Poslovne Finansije- Teorija I Prakticna Primjena

Prof. Njuhovic dr. Zijad vv Sain mr Zeljko .. POSLOVNE FINANSIJE TEORIJA IPRAKTICNA PRIMJENA Sarajevo, 2003.

Naziv djela: "POSLOVNE FINANSIJE TEORIJA I PRAKTICNA PRIMJENA" Autori: Prof. dr Zijad Njuhovic Mr. Zeljko Sain Izdavac: Ekonornski fakultet Univerziteta u Sarajevu -Izdavacka djelatnost Fakulteta Glavni i odgovorni urednik: Prof. dr Milos Trifkovic Urednik: Prof. dr Hasan Muratovic Recenzenti: Prof. dr Mirko Puljic Prof. dr Dragoljub Stojanov Lektor: Olivera Jokic Stampa: "Stamparija Fojnica" d.o.o. Fojnica r-::~...... ----.. Odgoverno lice stamparije: Sehzija Buljina Tlraz: 500 prirnjeraka eIP -Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 336.647/.648:658.I4J (075.8) NJUHOVIC, Zijad Poslovne finansije ; teorija i prakticna primjena / Zijad Njuhovic, Zeljko Sain. -Sarajevo : Ekonomski fakultet, 2003. -553 str, ; 30 sm Bibliografija: str. 549-553 ; bibliografske i druge biljeske uz tekst

ISBN 9958-605-48-1 I. Sain Zeljko eOBISS.jBiH-ID 12202246 Misljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta broj: 04 -15-22642/03 od 15.07.2003. godine, knjiga "POSLOVNE FINANSIJE TEORIJAI PRAKTICNAPRIMJENA", autora: prof. dr Zijada Njuhovica i mr. Zeljka Sain, proizvod je iz clana 18. ta cka 10. Zakona 0 porezu na promet proizvoda i usluga na ciji se promet ne placa porez na promet proizvoda. ~

...~ SADRZAJ Predgovor 13 Uvodne napomene 15 PRVIDIO FINANSUSKO PLANlRANJE 17 1. Definisanje relevantnih pojmova ............................... 17 2. Podloge za finansijsko planiranje 21 2.1. Planski bilans uspjeha 22 2.2. Planski bilans stanja 23 2.3. Rezultati analiza tokova finansijskog polovanja preduzeca .25 2A. Latentne opasnosti koje se kriju u neadekvatno planiranom izboru, metoda za ocjenu efikasnosti investiranja 26 2.5. Latentne opasnosti koje se mogu pojaviti zbog nerealnog planiranja finansijskih odluka 34 3. Planiranje finansijskog leveridza 35 4. Planiranje investicionih odluka 39 5. Planiranje ostalih finansijskih odluka Al 6. Planiranje dugorocnih ulaganja i dugorocnih izvora A2 6.1. Planiranje dugorocnih ulaganja A3 6.2. Planiranje dugorocnih ulaganja u obrtne namjene A7 6.3. Planiranje dugorocnih ulaganja u finansijskom obliku 53 6A. Planiranje dugorocnih ulaganja u robnom obliku 54 7. Planiranje optimalnih dugorocnih izvora sredstava 54 8. Planiranje kratkorocnih ulaganja i kratkoroenih izvora sredstava 56

8.1. Planiranje kratkorocnih ulaganja 56 8.2. Planiranje kratkorocnih izvora 57 8.3. Planiranje finansijskih tokova 57 8A. Planiranje priliva i odliva gotovine 58 9. Ostala planiranja 59 9.1.Planiranje neto obrtnog fonda 59 9.2. Planiranje finansijskih restrukturiranja 59 9.3. Funkcije finansijskog planiranja 60 10. Metode finansijskog planiranja 61 11. Vrste finansijskih planova 62 DRUGIDIO FINANSUSKE ODLUKE 65 1. Uvodna razmatranja ,65 2. Definisanje strateskih finansijskih opredjeljenja i finansijskih odluka 69 3. Pripreme za donosenje finansijskih strateskih opredjeljenja i finansijskih odluka 70 3.1. Vremenska cijena novca 70 3.2. Stvarna, konformna, efektivna i diskontna kamatna stopa 72 3.3. Specificnosti pojedinih preduzeca kao najbitniji elementi u pripremanju finansijskih odluka 73 3

4.Vrstefinansijskihodluka ........................................77 4.1. Odluke 0 investiranju 77 4.1.1. Definiranje problema 77 4.1.2. Razmatranje realno mogucih varijantnih rjesenja 79 4.1.3. Vrednovanje varijantnih ulaganja 80 4.1.3.1. Metoda prosjecne stope povrata 80 4.1.3.2. Metoda razdoblja povrata 81 4.1.3.3. Metoda interne stope povrata 82 4.1.3.4. Metoda neto sadasnje vrijednosti 82 4.1.4. Donosenje konacne odluke 0 investiranju 83 4.2. Odluke 0 finansiranju 90 4.2.1. Podloge za donosenje odluka 0 finansiranju 90 4.2.2. Bitna svojstva finansiranja 91 4.2.3. Elementi optimalnosti finansiranja 96 4.2.3.1. Pravila finansiranja 97 4.2.3.2. Podvarijantna pravila finansiranja .105 4.2.3.3. Rezervna varijanta rjesenja kao specificna pravila finansiranja " .105 4.2.3.4. Principi finansiranja .110 4.2.3.5. Metode finansiranja 111 4.2.3.6. Nacini finansiranja 112 4.2.3.7. Kombinacija izvora finansiranja 114 4.3. Odluke 0 dividendi 120 5. Zakljucna razmatranja 124 TREel DIO FINANSIJSKI ASPEKTI UPRAVLjANjA SREDSTVIMA (<
2. Upravljanje finansijskim sredstvima (<
2.2.3. Finansijski aspekti upravljanja potrazivanjima od kupaca 141 2.204. Finansijski aspekti upravljanja zalihama 145 2.204.1. Upravljanje zalihama sirovina i materijala 145 2.204.2. Upravljanje zalihama nedovrsene proizvodnje 146 2.204.3. Upravljanje zalihama gotovih proizvoda 148 3. Upravljanje novcanim tokovima 154 3.1. Gotovinski tokovi poslovnih aktivnosti (GTP) 156 3.2. Gotovinski tokovi iz ulagackih aktivnosti (GTU) 163 3.3. Gotovinski tokovi iz finansijskih aktivnosti (GTF) 163 304. Gotovinski tokovi iz ostalih aktivnosti i kao vanredne stavke .164 304.1. Ostali prihodi 164 304.2. Prihodi kao vanredne stavke .168 4. Finansijsko izvjestavanje 0 novcanim tokovima .168 CETVRTIDIO SPECIFICNOSTI POjEDINIH IZVORA FINANSlRANjA I POjEDINIH NAMjENA FINANSlRANjA 171 1. Relevantni izvori finansiranja i njihova svojstva 171 1.1. Stalni oblici finansiranja 174 1.1.1. Samofinansiranje 174 1.1.2. Kreditiranje 179 1.1.3. Autonomni izvori finansiranja 195 1.2. Povremeni oblici finansiranja -.196 1.2.1. Finansiranje iz ulaganja trecih lica 197 1.2.2. Finansiranje iz lizinga .198 1.2.3. Finansiranje iz finansijske pomoci 202 1.204. Dugorocno finansiranje s trzista kapitala .203 1.2.5. Finansiranje iz faktoringa (factoring) 204 1.2.6. Finansiranje iz forfetiranja (forfaiting) .205 1.2.7. Varant kao osnova finansiranja 206 1.2.8. Finansiranje iz osnova prodaje potrazivanja uz popust

posredovanjem specijalnih kompanija .207 1.2.9. Finansiranje prodaje pojedincima na otplatu posredstvom specijaliziranih kompanija za finansiranje prodaje .207 1.2.10. Finansiranje potrosaca posredstvom banaka 208 1.2.11. Finansiranje potrosaca od specijaliziranih kompanija za finansiranje potrosaca .208 1.2.12. Futures (Ijucersi) 208 1.2.13. Kratkorocno finansiranje s trzista novca .231 1.2.14. Finansijske inovacije 232 1.2.15. Finansiranje pomocu dugorocno dugovnih vrijednosnih papira (debentures) s fiksnim prihodom .233 1.2.16. Finansiranje konvertibilnim vrijednosnim papirima (convertible bonds) .234 1.2.17. Finansiranje poslovanja iz ostalih osnova 234 2. Bitne finansijske institucije za finansiranje .235 2.1. Finansijske institucije za kratkorocna sredstva .235 2.2. Finansijske institucije za dugorocna sredstva 236 5

2.3. Posredniei u finansiranju 236 3. Relevantna svojstva pojedinih speciflcnih namjena finansiranja 237 3.1. Specificnosti pocetnog finansiranja 237 3.2. Specificnosti eksportnog finansiranja 238 3.3. Specificnosti finansiranja na osnovama tzv. finansijskog inzinjeringa 239 3.4. Specificnosti finansiranja investieija 240 3.5. Specificnosti finansiranja preduzeca koja se nalaze u ozbiljnim finansijskim teskocama (sanaeionog finansiranja) 242 3.6. Specificnosti finansiranja na prineipu zajednickog ulaganja 243 3.7. Specificnosti finansiranja na osnovu nefunkeionalne aktive 243 3.8. Specificnosti finansiranja osnovnih i obrtnih sredstava 244 3.9. Specificnosti medunarodnog finansiranja 245 3.10. Specificnosti finansiranja tzv. otvorenim kreditnim sistemom 249 PETIDIO FINANSUSKI ASPEKTI UPRAVLjANjA DUGOVIMA «DEBTS MENAGEMENT» 251 1. Pojmovno odredenje upravljanja dugovima 251 2. Strateske alternative 252 3. Prednosti i nedostaci kratkorocnih kredita 256 4. Podjela kratkorocnih kredita 257 4.1. Neosigurani kratkorocni krediti 258 4.2. Osigurani kratkorocni krediti 261 5. Elementi upravljanja kratkorocnim kreditima 262 6. Upravljanje dugovima kao dio koncepta upravljanja finansijskom strukturom preduzeca 264 7. Zavrsna razmatranja s primjerima iz prakse 265 SESTIDIO FINANSUSKI RIZICI I RIZICI FINANSlRANjA 273 1. Neizvjesnost i rizici 273 2. Sire poimanje finansijskih rizika 274 2.1. 2.2. 2.3. 2.4.

Sistemski i nesistemski riziei 275 Riziei obezbjedivanja likvidnih sredstava .275 Riziei obaveza 276 Riziei likvidnosti poslovanja 276

2.5. Riziei ostvarenja profita 276 2.6.Riziei naplate potrazivanja 277 2.7. Riziei u bankarskom poslovanju 278 2.8. Riziei u poslovima osiguranja 278 2.9. Riziei poslovanja u inostranstvu 279 2.10. Rizici transfera 279 2.11. Trzisni riziei (<<Market risk») 280 2.12. Riziei iz neuskladenih tokova novea 280 2.13. Riziei iz neuskladenih negativnih finansijskih rezultata 280 2.14. Kvantifikacijski riziei 281 2.15. Inherentni riziei 281 6

2.16. Kontrolni rizik 282 2.17. Rizik neotkrivanja 282 2.18. Alfa rizik 282 2.19. Beta rizik 282 3. Rizici finansiranja 282 3.1. Rizici finansiranja iz osnova utvrdivanja nedostajucih novcanih sredstava . 282 3.1.1. Rizici finansiranja koji se manifestiraju u visku novcanih sredstava ..28 3 3.1.2. Rizici u nedovoljno utvrdenim potrebama za nedostajucim novcanim sredstvima .283 3.1.3. Rizici zbog neadekvatnog utvrdivanja kvaliteta neodstajucih sredstava . . 283 3.2. Rizici finansiranja iz osnova pribavljanja nedostajucih sredstava .283 3.2.1. Rizici iz osnova opredjeljivanja da se ide na povecano ucesce tudih izvora sredstava 283 3.2.2. Rizici iz uslova finansiranja putem duga 284 3.2.3. Rizici odrzavanja optimalne likvidnosti poslovanja 284 3.2.4. Rizici odrzavanja sposobnosti finansiranja .285 3.2.5. Rizici iz neadekvatnog tretmana dugorocno vezanih sredstava 285 3.2.6. Rizici iz finansiranja na osnovu imovine 286 3.2.7. Rizici iz raspodjele finansijskog rezultata 286 3.3. Rizici finansiranja iz osnova investiranja .287 3.3.1. Rizici iz ulaganja u opremu po narudzbi 288 3.3.2. Rizici portfolia 288 3.3.3. Rizici prouzrokovani neadekvatnim izborom metode za ocjenu kvaliteta namjeravanog ulaganja 289 3.3.4. Rizici gubitaka supstance ulozenih sredstava 290 3.3.5. Rizici neostvarivanja povecane imovine 291 3.3.6. Rizici reinvestiranja .291 3.4. Rizici iz osnova povrata ulozenih sredstava i prava vezanih za ta ulaganja .. .291 4. Upravljanje faktorima finansijskih rizika .292

4.1. Mjerenje rizika 293 4.2. Kako se zastititi od rizika 295 4.2.1. Preventivne aktivnosti ., 296 4.2.1.1. Preventivne aktivnosti koje se utvrduju prije zapocinjanja rizicnih poslova 296 4.2.1.2.Preventivneaktivnostinakonzapocinjanjanamjeravanogposlovanja .. .296 4.2.2. Tekuce aktivnosti na smanjivanju rizika 297 4.2.3. Naknadne aktivnosti na smanjivanju rizika 297 4.2.4. Primjena postupaka za zastitu od rizika 297 4.2.4.1. Minimiziranje rizika 297 4.2.4.2. Reduciranje rizika 298 4.2.4.3. Izbjegavanje rizika 298 4.2.4.4. Transfer rizika 299 4.2.5. Sredstva obezbjedenja 299 4.2.6. Organizacija kao bitan elemenat upravljanja rizicima .300 4.2.7. Ostale bitne radnje na smanjivanju rizika finansiranja .301 4.2.8. Aktivnosti na sprecavanju djelovanja faktora rizika u poslovanju s inostranstvom .303 4.2.8.1. Mjere koje treba poduzimati u slucaju tendencija manje koreliranosti izmedu razlicitih zemalja .303 4.2.8.2. Upravljanje faktorima rizika iz sistema oporezivanja 304 7

4.2.8.3. Uprav1janje faktorima politickog rizika 304 4.2.8.4. Ostali specificni rizici iz pos1ovanja u inostranstvu .304 4.2.9. Uprav1janje specificnim grupama faktora 304 4.2.9.1.Uprav1janjegrupomfaktorakojiodredujustepenrizikapos1ovanja 304 4.2.9.2. Uprav1janje grupom faktora rizika koji odreduju finansijsku efikasnost preduzeca 305 4.2.9.3. Uprav1janje grupom faktora rizika koji odreduju stepen pokrica dugova preduzeca 305 4.2.9.4. Uprav1janjeskupinom faktora koji se pojav1jujuu bankarskom pos1ovanju 305 SEDMIDIO FINANSUSKE ANALIZE S POSEBNIM OSVRTOM NA ULOGU I ZNACAJ BONITETA 307 1. Definisanje pojmova 307 2. Vrste boniteta 309 2.1. Cjeloviti bonitet 309 2.1.1. Analiza pokazate1ja 0 opstem polozaju preduzeca 310 2.1.2. Analiza pokazatelja po velicini i opremljenosti preduzeca 310 2.1.3. Analiza finansijskih rezultata preduzeca 310 2.1.4. Analiza finansiranja 312 2.1.5. Analiza strukture pasive 316 2.1.6. Analiza strukture aktive 319 2.1.7. Sinteza ocjene cjelovitog boniteta firme 324 2.1.8. Metode ispitivanja cjelovitog boniteta preduzeca 325 2.2. Parcijalni bonitet 327 2.2.1. Operativno parcijalnni bonitet za postojece poslovne partnere 327 2.2.2. Operativni parcija1ni bonitet za novog partnera 328 2.3. Dopunski bonitet .329 2.4. Bankarski bonitet '" .329 OSMIDIO FINANSUSKIIZVJESTAJ 331 1. Obuhvatnost finansijskih izvjestaja 331 2. Izvjesta] 0 bilansu 332

3. Izvjesta] 0 dobitku i gubitku 333 4. Izvjesta] 0 promjeni glavnice .333 5. Izvjestaj 0 novcanim tokovima .333 6. Biljeske uz finansijski izvjestaj 337 DEVETIDIO LIKVIDNOSTPOSLOVANJAPREDUZECAILIKVIDNOST SREDSTAVA ...339 1. Uvodna razmatranja .339 2. Definisanje bitnih elemenata u konceptu sire problematike vezane za pojam likvidnosti 340 3. Optimalnost likvidnosti sredstava kao rezultat uspjesnog upravljanja radnim kapitalom privrednog subjekta .351 8

4. Optimalnost obaveza kao rezultat uspjesnog upravljanja dugovima privrednog subjekta 355 5. Znaea] finansijskog izvjestavanja za uspjesnu politiku Iikvidnosti 357 6. Uskladivanje Iikvidnih sredstava i dospjelih obaveza (raspolozivih izvora sredstava) 361 7. Orijentacioni finansijski normativi Iikvidnosti 372 7.1. Koeficijent likvidnosti 372 8. Ostali finansijski pokazatelji Iikvidnosti 378 DESETIDIO ORGANIZACIONI ASPEKTI FINANSIjSKOG MENADZMENTA I UPRAVLJANJA FINANSIjAMA U PRAKSI 385 1. Uvodna razmatranja 385 2. Organizovanje finansijskog menadzmenta u poslovnom drustvu 386 3. Mjesto, uloga i zadaci finansijskog menadzmenta u konceptu poslovnih finansija kao posebne naucne discipline 388 3.1. Nastanak i razvoj poslovnih finansija 389 3.2. Definisanje finansijske funkcije 392 3.3. Osvrt na neke karakteristicne poslove koji se obavljaju u finansijskoj funkciji suvremenog trzisnog preduzeca 398 3.4. Zadaci finansijske funkcije i znacaj definisanja tih zadataka posebno za finansijski menadzment 399 3.4.1. Zadaci finansijske funkcije preduzeca na iznalazenju adekvatne organizacije finansijske analize i efikasnog finansijskog infonnisanja .. .403 3.4.2. Zadaci finansijske funkcije na unapredenju finansijske signalizacije .. . 403 3.4.3. Zadaci finansijske funkcije na unapredivanju finansijskog menadzmenta u preduzecu .405 3.4.4. Zadaci finansijske funkcije na uspostavljanju i odrzavanju discipline u preduzecu .406 3.4.5. Zadaci finansijske funkcije preduzeca na koncipiranju finansijsko-strateskih opredjeljenja .409 3.4.5.1. Zadaci finansijske funkcije na utvrdivanju optimalne strukture sredstava .416 3.4.5.2. Zadaci na utvrdivanju optimalne strukture izvora sredstava .. .425 3.4.5.3. Zadaci na uskladivanju strukture sredstava i strukture izvora sredstava .430 3.5. Odnos finansijske funkcije prema drugim funkcijama u preduzecu .432

3.5.1. Odnos finansijske funkcije i nabavne funkcije kao prve funkcije u preduzecu u kojoj dolazi do pretvaranja novcanog oblika sredstava u nenovcani oblik .432 3.5.2. Odnos finansijske i proizvodne funkcije .433 3.5.3. Odnos finansijske funkcije i prodajne funkcije .433 3.5.4. Odnos finansijske funkcije prema racunovodsrvenoj funkciji .433 3.5.5. Odnos finansijske i upravljacke funkcije .435 3.6. Odnosi finansijske funkcije preduzeca prema subjektima van preduzeca .435 4. Faktori od kojih zavisi organizacija finansijske funkcije u preduzecu .. .437

4.1. Eksterne determinante .439 4.2. Interne determinante .446 4.3. Faktori optimalnog funkcionisanja rada u finansijskoj funkciji .451 5. Organizaciona serna finansijske funkcije preduzeca .456 Mr Zeljko Sain PRAKTICNI PRIMJERI IZ POSLOVNIH FINANCUA .461 1. KRATKI REPETITORU POSLOVNE MATEMATlKA .463 1.0. Uvodna napomena .463 1.1. Procentni (promilni) racun .466 1.2. Kamatni racun .467 1.3. Princip ekvivalencije =princip jednakosti .470 1.4. Dodatak 473 2. NOVCANI TOKffOKOVI NOVCANIH SREDSTAVA (GOTOVINE) (engl. CASH FLOW) .475 2.1. Predgovor .475 2.2. Definiranje osnovnih pojmova .475 2.3. Karakteristike novcanih/gotovinskih tokova .477 2.4. Primjer novcanog toka -studij slucaja .480 2.5. Umjesto zakljucka .483 3. KREDITlRANJE KAO IZVOR FINANClRANJA POSLOVNOG SUBJEKTA .487 3.1. Osnovne karakteristike 487 3.1.1. Vrste kredita .487 3.1.2. Bitni elementi kredita .488 3.1.3. Bonitet lica u kreditnom odnosu .488 3.2. Oblici kredita .488 3.2.1. Nenamjenski kratkorocni krediti .488 3.2.2. Kontokorentni krediti .495 3.2.3. Kreditna linija .496 3.2.4. Lombardni krediti .497 3.2.5. Kratkorocni robno-komercijalni kredit-potrosacki kredit .498

3.2.6. Akceptni kredit i eskontovanje mjenica 502 3.2.7. Investicioni kredit 502 4. AUTONOMNI ILl SPONTANI IZVORI FINANClRANJA PRIMJER NA GOTOVINSKOM CIKLUSU PREDUZECA 505 5. PRIMJERI ZA VJEZBANJE 531 LITERATURA 549

