLEY) Empirizam je filozofski pravac koji je nastao u 17. st. u Engleskoj i ĉiji su nosioci (J. Locke, D. Hume) naglašavali vaţnost neposrednog iskustva, odnosno percepciju vanjskog svijeta, u procesu spoznavanja svijeta. Oni su za razliku od racionalista i nativista smatrali: (1) da spoznaja nije racionalno odreĊena već proizlazi iz iskustva, i (2) da spoznaja nije uroĊena već steĉena kroz vlastito senzorno iskustvo Empirizam je utjecao na teoriju i metodologiju u psihologiji: (1) naglašavajući da je ljudski um tabula rasa, odnosno ono podruĉje koje je odreĊeno pojedinim iskustvom u odnosu s vanjskim svijetom, i zatim (2) kroz metodologiju gdje je naglašeno neposredno, objektivno iskustvo kroz opservaciju. Ova metodologija znaĉajno je utjecala na biheviorizam kao pravac u psihologiji koji je odbacio introspekciju smatrajući je nedovoljno objektivnom na podruĉju spoznaje. Upravo zbog toga bihevioristi su iz psihologije iskljuĉili intrapsihiĉke ili medijacijske procese kao predmete istraţivanja smatrajući da oni ne mogu biti objektivno, znanstveno istraţivanje, te je na taj naĉin ponašanje ostalo jedini naĉin istraţivanja u psihologiji. Izvor "istinite" spoznaje svijeta je kroz SENZORNO ISKUSTVO, koje imamo kroz naša osjetila. Mi zakljuĉujemo o odnosu izmeĊu tih senzornih ĉinjenica. Rijeĉ "empirical" (empirijski = kroz osjete „through the senses‟) je ĉesto shvaćeno kao sinonim za "scientific"- Utoliko je u središtu istraţivanja naglasak na opservaciji i mjerenju svijeta i ujedno skupljanju mnoštva pojedinaĉnih podataka. Iako W.Wundt je bio zaokupljen empirizmom bihevioristi su ti koji su utjelovili empirizam u psihologiju. Tako Lockov koncept "tabule rase" je doveden do krajnosti u dijelu bihevioristiĉke teorije o uĉenju i liĉnosti.

4

Moţe se zakljuĉiti da je empirizam u psihologiju imao znaĉajni utjecaj na TEORIJU, posebno kroz koncept „tabula rasa‟ kao definicije uma, i na METODOLOGIJU kroz davanje centralne uloge opservaciji i mjerenju. Utoliko razlikujemo dva biheviorizam, i to: FILOZOFSKI i METODOLOŠKI. Filozofski biheviorizam je u najekstremnijoj formi bio izraţen kod Watsona koji je odbacio vaţnost uma (mind) u psihologiji kroz stav da mišljenje nije ništa drugo nego vokalne i sub-vokalne verbalne reakcije. Isto tako Skinner je ukazao da su mentalni koncepti irelevantni u pokušaju razumijevanja i predviĊanja ljudskog ponašanja. Metodološki biheviorizam je izraţen u naglasku na opservaciji, kolekciji i mjerenju podataka. 2. POZITIVIZAM (A. COMTE) Pozitivizam je kao pravac nastao krajem 19.st. i poĉetkom 20. st sa namjerom da sva podruĉja ljudskog interesa svedu na podruĉje prirodne znanosti. Stav pozitivista bio je da mogu biti prihvaćene samo one ĉinjenice koje podlijeţu potvrdi pojedinih metoda prirodnih znanosti. Stav pozitivista najizraţenije je bio prisutan kroz fizikalizam koji predstavlja pravac koji je nastojao sve znanstvene ĉinjenice svesti na pojedine zakone fizike. Posebnu ulogu u razvoju pozitivizma imao je "BEĈKI KRUG" ("WIENNA CIRCLE") formiran 1902 od strane grupe filozofa (A.J.Ayer), matematiĉara i znanstvenika koji su zasrupali shvaćanje da treba odbaciti sve stavove koji ne mogu biti nedvosmisleno verificirani i empirijski testirani. Zastupali su borbu protiv metafiziĉkih stavova. POZITIVIZAM je bio pod utjecajem prirodnih znanosti XVII, XVIII, XIX st. nastojao da apliciraju METODE i PRINCIPI prirodnih znanosti na podruĉje ljudskog ponašanja, institucija i politiĉke organizacija. U tome je posebnu ulogu ima A. Comte („otac sociologije‟). Potvrda utjecaja pozitivizma na psihologiju izraţena su kroz radove Darwina. Tako je kroz rad Darwina „Izvor vrsta‟ (Origin of species) prepoznatljivo da je preko teoriju evolucije omogućeno oslanjanje i povezivanje psihologiji s biologijom.

5

U okviru pozitivizma vaţno je izdvojiti logiĉki pozitivizam koji je bio glavni pokretaĉ odbacivanja introspekcije i privatnog, subjektivnog iskustva od strane biheviorista, koji su zastupali „put od "podataka" do "objektivnih"ĉinjenica‟. Negativne

posljedice

provoĊenja

pozitivizma

mogu

se

prepoznati

u

teoriji

materijalizma (fizikalizma) u kojoj je naglasak bio na se sve pojave moraju prevesti na jezik fizike, odnosno redukcionizmu koji je zastupao shvaćanje da se sve iskustvo treba svesti na fiziologiju i biokemiju.

DEFINICIJE PSIHOLOGIJE Što je psihologija? Kao pitanje definicije psihologije prvenstveno se odnosi na pitanje: Što je premet njenog istraţivanja? Pitanje predmeta bitno odreĊuje razliĉitost psihologijskih pravaca i teorija. Upravo ovo pitanje moţemo kroz pojedine pravce promatrati kroz pitanje Što je ljudsko biće u svojoj prirodi? Kroz prikaze razliĉitih pravaca moţe se prepoznati da je pitanje (1) ŠTO se istraţuje usko povezano i s pitanjem (2) KAKO se to istraţuje, odnosno metodološkim pristupima. S obzirom na predmet psihologijskog istraţivanja, koji bitno definiraju i same pojedine psihologijske pravce, moţemo razlikovati: (1) psihiĉki/mentalni proces (2) fiziološki procesi (3) manifestacije-ponašanje Definicije psihologije: "PSIHOLOGIJA istraţuje ono što nazivamo unutarnjim doţivljajem - tj. osjete i osjećaje, misli i htijenja - za razliku od objekata vanjskog svijeta koju su predmet prouĉavanja prirodnih znanosti". (W.Wundt, 1892)

6

"PSIHOLOGIJA je znanost o mentalnom ţivotu, i to o njegovim fenomenima i njegovim uvjetima. Fenomeni su osjećaji, ţelje, kognicija, rezoniranje, odluĉivanje i drugo.."(W.James,1890) "PSIHOLOGIJA je grana prirodnih znanosti koja za predmet svog prouĉavanja uzima ljudsko ponašanje". (J.Watson,1919) "PSIHOLOGIJA je znanstveno prouĉavanje ponašanja ţivih bića u njihovom doticaju s vanjskim svijetom" (K. Koffka,1925) Na osnovi svih ovih teorija sveobuhvatna definicija psihologije bi mogla biti: PSIHOLOGIJA je znanost koja prouĉava psihiĉke procese (subjektivne fenomene i doţivljaje), organsko-fiziološke uvjete njihovog nastanka i naĉine njihova objektivnog oĉitovanja (reakcije i oblici ponašanja). U razvoju psihologije posebnu vaţnost imaju opravci: STRUKTURALIZAM, BIHEVIORIZAM, GEŠTALTIZAM I PSIHOANALIZA, koji su posebno prezentirani

7

3. PSIHOLOGIJSKI PRAVCI STRUKTURALIZAM (W. Wundt, E.B.Titchener) "PSIHOLOGIJA istraţuje ono što nazivamo unutarnjim doţivljajem - tj. osjete i osjećaje, misli i htijenja - za razliku od objekata vanjskog svijeta koju su predmet prouĉavanja prirodnih znanosti".(W.Wundt, 1892) Bitne karakteristike ovog pravce mogu biti izraţene pojmovima: (1) elementi psihe i (2) introspekcijski eksperiment. U konceptu strukturalizma vaţan je doprinos E.B.Titchener (1867-1927) koji je zadatak psihologije odredio kao nastojanje da se istraţi naĉin povezivanja „elemenata svijesti„ (osjete, predodţbe, jednostavne emocije, misli i dr.) u sloţenije psihiĉke strukture. Koncept razvoja ljudske psihe strukturalizma veoma naliĉi na procese razvoja pojedinih kemijskih struktura kemiju. Introspekcijski eksperiment je 1879. W. WUNDT kao metodu poĉeo koristiti u njegovom psihologijskom laboratoriju u Leipzingu. Wundt je uvoĊenjem ove metode nastojao ovaj pravac uskladiti sa zahtjevima prirodne znanosti. Introspekcijski eksperiment kao metoda predstavlja eksperimentalnu situaciju u kojoj su ispitanici podvrgnuti pojedinim podraţajima koje onda oni opaţaju na naĉin da izvještavaju o subjektivnom doţivljaju povezanim s njihovom kvalitetom, intenzitetom, trajanjem i dr.. U okviru takvog metodološkog pristupa razvila se PSIHOFIZIKA (G. T. Fechner, E. H. Weber krajem XIX st.), disciplina koja je istraţivala odnos intenziteta podraţaja i intenziteta njihova subjektivnog doţivljaja. U sklopu psihofizike znaĉajno je odreĊivanje apsolutnog i relativnog praga (limen) osjetljivosti, odnosno odreĊivanje onih vrijednosti intenziteta podraţaja koje mi moţemo percipirati (apsolutni prag) i one koje moţemo meĊusobno razlikovati (relativni prag)

8

REFLEKSOLOŠKA ILI BIHEVIORISTIĈKA PSIHOLOGIJA (BIHEVIORIZAM) (I.Pavlov, J.Watson, E.L.Thorndike) "Psihologija je grana prirodnih znanosti koja za predmet svog prouĉavanja uzima ljudsko ponašanje". (J. Watson, 1919) Najznaĉajniji doprinos razvoju ovog pravca su radovi J.Watsona :”Psihologija kako je vidi biheviorist”1913; ”Ponašanje” 1914. MeĊutim, govoreći o ovom pravcu moţemo izdvojit njegove ĉetiri bitne karakteristike, i to: 1. U metodologiji istraţivanja naglasak je na vaţnosti eksperimenta iz koje ge iskljuĉen introspektivni aspekt. 2. Predmet istraţivanja postaje ponašanje nasuprot mentalnim (kognitivnim, medijacijskim) procesima i iskustvima 3. Centralna pozicija teorije uĉenja i analiza ponašanja . 4. Razvoj psihoterapijskog pristupa: bihevior-terapije 1.) Bihevioristi su odbacili introspekciju (samoopaţanje) utoliko što je doţivljavanje, u skladu s opće tada prihvaćenim stavom pozitivista, u osnovi subjektivno i ne moţe biti predmet istraţivanja. Naglasak je na uvoĊenju eksperimentalne metode. U odnosu na model P =>

ψ

=> R slijedio je novi model P => R iz kojeg su iskljuĉeni medijacijski

procesi (ψ) Ovaj metodološki pristup dobiva svoj izraz u Skinnerom neprijatelju prema teorijama. Smatrajući da ĉinjenice mogu biti bez teorije. Upravo zbog naglaska na znanstvenosti psihologije bihevioristi su iskljuĉili vaţnost medijacijskih procesa kao predmeta psihologijskog istraţivanja, jer smatraju da medijacijski procesi ne mogu biti objektivno zapaţeni i utoliko ne mogu predstavljati osnovu znanstvenih ĉinjenica 2.) Bihevioristi su u središte njihova istraţivanje stavili ljudsko ponašanje (behaviour = eng. ponašanje). U ovom odreĊenju prepoznaje se njihov nastojanje da se odbacuje

9

doţivljajni aspekti psihiĉkog iskustva koji nisu dostupni "objektivnom" promatranju. U tom nastojanju je vidljiva njihova „metodološka ĉistoća‟. 3) Bihevioristi su poseban doprinos dali razvoju teorija uĉenja i to klasiĉno uvjetovanje, instrumentalno ili operantno uvjetovanje i kognitivni biheviorizam. A)

KLASIĉNO UVJETOVANJE (I.Pavlov 1849-1936/ J.B.Watson 1878-1958)

B)

INSTRUMENTALNO ili OPERATIVNO UVJETOVANJE (B.F.Skinner 1904-1990/E.L.Thorndike 1874-1949)

C)

KOGNITIVNI BIHEVIORIZAM (C.L.Hull 1884-1952/ E.Tolman 1886-1959)

a) Klasiĉno uvjetovanje (I.Pavlov 1849-1936/ J.B.Watson 1878-1958) Kao tehnika uĉenja proizišla je na osnovu Pavlovljeva otkrića uvjetovanja kod ţivotinja (kod psa podraţaj: hrana, reakcija: slina). Pavlov je u svom eksperimentu došao do zakljuĉka da se uĉenje zasniva na uroĊenim refleksima koji predstavljaju osnovu uĉenja. Klasiĉno uvjetovanje kao uĉenje dokazuje da dolazi do promjene izmeĊu uvjetovanog i neuvjetovanog podraţaja na naĉin da, novi uvjetovani podraţaji izazivaju prethodnu uvjetovanu reakciju Teorijski stav je da ljudska aktivnost se moţe svesti na reflekse koji uvjetovanjem se integriraju (procesom generalizacije) u više oblike ponašanja. Tako generalizacija predstavlja proces putem kojeg se više P (podraţaja) povezuje uz jednu R (reakciju) bez daljnjeg vanjskog potkrepljenja. b) Instrumentalno ili operativno uvjetovanje (B.F.Skinner 1904-1990/E.L.Thorndike 1874-1949) Skiner je definirao operativno uvjetovanje kao proces uĉenja u kojem se mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora na osnovi posljedica koje taj odgovor ima za organizam. Ova teorija uĉenja zasniva se na Thorndekovom otkriću zakona efekata koji ukazuje da postoji veća vjerojatnost pojave odreĊenog ponašanja ukoliko to ponašanje prate pozitivne posljedice. Na taj naĉin ukazana je vaţnost potkrepljivanja 10

pojedinog ponašanja

što znaĉi da pojedino ponašanje bude praćeno pozitivnim ili

negativnim posljedicama. Ovisno o tim posljedicama razlikujemo pozitivne i negativne potkrepljivaĉe. Potkrepljenje kao poticaj u procesu uĉenja odreĊeno je redukcijom nagona što znaĉi da upravo zadovoljenje pojedinih potreba koristi onaj faktor koji odreĊuje sam proces uĉenja. Razlikujemo: 1. Primarne potkrepljivaĉe 2. Sekundarne potkrepljivaĉe ovisno o tome na kojim potrebama se oni zasnivaju c) Kognitivni biheviorizam (C.L.Hull 1884-1952/ E.Tolman 1886-1959) Tolman je svojim eksperimentom pokazao razliku izmeĊu latentnog i manifestnog uĉenja. Latentno uĉenje je neovisno o potkrepljenju, odnosno manifestno uĉenje je ono koje je obiljeţeno metodom potkrepljenja. Na taj se naĉin razvio kognitivni biheviorizam ukazujući da u tom procesu uĉenje postaje tzv. kognitivne mape odnosno latentna uĉenja koja predstavljaju pravo uĉenje koje je neovisno o samom potkrepljenju 4. Bihevioristi su dali i vaţan doprinos na podruĉju razvoja terapijskih tehnika. U osnovi njihova pristupa je koncept „svemoći odgoja‟ koji je J. Watson preuzeo od filozofa empirista. Upravo shvaćanje ljudske psihe kao "tabula rasae" (J.Lock) da vaţnost okoline na individualni razvoj. Psihiĉki simptomi su shvaćeni kao negativni uvjetovani odgovori (reakcije) koji su nastali procesom uĉenja (uvjetovanja). Razni strahovi djece po njihovom shvaćanju stjeĉeni su (uĉenjem) razliĉitim procesima uvjetovanjem. Utoliko je lijeĉenje i terapijski pristup odreĊen obrnutim procesom (razuvjetovanjem) odnosno prekidanjem ranije uspostavljene relacije izmeĊu pojedinog uvjetovano podraţaja i uvjetovane reakcije. U tom procesu radi se o desenzibilizacije individue na pojedine (prethodno uvjetovane) podraţaje. Ovaj pristup nalazio se u osnovi behavuiour terapije.

11

GEŠTALT PSIHOLOGIJA (M. Wertheimer, K. Koffka) GEŠTALT PSIHOLOGIJA je nastala poĉetkom XX st. u Njemaĉkoj (Max Wertheimer, Kurt Koffka) kao reakcija na rašĉlanjivanje ljudske psihe (STRUKTURALIZAM). Za geštaltiste “PSIHOLOGIJA

JE ZNANSTVENO PROUĈAVANJE PONAŠANJA ŢIVIH BIĆA U

NJIHOVOM DOTICAJU S VANJSKIM SVIJETOM.” (K.KOFFKA 1925)

Doprinos geštaltista moţemo izraziti kroz tri karakteristike 1. Holizam 2. Uĉenja uvidom 3. Dinamika psihološko polja

1. Holizam (to olon = st.gr. cjelina) Nastao kao reakcija na strukturalizam (Wundta, Titchener) i njihov pokušaj da se ljudska psiha rašĉlani na elemente koji se mogu ispitivati u psihologijskim laboratorijima. Za njih psihologijski procesi mogu shvaćeni samo u njihovoj cjelovitosti. Naglasak je na cjelovitosti doţivljaja. Stav je da su „cjeline su date primarno i jedino su one realne‟, dok pokušaji da se cjeline rastave na elemente je neopravdano. Psiha kao svojstvo je cjelina koja se ne moţe reducirati na njene elemente (osjete) što je dokazano kroz postojanje perceptivnih iluzije. Perceptivne greške (iluzije) su shvaćene kao karakteristike organizacije psihiĉkih sadrţaja. Ukazali su da integriranjem elementa u cjelinu se dobivaju nove osobine i funkcije koje ne pripadaju i ne mogu se svesti na same te elemente. Ovim pristupom psihološki sadrţaj shvaćen kao cjelovit i koji posjeduje vlastitu dinamiku. Što ej bitna razlika u odnosu na strukturaliste gdje su psihološki sadrţaji shvaćeni kao sume i produkti pojedinih psihiĉkih elemenata 2. Uĉenje uvidom Otkriće pojedinih mehanizama psihološkog funkcioniranja postignuto je na podruĉju percepcije gdje je kroz fenomene perceptivne iluzije prepoznato da je psihiĉki sadrţaj (perceptivni doţivljaj) odreĊen dinamikom odnosa izmeĊu figure i pozadine : 12

Slika 2. Prikaz meĊuodnosa izmeĊu figure i pozadine na perceptivnom polju

Uĉenje uvidom predstavlja novi koncept uĉenja koji je proizišla na osnovu zakonitosti zapaţenih na podruĉju percepcije. Uĉenje uvidom ukazuje da do novih sadrţaja i spoznaja dolazimo na osnovu promjene odnosa izmeĊu pojedinih sadrţaja (figure) i postojećih shvaćanja (pozadina). Uĉenja u problemskim situacijama (zadacima) moţe se prepoznati uĉenje uvidom gdje dolazi do promjena u psihiĉkom polju izmeĊu figure-pozadine. Ovaj vid uĉenja bitno se razlikuje od bihevioralnog uĉenja po metodi pokušaj – pogreška Do rješenja nekog zadatka (kreativno rješenje) dolaze iznenadno promjenom odnosa unutar odnosa izmeĊu pojedinih informacija a ne sluĉajnim pozitivnim izborom. 3. Dinamika psihologijskog polja - geštalt psihoterapija Bitna doprinos psihologa geštaltista izraţen je i na podruĉju liĉnosti. Njihov doprinos je u shvaćanju liĉnosti kao zasebnog, cjelovitog identiteta ('psihologija psihološkog polja' – K. Lewin). Ova teorija omogućila je shvaćanje pojedinih psihopatoloških stanja kao posljedicu neuspješnih integriranja pojedinih doţivljaja sebe u cjelovit doţivljaj vlastitog identiteta. Ova naĉin razumijevanja razvoja liĉnosti imao je poseban utjecaj na razvoj self-psihologiji.

13

PSIHOANALIZA (S. Freud 1856-1939) U vezi pojma psihoanalize treba razlikovati tri njena znaĉenja. Kad se koristi pojam psihoanalize, on moţe predstavljati (1) tehniku lijeĉenja, (2) teoriju liĉnosti i (3) metodu prouĉavanja psihiĉkih fenomena Psihoanaliza kao teorija liĉnosti je donijela nove pristupe u razumijevanju psihiĉke pojavnosti, i to: 1. POSTOJE NESVJESNI PSIHIĈKI PROCESI (TOPIĈKI PRISTUP) 2. SVAKO

PONAŠANJE JE KRAJNJE MOTIVIRANO I IMA ZNAĈENJE

(DINAMSKI

PRISTUP) 3. SUKOB

JE SADRŢAN U SVAKOM PONAŠANJU I POSTOJE MENTALNE STRUKTURE

(OBRANE) ZA UPRAVLJANJEM TIM SUKOBIMA (STRUKTURALNI PRISTUP) 4. U OSNOVI PONAŠANJA SU KVANTITATIVNI ĈINIOCI (EKONOMSKI PRISTUP) 5. PROŠLOST JE PRISUTNA U SADAŠNJOSTI (GENETIĈKI PRISTUP) 6. PONAŠANJE ĈOVJEKOVOG ORGANIZMA NIJE SAMOODREĐUJUĆE, VEĆ NA NJEGA UTJEĈE ODNOS S VANJSKIM SVIJETOM (ADAPTIVNI PRISTUP)

TOPIĈKI PRISTUP “Freudova djela: “ Studije o histeriji” i “ Tumaĉenje snova” Topiĉki pristup (grĉ. topos = mjesto) u razumijevanju psihiĉkih fenomena zasniva se na Freudovom otkriću “nesvjesnog” kao onog djela liĉnosti koji znaĉajno odreĊuje funkcioniranje cjelokupnog psihiĉkog sustava. Upravo zbog tako definiranog predmeta, psihoanaliza se naziva još dubinska ili dinamska psihologija. NESVJESNO je onaj dio liĉnosti koji je ranije bio zanemaren u podruĉju psihologije s toga što je postojao opći stav u znanosti o ĉovjeku kao racionalnom biću. Takvim pristupom emocionalni i nagonski procesi smatrani su manje znaĉajnim sa aspekta psihiĉkog funkcioniranja individue (strah, anksioznost – nemamo objekt straha, nesvjesno)

14

Otkriće nesvjesnog povezano je sa istraţivanjima Charcota (neurolog) koji se bavio fenomenima sliĉnim epilepsiji, tzv. KATARKTIĈKU

HIPNOZU

KONVERZIVNA NEUROZA.

CHARCOT je koristio tzv.

putem koje je zapazio da pacijenti u stanju hipnoze iznose

pojedina traumatska iskustva o kojima inaĉe nemaju znanja, odnosno nisu svjesni. Zapaţeno je da je kroz proţivljavanje tih traumatskih iskustava došlo do povlaĉenja simptoma što je omogućilo da se formira shvaćanje da su emocionalna iskustva ona koja su se manifestirala u obliku simptoma. Freud je na osnovu tih iskustava definirao pojam nesvjesnoga koji je predstavljao potisnuta, najĉešće infantilna, djeĉja traumatska iskustva (tzv. djeĉje amnezije). U istraţivanju nesvjesnoga u poĉetku korištena je katarktiĉka hipnoza koja je zamjenjena tehnikom slobodnih asocijacija kao osnovnom tehnikom psihoanalize. Katarktiĉka hipnoza kao tehnika lijeĉenja napuštena je upravo s toga što teorijski rezultati nisu bili trajni, odnosno jer se isti simptom ili novi vraćao nakon odreĊenog vremena. Razlog tome bio je što je nesvjesno traumatsko iskustvo i dalje postojalo u nesvjesnom djelu liĉnosti i utoliko i dalje uĉestvovalo u formiranju simptoma. PSIHOANALIZA je nastala rješavajući ove probleme na naĉin da nesvjesne psihološke traume uĉini svjesnima. Na taj naĉin je ona odreĊena kao KAUZALNA TERAPIJA, utoliko što ona rješava uzroke nastanka simptoma. U okviru topiĉke teorije liĉnosti psihološki aparat podijeljen je u podruĉje: svjesno predsvjesno nesvjesno (funkcioniranje) U prouĉavanju nesvjesnog znaĉajne su njegove manifestacije na osnovu kojih moţemo razumjeti dinamiku funkcioniranja tog dijela liĉnosti Freud je zapazio da su SNOVI, OMAŠKE I SIMPTOMI osnovne manifestacije nesvjesnog. Na osnovu njih mogu se prouĉavati nesvjesni procesi M. Klein je zapazila da i igra predstavlja znaĉajnu manifestaciju podsvjesnog, tj. PLAY THERAPY (TERAPIJA IGROM)

gdje igra sluţi za otkrivanje djetetovih skrivenih traumi. O

razumijevanju dinamike nesvjesnog znaĉajnu ulogu ima psihološka trauma kao ono što odreĊuje formiranje simptoma. 15

Kad govorimo o nastanku simptoma razlikujemo 3 faze:

POSTOJANJE POJEDINE PSIHIĈKE

TRAUME, POTISKIVANJE TOG ISKUSTVA U PODRUĈJE NESVJESNOG VRAĆANJE POTISNUTOG

(zaboravljanje),

što ukazuje da mehanizam potiskivanja ne uspijeva to

traumatsko iskustvo zadrţati u podruĉju nesvjesnog. U tom zadnjoj fazi ranije potisnuta afektivna traumatska iskustva manifestiraju kroz pojavu simptomatske formacije U analizi psiholoških trauma Freud je zapazio postojanje iskustva sedukcije ili zavoĊenje od strane roditelja i na taj naĉin ukazao na NEUROTSKIH FENOMENA. Na

SEKSUALNU ETIOLOGIJU

osnovu tog zapaţanja formirao je teoriju gdje je anksioznost

odredio kao posljedicu potiskivanja seksualnog naboja.

DINAMSKI PRISTUP Ovaj pristup ima posebnu vaţnost u razumijevanju psihiĉkim pojavnosti jer ukazuje da je funkcioniranje individue odreĊeno dinamikom, tj. odnosima izmeĊu pojedinih dijelova strukture liĉnosti. Ovaj pristup razumijevanju psihiĉkog funkcioniranja proizlazi iz Freudove tzv. strukturne teorije liĉnosti koja je ukazao da se ĉovjekova liĉnost sastoji od 3 dijela: IDA, EGA I SUPEREGA. Na osnovu ovog pristupa neurotski simptomi su shvaćeni kao posljedice tzv. neurotskog konflikta izmeĊu ida i ega. Na taj naĉin ukazano je na INTRAPSIHIĈKI KONFLIKT NEUROZA

kao onaj koji odreĊuje psihiĉko funkcioniranje individue. Za razliku od gdje postoji konflikt ida i ega, kod

PSIHOZA

nije prisutan konflikt, već dolazi

do tzv. raspada funkcije ega što se manifestira kroz gubitak odnosa sa realitetom.