PREDGOVOR Izdanje ove knjige moze se smatrati kao nastavak razrade vrlo obimne, slozene i aktuelne problematike poslovnih finansija. Treba imati u vidu da je ova materija i teoret ski i prakticno aktuelna i za razvijene trzisno orijentirane zemlje, a da se kod nas bez ikakvih dilema nalazi u pocetnoj fazi teoretskog razradivanja i proucavanja, au praksi u pokusajima da s e primijeni nesto iz trzisno razvijenijih privreda. U nasim specificnim uslovima privredivanja (be z jasno definisanog koncepta razvoja privrede, niza manjkavosti u definisanju vlasnistva nad sredstv ima i sl.), vrlo tesko i sporo se ostvaruju trzisni uslovi privredivanja. Knjiga se u osnovi pretezno bavi prakticnim aspektima racionalnosti upravljanja finansijama, u stvari na odredeni nacin s pr oblemima koji se realno mogu pojavljivati u primjenjivanju tog upravljanja u ocekivanim n asim specificnim uslovima poslovanja. Jedna od bitnih poenti knjige se upravo i odnosi na dokazivanje znacaja specific nih uslova kao jedne od najbitnijih komponenti u prakticnom iznalazenju racionalnog upravlj anja finansijama. Nairne, kako god je neprihvatljivo automatski prenositi jedan uspjesan finansijs ki menadzrnent i finansijsko upravljanje iz jednog preduzeca u drugo preduzece, tak o isto je nestrucno insistiranje da se uspjesna ostvarenja na tom sektoru iz jedne zemlje automatski prenesu kod nas. To se dokazuje na vise primjera, a posebno na slucajevima kada dva pred uzeca imaju sve iste performanse, osim vlasnicke structure, i koja namjeravaju uzeti i ste uslove novih zaduzenja. Ta ispitivanja su nam pokazala da se ta zaduzenja razlicito manifesti raju na visinu njihovog prinosa na vlastiti kapitaI. Druga bitna poenta ove knjige je u prezentiranju vrlo interesantnih prakticnih s lucajeva, problema definisanih kao zadaci za rjesavanje, stirn da je po tim zadacima dato vise vari jantnih rjesenja kao realno mogucih, Kao treca bitna poenta mogla bi se definisati u nastojanju da se u knjizi obrade i mnoga pitanja koja su pobudila interesovanje po prethodnim izdanjima, a posebno dobronamjeme s ugestije na kojima zahvaljujemo i na ovaj nacin oduzujemo, Zahvalnost zasluzuju zato sto su nas ohrabrila u radu na ovoj dosta slozenoj i za nas gotovo novoj materiji, a posebno da istraje mo da knjiga bude maksimalno obogacena licnim strucnim misljenjima koja su neophodna pri razmatran ju ovakve materije uz trazenje i originalnih rjesenja za nase specificne uslove. Znacajan dio prostora u knjizi je posvecen finansijskom planiranju, jer i novija

teoretska proucavanja sire problematike poslovnih finansija u svijetu pridaju sve veci zna caj finansijskom planiranju. To su bili i razlozi da se problematika finansiskog planiranja razma tra u prvom dijelu ove knjige, jer smo posli od prihvatljive tvrdnje da od nacina definisanja finan sijskog planiranja, ciljeva i datih zadataka u njemu treba da zavisi i definisanje svih relevantnih aktivnosti od kojih zavisi i ostvarivanje predvidenih ciljeva finansijskog planiranja. U tom smislu smo i koncipirali organizacione aspekte finansijske funkcije i upravljanja finansijama na jedan no v nacin, u smislu

da ta organizacija bude kao zavrsni akt koji treba da odgovori na pitanje kakva treba da bude organizacija ovog posla koja ce biti na odredeni nacin i garant za ostvarivanje ciljeva finan sijskog planiranja, a time i ciljeva finansijskog menadzrnenta i upravljanja finansijama u konkretnom privrednom drustvu, Od mnogih pitanja koja ce, bez sumnje, ubrzo postati aktuelnija kod nas u sferi poslovnih finansija, koja smo razmatrali u ovoj knjizi, isticemo sarno neka: vezivanje sredstava, faktore od kojih zavisi to vezivanje i znacaj istog u finan sijskom poslovanju preduzeca, rangiranje sredstava prema mogucnosti unovcenja, raspolozivost izvora sredstava i znacaj te raspolozivosti u odrzavanju finansijs ke stabilnosti preduzeca, njegove solventnosti i likvidnosti poslovanja, razgranicavanje materije likvidnosti sredstava (unovcivosti) od likvidnosti posl ovanja, prilagodavanje koncipiranja pravila finansiranja, kao posebne grupacije relevant nih elemenata u iznalazenju optimalne strukture izvora sredstava i kao relevantne komponente finansijskog menadzmenta i upravljanja u oblasti finansiranja, da se definisu i odredena nova svrsishodna pravila finansiranja, problematika likvidnosti poslovanja posmatrana je prvenstveno u konceptu utvrdiv anja odredenih bitnih preduslova, kao sto su da ukupno vezana sredstva moraju biti u principu manja od ukupno raspolozivih izvora sredstava i da se pitanje optimalne finansij ske strukture mora ne sarno dugorocnije koncipirati vee i permanentno odrzavati, ali ne na ust rb ostvarivanja realno moguce profitabilnosti, problematika finansijskih rizika i rizika finansiranja proucavana je prvenstveno s ciljem da se potencira znacaj i mogucnosti zastite od posljedica nastanka rizika, a manje na sprecavanje nastanka rizika, proucavanje ispitivanja kvaliteta namjenovanog ulaganja tempirano je prvenstveno na dobijanje sto veceg broja realno mogucih varijantnih rjesenja, kako bi time ostv arili povoljnu osnovu za izbor najboljih. Razmotrena je i donekle zapostavljena, ali d obra "metoda uporednih kretanja", najveci dio prostora posvecen je proucavanju finansijskih aspekata upravljanja p ojedinacno

svake bitne aktivne i pasivne bilansne pozicije, sa tezistem da se obuhvati sto veci broj relevantnih svojstava za finansijski menadzment i upravljanje posebno sa gotovin om, potrazivanjima i kratkorocnim kreditima kao najfrekventnijim bilansnim pozicijam a, kao sto su svojstva za izbor najpovoljnije kreditne kratkorocne ponude, placanje kam ata (anticipativno, dekurzivno), visina kamate, obracun kamata (godisnji, polugodisnji itd.). Citalac ce u knjizi moci naci i definisanje relevantnih pojmova finansijskog men adzmenta, kao sto su: tablicni kalkulatori kao racunalni programi (lotus 1-2-3, excel I Quattr o Pro), elektronske tab lice na kojima se baziraju tablicni kalkulatori kao osnovi za efikasno medus obno dovodenje u funkcionalnu vezu relevantnih faktora finansijskog menadzmenta, platni promet u zemlji i u inostranstvu, specificnosti poslovanja po tekucem racunu, specificnosti poslovanja po ziro-rac unu, vremenska cijena novca, troskovi kapitala, cijena kapitala, trzisna cijena preduzeca, cije na dionica, finansijski leveridz (financial leverage), finansijska snaga, sposobnost finansi ranja, finansijske institucije, bankarske i nebankarske institucije, finansijska trzista, Treba istaci da su razradene pojedine relevantne komponente zasnovane na iznalaz enju iznosa troskova finansiranja kao bitnih osnova za primjenjivanje finansijskog menadzmen ta i delikatnost izbora od dva i vise mogucih rjesenja, sa zadacima i njihovom izradom. To se pos ebno odnosi na: vezanost sredstava i bitne faktore od kojih zavisi unovcivost nenovcanih sredsta va, raspolozivost izvora sredstava i faktori od kojih zavisi visina te raspolozivosti, izbor najpo voljnije kamate (promjenljive, fiksne, realne, stvame, komformne), izbor najpovoljnijeg sistema obracuna kamata (anticipativni, dekurzivni, jednogodisnji, polugodisnji itd.), izbor najpovoljnijeg sistema obra cuna kredita

(koji je obracun najpovoljniji i u kojim uslovima), izbor najpovoljnijeg sistema obracuna amortizacije, izbor relevantnih faktora pri primjeni sistema finansiranja, izbor relevantnih e lemenata za ocjenu investicionog projekta i namjeravanog ulaganja, elementi izbora bonitetno g poslovnog partnera, ostali relevantni faktori finansijskog menadzmenta koji su interesantni i za pot encijalnog duznika i za potencijalnog povjerioca. Na kraju da navedemo i to zenija problematika prikaze sto jednostavnije zmatrane materije, kako bismo i na finansijskog menadzmenta i upravljanja

da se, u granicama mogucnosti, nastojalo da se naj-slo i interesantnije s ciljem da citalac shvati sustinu ra taj nacin doprinijeli unapredenju poslovnih finansija, finansijama u praksi.

Citaoci ce se moci uvjeriti da se nastojalo da se poslovne finansije, finansijsk i menadzment i upravljanje finansijama maksimalno posmatraju, ako mozemo reci, integralno, s na glaskom da finansijski menadzment treba da selektira najbolje pripremljene osnove od strane poslovnih finansija, zatim instrumente i preduzme mjere koje ce u specificnim uslovima jednog poslovn og drustva omoguciti najsigurniji i najefikasniji put za ostvarivanje ciljeva koje je defin isalo upravljanje finansijama kroz usvojene adekvatne finansijske odluke. Prot Njuhovic dr Zijad

Uvodne napomene Poslovne finansije kao posebna naucna disciplina savremeno primijenjena u finans ijskoj funkciji privrednog drustva ne moze se jednostrano definisati sarno kroz upravljanje fina nsijama u privrednom drustvu. Ovaj udzbenik raden je prvenstveno na osnovama plana i programa obrazovanja stud enata ekonomskog fakulteta stirn da je raden tako da polaze od toga da slusalac i cita lac trebaju prethodno da poznaju elementarna znanja iz ekonomike privrednog drustva, racunovodstva i f inansijske matematike. S obzirom na to daje materija relativno obimna i da se pokazala u dosadasnjem pr oucavanju, cak i u manjem obimu i kod nas, kao nesto "najteze u nastavnom planu i programu viso koskolskom obrazovanju ekonomista" *, to je zamisljeno, u principu, da se nakon svakog pred avanja odredenih dijelova, poglavlja, uz odrzavane vjezbe i razmatrane probleme i zadatke, vrsi t estiranje predenog znanja. Testovi ce ukljucivati pitanja sa vise ponudenih odgovora, kako bi stude nti kroz kriticko razmisljanje mogli razvijati svoje sposobnosti za analiziranje i rjesavanje prob lema, sto moze biti i odlucujuce u planiranju njihovih karijera, te ce to biti bez sumnje i fundamenta lni uvod prvenstveno u razumijevanje sustinskog pitanja za mnoge druge naucne discipline na fakultetu , a posebno za utvrdivanje vrijednosti pojedinih varijantnih rjesenja u sirem konceptu finansij skog menadzrnenta. Zavrsna ocjena ce se utvrdivati, u principu, na osnovu postignutih poena iz slje decih osnova: Izradenih testova 35 poena Integralnog pismenog ispita 35 poena i Usmene provjere 30 poena Ova knjiga, udzbenik, sastoji se od teoretskog dijela koji je napisao profesor d oktor Zijad Njuhovic i dijela koji se odnosi na prakticne primjere koji je pripremio magista r Zeljko Sain.

PRVI DID FINANSIJSKO PLANIRANJE Postoji vise razloga koji su uticali da materiju finansijskog planiranja stavimo na prvo mjesto u konceptu razmatranja predmeta poslovnih finansija. Nairne, finansijsko planiranje, po nasem misljenju, ima specifican znacaj i ulogu u poslovnim finansijama. Taj z nacaj i ulogu diktiraju pitanja koja se trebaju razmatrati prvo u finansijskom planiranj u, jer su izuzetno relevantna i kao osnovica i kao okvir gotovo cijele materije poslovnih finansija. Primjera radi, navodimo sarno pitanja vezana za koncipiranje organizacije finans ijske funkcije u smislu da ta organizacija prevashodno zavisi i od definisanja finansi jskog planiranja i da ta organizacija treba da bude i odredena garancija da ce se ocekivanja i za daci u praksi i ostvariti. 1. Delinisanje relevanlnih pojmova Iz samog naslova ovog dijela knjige vidljivo je da cemo razmatrati sarno dio mat erije koja se tice finansijskog planiranja. U narnjeri da to razmatranje bude sto svrsishod nije, nastojat cemo da u potpunosti zadovoljimo i zahtjeve koje postavljajedan savremen biznisplan u dijelu koji se odnosi na elaboracije relevantnih finansijskih pokazatelja i implikacije poduzetnickog poduhvata. To se posebno odnosi na tablicne prikaze i primjerena objasnjenja po pitanju: ukupno potrebnih ulaganja, razradenih po strukturi, velicini i dinamici i jasno definisanih izvora finansiranja i njihovih uslova, kako bi jedan biznis-pl an pobudio adekvatno interesovanje od bankara, finansijera, dionicara i drugih koji treba da budu relevantni cinioci realizacije biznis-plana. Kada sire, cak i povrsno, posmatramo materiju koja se odnosi na finansijsko plan iranje, mozemo primijetiti da se tom pitanju ni u praksi ni u teoriji ne posvecuje dovol jno paznje. Do takvih zapazanja dolazimo ne sarno kad posmatramo razlicitost u teoretskom in terpretiranju ovog pitanja vee i u cinjenici sto se to planiranje kod nas ni priblizno ne prim jenjuje kao sto je to slucaj u zemljama gdje vladaju trzisni zakoni privredivanja. Aktue liziranje ove problematike ima svoju punu opravdanost i kada se uzme u obzir da se ne moze zam isliti poslovanje jednog preduzeca u trzisnoj privredi bez primjenjivanja finansijskog planiranja. Imamo i najodgovomijih ljudi na rukovodecim funkcijama kod nas u preduzecima koj

i ne razumiju sustinu finansijskog planiranja, a jos veci broj koji, i zbog toga n erazumije

vanja, imaju pogresan pristup tom pitanju. U nerazvijenim trzisnim privredama pi tanje finansijskog planiranja jos se tretira kao i materija kompletnog planiranja, u s mislu da su to vise aktivnosti koje nekom drugom sluze, a ne samom privrednom subjektu, da su t o poslovi koje neko namece i da na njima mogu raditi i ljudi koji su dozivjeli neuspjeh na drugim poslovima ili oni koji nisu pozeljni u svakodnevnom tekucem poslovanju. Sigumo d a ce proces izmjene tog shvacanja zavisiti od primjenjivanja trzisno finansijskog rez onovanja i da ce proteci dosta vremena da pitanje finansijskog planiranja bude tretirano ka o poslovna funkcija i da na tim poslovima treba da rade ljudi sa izuzetno bogatim strucnim znanjem. Kada je u pitanju definisanje pojma finansijskog planiranja, u teoriji su prisut na razlicita misljenja. Starija misljenja su negirala potrebu finansijskog planiranja kao pos ebnog, specificnog planiranja, zatim se pojavila jedna veea grupa autora koja finansijsko planiranj e poistovjecuje sa tzv. vrijednosnim planiranjem koje je sastavni dio suvremenog k oncepta racunovodstvene funkcije, I poznato kao racunovodstveno planiranje. Ovdje je rij ec 0 vrijednosnim predracunima prihoda, rashoda i finansijskog rezultata, tj. 0 suvremenom iskorak u racunovodstvene funkcije u buducnost, jer se tu radi 0 planiranju odredenih budu cih aktivnosti, zatim 0 procjenama, sto je na odredeni nacin i novina za racunovodst venu funkciju koja se u ovom knjigovodstvenom aspekstu uvijek okretala sarno proteklom periodu . U skupini tih autora su i oni koji finansijsko planiranje identifikuju sa vrijed nosnim iskazorn predvidenog procesa poslovanja u smislu da je to vrijednosni iskaz naturalnog pl aniranja preduzeca. Ta lepeza misljenja je siroka', pocev od misljenja da je finansijsko planiranje: plan ukupnog prihoda i rashoda preduzeca, vrijednosni iskaz privrednih aktivnosti preduzeca, plan prihoda, rasoda i finansijskih efekata, procjena buduceg razvoja preduzeca iskazana u vrijednosti, predvidanje mjera da se osigura potreban kapital, pa do misljenja da je to priba vljanje, vracanje, gubitak i finansijski odnosi izmedu korisnika i davaoca sredstava. Nakon tog perioda javljaju se neki autori koji finansijsko planiranje pocinju tr etirati u duhu njegovog pravog znacenja. Iz tog novijeg pristupa moze se vidjeti da je poj am finansijskog

planiranja usko vezan i za pojam finansijske funkcije, odnosno za proces njene afirmacije kao posebne kompleksne poslovne funkcije. Po tim shvacanjima se finan sijsko planiranje' odnosi sarno na jedan vid (nacin) iskazivanja raznih vrsta planova s vih nosilaca planiranja, koji obuhvaca sarno vrijednosni izraz planova i planiranja iii da je finansijsko planiranje vrijednosno iskazana cjelokupna aktivnost i poslovanje. Ima misljenja dabi se finansijsko planiranje moglo definisati "kao skup kvalitet no odredenih i medusobno konzistentnih pokazatelja utvrdenih za odredeni buduci vremenski per iod".' Neste novije teorije su sklone finansijsko planiranje posmatrati ne sarno kao pl an ukupnih finansijskih i novcanih tokova, neto novcanog toka iii plana dugorocnih ulaganja vee i 1 Z. Njuhovic: Nastavna tema skole za samostalne racunovcde, Knjiga II, 1995.god ine Sarajevo, str. 207. 2 J. Hodic; "Poslovne finansije", 1991., str. 27. Navodi vise definicija raznih autora. 3 Veliki finansijski prirucnik, Beograd, 1975.str. 753 i 779. 4 M. Mesarlc: "Planiranje priv.razvoja", Informator, Zgb. str. 8.

kao skup mjera i aktivnosti koje ce biti i u datom prostoru i vremenu. Tako J. Redic smatra , konkretizacija finansijske politike kroz nsijske politike, finansijska snaga, u vrijednosnom izrazu

preduzete da se to predvidanje i ostvar da je "finansijsko planiranje, u stvari finansijske planove kojima se cilj fina stavlja u vrijeme i prostor".'

Prema najnovijim teoretskim razmatranjima, finansijsko planiranje u preduzecima se posmatra u sklopu kompletnog finansijskog poslovanja, poprima dimenzije intenzivnih promjena i prilagodavanja da isto bude optimalno u funkcij i kljucnog, jedinstvenog cilja i preduzeca i finansijske funkcije u preduzecu, a t o je maksimiranje vrijednosti preduzeca i povrata ulozenih sredstava i odrzavanja lik vidnosti poslovanja preduzeca. U sirem sklopu razmatranja problematike finansijskog planiranja isticemo i James van Homa", koji navodi da procjena vrijednosti preduzeca znacajno zavisi od tri kapi talne odluke u preduzecu, koje determinisu i cilj poslovanja, a to su odluke 0: invest iranju, finansiranju i dividendi. U finansijskom planu preduzeca moraju se predvidjeti razni efekti svih tih odluk a u cjelini, jer pojedinacne odluke obicnim zbrajanjem ne daju adekvatnu ocjenu efek ata tih odluka. Ako dalje razmotrimo sustinu suvremenog finansijskog planiranja, proizilazi da s e sustina rnoze odnositi na to da finansijsko planiranje teziste usmjerava na ona pitanja koja kroz plansko definisanje mogu dati maksimalni doprinos vrednovanju trzisne vrijednost i preduzeca, U tom smislu se pitanja rizika i visine povrata sredstava ne smatraju sarno kao centralna pitanja vee i kao dominantna pitanja finansijskog planiranja. Finansijsko planiranje mora se koncipirati tako da one razraduje buduce finansij ske tokove, procjenu efekata preduzeca u vise varijanti, stirn da svaka varijanta bu de tako kvalitetno razradena da prakticno neostvarivanje efekatajedne varijante primora najodgovornije organe upravljanja da odustanu od te varijante, alternative plana i da prihvate drugu iIi trecu rezervnu varijantu koja garantira lakse savladivanje problema prve varijan te, a time i ostvarivanje povoljnijih efekata nego sto pruza postojeca prva varijanta. Kada s u u pitanju varijante, tada se misli na prognoziranje posljedica razlicitih investicionih i finansijskih odluka i procjenu efekata razlicitih alternativa. Prema tome, centralno pitanje finansijskog planiranja je prognoziranje finansijskog toka preduzeca, maksimiranje povrata sr

edstava, mogucih rizika i mjera da se oni smanje. Rezimirajuci niz suvremenih razmatranja 0 finansijskom planiranju, mogli bismo zakljuciti da finansijsko planiranje preduzeca predstavlja sastavni, integralni dio cjelovitog poslovnog planiranja preduzeca i da se pod pojmom finansijskog planiranja preduz eca moze podrazumijevati konkretizacija uskladenih tokovauplata i isplata u datom pe riodu koja ce obezbjedivati ostvarivanje planiranog obirna poslovanja, zeljeni rentabi litet, stanje rizika i mogucnost finansiranja. To je i skup studiozno razradenih aktivnosti i mjera usmjerenih na ostvarivanje dva kljucna cilja: 5 J. Rodic: "Poslovne finansije", 1991.str.173. 6 James van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", IXizdanje, 1993.godine, str. 42.

optimalne dobiti definisane i kao makismiranje povrata ulozenih sredstava, u stvari, povecanje triisne cijene preduzeca i odrzavanje zadovoljavajuce likvidnosti preduzeca, Da bi se ti ciljevi ostvarili, pored ostalog: prognoziraju se pozitivni efekti i rizici razlicitih investicionih i finansijski h odluka u vise alternativa, predvidaju se realno ostvarljivi i racionalni finansijski tokovi sredstava u smi slu obezbjedivanja, nedostajucih sredstava, bilo iz novih dugorocnih i kraktorocnih zaduzenja, bilo iz prestrukturiranja postojecih sredstava i izvora sredstava i u slucaju viska gotovine predvida se usmjeravanje ulaganja tih sredstava, svakako, uz prethodnu kvalitetnu potpunu procjenu efekata tih ulaganja, predvidaju se adekvatne mjere i aktivnosti za obezbjedenje permanentnog i efikasnog uskladivanja rocne i vrijednosne strukture sredstava i izvora i jasno se definisu odgovorni izvrsioci planskih predvidanja. Finansijsko planiranje ne predstavlja sarno konkretizaciju kvantificiranja medus obno konzistentnih planskih pokazatelja vee i konkretizaciju ciljeva finansijske poli tike u vremenu i prostoru svih kljucnih finansijskih odluka 0 ulaganju i finansiranju preduzeca u definisanom vremenu i prostoru. Tek u ovakvom kontekstu se moze ostvariti sustin ska i zeljena poslovna strategija da finansijsko planiranje "primora" upravljacki tim preduzeca da se maksimalno angazuju na njegovom ostvarivanju. Slozenost i dinamicnost materije koja bi trebala biti predmetom finansijskog pla niranja otezava i jasno definisanje obuhvatnosti finansijskog planiranja. Tretman obuhva tnosti finansijskog planiranjaje u direktnoj zavisnosti od definisanja pojma finansijsk og planiranja. U situaciji kada je i u teoriji i u praksi prevladavalo shvatanje da je finansij sko planiranje vrijednost izraza privrednih aktivnosti preduzeca, tada je i obuhvatnost finansi jskog planiranja bila determinirana problematikom koja se odnosila na kvalitetno prezentiranje vr ijednosti tih aktivnosti preduzeca, Medutim, danas kada se pojam finansijskog planiranja definise kao jedno integralno predstavljanje, pocev od optimizacije relevantnih faktora za povecanje vrijednosti preduzeca i povrata ulozenih sredstava i odrzavanja likvid nosti poslovanja do toga da finansijsko poslovanje treba da sluzi i kao bitna osnovica za realiza ciju vee donesenih odluka 0 ulaganju i finansiranju, obuhvatnost finansijskog planiranja se mora prilagodavati takvim suvremenim shvatanjima pojma finansijskog planiranja.

Jedno od misljenja koje se moze uzeti sarno kao polazna kvalitetna nova osnova z a razmisljanje 0 obuhvatnosti finansijskog planiranja jeste i mislje dr J. Rodica' , koji navodi da finansijsko planiranje obuhvata: planski bilans uspjeha, planski bilans stanj a, planiranja novcanih tokova i planiranje dugorocnih ulaganja. Medutim, J. van Horne" smatra "da finansijsko planiranje obuhvaca i analiziranje finansijskih tokova preduzeca, prognoziranje posljedica razlicitih investicionih i finansijsk ih odluka, kao i procjenu efekata razlicitih alternativa". Imajuci u vidu i ta i mnoga drug a misljenja, a i cinjenicu da se problem finansijskog planiranja nalazi u dinacnom razvoju i s intenzivnim promjenama, smatramo da pojam finansijskog planiranja u sirem smislu treba 7 J. Rodic:"Poslovne finansije", str.173. 8 J. Van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", 1993.str.803., IXizdanje 20

shvatiti i posmatrati kroz definisanje obuhvatnosti finansijskog planiranja, tj. kroz podloge za donosenje finansijskih odluka ito: Planski bilans uspjeha, Planski bilans stanja, Analizu tokova finansijskog poslovanja preduzeca, Finansijske ocjene efikasnosti investicionog ulaganja, Latentne opasnosti koje se kriju u neadekvatnom planiranom izboru metode za ocjenu efikasnosti investicija, Latentneopasnostikojesemogupojavitizbognerealnogplaniranjafinansijskih odluka, Ocekivani finansijski rizik i finasijski leveridz, Planiranje konkretnih investicionih odluka, Planiranje dugorocnih ulaganja i dugorocnih izvora, Planiranje dugorocnih ulaganja (za osnovna sredstva, za obrtna sredstva, za dugorocno ulaganje u finansijskom obliku i za dugorocna ulaganja robnom obliku), Planiranje optimalnih dugorocnih izvora sredstava, Planiranje kratkorocnih ulaganja i kratkorocnih izvora sredstava, Planiranje kraktorocnih ulaganja, Planiranje kratkorocnih izvora, Planiranje finansijskih tokova, Planiranje priliva i odliva gotovine, Funkcije finansijskog planiranja, Metodologija finansijskog planiranja, Vrste finansijskih planova. Potpunije shvatanje finansijskog planiranja dobijamo i kroz razmatranje zadataka finansijskog planiranja. Finansijsko planiranje ima zadatak da izradi i podnese organima upra vljanja preduzeca kompletan "sveobuhvatan i koordiniran plan aktivnosti preduzeca i njeg ove potrebe za poslovnim sredstvima i izvorima finansiranja za odredeni period vreme na koji je izrazen u monetarnoj formi".? 2. Podloge za linansijsko planiranje Rijec je 0 materiji koja se smatra jednom od presudnih u kompletnom planiranju p oslovanja u preduzecu. Od kvaliteta ovih podloga sustinski zavisi kako ce se donijeti odlu

ke koje regulisu ne sarno materiju finansijskih odnosa u tekucem poslovanju preduze ca vee i sustinska pitanja daljeg razvoja i perspektivnosti poslovanja preduzeca, Normaln o da se ne moze ocekivati da se u finansijskim planovima, kao ni u jednom drugom planiranju , predvide svi relevantni cinioci. Sto se serioznije i kvalitetnije pristupi ovom proucavan ju, to ce biti i manje pogresno donosenih odluka koje su sudhonosne za rad i opstanak pred uzeca. Teske je, a i nesvrsishodno je predvidati univerzalni recept sadrzaja tih podlog a, jer ce za neka preduzeca biti dovoljno prognozirati na bazi trenda iz proslosti, dok za dr uge, posebno ako rade u promjenjivim i tesko predvidivim uslovima poslovanja, nece biti dovol jno ni ako se poduzmu svi poznati metodi i nacini tog predvidanja. U principu hi mogli prih vatiti opredijeljenost da svako planiranje donosenja finansijskih odluka na duzi period zahtijeva, pored podataka koji su hili poznati u momentu donosenja tih finansijskih planova , prihavlj 9 D. Krasulja: "Poslovne finansije", Bgd., str. 146, 1992.godine.