GENETSKI PRISTUP Ovaj pristup u razumijevanju psihiĉke pojavnosti izraţen je u Freudovoj teoriji psihoseksualnog razvoja koji je objavio u “Tri eseja o teoriji seksualnosti” (1905). Vaţnost tog pristupa u psihologiji je u tome što ukazuje na vaţnost ranog djetetovog iskustva u formiranju liĉnosti odrasle osobe kao i pojavi psihopatologije. U okviru ove teorije Freud je ukazao na znaĉajnost razvoja seksualnog nagona u formiranju liĉnosti. Freud je kroz pojmove DJEĈJE

SEKSUALNOSTI I

ODRASLE

GENITALNE SEKSUALNOSTI

je

prevladao dotadašnje shvaćanje u kome se spolnost individue razvija tek u pubertetu. Freud je zapazio da će rana iskustva djeteta u potrazi za zadovoljstvom (djeĉja 16

seksualnost) odrediti kasnije formiranje spolnog identiteta, odnosno odraslu genitalnu seksualnost, Ovaj pristup ukazuje da su poteškoće u spolnom identitetu odrasle osobe odreĊene najranijim djetetovim iskustvom iz predgenitalne faze razvoja. Prouĉavanjem razvoja liĉnosti Freud je zapazio pravilnost razvoja seksualnog nagona (libida, kroz odreĊene faze koje predstavljaju podruĉja na kojima se LIBIDO manifestira) kroz pravilnost faza: 1. ORALNA FAZA – 1.god. 2. ANALNA FAZA – 2.god 3. FALUSNA FAZA – 3- 5.god. 4. FAZA LATENCIJE – 6-12 god. 5. GENITALNA FAZA- 12 god. na dalje Kod prve tri faze libidna investicija je uz vlastito tijelo i tek u formi latencije ona moţe biti usmjerena na vanjske sadrţaje što je znaĉajno za proces uĉenja. U sklopu teorije psihoseksualnog razvoja znaĉajna je genitalna faza koja predstavlja REKAPITULACIJU RANIJIH FAZA RAZVOJA

(Jones) što nam ukazuje da izraţene poteškoće

tijekom adolescentskog razvoja stavljaju pokušaje prorade ranijih nedovoljnih iskustava. U objašnjenju kako ranije infantilno iskustvo moţe odrediti odraslo funkcioniranje znaĉajni su pojmovi FIKSACIJE

I REGRESIJE. FIKSACIJA

ili djelomiĉni zastoj u razvoju

libida odreĊen je pojavom nekog ranog traumatskog iskustva ili neadekvatnog odgovora sredina na specifiĉne razvojne potrebe djeteta. Ovo iskustvo kasnije postaje podruĉja ne koje dijete ponovno regradira. Utoliko REGRESIJA predstavlja obrambeni mehanizam kod individue na neku realnu traumu koja se manifestira u vraĉanjem na prethodne razine psihiĉkog funkcioniranja koje su povezane s negativnim razvojnim iskustvom. Ovi mehanizmi odreĊuju vrstu i kvalitetu psihopatološkog stanja.

EKONOMSKI PRISTUP Ovaj pristup u rtazumijevanju psihiĉke pojavnosti ukazuje na postojanje organske osnove odreĊene nagonskim funkcioniranjem koja utjeĉe na odnose unutar liĉnosti, odnosno odreĊuje njegovu psihosocijalno funkcioniranje. 17

Ekonomiĉnost psihološkog aparata izraţena je kroz potrebu za odrţanjem homeostaze, odnosno odrţavanje ravnoteţe unutar psihiĉkog i tjelesnog sustava. Za Freuda nagoni imaju znaĉajnu ulogu u psihološkom funkcioniranju, jer nastoje ponovno uspostaviti prethodno narušenu homeostazu u organizmu i na taj naĉin “tjeraju” organizam na aktivnost. Prilikom djetetovog razvoja mijenja se uloga nagona na podruĉju djetetovog funkcioniranja. U poĉetku dominiraju nagoni na naĉin da traţe neposredno zadovoljenje. Sa razvojem centralnog nervnog sistema i razvojem

EGA

dijete poĉinje kontrolirati

nagonsko zadovoljenje na naĉin da ga odlaţe ili potiskuje. Cijeli razvoj djeteta dogaĊa se na naĉin da se nagonske potrebe socijaliziraju, odnosno da naĊu socijalno prihvatljiv naĉin vlastitog zadovoljenja, odnosno sve lakše njih kontrolira i suzdrţava njihovu nagonsku prirodu. Taj razvoj u smislu veće socijalizacije djeteta izraţen je kroz promjenu dominacija od PRINCIPA ZADOVOLJSTVA do PRINCIPA REALITETA. U prouĉavanju znaĉenja nagona na podruĉju psihoanalize/psihologije Freud je ukazao na dva nagona koji utjeĉu na psihiĉko funkcioniranje, a to su: AGRESIVNI

SEKSUALNI

(eros, libido) i

(thanatos, destrudo). Ovi nagoni imaju vaţnost za psihološko funkcioniranje

utoliko što ni kao takvi mogu se odgoditi i fantazmatski zadovoljiti.

ADAPTIVNI PRISTUP Ukazuje na psihiĉko funkcioniranje individue koje se manifestira kroz njezine adaptivne sposobnosti. Za ovaj pristup u psihologiji znaĉajni su

EGO PSIHOLOZI

(Hartmann, Kris i

A. Freud). EGO PSIHOLOGIJA

nastojala je prouĉavati ego funkcije znaĉajne u adaptivnoj zadaći. Kod

neuroza postoje tzv.

MEHANIZMI OBRANE

koje ego koristi u nadgledavanju nagonskih

tenzija iz ida i istovremeno umanjuju ego kapacitet u odnosu na adaptivnu ulogu. Kroz terapijski rad ti mehanizmi obrane nastoje se ukloniti i na taj naĉin pospješiti ego funkcije u postavljanju odnosa sa realitetom. Kod psihotiĉnih stanja dolazi do raspada funkcije ega što se manifestira u nemogućnosti ega da uspostavi adekvatan adaptivni odnos s vanjskim svijetom (realitetom). Kod njih dolazi do gubitka sposobnosti testiranja realiteta što prepoznajemo kroz pojavu sumanitih sadrţaja i ideja (proganjanje, priĉinjavanje) 18

4. DEFINICIJA RAZVOJNE PSIHOLOGIJE Razvojna psihologija je teorijska disciplina u okviru psihologije. _____________________________________________________________________ PSIHOLOGIJA TEORIJSKA

PRIMJENJENA

sistematska psihologija

psihologija odgoja i obrazovanja

fiziološka psihologija

psihologija rada

razvojna psihologija

kliniĉka psihologija

(genetska, djeĉja, mladosti..)

psihologija ometenih u razvoju

socijalna psihologija

psihologija delikvencije

psihometrija

psihologija propagande savjetodavna psihologija sportska psihologija mentalna higijena

_______________________________________________________________________ SISTEMATSKA ili OPĆA PSIHOLOGIJA prouĉava opća naĉela i zakonitosti osnovnih psihiĉkih procesa: percepciju, mišljenje, uĉenje, pamćenje, motivaciju, emocije i osobine liĉnosti. FIZIOLOŠKA PSIHOLOGIJA prouĉava organsku osnovu psihiĉkih procesa i ponašanja. SOCIJALNA PSIHOLOGIJA prouĉava ponašanja pojedinaca u grupi (odnosno intragrupne i inter-grupne procese). Prouĉavaju se društvene grupe u njihovim odnosima i poloţaj individua u njima. PSIHOMETRIJA prouĉava probleme mjerenja (metodologije) u psihologiji, odnosno istraţuje, razraĊuje i vrednuje metode mjerenja psihiĉkih procesa i osobina. ZADATAK RAZVOJNE PSIHOLOGIJE JE: 1. spoznaja općih zakonitosti razvoja 2. spoznaja pojedinih specifiĉnosti u razvoju 19

Psihološki razvoj istraţuje se obzirom na utjecaj (A)

SAZRIJEVANJA, (B) AKTIVACIJE I

SAMOAKTIVACIJE I (C) SOCIJALNA SREDINA

Definicija: RAZVOJNA PSIHOLOGIJA je znanstvena disciplina koja prouĉava psihološki razvoj djece i mladih, te psihiĉke promjene u zreloj i staraĉkoj dobi taj razvoj i promjene prouĉavaju se kao posljedica:

BIOLOŠKOG RASTA I SAZRIJEVANJA SVAKOG POJEDINCA,

KAO POSLJEDICA OBRAZOVNOG I ODGOJNOG FORMIRANJA I SOCIJALIZACIJE

POVIJESNI DOPRINOSI ZA RAZVOJNU PSIHOLOGIJU 1. PRVI DOPRINOSI - FILOZOFI - prvi doprinosi odreĊeni su radovima pojedinih filozofa koji su u okviru svojih fil. sistema nastojali odrediti ĉovjekovu bit, kao i specifiĉnost njegova razvoja Platon (“Drţava”) je zapazio je da postoje tri skupine ljudi što je odreĊeno kroz njihovo funkcioniranje u okviru društva i to kao: zanatlije, vojnici i vladari. U u tom djelu ukazano je na vaţnost ranog prepoznavanja individualnih razliĉitosti na osnovu kojih moţemo odrediti neĉiji razvoj Aristotel je zapazio da se razvoj odvija kroz 3 faze : (1) do 7 god., (2) od 7 god. do puberteta (12 god.) i (3) od 12 do 21. god. U prouĉavanju razvoja Aristotel je zapazio da postoje razliĉiti vidovi razvoja i utoliko ukazao na razliĉite odgojne pristupe, odnosno na: (1) tjelesni, (2) intelektualni i (3) moralni odgoj. U sklopu religijskog pristupa razvojni fenomeni bili su zanemareni utoliko što se dijete shvaćalo “kao ĉovjek u malom” što je ukazivalo da je ĉovjekov razvoj već unaprijed odreĊen postojanjem njegove duše. 2. DRUGI DOPRINOSI – BIOGRAFSKE STUDIJE Drugi vaţni doprinosi za razvojnu psihologiju odreĊeni su prouĉavanjem djeteta kroz pojedine biografske studije Prva takva studija je TIEDERMANN-OVA koja se zove PROMATRANJE RAZVOJA DUŠEVNIH SPOSOBNOSTI KOD DJECE

(1787.god) u okviru koje je autor biljeţio svoja zapaţanja u 20

razvoju vlastita djeteta do njegove 2 i pol godine. U prouĉavanju razvoja on je pratio 3 aspekta razvoja, i to: SENZORNI, MOTORIĈKI I RAZVOJ GOVORA Sliĉnu studiju objavio je Ch. Darwin u djelu “Duša djeteta” u kojem je prikazao razvoj vlastita sina do 4. godine prouĉavajući integriranje jednostavnih refleksa u sloţene oblike ponašanja. Za razvoj biografske metode znaĉajan je rad Prayera koga smatraju tvorcem nove biografske metode.

3. TREĆI DOPRINOSI – TEST INTELIGENCIJE Treći vaţan doprinos za razvojnu psihologije je razvoj testova inteligencije: A. Binet i T. Simon. Testovi inteligencije nastali su iz potrebe da se diferenciraju djeca u odnosu na njihovu sposobnost da pohaĊaju školu. 1905. godine Binet i Simon su konstruirali prvi test inteligencije koji je u sebi sadrţavao pojedine mentalne zadatke kao imenovanja dijelova tijela, predmeta, ponavljanja brojeva, dopunjavanje reĉenica. Ti zadaci u testu bili su poredani po njihovoj teţini. U kasnijoj verziji ovoga testa 1911.god ti pojedini mentalni zadaci grupirani su za pojedine dobne skupine i na taj naĉin stvorena je mogućnost tzv. MENTALNE DOBI. Na osnovu toga bilo je moguće definirati kvocijent inteligencije (IQ)

21

5. METODE U PSIHOLOGIJI U psihologiji koriste se (1) sustavnog promatranja i (2)

NE-EKSPERIMENTALNE METODE

EKSPERIMENTALNE METODE

– metode objektivnog i

– u laboratorijskim i prirodnim

uvjetima. Razlika izmeĊu ovih dviju metoda je u tome što kod eksperimentalne metoda direktno utjeĉemo na fenomen ispitivanja i na taj naĉin istraţujemo utjecaj neke (nezavisnu) varijable na drugu (zavisnu) varijablu ispitivanja. Na osnovu ovakvog ispitivanja tog odnosa moţemo donijeti zakljuĉak o kauzalnoj povezanosti izmeĊu fenomena (varijabli) ispitivanja, Kod neeksperimentalne metode mi ne moţemo zakljuĉivati o kauzalnosti, već samo o pojavnosti nekog predmeta istraţivanja. U okviru objektivnog promatranja razlikujemo: (1)

INTROSPEKCIJU

(samoopaţanje) i (2)

EKSTROSPEKCIJA

(opaţanje u prirodnim

uvjetima).

INTROSPEKCIJA ILI SAMOPROMATRANJE Introspekcijom dobivaju se podaci o doţivljaju pojedinca o vlastitom stanju. S obzirom na vremensku dimenziju razlikujemo retrospekciju i introspekciju. Introspekciju kao metodu koristimo pri ispunjavanju upitnika kao i u sklopu introspekcijskog eksperimenta (Wundt). U svom introspekcijskom eksperimentu Wundt je koristio dobro vjeţbane ispitanike koji su bili podvrgnuti pojedinim podraţajima da izvješćuju o doţivljaju, intenzitetu i trajanju ĉuvstvenog tona. Nedostaci ove metode su u tome što (1) samoopaţanje moţe putem perceptivne usmjerenosti izmjeriti ili utjecati na pojedini doţivljaj, zatim (2) doţivljaji se ne mogu istovremeno doţivljavati i opisivati i (3) subjektivni doţivljaji jedne osobe se ne mogu usporediti sa doţivljajem druge osobe.

METODA OBJEKTIVNOG OPAŢANJA Metoda objektivnog opaţanja predstavlja najstariju metodu razvojne psihologije. Da bi opaţanje predstavljalo znanstvenu metodu ona mora imati već unaprijed definiran plan 22

opaţanja, što znaĉi da mora imati: (1) jasno definiran predmet opaţanja i (2) naĉin biljeţenja dobivenih podataka (skale za ocjenjivanje, skale sudova, registracijske liste ili tabele) Nedostatak ove metode je u tome što sam ispitivaĉ svojim prisutnošću moţe znaĉajno utjecati na fenomen ispitivanja (odreĊeno ponašanje koje je predmet istraţivanja, reagiranje djece). Nedostaci ove metode mogu biti prevladani: (1) posebnom pripremom ispitivaĉa ili korištenjem više ispitivaĉa, (2) ispitivanje moţe biti vršeno i laboratorijskim uvjetima (kamera), gdje se odmah moţe prouĉavati odreĊeni oblik ponašanja, (3) kod odrasle djece u prouĉavanju pojedinih vidova njihova ponašanja koristimo Screen (tehnika promatranja djeteta kojom dijete ne vidi opaţaĉa) i (4) istraţivanjem ponašanja djece ispitivaĉi su prethodno prisutni na naĉin da se u kasnijem ispitivanju umanji njihov utjecaj na ponašanje djece.

METODA TESTOVA Test je standardizirani postupak pomoću kojeg se izaziva odreĊena aktivnost, a onda se ta aktivnost mjeri i vrednuje tako da se ti rezultati usporede s rezultatima dobivenih kod drugih individua u jednakoj situaciji (Z. Bujas). Metrijske karakteristike testova - da bi neko ispitivanje imalo znaĉenje testa ono mora zadovoljavati sve 4 mjerne karakteristike testova: 1. VALJANOST – karakteristika da mjeri upravo onu osobinu koju ţeli ispitivati 2. POUZDANOST – njena mjerna karakteristika je u tome da se u ponovljenim ispitivanjima dobiju isti ili sliĉni rezultati 3. OBJEKTIVNOST – njena karakteristika odreĊena je time da ispitivaĉ ne utjeĉe na rezultate ispitivanja, odnosno da razliĉiti ispitivaĉi dobiju iste rezultate na istoj populaciji ispitivanja. To se postiţe pomoću pisanih instrukcija ispitivaĉa i uputama o naĉinu primjene testa. 4. OSJETLJIVOST- karakteristika testa da moţe dobro diferencirati ispitanike Vrste testa su (1) testovi sposobnosti (mentalni, motoriĉki, senzorni), (2) testovi liĉnosti ( upitnici i projektivne tehnike, analitiĉki i sintetiĉki) i (3) testovi znanja 23

METODE IDENTIĈNIH BLIZANACA I IDENTIĈKE OKOLINE Ove metode koristi se u provedbi pojedinih pitanja utjecaja nasljeĊa i sredine, na naĉin da nastoje jednu odviju varijabli drţati konstantnom. Za uvoĊenje metoda identiĉnih blizanaca posebnu vaţnost ima rad A. R. Lurije koji je izvršio istraţivanje 700 parova registriranih jednojajĉanih blizanaca. Istraţivanja se odnosi na razvoj pojedinih sposobnosti (motorike, emocionalni i intelektualni razvoj). Metoda identiĉne okoline koristila se sa svrhom da se ukaţe na razliku u genetskoj osnovi i nasljeĊu kao onoj varijabli koja definira individualne razlike u razvoju. Ideja ovog pristupa bila je da se djeca koja su odgajana u istoj obiteljskoj sredini meĊusobno razlikuju zbog njihovih razliĉitih naslijeĊenih osobina. Ova metoda ima nedostatak utoliko što na razvoj djeteta posebnih genetskih faktora i vanjske socijalne okoline utjeĉu i nesvjesni aspekti komunikacije u krilu obitelji. Danas u analizi obiteljske dinamike zapaţa da uloga nesvjesnih procesa koji determiniraju individualne razlike u 'identiĉnoj' okolini. Posebno vaţnost imaju procesi projektivne identifikacije. U upravo tim nesvjesnim faktorima moţemo pripisati razliĉitost individua koje su odgajane u identiĉnoj socijalnoj okolini.

LONGITUDINALNE I TRANSVERZALNE METODE U

prouĉavanje

fenomena

razvoja

koristimo

2

pristupa:

LONGITUDINALNI

I

TRANSVERZALNI. LONGITUDINALNI

– zasniva se na praćenju istih ispitanika ili skupinu ispitanika kroz duţi

vremenski period. U okviru ove metode moţemo se koristiti i drugim metodama, kao npr. samoopaţanjem, objektivnim opaţanjem, eksperimentima i testovima. Ovaj pristup najĉešće se koristi u prikazu sluĉajeva gdje se kroz individualni proces razvoja nastoji prouĉiti opći pregledi razvoja TRANSVERZALNI PRISTUP ILI METODA PRESJEKA

– koristi se na naĉin da razliĉite skupine

ispitanika predstavljaju pojedine dobne skupine na osnovu kojih moţemo prouĉavati pojedini aspekt razvoja (istraţivanje razvoja jezika tijekom osnovnoškolske izobrazbe)

24

6. LJUDSKI RAZVOJ U odreĊivanju znaĉenja pojma razvoja znaĉajno je njegovo filogenetsko i ontogenetsko odreĊenje. FILOGENEZA predstavlja razvoj ljudske vrste, odnosno kako se taj razvoj dogaĊao kroz postepeno prilagoĊavanje, usavršavanje i specijaliziranje pojedinih dijelova ljudskog organizma. Filogeneza kao proces predstavlja proces adaptacije ili prilagodbe odreĊene vrste na vanjske, okolne uvjete. Za razumijevanje filogeneze znaĉajan je Darwinov rad usmjeren na prouĉavanje razvoja pojedinih vrsta kao posljedicu

PRIRODNOG ODABIRA,

selekcije. Psihiĉki ţivot kao manifestacija ljudske prilagodbe predstavlja i najviši oblik prilagoĊavanja ONTOGENEZA predstavlja razvoj jedinke koji se odvija po zacrtanom biološkom planu koji dovodi do promjene u ponašanju. Taj vid razvoja nazivamo sazrijevanje ili maturacija (vaţna je i socijalizacija) ZRELOST – prouĉavajući razvoj neminovno se susrećemo s pojmom zrelosti koji ima više znaĉenja: 1.

ZRELOST KAO NAJSAVRŠENIJI OBLIK PONAŠANJA

– predstavlja ono shvaćanje gdje

je u razvoju odreĊen onaj konaĉan cilj, svrha koja mora biti postignuta. Tako npr. za Freuda formiranje genitalnog karaktera predstavlja zrelost individue, kao što za Piageta razvoj formalnog (apstraktnog) mišljenja predstavlja individualnu zrelost 2.

RELATIVNA ZRELOST

– ukazuje da svaka razvojna dob ima vlastite ciljeve i

zadatke koji odreĊuju zrelost te dobi. 3.

ZRELOST KAO BIOLOŠKA SPREMNOST

-

odnosi se na shvaćanje biološke

spremnosti organizma za formiranje novih oblika ponašanja. 4.

ZRELOST KAO PRIPREMLJENOST

– predstavlja pojedine aspekte razvoja koji su

ukljuĉeni na pojedinu aktivnost, tako npr. zrelost za školu ukljuĉuje tjelesnu zrelost, emocionalnu zrelost i druge zrelosti.

25

5.

ZRELOST KAO STATUS ODRASLE OSOBE

– predstavlja ono shvaćanje, gdje je zrelost

shvaćena kao ideal s kojim je završen proces razvoja i koja u sebi ukljuĉuje više komponenti kao npr. fiziĉka zrelost, socijalna zrelost, intelektualna zrelost.

PRAVCI RAZVOJA Prouĉavajući razvoj ljudske jedinke moţemo zapaziti da ne postoji jedan jedinstven proces razvoja, već da njega saĉinjavaju pojedini procesi koji se meĊusobno isprepliću. Utoliko u prouĉavanju razvoja prouĉavaju se pojedini njegovi aspekti gdje je broj aspekata odreĊen raznim teoretskim modelima. Uglavnom se susrećemo s modelom od pet pravca razvoja: 1.

FIZIĈKI RAZVOJ

– razvoj tkiva i organa koji omogućavaju adekvatno, dobno

funkcioniranje; 2.

PSIHOMOTORNI RAZVOJ

– predstavlja razvoj sa aspekta ponašanja gdje se

prouĉava razvoj sloţenih oblika ponašanja, na osnovu primarnih uroĊenih refleksa; 3.

KOGNITIVNI RAZVOJ

– obuhvaća razvoj sposobnosti spoznaje vanjskog

svijeta, uoĉavanje veze izmeĊu predmeta i pojava, te sposobnost rješavanja problema; 4.

EMOCIONALNI RAZVOJ

– obuhvaća razvoj djeteta koji se odnosi na mogućnost

emocionalnog komuniciranja (ekspresiju, kontrolu vlastitog emocionalnog doţivljaja); i 5.

SOCIJALNI RAZVOJ

– predstavlja razvoj koji se odnosi na razvoj djetetove

sposobnosti shvaćanja socijalnih odnosa i adekvatnog psihosocijalnog funkcioniranja. U razumijevanju razvoja znaĉajan je BIO – PSIHO – SOCIJALNI naĉin razvoja. U ovom modelu razvoja, razvoj se promatra kroz 3 aspekata koji ga odreĊuju: 1. BIOLOŠKI – koji se odnosi na sazrijevanje organizma. Biološki razvoj u sebi obuhvaća fiziĉki rast tkiva i organa, kao i popratni psihomotorni razvoj. OdreĊen je 26

procesom sazrijevanja. U prouĉavanju biološkog razvoja, odnosno sazrijevanja znaĉajno je istraţivanje pojedinih faktora koji odreĊuju taj proces: Slika 3. – Prikazi meĊuodnosa razdoblja psihoseksualnog (Freud), psihosocijalnog (Erikson) i kognitivnog razvoja (Piaget)

RAZDOBLJE

FREUD

ERIKSON

PIAGET

0 – 1 dojenaĉka

oralna faza

basic trust

senzomotorna faza

analna faza

authonomy –

senzomotorna faza

dob 2 – 3 rano djetinjstvo 3 – 6 god.

shame doubt falusna faza

initiative – gilt

preoperativna faza

faza latencije

industry –

faza konkretnih

infgeriority

operacija

identity- identity

faza formalnih

diffusion

operacija

predškolska dob 6 – 12 god. školska dob 12 – 20 god.

genitalna faza

adolescencija

a)

GENETIKA

(u okviru genetike prouĉavaju se nasljedna svojstva koja mogu bitno

determinirati proces biološkog rasta, tako se npr. prouĉava utjecaj pojedinih kromosomskih aberacija koje utjeĉu na pojedine aspekte biološkog razvoja (Downov sindrom); b) u prouĉavanju razvoja znaĉajno je prouĉavanje

TERATOGENA,

odnosno štetnih

supstanci koje tijekom trudnoće mogu determinirati budući razvoj djeteta: bolesti, alkohol, droga. Anomalije u razvoju odreĊene teratogenima nazivamo fenokopijama koje su po svojoj vanjštini sliĉni fenomenima odreĊenim genetskom patologijom c) u prouĉavanju razvoja znaĉajni su vanjski faktori u vidu pojedinih bolesti kao i štetnim vanjskim utjecajima (prehrana, fiziĉkih trauma) 27

2. PSIHOLOŠKI – koji se odnosi na aktivaciju i samoaktivaciju djeteta. Psihološki razvoj u sebi obuhvaća meĊuodnos kognitivnog i emocionalnog razvoj. U prouĉavanju psihiĉkog razvoja naglasak je na prouĉavanju odnosa: roditelj – dijete, kao onaj faktor koji odreĊuje emocionalni i kognitivni razvoj. Upravo kroz prikazana razdoblja djetetova razvoja i njihove karakteristike s obzirom na nagonski (Freud), psihosocijalni (Erikson) i kognitivni (Piaget) moţe se vidjeti i razumjeti njihova meĊusobna povezanost. U okviru emocionalnog razvoja Freud ukazuje na znaĉenje interakcije roditelj–dijete, na pojedina podruĉja tjelesnog funkcioniranja i utoliko ovaj model predstavlja bio-psihiĉki model emocionalnog razvoja. Erikson ukazuje kako te iste interakcije u okviru obitelji utjeĉu na djetetovo socijalno ponašanje, te utoliko ovaj model predstavlja psiho-socijalni model emocionalnog razvoja. Piaget u svojem konceptu kognitivnog razvoja ukazuje na znaĉajnost interakcije na formiranje pojedinih kognitivnih

struktura i time je dao

vaţnost emocionalnu razvoju u razvoju kognitivnih sposobnosti. 3. SOCIJALNI – koji se donosi na proces socijalizacije u okviru obitelji. Socijalni aspekt razvoja prvenstveno obuhvaća djetetov razvoj u okviru njegove obitelji. Znaĉajnost obitelji je u tome što kroz intenzivne emocionalne odnose s pojedinim ĉlanovima obitelji dijete razvija one aspekte vlastite liĉnosti koji su znaĉajni za njegovo kasnije socijalno funkcioniranje. Sa aspekta djetetovog razvoja znaĉajna je odgojna uloga obitelji. U prouĉavanju djetetovog socijalnog razvoja naglasak je na prouĉavanju pojedinih vidova funkcioniranja obitelji koje znaĉajno determiniraju djetetov razvoj. U prouĉavanju funkcioniranja obitelji naglasak je na razumijevanje: 1. uloga unutar obitelji 2. postojanje jasnih granica unutar obitelji, kao obitelji i vanjskog društva 3. razumijevanja naĉina komuniciranja unutar obitelji, što se moţe manifestirati od autistiĉnog funkcioniranja do normalnog funkcioniranja

28

RAZVOJNA RAZDOBLJA U odreĊivanju razvojnih razdoblja postoji razliĉitost koju prepoznajemo kroz razliĉite teoretske koncepte: 1. PRENATALNO RAZDOBLJE  do roĊenja (oko 266 dana) 2. NOVOROĐENĈE  dva tjedna nakon roĊenja 3. DOJENĈE  1. godina 4. RANO DJETINJSTVO  1-3.god. 5. PREDŠKOLSKA DOB  3-6.god. 6. ŠKOLSKA DJEĈJA DOB  7-12/13 god. 7. PUBERTET  12 ili 15 god. 8. MLADENAŠTVO ILI ADOLESCENCIJA  15-18/20 godine 9. ZRELA DOB  20 – 50/60 god. 10. PREDSTARAĈKA DOB  50/60 – 67.godine 11. STAROST  od 70 do kraja ţivota S. Nikolić (1988.) ukazuje na razvojna razdoblja po Ducheu (1971.) koja je mnogo prihvatljivija jer je više usmjerena na razvojna razdoblja djeteta s obzirom na tipove odnosa koji odreĊuju djetetov razvoj. 1. PRIMARNO DJETINJSTVO a) dob novoroĊenĉeta do 3 tjedna b) dob dojenĉeta do 15 mj. 2. SEKUNDARNO DJETINJSTVO a) dob potrĉka (todlera) b) predškolsko razdoblje od 3-6 god. c) školsko razdoblje od 6 – 12 god. 3. ADOLESCENCIJA OD 12-22 GOD.

29

RAZVOJNA RAZDOBLJA OBZIROM NA RAZVOJNE ZADATKE 1. INDIVIDUACIJA – baziĉni identitet (dijadni odnos) 0 –3 god. Zadatak ind. predstavlja djetetovo formiranje doţivljaja sebe, kao zasebnog entiteta (jedinke) odvojenog od vanjskog svijeta. Kroz proces individuacije dolazi do tzv. “psihiĉkog graĊenja “ gdje dijete postaje svjesno sebe kao individue. Taj proces završava djetetovom sposobnošću da koristi vlastito ime, liĉnu zamjenicu “JA”. Taj proces odreĊuje formiranje tzv. BAZIĈNOG IDENTITETA kao onog iskustva sebe koje je suprotstavljeno doţivljaju drugih osoba ili predmeta izvan sebe (JA  NE JA). Kroz ovaj proces ind. dijete istovremeno ispostavlja odnose s vanjskim svijetom na naĉin da je sposobno manifestirati vanjski realitet. Nemogućnost formiranja baziĉnog identiteta manifestira se u PSIHOTIĈNIM

FENOMENIMA

koji mogu biti autistiĉnog i simbiotskog

tipa. Ono što odreĊuje uspješnost ovog procesa je djetetovo iskustvo u dijadnom iskustvu s majkom (MAJKA  DIJETE). Kroz dijadni odnos dijete putem majke uspostavlja odnos sa vanjskim svijetom, gdje ona predstavlja prvi objekt tog vanjskog svijeta.. Upravo sposobnost majke da adekvatno razumije djetetove potrebe omogućava djetetu da uspostavi odnos sa svim drugim objektima vanjskog svijeta. Margaret Mahler ukazuje na majĉinu “ULOGU MOSTA” putem koje dijete prelazi u svijet realnosti. Uspješnost ovog odnosa je odreĊena majĉinom sposobnošću da razumije i adekvatno odgovori na djetetove potrebe. Ta sposobnost majke odreĊena je njenim tzv. EMPATIJSKIM KAPACITETOM (suosjećanjem). Smanjeni majĉinski empatijski kapacitet moţe negativno utjecati na djetetov razvoj na naĉin da se formira manjkavi baziĉni identitet, što moţe biti izraţeno i kroz pojedina psihotiĉna stanja (autizam). Neuspješnost majke u razvoju empatijskog odnosa s djetetom moţe biti odreĊena: primarnom strukturom liĉnosti majke (shizoidna i/ili narcistiĉka struktura osobnosti) ili pojedino traumatsko iskustvo (npr. smrt prethodnog djeteta, traumatsko /obiteljsko/ iskustvo u tom razdoblju djetetova razvoja).

30

2. DIFERENCIJACIJA – spolni identitet (trijadno odnos, trijangulacija) 3.-6. god. Zadatak dif. manifestira se kroz formiranje spolnog identiteta. U razdoblju 3. godine ţivota dijete prepoznaje spolnu razliĉitost (biti 'deĉko' ili 'curica'), s ĉime i poĉinje proces spolne diferencijacije i ujedno spolne identifikacije. U razvoju spolnog identiteta znaĉajnu ulogu ima i otac ĉime se ukazuje vaţnost trijadnog odnosa u djetetovu razvoju u odnosu na prethodno razdoblje koje je bilo odreĊeno dijadnim odnosom majke i djeteta. U tom razdoblju kroz rješavanje EDIPOVOG

KONFLIKTA

dijete razvija (libidnu)

afektivnu vezanost uz suprotno-spolnog roditelja i ujedno rivalitetne osjećaje prema istospolnom roditelju. U ovom razdoblju moţemo govoriti o projekciji razliĉitih aspekata nagonskih pulzija (pozitivni ili negativni/libidnih ili destruktivnih) na pojedinog roditelja. U ovoj fazi razvoja znaĉajni su roditeljski odnosi, odnosno jasna definiranost uloga roditelja. Neadekvatni obiteljski odnosi mogu imati za posljedicu neadekvatna formiranja spolnog identiteta djeteta (INFANTILNI TRANSEKSUALIZAM)

3. SOCIJALIZACIJA – sublimacija (socijalna sredina –škola) 6. – 12 god. Zadatak socijalizacije odreĊen je formiranjem sublimacije kao Ego-mehanizma. Sublimacija predstavlja proces deagresivizacije i deseksualizacije nagonskih impulsa ĉime nagonska energija moţe biti korištena u funkciji ega. Kroz sublimaciju povećava se ego kapacitet u odnosu na socijalno funkcioniranje. Izostanak nastanka sublimacije kao mehanizma odreĊen je ranijim iskustvom u okviru kojeg nije riješen tzv. EDIPOV KONFLIKT.

To znaĉi da je veći dio ego kapaciteta usmjeren na rješavanje pitanja kontrole

nagona, ĉime je bitno smanjen njegov kapacitet za odnos s vanjskim svijetom. Ovaj proces socijalizacije nadalje je odreĊen dogaĊanjima iza obitelji gdje dijete uĉi druge socijalne uloge.

4. INTEGRACIJA – rekapitulacija ranijih iskustava 12 – 22.god. Zadatak integracije odreĊen je formiranjem odrasle individue u kojoj je došlo do integracije svih ranijih iskustava u jedan ĉvrst kohezivan sistem, tj. strukturu liĉnost. Jones dokazuje da adolescencija predstavlja rekapitulaciju ranijih infantilnih iskustava što znaĉi da će nepovoljna ranija iskustva znaĉajno odrediti dogaĊanja u ovom razdoblju 31

ţivota. U formiranju liĉnosti odrasle osobe znaĉajno je integriranje aspekata baziĉnog i spolnog identiteta. Kroz ovo razdoblje adolescent rješava pitanje baziĉnog i spolnog identiteta što odreĊuje njegovu osjetljivost u socijalnom funkcijama. Problem baziĉnog identiteta u adolescenciji izraţen je kroz potrebe adolescenata za autonomijom što istovremeno predstavlja i poĉetak traumatskog iskustva, separacije od roditeljske zaštite. Taj problem adolescent rješava kroz identifikaciju sa pojedinim grupama koje mu omogućavaju da izbjegne iskustvo separacije. Problem spolnog identiteta odreĊen je naglim bujanjem nagona u pubertetskom razdoblju koji potiĉu ponovno aktiviranje Edipovih potisnutih iskustava i sadrţaja. To znaĉi da se ponovno javljaju strahovi vezani uz bliskost sa suprotno-spolnim roditeljem. Upravo ovo dogaĊanje “tjera” adolescenta izvan obiteljskog kruga u potragu za novim objektima ljubavi. Uspješnost integriranja spolnog identiteta u cjelokupni sistem liĉnosti odreĊena je rješavanjem pitanja i problema baziĉnog identiteta. To znaĉi da adolescent koji nije uspio u procesu separacije od pojedinog roditelja i utoliko nije formirao adekvatni baziĉni id. imati će manjkavosti u formiranju vlastitog spolnog identiteta.

32

7. FIZIOLOŠKE OSNOVE PSIHIĈKIH FENOMENA Fiziologija kao disciplina psihologije prouĉava organsku osnovu psihiĉkih fenomena. U prouĉavanju psihiĉkog ţivota individue polazna ĉinjenica je da psihiĉki ţivot predstavlja najviši vid prilagodbe. Polazeći od prilagodbe psihiĉke aktivnosti moţemo ih shvatiti kroz 3 procesa: 1.

PRIMANJE INFORMACIJE

(iz vanjskog svijeta)

2.

OBRADA INFORMACIJE

3.

ODGOVOR U ODNOSU NA VANJSKI SVIJET

Upravo u odnosu na te funkcije u organizmu razlikujemo (1) receptore koji primaju podraţaje iz vanjskog i unutarnjeg svijeta: (2) efektore putem kojih organizma odgovara na primljene podraţaje i (3) nervi sustav kao onaj koji odreĊuje naĉin obrade i naĉin odgovora na primljene informacije. 1. RECEPTORI receptori predstavljaju pojedine organe ili ţivĉane završetke koji imajuznaĉajnu ulogu u primanju informacije. U odnosu na njihov poloţaj razlikujemo: a) Eksteroceptori – su receptori (organi i ţivĉani završeci) koji se nalaze na površini ljudskog tijela i koji daju informacije i znaĉajne informiranju vidnih, slušnih, okusnih, dodirnih osjeta, te osjeta boli, topline i hladnoće b) Proprioceptori – su receptori (ţivĉani završeci) koji se nalaze u mišićima, tetivama, zglobovima i unutarnjem uhu putem kojih se formiraju doţivljaji o aktivnosti mišića i informacija o poloţaju organizma. c) Interoceptori – su receptori (ţivĉani završeci) u unutarnjim organima, koji daju informacije o dogaĊanju unutar organima. Od tih informacija formiraju se tzv. organski ili cenestetski osjeti.

33

2. EFEKTORI Efektori predstavljaju organe ili pojedine sisteme organa koji izvršavaju pojedine aktivnosti vršeći korekciju i regulaciju drugih aktivnosti (unutarnjih) i predstavljaju odgovor organizma na pojedini poticaj iz okoline. Razlikujemo: MIŠIĆI: A) SKELETNI (popreĉno – prugasti) B) UNUTARNJI ORGANI C) SRĈANI

(glatki)

(posebna vrsta popreĉno prugastih)

Skeletni mišići razlikuje se od druge dvije vrste po tome što su pod utjecajem naše volje. Glatki mišići kao i srĉani (posebna vrsta popreĉno prugastih) spadaju u vrstu mišića pod utjecajem vegetativnog sustava, a ne naše volje. ŢLIJEZDE: a)

EGZOKRINE

(znojnice, slinovnice)

b)

ENDOKRINE

(osmotski tlak):

1. Hipofiza - inhibira ili ekscitira rad ostalih ţlijezda (zabranjuje ili potiĉe) 2. Tiroidna (štitna) – znaĉajna je u kontroli energije i utoliko aktivnosti cijelog organizma. To bi znaĉilo da smanjena koliĉina tiroksina utjeĉe na usporavanje metabolizma, a povećana na ubrzavanje. 3. Adrenalne – putem adrenalina utjeĉu na regulaciju emocionalne aktivnosti. 4. Pankreas (gušteraĉa) – putem inzulina znaĉajno odreĊuje metabolizam u organizmu. 5. Spolne ţlijezde – vaţne u spolnoj aktivnosti i reprodukciji Razlika izmeĊu ovih dviju skupina je u tome što egzokrine ţlijezde vrše izluĉivanje na površinu tijela ili u usnoj šupljini, dok endokrine ţlijezde nemaju vlastite kanale i utoliko svoje hormone izluĉuju u krv i na taj naĉin utjeĉu na promjene u organizmu.

34

3.

NERVNI SUSTAV

Nervni sustav karakteriziraju: 1.

PODRAŢLJIVOST

(iritabilnost ili ekscitabilnost) – ona funkcija ţivĉanog sustava

izraţena kroz sposobnost primanja podraţaja iz okoline 2. PROVODLJIVOST – izraţena kroz sposobnost provoĊenja impulsa unutar ţivĉanog sustava 3. INTEGRACIJA – je ona sposobnost koja je znaĉajna u formiranju doţivljaja i percepcija kao cjelovitih iskustava 4. PAMĆENJE – formiraju se engrami ili mentalne slike. Sposobnost zadrţavanja pojedinih iskustava ili doţivljaja kroz formiranje engrama ili ment. slika koje su pohranjene u dugoroĉnom pamćenju. Nervni putovi u provoĊenju ţivĉanog impulsa mogu biti: provode impulsi iz receptora u mozak i od mozga prema efektorima.

AFERENTNI (SENZORNI),

EFERENTNI (MOTORNI)

koji

koji provode se impulsi

U prouĉavanju ţivĉanog sustava razlikujemo dva

podsustava: a)

CENTRALNI NERVNI SUSTAV

(CNS) – odreĊen je sa 4 strukture:

MOZAK, MOŢDANO DEBLO, LEĐNA MOŢDINA

Slika 4. – Prikaz strukture mozga

35

VELIKI MOZAK, MALI

1.

VEGETATIVNI NERVNI SUSTAV

(VNS)

U okviru CNS nalazi se voljna i svjesna aktivnost. Za razliku od CNS-a, VNS ima znaĉajnu ulogu u regulaciji funkcije unutrašnjih organa u kojoj nije prisutna naša voljna i svjesna aktivnost . VNS saĉinjavaju pojedine jezgre koje se nalaze u bazi mozga i u leĊnoj moţdini, koje su u kontaktu sa CNS putem

HIPOTALAMUSA.

U struk. mozga razlikujemo kortikalni i

subkortikalni dio. KORTIKALNI DIO saĉinjava kora velikog mozga ili tzv. nad-mozak koji ima znaĉajnu ulogu u formiranju viših intelektualnih funkcija (apstraktno mišljenje). SUBKORTIKALNI

DIO

predstavlja strukturu ispod

KORTEKSA,

tzv. starog mozga, koji

putem pojedinih jezgri ili struktura (talamus, hipotalamus) utjeĉu na funkciju unutarnjih organa. Kortikalni dio ima znaĉajnu ulogu u svjesnoj, logiĉnoj aktivnosti, dok subkortikalni dio ima znaĉajnu ulogu u emocionalnom dijelu aktivnosti individue. Unutar VNS razlikujemo: SIMPATIĈKI

I

PARASIMPATIĈKI

SUSTAV.

Oba sustava

predstavljaju splet ţivaca koji odreĊuju aktivnost unutarnjih organa na naĉin da ta dva sustava funkcioniraju na suprotan naĉin. SIMPATIĈKI

SUSTAV

koji je pod utjecajem

izluĉivanja adrenalina znaĉajno utjeĉe na povećanje aktivnosti organizma ( povišeni krvni tlak, širenje zjenica, brţe kucanje srca). Parasimpatiĉki sustav je pod utjecajem luĉenja acetilholina koji utjeĉe na smanjenje aktivnosti organizma, smirenje organizma (smanjeni krvni tlak..)

36

ŢIVĈANA STANICA - NEURON Slika 5. – Prikaz strukture ţivĉane stanice

Ţivĉana stanica sastoji se od: 1. STANIĈNA TIJELA (JEZGRA ST.) – predstavlja središnji dio ţivĉane stanice koji u sebi sadrţi jezgru ţivĉane stanice. Veliĉina staniĉnog tijela je od 1/100 do 1/10 mm. 2. STANIĈNA

MEMBRANA

– ograniĉava ţiv. st. i ima znaĉajnu ulogu u nastanku

elektriĉnog potencijala stanice. Staniĉna membrana je (polupropusna) nepropusna za natrijev kation Na+ ĉime se stvara tzv. POTENCIJAL MIROVANJA, dok nakon podraţaja ima sposobnost polu-propusnosti što odreĊuje tzv. AKCIONI POTENCIJAL. 3.

DENDRITI

– kratki staniĉni produţeci koji primaju impulse sa drugih neurona od

kojih se impuls širi preko st. tijela i aksona druge st. 4. AKSON Aksoni predstavljaju duţe staniĉne produţetke kojima je uloga prenošenje impulsa na druge ţivĉane stanice. Oni završavaju na staniĉnim završecima (teledendronima) koji saĉinjavaju dio tzv. sinaptiĉkog prostora (Sinapsa). Vaţna uloga aksona je prenošenju impulsa s jedne na drugu ţivĉanu stanicu direktnim putem ili putem kolaterala (kolateralni akson). 37

Brzina impulsa ovisi o debljini vlakna, kao i o postojanju i karakteristikama mijelinske ovojnice. Mijelinske ovojnice imaju znaĉajnu ulogu u prenošenju impulsa na naĉin da se impuls ne prenosi postepeno, već dolazi do njegovog preskakanja, odnosno ubrzavanja prijenosa impulsa. Proces mijenilizacije znaĉajan je u djetetovom razvoju na naĉin da putem njega st. dobiva svoju adekvatnu funkcionalnost. Mijelinizacija senzornih putova završava od 4-5 mjeseca, a mijelinizacija motornih putova do 2. godine. 5. SINAPSA – podruĉje dodira izmeĊu aksona jedne ţivĉane stanice i dendrita druge ţivĉane stanice ili tijela drugog neurona. Sinapsa je podruĉje koje odreĊuje mogućnost prenošenja uzbuĊenja ili impulsa s jednog na drugi neuron. Ovisno o kemijskom dogaĊanju u sinaptiĉkom prostoru razlikujemo: 1. EKSCITATIJSKI POTENCIJAL (EPSP) – ukazuje na sinaptiĉko stanje koje potiĉe, povećava sposobnost primanja pojedinog impulsa na drugom neuronu. 2. INHIBICIJSKI

POTENCIJAL

(IPSO) – ukazuje na ono

dogaĊanje u sinaptiĉkom prostoru koje spreĉava prijelaz impulsa na drugu ţivĉanu stanicu. Kod sinapsa razlikujemo s obzirom na razini prijenosa impulsa na: (1) neuro-neuro sinapse i (2) neuro-mišićne sinapse.

FUNKCIJA ŢIVĈANE STANICE Osnovna funkcija ţivĉane stanice je prenošenje ţivĉanog uzbuĊenja. Za razumijevanje prenošenja ţivĉanog uzbuĊenja znaĉajni su pojmovi: a) POTENCIJAL

MIROVANJA

– odreĊen je svojstvom membrane koja je nepropusna za

katione natrija (Na+) ĉime na površini ţivĉane stanice nastaje pozitivan naboj, a u unutrašnjosti stanice negativan. Potencijal mirovanja u ţivĉanoj stanici je –70mV. b) AKCIJSKI

POTENCIJAL

– nastaje nakon podraţaja ţivĉane stanice gdje dolazi do

promjene u funkciji membrane koja postaje propustljiva za katione natrija. Prodorom Na+ u ţivĉanu stanicu mijenja se prethodno stanje

POLARIZACIJE,

procesu DEPOLARIZACIJE u kojoj potencijal iznosi +30mV.

38

te govorimo o

Slika 6. – Prikaz triju faza prijenosa ţivĉanog impulsa (A) polarizacija, (B) depolarizacija i (C) repolarizacija.

Nakon faze DEPOLARIZACIJE slijedi faza REPOLARIZACIJE gdje se ponovo uspostavlja ranije svojstvo membrane, odnosno njena nepropustljivost Na+. U fazi REPOLARIZACIJE aktivira se tzv. ionska pumpa (crpka) koja izbacuje katione natrija natrag uizvan staniĉni prostor. U razdoblju repolarizacije dolazi do nesposobnosti tog dijela vlakna za novi podraţaj što se naziva razdoblje apsolutne neosjetljivosti. Prenošenje impulsa utoliko predstavlja proces postepene depolarizacije i repolarizacije vlakna ili aksona.

39

RAZVOJ ŢIVĈANOG SUSTAVA Razvoj ţivĉanog sustava moţemo promatrati kao proces koji je izraţen kroz 3 specifiĉna oblika. Slika 7. – Prikaz filogenetskog razvoja ţivĉanog sustava

Prvi vid ţiv. sustava je tzv. DIFUZNI

ŢIV. SUSTAV

koji nalazimo kod meduza.

Karakteristika ovog ţiv. sustava je da postoji isprepletenost ţiv. st. u organizmu, ali ne postoji tendencija njihovom grupiranju. Slijedeći stupanj razvoja je tzv. GANGLIJSKI ŢIV. SUSTAV koji nalazimo kod kolutićavaca (kišna glista) gdje dolazi do grupiranja ţiv. st. kroz formiranje ganglija (tj. ţiv. ĉvorova). Najviši vid razvoja ţiv. sustava je CENTRALNI NERVNI SUSTAV (CNS) koji nalazimo kod kraljeţnjaka. Kroz razvoj CNS-a moţemo prepoznati dvije faze razvoja izraţene kroz strukture starog i mladog mozga. Te razliĉite strukture predstavljaju SUBKORTIKALNI

I

KORTIKALNIO DIO. Te dvije strukture razlikuju se po svojoj funkciji. Tako STARI MOZAK (Sub.) znaĉajan je u regulaciji funkcija unutarnjih organa, dok je

MLADI MOZAK

(Kor.)

znaĉajan na podruĉju intelektualnog funkcioniranja što se manifestira kroz: pamćenje, mišljenje, planiranje, kontrola aktivnosti. Kroz djetetov razvoj dolazi do razvoja CNS na naĉin da dolazi do njegove specijalizacije u odnosu na pojedine mentalne funkcije. Kroz taj razvoj formiraju se specifiĉne zone ili podruĉja, koje dijelimo na: (A) SENZORNE ZONE, (B)

MOTORNE

ZONE I (C)

ASOCIJATIVNE 40

ZONE.

Te zone nalaze se u specifiĉnim

podruĉjima KORTEKSA ili kore velikog mozga i to su: frontalni (ĉeoni), parijentalni (tjemeni), temporalni (slijepooĉni) i okcipitalni (zatiljni). Slika 8. – Prikaz ĉetiriju regija mozga

Razvoj CNS-a završava otprilike u 16. godini ţivota, što je izraţeno i funkcionalnom diferencijacijom desne i lijeve hemisfere mozga. Dominantna ili lijeva hemisfera mozga ima znaĉajnu ulogu na podruĉju verbalnog funkcija, dok nedominantna ili desna hemisfera ima znaĉajnu ulogu na podruĉju neverbalnih funkcija.

41

8. SPOZNAJNI (KOGNITIVNI) PROCESI SPOZNAJA predstavlja proces shvaćanja i primanja stvarnosti koja se zasniva na osjetilnom iskustvu i mišljenju. Pitanjem mogućnosti spoznaje bavi se GNOSEOLOGIJA u okviru filozofskog istraţivanja. Kroz povijest postoje razliĉiti pristupi u prouĉavanju spoznajnih procesa. U starogrĉkom razdoblju postojao je dogmatski i naivni stav da je svijet onakav kakvim ga mi opaţamo, te utoliko mogućnost spoznaje nije bila predmet izraţenije filozofske rasprave. U srednjem vijeku zadrţan je isti (sliĉan) stav koji je bio izraţen u vidu shvaćanja da 'istina je podudarnost stvari i uma'. Tek sa “Descartesovim obratom” kada je postavljena sumnja u našu spoznaju zapoĉinje novi pristup u razumijevanju naših spoznajnih sposobnosti. Upravo je sa Decartesovim 'cogito ergo sum' i pitanjem metode stavljeno u pitanje apriornost spoznajnih struktura (racionalizam) i njihovo odreĊenje senzornim empirijskim iskustvom (empirizam). U odnosu na izvor i mogućnost spoznaje razlikujemo opće pravce, kao što su racionalizam, empirizam i intuicionizam. Na podruĉju spoznaje govorimo o tri razliĉita procesa: (1) PERCEPCIJA, (2) MIŠLJENJE i (3) UĈENJE I PAMĆENJE

PERCEPTIVNI PROCESI PERCEPCIJA = aktivan proces primanja, organiziranja, integriranja i interpretiranja osjetnih informacija i interpretiranja osjetnih informacija koji omogućava ĉovjeku upoznavanje i prepoznavanje znaĉenja predmeta, pojava i dogaĊaja u okolini. Perceptivni proces moţemo pratiti kroz 3 faze: a) prva predstavlja nastanak podraţaja na pojedinom receptoru. Podraţaj predstavlja svojstvo ili energiju koju neki receptor moţe registrirati (prepoznati). Ovisno o vrsti energije razlikujemo:

MEHANIĈKE, SVJETLOSNE,

TERMIĈKE I KEMIJSKE PODRAŢAJE

1. druga faza je prijenos ţivĉanog impulsa iz receptora u CNS. To se dogaĊa putem aktiviranja tzv. neuronskih putova (npr. oĉni ţivac iz oka)

42

2. treća faza predstavlja senzorno podruĉje (senzorna zona) u CNS-u gdje dolazi do formiranja pojedinih percepcija kao doţivljajnih cjelina U formiranju raznolikosti percepcija utjeĉe više faktora, i to: (1) podruĉja KORTEKSA u koji stiţe pojedini impuls, (2) koliĉina impulsa koja stiţe, (3) prostorna organizacija tog senzornog podruĉja, odnosno njegova povezanost sa drugim perceptivnim podruĉjima, što je odreĊeno putem KOLATERALA ili aksionskih vlakana i (4) vremenska organizacija stizanja impulsa: istovremeno ili uzastopno. Na podruĉju CNS-a formiraju se osjeti koji se mogu meĊusobno razlikovati po: (1) KVALITETI, (2) KVANTITETI I (3) INTENZITETU

Na podruĉju prouĉavanja osjeta vaţna je PSIHOFIZIKA kao grana psihologije (Fechner, Weber, Titchner) koja prouĉava odnos izmeĊu fizioloških kvaliteta osjeta i subjektivnih iskustava. U njenom istraţivanju vaţni su zadaci uz prouĉavanje APSOLUTNOG

I

DIFERENCIJALNOG LIMENA. APSOLUTNI LIMEN – najmanji intenzitet podraţaja koji moţe biti registriran (prepoznan). DIFERENCIJALNI LIMEN – najmanja razlika u intenzitetu podraţaja koja subjektivno moţe biti prepoznata. FUNKCIJA PERCEPCIJE Funkciju percepcije moţemo prepoznati kroz pitanja: Što? i Gdje? Prva je funkcija prepoznavanje, a druga lokalizacija. U prepoznavanju pojedinih sadrţaja utjeĉu mnogi faktori koji to prepoznavanje odreĊuju: 1.