anje dodatnih informacija, i u toku realizacija plana, sto je taj period duzi i nestabilniji, to je obimnost tih dopunskih informacija veca, 2.1. Planski bilans uspjeha Premda je sustinska problematika planskog bilansa uspjeha i planskog bilansa sta nja pretezno vezana za racunovodstvenu funkciju, ipak smo smatraIi da bi njihovo pot puno iskljucivanje u samom konceptu obuhvatnosti finansijskog planiranja bilo manjkav o za cjelovitost materije finansijskog planiranja. Bez pretenzija da je to materija k oju treba da sprovodi finansijska funkcija, vee sarno s ciljem da se ukaze na to da bi njihov o ispustanje iz koncepta finansijskog planiranja bilo stetno za kvalitet finansijskog planira nja. Izrada ovog bilansa najbolje nam ukazuje i na sustinsku povezanost finansijske i racuno vodstvene funkcije, koji ukazuje na to da se finansijska funkcija ne moze distancirati od problematike vezane za ovaj bilans. Osnovni planski bilans uspjeha se sastavlja kao godisnji plan, sluzi za utvrdiva nje poslovnih rezultata krajem odgovarajuceg perioda, a to su najcesce stanja na kra ju godine koja su staticna stanja. Za izradu ovog planskog bilansa uspjeha neophodno je da se prethodno izrade i odgovarajuci funkcionalni planovi koji predstavljaju i planove pojedini h djelatnosti preduzeca. Treba istaci da se uzimaju u obzir sarno oni funkcionalni planovi koj i su interesantni za izradu planskog bilansa uspjeha, a to su oni koji mogu prezentirati bitne pod atke za izradu planskog bilansa uspjeha preduzeca, Planski bilans uspjeha ne mora se temeljiti na proucavanju novca. Pri njihovoj i zradi stalno moramo imati u vidu daje njegov kljucni zadatak da planira kojaje to optimalno m oguca neto dobit, pa tek onda ida predvidi i osnove za odrzavanje likvidnosti preduzec a. Ne zaboravimo i to da je planski bilans uspjeha gotovo u potpunosti10 namijenjen potrebama mje renja, planiranja i obracunavanja periodicnog finansijskog rezultata, dobitaka i gubita ka. Premda on obuhvaca sve prihode, rashode i neto dobitak, ipak sve transakcije koj e su obuhvacene ovim bilansom ne izazivaju srazmjerne promjene na stanje gotovine. Planski bilan s uspjeha ne moze i ne treba da obuhvata i sve gotovinske transakcije. Projecirani interni neto gotovinski tok dopunjuje se ostalim primanjima i izdaci ma novca. Ove korekcije koje se vrse pri planiranju gotovine, na kraju odredenog planskog perioda, ne mijenjaju sustinu planskog bilansa uspjeha, tj. interni neto tok gotovine. Te ko rekcije se mogu

vrsiti na vise nacina, a najcesce se polazi od planiranog neto iii akumuliranog dobitka. Za finansijsku funkciju planski bilans uspjeha predstavlja znacajnu finansijsku podlogu za odlucivanje, jer on predvida maksimalno moguci neto dobitak, a iz neto dobitk a se obezbjeduje povecanje imovine preduzeca, sto bitno utjece i na vertikalnu i hori zontalnu strukturu bilansnih pozicija, u smislu uspostavljanja povoljnije, posebno dugoro cno finansijske ravnoteze izmedu rokova vezanosti sredstava i rokova raspolozivosti izvora sreds tava i vlasnicke strukture izvora sredstava. Svako povecano ulaganje iz raspodjele neto dobitka u povecanje imovine preduzeca ima direktnog utjecaja na poboljsanje i rocne i vlasnicke strukture preduzeca, a to se direk 10 D. Krasulja: "Poslovne finansije", Bgd. 1989., str. 132. 22 L_

tno pozitivno odrazava na sigurnost vodenja likvidnosti poslovanja preduzeca, Pl anski bilans uspjeha ima i poseban znacaj, s obzirom na to da se u njemu utvrduju i ri zici koji se obicno javljaju pri ostvarivanje neto dobitka, s tim da se predvidaju i mjere za smanjivanje tih rizika. Suvremeni planski bilans uspjeha u svojoj osnovi sadrzi ideju da to koncipiranje bude prozeto povecanjem trzisne cijene ukupnog preduzeca kroz maksimiziranje net o dobitka. 2.2. Planski bilans stanja I planski bilans stanja ima priblizno jednak znacaj za finansijsku funkciju kao i planski bilans uspjeha. U ovom bilansu se predvida optimalna, vertikalna i horiz ontalna struktura i sredstva i izvori na kraju planskog perioda. Znacaj ovog planskog bilansa, npr. za likvidnost je time veci kada se uzmu u obzir i mjere i aktivnos ti koje se predvidaju poduzimati da se poboljsa upravljanje sredstvima i izvorima sredst ava s ciljem da se predvidene strukture i realizuju. Poboljsanje strukture je moguce o stvariti ne sarno povecanirn izdvajanjima iz neto dobitka vee i racionalnim upravljanjem sredstvima i izvorima finansiranja. Da bi se obezbijedilo kvalitetno ispitivanje mogucnosti maksimalnog povrata ulozenih sredstava kroz optimiziranje neto dobitk a koje se vrsi kroz planski bilans uspjeha, ispitivanje poboljsanja i dovodenje ho rizontalne i vertikalne strukture bilansa stanja u normalu, dobro je prethodno napraviti strukturu bilansa uspjeha, sto zahtijeva prethodnu izradu planova nabavke, proiz vodnje i prodaje, posebno planskog bilansa stanja koji ce sadrzavati na odredeni nacin i preglede ulaganja i njihovih uslova, bilans prikazan po namjeri ulaganja i vreme nu vezivanja sredstava. Primjera radi, kako moze da izgleda jedan potpun pregled ulaganja koji se defini se u planskom bilansu stanja. Ulaganja u dugorocno vezana sredstva: osnovna sredstva, obrtne namjene, dugorocni finansijski plasmani, dugorocni robni plasmani, sanacione namjene, kupovina dionica, kupovina ostalih dugorocnih vrijednosnih papira, forferting potrazivanja. Ulaganja u kratkorocno vezana sredstva: gotovina, kratkorocni vrijednosni papiri,

zalihe, potrazivanja od kupaca, kraktorocni plasmani, faktoring potrazivanja itd. Mnoge od ovih stavki se predvidaju u planskom bilansu neto toka poslovnih sredst ava koji se dobije na osnovu razlika na pocetku i na kraju planskog perioda, plansko g bilansa stanja i to u koloni upotreba sredstava.

Isto se moze reci i za planirane dugorocno i kratkorocno raspolozive izvore koje cemo prikazati, stirn da se mnoge od tih stavki nalaze u koloni "pribavljena sredstva " u planskom bilansu neto toka poslovnih sredstava." Planiranje dugorocno raspolozivih izvora sredstava iz: amortizacije, raspodjele neto dobitka, namjeravanog emitovanja dionica, priliva od emitovanja ostalih dugorocnih vrijednosnih papira, konverzije kratkorocnih izvora u dugorocne, obezbjedenja zainteresiranih za ulaganje u preduzece, iznalazenja novih dugorocnih kredita, obezbjedenja dugorocnih komercijalnih kredita, obezbjedenja avansa od kupaca, uzimanja opreme u lizing aranzmanu, donacija, dugorocnih rezervacija i dr. Planiranje kraktorocnih raspolozivih izvora sredstava iz: autonomnih izvora, kratkorocnih kredita, emitovanja kratkorocnih vrijednosnih papira, dobivenih avansa od kupaca, obaveza prema radnicima, pasivnih vremenskih razgranicenja itd. Izrada planskog bilansa stanja pretpostavlja prethodnu izradu odredenih funkcion alnih planova, stirn da se ti planovi djelatnosti sastavljaju po logicnom redoslijedu, u smislu da se prvo sastavlja plan marketinga i proizvodnje, pa tek onda ostali planovi kao sto je plan poslovnih rezultata i njegove raspodjele. Bitni odgovarajuci pokazatelji iz tih funkcionalnih planova i podaci iz pocetnog stvarnog bilansa stanja predstavljaju osnove za izradu planskog bilansa stanja. Tako sacinjeni planski bilans stanja predstavlja kratkorocni plan, a najcesce se pojavljuje kao godisnji plan u kome se prikazuju rezultati poslovanja planiranog perioda po bilansnim pozicijama. Na osnovu uporedenja podataka iz planskog bilansa uspjeha i planskog bilansa sta nja i kritickog razmatranja dobivene varijante od strucnjaka iz nabave, proizvodnje, p rodaje i finansijske funkcije, radi se tzv. druga varijanta planskog bilansa stanja. S ci ljem da se obezbijedi uskladivanje sredstava i izvora, radi se i planski bilans neto toka p oslovnih sredstava, ana osnovu tih tokova mogu se vidjeti iznosi za koliko ce se preduzece morati do datno dugorocno i kratkorocno zaduzivati, a istovremeno i koliko ce nedostajuca sredst va biti obezbjedivana iz osnova smanjivanja pojedinih prvobitno predvidenih aktivnih poz

icija, odnosno u kom iznosu ce biti obezbjedivana sredstva iz osnova povecanja pojedini h pasivnih 11 J. Rodic: "Poslovne finansije", Bgd, 1991.godine, str. 205.

pozicija, u stvari pretezno iz odredenih tzv. intemih pomjeranja aktivnih bilans nih pozicija. Kada se vrsi npr. planiranje zaliha, bolje je iste predvidati na omjeru" troskov a prodane robe prema iznosu zaliha nego na planovima proizvodnje. Tako se mogu predvidati i mnoge druge stavke, npr. pomocu projeciranja finansijskog omjera za buduce finansijsko razdoblje. Kada je u pitanju finansijsko planiranje koje se odnosi na planski bilans uspjeh a i planski bilans stanja, mozemo zakljuciti da se kroz metodolosko finansijsko planiranje o va dva planska bilansa treba postici da se: finanansijski rezultat preduzeca maksimizira u vidu neto dobiti, stirn da se pri raspodjeli tog neto dobitka obezbijedi sto skladnija i dokumentovano opravdana raspodje1a tog dobitka izmedu tri suprotna interesa koji se javljaju pri toj ras podjeli (interesa vlasnika, interesa poslovnih struktura i interesa radnika), odredi vrijeme vezivanja svih sredstava sto krace, a spontanih izvora na raspola ganje u sto duzem periodu, utvrde iznosi ulaganja u dugorocne namjene, uz obezbjedivanje maksimalnog povrat a ulozenih sredstava i maksimalnog obezbjedivanja zadovoljavajuce likvidnosti preduzeca, pri iznalazenju novih izvora finansiranja, u stvari dodatnih dugorocnih i kratko rocnih zaduzenja, izvrsi uz sto povoljnije uslove, sto serioznije i kvalitetnije ispitivanje finansijskog rizika i iznalazenje adek vatnih mjera da se ti riziei svedu na minimalnu mjeru. 2.3 Rezultati analiza tokova finansijskog poslovanja preduzeta Teziste se usmjerava na analiziranje izvjestaja 0 tokovima ukupnih poslovnih, fi nansijskih i novcanih tokova sredstava preduzeca. Finansijska analiza, interpretaeije tih i zvjestaja i planiranje finansijskih tokova se posebno razmatraju u ovoj knjizi, gdje ce bi ti razmatrana i sustinska pitanja vezana za analiziranje relevantnih tokova poslovanja preduze ca, posebno novcanih tokova, koji treba da nam pokazu koliko redovno poslovanje proi zvodi dovoljnu kolicinu novea, u sto kracim intervalima, da bi preduzece bilo likvidno i rentabilno. Kroz poslovnu cirkulaciju gotovine odrzava se finansijska snaga preduzeca. Za fi nansijsko planiranje, kada je u pitanju svrsishodnost analiziranja poslovnih, finansijskih i novcanih tokova, interesantno je to analiziranje, prvenstveno iz razloga sto se ocekuje d

a se na bazi istog definise razvojni put pojedinih tokova u proslosti, kako bi se na osnovu t akvih 'konstatacija doslo do odredenih bitnih uopcenijih prognoziranja tih tokova u buducnosti. Nairne, na osnovu analiza relevantnih finansijskih tokova poslovanja preduzeca, doci cemo i do podataka 0 bitnim faktorima koji su odlucujuce pozitivno djelovali na prosl i finansijski napredak", sto ce zajedno s izvjestajima 0 sredstvima biti kljucna finansijska p odloga za definisanje buducih finansijskih tokova iz poslovanja priliva i odliva finansijs kih sredstava. Te analize i izvjestaji sluze finansijskom direktoru za odredivanje finansiranja tih potreba. Osnovna zamisao ovog koncipiranja finansijskog planiranja, u kojem se na prvom m jestu stavlja analiza finansijskih tokova, jeste da se u samom polazistu izrade finans ijskih planova potencira znacaj analiziranja finansijskih tokova i da se na bazi podata ka ribanaliza 12J. Van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", str. 820. 13J.van Horne: "Finansijsko upravljanje i teorija" IXizdanje, str. 803.

pokusa utvrditi odredena zakonitost, odredeno uopcavanje iz posmatranja tih anal iziranih finansijskih tokova preduzeca. Tek na osnovu ovakvih analiza moguce je i kvalitetno direktno projeciranje finan sijskih tokova na kraju odredenog planiranog perioda. To je posebno moguce ako se pri tom projeciranju primijene adekvatne metode. Zel imo sarno istaci da se analiticka interpretacija izvjestaja 0 tokovima ukupnih poslo vnih sredstava mora vrsiti u odredenom specificnom kontekstu koji je diktiran, prije svega, pra vilima finansiranja koja uspostavljaju horizontalne odnose. 2.4. Latentne opasnosti koje se kriju uneadekvatno planiranom izboru metoda za ocjenu efikasnosti investiranja Veliki broj preduzeca ima odredenih svojih specificnosti u poslovanju, sto je ce sto svojstveno i za buduce poslovanje iz namjeravanog investiranja. Te specificnosti zahtijevaj u da se posebna paznja posveti iznalazenju metode ocjene efikasnosti investicionih ul aganja koja ce valorizirati te specificnosti pri toj ocjeni. Opravdanost ovog insistiranja p okusat cemo prikazati kroz dva sljedeca primjera, gdje te specificnosti dolaze vidno do izra zaja, Jedan primjer cemo uzeti iz poslovanja koje se moze odvijati i bez realizacije namjera vanog ulaganja uz manje efekte nego sto bi se postigli nakon realizacije namjeravanog ulaganja (primjer smo uzeli iz bioloskih investicija, sto ne znaci da takvih primjera nem a u ostalim djelatnostima, npr. u slucajevima kada je vijek upotrebljivosti kvalitetne oprem e daleko duzi nego sto je tehnicki predviden i s1.). Drugi je primjer latentnih opasnosti koje se kriju iz ulaganja u trajnija potrosna dobra po narudzbi, npr. u opremu po narudzbi, Kadaje u pitanju ispitivanje efikasnosti dugorocnih ulaganja s finansijskog aspe kta, u suvremenoj literaturi prevladava misljenje da se efekat treba da manifestira u cistom novca nom toku koji se moze ostvariti u toku funkcionisanja investicionog projekta. Taj cisti n ovcani tok predstavlja zbir akumulacije i amortizacije koja potice iz naplacene realizacije i naplacene glavnice (iz tzv. obaveznih dugorocnih ulaganja ako su ona zakonski propisana kao prateci dio namjeravanog ulaganja). Vrijeme funkcionisanja ili eksploatacioni period investicionog projek ta se obicno definise kao vrijeme trajanja opreme, s obzirom na to da ona predstavlja kljucni generator pozitivnih efekata kompletnog investicionog ulaganja i cesto i kao najvecu stavk u s najkracim vremenom trajanja u strukturi ostalih osnovnih sredstava tog projekta. Ako se radi 0 dugorocnom ulaganju u postojece kapacitete, efekat namjeravanih no vih

dugorocnih ulaganja se smatra kao razlika izmedu cistog novcanog toka po osnovu novog dugorocnog ulaganja i cistog novcanog toka koji bi se ostvario bez novog dugoroc nog ulaganja." Uzimamo jedan interesantan primjer, koji moze najbolje da ilustrira uporednost d va pretpostavljena kretanja. Uzeta su iz bioloskih investicija", kao izrazito dugor ocnog investicionog ulaganja u jedan ekonomski cjelovito zaokruzen sumski kompleks. Pr va pretpostavka se zasniva na eksploataciji tog kompleksa bez novih ulaganja u njeg ovu rekonstrukciju i posmatranja finansijskog toka priliva efekata iz tog sumskog ko mpleksa u datom narednom periodu. Ova pretpostavka je i dosta realna, jer najveci broj e konom 14Zijad Njuhovic: "Informator" broj 1260, od 6.aprila 1966.godine, Zagreb. 15Zijad Njuhovic: "Mjerenje efikasnosti investicija", str. 120, "Svjetlost" Sara jevo, 1977. 26 \...

skih suma se eksploatise bez dugorocnih ulaganja u unapredenje sumskog fonda. 1 druga pretpostavka koju uzimamo je realna i u razvijenim zemljama kao takva do sta prisutna. Ona se zasniva na ulaganju u taj isti ekonomsko zaokruzeni sumski komp leks i prikazuje kretanja priliva efekata iz tog sumskog kompleksa nakon ulaganja u una predenje njegovog sumskog fonda. Realnost ove pretpostavke jeste i u tome sto ovakva ulag anja omogucavaju ubrzaniju sjecu bez stetnosti za kontinuitet eksploatacije tog sumsk og kompleksa. 1 integralni tekst komentara 0 tom primjeru je uzet iz knjige Zijada Njuhovica, koji glasi." "Inicijalnu vrijednost cistog efekta "pi" koju pretpostavljamo mozemo ostvariti eventualnom realizacijom investirane sumske sastojine nakon "n" godina, mi smo tretirali kao dio ukupne dobiti, prihoda koji potencijalni investitor, ka o "nevlasnik" sume moze ostvariti. Tradicionalni model ocjenjivanja efikanosti investicija upotrebljava ostatak vrijednosti investicija -koji se oznacava sa "Rn", s tim sto se vrijednost investicija "I" umanjuje za ostatak vrijednosti investicija" (I -Rn). Ako bismo i mi u predlozenom obrascu (obrascu koji je koristen u knjizi primjedb a autora) prosjecne godisnje stope rentabilnosti primijenili takav postupak, tada bismo dobili prosjecnu godisnju stopu rentabilnosti u kojoj, u stvari, u postupku dolazenja do nje, funkcije te vrijednosti ("pi") ne bi imali potpuno onu ulogu koja se stvarno od nje ocekuje. Pokusacemo to obrazloziti, Jedan od osnovnih ciljeva potencijalnog investitora u sumarstvu je, pored tekuce dobiti, i stvaranje normalnog stanja sume koja ce optimalno producirati nakon "n'' godina. Drugim rijecima, jedan od osnovnih ciljeva potencijalog investitora, pretpostavi mo istovremeno i kupca sume, jeste da ta suma postane sto produktivnija da joj trzisna vrijednost bude veca, Posljedica takvih namjera investiranja manifestira se, normalno, i u tendenciji povecavanja "pi". Njegov prethodnik kao investitor je realizirao efekat svog ulaganja racunat kao svoje "pi" kroz naplacenu prodajnu cijenu sume, tj. kroz "us", koju je platio kupac kao buduci investitor. Prema tome, proizilazi, i to u slucajevima kada se u racunu mjerenja efikasnosti upotrebljava "us", daje nepotrebno od ukupnih ulaganja ("u") oduzima ti "pi", odnosno daje principijelno pogresno postaviti da se od "us" oduzima "pi". S gledista mjerenja efikasnosti investicija faktor "pi", a time i buduca nazovimo je prometna vrijednost sume, koja ce biti utvrdivana na bazi vecih proizvodnih svojstava sume nego prethodna, imat ce, u principu, permanentnu tendenciju rasta vrijednosti. Radi lakse uporedivosti velicina sa drugim djelatn ostima, uzet cemo posmatranje kretanja prometnih vrijednosti, svjesni da time zanemarujemo odredene cinjenice i okolnosti iz takvog uporedivanja. Medutim, ipak izravnavanje velicina "pi" i prometne vrijednosti sume moze da ima veliki stepen realnosti. Nairne, izjednacavanje tih vrijednosti pretpostavlja odredene

jednakosti, izmedu vrijednosti tekucih prirasta po odgovarajucim prodajnim cijenama djelatnosti uzgajanja suma, s jedne strane, i ocekivanih vrijednosti 16Istiautor, ista knjiga, strana 125-131.

troskova reprodukcije suma, ukljucujuci one koji se vremensko jos nisu pojavili, sto je prakticno i moguce s obzirom na karakter nastajanja troskova reprodukcije , uvecane za vrijednost viska rada, s druge strane. Logicno je utvrditi da ce u djelatnosti uzgajanja suma u toku perioda investiran ja ta buduca prometna vrijednost sume "pi" imati permanentnu tendenciju rasta, uz prethodne pretpostavke i pretpostavku da je ta prometna vrijednost sume bazirana na njenim svojstvima. Graficki prikaz njenog kretanja bi bio: Iznos Vrijeme Medutim, u ostaloj privredi, u principu, imamo suprotan proces. Nairne, s povecanjern tog vremena vise se raubuju osnovna sredstva, a time i smanjuje njihova prometna vrijednost, tj. vrijednost ostatka investicije (Rn). Graficki prikaz kretanja vrijednosti ostatka investicije u ostaloj privredi bi bio sljedeci: Iznos Vrijeme Ako bismo zanemarili ovakva specificna svojstva u kretanju prometne vrijednosti sume "pi", odnosno vrijednosti ostatka investicije u djelatnosti uzgajanja suma i pri ocjeni efikasnosti investicija umanjili vrijednost narnjeravanih ulaganja za mogucu promjenu vrijed nost sume, mi bismo na taj nacin napravili, po nasem ubjedenju, pored ostalog i dvije sljedece greske: -rni bismo na taj nacin prikazali da smo manje angazirali investiciona ulaganja nego sto smo stvarno. Nairne, vrijednost ostatka investicije ce se realizirati t ek nakon zavrsetka odredenog vremenskog perioda "n", Medutim, rni smo za sve

vrijeme trajanja tog perioda fakticki angazirali investiciona sredstva u visini bez umanjenja za vrijednost ostatka investicionih sredstava. S obzirom na to da vrij ednost investicionih ulaganja "u", koja se namjeravaju uloziti prema odredenom investicionom projektu, fakticki obuhvata cjelokupna namjeravana investiciona ulaganja, tj. investiciona sredstva koja ce biti ulozena, to bi svako umanjivanj e ove vrijednosti za vrijednost ostatka "pi", tj. u -pi, znacilo i deformaciju pojma v rijednosti ulozenih sredstava. drugo, sto bi primjena umanjivanja vrijednosti namjeravanih investicionih ulaganja C'u") za vrijednost ostatka investicije ("pi"), pri primjeni obrasca za ocjenjivanje efikasnosti investicija u djelatnosti uzgajanja suma stvorila realne uslove da vrijednost angaziranih sredstava pri tom ocjenjiv anju bude negativna. Nairne, imajuci u vidu tendenciju rasta vrijednosti "pi" u odredenom periodu, logicno je pretpostaviti da se moze desiti da bude pi ( u. Takva mogucnost je neostvariva u ostalim privrednim djelatnostima s obzirom na tendenciju kretanja vrijednosti ostatka osnovnih sredstava (Rn). Prometna vrijednost sume, odnosno vrijednost "pi", koja se rnoze postici nakon odredenog perioda, rezultat je namjeravanog ulaganja ("u"), a ne elemenat namjeravanog ulaganja. Imajuci u vidu prvenstveno tu okolnost, odlucili smo da predlozimo da se vrijednost te sume tretira kao dio ukupne ocekivane dobiti iz namjeravanog investicionog ulaganja. Karakter odnosa pocetnih ulaganja i vrijednosti koje se mogu jednokratno ostvariti po tom osnovu, nakon isteka racunatog perioda, znacajno varira kod pojedinih namjena. Posmatrajmo to svojstvo u slucaju kada efikasnost investiranj a ispituje onaj koji nije "vlasnik" zemljista, odnosno sume, naime u slucaju primjene "metode jedinstvenih kretanja". Imajuci u vidu da su, u principu, ulaganja za kupovinu sumskog zemljista (uz) manja od ulaganja za kupovinu sumske sastojine (us), tj. da je uz (us) normalno je pretpostaviti da se radi 0 istim povrsinama i sl. i da vrijednost iz prodaje sume (pi), nakon isteka posmatranog perioda, vezana ulaganja "uz", tj. iz podizanja novih suma, moze biti veca, ista ili manja od te iste vrijednosti sume "pi" za k oju je vezano ulaganje "us", tj. rekonstrukcija suma, to proizilazi zakljucak da se moze ocekivati da ce razlika izmedu "pi" iz rekonstrukcije i "us" biti manja od razlike izmedu "pi" i "uz" iz podizanja novih suma, naime da ce biti: (pi -us) < (pi -uz), uz uslov daje pi (us i pi) uz, to znaci daje razlika izmedu pocetnih ulaganja za kupovinu zemljista i onog sto mozemo dobiti eventualnom prodajom sastojine nakon odredenog broja godina kod podizanja novih suma veca od te iste razlike kada se radi 0 namjeravanom ulaganju za rekonstrukciju suma. To je, u stvari, neuskladenost vremena ostvarivanja efekata investiranja iz konkretnenamjene i vremena angaziranja sredstava za ostvarivanje tih efekata. Vrijeme prakticne obuhvatnosti efekata, prvenstveno kod odredenih metoda za rekonstrukciju suma, u principu, nikada se ne podudara sa vremenom kao realnim faktorom ocjenjivanja efikasnosti investicija. Prakticno vrijeme ostvarivanja efekata invetiranje je, u principu, uvijek duze od vremena koje se moze uzeti