KONTEKST u

kojem se pojavljuje neki sadrţaj

2.

FAKTOR PERCEPTIVNE KONSTANTNOSTI

3.

USMJERENOST PAŢNJE

4.

OĈEKIVANJE

U prouĉavanju formiranja pojedinih perceptivnih cjelina, znaĉajnu ulogu ima PSIHOLOGIJA,

GESTALT

koja je prouĉavala zakonitosti organiziranja i integriranja pojedinih 43

podraţaja u perceptivne cjeline. Na osnovu njihovog prouĉavanja dobiveni su zakljuĉci o pojedinim naĉelima perceptivnog grupiranja. Ta naĉela su: 1.

NAĈELO BLIZINE

2.

NAĈELO SLIĈNOSTI

3.

NAĈELO KONTROLIRANOSTI

4.

NAĈELO ZAJEDNIĈKOG KRETANJA

5.

NAĈELO ZATVORENOSTI

Na formiranje percepcije znaĉajnu ulogu ima paţnja koju moţemo definirati kao usmjerenost mentalne aktivnosti na pojedini podraţaj. Usmjerenost paţnje na pojedine sadrţaje odreĊene subjektivnim i objektivnim faktorima. Subjektivni faktori mogu biti prethodno iskustvo, razina motivacije, oĉekivanje, stavovi i drugo. Objektivni faktori: kontrast, promjenjivost podraţaja, intenzitet podraţaja. Kod prouĉavanja paţnje vaţna su dva aspekta: 1.

FLUENTNOST (pokretljivost)

2.

DISTRAKTIBILNOST

(koliko se moţemo zadrţati na pojedinom sadrţaju)

Na podruĉju percepcije znaĉajnu ulogu ima STRUKTURA LIĈNOSTI, upravo na naĉin što razliĉitost na podruĉju motivacije, interesa, stavova, moţe odrediti sam proces percepcije. Kod neurotskih struktura liĉnosti poteškoće i pogreške u percepciji moraju biti odreĊene njihovom potrebom da izbjegnu pojedine sadrţaje, koji u njima potiĉu asocijacije na pojedine potisnute sadrţaje u okviru neurotskog konflikta. Moţemo se susresti sa pojedinim ILUZIJAMA, odnosno pogrešnim interpretacijama pojedinih sadrţaja (mentalna anoreksija – kriva percepcija i procjena vlastitog tijela). Kod psihotiĉnih osoba nalazimo povremen pojave HALUCINACIJE koje se razlikuju od iluzija po tome što ne postoji neposredni podraţaji takve krive percepcije.

44

MIŠLJENJE Mišljenje je psihiĉki proces putem kojega zahvaćamo odnose izmeĊu pojava i predmeta koji nisu dani neposredno u percepciji i nisu pohranjeni u pamćenju. Zadaci mišljenja: 1.

OTKRIVAMO ONO ŠTO NIJE DANO U PERCEPCIJI I ISKUSTVU

2.

PROCJENA ISPRAVNOSTI PERCEPCIJE

3.

FORMIRANJE SUDOVA O PREDMETIMA I POJAVAMA

4.

OTKRIVANJE DOTAD NEPOZNATOG

5.

PREDVIĐANJE BUDUĆEG ZBIVANJA

Informatiĉkim terminima mišljenje je definirano kao proces obrade podataka koji se odvija na simboliĉkoj razini. Sadrţaji na kojima se mišljenje zasniva jesu znaĉenja koja pridajemo pojedinim znakovima ili signalima. Utoliko se mišljenje bazira na procesu dekodiranja, odnosno oznaĉavanja pojedinih sadrţaja što moţe biti individualno odreĊeno. VRSTE MIŠLJENJA 1.

KONKRETNO I APSTRAKTNO MIŠLJENJE

– razlikuju se po sadrţaju. OdreĊeno je

razvojem djetetovih kognitivnih (mentalnih) sposobnosti. Konkretno mišljenje za svoj sadrţaj moţe imati predmete i sadrţaje neposredno dane u percepciji kod kojih još nije prisutna odreĊenost kategorija. Tek se razvojem sposobnosti vršenja formalnih operacija u razdoblju nakon 11. godine dijete moţe koristiti pojmove (simbole) kao osnovu mentalne operacije. 2.

PRODUKTIVNO I KREATIVNO MIŠLJENJE

– razlikuju se po rezultatima (konvergentno i

divergentno) mišljenja. PRODUKTIVNO MIŠLJENJE

je ono koje se zasniva na deduktivnom zakljuĉivanju, odnosno

na onom zakljuĉivanju ĉiji rezultat moţe biti samo jedan toĉan odgovor. Produktivno (konvergentno) mišljenje koristimo u uobiĉajenim testovima inteligencije. KREATIVNO (DIVERGENTNO) MIŠLJENJE

je ono mišljenje koje kao rezultat ima mnoštvo

odgovora koji se meĊusobno razlikuju po stupnju originalnosti. 45

3.

SVJESNO I NESVJESNO MIŠLJENJE –

razlikuju se po razini svijesti.

SVJESNO (sukcesivno) mišljenje odreĊeno je adekvatnim odnosom prema realitetu, odnosno adekvatnim testiranjem realiteta. Bitna karakteristika takvog mišljenja je njegova kauzalnost, što nam daje mogućnost sukcesivnog razumijevanja pojedinog digaĊanja. NESVJESNO (paralelno) mišljenje je ono kod kojeg ne postoji adekvatno testiranje realiteta, predstavlja ono mišljenje koje nalazimo u formiranju manifestnog sna kod zdravih osoba i u sumanutim idejama psihotiĉnih bolesnika. Ovu razliku moţemo shvatiti kroz dominaciju primarnih misaonih procesa. Koncept primarnog i sekundarnih misaonog procesa izašao je iz Freudove psihoanalitiĉke teorije koja nam omogućava da shvatimo utjecaj nagonskog i emocionalnog dogaĊanja u liĉnosti na njeno mentalno funkcioniranje. Razlika izmeĊu ova dva procesa odreĊena je dominacijom pojedinog dijela strukture liĉnosti (ega ili ida) u općem psihiĉkom funkcioniranju individue. SEKUNDARNI

MISAONI PROCESI

odreĊeni su dominacijom ega nad idom, što se

manifestira kroz adekvatnog testiranja realiteta, što znaĉi da je realitet doţivljen u svojem kauzalnom i vremenskom kontinuitetu. PRIMARNI MISAONI PROCESI odreĊeni su dominacijom ida nad egom, što se prvenstveno manifestira kroz neadekvatno doţivljavanje kod kojeg ne postoji kauzalni i vremenski slijed. Takvo mišljenje nalazimo u snovima, kao i u sumanutim idejama psihotiĉnih bolesnika. Prisutnost primarnih misaonih procesa ukazuje na psihotiĉnost pojedine osobe, što sa strukturalnog gledišta ukazuje da je došlo do raspada ego funkcije.

MIŠLJENJE I IGRA U prouĉavanju igre ĉesto se susrećemo sa zapaţanjem autora koji naglašavaju njenu vaţnu ulogu u djetetovom emocionalnom razvoju. Takvim pristupom zanemaren je utjecaj igre na djetetov mentalni (kognitivni) razvoj. Na znaĉajnost igre u kognitivnom djetetovom razvoju ukazao je Piaget kroz zapaţanje da su u igri znaĉajni isti oni procesi koji su prisutni u razvoju mentalnih struktura.

46

Piaget je zapazio da procesi asimilacije i akomodacije koji odreĊuju oblike pojedinih igara su oni isti procesi koji odreĊuju djetetov kognitivni razvoj. Tako kao i u općem razvoju na poĉetku u igrama dominiraju asimilacijski procesi, da bi tijekom razvoja dominirali akomodacijski procesi. Piaget je u skladu sa zapaţenim fazam razvoja prepoznao i specifiĉne tipove igara koje prezentiraju djetetovu razinu postignutog kognitivnog razvoja. 1. SENZOMOTORNA FAZA – (0-2 god.) – igre upravljanja 2. PRE-OPERATIVNA FAZA (2.-7.god.) – simboliĉke igre 3. FAZA KONKRETNIH OPERACIJA (7-11.god.) – igre s pravilima 4. FAZA FORMALNIH OPERACIJA (11.-15. god.) Komparirajući kognitivni razvoj i pojavu pojedinih igara Piaget je zapazio razvoj djetetovih igara: 1. IGRE

UPRAVLJANJA

– dominiraju u senzomotornoj fazi kognitivnog razvoja. Te igre

karakteriziraju asimilacijski procesi. U djeĉjim igrama tog razdoblja dijete razvija one mentalne strukture koje se odnose na njegove motoriĉke i senzorne sposobnosti (reproduktivna i generalizirajuća asimilacije). Tako na podruĉju motorike dijete na osnovu uroĊenih refleksa izgraĊuje putem igre sloţenije oblike ponašanja - SIMBOLIĈKE

IGRE

(igre 'kao da') odreĊene su pre-operativnom fazom kognitivnog

razvoja. U ovom razdoblju dijete je formiralo vlastiti identitet kao onaj vid svog iskustva koji se razlikuje od drugih. Upravo kroz ovu fazu razvoja dijete treba riješiti problem egocentrizma (ovog razdoblja) što moţe postići kroz igru koja ukljuĉuje igre s pojedinim predmetima koji simboliziraju pojedine predmete, osobe i njihov odnos s njima. Kroz simboliĉke igre (kao da) dijete uĉi postojanje razliĉitih uloga kao i relativnost vlastitog doţivljavanja. TakoĊer, zapoĉinje proces formiranja pojmova (pret-pojmovi) 2. IGRE S PRAVILIMA – odreĊene su razvojem fazom konkretnih operacija s ĉime poĉinje mogućnost logiĉkog mišljenja djeteta i time sposobnost djeteta da sebe prilagodi nekim vanjskim zahtjevima.

47

MIŠLJENJE I JEZIK U prouĉavanju odnosa jezika i mišljenja postoje razliĉiti koncepti koje moţemo klasificirati u 3 skupine: 1. U ovoj skupini nalaze se autori, prije svih Piaget s RAZVOJA,

KONCEPTOM KOGNITIVNOG

koji razvoju mišljenja daju primarnu vaţnost u razvoju jezika i govora. U

Piagetovu konceptu mišljenja jezik predstavlja refleksiju ili manifestaciju odreĊenog stupnja kognitivnog razvoja. U ovom konceptu zanemarena je vaţnost jezika kao onog faktora koji povratno moţe utjecati na razvoj mišljenja 2. U ovoj skupini su autori (Watson, Bernstein) koji naglašavaju dominantnu vaţnost jezika u razvoju mišljenja. Ovaj je koncept nasuprot Piagetovu naglašava ulogu jezika u razvoju mišljenja. Autori koji su nosioci ovog koncepta su uglavnom lingvisti i antropolozi koji su kroz prouĉavanje razliĉitih jezika, kultura i društava zapazili da su dominantni svjetonazori, odnosno koncepti poimanja svijeta znaĉajno odreĊeni samom formom jezika. Upravo na osnovi njihovih istraţivanja postavljena je hipoteza lingvistiĉke relativnosti koja je izraţena kroz Wittgensteinov stav da je 'granica mog jezika granica mog svijeta'. Iz ĉega proizlazi tzv. LINGVISTIĈKI DETERMINIZAM što znaĉi da je naĉin shvaćanja svijeta odreĊen primarno lingvistiĉkim konceptima koje posjedujemo i putem kojih mi interpretiramo vanjski svijet (Wholf prouĉava “bezvremeni jezik” Hopi indijanaca koji pokazuju specifiĉni koncept svijeta) U sklopu ovog koncepta znaĉajan je Brunerov doprinos u razumijevanju jezika i mišljenja. Bruner je prouĉavajući Piagetov koncept ukazao na tri razliĉita naĉina (modela). REPREZENTACIJE SVIJETA koja su odreĊena razinom razvoja mišljenja, a to mogu biti: (1) NAĈIN AKTIVNOSTI, (2) IKONSKI NAĈIN I (3) SIMBOLIĈKI NAĈIN. Bruner je u prouĉavanju razvoja tih naĉina i modela reprezentacije zapazio da simboliĉki naĉin reprezentacije svijeta je moguć tek sa razvojem jezika, odnosno da razvoj jezika jest preduvjet za razvoj formalnog mišljenja i apstraktnih sposobnosti. 3. U ovu skupinu, koju prije svih reprezentira Vygostki, karakterizira shvaćanje vaţnosti meĊuodnosa mišljenja i jezika tijekom razvoja i njihova utjecaja na meĊusobni razvoj. 48

Vygotskog je zapazio da u razvoju mišljenja i jezika postoji njihova poĉetna neovisnost do 2. godine kada s izgradnjom jezika poĉinje njihov meĊusobni utjecaj. Do 2. godine djetetov razvoja karakterizira tzv. PRELINGVISTIĈKO MIŠLJENJE (akcije, percepcije, slikeimage) i PRE-INTELEKTUALNI

GOVOR

integriraju formirajući VERBALNO

(plakanje, gukanje) koji se nakon 2. godine

MIŠLJENJE I

RACIONALNI

GOVOR.

U daljem razvoju

znaĉajna je diferencijacija funkcije jezika koja ima znaĉajnu ulogu i u formiranju jezika. U razdoblju 2. – 7. godine dolazi do diferencijacije na UNUTARNJI

GOVOR

funkciju praćenja ili usmjeravanja unutrašnjeg mišljenja, i VANJSKI

– koji ima

GOVOR

– koji

predstavlja izraţavanje vlastitog mišljenja drugima. Pojedini autori definiraju unutarnji govor kao AUTISTIĈNI (govor za sebe) i vanjski govor kao SOCIJALNI (govor za druge) Piaget: AUTISTIĈNI GOVOR

EGOCENTRIĈNI GOVOR

Vygotsky: SOCIJALNI IZVOR GOVORA

SOCIJALNI GOVOR

EGOCENTRIĈNI GOVOR

GOVOR ZA SEBE

(unutarnji govor ili verbalno mišljenje) GOVOR ZA DRUGE (vanjski ili komunikativni govor) Piaget je u svom konceptu razvoja govora prikazao da on ide od autistiĉnog govora, preko egocentriĉnog do socijalnog govora. Vygotsky je nudio prihvatljiviji koncept u kojem autistiĉni govor se nastaje tijekom djetetova razvoja, već predstavlja osnovu razvoja unutarnjeg govora, koji ima znaĉajnu ulogu u razvoju verbalnog mišljenja i vanjskog govora, koji ima komunikacijsku ulogu.

MIŠLJENJE I INTELIGENCIJA Iako mnogi autori izjednaĉuju ova dva pojma veoma je vaţno njihovo razlikovanje na naĉin da mišljenje predstavlja proces dok inteligencija predstavlja sposobnost kroz koju mi moţemo pratiti i mjeriti te misaone procese. Postoje mnoge definicije inteligencije koje svrstavamo u 3 skupine: 1. BIOLOŠKE – u ovoj skupini u definicija inteligencije naglasak je na funkciji adaptacije ili prilagodbe na naĉin na koji to ĉini Piaget definirajući 49

inteligenciju kao manifestaciju ĉovjekove adaptacije kroz koju individua treba stvoriti stanje ravnoteţe (ekvilibrijuma) sa svojom okolinom. 2. PSIHOLOŠKE – u ovoj skupini definicije su odreĊene kvantitativnim ili psihometrijskim pristupom gdje je naglasak na mjerenje inteligencije u svrhu njerenja individualne razliĉitosti. Postoje razliĉite definicije koje se razlikuju upravo u odreĊivanju sadrţaja po kojem se te razliĉitosti prepoznaju i mjere. 3. OPERACIONALNE – u ovoj skupini definicije inteligencije su odreĊene samom karakteristikom instrumenta. INTELIGENCIJA = osnovna sposobnost koja je znaĉajna za praktiĉan ţivot. Ova sposobnost

se naziva prosuĊivanje koja omogućava adaptaciju na vanjske uvjete

(Binet). INTELIGENCIJA = osjetljivost na probleme (Z. Bujas).

FAKTORSKE TEORIJE INTELIGENCIJE Ispitivanje pojedinim testovima inteligencije dobivene su visoke korelacije izmeĊu testova što u interpretaciji modela inteligencije shvaćamo kao dva razliĉita pristupa od kojih jedan zastupa shvaćanje o postojanju jedne opće (G) intelektualne sposobnosti i dok drugi o postojanju odreĊenog broja nezavisnih primarnih intelektualnih sposobnosti. 1. SPEARMANOV I VERNANOV MODEL INTELIGENCIJE SPEARMAN I VERNAN – zastupaju shvaćanje o tzv. HIJERARHIJSKOM MODELU i kojem je naglasak na G -faktor odnosno globalnoj intelektualnoj sposobnosti iz koje proizlaze druge niţe, specifiĉne intelektualne sposobnosti. Slika 9. – Shematski prikaz Hijerarhijskog modela Viši grupni faktor

Niţi grupni faktori Specifiĉni faktori

__________G_____________   verbalno–edukativna spacijalno–mehaniĉka sposobnost sposobnost _____________ _________________       _____ _____ _____ _____ _____ _____                 50

2. THURSTENOV I GUILFORDOV MODEL INTELIGENCIJE THURSTENOV MODEL INTELIGENCIJE se razlikuje od prethodna dva modela po tome što ne prihvaća hijerarhijski odnos izmeĊu pojedinih sposobnosti već ukazuje na postojanje faktora. Do tog modela autor je došao na osnovu statistiĉke analize razliĉitih testova koje su ukazale da se svi testovi inteligencije mogu svesti na 7 Primarnih mentalnih sposobnosti: (1) SPACIJALNI (S); (2) PERCEPTIVNI (P), (3) NUMERIĈKI (N) (4) VERBALNO RAZUMIJEVANJE

(V); (5) VERBALNA

FLUENTNOST

(W), (6) MEMORIJE (M)

I

(7)

INDUKTIVNO REZONIRANJE (I) GUILFORDOV

ILI

STRUKTURNI

MODEL INTELIGENCIJE

isto izbacuje hijerarhijski model

inteligencije. Inteligencija je shvaćena kao produkt triju dimenzija koje odreĊuju: 1. SADRŢAJ

MIŠLJENJA:

(a) oblik (figurativni), (b) simbol (simboliĉki); (c) rijeĉ

(semantiĉki); (d) akcija (ponašajni) 2. OPERACIJE

MIŠLJENJA:

(a) kognicije (prepoznavanja); (b) memorije (prisjećanja); (c)

divergentni produkt (produkcija mnoštva ideja); (d) konvergentni produkt (produkcija najboljeg rješenja) i (e) evaluacija (procjena) 3. PRODUKTI MIŠLJENA: (a) jedinice (broj, slovo ili rijeĉ); (b) klase (nadreĊeni pojam); (c) relacije (veze meĊu konceptima); (d) sistemi (klasifikacije odnosa); (e) transformacije (mijenjanje sadrţaja) i (f) implikacije (zakljuĉak). Na osnovu ovog koncepta inteligencija je shvaćena kroz 120 (4x5x6) faktora koji zajedno odreĊuju inteligenciju.

MANIFESTACIJE MIŠLJENJA Mišljenje kao proces nije neposredno moguće promatrati, već o njemu moţemo suditi na osnovu njegovih pojedinih manifestacija. Mišljenje moţemo predstaviti kao tzv. MEDIACIONE

PROCESE

koji imaju razliĉito oĉitovanje. Znaĉajne manifestacije koje

ukazuju na misaone procese jesu: 1. GOVOR – predstavlja komunikaciju s drugima i sa samim sobom što ukazuje na dvije njegove vaţne manifestacije izraţene kao: 1. UNUTARNJI

GOVOR I

2. VANJSKI

GOVOR.

Vanjski ima ulogu u komuniciranju s okolinom. Unutarnji ima znaĉajnu ulogu 51

upravljanja vlastitim mislima, ĉime se ukazuje na znaĉajnu ulogu govora u strukturiranju misaonih sadrţaja. U okviru psihologije postoji posebna disciplina koja prouĉava razvoj i funkciju govora, to je PSIHOLINGVISTIKA. U okviru prouĉavanja govora uoĉavaju se 3 njegova aspekta: SEMANTIĈKI (znaĉenje reĉenice); SINTAKTIĈKI (struktura reĉenice) i FONOLOŠKI (zvuk, izgovor reĉenice) 2. UĈENJE RIJEĈI - rijeĉ je znak koji oznaĉava predmet, pojavu, raspoloţenje, osobinu nekog predmeta. Sa uĉenjem rijeĉi mi nekoj rijeĉi koja predstavlja znak dajemo odreĊeno znaĉenje. Rijeĉ predstavlja nosioca poruke koja ne mora biti identiĉna za sve. Ovisno o univerzalnosti znaĉenja razlikujemo DENOTATIVNO I KONOTATIVNO znaĉenje rijeĉi. Denotativno znaĉenje odreĊeno je pojedinom definicijom i ono ima univerzalni karakter. Konotativno znaĉenje je individualno znaĉenje, odreĊeno individualnim specifiĉnim iskustvom. Upravo u ovom znaĉenju naglašena je emocionalna komponenta neĉijeg iskustva. Za ispitivanje konotativnog znaĉenja rijeĉi Charles Osgood je kreirao tzv. SEMANTIĈKI

DIFERENCIJAL.

Semantiĉki diferencijal = sastoji se od niza skala na

ĉijim se polovima nalaze nasuprotni atributi (dobar-loš, ugodan-neugodan) na osnovu kojih se ocjenjuje pojedina rijeĉ. Na taj naĉin dobiven profil predstavlja individualno, konotativno znaĉenje neke rijeĉi. 3. STJECANJE POJMOVA - Pojam po definiciji predstavlja skup osobina koji su zajedniĉki za pojedinu grupu predmeta (pojava). Ti atributi koji odreĊuju odreĊeni pojam predstavljaju bitne karakteristike koje predmet ili pojavu bitno razlikuju od drugih. Kada govorimo o nastanku ili formiranju pojma moramo razlikovati 2 aspekta: identifikacija i anticipacija. Identifikacija je postupak putem kojeg pojedine predmete smještamo u pojedinu kategoriju, dok anticipacija proizlazi iz shvaćanja, manifestiranja tog predmeta ili pojave. Upravo adekvatno formiran pojam odreĊuje naše ispravno postupanje ili ponašanje. IZBOR PONAŠANJA PREDMET

=) IDENTIFIKACIJA =) ANTICIPACIJA =) PONAŠANJE POJAM

52

Kod stjecanja pojmova razlikujemo dva naĉina:

UĈENJE DEFINICIJA

i

POSTAVLJANJE I

TESTIRANJE HIPOTEZA

4. PROSUĐIVANJE

I SUĐENJE

- SuĊenje i prosuĊivanje zasniva se na odnosu izmeĊu

pojedinih sudova. Taj odnos moţe biti odreĊen razliĉitim procesima suĊenja i prosuĊivanja: (1)

INDUKTIVNO;

ZAKLJUĈIVANJE (znanstveno

(2)

DEDUKTIVNO I

(3)

HIPOTETSKO-DEDUKTIVNO

istraţivaĉki rad)

Induktivno suĊenje ili prosuĊivanje sastoji se na izvoĊenju zakljuĉka iz mnoštva pojedinaĉnih sudova ili ĉinjenica, dok deduktivno zakljuĉivanje polazi od pojedinih (općih) pretpostavki koje kroz pojedine primjere trebaju biti prihvaćene ili odbaĉene. U procesu zakljuĉivanja kao i razvoja te sposobnosti koristimo uglavnom dvije strategije: 1.

ALGORITAM –

predstavlja unaprijed programirani postupak putem kojeg moţemo doći

do unaprijed odreĊenog rješenja i zakljuĉka. U okviru te strategije postoje precizne upute o pojedinim radnjama i o njihovom redoslijedu putem ĉega se stjeĉe uvid u formiranju pojedinog zakljuĉka 2.

EURISTIĈKA STRATEGIJA

– zasniva se na samostalnom razlaganju problema na manje

cjeline koje je onda lakše razumjeti i s njima operirati. Ova strategija znaĉajna je za poznavanje stvaralaĉkog mišljenja. Putem ove strategije individua pronalazi razliĉite operacije kao i njihov redoslijed. 5. RJEŠAVANJE PROBLEMA – razlikujemo dva osnovna pristupa koja zastupaju razliĉite psihološke škole: 1. BIHEVIORISTIĈKA – je putem POKUŠAJA I POGREŠKE (bihevioristi). Princip pokušaja i pogreške u rješavanju problema zasniva se na principu sluĉajnog nalaţenja odgovora i reakcije. Ovim pristupom mi eliminiramo neadekvatne odgovore i na taj naĉin povećavamo vjerojatnost pronalaţenja adekvatnog odgovora. 2. GESTALTISTIĈKA – putem

STJECANJA UVIDA

u pojedinu situaciju. Putem stjecanja

uvida u situaciju rješenje problema postiţe se

na taj naĉin što je došlo do

restrukturiranja spoznajnog polja. U okviru ovog pristupa problem je shvaćen kao neravnoteţa u spoznajnom polju gdje je potrebno promijeniti odnos izmeĊu lika i

53

pozadine putem ĉega dolazi do restrukturiranja tog spoznajnog polja i nalaţenja tog adekvatnog odgovora. 6. STVARALAŠTVO – moţemo definirati razlikom izmeĊu konvergentnog i divergentnog mišljenja. Stvaralaštvo je odreĊeno divergentnim procesima u kojima je naglasak na kvalitetnoj produkciji originalnih odgovora. U okviru stvaralaštva prepoznajemo odreĊene faze koje odreĊuju taj proces : (1) PREPARACIJA, (2) INKUBACIJA, (3) ILUMINACIJA I (4) VERIFIKACIJA.

Kad se govori o stvaralaštvu ĉesto se koriste pojmovi NADARENOSTI I KREATIVNOSTI kao sinonimi, no postoji znaĉajna razlika. Nadarenost je odreĊena biološkim datostima izraţenim kroz kvocijent inteligencije, dok kreativnost je odreĊena specifiĉnim individualnim iskustvom koje je integrirano u neĉiju liĉnost. Utoliko kreativnost je onaj aspekt ponašanja na koji moţemo bitno utjecati, upravo utjeĉući na neĉiju strukturu liĉnosti 7. SNOVI – se dogaĊaju u REM fazi (rapid eye movements). Oni predstavljaju razdoblje u spavanju kada se moţdana aktivnost prepoznaje kroz pojavu mentalnih slika. Te MENTALNE SLIKE

putem sekundarne obrade predstavljaju snove kao sadrţaje (fabule)

kojih se mi sjećamo. U istraţivanju uloge snova postoje razliĉiti pristupi koji obrazlaţu pojavu snova. Sa fiziološkog aspekta snovi se razlaţu kao funkcija rasterećenja pojedinih podruĉja mozga koji su bili previše aktivirani i ujedno aktiviranjem prethodno neaktiviranih podruĉja. Pojedine teorije ukazuju da snovi odrţavaju fleksibilnost CNS-a. Noviji pristupi u razumijevanju znaĉenja snova vezani su uz Freudov psihoanalitiĉki koncept. U okviru ove teorije snovi imaju ulogu ostvarenja pojedinog nagonskog zadovoljenja koje nije prihvaćeno od strane ega i zato se nalazi u nesvjesnoj strani liĉnosti. Ti potisnuti sadrţaji predstavljaju osnovu formiranja sna i predstavljaju tzv. LATENTNI SAN. Zbog nemogućnosti da se ti potisnuti sadrţaji prihvate i manifestiraju na podruĉju svijesti, dolazi do njihove obrade putem Cenzure. Cenzurom dolazi do transformiranja podsvijesnih nesvjesnih sadrţaja, koji se pojavljuju u maskiranoj simboliĉkoj formi. Takvi transformirani sadrţaji su oni kojih se mi sjećamo i koji predstavljaju MANIFESTAN

SAN.

U psihoanalitiĉkom terapijskom postupku koristi se

analiza snova, upravo u svrhu aktiviranja njihovog latentnog, nesvjesnog znaĉenja. 54

Vaţnost toga je u tome što otkrivanjem latentnih sadrţaja sna mi otkrivamo one potisnute traumatske sadrţaje koji se inaĉe manifestiraju u formiranju simptoma Dinamika nastanka sna u fazi spavanja odreĊena je slabljenjem ego funkcije što dovodi do dominacije nagonskog aspekta liĉnosti (Id) koji je znaĉajan u formiranju sna. Upravo je dominacija ida nad egom vidljiva u samoj kvaliteti sadrţaja koji predstavljaju manifestaciju tzv. PRIMARNOG MISAONOG PROCESA 8. MAŠTANJE – se definira kao odnos ili dijalog izmeĊu mogućeg i stvarnog, Za razumijevanje ovog procesa znaĉajan je WINNICOTTOV

POJAM

“prijelaznog prostora”

koji predstavlja onaj fenomen u djetetovom razdoblju, kada dijete prelazi iz svog autistiĉnog svijeta u svijet vanjskih, realnih objekata. Upravo ovo razdoblje razvoja po Winnicottu odreĊuje neĉiju sposobnost maštanja. Sposobnost maštanja utoliko je odreĊeno dogaĊanje u razvoju

OBJEKTIVNOG

odnosa kroz koji se razvija djetetova

sposobnost odnosa sa realitetom. U prouĉavanju maštanja znaĉajnu ulogu ima M. Klein koja je kroz djeĉje psihoanalize zapazila da maštanja nastavljaju manifestaciju pojedine nagonske potrebe i na taj naĉin ukazala na njihovu sliĉnost sa snovima. Danas se sadrţaji maštanja koriste u djeĉjoj psihoanalizi i psihoterapiji.

55

UĈENJE I PAMĆENJE Uĉenje predstavlja dio spoznajnog procesa uz percepciju i mišljenje (edukacijskoj psih predmet prouĉavanja je uĉenje). Definicije uĉenja i pamćenja se meĊusobno isprepliću i utoliko pojedini autori smatraju da oni predstavljaju dvije strane istog procesa. U istraţivanju ovih fenomena pamćenja i uĉenja znaĉajna je MATETIKA koja predstavlja interdisciplinarni pristup u prouĉavanju uĉenja, pamćenja i fenomena zaboravljanja. UĈENJE

moţemo definirati kao stjecanje odreĊenih novih oblika ponašanja, a

PAMĆENJE

kao zadrţavanje onoga što je uĉenjem steĉeno. U prouĉavanju uĉenja moramo razlikovati potencijal uĉenja od njegovog postignuća. Uĉenje je odreĊeno pojedinom aktivnošću iz koje proizlazi pojedino iskustvo koje se onda manifestira kroz relativno permanentne oblike ponašanja. Pa tako ĉesto susrećemo definiciju da uĉenje predstavlja relativno permanentne promjene u ponašanju koje su nastale kao posljedica nekog ranijeg iskustva. Pojedini autori u izuĉavanju fenomena uĉenja razlikuju: 1.

LAIĈKI PRISTUP –

u kojem je naglasak na sadrţaju uĉenja

2.

ZNANSTVENI PRISTUP

– u kojem je naglasak na procesu uĉenja

Po LINHARTOVOM konceptu uĉenje je definirano kao aktivnost kojom organizam mijenja svoje ponašanje ovisno o vanjskim utjecajima i vlastitoj aktivnosti da bi se izbjeglo stanje poĉetne neizvjesnosti. To stanje je odreĊeno neskladom već postojećih nervnih modela i novih nervnih modela što se manifestira kroz orijentacijski refleks koji predstavlja nenamjerno usmjeravanje paţnje na neki sadrţaj. U takvom pristupu razumijevanja uĉenja naglasak je na paţnji, te je zanemareno unutrašnje stanje. Utoliko je potrebno razumijevanja uĉenja, ne samo kao procesa, nego i kao sposobnosti Ovim pristupom moţemo dobiti odgovor na individualnu razliĉitost u aktivnosti uĉenja. Ovim pristupom moţemo shvatiti da uspjeh ili neuspjeh u procesu uĉenja nije odreĊen samo kognitivnim ili intelektualnim nivoom, nego i specifiĉnošću razvoja liĉnosti koja odreĊuje tu sposobnost Ovaj problem moţemo najbolje prepoznati kroz djeĉji AUTIZAM, DISLEKTIĈNE DISGRAFIĈNE smetnje u poĉetku osnovnog školovanja i poĉetku studentskog ţivota. 56

I

Kroz analize ovih specifiĉnih poteškoća zapaţeni su fenomeni nedovoljno dobrog razvoja OBJEKTNOG

ODNOSA.

To znaĉi da u osnovi ovih teškoća najĉešće nalazimo

problem separacijskog iskustva. VRSTE UĈENJA Razlikujemo više vrsta uĉenja, odnosno razliĉite klasifikacije. Razlikujemo: 1. UĈENJE S OBZIROM NA TIP GRAĐE: (A) KOGNITIVNO, (B) MOTORNO I (C) AFEKTIVNO 2. UĈENJE

PO NAĈINU UĈENJA: (A) JEDNOSTAVNO

(mehaniĉko, klasiĉno uvjetovanje)

I

(B) SLOŢENO (instrumentalno uvjetovanje, uĉenje uvidom) 3. PREMA NAMJERI UĈENJA: (A) NAMJERNO I (B) NENAMJERNO

TEORIJSKI PRISTUPI U IZUĈAVANJU FENOMENA UĈENJA I.

BIHEVIORISTIĈKI PRISTUP (UVJETOVANJE)

A) KLASIĈNO UVJETOVANJE (J. Pavlov i J.B.Watson) Ovaj vid uĉenja zasniva se na Pavlovom otkriću uvjetovanja. Uvjetovanje polazi od urĊenih refleksa putem kojih postoji veza izmeĊu neuvjetovanog podraţaja i neuvjetovane reakcije. Kroz eksperiment sa psima Pavlov je dokazao da mnogi uvjetovani podraţaji mogu izazivati istu neuvjetovanu reakciju gdje se gubi poĉetni smisao veze izmeĊu neuvjetovanog podraţaja i neuvjetovane reakcije. Ovo otkriće uvjetovanja predstavlja osnovu razvoja Autori biheviorizma poput Watsona nastojali su klasiĉno uvjetovanje interpretirati kao jedini i osnovni naĉin stjecanja novih oblika ponašanja. Bihevioristi su dalje u svojim istraţivanjima ispitivali pojedine aspekte uvjetovanja: 1)

JAĈINA UVJETOVANOG PODRAŢAJA NA UVJETOVANJE

2)

VREMENSKI SLIJED UP/NUP (1-7 SEKUNDI PRIJE DAVANJA NUP)

3)

BROJ UZASTOPNIH UPARIVANJA U NASTAJANJU UR

4)

ISPITIVANJE GAŠENJA (IZOSTANKA NUP)

57

– jaĉina uvjetovanja

5)

UTJECAJ PRETHODNOG ISKUSTVA (UP)

– smanjuje uspješnost uvjetovanja

Kroz ovo ispitivanje uoĉeni su fenomeni znaĉajni u procesu uĉenja. Najvaţnije otkriće jest nastojanje da se cijeli proces uĉenja i viših intelektualnih sadrţaja svede na proces uvjetovanja ukazujući na fenomen uvjetovanja višeg reda. B.) INSTRUMENTALNO ILI OPERATIVNO UVJETOVANJE (B.F.Skiner i E.L.Thorndick) Ova teoprija uĉenja predstavlja nastavak istraţivanja biheviorista koja su se bazirala na ispitivanju ponašanja štakora u kavezima gdje se nastojalo otkriti pojedine osnovne procese. Tim istraţivanjem je Thorndick uoĉio

ZAKON EFEKTA

koji ukazuje da je veća

vjerojatnost pojave nekog ponašanja ako ga prate pozitivne posljedice i obratno. Zakonom je odreĊeno operativno uvjetovanje koje predstavlja proces uĉenja u kojem se mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora ili ponašanja na osnovi posljedica koje taj odgovor ima za organizam. Time nenaglašena uloga potkrepljenja predstavlja dogaĊanje koje odreĊuje pojavljivanje nekog oblika ponašanja. Kod potkrepljivaĉa razlikujemo: (1) POZITIVNU (nagradu), (2) NEGATIVNU (kaznu), (3) PRIMARNU (hrana) i (4) SEKUNDARNU (novac, potreba). U odnosu na klasiĉno uvjetovanje gdje subjekt uĉenja ima pasivnu ulogu, u ovom aspektu uĉenja mnogo više se naglašava aktivna uloga subjekta u procesu uĉenja. C) KOGNITIVNI BIHEVIORIZAM (C.L.HULL I E. TOLMAN) Tolman je nastavio istraţivanje uĉenja kod štakora i na osnovu svog eksperimenta sa tri skupine od kojih su (A) prva skupina imala potkrepljenje od samog poĉetka, (B) druga skupina od polovine (nakon 11 od 22 dana) istraţivanja i (C) treća skupina koja nije uopće imala potkrepljenje. Na osnovu sliĉnosti rezultata skupine A i B (nakon 11-tog dana istraţivanja) u odnosu na skupinu C, Tolman je zakljuĉio da potkrepljenje nije razlog uĉenja već samo predstavlja poticaj njegovog manifestiranja. Tolman je zakljuĉio da postoji prikriveno uĉenje, odnosno da su u fazi bez potkrepljenja su formirane kognitivne mape kao osnova uĉenja (u situaciji B skupine) koje su se s potkrepljenjem manifestirale. Tim svojim zapaţanjem Tolman je izvršio kritiku biheviorizma ukazujući na vaţnost MEDIJACIJSKIH PROCESA u procesu uĉenja 58

II. KOGNITIVNE TEORIJE UĈENJA (KÖHLER) Ove teorije uĉenja zastupaju geštaltisti koji naglašavaju vaţnost i znaĉaj medijacijskih procesa u procesu uĉenja. Ovaj pristup nastao je kao suprotnost bihevioristiĉkom pristupu u kojem je proces uĉenja odreĊen tehnikom “POKUŠAJA I POGREŠKE”. Kognitivne teorije naglašavaju uĉenje uvidom gdje mi tim procesom dolazimo do uvida u odnose izmeĊu pojedinih elemenata tzv. SPOZNAJNOG znanje. UĈENJE

UVIDOM

POLJA

koja predstavljaju naše

moţemo definirati kao restrukturiranje elemenata koji

saĉinjavaju problemsku situaciju utoliko što se prethodno nedostajući element formira u novu smislenu cjelinu.

III. TEORIJA SOCIJALNOG UĈENJA Ova teorija se zasniva na radu A. Bandure koji je 60-tih godina pokušao Freudov model identifikacije uĉiniti objektivnim i znanstvenim kroz istraţivanja u laboratorijima s obzirom na fenomen imitacije. Ova teorija odnosi se na aspekte koji odreĊuju našu liĉnost tj. naše specifiĉne oblike socijalnog ponašanja (funkcioniranja). Na osnovu ove teorije moţemo shvatiti formiranje karaktera liĉnosti koji nastaje kroz specifiĉan proces uĉenja kojeg je Bandure definirao kao UĈENJE PO MODELU Karakteristika ovog uĉenja jest da se ono dogaĊa spontano i zahtjeva postojanje modela, tj. osobe ĉije ponašanje predstavlja osnovu našeg uĉenja. Da bi neka osoba mogla imati ulogu modela ona mora posjedovati izraţeno emocionalno ili socijalno znaĉenje. U uĉenje po modelu spadaju razliĉiti vidovi uĉenja, pa razlikujemo: MODELIRANJE, IMITACIJU, UĈENJE PROMATRANJEM I SIMBOLIĈKO UĈENJE

PAMĆENJE Pamćenje moţemo prouĉavati kao sposobnost i kao proces. Kao sposobnost predstavlja jedan dio općih intelektualnih sposobnosti, dok kao proces pamćenje moţemo definirati kao ono što je steĉeno prethodnim iskustvom i korištenje tog iskustva U procesu pamćenja mi pojedine modele ponašanja kodiramo u ţivĉanom sustavu na naĉin da formiramo tzv. NERVNE MODELE, ENGRAME I MINESTIĈKE SHEME. Kad govorimo 59

o zapamćenom sadrţaju moţemo zapaziti da on moţe biti zaboravljen što ne znaĉi da je došlo do njegovog gubitka, nego je problem u njegovoj dostupnosti. ZABORAVLJANJE je gubljenje snage odgovora. Na osnovu toga moţemo zakljuĉiti da se tragovi

pamćenja

PERMANENTNOST PRIVREMENE

ne

gube,

već

ZAPAMĆENOG.

I TRAJNE

postoji

U

problem

procesu

njihova

ZAPAMĆIVANJA

pronalaţenja razlikujemo

tragove pamćenja, odnosno razliku izmeĊu

tj. tzv.

KRATKOROĈNOG I

DUGOROĈNOG PAMĆENJA

KRATKOROĈNO

PAMĆENJE

je ono gdje dolazi samo do funkcionalnih promjena na

ţivĉanoj stanici, odnosno gdje nije došlo do uspostavljanja odreĊenog nervnog modela ili membrane. DUGOROĈNO PAMĆENJE – dolazi do STRUKTURALNIH PROMJENA koje su izraţene trajnim kemijskim promjenama u stanici, prvenstveno na podruĉju sinapse. Do STRUKTURALNIH PROMJENA

dolazi zbog višekratnog korištenja istih ţivĉanih putova, gdje promjene na

sinapsi, u vidu sniţenih tragova podraţljivosti, omogućavaju brţi prijenos impulsa. Upravo na taj naĉin formiraju se tzv. TRAJNI

FUNKCIONALNI KRUGOVI

koji su

reprezentanti nekog prijašnjeg iskustva koji predstavljaju NERVNE MODELE ILI ENGRAME. Proces pamćenja zapoĉinje sa aktivnošću senzornih organa, odnosno receptora gdje se utjecaj pojedinih podraţaja formira na podruĉju receptora fiziološki. Kroz proces kodiranja formira se dugoroĉno pamćenje. U procesu korištenja tih nauĉenih i zapamćenih sadrţaja mi nastojimo ponovno uspostaviti odreĊene neuronske putove koji omogućavaju dosjećanje tih pojedinih sadrţaja. POREMEĆAJI PAMĆENJA mogu biti u vidu Kroniĉnih i Akutnih dementnih sindroma gdje razlikujemo:

TRAJNE

(oštećenje mozga, degeneracija mozga) i

PROLAZNE

(psihoze,

upale, komocije mozga) fenomene. U istraţivanju poremećaja pamćenja razlikujemo: AMNEZIJA

(presenilne demencije),

RETROGRADNA AMNEZIJA

stresnog dogaĊaja kojeg smo proţivjeli),

(ne moţemo se sjećati

ANTEROGRADNA AMNEZIJA

dogaĊaja na dalje), PARAMNEZIJE, HIPOMNEZIJE I HIPERMNEZIJE.

60

(ne sjećamo se od

9. KOGNITIVNI RAZVOJ Jean Piaget (1896. – 1980.) Za razumijevanje kognitivnog razvoja znaĉajna je Piagetova teorija. Po toj teoriji mišljenje ima ADAPTIVNU

FUNKCIJU,

odnosno ono predstavlja najviši vid ljudske

prilagodbe. Piaget je po struci bio zoolog, te je pod utjecajem Darwina to isto istraţivanje prenio na prouĉavanje prirode i razvoja ljudskog znanja. Piaget je pitanje adaptacije ţivotinjskih vrsta na njihovu okolinu premjestio na pitanje ljudske inteligencije i znanja. TakoĊer, pod utjecajem filozofskih razmatranja njegova vremena Piaget se bavio filozofskim pitanjem

PRIRODE LJUDSKOG ZNANJA,

proizašla njegova GENETIĈKA

odnosno podruĉjem

EPISTEMOLOGIJA

EPISTEMOLOGIJE

i iz toga je

koja se bavi prouĉavanjem kako se

razvijalo ljudsko znanje. TakoĊer, je pod utjecajem kliniĉkih metoda razvio vlastitu metodu istraţivanja (strukturiranih intervjua) specifiĉnosti misaonih procesa kroz opserviranje specifiĉnosti djeĉje neuspješnosti u pojedinim kognitivnim zadacima, za razliku od uobiĉajenog istraţivanja mišljenja i inteligencije na osnovu toĉnih odgovora. Za razliku od drugih psihologa Piaget je inteligenciju prouĉavao prvenstveno kao proces, a ne kao sposobnost. U njegovom shvaćanju ukljuĉuje individualno nastojanje INTERAKCIJE

KONSTRUKATA

INTELIGENCIJA JE PROCES

koji

u razumijevanju realiteta putem

s njime. Utoliko je znaĉajno njegovo zapaţanje da se

ZNANJE

se ne sastoji

"niti od kopije vanjske stvarnosti niti od razvijanja struktura postojećih unutar subjekta, već predstavlja set struktura progresivno konstruiranih putem interakcije izmeĊu subjekta i vanjskog svijeta" (Piaget,1970). U njegovom istraţivanju naglasak je bio na prouĉavanju razvoja pojedinih kognitivnih struktura koje omogućavaju adekvatan odnos sa vanjskim svijetom. Na taj naĉin djetetov razvoj predstavlja razvoj odreĊenih mentalnih struktura što je odreĊeno: 1.

PROCESOM BIOLOŠKOG SAZRIJEVANJA

2.

INTERAKCIJOM SA VANJSKIM SVIJETOM

Na taj naĉin Piaget je razvio pravac KONSTRUKTIVIZMA koji se znaĉajno razlikovao od dotada postojećih: racionalizma i asocijativizma. Po shvaćanju 61

RACIONALIZMA

znanje i

mogućnost njegovog stjecanja su unaprijed odreĊeni uroĊenim karakteristikama, dok je ASOCIJATIVIZAM je smatrao da ljudsko znanje predstavlja pasivno registriranje pojedinih veza koje postoje u realitetu. KONSTRUKTIVIZAM je smatrao da ljudsko znanje nastaje interakcijom postojećih unaprijed danih mentalnih struktura i pojedinih vanjskih podraţaja. Utoliko znanje kao sadrţaj i saznavanje kao forma se meĊusobno odreĊuju. Po Piagetu je inteligencija definirana kao PROCES koji ukljuĉuje individualno nastojanje KONSTRUKATA razumijevanja realiteta putem INTERAKCIJE s njime. Utoliko po Piagetu znanje se ne sastoji ni od kopije vanjske stvarnosti (asocijativnost), niti od razvijanja struktura postojećih unutar subjekta, već predstavlja set struktura progresivno konstruiranih putem interakcije izmeĊu subjekta i vanjskog svijeta. U Piagetovu konceptu znaĉajno je pitanje kako se odvija djetetov kognitivni razvoj. Osnova kognitivnog razvoja je uroĊena mentalna struktura (SHEMAS) koja omogućava djetetu da uspostavi adekvatan odnos sa vanjskim svijetom. Ta SHEMAS koja predstavlja osnovnu jedinicu intelektualnog ponašanja je ujedno i prva mentalna struktura putem koje dijete stjeĉe znanje o vanjskom svijetu. U poĉetku

djeĉji uroĊeni refleksi predstavljaju prve SHEMASE

(fiziološke shemase) ili mentalne strukture koje predstavljaju osnovu za razvoj slijedećih, viših, adekvatnih mentalnih struktura. Razvoj tih struktura dešava se kroz akomodaciju postojećih struktura (shemasa) s naglaskom na zadatku uravnoteţenju (ekvilibrijumu) s novim sadrţajima. ASIMILACIJA predstavlja proces stjecanja znanja gdje se sadrţaj oblikuje na osnovu već postojeće mentalne strukture. Tako npr. dijete kroz sisanje asimilira sve objekte jednako nastojeći ih prilagoditi svojoj fiziološkoj sposobnosti spoznaje. Nakon iskustva nesklada izmeĊu mentalnih struktura i sadrţaja dolazi do potrebe za promjenom tih mentalnih struktura, odnosno dolazi do akomodacije, tj. mentalna struktura se prilagoĊava sadrţaju na koji je usmjerena. Upravo putem AKOMODACIJE razvijaju se novi i viši SHEMASI, odnosno mentalne strukture koje omogućavaju viši i kvalitetniji odnos sa vanjskom stvarnošću utoliko novonastale strukture posjeduju veću uravnoteţenost (adaptaciju) sa vanjskim svijetom.

62

FAZE KOGNITIVNOG RAZVOJA: 1. SENZOMOTORNA FAZA – 0 –2 god. U ovoj fazi dijete uspostavlja odnos s vanjskim svijetom tako što nastoji razviti sposobnost diferenciranja izmeĊu sebe i vanjskog svijeta. Taj proces diferencijacije znaĉajan je sa aspekta kognitivnog i emocionalnog razvoja ĉiji se utjecaji meĊusobno isprepliću. Dijete poĉinje razvoj sa doţivljajem diferenciranosti, odnosno nije sposobno prepoznati postojanje vanjskog svijeta oko njega. Utoliko ovu fazu karakterizira djetetov EGOCENTRIZAM. To moţemo prepoznati u situaciji kad dijete nemogućnost percepcije pojedinog objekta doţivljava kao njegovo nepostojanje. U razvoju djetetove sposobnosti diferencijacije znaĉajna je djetetova sposobnost da formira doţivljaj PARCIJALNOG

I

TOTALNOG OBJEKTA. PARCIJALNI OBJEKT je onaj objekt (Gestalt lice – frontalno lice) koji je doţivljen kao dio sebe (profil ne prepoznaje). Taj naĉin doţivljaja razvija se u 2. mjesecu djetetova ţivota što mi prepoznajemo kroz reakciju smješka. TOTALNI

OBJEKT

– predstavlja onaj doţivljaj objekta koji u sebi sadrţi doţivljaj

samostalnosti i neovisnosti od djetetovih potreba. Pojava totalnog objekta prepoznatljiva je kroz reakciju djeteta strahom na novu osobu, što nazivamo strahom od stranaca. To se dešava u 8.mjesecu, pa se i naziva ANKSIOZNOST 8.MJESECA. U daljnjem razvoju djeteta sa vanjskim svijetom znaĉajan je razvoj reprezentacijskog mišljenja, odnosno djetetove sposobnosti da mentalno reprezentira neki vanjski objekt u formi tzv.

MENTALNE SLIKE

(image). Sa tom mogućnošću dijete moţe prihvatiti odsutnost vanjskog totalnog objekta na naĉin što posjeduje njegovu mentalnu reprezentaciju. Na ovaj naĉin zapoĉinje djetetov razvoj simboliĉkih funkciji, što ima znaĉajan utjecaj na razvoj govora i mišljenja. Senzomotorna faza predstavlja razvoj od uroĊenih refleksa koji predstavljaju uroĊeni odnos s vanjskim svijetom do razvoja reprezentacijskog mišljenja koje omogućava reprezentaciju vanjskog svijeta kroz razvoj pojedinih dijelova mentalnih struktura. Inteligencija u ovom razdoblju je uglavnom

PRAKTIĈNA

(practical), odnosno dijete je u

interakciji sa okolinom senzornim ili motornim putem. Dijete "misli" kroz akciju prema 63

objektu ili percipirajući ga. Nakon akcije taj objekt ne postoji (fenomen egocentrizma senzomotone faze). Pojedini autori (Boss) zapaţaju dva bitna zadatka koja su vaţna u ovom razdoblju, i to: (I) razvoj objektne konstantnosti i (II) razvoj simboliĉkih sposobnosti. (I) RAZVOJ OBJEKTNE KONSTANTNOSTI - Za Piageta problem ove faze je u nepostojanju objektne konstantnosti (object permanence). Djete u ovoj fazi karakterizira EGOCENTRIZAM,

što znaĉi da dijete ne prepoznaje granicu izmeĊu sebe i vanjskog

svijeta, tako da ništa nema svoje neovisno i odvojeno postojanje. Tek nakon 18. mjeseca dijete moţe uzeti u obzir postojanje neĉega što nije neposredno predoĉeno s ĉime zapoĉinje razvojem objektne konstantnosti. (II) RAZVOJ

SIMBOLIĈKIH FUNKCIJA

- Ovaj period je takoĊer znaĉajna za razvoj opće

simboliĉke funkcije ĉija jedan manifestacije je i jezik. Piaget ne gleda jezik kao izvor mišljenja, već sasvim suprotno kao refleksiju mišljenja. Poĉetak razvoja simboliĉkih funkcija zapoĉinje onda dijete moţe reprezentira objekt u formi

MENTALNIH SLIKA (IMIDŢA).

Ovom novom sposobnošću dijete nije više ovisno o

fiziĉkoj eksploraciji i manipulaciji objektom, već moţe proraĊivati u glavi s ĉime poĉinje mišljenje. Manifestacije poĉetnog razvoja simboliĉkih funkcija (formiranje mentalnih slika) su: (1) pojava sposobnosti

IMITACIJE

onog što je prethodno viĊeno ili ĉuveno bez prisutnosti

"model", što ukazuje na djetetovu sposobnost da pamćenje; (2) pojava

IGRE 'KAO DA' što

govori da je neki objekt upotrijebljen kao da je neki drugi, što omogućava djetetu da formira mentalne slike (imidţe) premeta i osoba koje su odsutne (pojava „tranzitornog ili prijelaznog‟ objekta - Winnicott).

2. PRE-OPERATIVNA FAZA – 2-7-god. Ovo razdoblje djetetovog razvoja odreĊena je razvojem reprezentacijskog mišljenja koje omogućava razvoj simbola kao i jezika. Na podruĉju socijalnog funkcioniranja dijete razvija svijest o samome sebi razvijajući tzv. SELF –

KONCEPT.

Na podruĉju razvoja

mišljenja znaĉajno je da dijete doţivljava svijet na KONKRETAN I APSOLUTAN NAĈIN. To znaĉi da dijete shvaća one odnose koji su povezani sa konkretnim objektom i da ono što 64

on doţivljava, doţivljava kao nešto apsolutno, odnosno ne moţe prepoznati da drugi mogu imati drugaĉije iskustvo istog objekta (dogaĊaja). Ovu fazu moţemo podijeliti u 2 podfaze:

(I) PREDKONCEPTUALNA FAZA – 2 – 4 god. (II) INTUITIVNA FAZA – 4 – 7 god.