kao realna velicina pri ocjeni efikasnosti investicija. To proizilazi iz osnovne svrhe proucavanog odgovarajuceg nacina mjerenja efikasnosti konkretnog investira nja, a koja se sastoji, pored ostalog, u tome da investiranjem stvorimo sumu na principu kontinuiteta produkcije i kontinuiteta prihoda. Primjenom "metode dvojnih kretanja" dolaze do izrazaja investicioni kriteriji maksimiziranja razlike izmedu dva kretanja, tj. kretanja cistih prihoda ako investiramo, gledano s aspekta suma kao sumsko-ekonomske cjeline, zatim minimiziranja angaziranih investicionih ulaganja i strateski kriterij koji se ma nifestira u vodenju poslovne politike prilagodene specificnim uslovima privredivanja, konjunkturnim kretanjima i racionalnom privredivanju. Medutim, primjenom principa "metode jedinstvenih kretanja" posebno se ispoljavaju investicioni kriteriji: maksimiziranje ukupne dobiti u odredenom periodu sa konkretnog objekta, zatim minimiziranje angaziranih investicionih ulaganja i strateski kriterij. Interesantno je napomenuti da specificna nacela ove djelatnosti, kao nacelo potrajnosti prinosa u djelatnosti uzgajanja suma, namecu razloge da se investici oni kriterij "maksimiziranje ukupne dobiti" smatra kao kriterij maksimiziranje ukupne dobiti" ne sarno iz osnova tekuceg poslovanja ("pt) vee i iz osnova pripreme za investiranje ("pp") i eventualno zarnisljene prodaje sume, kao ostat ka vrijednosti investicije ("pi"). Primjenom "metode drustveno-ekonomske efikasnosti investicije" dolaze do izrazaja isti kriteriji kao kod "metode jedinstvenih kretanja", s tom razlikom s to se kriterij maksimiziranja ukupne dobiti, u stvari, dijela dobiti oznacenog sa "dt", odnosi ne sarno na dobit ("pk") iz konkretnog, fizicki gledano, objekta investiranja, vee i na dobit iz ostalih dijelova sume kao odredene cjeline ("pd" ) i sto se kriterij minimiziranja investicionih ulaganja ne odnosi i na ulaganja " uz" i "us", jer se ista i ne pojavljuje u ovoj metodi. Ukoliko bismo vrsili uporedivanja tih vrijednosti, uz zanemarivanje odredenih drugih relevantnih osobenosti uporedivanih objekata, kao sto su: cinjenice da su prihodi iz sume ako ne investiramo Cps") veci nego sto su prihodi sa zemljista ("pz"), iste povrsinske jedinice i istog vremena, zatim da se prakticno redovne tekuce sjece ne pojavljuju kod vjestacki podignutih novih sastojina u intervalu prije podizanja odredene zeljene sjece, kada se vrsi cista sjeca, a da su te tek uce sjece jedan od najvaznijih prihoda kod rekonstrukcije suma, odnosno da su razlik e izmedu prihoda iz intenzivnih sjeca po projektu i iz redovnih tekucih sjeca po sumsko-privrednoj osnovi jedan od kljucnih elemenata konkretnog proucavanog odgovarajuceg mjerenja efikasnosti investicija, naime uz zanemarivanje da je ps pz, da je pt (rekonstr.) ( pt (novih suma), da je kod rekonstrukcije pg (ps) dob ili bismo pogresnu predstavu 0 vrijednosti jedne investicije. Sustinu tog svojstva . mozemo sagledati odredivanjem takvih stanja. Uz pretpostavku da se radi 0 istoj povrsinskoj jedinici, tadaje pi (nove sume) pi (rekonstrukcija suma), ali s obzi

rom na to da su, u principu, nominalno posmatrano:

uz < us i daje uz < pi i daje uz < pi, proizilazi da je us « pi (pi -uz) rel="nofollow"> (pi -us) (pi -uz) > (pi -us), gdje je (pi -us) ( nove sume, (pi -us) rekonstrukcija suma a "pi" ostatak vrijednosti investicije, stirn da je taj ostatak kod podizanja no vih suma u odgovarajucoj metodi tretirao kao "pg", tj. kao prihodi iz cistih sjeca, kao gIavni prihodi; "uz", ulaganja za kupovinu, odnosno za prenos prava upravIjanja i koristenja zemljistem i "us", ulaganja za kupovinu, odnos za prenos prava upravIjanja i koristenja sumorn. Iz ovakvog jednostranog uporedivanja dobili bismo potpuno pogresnu predstavu 0 prednosima, odnosno slabostima odredenih namjeravanih ulaganja. Na bazi razlike u duzini vremena je fakticki vrednovanje investicija na osnovu razlike u duzini vremena povrata ulozenih sredstava. Ta razlika moze da potice iz razlicite obuhvatnosti prihoda, iIi iz razlicitih mogucnosti koje se pruzaju za dobijanje prihoda iz konkretnog objekta investiranja. U prvom slucaju se radi 0 uporedivanju izmedu vremena povrata ulozenih sredstava utvrdenog sarno na bazi prihoda iz konkretnog investiranog objekta (pk), odjela kao odredenog dijela cjeline i vremena povrata ulozenih sredstava koje je utvrdeno na bazi posmatranja prihoda (pk + pd) s gledista sume kao odredene sumsko-ekonomske cjeline. Ta razlika u vremenu povrata kod rekonstrukci je surna, u najvecern broju slucajeva, bila bi veca nego sto je kod podizanja novih suma. Ovakvo rezonovanje pretpostavlja primjenu "metode dvojnih kretanja", zatim postojanje istih prihoda (pk), kao i drugih relevantnih faktora kod rekons trukcije suma i kod podizanja novih suma, stirn da polazimo od toga da npr. jedna faza rekonstrukcija pruza mogucnost ostvarivanja odredenih prihoda (pk) dok su te mogucnosti kod podizanja novih suma, s obzirom na strogo namjensku proizvodnju sortimenata (celuloza), svedene na minimum, tj. daje pd (rek.), pd (nove sume). Sto se tice drugog osnova poticanja pomenute razlike, tj. njegov og objasnjenja, potrebno je da podemo od odredenih pretpostavki i okolnosti da ce zamisao biti primjenjiva u "metodi drustveno-ekonomske efikasnosti investicija". Uz postojanje istih klimatskih uslova a i kvaliteta zemljista, zat im uz pretpostavku da ce novopodignuta suma u odnosu na sumu u kojoj namjeravamo vrsiti rekonstrukciju biti iste sastojinske strukture i da je zemljiste na koje namjeravamo investirati prakticno najcje1ishodnije upotrijebiti za podizanj e suma, dobili bismo da je vrijeme povrata ulozenih sredstava, uz obuhvatanje sarno "pk" kod podizanja novih suma, duze nego sto je kod rekonstrukcije suma, premda se ovo vrijeme racunalo na bazi razlike izmedu vrijednosti prihoda ako investiramo (pl) i vrijednosti ako ne investiramo (0), kojaje, tj. razlika kod rekonstrukcije suma, relativno manja jer se zna da je (pO) veci. Do ovog zakljucka dolazi se s obzirom na to da se "p l" -obracunava na bazi postojecih prirodno podignutih suma, cije je konkretno stanje nezadovoljavajuce, zbog cega su potrebne i intenzivnije, prvenstveno uzgojne sjece.

Uz prethodne pretpostavke uglavnom bi proizislo da je (n)r,1 -vrijeme povrata ulozenih sredstava ako obuhvatamo sarno prihode (pk) konkretnog objekta u slucaju rekonstrukcije sume; (n), 2 -vrijeme povrata ulozenih sredstavauz obuhvatanje svih prihoda (pk + pd), , a nivou sume kao jedne zaokruzene sumsko-ekonomske odredene cjeline sumsko-gospodarske jedinice); (n)n 1-isto kao (n)r, I, stirn sto se odnosi na podizanje novih suma i (n)n:2 -isto sto i (n) n,2, stirn da se ovo odnosi na podizanje novih suma, Tu mislimo na vrednovanje investicija na bazi duzine povrata ulozenih sredstava stvorene iz osnova primjene odredenih principa "metode dvojnih kretanja" i "metode jedinstvenih kretanja". Rezonovanje da bi vrijeme povrata ulozenih sredstava po primjeni odredenih principa "metode dvojnih kretanja" bilo krace nego po primjeni odredenih princip a "metode jedinstvenih kretanja" iz razloga sto se u prvoj metodi ne pojavljuju ulaganja u zernljiste ("uz") i ulaganja u sume ("us") i iz razloga sto se u njoj pojavljuju vrijednost prihoda ("pd") iz drugih objekata (odjela), ima svoj odredeni osnov sarno ako je ulz > pO, odnosno us > pO, s obzirom na to da se ne ukljucuju prihodi ("pO") kao prihodi ako ne investiramo". Pri potenciranju specificnosti koje smo mogli uociti iz prethodnog poduzeg citat a, nijednog momenta ne pretendiramo da potcjenjujemo znacaj ocjene likvidnosti inve sticionog projekta koju treba vrsiti u sklopu kompletne ocjene efikasnosti dugorocnih inve sticionih ulaganja s finansijskog gledista, s obzirom na to da ta ocjena polazi od cistog novcanog toka kvantificiranog po godinama eksploatacije. Ako neki investicioni p rojekat pretendira da bude likvidan, njegov cisti noveani tok mora da bude veci od zbira dospjele glavnice za vracanje dugorocno pozajmljenih sredstava, dividendi dionicarima i s vih naknada za ulog trecih lica. Svjesni kompleksnosti ove materije koja je interesantna i a ktuelna, a i slozena, ogranicit cemo se sarno na djelimicno razmatranje drugog primjera koj i se odnosi na dugorocna ulaganja i opremu po narudzbi. Svu ozbiljnost, "tezinu" posljedica za preduzece, aktuelnost tog pitanja i sloze nost pokusat cemo ukratko obrazloziti. Sustina razmatranja ovih latentnih opasnosti s e krije u neadekvatnom izboru metode za ocjenu efikasnosti namjeravanog ulaganja, koja tre ba da sluzi kao osnov za donosenje i investicionih odluka. Insistiranje na ovakvom raz matranju je u duhu koncepta tdisnog vrednovanja preduzeca, U elemente od kojih zavisi trzisn o vrednovanje preduzeca, u normalno razvijenim i stabilnim trzisnim uslovima, pored ostalog, ukljucuje se i mogucnost povrata ulozenih sredstava. Shodno tome, bitan elemenat tog povrata je i u karakteru potraznje za tim proizvodom, u nasem slucaju potraznje

za upotrijebljenom opremom po narudzbi. Uz pretpostavku da se na trzistu pojavljuju dvije vrste opreme, sa svim bitnim istim svojstvima (ista knjigovodstvena neotpisana vrijedn ost, isti vijek ukupnog moguceg eksplatacionog perioda, isti period vee koristenja opreme, isti iznos neto dobiti koji se postizao pri njihovom koristenju, kao i svi drugi elem enti da su isti), osim okolnosti da se oprema "A" proizvela po narudzbi, a oprema pod "B" s erijski.

Uz pretpostavku da su oprerna "A" i "B" proizvedene serijski, njihova trzisna ci jena bi bila ista. Medutirn, cijene oprerne "B" ce na trzistu biti veca nego cijena opre rne "A". Iz prostog razloga sto je to rezultat zakonitosti trzista, koja glasi da se cijene formiraju na bazi ponude i potraznje. Logicno je ocekivati da ce brojnost interesenata, kupaca za oprernu "B" biti veci nego za oprernu "A". Sto je oprerna po narudzbi "A" specificnija, to j e brojnost njenih potencijalnih kupaca u kasnijern trzisnom vrednovanju te oprerne rnanji. Graficki prikazana ta potrazivanja rezultiraju iz ova dva kretanja. Broj lrupaca Posljedica toga je da su sadasnji kupci, a potencijalni prodavci oprerne "B", re lativno zasticeniji i u povoljnijern polozaju od sadasnjih kupaca i potencijalnih prodav aca oprerne "A". U tom kontekstu treba posrnatrati problernatiku koja se pojavljivala u bivs oj Jugoslaviji kada je u pitanju bila prodaja specificne oprerne po narudzbi u pogo nirna "Fenija" u Kavadarcirna -Makedonija. Autor ovog radaje jos 1977.godine17 ukazao na sustinu te problernatike kada je razrnatrao trzisnu vrijednost jednog ekonomski zaokruze nog sumskog kompleksa i vrijednosti ostatka (I-Rn), sto je trzisna vrijednost vee up otrijebljenog osnovnog sredstva. Kada bi se vrsila ocjena efikasnosti investicionih projekata "A" i "B" bez uzima nja u obzir tdisne vrijednosti te opreme nakon isteka njihovog eksploatacionog perioda , to bi bila na odredeni nacin latentna opasnost da se izvrsi ocjena efikasnosti investicije na nerealan nacin, Tu latentnu opasnost smatramo da mozemo podvesti pod posljedice investici onih ulaganja. Realnost prisustva ovih i ovakvih posljedica su svakodnevno moguce, te se 0 njim a mora voditi racuna. Suvisno je isticati koliko su ova pitanja bitna za ocjenu ef ikasnosti investicije s finansijskog aspekta. Nairne, s finansijskog gledista bitan je cis t novcani tok po godinama u cijelom eksplatacionorn periodu investicije. Ovo pitanje je znacajno za ocjenu likvidnosti odredenog investicionog projekta. 17Zijad Njuhovi(;: "Mjerenje efikasnosti investicija", str. 126., "Svjetlost" Sa rajevo, 1977.godine.

Pri sadasnjem primjenjivanju metoda za ocjenu efikasnosti investicionih projekat a, koje bi eventualno primijenili na ispitivanje projekta "A" i "B", dobit cemo prolaznu ocjenu za oba projekta, jer im je cist noveani tok u odnosu na zbir glavnica za vracanje d ugorocno pozajmljenog kapitala, dividende dionicara i naknade za ulogu trecih lica biti i sti. Najprostije receno, ako preduzece dode u situaciju, sto nije rijetkost, da proda je opremu "A" i "B", na primjer nakon cetiri godine, za opremu pod "B" realno je pretposta viti da ce postici vecu trzisnu cijenu. 2.5. Latentne opasnosti koje se mogu pojaviti zbog nerealnog planiranja finansijskih odluka Pod finansijskim odlukama mozemo smatrati sve one odluke koje imaju za posljedic u mijenjanje postojecih finansijskih materijalnih odnosa (strukture kapitala), bil o izmedu pojedinaca, organizacionih dijelova, odredenih pravnih subjekata ili drugih fizi ckih pravnih lica. One se pretezno donose s ciljem ostvarivanja maksimalnog povrata s redstava kvantificiranih u neto dobitku. Pod finansijskim odlucivanjem mozerno podrazumij evati da je to i jedno od sustinskih pitanja finansijskog upravljanja, posebno ako su tu ukljucene i finansijske odluke koje ce u perspektivi izazvati odredeno unapreden je poslovanja, poboljsanje uslova rada itd. Tradicionalno je misljenje da se finansijskim plani ranjem trebaju definisati: statutarne odluke, tj. one koje se odnose na postojecu imovinu, dobitak i njegov u raspodjelu, tekuce finansijske odluke, koje se ticu odredenih tekucih korigiranja koje se vr si s ciljem ostvarivanja statutarnih finansijskih odluka i razvojne finansijske odluke, koje su i dugorocnijeg karaktera, a odnose se na pr ilagodavanje postojeceg stanja preduzeca ciljevima buduceg poslovanja preduzeca . Obim i kvalitet finansijskih odluka zavisi od postojece velicine i strukture sre dstava i izvora sredstava preduzeca, samostalnosti onog koji donosi finansijske odluke, povezanosti organa odlucivanja i dr. organa. Da bi se postigla sto pribliznija o ptimalizacija finansijskih odluka, prije njihovog donosenja, neophodno je obezbijediti njihovo planiranje, organiziranost kvalitetnog razmatranja, obezbjedivanje finansijskih i informativnih podloga za njihovo donosenje. Primjera radi, za donosenje finansij skih odluka vezanih za raspodjelu neto dobitka preduzeca, moraju se prethodno dobro i

spitati finansijski aspekti razlicitih faktora koji su bitni za raspodjelu neto dobitka na dio koji ce biti usmjeren za akumulaciju i dio koji ce biti isplacen dionicarima kao dividenda i zaposlenim. Od mnogih tih faktora kao najrelevantniji se mogu uzeti: neophodno st sredstava za odrzavanje finansijske stabilnosti u smislu poboljsanja postojece f inansijske strukture sredstava i izvora sredstava, kotiranje dionica preduzeca na finansijs kom trzistu i u tome realnost prodaje novih dionica, raspoloziva gotovina kao uslov odrzavanja likvnosti preduzeca, raspolozenje zaposlenih radnika i s1. Pri raspodjeli neto dobitka preduzeca treba razrijesiti vise cesto potpuno supro tnih interesa, posebno izmedu poslovnih struktura (koje su za jacanje vlastite materi jalne osnove preduzeca), vlasnicke strukture (koja pretezno zeli isplatu vecih dionica) i zap oslenih (koji su zainteresirani za poboljsanje uslova zivota i rada). 34

Pored finansijskih odluka, koje se pretezno odnose na raspodjelu dobitka, postoj e i rnnoge druge finansijske odluke koje su vezane, direktno iIi indirektno, za odrzavanje likvid nosti preduzeca: utvrdivanje visine gotovine kao minimalne rezerve likvidnosti, odredivanje visine gotovine koja ce se privremeno usmjeravati za kupovinu kratko rocnih utrzivih vrijednosnih papira, prodaju odredenih vrijednosnih papira na finansijskorn trzistu, reeskont odredenih vrijednosnih papira, ubrzanje konverzije odredenih potrazivanja u gotovu, prodaju nefunkcionalnih osnovnih sredstava, otpis potrazivanja, preuzimanje novih kraktorocnih i dugorocnih obaveza, konverziju i izrnjenu rokova dospijeca obaveza i potrazivanja, ulaganje u druga preduzeca, kupovinu tudih dionica, prodaju potrazivanja prije dospjeca, davanje kasa-skonta, zaostravanje uslova obezbjedenja placanja i obezbjedenja finansija, prodaju na bazi komercijalnih kredita, prodaju na bazi potrosackih kredita, izbor oblika naplate, osiguranje potrazivanja, uvodenje posebnih zateznih kamata, konverziju valuta, zastitu kupovne moci imovine preduzeca u uslovima inflacije, povecano odrzavanje vrijednosti zaliha gotovih proizvoda zbog nepovoljnih trzisn ih kretanja i inflacije, odlaganje raspodjele dijela dobitka,

smanjenje dugorocnih plasmana, smanjenje dugorocnih zaduzivanja, ubrzanje mobilizacije ulozenih sredstava u osnovna sredstva i s1.

Ovdje smo prikazali nesto siru lepezu finansijskih odluka i iz razloga da bismo sto potpunije definisali smisao sustine finansijskih odluka, jer se desava u preduzecima da i ljudi koji rade na finansijskim odlukama nisu dovoljno upoznati sto su to finansijske odluk e i sta su to finansijski dokumenti i kako ih razlikovati od ostalih. Ovo razlikovanje je znac ajno i zbog toga sto se u pojedinim sistemima prekrsaji po finansijskim odlukama i finansijs kim dokumentima tretiraju kao prekrsaji krivicne odgovomosti. Latentna opasnost je u neobuhvatno sti pojedinih finansijskih odluka u planiranju ili pogresnoj interpretaciji u planu. 3. Planiranje finansijskog leveridza Planiranje finansijskog leveridza znaci istovremeno i planiranje finansijske pol uge, a to prakticno znaci planiranje finansijske konstrukcije za uvecanje prinosa na vlasn icke dionice kroz upotrebu zajmovnog kapitala (koristenjem kredita, prodajom obveznica i preferencijalnih dionica i koristenjem lizing aranzmana). S obzirom na to da fin ansijski leveridz (finansijska poluga) ima i drugu medalju, pored te pozitivne, poznate i kao sica r (trad 35

ing on equity), a to je finansijski rizik koji proizilazi iz koristenja pozajmlj enog kapitala, to je neophodno u finansijskom planu predvidjeti u kojim povoljnim, odnosno nepovol jnim poslovnim prilikama ce doci do dobiti za dionicare, tj. gubitka uz vece ili manj e koristenje pozajmljenog kapitala. Sustinsko pitanje planiranja finansijskog leveridza tice se planiranja strukture kapitala i da to planiranje strukture kapitala bude sto manje rezultat sticanja okolnosti, a vise rezultat smisljenog finansijskog planiranja. Planiranje finansijskog leveridza treba da se zasniva na razradi opredjeljenja d efinisanih u zadacima finansijske funkcije. Rizik ostvarivanja prinosa na ukupno ulozena sred stvaje poslovni rizik koji nastaje zbog toga sto se nakon ulaganja kapitala pojavljuju fiksni tr oskovi neovisno od stepena koristenja tog ulozenog kapitala i on je vezan za strukturu aktive, tj. za investiranje. Medutim, finansijski rizik je rizik ostvarivanja bruto prinosa, dobitka na vlati ti kapital, i on je vezan za finansiranje, ~. za strukturu kapitala. Cinjenica da se na vlastiti kapital ne placa nikakva naknada ne znaci da postoji ikakvo opravdanje da se ne treba racunati s odredeni m prinosima od koristenja tih sredstava, odnosno da ta sredstva ne treba da imaju svoju cijenu. Postoji vise razloga da i vlastita sredstva moraju imati svoju cijenu, a jedan od najbitnijih jest ta j sto ce ta cijena pozitivno djelovati na racionalnije koristenje vlastitih sredstava. Kolika ce ta cijena biti, to moze da bude predmet poslovne politike, a moze i da se uslovi, na primjer, odredenim prinosima koje preduzece vee ostvaruje ulaganjem svojih sredstava u druga preduzeca u neke drug e zasebne projekte. Koliko odnos duga prema dionickom kapitalu, kao odnosa debt/equity, pr edstavlja bitan elemenat leveridza. Da bi se odgovorilo na takva i slicna pitanja, zahtjev e vezane za finansijski rizik, utvrdeno je da je nazovemo metoda leveridza. Na slijedecem uproscenom pri mjeru, uz odredeno zanemarivnje maksimiziranja poslovnih rezultata, pokusat cerno objas niti sustinu tog finansijskog rizika mjerenog ovom metodom leveridza, u smislu varijantnog po smatranja, gdje se u varijanti "B" pojavljuje vece ucesce pozajmljenog kapitala nego u vari janti "A". ELEMENTI Varijanta "A" Varijanta "B" -Prihodi od prodaje 1.200 1.200 -Varijabilni rashodi 700 700 I Marginalni dobitak 500 500 -Fiksni rashodi (bez rashoda finansiranja) 100 100

II Poslovni dobitak kao prinos na ukupna sredstva 400 400 -Rashodi finansiranja (kamate i naknade) 150 200 III Bruto finansijski rezultat kao brute prinos na vlastita sredstva (dobitak prije oporezivanja) 250 200 -Porezi na rezultat (na akumulaciju) 20 posto 50 40 IV Neto dobitak kao neto prinosna vlastita sredstva 200 160 -Faktor poslovnog leveridza I/I1 = 500/400 = 1,25 500/400 =1,25 -Faktor finansijskog leveridza II/III 4001250 =1,6 4001200 =2,0 -Faktor slozenog leveridza, poznatiji kao konacan finansij ski leveridz II/IV 4001200 =2,0 400/160 =2,5 -Faktor posl. 1 x fakt. finan.lev. 1,25 x 1,6 1,25 x 2 36 "'-------------

Vidljivo je da od vlasnicke strukture kapitala zavisi bruto finansijski rezultat , a time i faktor finansijskog leveridza. Nairne, vece ucesce pozajmljenog kapitala (varija nta "B") prouzrokuje vece kamate, a time i manji finansijski rezultat (III), odnosno prou zrokuje veci faktor finansijskog leveridza. Finansijski leveridz varijante "B" je veci o d finansijskog leveridza varijante "A", tj. 2> 1,6. Sto je veci finansijski Ieveridz, to je riz ik ostvarivanja prinosa na vlastita sredstva Yeti, jer su kamate fiksni troskovi koji terete rez ultat poslovanja neovisno od kretanja obima poslovanja. Faktor finansijskog leveridza pomaze i bankama da prije odobravanja kredita, bez detaljnog ispitivanja boniteta, kredit ne sposobnosti, dobiju grubu predstavu 0 tome kako se komitent odnosi prema vlastit im sredstvima, kakav je domacin. Ukoliko je finansijski leveridz veci, gruba je ocjena potencij alnih povjerilaca, davalaca kredita, da poslovni partner relativno nedovoljno angazira u poslovanju svoja sredstva, sto im moze dati sumnju da se poslovni partner nedoma cinski odnosi, a i bojaznost u njegovu sposobnost u pravovremeni povratak sredstava koj e namjeravaju ulagati iz trazenog kredita. Smanjenje rizika ostvarivanja bruto finansijskog rezultata na vlastita sredstva moze se postici u ovakvim okolnostima jedino promjenom varijacija vlasnicke strukture kapitala do ostvarenja tacke indiferencije finansiranja. Finansijski rizik proizilazi, ka o sto vidimo, iz postojanja finansijskh rashoda i ukoliko tih rashod nema, tj. ukoliko se poslovanje preduzeca ostvaruje bez pozajmljivanja kapitala, tada nece ni biti fi nansijskog rizika ostvarivanja bruto finansijskog rezultata. Pri izradi finansijskog plana preduzeca mora se voditi racuna i 0 finansijskom leveridzu koji ce u tom planiranju imati znacajniji utjecaj na povecanje zaduzivanja sarno onda ako je stopa prinosa na u kupan kapital veca od prosjecne kamatne stope. Sarno tada se moze ocekivati i predvida nje uticaja ovog finansijskog leveridza na bruto finansijski dobitak. Ukoliko je sto pa bruto akumulacije, odnosno neto dobitka i kamate prema ukupnom kapitalu jednaka prosje cnoj kamatnoj stopi, tad a ce djejstvo finansijskog leveridza na bruto finansijskj dobitak biti neutralan, jer je to tzv. tacka indiferentnosti finansiranja. Ukoli ko je stopa prinosa na ukupan kapital manja od prosjecne kamate, tad a se moze ocekivati da ce se planirati promjena strukture kapitala u korist vlastitog kapitala, jer bi svako daljnje povecanje tudeg kapitala znacilo gubitak. Istovremeno, pri daljnoj izradi planiranja buduce vlasnicke strukture kapitala, jedan od

bitnih faktora, koji moze da podstakne ili uspori promjenu postojece strukture u korist pozajmljenog kapitala, jeste prilagodavanje visine kamatne stope na nova zaduzen ja visini planiranog prinosa na ukupan kapital i stopi bruto akumulacije. Premda racunica moze pokazati da svako smanjenje stope poslovnog dobitka ispod tacke indiferencije, t j. stope prinosa na ukupan kapital ispod prosjecne kamatne stope, znaci da preduzece vise placa z a kamate na pozajmljeni kapital nego sto zaraduje, odnosno da svako povecanje posl ovnog dobitka iznad tacke indiferencije, tj. stope prinosa na ukupan kapital iznad pro sjecne kamate znaci daje finansiranje iz pozajmljenih sredstava preporucljivo, ipak se utvrdiv anje vlasnicke strukture sarno na osnovu ovakvih racunica ne moze uzeti kao nekakav univerzalni planirani normativ vlasnicke strukture sredstava. To ne znaci da su za konkretne uslove pl aniranog varijantnog ostvarivanja poslovnog dobitka ovakvi normativi nepozeljni vee napro tiv i pozeljni, U tom smislu treba koristiti metodu efekta leveridza u komponovanju vl asnicke strukture kapitala.