(I)

PREDKONCEPTUALNA FAZA

MIŠLJENJA,

- Ovu fazu odreĊuje postojanje tzv. SINKRETIĈKOG

predstavlja ono mišljenja koje se manifestira u nemogućnosti djeteta da

adekvatno identificira pojedini objekt. To znaĉi da dijete povezuje dva objekta na osnovu sluĉajnosti što se manifestira u poteškoći manifestacije pojedinog predmeta. Ovaj vid mišljenja manifestira se u tzv. ANIMISTIĈKOM

MIŠLJENJU,

koje prepoznajemo

kod djece kroz doţivljaj da su im predmeti ţiva bića. To znaĉi da dijete na osnovu iskustva da se Sunce miĉe kao ĉovjek daje znaĉenje Suncu kao ţivom biću. Druga karakteristika ovog razdoblja je fenomen CENTRACIJE koji predstavlja nesposobnost da klasificira pojedine predmete na osnovu višeg kriterija (velike zelene jabuke, male crvene jabuke). Treći fenomen u ovom razdoblju je taj da dijete pokazuje poteškoću u razumijevanju relativnih pojmova što se moţe prepoznati kroz poteškoće komparacije (veći-manji, jaĉislabiji) (II) INTUITIVNA FAZA – Ovo razdoblje karakteriziraju.: (A) FENOMEN

EGOCENTRIZMA

koji ima drugaĉije znaĉenje od egocentrizma u razvojnoj

senzomotornoj fazi. Egocentrizam u ovoj fazi razvoja predstavlja djetetovu nemogućnost da shvati relativnu vrijednost subjektivnog doţivljavanja. (B) FENOMEN

KONZERVACIJE

koji predstavlja djetetovu nesposobnost da prepozna

konstantnost neke vrijednosti bez obzira na promjene nekih njenih aspekata, npr. prelijevanje vode iz šire posude u uţu. (C) POTEŠKOĆA

U KLASIFIKACIJI

na naĉin da dijete ima poteškoće da razumije odnos

izmeĊu cjeline i njenih dijelova.

65

3. FAZA KONKRETNIH OPERACIJA – 7.-11. god. U ovom razdoblju razvijaju se mentalne strukture koje nazivamo operacijama. Te mentalne aktivnosti zahtijevaju postojanje konkretnih predmeta koje dijete moţe gledati i njima manipulirati. To znaĉi da bi dijete moglo vršiti pojedine mentalne operacije, ono mora posjedovati realni konkretni objekt. U ovom razdoblju na osnovu novih mentalnih struktura, dijete postaje sposobno da razumije odnos izmeĊu subordiniranih i superordiniranih klasa predmeta kao i odnos izmeĊu cjeline i predmeta. TakoĊer u ovoj fazi razvoja dalje se razvija djetetova sposobnost DECENTRACIJE, koja se manifestira: 1) kroz djetetovu sposobnost da klasificira predmet kroz dva ili više kriterija 2) stvara se djetetova sposobnost relativnog doţivljaja u odnosu na vlastito iskustvo 4. FAZA FORMALNIH OPERACIJA – 11.-15. god. Za razliku od prethodnog razdoblja kad su mentalne operacije zahtijevale konkretne sadrţaje i predmete mišljenja, kod formalnog, operacijskog mišljenja dijete poĉinje koristiti pojedine simbole i ideje što znaĉajno mijenja njegovu sposobnost shvaćanja vanjskog svijeta. Upravo tom promjenom razvija se tzv. HIPOTETSKO

MIŠLJENJE,

što

znaĉi da dijete poĉinje zakljuĉivati o neĉem što nije prethodno bilo doţivljeno ili spoznato Upravo takvi vidovi zakljuĉivanja znaĉajni su u adolescentnom razvoju kreativnosti. Sa razvojem formalnih operacija dijete se ne bavi više samoaktualnošću, već se poĉinje baviti i pitanjem mogućnosti. Upravo ovaj novi pristup u razumijevanju sebe i vanjskog svijeta odreĊuje adolescentovu usmjerenost prema budućem postojanju što ima znaĉajnu ulogu u ADOLESCENTNOJ KRIZI IDENTITETA (što ja jesam? što ja mogu postati?). Piaget smatra da u normalnom razvoju, individue postiţu razinu formalnog operativnog mišljenja do 15.god., dok kod nekih usporenih razvoja ta razina moţe biti postignuta do neke 20. godine

66

10. EMOCIONALNI (ĈUVSTVENI) PROCESI Emocionalni procesi su onaj dio individualnog funkcioniranja kojeg karakteriziramo kao unutarnje subjektivno iskustvo u odnosu na vanjsko objektivno iskustvo svijeta. Ove procese ĉesto suprotstavljamo spoznajnim procesima u kojima je naglasak na subjektivno i individualno U definiciji emocije znaĉajno je odreĊenje da ona predstavlja UZBUĐENO

STANJE

organizma koje se manifestira kroz: I.

EMOCIONALNI DOŢIVLJAJ

npr. TUGA,

– je subjektivno iskustvo povezano uz opće osjećaje kao

RADOST, LJUBAV,

koje su individualno odreĊene opaţenim tjelesnim

promjenama kao i percepcijom pojedinih adaptivnih radnji ili procesa II.

EMOCIONALNO PONAŠANJE

– predstavlja pojedine popratne motoriĉke mogućnosti

koje su odreĊene emocionalnim doţivljajem emocionalno ponašanje najizraţenije je kroz facijalnu ekspresiju, kao i opći motoriĉki stav III.

FIZIOLOŠKE PROMJENE U TIJELU

– su promjene koje su nastale pod utjecajem

pojedinog emotivnog iskustva koje je putem vegetativnog sustava utjecalo na funkcije unutrašnjih organa

OPIS EMOCIJA: 1. INTENZITET

OSJEĆAJA

je ona dimenzija koja bitno odreĊuje psihiĉko funkcioniranje.

Po intenziteti mogu biti od općih raspoloţenja do intenzivnih, strastvenih reakcija. Ovas dimenzija povezana je i s emocionalnom zrelošću. Emocionalna zrelost upravo je izraţena kroz sposobnost individue da proţivi odreĊeni intenzitet emocionalnog doţivljaja, a da istovremeno ne doĊe do poteškoće u njenom socijalnom ili individualnom funkcioniranju. Kod psihotiĉnih stanja dolazi do tzv. RASPADA FUNKCIJE EGA, što ukazuje da intenzivna stanja anksioznosti onemogućavaju osnovne funkcije ega:

ADEKVATAN ODNOS S

REALITETOM I ADEKVATAN ODNOS SA VLASTITIM NAGONSKIM POTICAJIMA

67

2. NIVO TENZIJE – predstavlja onu kategoriju koju odreĊuje impuls prema aktivnosti, te utoliko razlikujemo PASIVNE (tuga) i AKTIVNE EMOCIJE (ljubav, mrţnja) 3.

HEDONISTIĈKI TON

– to je ona kategorija koja se odnosi na PRIJATNOST

I

NEPRIJATNOST

4.

STUPANJ SLOŢENOSTI

– sve emocije u njihovu opisu moţemo svesti na primarne

emocije u odnosu na koje postoji razliĉitost ovisno o pojedinim teoretskim pristupima. Tako meĊu autorima postoji razlika izmeĊu primarnih emocija.

KLASIFIKACIJA EMOCIJA WUNDT

navodi

tri

dimenzije:

UGODA/NEUGODA;

SMIRENOST/UZBUĐENOST

I

RELAKSACIJA/TENZIJA

OSGOOD je kroz prouĉavanje znaĉenja rijeĉi zapazio da postoje tri dimenzije koje odreĊuju naš individualni, subjektivni doţivljaj: UGODA, AKTIVITET I KONTROLA EKMAN je na osnovu prouĉavanja emocionalnog ponašanja ljudi u razliĉitim kulturama zapazio da postoji 6 identiĉnih oblika emocionalnog reagiranja. To su emocije koje nisu nauĉene (uroĊeni aspekti emocija), a kod svih su iste, i to:

IZNENAĐENJE,

STRAH, ODVRATNOST, LJUTNJA, RADOST I TUGA

PLUTCHIK – je u prouĉavanju nastanka i znaĉenja emocija nastojao obrazloţiti sve primarne emocije kroz filogenetski razvoj. Na osnovu tog modela emocije mogu biti shvaćene kao FILOGENETSKI RUDIMENT. Emocije su predstavljene sa tjelesnim manifestacijama koje su imale znaĉajnu ulogu u adaptivnoj funkciji vrste. Tako je autor za svaku primarnu emociju prouĉavao njezin subjektivan aspekt, ponašanje i funkcioniranje. Upravo kroz priloţeni prikaz (Slika 11.) mogu se razumjeti njihovi meĊusobni odnosi.

68

Slika 11.- Prikaz Plutchikova modela emocija odreĊenog dimenzijama: subjektivnih doţivljaja, emocionalnih oblika ponašanja i njihovih funkcija tijekom evolucije. SUBJEKTIVNI DOŢIVLJAJ

PONAŠANJE

FUNKCIONALNOST

Strah

Povlaĉenje/ bijes

Samozaštita

Ljutnja/bijes

Napad/ borba

Agresija

Radost/ekstaza

Posjedovanje/ druţenje

Reprodukcija

Ţalost/ tuga

Gubitak/ plakanje

Deprivacija

Prihvaćanje/ pohlepa

Jedenje/ unošenje

Inkorporacija

Odvratnost

Povraćanje/ defekacija

Opozicionalnost

Oĉekivanje/ oprez

Percipiranje

Eksploracija

IznenaĊenje

Budnost

Kontroliranost

Slika 12. – Prikaz meĊuodnosa adaptivnih funkcija povezanih s pojedinim emocionalnim stanjem.

69

KRECH I CRATCHFIELD - U klasifikaciji emocija ovi autori su koristili 3 kriterija: A. UĈESTALOST I VRIJEME JAVLJANJA EMOCIJA U ONTOGENEZI, B. PODRUĈJE NA KOJE SE POJEDINE EMOCIJE ODNOSE, C. SMJER EMOCIJA

A. UĈESTALOST I VRIJEME JAVLJANJA U ONTOGENEZI U odnosu na uĉestalost i vrijeme javljanja u ontogenezi razlikujemo: 1. EMOCIJE

i 2.

SEKUNDARNE EMOCIJE.

PRIMARNE

Primarne emocije su one koje se prve javljaju u

djetetovom ţivotnom iskustvu, dok se sloţene emocije javljaju kasnije u ţivotu kao kombinacija primarnih. PRIMARNE EMOCIJE – su one koje se prve javljaju u ontogenetskom razdoblju iz kojih se onda razvijaju sve ostale emocije, a to su: 1. STRAH, 2. BIJES, 3. RADOST I 4. TUGA STRAH predstavlja tzv. EMOCIJU IZBJEGAVANJA, upravo stoga što je vezan za pojedino iskustvo opasnosti. Tijekom djetetovog razvoja razlikujemo tipiĉne RAZVOJNE STRAHOVE koji se javljaju u pojedinim razdobljima djetetova razvoja. Kronološki moţemo prepoznati pojavu strahova i to: 1. STRAH OD KOMADANJA, RASPADANJA – 1.godina 2. STRAH OD PROGANJANJA– 1.godina 3. STRAH OD ODVAJANJA – 2.godina 4. STRAH OD GUBITKA LJUBAVI – 3. godina 5. STRAH OD KASTRACIJE – 3-5.godina (kod djeĉaka) 6. STRAH OD SOCIJALNE NEPRIHVAĆENOSTI ILI IZOLACIJE – 6. godina Tijekom djetetovog razvoja dijete se suoĉava sa pojedinim razvojnim strahovima, gdje znaĉajnu ulogu ima dovoljno dobra (prosjeĉno oĉekivana) okolina koja omogućava djetetu da prevlada te pojedine razvojne strahove. U situaciji izostanaka adekvatne olakšavajuće okoline dolazi do djetetove fiksacije u toj fazi razvoja što ukazuje djetetovu poteškoću u daljnjem emocionalnom razvoju. 70

U odnosu na pojam straha vaţno je razlikovanje izmeĊu straha i anksioznosti (tjeskobe). STRAH kao emocija vezana je uz percepciju pojedinih opasnosti što kod nedostaje. Kod

ANKSIOZNOSTI

ANKSIOZNOSTI

opasnost ili objekt opasnosti nalazi se u podruĉju

nesvjesnoga dijela liĉnosti BIJES – kao emocija odreĊena je iskustvom postojanja prepreke u postizanju nekog cilja. Intenzitet toga osjećaja odreĊen je trajanjem neke sprijeĉenosti koja moţe biti izraţena i u vidu SUMANUTE MAHNITOSTI. Pojedini autori (psihoanalitiĉari) bijes interpretiraju kao manifestaciju agresivnog nagona, a drugi da je bijes reakcija na odreĊene postojeće zapreke. Abraham je zapazio da je manifestacija bijesa kod djece prisutna pojavom zubi u drugoj polovici 1. godine. SISANJA

–

AMBIVALENTNA FAZA

–

Utoliko je djetetov razvoj u okviru 1. godine podijelio na fazu: (1.) PREAMBIVALENTNU FAZU DO

6.

MJESECA.

i (2.)

GRIŢENJA

–

poĉinje komunikacija s osjećajem bijesa – bijes u odnosu na majku, ali ne negativan naĉin. Majka koja ima problema sa lošim aspektom emocija ne moţe prihvatiti djetetov bijes i ne odgovara vlastitim bijesom, jer ima strah od vlastite agresivnosti, te smatra dijete «bolesnim» i na taj naĉin ugroţava djetetov razvoj. RADOST – kao emocija izraţena je kroz smanjenje tenzije koje dolazi uslijed postizanja odreĊenog cilja. Ovaj koncept rasterećenja koristio je FREUD koji je izjednaĉio radost i ljubav kao manifestaciju libidovog rasterećenja. Smatra da je zadovoljenje djetetovih primarnih potreba, nagona temelj na kojem se razvija osjećaj radosti. BOWLBY smatra da je emocionalna privrţenost u odnosu na primarnu vezu majka –dijete element koji odreĊuje radost. SPITZ je zapazio da u razdoblju 2. i 3. mjeseca djetetovog ţivota dijete kroz manifestaciju smješka po prvi put pokazuje osjećaj radosti TUGA – kao emocija je povezana sa gubitkom neĉega ili nekoga ĉemu smo teţili ili cijenili ili voljeli. Tuga kao osjećaj ima specifiĉno razvojno znaĉenje, jer kroz tugovanje dijete uspostavlja doţivljaj vlastitog (baziĉnog) identiteta i odnos sa vanjskim realitetom. Taj se osjećaj javlja krajem 1. god. i razvija se tijekom druge godine, naime posljedica 71

separacije i individuacije. Da bi dijete moglo sebe doţivjeti, biti svjestan sebe, mora proći kroz fazu separacije. (1.faza autizam, 2.simbioza, 3.separacija) MELANIA KLEIN je ukazala na postojanje tzv. DEPRESIVNE POZICIJE u djetetovom razvoju kroz koje prolazi dijete ili gdje uspješnost njenog rješavanja odreĊuje daljnji djetetov razvoj. Pitanje uspješnosti procesa tugovanja odreĊeno je uspješnošću suoĉavanja I prorade ambivalentnih emocionalnih stanja. Dijete u sebi treba integrirati agresivne I libidne poticaje koji se javljaju u njegovom doţivljaju u situaciji gubitka (odvajanja). Nemogućnost prorade ambivalencije, odnosno djetetova tugovanja dovodi do regresije u ranoj fazi razvoja što u najdrastiĉnijem obliku vidimo u obliku AUTIZMA (M. MAHLER).

B. PODRUĈJE NA KOJE SE POJEDINE EMOCIJE ODNOSE U odnosu na ovaj kriterij razlikujemo: 1.OSJETNE EMOCIJE I 2.INTELEKTUALNE EMOCIJE 1. OSJETNE EMOCIJE su one koje povezujemo s pojedinim tjelesnim senzacijama, kao što je osjećaj ugode, neugode, odvratnosti … To su one emocije u ĉijem doţivljaju dominira fiziološki, odnosno tjelesni aspekt. MeĊu tim osjećajima razlikujemo: 1.

KONVERZIJE

– pojedini emocionalni odnos je simboliĉki izraţen kroz pojedini dio

tijela (glavobolja, proljev…) 2.

SOMATIZACIJE

– pojedini emocionalni doţivljaj manifestira se difuzivno kroz

ĉitavo tijelo (osjećaj nemoći, slaboće, muĉnine…) 2. INTELEKTUALNE EMOCIJE su one koje su povezane sa mentalnom aktivnošću, a najviše su izraţene kroz neĉiju kreativnost kao vid odnosa prema pojedinom emocionalnom sadrţaju. U intelektualne emocije spadaju i ĉuĊenje, divljenje, znatiţelja. Ti osjećaji su vaţni u poticanju intelektualne aktivnosti i povezane sa kreativnošću C. SMJER EMOCIJA U odnosu na smjer emocija razlikujemo emocije: 1. PREMA SEBI I 2. PREMA DRUGIMA PREMA SEBI

– susrećemo se sa osjećajem krivice, srama, ponosa, samopoštovanja,

zadovoljstva 72

U osnovi tih osjećaja je

INTRAPSIHIĈKI KONFLIKT

izmeĊu superega i ega. Doţivljaj

vlastitog ega (liĉnosti) odreĊen je strukturom superega, odnosno strukturom koja je nastala internalizacijom po roditeljskim stavovima (zabrana i ideali). Utoliko se ovi osjećaji pokazuju kao odreĊeni najranijim iskustvom u okviru vlastite obitelji. Na osnovu tih iskustava formira se slika o sebi i vlastitom tijelu PREMA

DRUGIMA

– bitni osjećaji su ljubav i mrţnja, a najkvalitetniji su osjećaji kada

ljubimo i mrzimo. U izgradnji odnosa s drugima znaĉajna je integracija tog osjećaja u zreli odrasli odnos. Pretpostavka tog odnosa je mogućnost stanja ambivalencije. U razvoju odnosa s drugima postoji pravilnost koja je nuţna za njegovu izgradnju. Ta pravilnost je odreĊena od poĉetne Idealizacije do prorade ambivalencije i uspostavljanja bliskog odnosa Razvoj odnosa prema drugima odreĊen je i grupnim procesom što znaĉi da DINAMIKA u razvoju grupe znaĉajno odreĊuje kvalitetu individualnog odnosa. Analizom grupnog odnosa razlikujemo 3 faze koje determiniraju kvalitetu odnosa individue s drugima (Schutz): 1.

FAZA UKLJUĈIVANJA

2.

FAZA KONTROLE (KONFLIKT)

3.

FAZA AFEKCIJE (BLIZU ILI DALEKO)

73

ORGANSKA OSNOVA EMOCIJA U osnovi emocija se nalaze fiziološke promjene, kao npr. UBRZAN ILI USPOREN rad srca, disanje, luĉenje ţlijezda znojnica, krvni tlak, koje ukazuju na povećanu mobilizaciju energije u organizmu. Vaţnost fiziološkog aspekta emocija je u tome što povećava spretnost organizma za pojedine aktivnosti. Ovo zapaţanje ima svoje obrazloţenje u Darwinovom konceptu u kojem emocije moţemo shvatiti kao najranije oblike adaptacije. Fiziološke promjene u organizmu prvenstveno su odreĊene aktivnošću vegetativnog nervnog sustava koji ima ulogu u aktiviranju i odreĊivanju rada unutarnjih organa i luĉenja hormona. Tako pod utjecajem

PARASIMPATIKUSA I SIMPATIKUSA

odreĊuje se

fiziološko stanje unutar organizma pod utjecajem pojedinih emocionalnih doţivljaja. - pitanje središta fiziološkog dogaĊanja u formiranju emocionalnog doţivljaja je razliĉito odgovoreno od raznih autora. Upravo to pitanje odreĊuje razliku izmeĊu pojedinih teorija emocija. W.JAMES I C.LANG Pitanja s kojima su se bavila ova dva autora su: (1) Da li su emocionalni doţivljaji posljedice percepcije pojedine situacija ili fizioloških promjena? i (2) Koji je slijed zbivanja pri emocionalnom uzbuĊenju? U traţenju odgovora polazište je bila u razlikovanju PRISTUP U RAZLIKOVANJU EMOCIJA

LAIĈKI PRISTUP

i

ZNANSTVENI

. U laiĉkom pristupu u formiranju svijesti o emociji

najprije postoji (1) percepcija voljene osobe, zatim (2) svijest o emociji (radost, ljubavi..) i zatim (3) vanjska i unutarnja aktivnost. Pogreška ovakvog laiĉkog shvaćanje je u pogrešci stavljanja svjesnih kortikalnih procesa ispred subkortikalnih, što je upravo suprotno. Autori su smatrali da emocionalni doţivljaj nije odreĊen percepcijom odreĊene emocionalne situacije, već da je emocionalan doţivljaj odreĊen percepcijom unutarnjih (fizioloških ) promjena. Razlikovali su:

74

Slika 12. - Prikaz razvoja emocionalnog doţivljaja po James-Langovoj teoriji

U odnosu na laiĉki pristup, znanstveni pristup ukazuje na slijed zbivanja pri emocionalnom uzbuĊenju: 1. Percepcije, 2. Aktivnost i 3. svijest o aktivnosti tj. Emocija; odnosno (1) PERCEPCIJA FIZIOLOŠKE PROMJENE I

(3)

POJEDINE SITUACIJE,

(2)

AKTIVNOST ORGANIZMA ILI

SVIJEST O EMOCIONALNIM DOŢIVLJAJIMA.

Utoliko je poznat

paradoks ove teorije u izreci „mi ne plaĉemo, jer smo tuţni, nego smo tuţni jer plaĉemo„ Ova teorija je znaĉajna jer predstavlja prvi pokušaj povezivanja fizioloških stanja i emocionalnih doţivljaja.

W.B. CANON I PH. BARD - 'HIPOTALAMIĈKA TEORIJA UĈENJA' Ova teorija nastala je kao odgovor na prvu teoriju nastojeći odbaciti stav da fiziološke promjene direktno utjeĉu na formiranje emocionalnog doţivljaja. Canon u svom istraţivanju s adrenalinom dobio je rezultate koji su ukazali da iste fiziološke promjene nisu bile praćene istim subjektivnim doţivljajem odreĊene emocije. TakoĊer znaĉajan podatak bio je da je reakcija VNS-a znatno duţa od vremena formiranja emocionalnog iskustva. Na osnovu ovih zapaţanja autori su zakljuĉili da dolazi do istovremenog formiranja emocionalnih doţivljaja u korteksu i fizioloških promjena u ţlijezdama i mišićima. Po ovim autorima centar emocionalnog dogaĊanja je TALAMIĈKO – HIPOTALAMIĈKI dio mozga 75

Slika 13. – Prikaz razvoja emocionalnog doţivljaja po Canon-Bardovoj teoriji

TEORIJA D.B.LINDSLEY - 'AKTIVACIJSKA TEORIJA EMOCIJA'

Autor ove teorije za razliku od prethodnih autora smatra da je centar emocionalnog dogaĊanja u podruĉju moţdanog debla, odnosno RETIKULARNE

FORMACIJE.

Taj dio

ţivĉanog sustava ima znaĉajnu ulogu u reguliranju stanja aktivnosti (budnosti) CNS-a. Po tom autoru emocionalni doţivljaj odreĊen je razvojem aktivacije CNS-a.

Slika 14. – Prikaz razvoja emocionalnog doţivljaja po Lindsleyjevoj teoriji

76

Po shvaćanju autora naĉin doţivljaja pojedinog emocionalnog stanja odreĊeno je stanjem, odnosno razinom aktivnosti retikularne formacije. Upravo kroz povećanje ili sniţenje moţdane aktivnosti doţivljeni sadrţaji mogu dobito razliĉito emocionalno odreĊenje.

TEORIJA: J.W.PAPEZ I P.D.MC LEAN 'LIMBISTIĈKA TEORIJA EMOCIJA' Ova teorija predstavlja integraciju razliĉitih ranijih teorijskih stavova gdje je naglasak na tzv. PAPEZOVOM

KRUGU

koji predstavlja fenomen meĊusobnog utjecaja izmeĊu

korteksa, limbistiĉkog sutava i hipotalamusa. Kako je vidljivo na preloţenoj shemi razvoja emocionalnog doţivljaja odreĊen je odnosom ili aktivnošću koja postoji izmeĊu korteksa, klimbiĉkog sustava i hipotalamusa. Slika 15. – Prikaz razvoja emocionalnog doţivljaja po Papez-McLeanovoj teoriji

77

5. S. SCHACHTER - TEORIJA ETIKETIRANJA Ova teorija ukazuje na znaĉajnu meĊu vezu tjelesnih promjena i subjektivnog emocionalnog iskustva. Autor ukazuje da je fiziološko uzbuĊenje nuţno za iskustvo emocija, ali je vaţno kako mi individualno interpretiramo to fiziološko stanje. Schachter ukazuje na dva aspekta doţivljaja, i to: (1) KVANTITATIVNI – odnosi se na pitanje: DA

LI SAM JA UZBUĐEN?

DOŢIVLJAVAM?

i (2) KVALITATIVNI –

KOJI OSJEĆAJ JA

Taj kvalitativni aspekt odreĊen je kognitivnim funkcijama. Zbog

toga neki ovu teoriju je nazivaju dvo-faktorskom ili Juke–box teorijom emocija

Slika 16. – Prikaz razvoja emocionalnog doţivljaja po Schachterovoj teoriji

Kroz sve navedene organske teorije emocija zajedniĉko je zapaţanje vaţnosti subkortikalnih struktura i njihov meĊuodnos s kortikalnim strukturama. MeĊutim autori se razlikuju u odreĊenju podruĉja (talamus, hipotalamus, retikularna supstancija, limbiĉki sustav) te subkortikale aktivnosti.

78

11. LIĈNOST Pojam liĉnosti proizlazi iz staro grĉke rijeĉi PERSONA koji je oznaĉavao maske koje su glumci nosili u kazališnim predstavama. Samo porijeklo pojma liĉnosti ukazuje da liĉnost predstavlja odreĊenu socijalnu ulogu na osnovu koje moţemo razumjeti i predvidjeti neĉije ponašanje Prouĉavanjem liĉnosti postoje razliĉiti pristupi kao i mnoštvo teorija liĉnosti koje se meĊusobno razlikuju u odgovorima na 3 osnovna pitanja: 1. ŠTO JE POKRETAĈ FUNKCIONIRANJA LIĈNOSTI? 2. ŠTO SADRŢI LIĈNOST? (STRUKTURA) 3. KAKAV JE RAZVOJNI SLIJED LIĈNOSTI? ŠTO JE POKRETAĈ FUNKCIONIRANJA LIĈNOSTI? U odnosu na pokretaĉe djelovanja liĉnosti moţemo zapaziti da se ono odnosi na pitanje motivacije i motivacijskih procesa. Upravo je motivacija ono što ukazuje na uzroke pojedinog, odreĊenog ljudskog ponašanja. U razumijevanju motiva ljudskog djelovanja kroz povijest susrećemo se s razliĉitim teorijama. Tako KLASIĈNE TEORIJE zastupaju stav o ĉovjeku kao neslobodnom biću gdje je njegovo ponašanje odreĊeno nekim vanjskim silama na koje on ne moţe utjecati. U kasnijem povijesnom razvoju prisutan je koncept tzv. ĈOVJEK–MAŠINA u kojem se ljudsko ponašanje shvaća kao mehaniĉki, odnosno odgovor na vanjske podraţaje. U 19. st. posebno se razvija koncept ĉovjek kao RACIONALNO

BIĆE

gdje je naglasak na

ĉovjekovim mentalnim sposobnostima što znaĉi da se ljudsko rasuĊivanje smatra osnovnim pokretaĉem ljudskog djelovanja. U daljnjem razvoju moţemo govoriti o konceptu ĈOVJEKA

KAO NAGONSKOM (NESVJESNOM) BIĆU

u kojem je naglasak dan na

nesvjesnim procesima koji bitno odreĊuju ljudsku sudbinu. Pored ovih koncepata za razumijevanje funkcioniranja liĉnosti znaĉajni su koncepti: (1). DARWINOV

KONCEPT ĈOVJEKA KAO BIĆA EVOLUCIJE,

(2.) KONCEPT

DRUŠTVENOG BIĆA I (3.) KONCEPT ĈOVJEKA KAO NESVJESNOG BIĆA.

79

ĈOVJEKA KAO

ŠTO SADRŢI LIĈNOST? (STRUKTURA) U odnosu na sadrţaj liĉnosti meĊu razliĉitim teorijama moţemo prepoznati 2 skupine koje moţemo prikazati kao STATIĈKE I DINAMIĈKE KONCEPTE STATIĈKI su oni koji prouĉavaju liĉnost kroz pojedine dimenzije ili crte liĉnosti DINAMIĈKI su oni koji nastoje prouĉiti dijelove liĉnosti i njihov meĊuodnos. Razvoj dinamiĉkog pristupa odreĊen je Freudov tzv. DINAMSKOM

PSIHOLOGIJOM

gdje se

funkcioniranje liĉnosti obrazlaţe u meĊuodnosu pojedinih dijelova strukture liĉnosti (strukturna teorija liĉnosti) KAKAV JE RAZVOJNI SLIJED LIĈNOSTI? U odnosu na razvojni tijek postoji najveća raznolikost meĊu autorima i to upravo u broju razdoblja razvoja liĉnosti, kao i u njihovim specifiĉnim zadacima. ZNAĈAJNI KONCEPTI ZA RAZUMIJEVANJE LIĈNOSTI 1. Darwinov model ĉovjeka kao bića evolucije Na osnovu ovog koncepta karakteristike ĉovjekovog ponašanja povezuju se sa aspektima ponašanja niţih vrsta. Ovim shvaćanjem se pojedini aspekti evolucije ukazuju znaĉajnim za aktualno ljudsko ponašanje. Tako je na osnovu ovog koncepta naglasak na instinktima i nagonima kao onima koji odreĊuju razvoj i funkcioniranje ljudske liĉnosti. Na osnovu ovog koncepta nastala je homeostatska teorija koja ukazuje na osnovu nagonskog djelovanja. Po ovoj teoriji do nagonskih poticaja dolazi zbog narušene homeostaze unutar organizma, koja se manifestira tenzijom i sviješću o pojedinoj potrebi. Upravo to potiĉe aktivnost što dovodi do redukcije, smanjenja tenzije i uspostavljanja homeostaze unutar organizma. Utoliko se ova teorija naziva redukcijskom teorijom ĉime je dat naglasak nagonskom zadovoljenju kao pokretaĉu ljudske aktivnosti 2. Koncept ĉovjeka kao društvenog bića U poĉetku ovaj koncept se zasnivao na pristupu o ĉovjeku kao onom koji je odreĊen odreĊenom socijalnom i kulturnom sredinom. Ovaj koncept je podrţavao teoretski pristup socijalnog determinizma koji je zastupao da je ĉovjekovo ponašanje odreĊeno 80

stavovima i zakonima koji vladaju u pojedinom društvu. Iz ovog koncepta slijedi zakljuĉak da vrijednosni stavovi koji su prisutni u pojedinoj kulturi znaĉajno odreĊuju formiranje liĉnosti i kasnije socijalno funkcioniranje Ovaj koncept dobio je novo znaĉenje sa razvojem attachment teorije ili teorije emocionalne veze (J.Bowlby). Vaţnost ove teorije je u tome da djetetova vezanost za majku nije odreĊena njenom ulogom zadovoljenja djetetovih potreba, već da je u osnovi primarna djetetova potreba za kontaktom i emocionalnom vezanošću uz majku. Na taj naĉin odbaĉena je teorija redukcije kao osnove odnosa djeteta i majke. Po toj teoriji emocionalna potreba za majkom bila je sekundarna, odnosno kao posljedica majĉine uloge u zadovoljavanju djetetovih bioloških potreba. Attachment teorija je ukazala da je emocionalna potreba primarna, odnosno da prisutnost majke ima posebnu primarnu ulogu u djetetovom razvoju. 3. Koncept ĉovjeka kao nesvjesnog bića Razumijevanje ĉovjeka kao nesvjesnog bića proizlazi iz Freudovog znanstvenog rada sa konverzivnim neurozama. Otkriće nesvjesnog odreĊeno je Freudovom interpretacijom Charcotovog zapaţanja u radu sa hipnozama. Zapaţeno je da su pojedini pacijenti tijekom hipnotskog stanja doţivljavali odreĊena ranija traumatska iskustva kojih se inaĉe u izvan-hipnotiĉkom stanju nisu sjećali. Sa proţivljavanjem tih traumatskih sadrţaja dolazilo je do povlaĉenja prethodno postojećih konverzivnih simptoma. Freud je na osnovu tih zapaţanja zakljuĉio da su pojedina traumatska iskustva upravo zbog njihovog neugodnog afekta zaboravljena, odnosno potisnuta i na taj naĉin smještena u podruĉje nesvjesnog dijela liĉnosti. Ti potisnuti traumatski sadrţaji imaju aktivnu ulogu u psihološkom funkcioniranju liĉnosti utjeĉući na formiranje pojedinih simptoma. Iskustvom hipnotske terapije nastala je psihoanaliza koja je imala ljeĉidbeni zadatak da nesvjesne sadrţaje uĉini svjesnima. Psihoanaliza je pojam nesvjesnoga koristila u terapiji na naĉin da je otkrivanjem nesvjesnog sadrţaja nastojala ukloniti emocionalno znaĉenje pojedinog traumatskog iskustva koje je imalo utjecaja na cjelokupno psihiĉko funkcioniranje. 81

Psihoanaliza je nastala rješavajući nedostatke hipnotske terapije i to (1) što svi pacijenti nisu mogli biti hipnotizirani i (2) što je nakon odreĊenog vremena dolazilo do istih ili sliĉnih simptoma. Freud je zapazio da kroz hipnozu dolazi do abreakcije pojedine psihiĉke traume koja i dalje postoji u nesvjesnom dijelu liĉnosti i utoliko ima dalji utjecaj sveukupno psihosocijalno funkcioniranje individue. Putem psihoanalize postavljen je zadatak da ti nesvjesni sadrţaji postaju svjesni ĉime se rješava uzrok ili pretpostavka pojedinog simptoma. Zbog toga se ova teorija naziva kauzalna psihoterapija

PSIHOANALITIĈKE TEORIJE LIĈNOSTI U pregledu psihoanalitiĉke teorije moţe se zapaziti da tijekom svog psihoanalitiĉkog terapijskog rada S. Freud je postepeno stjecao nova iskustva koja je onda oblikovao u nove teorije, napuštajući neke ranije koncepte. U okviru njegovog teorijskog sustava moţemo razlikovati tri teorije, I to (1) Topiĉka teorija liĉnosti, (2) Strukturna teorija liĉnosti i (3) Teorija psihoseksualnog razvoja. TOPIĈKA TEORIJA LIĈNOSTI Topiĉka teorija predstavlja prvu Freudovu teoriju, koja je izraţena u djelima «Psihiĉki mehanizmi histeriĉnih fenomena», «Studije o histeriji» i «Tumaĉenje snova». Ova teorija zasniva se spoznaji postojanja nesvjesnog podruĉja psihiĉke aktivnosti (topos = grĉ. mjesto). Na osnovu ove teorije Freud je psihiĉki aparat (psihu) podijelio u 3 podruĉja (topos-a): 1.

SVJESNI

2.

PREDSVJESNI

3.

NESVJESNI

U definiciji ovih dijelova psihe SVIJEST predstavlja ono što je neposredno prisutno u podruĉju naše paţnje; predsvjesno nije neposredno prisutno u podruĉju paţnje, ali odreĊenim usmjeravanjem moţe biti dovedeno u podruĉje svijesti; NESVJESNO je onaj dio koji sadrţi one sadrţaje koje ne moţemo dovesti u podruĉje svijesti, već do njih moţemo doći putem HIPNOZE ili TEHNIKOM SLOBODNIH ASOCIJACIJA 82

NESVJESNO

nastaje kroz proces potiskivanja (djeĉje amnezije) koji predstavlja

«zaboravljene» pojedine sadrţaje i to upravo onih koji imaju veoma izraţeno negativno (anksiogeno) emocionalno znaĉenje. To traumatsko (nesvjesno) iskustvo moţe se manifestirati kroz simptome što znaĉi da se emocionalni aspekt potisnute traume manifestira kroz pojedine tjelesne reakcije (konverzivna neuroza) U istraţivanju nesvjesnog, budući da ono nije neposredno dano našem opaţanju mi istraţujemo neke njegove manifestacije: 1.

SIMPTOMI

2.

OMAŠKE

3.

SNOVI – S. FREUD

4.

IGRA – MELANIA KLEIN

SIMPTOM

predstavlja manifestaciju nekog potisnutog traumatskog iskustva gdje se to

iskustvo manifestira kroz pojedini tjelesni ili psihiĉki fenomen. U nastanku simptoma razlikujemo 3 faze. Tako u poĉetnom dijelu se susrećemo sa POSTOJANJE TRAUME,

zatim slijedi POTISKIVANJE

iskustvo i zatim VRAĆANJE

PSIHIĈKE TRAUME

POTISNUTOG

PSIHIĈKE

kao odgovor na traumatsko

koje predstavlja nesposobnost mehanizma

potiskivanja (obrane) da te potisnute sadrţaje drţi i dalje u podruĉju nesvjesnog. U situaciji neuspjeha potiskivanja javlja se anksioznost kao strah (bez svijesti o objektu opasnosti) u ĉijoj osnovi jeste taj nesvjesni potisnuti sadrţaj. OMAŠKE su greške u govoru u kojima moţemo prepoznati neke nelogiĉne, ali nesvjesne vlastite potrebe SNOVI kao manifestacija nesvjesnog predstavljaju manifestni dio sna, odnosno onaj dio gdje kroz pojedine sadrţaje moţemo prepoznati simboliĉku transformaciju pojedinih nesvjesnih sadrţaja. Upravo je ta simboliĉka transformacija rezultat cenzure i omogućava da nesvjesni sadrţaj i dalje ostane nedostupan u svijesti. Ukoliko cenzura ne uspije u tom zadatku dolazi do anksioznog noćnog buĊenja, odnosno prekida sna IGRU je kao manifestaciju nesvjesnog naglasila Melania Klein koja je utemeljila psihoterapiju igrom (play-therapy). Kroz igru dijete manifestira neke svoje potisnute, 83

odnosno neprihvatljive manifestacije vlastitih ţelja i potreba. Te ţelje i potrebe izraţene su na fantazijski naĉin u samom procesu igre. Kroz terapiju igrom mi moţemo prepoznati

nesvjesni djetetov problem i kroz suoĉavanje tog problema mu

omogućavamo

da

svoj

intrapsihiĉki

problem riješi. Kroz

ovu tehniku mi

eksternaliziramo intrapsihiĉki, potisnuti, nesvjesni sadrţaj STRUKTURNA TEORIJA LIĈNOSTI Strukturna teorija liĉnosti predstavlja tzv. «drugu topiku» koja nastoji psihu prikazati kao strukturu koja je saĉinjena od dijelova: 1. ID 2. EGO 3. SUPEREGO Ovu teoriju Freud je objavio 1923. god. u djelu «Ego i id». S ovom teorijom smanjena je vaţnost psihiĉke traume u nastanku psihopatologije i ujedno je naglašena vaţnost pojma psihiĉkog konflikta kao dijelova strukture liĉnosti. Ova teorija nam omogućava da shvatimo zašto ista psihološka trauma ima razliĉito psihiĉko znaĉenje i razliĉite posljedice kod razliĉitih individua. Psihiĉki konflikt je ustvari intrapsihiĉki konflikt izmeĊu dijelova struktura osobnosti, i to: ida i ega. Taj konflikt je odreĊen njihovim suprotnim principima funkcioniranja: Id saĉinjavaju nagoni traţe koji zahtijevaju neposredno vlastito zadovoljenje što ukazuje da ovaj dio strukture osobnosti funkcionira po principu zadovoljstva. Ego saĉinjavaju tendencije formiranja kontakata s vanjskim i unutarnjim svijetom, odnosno tendencijom kontrole pojedinog nagonskog zadovoljenja što ukazuje da ovaj dio strukture osobnosti funkcionira po principu realiteta. Ovisno o dominaciji pojedinog dijela strukture liĉnosti (ega ili ida) moţemo prepoznati razliĉita psihološka stanja. Kod dominacije Ida dolazi do psihotiĉne manifestacije, odnosno do stanja kod kojeg ne postoji adekvatno testiranje realiteta (sumanute ideje i primarni procesi), dok u situaciji dominacije ega moţemo se susresti sa neurotskom

84

patologijom koja ukazuje da postoji aktivan intrapsihiĉki konflikt koji smanjuje sposobnost individue u njegovu mentalnom i socijalnom manifestiranju. 1. Id predstavljaju nagoni koji po Freudu predstavljaju energetski izvor cjelokupnog psihiĉkog aparata. U istraţivanju nagona Freud je naglasio posebnu vaţnost seksualnog i agresivnog nagona za psihiĉko funkcioniranje. Vaţnost tih nagona u odnosu na nagone samoodrţanja je u tome što ti nagoni mogu biti potisnuti ili odloţeni na taj naĉin nastaje psihiĉka tenzija koja motivira ili odreĊuje ljudsko ponašanje. U analizi nagona Freud je razlikovao 3 njegova aspekta, i to: (1) IZVOR NAGONA, (2) OBJEKT I (3) CILJ. IZVOR

NAGONA

je postojeća narušena homeostaza koja je izraţena u vidu tenzije koja

potiĉe individuu prema pojedinom obliku ponašanja. OBJEKT je podruĉje na koje se pojedini nagon manifestira, te utoliko razlikujemo tzv. Objektni libido i narcistiĉki libido, što znaĉi da objekt nagonskog zadovoljenja moţe biti druga osoba, a i vlastito tijelo. CILJ je postizanje zadovoljstva, odnosno redukcije tenzije nastale prethodno narušenom homeostazom. 2. Ego – kao dio strukture liĉnosti ima dvostruku ulogu: 1.

KONTROLA I ODLAGANJE NAGONSKOG ZADOVOLJENJA ŠTO PREDSTAVLJA OSNOVU PSIHIĈKOG KONFLIKTA

2. ODNOS SA REALITETOM Poteškoće izraţene psihiĉkim konfliktom prisutne su i zadrţavaju se u odnosu liĉnosti prema realitetu. Kod PSIHOZA raspadom ego funkcije nagonsko zadovoljenje direktno se izraţava na podruĉju realiteta što je prepoznato kroz sumanuto ponašanje i sumanute ideje. Kod

NEUROZA

ne dolazi do raspada ega utjecajem ida, već samo na smanjenje

njegove realnosti što se manifestira kroz poteškoće adaptacije i kreativnosti individue. 3. Superego – predstavlja onaj dio liĉnosti koji odreĊuje našu uspješnost u socijalnim odnosima. On predstavlja moralnost pojedine individue. Nastaje internalizacijom pojedinih roditeljskih stavova i zabrana koje se tijekom vremena doţivljavaju kao vlastiti stavovi i vlastite zabrane.

85

Ovaj dio liĉnosti nam ukazuje da preko njega pojedini odgojni pristupi roditelja postaju dijelovi neĉije strukture liĉnosti. To bi znaĉilo da previše strog odgojni pristup moţe formirati «strogi» superego što se na podruĉju liĉnosti moţe manifestirati u većem osjećaju krivnje i većoj potrebi za potiskivanjem i kontroliranjem nagonskih manifestacija liĉnosti. Upravo strogost superega odreĊuje neurotiĉnost pojedinca. Po Freudu superego se formira izmeĊu 3. i 5. godine ţivota kroz rješavanje EDIPOVOG KONFLIKTA.

U tom razdoblju kroz uĉenje spolne uloge zapoĉinje djetetov proces

socijalizacije. TEORIJA PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA Teorija psihoseksualnog razvoja objavljena je 1905. godine u Freudovom djelu «Tri eseja o teoriji seksualnosti». U tom djelu Freud je ukazao da je djetetov razvoj odreĊen razvojem libida, gdje taj razvoj pokazuje svoju odreĊenu pravilnost. Ta pravilnost odreĊena je pravilnošću promjena OBJEKATA I CILJA LIBIDNOG ZADOVOLJENJA. Ovisno o podruĉjima na kojima se libido manifestira odreĊene su faze psihiĉkog razvoja: 1. ORALNA FAZA (1.GODINA) 2. ANALNA FAZA (2.GODINA) 3. FALUSNA FAZA (3-5.GODINE) 4. FAZA LATENCIJE (6-12. GODINE) 5. GENITALNA FAZA Vaţnost ove teorije je Freudovom odreĊenju pojma djeĉje seksualnosti. DJEĈJA

SEKSUALNOST

definirana je djetetovom potrebom kroz postavljanje iskustva

ugode. Ona se bitno razlikuje od odrasle, genitalne seksualnosti utoliko što kod nje nalazimo samo parcijalno nagonsko zadovoljenje (oralno, analno, falusno). Tek u razdoblju puberteta dolazi do integracije tih dijelova djeĉje seksualnosti u odraslu, genitalnu seksualnost. U razumijevanju ove teorije znaĉajni su pojmovi fiksacije i regresije. FIKSACIJA = djelomiĉni zastoj u razvoju libida nastao zbog neadekvatnog traumatskog iskustva u pojedinoj fazi razvoja. 86

REGRESIJA= vraćanje na ranije faze razvoja u situacijama u kojima se susrećemo sa nekim novim konfliktima. Individualna razlika u razini regresije odreĊena je individualnim specifiĉnostima razvoja, odnosno razliĉitim toĉkama fiksacije koje odreĊuju specifiĉnost osobnosti svake individue.

1. ORALNA FAZA U ovoj fazi podruĉje usana predstavlja prvo podruĉje djetetova zadovoljstva, odnosno prvu erogenu zonu. To znaĉi da akt hranjenja ima znaĉajnu psihološku ulogu u postizanju tog zadovoljstva. Ovu fazu po Abrahamu moţemo podijeliti u 2 faze: 1. Preambivalentna faza – faza sisanja 2. Ambivalentna faza – faza griţenja Vaţnost tih faza je u naglašavanju vaţnosti agresivnog nagona i njegovo integriranje u psihološkom sistemu. Kroz ovu fazu u odnosu majka – dijete, dijete formira baziĉno povjerenje što odreĊuje djetetov kasniji odnos prema vanjskom svijetu (pesimizam, optimizam). Fiksacija u ovoj fazi razvoja izraţena je kroz razvoj tzv. ORALNE STRUKTURE LIĈNOSTI.

Te osobe na pojedine konflikte reagiraju pasivnošću (potrebom da

uspostave ovisniĉki, oralni odnos). Te osobe pokazuju tendenciju ka bolestima ovisnosti, kao i depresivnim stanjima. 2. ANALNA FAZA (2.GODINA) Analna faza odreĊena je podruĉjem anusa što predstavlja drugu erogenu zonu djeteta. U ovom razdoblju naglasak je na djetetovu formiranju higijenskih navika. U odnosu na raniju fazu, gdje je dijete imalo pasivan odnos prema svojim potrebama, sad ima aktivan odnos kroz razvijanje sposobnosti kontrole svog nagonskog zadovoljenja U ovoj fazi dijete kroz akt reduciranja poĉinje uspostavljati kontrolu, ĉime se formira njegov narcistiĉki doţivljaj moći. Fiksacija u ovoj fazi razvoja izraţena je stvaranjem ANALNE STRUKTURE LIĈNOSTI koja se manifestira u izraţenim potrebama za savršenim ponašanjem. Te osobe karakterizira škrtost. U psihopatologiji fiksacija u ovoj fazi razvoja izraţena je kroz prisilne i opsesivne fenomene, dok kod djece u poteškoćama kontrole. 87

3. FALUSNA FAZA (3 – 6. GODINA) Ova faza ukazuje da je podruĉje genitalije treća u razvoju erogenih zona djeteta. Upravo otkrićem podruĉja genitalija dijete zapoĉinje spolno razlikovanje, ĉime zapoĉinje proces spolne diferencijacije, odnosno formiranje spolnog identiteta. Znaĉajnost ove faze je u tome što se otac ukljuĉuje u dinamiku djetetovog doţivljavanja, ĉime zapoĉinje proces TRIANGULACIJE, odnosno razdoblje dešavanja EDIPOVOG KONFLIKTA.

U odnosu na ranija razdoblja prekida se dijadni odnos majka – dijete.

Ukoliko se to ne dogodi za oĉekivati je pojava neadekvatnog spolnog diferenciranja. Edipov konflikt je univerzalni fenomen koji je Freud zapazio u djetetovom razvoju koji ima znaĉajnu ulogu u formiranju spolnog identiteta djeteta. U osnovi Edipova konflikta je odvajanje nagonskih fuzija gdje se libidna pulzija vezuju prema suprotno-spolnom roditelju a agresivna uz isto-spolnog roditelja. U tom razdoblju pod utjecajem djeĉjih masturbacijskih aktivnosti dolazi do formiranja incestnih fantazija koje su praćene strahovima vezanih za isto-spolnog roditelja. Utoliko djeĉaci doţivljavaju kastracijski strah, a djevojĉice separacijski strah kao razlog odustajanja od incestnih fantazija koje se sada potiskuju, ime zapoĉinje proces identifikacije sa isto-spolnim roditeljem tj. formiranju spolnog identiteta. Rješenje Edipovog konflikta predstavlja mogućnost djeteta da prihvati neki aspekt vlastite seksualnosti uz prihvaćanje adekvatne spolne uloge. Ukoliko zbog neadekvatnih obiteljskih odnosa ne doĊe do prihvaćanja adekvatnog spolnog ponašanja govorimo o djeĉjem transseksualizmu ili negativnom Edipovom kompleksu. Fiksacija u ovoj fazi razdoblja izraţena je kroz tzv. HISTERIĈNE STRUKTURE LIĈNOSTI. To su osobe koje imaju poteškoća u prihvaćanju vlastitih spolnih identifikacija. Znaĉajno za ovu fazu je da se formiranjem spolnih uloga formira i djetetova spolna uloga, što znaĉi da se kroz djetetov odnos s roditeljima formira struktura superega koja odreĊuje daljnju trajnu sposobnost socijalnog funkcioniranja.To znaĉi da se kod previše strogih i neadekvatnih roditeljskih stavova formira «strogi» superego koji kao takav postavlja veće zakone u odnosu na ego i potiĉe razvoj neurotske strukture liĉnosti.