Iz naredne tabele" bolje cemo uociti sustinu prethodnih konstatacija, koje se od nose na zavisnost stope prinosa na vlastiti kapital od promjene kamate, posebno kako se krece stopa prinosa na sopstveni kapital zavisno od pomjeranja strukture kapitala i kretanja odnosa izmedu stope prinosa na ukupan kapital i prosjecne kamatne stope. ALTERNATIVA "Au ALTERNATIVA "Bu ALTERNATIVA "Cu Varijanta Varijanta Varijanta 123 123123 1. Pozajmljeni kapital 5.000 10.000 15.000 5.000 10.000 15.000 5.000 10.000 15.000 2. Vlastiti kapital 15.000 10.000 5.000 15.000 10.000 5.000 15.000 10.000 5.000 3. Ukupan kapital (1+2) 20.000 20.000 20.000 20.000 20.000 20.000 20.000 20.000 20.000 4. Poslovni dobitak 1.920 1.920 1.920 1.920 1.920 1.920 1.920 1.920 1.920 5. Rashodi kamata 480 960 1.440 360 720 1.080 500 1.000 1.500 6. Bruto fin. dob. (45) 1.440 960 480 1.560 1.200 840 1.420 920 420 7. 40% poreza na rezultat 576 384 192 624 480 336 568 368 168 8. Neto dobitak (6-7) 864 576 288 936 720 504 852 552 252 ~ 9. Bruto akum. (5+8) 1.334 1.536 1.728 1.296 1.440 1.584 1.352 1.552 1.752 10 Stopa prinosa na ukupni kapital 4/3x100 9,6% 9,6% 9,6% 9,6% 9,6% 9,6% 9,6% 9,6% 9,6% 11 Prosjecna k. stopa 5/2x1000 9,6% 9,6% 9,6% 7,2% 7,2% 7,2% 10% 10% 10% 12 Stopa prinosa na

vlastiti kapital 8/2xl00 5,76% 5176% 5,76% 6,24% 7,2% 10,08% 5,68% 5,52% 5,04% Interesantno je konstatirati da je u alternativi A stopa prinosa na ukupan kapit al (9,6 posto) jednaka prosjecnoj kamatnoj stopi (9,6 posto) i daje stopa prinosa na vla stiti kapital u sve tri varijante ove alternative ista (5,76 posto). Osim toga, i djejstvo fin ansijskog leveridza na bruto finansijski dobitak je negativno, jer je stopa bruto akumulacije visa n ego sto je stopa prinosa na vlastiti kapital. U alternativi B imamo da je stopa prinosa na ukupan kapital (9,6 posto) veca od prosjecne kamatne stope (7,2 posto), sto ima za posl jedicu da stopa prinosa na vlastiti kapital raste pomjeranjem strukture kapitala u korist tudeg kapitala, stirn da je i djejstvo finansijskog leveridza na bruto finansijski dobitak pozit ivno. To djejstvo na neto dobitak je pozitivno sarno kod varijante tri, zato sto je stopa bruto akumulacije u odnosu na prosjecnu kamatnu stopu niza. U alternativi C u svim varijantama stopa doprinosa na ukupan kapital je niza od pros} ecne kamatne stope doprinosa na vlastiti kapital i opada pomjeranjem strukture k apitala u korist tudeg kapitala. Djejstvo finansijskog leveridza i na bruto i neto dobitak je negativno. 18J. Rodic: "Poslovne finansije", Beograd, str. 202, 1991.godine 38

4. Planiranje inveslicionih odluka Planiranje investicionih odluka predstavlja jedno od kapitalnih pitanja poslovne politike preduzeca. Za finansijsku funkciju ovo pitanje ima visestruko znacenje, posebno kada se zna da se radi 0 dugorocnom vezivanju sredstava. Iz tih razloga finansijska funk cija ovo pitanje mora da posmatra s vise aspekta, prvenstveno s gledista: finansijske ocjene efikasnosti namjeravanog investicionog ulaganja i rizika takvih dugorocnih ulaganja. Od kvaliteta dugorocnog ulaganja, konkretno od donesenih investicionih odluka, n edvosmisleno ce zavisiti i finansijska stabilnost preduzeca, a time na direktan ili indirekta n nacin u krajnjoj liniji znacajno i ukupna trzisna cijena preduzeca, Rukovodilac finansijske funkcije mora da odigra bitnu ulogu ne sarno pri priprem i investicionih odluka vee i pri njihovom usvajanju. Njegova uloga ne svodi se sarno na odredene priprerne i donosenje tih odluka vee je znacajna u cijelom postupku koji ce se s provoditi prije donosenja takvih odluka i pri njihovoj realizaciji, prvenstveno u tom da s e izbori da se usvajanje ovih odluka zasniva na dobro pripremljenim podlogama. U tom smislu bit no je da obezbijedi sprovodenje i priprernu slijedeceg: prvo, ako se iz objektivnih razloga ne moze nuditi vise namjenskih varijanti s vise projekata, vee sarno jedan, tada on mora insistirati da se pri ocjeni efikasnost i investicija prirnijeni ona metoda koja ce ocijeniti efikasnost te investicije u konceptu sarno jednog projekta s finansijskog gledista, kako bi se dobio pravi odgovor da li je projekat prihvatljiv ili nije. 0 sustini pojedinih metoda ovdje ne zelimo pisati, jer se ta pitanja detaljno razmatraju posebnirn uputstvima svake konkretne metode; drugo, ako se radi 0 dva i vise investicionih projekata u istoj namjeni, a sarno se moz e finansirati jedan projekat, tada primjena adekvatne rnetode treba da odgovori ko ji je projekat s finansijskgo gledista najprihvatljiviji i trece, ako se radi 0 vise namjena s vise projekata, tada se, nakon generalne ocjene 0 efikasnosti pojedinih namjena i projekata, pristupa i ocjeni selektivnih projeka ta s finansijskog stanovista. Istovremeno, finansijski rukovodilac mora obezbijediti ispitivanje specificnih u slova koji bi se mogli pojaviti realizacijom konkretne investicione odluke, i to u srnislu razmatranih latentnih opasnosti od nerealnih investicionih odluka koje se ne zasnivaju i na tim specificnostima,

tj. uslova koji su se odnosili na stvaranje bitnih finansijskih podloga za donosenje investicionih i drugih odluka. Ukoliko se radi 0 rizicnim investicijama, preporucljivo je koristiti sirnulacije s ciljem da se aproksimira planirani povrat i disperzija ocekivanih povrata. Rijec je 0 n ekoj vrsti testiranja, bilo odluke za koju smo se vee odlucili ili prije samog odluci vanja. Svrsishodnije je ovo testiranje prije pocetka same realizacije konkretne investi cije. To ~-~--~-_. .~----

na detaljnija i studioznija analiza i sto su one manje frekventne nego finansijs ke odluke. Finansijske odluke, u sirem smislu, donose se skoro svakodnevno, u svakom preduz ecu. To su odluke koje zahtijevaju brzo i efikasno regulisanje i mogu se vezati za te kuce poslovanje preduzeca, Shodno prethodnom grupisanju ovih odluka u okviru finansijskih odluka , koje ralno mogu biti predmet planiranja, isticemo i slijedece: finansijske odluke vezane za snabdijevanje tekuceg poslovanja potrebnom kolicino m novca za nesmetano poslovanje putem monetizacije kao nekreditnog oblika emisije, a i putem kreditnog oblika emisije, finansijske odluke vezane za izmjenu postojece finansijske strukture sredstava i izvora sredstava, bilo vezanosti sredstava ili rocne i vlasnicke strukture izvora sreds tava, finansijske odluke 0 rekonstrukciji preduzeca, finansijske odluke 0 poboljsanju uslova rada i zivota, finansijske odluke 0 privremenom zaduzivanju za potrebe odrzavanja likvidnosti, finansijske odluke 0 uvodenju minimalnih odnosa izmedu likvidnih, sredstava i utrzivih vrijednosnih papira, finansijske odluke 0 minimalnom drzanju likvidnih sredstava. Lepeza finansijskih odluka se krece od donosenja odluke 0 osnivanju preduzeca i ulaganja u pocetni kapital do donosenja odluka 0 sanaciji i prestanku rada preduzeca. Planiranje finansijskih odluka mora se zasnivati prvenstveno na dobrom poznavanj u dosadasnjih tokova poslovanja, posebno finansijskih i novcanih tokova i kriterij a njihovog predvidanja u buducnosti. Sustinsku osnovu za planiranje ovih odluka daje plansk i bilans uspjeha i plan ski bilans stanja, a za odredena posebna predvidanja, relevantna za preduzece, cesto se prikupljaju odredene finansijske informacije bilo iz preduzeca ili van preduzeca. 6. Planiranje dugorocnih ulaganja i dugorocnih izvora Prvenstveno na bazi planiranog obima prodaje preduzeca, koji je iskljucivo raden na relevantnim procjenama platezne sposobnosti trazioca proizvoda i usluga preduzeca, utvrduje se, da je nazovemo, prva varijanta obima i dinamike potrebnih finansijskih sredstava . Limitirajuci faktor koncipiranja i izrade finansijskog plana obima i dinamike i poslovne stru kture jeste traznja za proizvodima i uslugama tog preduzeca. Obim, dinamika i struktura potr ebnih poslovnih sredstava moraju biti prilagodeni tim trzisnim mogucnostima, cime ne i

skljucujemo drugu grupu tih limitirajucih faktora koja se odnose na mogucnost obezbjedenja z adovoljavajuceg obima, dinamike strukture izvora finansiranja tih poslovnih sredstava. Rukovodeci se opredjeljenjem da je traznja Iimitirajuca tacka i planiranja potre bnih finansijskih sredstava i njihovih izvora, izraduju se i adekvatni" planovi: plan ovi prodaje za odredeni prihod, koji se izraduju posebno po vrstama proizvoda i usluga, po prod ajnim teritorijama, grupama kupaca i prodavaca, kanalima distribucije, s ciljem da se obezbijedi nji hova sto uspjesnija kontrola i analiza, planovi proizvodnje i zaliha koji se razraduj u po kvartalima i mjesecima, planovi troskova proizvodnje i nabavke razradujuci ih prema funkcij arna u kojima nastaju (proizvodnja, direktni materijal, direktni rad, opci troskovi p rodaje, planovi troskova uprave i administracije). Ovi planovi su za finansijsko planira nje intere 22 Preuzeto od D. Krasulje, "Poslovne finansije", str. 108.

santni vise u sklopu sireg posmatranja planiranja, vise interesiraju ishodi takv ih planova na prilive i odIive novca. Naredno razmatranje cemo maksimalno prilagoditi takvim z ahtjevirna finansijskog planiranja. Prije nego razmotrimo neka sustinska pitanja planiranja dugorocnih ulaganja, prv enstveno u osnovna i obrtna sredstva, smatramo da je korisno imati u vidu i neka bitna sv ojstva koja karakterisu planiranje osnovnih i obrtnih sredstava. Kada se radi 0 planiranju ulaganja u osnovna sredstva za razliku od obrtnih, neo phodno je imati u vidu da se njihovo planiranje vrsi jednom iii nijednom u toku jedne g odine, dok se planiranje obrtnih sredstava, posebno kada se radi 0 planiranju likvidnih sre dstava, vrsi svakodnevno. Planiranje obrtnih sredstavaje frekventan posao i preporucljivo je da to planiranje vrse iskljucivo strucnjaci iz preduzeca. Planiranje osnovnih sredstava, posebno veca ulaganja se vrse rjede s neizvjesnoscu, pa je preporucljivo da se u izradi tih p lanova angaziraju i strucnjaci van preduzeca, Opravdanost za to nije sarno u cinjenici sto je to posao koji se treba pripremati duze vrijeme i studioznije vee i zbog karaktera p osljedica koje donose ulaganja u osnovna sredstva za razliku od ulaganja u obrtna sredstva . Potreba za angazovanjem eksperimenata izvan preduzeca je time veca ako se radi 0 vecim u laganjima, posebno 0 ulaganjima u osnovna sredstva (opremu) po narudzbi, jer su tu moguce posljedice i rizici najveci. Primjera radi, ulaganje sredstava u bilo koji oblik obrtnih sredstava, po potrebi, lako se moze transferirati u druge oblike, isto tako i ulozena sreds tva u serijski proizvedena osnovna sredstva (teretna vozila i s1.), ako se pokaze da su nesvrsi shodno ulozena sredstva u to serijsko osnovno sredstvo, lako se to nenovcano angazovanj e moze konvertovati u gotovinu, za razIiku kada se radi 0 ulaganjima u jednu specijalno narucenu opremu. Pogresno planiranje ulaganja u specijaIiziranu opremu se tesko iIi gotov o nikako ne moze konvertovati u gotovinu. Ove okolnosti su bitne za procjenu likvidnosti sredstava i za vodenje uspjesne politike likvdnosti preduzeca. 6.1. Planiranje dugorocnih ulaganja Planiranje dugorocnih ulaganja obuhvata sva ona ulaganja koja imaju karakter dugorocnog vezivanja u trajanju preko jedne godine. U dugorocno vezana sredstva spadala bi prvenstveno: osnovna sredstva, trajna obrtna sredstva, dugorocni finansijski plasmani (kupljene dionice i dr. dugorocni vrijednosni papiri). Planiranje ulaganja u osnovna sredstva

Jedna od tipicnih prakticno cesto prisutnih podjela ulaganja u osnovna sredstva jeste: investiciona ulaganja koja se namjeravaju uloziti u dijelove vee postojecih inst aIiranih kapaciteta (zamjena dotrajalih osnovnih kapaciteta, otklanjanje uskih grla, povecanje obima poslovanja, poboljsanje uslova poslovanja), investiciona ulaganja koja se namjeravaju uloziti u nove samostalne kapacitete. Ulaganje u postojece kapacitete. Za izradu kvalitetnih finansijskih planova za p ostojece kapacitete neophodno je izvrsiti i adekvatnu klasifikaciju investicionih ulaganj a. Bitno je da svako klasificiranje koje se vrsi u preduzecu treba biti vrseno prem a kriterijima koji se uzajamno dopunjuju. Ta klasifikacija moze biti prema tome koIiko je real no

moguce kvantificirati efekte ulaganja na: ulaganja ciji se efekti mogu iskazati u mjerljivoj stopi prinosa i projekti ciji se efekti ne mogu kvantificirati, vee sarno ocijen iti kao korisni i neophodni (izdaci za kadrove, za reklamu, za istrazivanje i sl.). U okviru ulaganja s ilja i motiva ulaganja kao ovecanja brojnosti artikala, nijih dijelova opreme (opreme koja i dr.).

mjerljivim prinosom to klasificiranje moze biti zavisno od c sto su: ulaganja s ciljem povecanje postojece proizvodnje, p poboljsanja kvaliteta postojecih proizvoda, nabavke racional ima manje zastoja, manje izdataka za njeno tekuce odrzavanje

Postoji vise alternativnih rjesenja u okviru svakog motiva, cilja. Ako se radi, sto je cest slucaj u praksi, 0 preduzecu koje ne moze da zadovolji potrebe trZista zbog ogra nicene proizvodnje, tada ce biti potreno utvrditi vise alternativnih rjesenja tog probl ema, i ispitati da li je rjesenje u alternativi da se nabavi novi dio opreme za otklanjanje usko g grla u proizvodnji, ili je to u alternativi da se zamijeni postojeci dio novim dijelom, ili je u alternativi da se obezbijedi odredena adaptacija postojece opreme i sl. S obzirom na to da su obimnost istrazivanja, serioznost i dubina anaIiziranja pr venstveno zavisni od obima investicionih izdataka i od realnih mogucnosti kvantificiranja stope prinosa, zatim da motivi dugorocnih ulaganja mogu biti razliciti, pocev od otklanjanja us kih grla u poslovanju do podizanja potpuno novih objekata koji ce funkcionisati kao sastavni dijelovi jedne tehnoloske cjeIine, to je svrsishodno, a cesto i neophodno, sva i nvesticiona ulaganja svrstati, klasificirati u odredene slicne kategorije, grupe iii skupine . Ne postoji, niti je moguce dati neku univerzalno svrsishodnu i realnu klasifikac iju investicionih ulaganja, jer svako preduzece ima niz svojih relevantnih specificnosti koje se n e mogu zanemariti pri izradi klasifikacije za to preduzece. Za neka preduzeca ispi tivanje efektivnsoti ulaganja treba da potencira specificnosti cilja kapitalnih ulaganja koja se sast oje u izboru da li je prihvatljivije rjesenje u zamjeni cijele opreme iii u modernizac iji postojece u smislu nabavke suvremenijih dijelova te opreme, iii je rjesenje u iznalazenju na bavke dodatne opreme za proizvodnju, oplemenjivanje postojece proizvodnje iii ulaganje u obuku kadrova i sl. Neki od tih projekata su medusobno iskljucivi, jer su to projekti koji su namije njeni obavljanju iste funkcije, tako da prihvatanje jednog projekta iz te grupe automa

tski znaci eliminisanje ostalih projekata. Ovo je faza izbora najbolje prihvatljivog projek ta iz odredene grupacije klasificiranih projekata. U okviru iste namjene novog kompletnog ulaganja moze biti vise varijanti, npr. k ada se namjerava postojeca zastarjela proizvodnja bicikla" kompletno dugorocnije raz rijesiti. Za to razrjesenje moze biti vise varijanti, bilo da se izvrsi potpuno gasenje za starjele proizvodnje s nabavkom nove suvremene opreme za proizvodnju u istim prostorima, bilo u organizovanju proizvodnje na vise zasebnih lokaliteta koristeci povoljno finan siranje iz fondova za razvoj nerazvijenih krajeva i podrucja i relativno jeftiniju radnu snagu u tim manje razvijenim krajevima, uz obezbjedivanje zavrsne montaze proizvodnje na lokalitetu dosadasnje stare tvornice i sl. Za ulaganja u postojece kapacitete, k ao dokumentaciona osnova, cesto se upotrebljavaju i planovi investicionih ulaganja. Plan inves 23 Takav slucaj je bio kada se stara tvornica bicikla na lIidzi kod Sarajeva, 80 -ih godina preorijentirala na novi koncept proizvodnje.

ticionih ulaganja obicno se sastoji od dva dijela, jedan dio koji obuhvata ulaga nja razvrstana po objektima i strukturi investicionih ulaganja i, drugi, koji prikaz uje dinamiku investicionih ulaganja. Naziv investicionog obiekta STRUKTURA ULAGANlA Gradevinski dio Oprema Montaza Ostalo Pogon A2 Pogon C oovrsenje objekta 0 1 Sveukupno Red. sroi Izvori Vriieme anaaiovania n n + 1 n+2 ..n + k Ukupno 1. Vlastiti ulozi iz dobiti: 2. Pozajmljeni krediti: Naziv investicionog obiekta DINAMIKA ULAGANlA PO MlESECIMA Januar Februar Mart April Maj Juni Juli itd. Poqon A2 Pogon C Dovrsenje Obiekta 01 Sveukupno Plan investicionog ulaganja po objektima i strukturi moze da izgleda ovako: Ulaganja u nove kapacitete. Tu se radi 0 ulaganjima u nove programe. Dokumentaci ja se najcesce pojavljuje u formi posebnih investicionih projekata, odnosno investi cionih programa u kojima se prezentira i njihova ekonomsko-finansijska opravdanost. Ta ekonomsko finansijska opravdanost je bitna s gledista finansijskog toka sredstava i likvidnosti projek ta, posebno u smislu prikaza njihovih cistih novcanih tokova koji se predvidaju ostv ariti tokom eksploatacije tih projekata. Na osnovu ovako prezentiranih efekata namjeravanih investicionih ulaganja odabira se najpovoljnija varijanta. Tako izabrana varijanta investicion og ulaganja unosi se kao prv.a varijanta u planski bilans stanja. Tek nakon izrade konacne, usaglasene varijante planskog bilansa, bilansa stanja, podaci 0 ovom ulaganju mo gu se uzeti kao definitivno zvanicni podaci koji postaju i predmet aktuelne realizacije.