88

4. FAZA LATENCIJE (6 – 12. GODINE) Ova faza obuhvaća razdoblje do prvih znakova puberteta. Sam naziv ukazuje da u odnosu na razvoj libida postoji LATENCIJA što znaĉi da razvoj liĉnosti u ovoj fazi nije odreĊen erogenom zonom, odnosno objektom nagonskog zadovoljenja. Djeca u tom razdoblju imaju sposobnost koja im omogućava aktivan stav prema vanjskom svijetu i potiĉe njegovu sposobnost uĉenja. To bi znaĉilo da djeca koja nisu riješila Edipov konflikt i utoliko su usmjerena na tjelesne manifestacije pokazuju poteškoće u procesu uĉenja

5. GENITALNA FAZA Genitalna faza odreĊena je pubertetskim promjenama s ĉime zapoĉinje formiranje odrasle, genitalne spolnosti. Ova faza predstavlja rekapitulaciju svih ranijih faza psihoseksualnog razvoja. To znaĉi da će poteškoće u ranijim fazama odrediti teţište prorade ove faze razvoja. Znaĉajnost ove faze je u ponovnom bujanju ida i nagonskih aspekata liĉnosti što narušava ranije postojeću ravnoteţu unutar strukture liĉnosti. Specifiĉnost ove faze izraţena je prisutnošću dvaju procesa koja se istovremeno dogaĊaju i utoliko oteţavaju njihov razvoj. Da dva zadatka su: 1. FORMIRANJE SPOLNOG IDENTITETA 2. FORMIRANJE OSNOVNOG IDENTITETA Poteškoće u ovom razdoblju odreĊene su bujanjem nagonskih fuzija koje potiĉu ponovno aktiviranje potisnutih , Edipovih, incestnih sadrţaja. Upravo mogućnost prodora nesvjesnih incestnih sadrţaja potiĉe kod adolescenata potrebu za distanciranjem od roditelja (fenomen obiteljskog romana). Drugi problem je adolescentova potreba da formira vlastitu samostalnost (osobni identitet) što odreĊuje njegovu potrebu da odbaci tzv. EGO IDEALE, odnosno one aspekte doţivljaja roditelja koji su pomagali egu u konfliktu sa idom u procesu socijalizacije. Upravo stoga ego-adolescent postaje sve krhkiji što otvara mogućnost psihotiĉnog doţivljavanja (moţe doći do raspada ega) i razliĉitog stupnja regresije. Vaţno je zapaziti da je adolescentna kriza normalni fenomen adolescentskog razvoja. 89

12. TEORIJE OBJEKTNIH ODNOSA Govoreći o teorijama objektnog odnosa moţemo zakljuĉiti da se ne radi se o jednom jedinstvenom teorijskom usmjerenju ili školi, već više moţemo govoriti o postojanju pojedinih teorijskih stavova u odnosnu na problem znaĉenja objekata ili objektnog odnosa na psihiĉki razvoj i kasnije funkcioniranje. Postoji mnoštvo autora koji su dali svoj doprinos u razvoju ovog teorijskog pravca. Ovo podruĉje su oznaĉili radovi W.R. Fairbairn, M.Klein. R.Spitza, M.Mahler, D.Winnicotta, J.Bowlbya i drugih. Što je novo donio ovaj teorijski pravac? Novost koju je donio moţemo prepoznati kroz njegovo prevazilaţenje klasiĉnih analitiĉkih stavova definiranih Freudovom nagonskom teorijom. Naglasak s Freudovog interesa za "ekonomiku libida", odnosno nagonskog zadovoljenja kao pokretaĉa razvoju i funkcioniranja liĉnosti, usmjeren je na ukazivanje vaţnosti potrebe za objektom kao pokretaĉem ljudske aktivnosti. Kako to ukazuje Fairnbairn „nagonsko zadovoljenje kroz pojedine nagonske kanale ne predstavlja teţnju za zadovoljstvom već teţnja za uspostavljanjem odnosa s objektom.‟ Što je objektni odnos u klasiĉnom analitiĉkom pristupu? Na poĉetku smatram da je znaĉajno ukazati na znaĉenje OBJEKTA u sklopu klasiĉne psihoanalitiĉke teorije. OBJEKT u psihoanalitiĉkom rjeĉniku Ch. Rychrofta, je definiran kao "ono k ĉemu je usmjerena svaka akcija i ţelja, ono što subjekt zahtjeva da bi postigao instiktivnu satisfakciju. Objekti su gotovo uvijek osobe, njihovi dijelovi ili simboli jednog ili drugog". S. Freud je od svog poĉetka (1985) ukazao na prisutnost objekta kao znaĉajnog s aspekta nagonske pulzije. On je od vaţnosti u definiranju nagonske pulzije kao jedan od njena tri aspekta (izvor, objekt i cilj). Vaţan doprinos ovih teorija, osim rada s psihotiĉnim pacijentima kod kojih se pokazuje problem uspostavljanja odnosa (njihov problem uspostavljanja odnosa s realitetom, odnosno testiranje realiteta), bio je za terapijski rad s djecom (M. Klein, M. Mahler) i za sistematsko prouĉavanje ranog djetetova razvoja (D.W.Winnicott, J. Bowlby). 90

Znaĉajnost ovog teorijskog pristupa je zapaţanje znaĉajnosti DIJADNOG ODNOSA majka-dijete (M-D) kroz koji se tijekom djetetovog razvoja formira njegova sposobnost da uspostavi odnos s vanjskim svijetom, što predstavlja OBJEKTNI ODNOSA (odnos s vanjskim objektima, realitetom). Doprinos ovog teorijskog pravca je u mogućnosti razumijevanje patologije gubitak odnosa s vanjskim svijetom praćenog nemogućnosti adekvatnog testiranja realiteta, odnosno patologije iz podruĉja psihoza kao i graniĉnih stanja (borderline). Osnovna postavka svih tih istraţivanja je da patologija odnosa u najranijem periodu dijadnog odnosa majka dijete se manifestira na djetetov kapacitet za uspostavljanje i odrţavanje odnosa s vanjskim svijetom objekata. Što se dogaĊa kroz razvoj objektnog odnosa? Uz uspostavljanje odnosa s vanjskim svijetom formira se granica izmeĊu sebe i vanjskog svijeta, ono što se u teoriji definira kao DIFERENCIJACIJA SELFA i OBJEKTA. M. Mahler ukazuje da dijete kroz razvoj objektnog odnosa formira doţivljaj vlastite cjelovitosti ili identiteta, što ona naziva "drugim roĊenjem", odnosno što predstavlja psihiĉko roĊenje djeteta. Kroz ovaj teorijski pravac analizom ranog odnosa majka-dijete dan je naglasak na majĉinoj sposobnosti empatijskog razumijevanja djeteta. Za normalni djetetov razvoj, kako to ukazuje D.W.Winicott, potrebna je "primarna majĉina zaokupljenost" i njen "empatijski kapacitet" (H. Kohut). Bitan pojam koji omogućava razumijevanje dogaĊanja u razvoju objektnog odnosa je FORMIRANJE SELFA, odnosno doţivljaja vlastitosti, što moţemo definirati pojmom BAZIĈNOG ILI OSNOVNOG IDENTITETA. Problem neadekvatnog dijadnog odnosa majka-dijete manifestira se na podruĉju formiranja selfa, koji utoliko ima poteškoću u vlastitoj diferencijaciji od objekta, što moţemo prepoznati kroz pojedina (autistiĉna i simbiotska) psihotiĉna djeĉja stanja (M. Mahler). Patologija nemogućnosti uspostavljanja KOHEZIVNOG ili INTEGRIRANOG SELFA utoliko se ukazuje kao problem loših ranih afektivnih relacija koje su onemogućile adekvatno razvoja objektnog odnosa. 91

Winnicott je ukazao i vidove poteškoće ovog razvojnog perioda ne samo kroz psihotiĉnu patologiju već i kroz formiranje specifiĉnih karakternih sklopova koje je on definirano kroz pojmove LAŢNOG SELFA. LAŢNI SELF nastaje upravo u odnos s majkom koja ne posjeduje dovoljan empatijski kapacitet, gdje ona zbog pojedinih vlastitih ograniĉenja (psihiĉka bolesti, specifiĉnosti vlastite strukture osobnosti ili nekog trenutnog traumatskog iskustva) ne prepoznaje djetetove potrebe i u tom odnosu reagira samo na vlastitu neadekvatnu percepciju djetetovih potreba. Dijete u takvom odnosu na moţe uspostaviti adekvatni odnos s vlastitim potrebama i osjećajima. Ovaj aspekt razvoja prisutan u okviru narcistiĉke poremećaja liĉnosti, gdje individua ne moţe adekvatno izraziti vlastite niti prepoznati tuĊe osjećaje i potrebe. Slika 17. – Prikaz razvoja objektnih odnosa po R. Spitzu, M. Mahler i M. Klein *************************************************************************************

FAZE RAZVOJA OBJEKTNOG ODNOSA *************************************************************************************

R. Spitz

M. Mahler

M. Klein

_____________________________________________________________________________________ AUTIZAM (0 – 2 mj.) NEOBJEKTNA FAZA

1.organizator (2/3 mj.) SIMBIOZA (2 – 6 mj.) SCHIZO-PARANOIDNA POZICIJA PREOBJEKTNA FAZA SEPARACIJA-INDIVIDUACIJA (6 – 36 mj.)

a) Diferencijacija (6 – 10 mj.) 2.organizator (8. Mj.) OBJEKTNA FAZA

3.organizator (15. mj.)

b) Prakticiranje (10 – 16 mj.) DEPRESIVNA POZICIJA

c) Pribliţavanje (16 – 20 mj.) d) Konstantnost objekta (20 – 36 mj.)

*************************************************************************************

92

Posebni doprinos ovom pravcu su istraţivanja J. Bowlbya koji je kroz attachment teoriju (teoriju emocionalnog vezivanja) ukazao na osnovu sistematskih i eksperimentalnih istraţivanja sa svojim suradnicima da postoji uroĊena potreba za emocionalnom vezanošću (privrţenošću), što je prepoznato kao doprinos istraţivanja etologa, koji su prepoznali da svaka vrsta ima uroĊene instinkte koji omogućavaju opstanak vrste. Znaĉajnim se na podruĉju znanstvenog istraţivanja ukazuje Harlowljev eksperiment koji je ukazao znaĉajnost ranih emocionalnih veza na razvoj majmuna i njihovu kasniju mogućnost komunikacija s drugim ĉlanovima njihove skupine.

Kako se odvija razvoj objektnog odnosa? Kroz prikaze teorija R. Spitza, M. Mahler, M. Klein moţe se zapaziti da iako koriste drugaĉije nazive i pristupa u izuĉavanju razvoja objektnog odnosa meĊu njima postoji velika podudarnost (slika 17.). R. SPITZ Rene Spitz je razvoj objektnog odnosa prikazao kroz tri razdoblja, i to: (1) NE-OBJEKTNO razdoblje, (2) PRED-OBJEKTNO razdoblje i (3) OBJEKTNO razdoblje. U svom sistematskom opaţanju djetetovog razvoja autor je zapazio postojanje pojedinih pokazatelja normalnosti razvoja objektnog odnosa za koje je on zapazio da definiraju prelazak iz jednog u drugo razdoblje razvoja objektnog odnosa. Spitz je koristeći pojam iz embriologije ORGANIZATOR, nastojao je ukazati na pravilnost pojavljivanja pojedinih fenomena u djetetovom razvoju koji odreĊuju njegovu normalnost kao i u sluĉaju razvoja embrija. Spitz je uoĉio postojanje tri ORGANIZATORA, koji utoliko predstavljaju univerzalne fenomene ĉovjekovog razvoja. I

Organizator (reakcija smješka 2/3 mj.)

II Organizator (anksioznost 8. mj.) III Organizator (pojava negacije15.mj.) Organizatori predstavljaju univerzalne toĉke /pojavnosti/ u djetetovom razvoju koje pokazuju pravilnost razvoja objektnih odnosa. Kašnjenje ili izostanak pojedinog organizatora nam ukazuje patološki razvoj koji će rezultirati u neadekvatnom emocionalnom, kognitivnom i kasnije socijalnom razvoju. 93

Organizatori: 1.) prvi organizator predstavlja

POJAVU SMJEŠKA

u 2/3 mjesecu ţivota. Reakcija

smješka ukazuje da je dijete poĉelo percipirati neke aspekte objekta (geštalt – lica) što predstavlja znak da je dijete prešlo iz neobjektne faze u pred-objektnu fazu. Dijete sa pojavom ovog organizatora poĉinje percipirati neke aspekte majke kao što su njen geštalt lica, dojka i drugi dijelovi koje doţivljavalo kao dio sebe. Majka sada poĉinje predstavljati za dijete «parcijalni objekt» ĉime zapoĉinje izgradnja iskustva jedinstva s nekih aspekata majke kao dio sebe predstavlja osnovu simbiotskog iskustva jedinstva s majkom. 2) drugi organizator predstavlja tzv. STRAH MJESECA.

OD STRANACA

ILI

ANKSIOZNOST 8.

Ovaj fenomen ukazuje da dijete prepoznaje majku kao «totalni objekt» i

razlikuje od svih drugih osoba. Kroz ovaj strah mi prepoznajemo da je dijete formiralo objektni odnos, odnosno da doţivljava majku kao cjelovit objekt odvojen od sebe. Od tog trenutka razvoja dijete je percipiralo neke aspekte majke (lice, ruku, dojku..) kao parcijalne objekte koje je doţivljavalo kao dio sebe u simbiotskom jedinstvu s majkom 3) treći organizator predstavlja razdoblje tzv. POJAVE

NEGACIJE U

15-TOM

MJESECU.

Dijete u kontaktu s roditeljima koristi „ne‟. Pojavom negacije dijete zapoĉinje proces diferencijacije koja istovremeno predstavlja identifikaciju s pojedinim roditeljskim zabranama i odrţavanje narcistiĉkog iskustva /svemoći/ narušenog iskustvom separacije /odvajanja/. Dijete kroz negaciju dolazi do internalizacije pojedinih roditeljskih zabrana ĉime zapoĉinje proces identifikacije. Proces negacije omogućuje proces djetetove diferencijacije, odnosno individuacije. Na osnovu ovih organizatora Spitz je podijelio faze na: 1.

NE-OBJEKTNU FAZU

2.

PRED-OBJEKTNU FAZU

3.

OBJEKTNU FAZU

Po Spitzu razvoj objektnih odnosa dogaĊa se kroz 3 faze koje su razdvojene pojavom pojedinih organizatora. Organizatori predstavljaju one toĉke u djetetovom razvoju koje putem pojave pojedinih fenomena ukazuju na završetak jedne faze i poĉetak druge faze. Ukoliko doĊe do izostanka pojedinih organizatora to nam ukazuje da će daljnji razvoj 94

biti neadekvatan. Na osnovu tih organizatora R.Spitz je definirao tri faze razvoja objektnog odnosa: NE-OBJEKTNA FAZA, PRED-OBJEKTNA FAZA I OBJEKTNA FAZA (1)

NEOBJEKTNA FAZA

ili stadij nediferenciranosti bi odgovarao Freudovom pojmu

"primarnog narcizma", kada je djetetov ego investiran libidom, odnosno ne postoji nikakav drugi objekt libidne investicije izvan njega samoga. U tom periodu dijete funkcionira kao binarni sistem (napetost – relaksiranost). Pojedini autori ovu fazu razvoja karakteriziraju postojanjem "oceanskih osjećanja", gdje u djetetovom doţivljaju ne postoji granica izmeĊu selfa i objekta, gdje dominira osjećaj bezgraniĉnosti. (2)

PRED-OBJEKTNA FAZA

koja odgovara Freudovom "anaklitiĉkom stadiju" zapoĉinje

nakon pojave prvog organizatorom, odnosno kada dijete poĉinje reagirati sa smiješkom na "geštalt lica". To predstavlja znak da dijete poĉinje percipirati neke aspekte vanjskih objekata (parcijalni objekt) koji nisu doţivljeni kao vanjski neovisni objekt. Ovaj period bi odgovarao periodu

SIMBIOZE,

po M. Mahler, gdje postoji tkz. dvojno

jedinstvo majke i djeteta, kada su pojedini dijelovi majke (dojka, ruka, oĉi) doţivljeni kao dio djetetovog selfa. (3) OBJEKTNA FAZA zapoĉinje s pojavom drugog organizatora tkz. STRAH OD STRANACA ILI

ANKSIOZNOST 8.

MJESECA

kada dijete reagira plaĉem na pojavu novog lika, što

ukazuje da razvijenu sposobnost diferencijacije majke kao cjelovitog samostalnog biĉa (totalni objekt) koja se razlikuje od ostalih. Uspješnost ove faze razvoja definiran je uspostavom trećeg organizatora POJAVE

NEGACIJE U

15

MJESECU

kada dijete zapoĉinje

proces diferenciranja u odnosu na majĉine potrebe i zahtjeve. Negacija kao nova karakteristika djetetova odnosa ne predstavlja 'negaciju kao suprotnost zahtjevu majke' već djetetova isticanje vlastitosti i razvoja osjećaja narušene narcistiĉke ravnoteţe.

M. MAHLER M. Mahler je razvoj djetetova odnosa prikazala kroz 3 faze koje su imenovane s obzirom na pojedina patološka stanja s kojima su povezana s specifiĉnim faznim traumatskim iskustvom. Tako autizma predstavlja normalno stanje djetetova odvojenosti od iskustva vanjskog svijeta, simbioza poĉeci izgradnje odnosa s aspektima vanjskih objekata i na kraju tek odvajanja.

95

Faze razvoja objektnog odnosa po M. Mahler su: 1. AUTIZAM (0- 2 mj.) 2. SIMBIOZA (2- 6 mj.) 3. SEPARACIJA – INDIVIDUACIJA (6-36 mj.) a) DIFERENCIJACIJA

( 6-10 MJ.)

b) PRAKTICIRANJE

(10-16 MJ.)

c) PRIBLIŢAVANJE

(16-20 MJ.)

d) KONSTANTNOST OBJEKTA (20-36 MJ.)

1. Autizam – obuhvaća razdoblje prva dva mjeseca djetetova ţivota i poklapa se sa neobjektnom fazom Spitza. Ova faze je normalni vid razvoja u kojem dominira nediferenciranost iskustva sebe i vanjskog svijeta. Utoliko kaţemo da u njoj dominira stanje tzv. OCEANSKIH

OSJEĆAJA ILI

BEZGRANIĈNOSTI, koje se podudara sa Freudovom

stanjem primarnog narcizma. 2. Simbioza – faza simbioze odgovarala bi pred-objektnoj fazi Spitza koju karakterizira postojanje tzv. PARCIJALNIH

OBJEKATA.

U ovom razdoblju dijete doţivljava pojedine

dijelove ili aspekte majke (ruka, lice dojka) kao dijelove samoga sebe. U doţivljaju djeteta dominira iskustvo simbiotskog jedinstva s majkom. U ovom razdoblju znaĉajna je uloga majke koje mu kroz pozitivno iskustvo omogućava da stvori baziĉno povjerenje (baziĉno sidrište) kao osnovu za ulazak u slijedeću fazu separacije – individualizacije 3. Separacija – individuacija – obuhvaća veoma širok vremenski raspon, i to od 6 do 36. mjeseca. Ovu fazu karakteriziraju ĉetiri pod-faze koje imaju razliĉite zahtjeve s obzirom na djetetov razvoja i utoliko neuspjeh u njihovom prevladavanju rezultira razliĉitim vidovima patologije ranog djetetovog razvoja. a) diferencijacija – je prva pod-faza koja odreĊena je iskustvom majke kao totalnog objekta gdje dijete doţivljava majku kao osobu odvojenu od sebe. Tu se dijete prvi put suoĉava s iskustvom odvajanja. Upravo u ovoj fazi se pojavljuje „strah od stranaca‟ (Spitz). Pojedini autori ovu pod-fazu opisuju kao fazu izlaţenja iz orbite simbioze, pa je utoliko opisuju kao „izlijeganje pilića iz ljuske jajeta‟(hatching). Sa pojavom anksioznosti, 96

povezane s iskustvom majke kao zasebnog objekta koji se razlikuje od drugih osoba dijete doţivljava strah od gubitka objekta i ujedno iskustvo tzv. narcistiĉke povrede. b) prakticiranje – u ovoj fazi dolazi do razvoja motorike koja predstavlja osnovnu djetetovu preokupaciju. Kroz iskustvo svojih motoriĉkih sposobnosti dijete ponovo izgraĊuje svoj narušeni aspekt narcistiĉkog iskustva. U tom razdoblju pokazuje veliku sigurnost, opuštenost «neovisnost» o vanjskom objektu. Ono se paradoksalno udaljava i istraţuje svoju okolinu. Ponaša se kao da je prevladao ranije doţivljenu separacijsku anksioznost. c) pribliţavanje – ovu fazu odreĊuje fenomen tzv. krize pribliţavanja (oko 18.mj.). Dijete koje je u prethodnoj pod-fazi pokazivalo neovisnost povezanu uz vlastito motoriĉko ovladavanje i utoliko istraţivanje okoline, sada poĉinje pokazivati strah u situaciji odvajanja od majke. Ono u situaciji suoĉavanja sa separacijskim iskustvom i utoliko poĉinje pokazivati manifestacije separacijskih strahova i ujedno poteškoće u procesu ţalovanja. Ovo razdoblje je kljuĉno u procesu separacije utoliko što majĉina sposobnost prihvaćanja toga dogaĊanja odreĊuje daljnji djetetov razvoj prema formiranju OSNOVNOG IDENTITETA. Naime, majka u situaciji suoĉavanja s djetetovom anksioznošću moţe se povući i negirati te nove razvojne aspekte ili moţe ponovno potaknut razvoj prethodno napuštenih oblika simbiotskog odnosa s djetetom. d) konstantnost objekta – ukazuje da je ovo razdoblje odreĊeno uspješnošću prorade krize pribliţavanja, što znaĉi da će dijete koje je imalo pozitivno iskustvo u prijašnjoj fazi, moći razviti doţivljaj i iskustvo konstantnosti objekta. Konstantnost objekta znaĉi da objekt ima znaĉajnu emocionalnu vrijednost i u situaciji njegove odsutnosti, odnosno da i u njegovoj odsutnosti pomaţe djetetu u suoĉavanju s tim novim iskustvom separacije. Majka kao konstantan objekt jeste ona predodţba koja djetetu koristi u situaciji odvojenosti da izdrţi separacijsku anksioznost i da ne doĊe do regresije na ranije faze razvoja. To znaĉi da je dijete introjeciralo majĉin objekt koji sada predstavlja dio njegove strukture liĉnosti

97

M. KLEIN M. Klein razvoj objektnih odnosa prati kroz djetetovo prolaţenje dviju pozicije koje predstavljaju univerzalne, razvojne zadatke djeteta. Razvoj objektnog odnosa odvija se kroz (1.) schizo-paranoidnu i (2.) depresivnu poziciju. (1.) Schizo-paranoidna pozicija – obuhvaća razdoblje simbiotske vezanosti izmeĊu majke i djeteta. U ovom razdoblju majka je doţivljena kao „parcijalni objekt‟. Parcijalni objekt predstavlja djetetov naĉin još nediferenciranog doţivljavanja sebe i vanjskog svijeta gdje su pojedini dijelovi majke (dojaka, lice ....) doţivljeni kao dio samog djeteta, odnosno „unutarnji parcijalni objekti‟. Iskustveno odreĊenje „unutarnjih‟ objekata odreĊeno je dominacijom libidnog i agresivnog nagona ovisno o primarnim djetetovim iskustvima. Tako se dijete s obzirom na uspješnost majke u zadovoljavanju djeteTovih potreba susreće s iskustvom „dobrih‟ i „loših‟ unutarnjih objekata. „Dobri objekti‟ su investirani libidim nagonskim aspektima, dok je „loš objekt‟ investiran agresivnim nagonskim aspektima. U tom dogaĊanju da bi dijete zadrţalo stanje smirenosti i izbjeglo stanje izraţene anksioznosti prisutan je mehanizam podvojenosti gdje dolazi do grupiranja „loših‟ i „dobrih‟ objekata u „dobar‟ i „loš‟ doţivljaj sebe. Dijete u toj situaciji pojave anksioznosti zbog iskustva „loših objekata‟ koristi mehanizam obrane projekciju – ĉime se stvara doţivljaj da su „loši‟ objekti izvanjski – što predstavlja osnovu formiranja paranoidnih doţivljaja po ĉemu je ova pozicija djetetova razvoja dobila i odreĊenje. (2.) Depresivna pozicija – obuhvaća razdoblje djetetova iskustva odvajanja od majke i njenog doţivljaja kao totalnog objekta. U ovom razdoblju dijete se susreće s problema ambivalentnosti – odnosno uz iskustvo majke kao totalnog objekta dijete stjeĉe iskustvo da su pozitivne i negativne pulzija vezane uz isti objekt (majku). U iskustvu odvajanja, koje odreĊuje osnovni sadrţaj ovog razdoblja, dijete se suoĉava s vlastitim agresivno-destruktivnim pulzijama potaknutim iskustvom nemoći da kontrolira i upravlja prisutnošću majke, moţe se kod djeteta stvoriti doţivljaj da je odsustvo majke odreĊeno njegovim agresivno-destruktivnim pulzijama koje su uništile taj „dobar‟ aspekt objekta (hranidbenu i zaštitniĉku majku) o kojem ovisi. 98

U poĉetku ovog dogaĊanja djetetova suoĉavanja s iskustvom uništenja objekta o kojem ovisi zapoĉinje proces ţalovanja koji predstavlja „popravak‟ (reparation) uništenog, destruiranog 'dobrog' objekta. Za razumijevanja proces ţalovanja znaĉajni je doprinos Bowlbyja kroz istraţivanje problema hospitalizma. U situaciji rane djetetove hospitalizacije, dok još nisu razvijeni mehanizmi suoĉavanja i prorade iskustva odvajanja. Bowlby je prepoznao postojanje triju faza procesa ţalovanja, i to: (1.) pobunu – pojavu separacijske anksioznosti, (2.) tugovanje – afektivna prorada iskustva odvojenosti; i (3.) odvajanje koje uz adekvatnu prisutnost okoline moţe biti riješena u vidu indivduacije ili u vidu apatiĉnosti u situaciji kad je dijete prepušteno sebi u tom procesu ţalovanja. Za razumijevanje dogaĊanja u razdoblju depresivne pozicije znaĉajna je pojava prijelaznih (tranzitornmih) objekata (Winnicott) putem kojih si dijete olakšava separacijsko iskustvo. Tako plišane igraĉke, krpice i drugi predmeti uz koje je dijete vezanu u situaciji odvajanja simboliziraju odsutni objekt ĉime zapoĉinje izgradnja tog aspekta osobnosti kroz pounutrenje /internalizaciju/ aspekata „dobrog‟ objekta. Razvoj završava sposobnošću djeteta da se suoĉi i proradi iskustvo odvajanja koje neće dovesti do izraţenih stanja anksioznosti i aktiviranja primitivnih mehanizama obrane što onda neće biti praćeno zastojem u razvoju i pojavom regresivnih oblika ponašanja.

99

Sadrţaj 1. PSIHOLOGIJA KAO ZNANOST .................................................................................. 0 2. POVIJESNE PRETPOSTAVKE RAZVOJA PSIHOLOGIJE KAO ZANOSTI ........... 4 Definicije psihologije ...................................................................................................... 6 3. PSIHOLOGIJSKI PRAVCI ............................................................................................ 8 Strukturalizam ................................................................................................................. 8 Refleksološka ili Bihevioristiĉka psihologija ................................................................. 9 Geštalt psihologija ......................................................................................................... 12 Psihoanaliza................................................................................................................... 14 4. DEFINICIJA RAZVOJNE PSIHOLOGIJE ................................................................. 19 Povijesni doprinosi za razvojnu psihologiju ................................................................. 20 5. METODE U RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI ................................................................. 22 Introspekcija ili samopromatranje ................................................................................. 22 Metoda objektivnog opaţanja ....................................................................................... 22 Metoda testova .............................................................................................................. 23 Metode identiĉnih blizanaca i identiĉke okoline ........................................................... 24 Longitudinalne i transverzalne metode ......................................................................... 24 6. LJUDSKI RAZVOJ ...................................................................................................... 25 Pravci razvoja ................................................................................................................ 26 Razvojna razdoblja ........................................................................................................ 29 Razvojna razdoblja obzirom na razvojne zadatke ......................................................... 30 7. FIZIOLOŠKE OSNOVE PSIHIĈKIH FENOMENA .................................................. 33 Ţivĉana stanica - neuron .............................................................................................. 37 Funkcija ţivĉane stanice ............................................................................................... 38 Razvoj ţivĉanog sustava ............................................................................................... 40 8. SPOZNAJNI (KOGNITIVNI) PROCESI .................................................................... 42 Perceptivni procesi ........................................................................................................ 42 Mišljenje........................................................................................................................ 45 Mišljenje i igra .......................................................................................................... 46 Mišljenje i jezik ......................................................................................................... 48 100

Mišljenje i inteligencija ............................................................................................. 49 Manifestacije mišljenja ............................................................................................. 51 Uĉenje i pamćenje ......................................................................................................... 56 Teorijski pristupi u izuĉavanju fenomena uĉenja.......................................................... 57 I. Bihevioristiĉke teorije uĉenja ............................................................................... 57 II. Kognitivne teorije uĉenja .................................................................................... 59 III. Teorija socijalnog uĉenja .................................................................................... 59 Pamćenje ....................................................................................................................... 59 9. KOGNITIVNI RAZVOJ............................................................................................... 61 Faze kognitivnog razvoja: ............................................................................................. 63 10. EMOCIONALNI (ĈUVSTVENI) PROCESI ............................................................. 67 Opis emocija: ................................................................................................................ 67 Klasifikacija emocija ..................................................................................................... 68 Organska osnova emocija ............................................................................................. 74 W. James i C. Lang ................................................................................................... 74 W. B. Canon i Ph. Bard ............................................................................................ 75 D.B.Lindsley ............................................................................................................ 76 J.W. Papez i P.D.Mc Lean ....................................................................................... 77 S. Schachter ............................................................................................................... 77 11. LIĈNOST .................................................................................................................... 79 Psihoanalitiĉke teorije liĉnosti ...................................................................................... 82 Topiĉka teorija liĉnosti .............................................................................................. 82 Strukturna teorija liĉnosti .......................................................................................... 84 Teorija psihoseksualnog razvoja ............................................................................... 86 12. TEORIJE OBJEKTNIH ODNOSA ............................................................................ 90 R. Spitz ...................................................................................................................... 93 M. Mahler.................................................................................................................. 95 M. Klein .................................................................................................................... 98

101