Plan dinamike gradnje. Poseban znacaj za finansijsku funkciju ima plan dinamike investicione gradnje, jer svako nesinhroniziranje tog plana s planom raspolozivi h izvora

sredstava, odnosno svako neprilagodavanje plana raspolozivih sredstava s planom investicione gradnje moze da prouzrokuje nepozeljne posljedice. Te posljedice mogu da se refl ektiraju bilo u kasnjenju s gradnjom bilo u nezadovoljstvu izvodaca radova zbog neplacanj a izvrsenih radova bilo u prekidu gradnje, bilo u angazovanju drugog proizvodaca i sl. Kada kazemo da je neophodno izvrsiti sinhronizaciju, onda priroda ovog poslovanja zah tijeva da ona bude izvrsena maksimalno, seriozno i dokumentovano. Navodimo gradnju investi cionog objekta i posljedice nesinhroniziranosti u toj gradnji." Ne ulazeci u razloge te nesinhroniziraosti (nedovoljno obezbijedena sredstva za finansiranje, propusti u izradi investicionih programa itd.), cesto se desavalo da se pojave t ako krupni problemi da su izazivali neshvatljive situacije. Bilo je vise slucajeva d a se izvrsi uvoz opreme i po godinu dana prije nego sto je objekat pripremljen da "prihvati" tu o premu, te obratno da se objekat gradevinski zavrsi, a da se i po godinu ceka i obezbjedenj e opreme. Bilo je slucajeva da je i otplata kredita zapocinjala prije nego sto se oprema i ugradila i aktivirala. Iz tih i slicnih razloga mora se posvetiti posebna paznja planiranju izrade dina mike investicione gradnje i sinhroniziranju svih aktivnosti. U izradi te dinamike moraju ucestvovati odgovorna lica iz finansijske funkcije, koja poslije utvrdene dinamike gradnje preuzimaju na sebe jedan od najodgovornijih po slova u investicionoj gradnji, koji zahtijevaju uredno obezbjedivanje sredstava. Nakon takvog zajednickcg dogovora investitora, gradevinske operative i komercijalne fu nkcije, finansijska funkcija investitora razraduje u detalje dinamiku angazovanja sredst ava i definise realnost izvora koristenja u toj dinamnici. Kljucna odgovornost finan sijske funkcije jeste u tome da ona ne bude smetnja ostvarivanju ugovorene dinamike izg radnje. Ova odgovornost finansijske funkcije je toliko evidentna da su cesto i finansijs ke funkcije u dinamici investicione gradnje koja se rijetko evidentira i cesto se z anemaruje. Rijec je 0 "odgovornosti" finansijske funkcije na stimulisanju ubrzanja investic ione gradnje. Jedan suvremen, strucno odgovoran finansijski rukovodilac investitora, svjestan znacaja vremena angazovanja sredstava u gradnji, gubitak koji se stvara u vrijem e te gradnje, odnosno neostvarivanja latentnih dobitaka u svakom danu, mora se posebno angazir ati na

iznalazenju raznih mogucnosti za podsticaj ubrzanije gradnje investicionog objek ta. Stvar je specificnih okolnosti gdje ce i kako ce on pronaci takva rjesenja. Normalno j e pretpostaviti da je on duzan prvo obezbijediti sredstva po vee ugovorenoj dinamici, pa tek onda sredstva koja bi podrzala ubrzanu investicionu gradnju. Svi oni koji su bil i odgovorni za finansijsko poslovanje kod investitora slozit ce se da ta rjesenja najcesce n alaze u rukama zaduzenih za obezbjedivanje finansijskih sredstava. Kada neko pokrene to pitanje, bilo od izvodaca ili nekog drugog, obicno slijedi odgovor od rukovodilaca finans ijske funkcije investitora -"ne znamo kako da obezbijedimo sredstva ni za ugovornu din amiku". Takvi, obicno brzi odgovori, sigurno proisticu zbog toga sto odgovorni rukovodio ci za finansijsko poslovanje investitora nisu kvalitetno organizirali svoj posao, te s u preoptereceni i nisu spremni prenijeti neke odgovornosti za svoje saradnike i zaduziti ih ako 24Autorizlicnogiskustva,izperioda od 1970.do1980.godineimaevidentiranetakve poja veugradiobjektauBiH.

treba da rade na iznalazenju rjesenja za ubrazniju dinamiku gradnje. Visestruke su koristi od toga. Preporucljivo je da se finansijski rukovodilae investitora rasterecuje u smislu prepustanja drugog dijela svoje odgovomosti na saradnike, a da se on maksimalno angazuje na iznalazenju rjesenja ubrzanijeg priliva sredstava. Ocevidno da se ovdje ne ra di 0 iznalazenju novih izvora, vee 0 obezbijedenim dugorocnim izvorima finansiranja ( pretransiranje), Isticemo da treba imati u vidu daje tesko obezbijediti dobrog strucnjaka koji ce se prihvatiti odgovomosti za vodenje finansijskih poslova investieione izgradnje, jer su to ne sarno slozeni poslovi vee su izrazito intenzivni, a i odgovomi. Moze se aviti da se uzroei neprimjenjivanja izmjene dinamike u ovom smislu mogu traziti i u no kvaIitetnom izboruodgovome licnosti za finansiranje investieija. Sigumo oblem nalazi i u neadekvatnom stimulisanju tih odgovomih ljudi za iznalazenje za ubranu investieionu gradnju.

pretpost nedovolj da se pr rjesenja

Svjesno smo se zadrzali nesto vise na ovom pitanju, jer se ono i u teoriji i u p raksi nedovoljno potencira, a moze da predstavlja znacajnu unosnu aktivnost finansijske funkeije. To je vazan teren na kome se finansijska funkcija preudzeca dokazuje da je, u pravo m smislu, u doticnom preduzecu investitora poslovna funkeija. S takvim promisljenim, pravo vremenim radom finansijske funkcije investitora sve ce biti manje onih koji ce osporavati daje finansijska funkeija uistinu poslovna. Bez dvoumljenja se moze pretpostaviti da se ta osporavanja javljaju u onim preduzecima gdje se finansijska funkcija nije afirmisala svojim radom, prvenstveno u smislu primjenjivanja kreativnih rjesenja iza kojih se mogu evidentirati efekti. Afirmacija finansijske funkcije u preduzecu i njeno mjesto u istom ima znacajnog utjecaja i na rad drugih funkcija, rad poslovnih struktura i organa up ravljanja preduzeca, tako da ce dobro pripremljeni prijedlozi za ubrzanje investicione gradnje biti s igumo prihvaceni od svih. 6.2. Planiranje dugorocnih ulaganja uobrtne namjene Pod planiranjem dugorocnih ulaganja u obrtne namjene podrazumijevamo kompletna ulaganja u obrtna sredstva, neovisno od toga da li se vrse u postojecu proizvodn ju iIi potpuno novu, kao poseban dio postojece proizvodnje. Dugorocna ulaganja u obrtna sredstv a mogu se pojaviti bilo kao ulaganja za odrzavanje postojeceg obirna poslovanja, b ilo kao ulaganja za povecanje postojeceg obima poslovanja ili kao ulaganja zajedno sa osnovnim sr edstvima u jedan nov ejelovit projekt u sklopu investieionog programa.

Dugorocna ulaganja u obrtna sredstva koja se vrse u postojeci obim poslovanja mo gu se vrsiti s eiljem da se odrzi poslovni eiklus i poboljsa rocna struktura izvora sr edstava iIi da se nadoknade nedostajuca obrtna sredstva kako bi se odrzala postojeca proizvodnj a, postojeci poslovni eiklus. Pod poslovnim eiklusom se podrazumijeva proees cirkulacije poje dinih elemenata obrtnih sredstava, koji odgovara razlicitim tehnoloskim ogranicenjima, proees u kome se noveana sredstva kao pocetni obliei sredstava transformisu u sirovine i materijal, u troskove poslovanja, koja se zatim odlazu u zaIihe nedovrsene proizvodnje, pol uproizvoda i gotovih proizvoda da bi se zatim prodajom pretvorila u potrazivanja i konacno, naplatom, ponovo u pocetni obIik, tj. u novae. Istina, u toku pomenutog eiklusa prodajom 47

proizvoda i naplatom potrazivanja angazovana sredstva se vracaju, Medutim, ona n e mogu da budu disponirana u druge svrhe, nego se radi kontinuiteta poslovnog ciklusa m oraju ponovo reinvestirati u nabavku sirovina i materijala, finansiranja torskova proi zvodnje i potrazivanja od kupaca. Prosjecan protok vremena koji je potreban da novcana sredstva produ kroz sve ove oblike sredstava i da se ponovo transformisu u novae predstavlja duzinu poslovno g ciklusa. Odrzavanje kontinuiteta toka poslovnog ciklusa uslovljava i odredeno angazovanje sredstava u zalihe sirovina i materijala, zalihe nedovrsene proizvodnje, poluproizvoda i g otovih , proizvoda, u kreditiranju kupaca, a jedan obim slobodnih sredstava mora permanen tno biti raspoloziv u obliku novcanih sredstava. Formiranje zaliha je neminovno u svim sl ucajevirna u kojima se primanja i izdavanja neke stvari ili nekog sredstva savrseno ne podu daraju, da bi se kontinuitet izdavanja, odnosno trosenja ucinio mogucim, Prema tome, duz ina poslovnog ciklusa nije uslovljena sarno duzinom vremena potrebnog da se materija l nabavi, duzinom vremena potrebnog da se proizvod realizuje i naplati, nego je isto tako uslovljena i duzinom vremena u kome su zalihe vezane, prirodom poslovne aktivnosti, kao i s tanjem na trzistu nabavke i prodaje na koje se preduzece oslanja. Kako kontinuitet poslovnog ciklusa podrazumijeva da se u svakom momentu sva potr ebna sredstva nalaze u toku transformacije, i to u svakoj fazi poslovnog ciklusa, zbo g cega se ovaj proces i karakterise mnostvom neprekidnih priliva i odliva, to se brzina cirkula cije sredstava kroz poslovni ciklus izrazava koeficijentom obrta. Dijeleci duzinu odredenog per ioda izrazeno u vremenskim jedinicama sa koeficijentom obrta, dobiva se i duzina vezi vanja sredstava u poslovnom ciklusu, izrazena u jedinicama vremena. Medutim, dugorocna ulaganja u obrtna sredstva potrebna za ostvarivanje povecanog obima poslovanja vrse se radi finansiranja potreba u povecanom poslovnom ciklusu . Pod poslovnim ciklusom i kod povecanog obima poslovanja podrazumijevamo neprekidnost transformisanja jednog oblika sredstava u drugi oblik npr. novca u robni oblik, zatim iz robnog u novcani oblik i tako stalno u jednom cjelovitom ciklusu poslovanja. Sam akt ovih transformacija i u prosirenom obliku je logican tok jednog proizvodnog procesa. S obzirom na to da je formiranje zaliha neminovna pojava gotovo kod svih preduzeca i da sa rno u zamisljenom optimalnom primanju i izdavanju nekih sredstava kada je to uskladiva

nje dostiglo savrsenstvo nisu potrebne nikakve zalihe, to veci obim poslovanja prouz rokuje i potrebu za vecim obrtnim sredstvima. Svako povecanje obima proizvodnje, poslovanja, zahtijeva i priblizno srazmjemo v ece angazovanje obrtnih sredstava, premda se duzina vremena potrebnog da se nabavi p ovecana kolicina materijala, isti preradi u gotov proizvod, a potom realizuje i naplati, ne mijenja. Dolazi do povecanja prolaznih zaliha materijala i gotovih proizvoda, sto prouzro kuje i vece angazovanje obrtnih sredstava. Prilikom planiranja potrebnih obrtnih sredstava za normalno odvijanje (postojece g i povecanog) obima poslovanja, potrebno je voditi racuna 0 tome da ti zahtjevi mog u biti znatno optereceni odredenim finansijskim transakcijama koje nisu vezane za poslo vni proces, kao sto su odredeni kratkorocni ili dugorocni plasmani, odredene pozajmi ce i s1. Takvi slucajevi su cesta pojava narocito kod preduzeca koja su poslovno vezana u vece organizacione djeline. Iz tih razloga treba voditi racuna da se primijene sto ob jektivniji

nacini utvrdivanja potrebnih obrtnih sredstava. Za to utvrdivanje postoji vise m etoda. Mi cemo ovdje spomenuti sarno dvije: metodu planiranja strukture bilansa stanja i m etodu primjene koeficijenta obrta. Prva metoda polazi od strukture bilansa stanja na kraju svakog mjeseca u toku pl anske godine. Ova metoda zahtijeva detaljno predvidanje svih pozicija bilansa stanja i pokazala se pogodnom posebno pri planiranju potreba u preduzecima koja su podlozna sezonskim promjenama. Druga metoda za utvrdivanje potrebnih obrtnih sredstava polazi od brzine obrta s redstava i od brzine obnavljanja kratkorocnih obaveza koje nastaju u poslovnom procesu. Osnovna karakteristika ove metode je da ona omogucava sarno predvidanje prosjecn ih potreba. Ona moze biti prihvatljiva za preduzeca koja nisu podlozna sezonskim pr omjenarna, ali i tada njeni rezultati mogu biti pogresni, posebno ukoIiko dode do intenzivn og povecanja obima poslovanja iii intenzivnog razvoja. Smatra se da koristenje prve metode, uz odredeno kontrolisanje pornocu druge met ode, moze u dosta slucajeva dati prilicno zadovoljavajuce rezultate. Imajuci u vidu znacaj realnog utvrdivanja potrebnih obrtnih sredstava koja zahti jevaju dugorocno finansiranje, neophodno je pri tom definitivnom oblikovanju visine tih sredstava znati i to da formiranje zaliha i nastanak potrazivanja stvaraju potrebu finansi ranja, ali i nastanak obaveza prema dobavljacima stvara izvor finansiranja. Izvori nastaju i po drugim osnovama, tako da jedan dio potrebnih sredstava preduzece dobiva od dobavljaca p o osnovu nabavki, od zaposlenih radnika po osnovu neisplacenih Iicnih dohodaka, od drustv ene zajednice po osnovu neplacenog poreza i doprinosa itd. Iako sve ove obaveze dosp ijevaju kraktorocno, njihov volumen ostaje gotovo nepromijenjen, jer se one neprestano o bnavljaju. Zbog toga sto nastaju kao rezultat kontinuiteta poslovanja preduzeca, one se i n azivaju obavezama ili dugovima uslovljenim poslovanjem. U odredenom momentu ukupna potreba finansiranja preduzeca je nih od ukupno angazovanih obrtnih sredstava, bilo zbog toga sto dobavljaci materijalnih dobara i usluga odobravaju preduzecu kredit, bilo zbog vremenskog razmaka izmedu nabavke materijalnih dobara i usluga i njihovog placanja dobavljacima. Na osnovu ovoga s e moze tacno zakljuciti da je potreba finansiranja jednaka iznosu angazovanih obrt nih sredstava umanjenih za iznos obaveza uslovljenih poslovanjem. U toku odredenog p erioda

potrebe za finansiranjem se mijenjaju zavisno od promjena u nivou angazovanosti sredstava, kao i od promjena nivoa obaveza uslovljenih poslovanjem. Potrebe se povecavaju povecanjem angazovanih obrtnih sredstava i smanjenjem kratkorocnih obaveza, a smanjuju se reduciranjem angazovanih obrtnih sredstava i povecanjem kratkorocnih obaveza uslovljenih poslovanjem. Promjena potreba finansiranja je isto tako uslovljena promjenama pojedinacnih el emenata obrtnih sredstava i kratkorocnih obaveza, osim promjena novcanih sredstava, odno sno gotovine. Iako su novcana sredstva jedan od elemenata ukupnih obrtnih sredstava, ona se ponasaju u odnosu na potrebe na specifican nacin. Smanjenje gotovine radi pla canja dospjelih obaveza, odnosno smanjenje gotovine radi povecanja zaliha materijala, ne mijenja potrebu finansiranja. To se semarski moze predvidjeti slijedecim jednakostima:

~ Gotovina =-~ Obaveze ~ Gotovina =+ ~ Obrtna sredstva (osim gotovine), gdje je ~ =delta U oba slucaja promjena gotovine nema utjecaja na promjenu potreba finansiranja, ali pod uslovom da se eliminise utjecaj cash flowa koji rezultira iz poslovnog ciklusa. Ukoliko se uzme u obzir i cash flow, onda on svakako utjece na smanjenje potreba finansiran ja uz ostale nepromijenjene uslove. Ostali sastavni dijelovi obrtnih sredstava direktno utjecu na promjenu potreba f inansiranja, na taj nacin sto njihovo povecanje povecava potrebu finansiranja, a njihovo sman jenje smanjuje potrebu finansiranja, To se isto odnosi i na sastavne dijelove kratkoro cnih obaveza, sarno u suprotnom smjeru, Njihovo smanjenje povecava potrebu finansiran ja, a povecanje smanjuje potrebu finansiranja. Shodno prethodnim objasnjenjima, u ovom dijelu se razmatra planiranje ulaganja u stalna obrtna sredstva preduzeca koja vee post oje, koja su u kontinuitetu, stirn da se ta ulaganja mogu utvrdivati bilo kao: ukupna stalna sredstva ili sarno kao nedostajuca stalna obrtna sredstva. Ako se utvrduju ukupna planirana obrtna sredstva preduzeca, uz primjenu jedne od suvremenih odgovarajucih metoda za utvrdivanje tih sredstava, tada se od tako ut vrdenih stalnih obrtnih sredstava odbijaju postojeca obrtna sredstva koja imaju rok vezi vanja preko jedne godine. Tim odbijanjem realno je pretpostaviti da se mogu dobiti i negativ ne velicine, koje nam ukazuju na to da preduzece ima ne nedostatak stalnih obrtnih sredstava vee da ima visak obrtnih sredstava, sto ukazuje na to da se obrtna sredstva neracionalno ko riste. Uz pretpostavku da se stalna obrtna sredstva finansiraju iz dugorocnih izvora sreds tava, tada se sarno za tu razliku, nedostajucih trajnih obrtnih sredstava, traze rjesenja kako da budu finansirana. Na slijedecim primjerima mozerno vidjeti kako se ta problematika moze prikazati, odnosno rijesiti, Pretpostavka A -Situacija prije planiranja KARAKTERSREDSTAVA IZNOS IZNOS IZVORI SREDSTAVA

20 Vlastiti izvor Stalna obrtna sredstva 30 10 DUClorocni krediti Pretpostavka B -Situacija poslije izrade prvog prijedloga plana KARAKTER SREDSTAVA IZNOS IZNOS IZVORI SREDSTAVA 30 Vlastiti izvor Stalna obrtna sredstva 40 10 Ducorocnl krediti

Prezentirani podaci nam ukazuju na to da bi preduzece po prvoj varijanti plana t rebalo svoja stalna obrtna sredstva u potpunosti da finansira iz dugorocnih izvora sred stava, a povremena obrtna sredstva iz kratkorocnih izvora sredstava. Nakon primjene odgov arajucih metoda za utvrdivanje stalnih obrtnih sredstava, konstatirano je da ona traba da iznose 40 (pretpostavka B) i da je zamisljeno da se ta razIika povecanih stalnih obrtnih s redstava finansira iz vlastitih izvora sredstava. Na osnovu utvrdenog obima potrebnih obrtnih sredstava primjenom bilo koje unapri jed odredene metode iii na osnovu ukljucivanja bitnih ovisnih velicina, kao sto su b rzina kruznog kretanja ili odredenih planiranih drugih normativa iii kombiniranjem vis e metoda i normativa, dobijamo pocetnu varijantu planiranih potrebnih obrtnih sredstava k oja se dalje korigira za npr. tzv. dodatne stavke ili odbitne stavke na velicinu tih planiran ih obrtnih sredstava po prvoj varijanti. Tek poslije niz ovih i slicnih korigiranja dobijamo konacno varijantu planskih potreba za ulaganja u obrtne namjene u datom planiranom periodu i u dat oj dinamici, koja se moze dalje prilagodavati specificnim potrebama pojedinih funkc ija preduzeca. U toku preispitivanja svih priIiva i odliva gotovine koje se vrsi s ciljem njiho vog uskladivanja, preisitat ce se i puna opravdanost planiranja da se stalna obrtna sredstva finansiraju iz dugorocnih izvora (kao sto je u nasern primjeru predvideno 30 iz vlastitih i 10 iz dugorocnih kredita). Premda problematika planiranja izvora sredstava ne spada u ovaj dio, radi svrsishodnosti utvrdivanja optimalnih iznosa obrtnih sredstava bilo je neop hodno obuhvatiti i to pitanje. Finansijski rukovodilac, kao jedan od ucesnika tog uskl adivanja, zajedno sa odgovornim radnicima iz nabavne, proizvodne i prodajne funkcije, pris tupa tzv. drugoj fazi uskladivanja. Da bi spremno pristupio tom daljem uskladivanju, mora se i strucno pripremiti da brani predvidene podatke u prvoj varijanti planskog bilans a stanja. Sigurno da teziste mora usmjeriti na provjeravanje opravdanosti planirane rocne strukture sredstava, u kom smislu moze da se posluzi i odredenim formulama, kao sto je npr . da su DIS=KISx(KOL-a), gdje je DIS = dugorocni izvori sredstava, KIS = kratkorocni izv ori sredstava, a KOL = koeficijent optimalne Iikvidnosti sredstava. Mi smo naveli ov u formulu svjesni da ona ima propusta i da nije dovoljno i prakticno provjerena. Uz pretpo stavku da je KOL = 1,75, tada ce se dobiti daje neophodno u prethodnom primjeru minimalno

obezbijediti 33,7 DIS. To bi bila i minimalna obrtna sredstva ispod kojih finansijski rukovod ilac ne bi smio ici u daljim postupcima usaglasavanja, jer ce, u suprotnom, doci do p omjeranja dugorocne finansijske ravnoteze koju je obezbjedivala minimalna akumulacija. To znaci da on moze pristati da se prvobitno planirani DIS od 40 smanje na 33,7 i to da se i z vlastitih izvora obezbijedi 23,7 i 10 iz dugorocnih kredita kao sto je bilo i u prvoj vari janti. Finansijski rukovodilac se mora zalagati da se nade rjesenje planiranog povecanj a stalnih obrtnih sredstava iz raspodjele neto planiranog dobitka, ne 10 KM vee minimum od 3,7 KM (normalno da ovdje posmatramo sarno izdvajanje u obrtne namjene, jer se ovakva p roblematika rocne strukture ne pojavljuje kod ulaganja u osnovne namjene gdje se pojavljuje problematika odrzavanja vlasnicke strukture izvora sredstava). Ako prihvatimo re alnost ovog primjera, tada rjesenje u daljnjem postupku usaglasavanja treba tarziti bil o u povecanju prvobitnog bilansa stanja uz korekciju neke prvobitno planirane stavke u tom planskom bilansu stanja. U slucaju prethodnog primjera, za nedostajuci iznos rje senje se moze naci i u smanjenom npr. planiranom iznosu potrazivanja od kupaca, uz predvi danje odredenih efikasnih mjera da se obezbijedi veea naplata potrazivanja nego sto je bila predvidena prvobitnim planom. 51

Rezimirajuci ovo razmatranje 0 planiranim ulaganjima u obrtne namjene, smatramo za korisno da poteneiramo neka zapazanja, Planirana ulaganja u obrtne namjene i nji hove raspolozive izvore daleko je lakse predvidjeti za predzeca sa uhodanom, stabilno m tradieijom poslovanja u trzisnim uslovima privredivanja, nego kada se radi 0 preduzecima ko ja posluju u nestabilnim uslovima iii kada ona nemaju adekvatnog kontinuiteta u pos lovanju. Te razlike u tretmanu planiranja se pojavljuju i ispoljavaju u cinjenici da su p roracuni za postojeca preduzeca koja posluju u stabilnim uslovima poslovanja realniji, a i m ogucnosti realnosti primjene odredenih dobrih provjerenih metoda za utvrdivanje su vece. S obzirom na to da su u stalnim obrtnim sredstvima angazirana relativno znacajna sredstva, cesto i neraeionalno, mozda i zbog propusta u nacinu utvrdivanja potre bnih obrtnih sredstava, to je finansijska funkeija duzna ukazivati na neophodnost da se permanentno provjeravaju, bilo kroz provjeru opravdanosti visine zaIiha i s1. iii neke druge stavke obrtnih sredstava. Gotovo u svim metodama za utvrdivanje obrtnih sredstav a jedan od kljucih faktora jeste eijena kostanja i brzina eirkulaeije. Ovdje istic erno eijenu kostanja jer bez obezbijedenog iznosa obrtnih sredstava u visini cijene kostanja nema poslovanja. Drugim rijecima, proees poslovanja se moze zapoceti ako se ne obezbi jede sredstva u visini razlike izmedu ukupne prodajne cijene i ukupne eijene kostanja . U eijeni kostanja su sadrzane sve obaveze koje se moraju podmiriti, prije pocetka poslovanja ili u toku poslovanja, dok se iz razlike izmedu prodajne cijene i cijene kostanj a obaveze placaju po zavrsetku poslovanja. Slijedeci primjer, koji polazi od realne pretpostavke, pokazuje ta svojstva stal nosti dinamike potreba za obrtnim sredstvima neophdonih za obezbjedenje kontinuiteta p rocesa poslovanja," koje treba imati u vidu pri planiranju stalih obrtnih sredstava: da se kruzno kretanje vrijednosti odvija kontinuirano i u nepromijenjenom vrijed nosnom obimu, da troskove proizvodnje Cine sarno utroseni materijal, amortizaeija i akontaeion i iznosi osobnih dohodaka, da se noveana sredstva pribavljaju i ulazu u kruzni tok svakodnevno u visini dne vne potrebe,

da se sredstva u tzv. prvom obrtaju ulazu najprije u zalihe materijala, odnosno u fazu "nabave", a tek nakon toga u fazu "proizvodnje", da se novcana sredstva amortizaeije i isplate akontaeionih iznosa osobnih dohoda ka izdvajaju svakodnevno, da se prva izdvajanja novcanih sredstava amortizaeije i akontaeionih iznosa osob nih dohodaka provedu prvog dana kad zapocne proizvodni proees, da se osobni dohoei nabavne sluzbe i drugi izdaei u vezi s nabavkom uracunavaju u nabavnu vrijednost materijala i isplacuju svakodnevno u casu nabavke, da se u nabavku ulaze dnevno itd. Ovim pretpostavkama treba dodati i obavezu finansijske funkeije da u pripremnoj fazi ne sarno predvida metodu koja ce se upotrijebiti za utvrdivanje potrebnih obrtnih s redstava vee i odredene kriterije odnosa izmedu pojedinih grupaeija obrtnih sredstava zasnova ne na iskustvima i istrazivanjima, npr. da se u prvoj skupini vezivanja nalaze novae i surogati od novea, u drugoj skupini tzv. prelazni obliei novea u robu itd. 25 R. Tepsic: "Poslovne finansije", str. 238, Zbornik radova, Informator Zagreb, 1974.godine.

Uz primjenu odgovarajucih metoda za utvrdivanje obrtnih sredstava za koju se fin ansijska funkcija unaprijed opredijelila, pristupa se utvrdivanju potrebnih stalnih obrtn ih sredstava u planskoj dinamici. Preduzeca imaju na raspolaganju vise metoda za definisanje potrebnih obrtnih sre dstava ciji je osnovni cilj sto realnije utvrditi stvarne potrebe za obrtnim sredstvima . Nijedna od tih metoda ne moze da zadovolji neke od sustinskih zahtjeva finansijske funkcije. Za finansijsku funkciju, posebno za politiku likvidnosti, bitno je utvrdivanje optimalih ukupni h obrtnih sredstava ne sarno u smislu da su to najniza obrtna sredstva u datoj trzisnoj si tuaciji vee ito da su troskovi vezani za ta obrtna sredstva najmanji ida se drze u oblicima (prelaznim oblicima i gotovini) koji u uslovima inflacije daju sto manji inflatorni gubitak . Osim toga, za potrebe upravljanja likvidnoscu potrebno je definisati planirana obrtna sreds tva u odredenom uskladivanju roka njihove vezanosti s rokom raspolozivosti njihovih iz vora. Za potrebe finansijske funkcije planiranje obrtnih sredstava mora biti zasnovano na svjesnom oblikovanju odnosa obrtnih sredstava po roku vezivanja s rokom raspolozivosti ti h izvora. Iz svih prethodnih razloga, suvremeni finansijski planovi moraju se zasnivati na odredenim finansijskim ravnotezama kako bi se u samom startu stvarali neophodni uslovi za odrzavanje likvidnosti, s tim da se insistiranjem da ta obrtna sredstva budu sto niza, a da njihovi izvori budu sto je moguce jeftiniji, znacajno udovoljava i drugi zahtjev, u stvari, cil j poslovanja i preduzeca i finansijske funkcije, a to je optimiziranje dobitka, povrata ulozeni h sredstava, jednom rijecju povecanje trzisne cijene ukupnog preduzeca. Pored poznatih radnji koje prethode jednom kvalitetnom planiranju potrebnih obrt nih sredstava koja se odnose na kriticko ispitivanje dosadasnje racionalnosti upotre be sredstava, odgovorni rukovodilac za finansijsko planiranje mora poduzeti i mnoge druge akti vnosti i mjere kako bi to finansijsko planiranje udovoljilo suvremenim zahtjevima trzis no orijentiranih preduzeca. U tom smislu, neophodno je prije svega: utvrditi stvarno prosjecno dosadasnje angazovnje obrtnih sredstava i njihovih iz vora u obliku svih vrsta zaliha, potrazivanja od kupaca i dr., predvidjeti realne rokove buduceg vezivanja svakog pojedinacnog obrtnog sredstva i rokove raspolozivosti njihovih izvora,

kvantificirati efekte eventualnog snizavanja troskova po osnovu smanjenja obima angazovanja svake vrste obrtnog sredstva i po osnovu raspolozivih autonomnih izvora, kvantificirati efekte promjene obima autonomnih izvora u smislu razlike izmedu stvarnog i normiranog broja dana raspolozivosti. Planirani normativ,uz kvantificiranjeefekata njihovog smanjivanjai stimulisanjao dgovornih za to snizavanje, stvorit ce realne osnove i za buduce planiranje potrebnih obrt nih sredstava. 6.3. Planiranje dugorocnih ulaganja u finansijskom obliku U osnovi, ovdje se radi 0 planiranju plasmana gotovine na duzi rok. Isto znacenj e ima i pojam planiranja dugorocnih finansijskih plasmana kao i pojam dugorocnih uloga u finansijskom obliku. Osnovni cilj ovih dugorocnih finansijskih plasmana je ostvarivanje optim alnog dobitka koji se namjerava postici, bilo iz osnova prinosa u obliku kamata iz dugorocno pozajrnljenih finansijskih sredstava (kupljene obveznice, preferencija lne dion

ice), bilo iz osnova kupljenih dionica u vidu dividende ili iz osnova naknade za uloge. Pri planiranju ovih ulaganja mora se posebno voditi racuna, pored maksimalnog prinos a, da ti plasmani budu po mogucnosti usmjereni bez rizika povrata ulozenih sredstava i re dovnih prinosa i da ne dovedu do obezvredivanja uloga u smislu da procenat prinosa bude veci od procenta inflacije. 6.4. P/aniranje dugorocnih u/aganja urobnom obliku Namjera i ovih ulaganja se svodi na obezbjedivanje optimalnog dobitka, sarno s t om razlikom, u odnosu na uloge u finansijskom obliku, sto se taj cilj ovdje postize prosirenj em nabavnog i prodajnog trzista. Prije definisanja planiranja ovih robnih plasmana, kao i finansijskih plasmana, mora se strogo sagledati koliko ce to dugorocno vezivanje sredstava ug roziti buducu likvidnost preduzeca, da li je osiguran povrat ulozenih sredstava. Prakti cno, rijec je 0 planiranju obima prodaje robe na rok duzi od jedne godine (prodaja opreme i dr. proizvoda visokih vrijednosti). Za preduzeca koja proizvode ili prodaju visokovrijednu rob u, planiranje potrebnih finansijskih sredstava za olaksavanje kupovine takvih roba predstavlja jedan od preduslova ne sarno za normalan rad takvih preduzeca vee i za njihov opstanak . Za ovakva preduzeca nema prosirenja prodaje i uspjesne ekspanzije u poslovanju bez obezbje divanja dugorocnih kredita potencijalnim kupcima trajnih potrosnih dobara i dr. 7. Planiranje oplimalnih dugorocnih izvora sredslava Aktuelnost diversifikacije finansijskih izvora je permanentno aktuelno pitanje g otovo kod svih preduzeca, posebno kad preduzeca koja se finansijski restrukturiraju. U sklopu finansijskih prestrukturiranja jedno od kljucnih pitanja je i utvrdivanje optima lne strukture izvora sredstava. Pod finansijskim izvorima podrazumijevamo sve izvore sredstava , ukljucujuci i nerasporedeni dobitak i amortizaciju. Rijec je 0 planiranju najbol je kombinacije izvora sredstava, posebno izmedu dugorocno raspolozivih obaveza i vlastitog kapi tala, sto direktno ima utjecaja i na uravnotezenje priliva i odliva gotovine. Zadrzat cemo se sarno na nekim napomenama vezanim za okvirno usmjeravanje planir anog dobitka za izdvajanje u akumulaciju kao bitnog elementa jacanja finansijskih pot encijala vlastitih izvora, zatim za obezbjedivanje adekvatnih sredstava za raspodjelu dionicarima, za izdvajaje u poboljsanje uslova zivljenja i rada radnika, i za ob ezbjedivanje odredenih rezervi za slucaj ocekivanih i neocekivanih rizika. U finansijskim pla novima ulaganja u jacanje vlastitih izvora moraju se definisati i relevantni dokazi i m jere, kao i

obrazlozenja koja ce pomoci pri realizovanju ostvarenih finansijskih rezultata u prethodno planom definisane namjene, jer su mogucnosti nastanka konflikata u raspodjeli do biti permanentno prisutne. Tu se cesto radi 0 suprotnim interesima izmedu dionicara, poslovnih struktura i zaposlenih, te se trazi velika umjesnost, prvenstveno u planiranju d okaznog materijala i kreiranju i vodenju adekvatne finansijske politike. Dobro plansko k oncipiranje osnovih dokaznih kriterija te raspodjele, koji se zasnivaju i koje obavlja finan sijska funkcija pri rjesavanju svojih zadataka u fazi pripreme za finansijsko poslovanj e, kasnije se oblikuju u finansijskoj politici i ovim organima koji sprovode finansijsku po litiku u djelo. U ovom dijelu plana moraju se kvantificirati iznosi i razraditi mjere i a ktivnosti za njihovo realizovanje.

I---:::;oo""=-~~-~-----.rentabilnost poslovanja I---:::;oo""=-~~-~-----.rentabil nost poslovanja Planiranjefinansijskestrukture,posebnovlasnickastruktura,mora cia sezasnivanapre thodnoj razradi vise varijantnih rjesenja ulaganja, rjesenja za istu namjenu ulaganja, a li uz razlicitu vlasnicku strukturu izvora sredstava. U tom smislu treba izraditi vise varijanti rentabiln osti poslovanja (kao odnosom bruto finansijskog rezultata i ukupnih ulaganja), tj. ukupno preduj mljenog kapitala u rentabilnosti vlastitog kapitala (kao odnosom neto finansijskog rezul tata), odnosno dobitka nakon kamata i poreza i vlastitog kapitala, tj. vlastitih ulaganja. Na s ljedecem grafickom prikazu mozemo vidjeti kretanje rentabilnosti dioncarskog kapitala za cetiri razlicite strukture kapitala u zavisnosti od kretanja stope rentabilnosti poslovanja." negativDa mdabilnost diooi!antog (vlastitog) bpi1aIa zbog1ereta fiIamih troikova fiDaDsiranja Pretpostavke pojedinih varijantnih rjesenja, u stvari strukture kapitala, imaju odnos duga iglavnice: A0:1,B 1:3,C 1:1, aD 3:1.Stjecistesvih krivuljapredstavljenoje rentab ilnoscu poslovanja koja je jednaka kamatnoj stopi na dug. Ta se tacka naziva tackom indi ferencije upotrebe finansijske poluge. Do te tacke vece rentabilnosti imaju strukturu kapi tala s manjim ucescem duga. Nakon te tacke situacija je upravo obrnuta, vece rentabilnosti vla stitog kapitala imaju strukture kapitala s vecim ucescem duga. Posmatrajuci prethodna varijantna rjesenja koja treba da posluze kao osnova za i zbor planirane vlasnicke strukture kapitala, moze se konstatirati da velicina rentabi lnosti vlastitog kapitala ovisi 0 rentabilnosti poslovanja i finansijskoj strukturi. Ucesce duga u finansijskoj strukturi kao finansijska poluga u prethodnim varijan tama dolazi do punog izrazaja, posebno dvojnost njene upotrebe. Na ime "poluge u posl ovanju proizvode visoke uspjesne rezultate kada stvari idu dobro, ali i suprotno pod ne gativnim okolnostima'?'. Planirana krivulja na grafikonu pokazuje progresiju kamatne stope u odnosu na povecanje ucesca pozajmljenog kapitala u vlasnickoj strukturi izvora sredstava ( finansijskoj strukturi). Da je u pocetku porast kamatne stope neznatan, a kasnije u evidentno j progresiji, vidljivo je iz slijedeceg grafikona: 26J.F.Weston and E.F.Brigham, Managerial Finance. 27BlockandUirt,FoundationsofFinancialManagement,Richard D.Orvin,inc.Ulome-Wood,I llinois,1978,str.100,

kako navodi S. Orsag, citiramo djela str. 51-54.

odnos duga iglavnice Za optimalno utvrdivanje vlasnicke strukture kapitala, koja bi bila jedan od naj bitnijih elemenata finansijskog planiranja vlasnicke finansijske strukture, neophodno je utvrditi i optimalnu finansijsku polugu. Ta finansijska poluga imala bi karakter i kao plan ska finansijska poluga. Ta optimalna poluga se dobije kao optimalan odnos duga i glavnice (maksi malno dobijena stopa rentabilnosti vlastitog kapitala, dobijena mijenjanjem odnosa dug a i glavnice) i pretpostavljane iste stope rentabilnosti poslovanja. Iz slijedeceg g rafickog prikaza mozemo vidjeti momenat dostizanja tacke maksimuma. Stopa l'CIltabilnosti vlastitoa bpitala lIZistuICIltIbiIDost poslcmo,ja -.tit-l_ fiDanci'sU 1.._ JI"~ ~ po&'"68 1-------------.odnosdugaiglavDice 8. Planiranje kralkorocnih ulaganja i kralkorocnih izvora sredslava B.I. Planiranje kratkorocnih ulaganja Kratkorocna ulaganja predstavljaju ulaganja sredstava ciji je rok vezivanja do j edne godine. Planiranje kratkorocnih vezanih sredstava ne mozemo izjednaciti sa plani ranjem obrtnih sredstava, jer se najznacajniji dio ukupnih obrtnih sredstava tretira ka o staIna obrtna sredstva ciji je rok vezivanja preko jedne godine. Zato cemo poci od real ne pretp

ostavke da se plan kratkorocno vezanih sredstava radi kao odredena varijanta pla nskog bilansa stanja. Planiranje kratkorocno vezanh sredstava bi obuhvatalo planiranje obrtnih sredsta va koja pre1aze tzv. gvozdene zalihe, ili kao planiranje obrtnih sredstava koja prelaze minimalna obrtna sredstva koja su neophodna za normalno odvijanje poslovanja preduzeca. To bi bila tzv. povremena obrtna sredstva. Utvrdivanje visine tih obrtnih sredstava se vrsi fakticki po istim metodama po kojima se utvrduju i stalna obrtna sredstva, s tom razlikom st o se kod povremenih obrtnih sredstava uzima period ne jedna godina vee vrijeme trajanja s ezonske proizvodnje, sezonskog poslovanja, sezonske prodaje. Drugi bitan osnov utvrdivanja potrebnih obrtnih sredstava jeste cijena kostanja koja se i kod utvrdivanja povremenih obrtnih sredstava uzima kao osnovica, a ne prodajna c ijena. 8.2. Planiranje kratkorocnih izvora Kao kratkorocni izvori sredstava za povremena obrtna sredstva najcesce se pojavl juju tzv. antonomni izvori (spontani), latentni izvori i kratkorocni krediti. 8.3. Planiranje finansijskih tokova U planiranje finansijskih tokova, sire gledano, mozemo uvrstiti: planiranje tokova poslovnih sredstava, planiranje tokova neto obrtnog fonda i planiranje gotovine. Planiranje gotovine na kraju datog planskog perioda je bitan i racionalan finans ijski pokazatelj koji treba da obezbijedi i odredeni minimum i sigurnost vodenja polit ike likvidnosti. U sklopu isticanja znacaja planiranja gotovine na politiku likvidnosti, pri izra di plana gotovine primjenju se dvije metode: bilansna metoda planiranja gotovine i dinamicka metoda planiranja gotovine. Primjena i jedne i druge metode prvenstveno zavisi od prirode relevantnih inform acija za gotovinu. Bilansna metoda ima svoje dvije, da ih nazovemo, varijante, i to metodu projekto vanja planskog stanja i metodu korigovanja uspjeha. I jedna i druga nastoje da se na p oseban nacin potenciraju podaci iz proslosti na iznos gotovine krajem planskog perioda. Planiranje gotovine kod obje varijante se zasniva na raspolozivim relevantnim podacima 0 fi nansijskom stanju preduzeca na pocetku planskog perioda, planiranim ukupnim poslovnim

aktivnostima, planiranoj strukturi bilansa uspjeha, okvirnom konceptu buduce ras podjele neto dobitka na akumulaciju, dividendu i radnike, likvidnu strukturu obrtnih sre dstava,

rocnost i iznose obaveza u planskom periodu, kotiranje dionica na trzistu, vlasn icku strukturu izvora sredstava i kako se realiziraju tekuca investiciona ulaganja, urednost u izvrsavanju dosadasnjih obaveza, kao i mnoge druge bitne podatke neophodne za projekciju bilansa stanja i uspjeha, kao i gotovine na kraju planiranog perioda. Prva varijanta bilansne metode planiranja gotovine se zasniva na projekciji bila nsa stanja, tj. na planiranju stanja gotovine krajem planskog perioda, koja treba da bude i svojevrstan instrument optimalnosti finansijskog upravljanja. Druga varijanta bilansne metode planiranja gotovine se zasniva na pretpostavci d a se realizira planirani prihod, troskovi i neto dobitak (iz bilansa uspjeha), stirn da se isti korigiraju za ostala primanja i izdavanja novca. Ova varijanta polazi i od toga da se u bil ansu uspjeha ne mogu obuhvatiti sve gotovinske transakcije. Dinamicki metod planiraja gotovine zasniva se na realizaciji svih stavki iz deta ljno razradenog finansijskog plana, tj. svih prihoda i izdataka i dr. stavki koje ima ju direktnog utjecaja na tokove novca. Ovaj dinamicki metod, poslije izvrsenih projeciranja p riliva i odliva gotovine i njihovog medusobnog uporedivanja, obuhvata i nacine rjesavanja defict a gotovine ili suficita na kraju invervalnog iIi konacnog planskog perioda. Pokaza la se u praksi relativno lako primjenjivom, za bilo koje vrijeme, a i sarna tehnika planiranja se pokazala ne sarno kao jednostavna vee i kao pouzdan osnov za dobijanje planirane gotovine . Planiranu gotovinu treba posmatrati u sklopu mogucih maksimalnih prilagodavanja preduzeca neocekivanim promjenama u poslovanju. 8.4. Planiranje priliva i odliva gotovine Izuzetno dobar, prethodno obrazlozeni dinamicki metod planiranja gotovine ne moz e zadovoljiti mnoge zahtjeve koji proizilaze iz potreba uspjesnosti vodenja politi ke likvidnosti. Iz tih razloga radi se poseban plan priliva i odliva gotovine. Osnovni cilj njeg ove izrade jeste da se dobiju blagovremene" informacije koje ce ukazati preduzecu da li ce u posmatranom vremenu biti likvidno. Nakon sto se izradio plan tokova gotovine, na osnovu plana tokova poslovnih sred stava u posmatranom planskom razdoblju, pristupa se planiranju priliva i odliva gotovi ne za potrebe likvidnosti. Taj plan priliva i odliva gotovine treba da odgovori da li ce se u posmatranom planskom periodu moci odrzavati likvidnost. Ukoliko se ocekuje veci raskorak izmeduprilivaiodlivagotovine uplaniranomplanskom periodu (mjesecu,kvartalu...),t oje

preporucljivo prije poceti izradu tog plana kako bi se dobilo vise vremena za us kladivanje, tj. obezbjedivanje novih izvora finansiranja, odnosno reduciranja odliva. Na osnovu dobijenih podataka 0 ocekivanom novcanom prilivu i novcanom odlivu i plana priliva i odliva gotovine posmatranog perioda, tj. na bazi njihovog kompar iranja, dobijamo zvanicno informacije bilo 0 povecanim potrebana koje ce trebati obezbij editi dopunskim finansiranjem iii cemo dobiti, ako su prilivi veci od odliva, visak go tovine koji ce trebati racionalno upotrijebiti. 28J. Rodic: "Poslovne finansije", Beograd, 1991.god., str. 209.

Planiranje priliva i odliva gotovine ima posebnog znacaja u politici odrzavanja likvidnosti. To planiranje moze se vrsiti za svako razdoblje i to normalno prije nastanka nov og planskog perioda. Moze se raditi za sedmicu, dekadu, mjesec, kvartal, s obzirom na to se za to relativno kratko razdoblje mogu predvidjeti potrebe za novcem radi sezonskih oscilacija u tokovima novca. Najteze je obezbijediti uskladivanje priliva i odliva gotovine za duzi period. Ukoliko su tokovi novca izuzetno promjenjivi", ali su isti predvidivi, preporucl jivo je da se planiranje priliva i odliva gotovine vrsi u sto kracim intervalima, posebn o radi odredivanja potreba za novcem u tzv. vrsnirn oscilacijama. Izrada ovih planova je bitna i aktuelna za preduzeca ciji su tokovi novca dosta neizvjesni ili su uocavane, i u dosadasnjim tokovima, vece disperzije ostvarivanja rezultat a u odnosu na one koji su procjenjivani, planirani. Ovi planovi treba da ta neocekivana kre tanja novca sto bezbolnije razrijese putem unaprijed predvidenih izvora finansiranja i Ii obezjedivanjem dogovora 0 kreditiranju, odnosno ako se radi 0 vecim prilivima pu tem izbora utrzivih vrijednosnih papira. Mogucnosti oscilacija su normalna pojava kod svih preduzeca, kod nekih je to izr azenije, a kod nekih s manjim potresima. Npr. predvideni prilivi od naplate prodate robe rijetko se u potpunosti, vrijednosno i vremenski, ostvare kako je planirano, te se mora u p lan priliva i odliva gotovine predvidjeti visina tih oscilacija u odnosu na planirani tok i od akle nadoknaditi taj nedostatak sredstava (cak predvidjeti realne rezerve likvidnosti). 9. Oslala planiranja 9.1. Planiranje neto obrlnog fonda Planiranje neto obrtnog fonda, posebno njegovog minimalnog nivoa kao razlike izm edu vrijednosti obrtnih sredstava i kratkorocnih obaveza, predstavlja jedno od najbi tnijih pitanja finansijskog planiranja jer se time, u sustini, planira u kojem iznosu ce se obr tna sredstva finansirati iz dugorocnih izvora sredstava. 9.2. Planiranje finansijskih restruktuiranje Planiranje finansijskih restrukturiranja, u sklopu cjelokupnih restrukturiranja preduzeca, predstavlja znacajan segment. Osnovni ciljevi planiranja finansijskih restruktur iranja mogu biti: stvaranje povoljnije strukture kapitala, smanjenje zaduzenosti iIi stvaranje uslova za vece zaduzivanje,

smanjivanje rizika u poslovanju, stabilizovanje novcanih tokova u preduzecu, stvaranje uslova za unapredenje upravljanja finansijama u preduzecu (poboljsanja upravljanja gotovinom i s1.). 29J. Van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", str. 755.

9.3. Funkcije finansijskog planiranja Sve funkcije finansijskog planiranja razmatramo kao: odredivanje razvojnog puta u proslosti, ocjenjivanje sadasnjeg polozaja preduzeca i prognoziranje buducnosti preduzeca u alternativnim rjesenjima, u stvari, u finan sijskim alternativama. U ovome posmatranju sustina finansijskog planiranja se svodi na prognoziranje buducnosti preduzeca kroz finansijske alternative. Namjera je da se pronade opti malno rjesenje, rjesenje koje ce obezbijediti maksimalni povrat ulozenih sredstava i o drzavanje likvidnosti preduzeca. Te buduce finansijske alternative moraju sadrzavati mjere i aktivnosti na otklanjanju uocenih propusta koji su usporavali ostvarivanje veceg dobitka, o ptimalne likvidnosti u proslosti i one koje ce pospjesivati pozitivne procese. U okviru finansijskog planiranja pojavljuje se vise funkcija: informativna funkcija, koordinirajuca, korektivna i usmjeravajuca funkcija. Informativna funkcija ima zadatak da prezentira sto sveobuhvatnije i kvalitetnij e podatke na osnovu kojih bi se doslo do odredenih uopcavanja, do odredenih iskustvenih no rmativa i zakonitosti 0 kretanju odredenih relevantnih velicina, zatim do sto realnijih sagledavanja trenutnog finansijskog stanja u preduzecu i podataka 0 suvremenim kretanjima u o blasti finansijskog poslovanja i tendencijama buduceg razvoja. Poseban znacaj u tome im aju izvjestaji 0 sredstvima i izvorima sredstava. Kooridnirajuca funkcija finansijskog planiranja vrsi permanentno uskladivanje ra znih, cesto suprotnih interesa prije definitivnog koncipiranja finansijskog plana, s c iljem da se u fazi njegove realizacije omoguci sto efikasnije prevazilazenje eventulanih probl ema koji se mogu pojaviti prije ili poslije donosenja pojedinih finansijskih odluka. Finansi jsko planiranje pretendira da bude jedna od bitnih osnova buduceg kompletnog razvoja preduzeca, jer se tu regulisu materijalni odnosi koji su od sustinskog karaktera za buduci rad preduzeca. Prethodno je bilo rijeci 0 ogromnom broju tih finansijskih odluka. Koordinirajuc

a funkcija bi trebala da planski koncipira uskladivanje minimuma odredenih pitanja vezanih za statutarne finansijske odluke i odluke vezane za raspodjelu dobitka i da pokusa pronaci pri hvatljivija uskladivanja neregulisanih materijalnih odnosa koja su u proslosti kocila, a i s ada to cine, uspjesnije poslovanje preduzeca. Korektivna funkcija ima zadatak da na osnovu podataka dobijenih od informativne i koordinirajuce funkcije predvidi mjere za regulisanje finansijskih transakcija, odnosa izmedu pojedinih oblika organizovanja poslovanja, prvenstveno u preduzecima, u smislu p redlaganja ne sarno internih, a i eksternih organizaciono-finansijskih mjera za unapredenje finansijskim pokazateljima, treba korigirati ili prodaju ili izvrsiti promjenu ciljnih finans ijskih omjera. Usmjeravajuca funkcija finansijskog planiranja treba da radi na rjesavanju pitan ja koja su bitna za strateski razvoj svih organizacionih dijelova preduzeca, a i preduze ca kao cjeline.

Iznalazenje skladnog razvoja treba da se pokusa rijesiti zajednicki, ali ne naus trb usporavanja brzeg razvoja preduzeca kao cjeline. 10. Melode linansijskog planiranja Pri koncipiranju svojih postavki i istrazivanja koja su neophodna za izradu fina nsijskih planova primjenjuju se metode koje se, u principu, primjenjuju i kod drugih nauc nih disciplina, s tim da njihova primjena u finansijskom planiranju zahtijeva odredene specificn osti. Najveci broj nacina, metoda koje se upotrebljavaju u drustvenim naukama, moze se primijeniti i u finansijskom planiranju, s tim da se moraju prethodno sprovesti mnoge pripre me koje ce omoguciti pravilan izbor metode. Sustina tih priprema se svodi na sprovo denje tzv. retrospektivne finansijsko-planske analize koja treba da ukaze na otvorene probl eme, da detaljno prezentira pozitivna i negativna kretanja i faktore koji su djelovali n a ta kretanja. Od klasicno iskustvenih metoda koje preduzece moze primijeniti pri izradi ovog f inansijskog plana na raspolaganju su: induktivni metod i deduktivni metod. Induktivni metod koji se moze primijeniti u izradi finansijskog planiranja je in duktivni put u metodologiju finansijskog planiranja, a sastoji se od postupaka koji idu od po jedinacnog ka opcem. Uspjesno se primjenjuje, posebno pri izradi kratkorocnih finansijskih planova. Sustina ove metodologije finansijskog planiranja jeste u tome da se prvo analizi raju pojedinacni dijelovi, stavke, elementi (finansijskih tokova, transakcija), pa se na osnovu t oga i novonastalih saznanja pristupa uopcavanju u smislu izrade finansijskih planova. Deduktivni metod je koncipiran na potpuno suprotnom metodoloskom pristupu finans ijskog planiranja, ide od opceg ka pojedinacnom sagledavanju finansijskih tokova i tran sakcija. Bitno je kod ovog metodoloskog pristupa finansijskog planiranja naglasiti da se metodoloski put i analiza finansijskih tokova i transakcija odvija od poznatog, provjerenog ka nepoznatom, od jednostavnog ka slozenom. Ovaj metod se moze uspjesno primijen iti kod izrade i kratkorocnih i dugorocnih finansijskih planova. Od ekonometrijskih iskustvenih metoda i modela mogu se sarno neki efikasno pojed inacno upotrijebiti, te je preporucljivo da se istovremeno primjenjuju dva ili vise met oda kako bi se doslo do sto tacnijih, realnijih finansijskih planova. Od vaznijih ekonometrijsk ih iskustvenih

metoda, koje se mogu upotrijebiti pri izradi i verifikaciji finansijskih planova , jesu: bilansni metod, kao najosnovniji metod koji polazi od toga da su prethodno sva n pr. novcana primanja i izdavanja i kreditne transakcije usaglasene i bilansirane, ekstrapolacija trenda kao metod kojim se prate i proucavaju vremenske serije, ko ji se pokazao uspjesnim za utvrdivanje odredenih pravila u kretanju novcanih tokova, strukturalni koeficijenti i odnosi ili parametri ili pokazatelji jesu metod koji se uspjesno upotrebljava u svim vremenskim finansijskim planovima, komparativan metod vise kao dopunski, veoma koristan za uporedivanje rezultata tendencija.

11. Vrste linansiiskih planova Klasifikacija finansijskih planova moze se izvrsiti po raznim osnovama. Prema st epenu obuhvatnosti, finansijski planovi mogu biti: parcijalni ili pojedinacni, kao planovi pojedinih organizacionih dijelova preduz eca kao cjeline i svodni ili agregirani finansijski planovi, nazivaju se jos i zbirni finansijski planovi preduzeca kao cjeline. Prema duzini vremena ne postoji jedinstvena podjela finansijskih planova. Najces ca podjela je na: operativne finansijske planove, kratkorocne finansijske planove i dugorocne finansijske planove. Pored ovakve podjele, u teoriji i praksi je prisutna i podjela na kratkorocne (d o jedne godine), srednjorocne (do pet godina) i dugorocne (preko pet godina) finansijske planove. Operativni finansijski planovi se nazivaju jos i terminski i kalendarski finansi jski planovi. To su planovi koji se rade najcesce za 5, 7, 10, 15 i 30 dana. Ovi fina nsijski planovi se posebno upotrebljavaju za pracenje i uskladivanje priliva i odliva gotovine, sto je znacajno za odrzavanje likvidnosti. Kratkorocni finansijski planovi su planovi koji se rade najcesce za period od je dne godine, za jednu poslovnu, kalendarsku godinu. Oni imaju znacaj za planiranje strukture sredstava sa stanovista vezanosti sredstava i izvora sredstava sa stanovista rocnosti i vlasn istva. Kratkorocni finansijski planovi, pored toga sto se rade i za krace vrijeme od je dne godine, mogu se raditi i za pojedine poslove, npr. prilivi po odobrenim kreditim a, obaveza po anuitetima, planovi predvidanja finansijskog rizika i mjera za njihovo smanji vanje i s1. Od kratkorocnih finansijskih planova najpoznatiji su godisnji finansijski planov i cija kvalitetna izrada zahtijeva primjenu najsuvremenijih naucno-matematskih metoda, kao sto su: metoda konvertovanog planiranja, metoda vjerovatnoce, metoda linearnog plani ranja, tehnika mreznog planiranja, metoda racionalnog upravljanja poslovima, metoda eks ternog racuna, matricnih multiplikatora, medusektorskih analiza, korelacija, simulacija itd.

Primjena ovakvih metoda je neophodna ako se zeli postici: optimalna struktura sredstava i optimalna struktura izvora sredstava. Takva optimalnost zahtijeva kvalitetni kratkorocni finansijski plan, jer on treb a da pokusa pronaci i optimaliziranje uskladenosti sredstava i izvora sredstava i po iznosima i po rocnosti, To optimiziranje je postignuto onda kada se kroz kombinovanje izvora f inansiranja obezbjeduju najnizi troskovi finansiranja, osiguranje od rizika i odrzavanje zad ovoljavajuce likvidnosti preduzeca. Dugorocni finansijski planovi su planovi koji se odnose za period duzi od jedne godine, a obico su vezani za izradu dugorocnog razvojnog programa preduzeca, U praksi se najcesce pojavljuju kao:

finansijski aspekt razvojnih planova, perspektivnih planova, dugorocni planovi strukture sredstava i izvora sredstava i planovi pojedinih projekata s finansijskorn kornponentorn. Prerna predrnetu koji obraduju, finansijski planovi rnogu biti planovi: novcanih tokova, toka poslovnih sredstava, toka obrtnog fonda, tokova gotovine, likvidnosti, priliva i odliva gotovine, dugorocnog ulaganja i finansijske ocjene njihove efikasnosti, obrtnih sredstava, likvidnih sredstava, spontanih izvora, kratkorocnog kreditiranja, osnovnih sredstava, dugorocnog planiranja, finansijske ravnoteze, stalnih potreba za obrtnirn sredstvirna, povrernenih potrazivanja za obrtnirn sredstvirna itd. Prerna narnjeni finansijski planovi rnogu biti: redovni, svojstveni, u principu, svakorn privrednorn subjektu i specificni, koji se rade sarno za odredene posebne svrhe i specificne prilike. Specificni finansijski planovi rnogu biti: finansijski planovi osnivanja, finansijski planovi integracije, finansijski planovi reorganizacije, finansijski planovi izdvajanja, finansijski planovi sanacije, finansijski planovi likvidacije i s1. Radi ostvarivanja odredenih poslovnih i finansijskih zahvata, finansijski planov i rnogu biti i tzv.dodatni finansijski planovi, koji se rade s ciljern izrnjene i dopune vee donesenih, usvojenih redovnih finansijskih planova. Takav jedan dodatni finansijski plan je ste i dodatni finansijski plan novca. Finansijske planove treba shvatiti kao instrurnente poslovne politike preduzeca i kao sastavne dijelove poslovnog planiranja preduzeca, koji treba da budu osnov za prakticno z auzirnanje stavova pri donosenju rnnogih kljucnih poslovnih i finansijskih odluka u preduze cu,

DRUGI DID FINANSIJSKE ODLUKE 1. Uvodna razmalranja Teziste naseg buduceg razmatranja ove problematike bice usmjereno na pripremanje , donosenje i sprovodenje finansijskih odluka, njihovo mjesto i ulogu u upravljanju finansij ama preduzeca. U sustini nas najvise interesira mjesto i uloga finansijskih odluka u ukupnom pr ocesu odlucivanja kao sastavnom dijelu, sire posmatrano, upravljanja finansijama. Od svih finansij skih odluka nas najvise interesiraju odluke 0 investiranju, odluke 0 ulaganju i odluk e 0 dividendi. Prije nego razmatrimo taj dio problematike, dacemo kratak prikaz sustine upravlj anja finansijama kao naucne discipline, koji je to aparat koji upravlja finansijama u preduzecu, zatim 0 poimanju vremenske vrijednosti novca, sadasnjoj vrijednosti, svodenju na zajed nicko dospijece i 0 neizvjesnostima i rizicima koji prate finansijske odluke. -Premda smo u dijelu rada koji se odnosi na upravljanje likvidnoscu pisali 0 tom e da se problematika upravljanja finansijama, a posebno njen dio koji se odnosi na uprav ljanje likvidnoscu (upravljanje sredstvima i obavezama, prilivima i odlivima), mora posmatrati kao "ziva", izrazito promjenjiva i dinamicna materija, ipak treba ponovo istaci da s e ona ne moze proucavati sarno na osnovu bilansnih stanja, staticnog odnosa izmedu vezanosti s redstava i raspolozivih izvora sredstava, vee se mora posmatrati i kao proces stalnog usk ladivanja priliva i odliva novcanih sredstava s namjerom ostvarivanja sposobnosti placanja i ostvarivanja maksimalnog neto dobitka. Uspjesnost upravljanja finansijama se moze postici sar no onda ako to upravljanje istovremeno daje doprinos obezbjedivanju finansijske rav noteze izmedu priliva i odliva sredstava i ako doprinosi maksimalnom stavljanju u funkc iju oplodivanje slobodnih likvidnih sredstava. Kada je u pitanju upravljanje finansijama, posmatrano kao posebna naucna discipl ina, za ovo nase razmatranje dovoljno je da istaknemo sarno to da se, opcenito u sirem l eksickom znacenju, pod pojmom upravljanja podrazumijeva daje to donosenje odluka 0 pitanj ima koja su od dugorocnog i kratkorocnog znacaja za uspjeh poslovanja preduzeca, vrijedno st preduzeca i dionica, bogatstvo dionicara, zivotne i radne uslove zaposlenih. Prvenstveno nas interesira finansijski aspekat tog upravljanja, tj. upravljanja finansijama preduzeca u smislu promjena materijalnih odnosa.

Upravljanje finansijama preduzeca' u osnovi se svodi na tri sistema upravljanja preduzecima, i to sistem upravljanja putem banaka i drugih velikih finansijskih institucija ( svojstven prvenstveno Njernackoj i Japanu), sistem upravljanja preduzecima akcionarskim dr ustvima (svojstven prvenstveno SAD) od finansijskih trzista i treci, za koji se moze rec i da ce vremenom realno biti stvaran, a odnosio bi se na onaj sistem koji bi podjedna ko preferirao i ulogu banaka i finansijskih trfista (trzista kapitala) na upravljanje preduzec ima. Ovaj treci sistern mogao bi biti interesantan za vecinu zemalja trzisno orijentirane ekonomije, pa i Bosnu i Hercegovinu, u kojima istina nece, u dogledno vrijeme, preovladavati p rivatno vlasnistvo bez cijeg, dominantnog uticaja nema ni razvijenog rrzista kapitala i gdje ce se jos dugo organizirano usmjeravati privredni razvoj. Na upravljanje preduzecima utica t ce i Cinjenice da ove zemlje nece dugo imati efikasan finansijski mehanizam koji je i preduslov kvalitetnog funkcionisanja integralnog trzista, koje bi obuhvatalo, pored tradic ionalnog trzista robe i usluga, prvenstveno trziste kapitala, a i novca. ?fikasnost finansijskog mehanizma ne zavisi sarno od proklamovanih ciljeva vee od obima i strukture raspodjele nac ionalnog proizvoda, od efikasnosti preduzetnicke privrede izrazene u visini profita, odno sno akumulacije i njene raspodjele po sektorima (porezi i dr.) i od dostignutog nivoa finansijsk ih trzista, posebno u smislu dostizanja zeljenog niova savrsenih i potpunih finansijskih trz ista, Zavisit ce i od unificiranosti kriterija rada sa vodecim svjetskim trzistima, posebno ka pitala. Sigurno da ce zemlje koje ce eventualno graditi opisani treci model sistema upra vljanja preduzecirna imati i svojih objektivnih, opravdanih razloga zasto se nece olako odluciti za potpunu finansijsku deregulativu po pitanju finansijskog mehanizma, prvenstve no zbog realne opasnosti da im se ne ostvare zamisljene koncepcije buduceg razvoja nacionalne privrede. Postojanje takvih ogranicenja u finansijskom mehanizmu zemalja koje zele odreden o i organizovano usmjeravanje ekonomskog razvoja treba da zastiti njihov buduci razv oj privrede od ogromnog uticaja, koji se moze realno ocekivati od trzista kapitala na upravl janje preduzecima, kompanijama..5=ijenedionice su bitni barometri investitorima za vre dnovanje rada jednog, na primjer, menadzmenta firme (ako uspjeh menadzmenta ne zadovoljav a, novi vlasnici mogu putem trzista kapitala otkupiti postojece vlasnike i mijenjati pos tojece menadzere),

a visine stopa neto dobitka i visine rizika mogu da im budu jedini buduci orijen tiri investiranja, sto znaci da sigurnost prenosa na investirani kapital bude jedini usmjerivac alokacije slobodnog kapitala. Zemlje koje zele odredeno organizirano usmjeravanj e su svjesne prednosti tog evidentno najjednostavnijeg i najefikasnijeg mehanizma alokacije b uducih ulaganja, ali i toga da tako jedino usmjeravanje slobodnih kapitala zanemaruje n jihov organizovani utjecaj na vise privredne interese te zemlje. Uspjesnost cjelokupnog sistema upravljanja finansijama ne moze se ni zamisliti b ez razvijenosti upravljanja u preduzecima, tj. bez tog treceg podsistema upravljanja finansijama . Upravljanje finansijama treba posmatrati kao cjelinu koja se sastoji od tri sist ema upravljanja ito: 1. sistema upravljanja preduzecima putem banaka 2. sistema upravljanja finansijama u preduzecima 3. sistema upravljanja preduzecima putem finansijskih trzista. 1 Detaljnije u posebnom pripremljenom materijalu Zijada Njuhovita pod nazivom "O rganizacija i upravljanje finansijama", koji jeraden zarukovodioceprivrednihorganizacija,PrivrednekomoreRBiH,predavanjadrZana uTrnovuiIgmanu1990.godine.

Upravljanje finansijama kao integralnost finansijskog upravljanja treba posmatra ti kao kibernetsko nacelo finansijskog poslovanja koje se sastoji u cinjenici da se mor aju cjelovito posmatrati sve aktivnosti vezane za finansijsko upravljanje, ukljucujuci tu i ob ezbjedivanje povratnih informaeija 0 efektima tih finansijskih aktivnosti. Ovakva, ako mozemo reci, podjela integralnog sistema upravljanja finansijama ima i svoje opravdanje u cinjenici da odredene zemlje pribjegavaju cak i zakonskom odv ajanju bankarstva (u odredenom smislu i podsistema upravljanja preduzecima od banaka) o d poslovanja s vrijednosnim papirima (slobodno interpretirajucih podsistema upravljanja finan sijama od finansijskih trZista). Razlozi za takva odvajanja se nalaze u obezbjedenju po tpunijeg kontrolisanja i ostvarivanja stabilnosti svojih valuta. Bankarske institueije su znacajan izvor tzv. sekundarne emisije novea kroz kreiranje novea i kredita, dok se prome t s vrijednosnim papirima zasniva na vlastitoj proejeni rizika i optimalne dobiti od investitora. -Vremenska vrijednost novea, kao razlika izmedu njegove ekvivalentne vrijednosti u momentu donosenja finansijskih odluka i njegove vrijednosti u datom buducem vremenu, pre dstavlja temeljnu osnovu i za upravljanje finansijskim odlukama. Kvalitet internog sistema upravljanja, tj. sistema upravljanja u preduzecu se za sniva na visini razlike izmedu sadasnje i buduce vrijednosti kapitala. Sto su razlike vec e, to su i realne sanse za bolje upravljanje finansijama u preduzecu povoljnije. Od umjesnosti fin ansijskog menadzrnent -preduzeca zavisi i stvaranje uslova da se obezbijedi sto veci broj kvalitetnih namjena koje nudi vece razlike u vrijednosti novea a i optimalan izbor zavisi od finansijskog menadzmenta, Fakticki, optimalan izbor se zasniva ne sarno na maksimalno najreal nijoj profitabilnoj varijanti alokaeije ulaganja vee i na elementima koji obezbjeduju zastitu od ocekivanih rizika. Kada se detaljnije analiziraju elementi od kojih zavisi ra zlika u vrijednosti novea, dolazimo do zakljucka da se sustina tih elemenata odnosi na v jestinu upravljanja prvenstveno odredenim sredstvima, a i odredenim izvorima sredstava. U okviru integralnog sistema upravljanja finansijama interesira nas podsistem up ravljanja finansijama koji se odnosi na upravljanje finansijama snagom koja potice iz pred uzeca. U koneeptu poslovnih finansija polazimo od toga da su snage u preduzecima te koj e su jedino i odgovorne za uspjesno funkeionisanje sistema upravljanja finansijama

u preduzecu, Upravljati finansijama (i finansijskim tokovima) znaci upravljati ekonomskim tra nsakeijama finansijskog karaktera iza kojih stoje simultana kretanja robe i usluga, kretanj a poznata i pod imenom kraktorocne transakeije, i ekonomske transakeije finansijsk og karaktera iza kojih ne stoje simultana kretanja robe i usluga, poznata i kao kapitalne tra nsakeije, transferi. Usmjeravanje ekonomskih transakeija finansijskog karaktera, neovisno od toga da li iza njih stoje istovjetna, simultana kretanja robe i usluga, zavisi od mnogih faktor a. Tu su strategija kompanije, njen plan poslovanja, trzisni uslovi i proejena buducih trzisnih odno sa. To usmjeravanje tretira se i kao investiranje koje moze biti definisano kao realne investieije (zgrade, postrojenja, projekti, istrazivanje trzista) i finansijske investieije pretezno kratkorocnog karaktera.

-Ekonomski, ani finansijski teoreticari, ne mogu dati zadovoljavajuci odgovor ka ko ce se kretati neki od najbitnijih prethodno opisanih faktora u buducnosti, sto se pose bno odnosi na cijene, kamate i valutne odnose. Za dobijanje adekvatnih, priblizno zadovolja vajucih odgovora na ova pitanja, neophodna je velika strucnost kako bi se donijela sto k valitetnija poslovna odluka u smislu izbora objekta investiranja. Da bi se olaksao posao onima koji treba da izaberu objekat investiranja, postoje i odredeni principi, tehnike. Navest cemo neke od njih:' dolar danas vrijedi vise od dolara sutra, siguran dolar vrijedi vise od rizicnog, prihvatite investicije koje imaju pozitivnu neto sadasnju vrijednost (net presen t valute NPV), prihvatite investiciju koja nudi vecu stopu povrata (rate of return) od alternat ivnog troska kapitala (opportunity cost of capital) i dolar sutra ne moze vrijediti manje od dolara prekosutra. Pomenuta grupa principa, kao i mnoge druge, bila bi u praksi jednostavno primjen jiva da ne postoji rizik investiranja koji je sastavni dio investicija. Kada govorimo 0 investiranju, mislimo na svako ulaganje kapitala sa ciljem njegovog povecanja, posebno na: investiranje u objekte koji daju fiksan prinos, uz relativno manji rizik (iz osn ova kreditiranja, kupovine obveznica sa unaprijed poznatom kamatom i s1.) i investiranje u objekte koji nude promjenljiv prinos, tj. ucesce u dobiti s prili cnim rizikom, rizik koji se moze protezati ne samo na ostvarivanje ocekivanog prinosa vee i na povrat ulozenih sredstava (ulaganje u dionice i s1.). Pri donosenju odluka gdje investirati slobodna sredstva (pored prethodnih i s1. principa) treba imati u vidu i odredena iskustva poslovnih ljudi, na primjer, njihove savj ete da slobodan kapital treba rasporediti tako da jedna trecina bude uvijek na raspolaganju (na racunirna, u kratkorocnim plasmanima), jedna trecina da bude dugorocno investirana s fiksni m prinosom (obveznice, certifikati), a jedna trecina u vrijednosne papire s promje nljivim prinosom i rizikom (dionice). Problematika upravljanja finansijama proteze se kao sto smo prethodno naveli u s ve segmente poslovnih finansija. Pojedini segmenti poslovnih finansija ponekad mogu biti i p

ogresno interpretirani. Podsistem upravljanja finansijama u preduzecu, koji zavisi od umjesnosti finansi jskog menadzmenta, obuhvatio bi uglavnom: elemente medunarodnog finansijskog menadzmenta, upravljanje dugorocnim finansijskim odlukama, upravljanje kratkorocnim finansijskim odlukama, upravljanje elementima likvidnosti (koje na odredeni nacin obuhvata i upravljanj e gotovinom, likvidnim sredstvima, utrzivim vrijednosnim papirima, upravljanje kratkorocnim plasmanima, upravljanje novcanim sredstvima koja se realno mogu unovciti bez poremecenja tekuceg poslovanja, a i upravljanje kratkorocnim obavezama), . 2 R.A. Brealey: (S.C.Myers, PRINCIPLES OF CORPORATE FINANCE, fourth edition, 199 1. McGraw =Hill, p. 12-14.

upravljanje rizicima u poslovanju, upravljanje elementima vrijednosti preduzeca, upravljanje finansijskim poslovanjem preduzeca koja se nalaze u ozbiljnim finans ijskim teskocama. Upravljanje elementima likvidnosti jeste i zakonska obaveza svakog preduzeca da mora izmirivati svoje dugove. Da bi preduzece moglo uspjesno odgovoriti tim obavezama u sklopu finansijskog planiranja, mora da razradi i posebne mjere obezbjedenja dugorocne finansijske stabilnosti, tj. izvrsiti prethodno sagledavanje svih mjera koje mogu obezbijedi ti princip da je likvidnost rezultat rada covjeka, a ne svojstva sredstava, posebno po pita njima primjenjivanja horizontalnih i vertikalnih pravila finansiranja, odnosa izmedu d ugorocnih i kratkorocnih izvora sredstava, odnosa izmedu vlastitih pozajmljenih sredstava. T akve mjere moraju obuhvatiti i pracenje odstupanja od koeficijenata optimalne likvidnosti, efikasno pracenje i evidentiranje tzv. rezervi likvidnosti, mjere provjeravanja opravdano sti primjenjivanja pojedinih metoda i s1. Brojni su faktori u medusobnoj zavisnosti i 0 svima se mo ra voditi racuna ako se zeli primjenjivati efikasno finansijsko upravljanje, odnosn o ostvariti sto bolji finansijski rezultati u poslovanju (optimalna dobit uz manji rizik). Pobol jsanje upravljanja finansijama moze se smatrati kao proces finansijskog restrukturiranja preduzeca. Premda finansijska ravnoteza preduzeca, kao stalan proces uskladivanja finansijs kih tokova, koji se odvija s ciljem obezbjedivanja permanentnog izvrsavanja obaveza, i optim alna finansijska struktura, kao struktura u kojoj se ostvaruje najbolja kombinacija izmedu osnovn ih nacela finansijske politike (rentabilnosti, sigurnosti i likvidnosti), predstavl jaju bitne segmente upravljanja finansijama preduzeca, razmatrat cemo ih u konceptu njihovih elemena ta. Cilj upravljanja finansijama preduzeca se moze definisati i u ostvarivanje finan sijske snage, koja se sastoji od pet zadataka koje firma treba da obezbjeduje, a to su:

trajna sposobnost placanja, trajna sposobnost finansiranja, trajna sposobnost investiranja, trajna sposobnost povecanja imovine i

trajna sposobnost zadovoljavanja finansijskih interesa ucesnika preduzeca. 2. Delinisanje strateskih opredjeljenja i linansijskih odluka Svako preduzece treba da ima svoja specificna strateska opredjeljenja definisana u konceptu strateskog menadzmenta. Ta strateska opredjeljenja podrazurnijevaju definisanje odredenih prava na razvoj a i djelovanje preduzeca. Npr. za jedno preduzece potrebno je utvrditi kakvo je njegovo ukupno stratesko opredjeljenje po pitanju strukture razvoja pojedinih njegovih p odrucja u kojima se namjerava razvijati, koju ce djelatnost i kada forsirati, koju i kada napustati, zatim kakve ce strategijske odnose gajiti prema poslovnim partnerima, kakve prema konkurenci ji itd. U tom kontekstu trebamo i razlikovati i podijeliti sve finansijske odluke na: st rateske, razvojne i tekuce, sto nas dalje implicira na odlucivanje vezano za donosenje' i nvesticijskih odluka, finansijskih i odluka 0 dividendi (raspodjeli neto dobiti). 3 James van Horne, Finansijsko upravljanje i politika, MATE, Zagreb, str. 8.

Ove tri finansijske odluke i cine srz upravljanja finansijama (finansijskog mana gementa). U prineipu mozerno prihvatiti, kao generalno poimanje, da su finansijske odluke one odluke koje mijenjaju postojece materijalne odnose u jednom preduzecu bilo izmed u pravnih liea iz grupe, drugih pravnih liea, pojedinih organizaeionih dijelova u preduzecu pa do izmjena materijalnih odnosa izmedu fizickih liea kao pojedinaea. To su odl uke koje uticu na funkeionisanje preduzeca, na njegov rast, velicinu, rizik, profita bilnost preduzeca, na promjenu strukture sredstava i izvora sredstava, jednom rijecju koje uticu na trzisnu vrijednost preduzeca, bilo direktno ili indirektno. Ako prihvatimo u nac elu ovakyo definisanje pojma finansijskih odluka, tada mozemo reci da se finansijske odluke pojavljuju donosenjem i samog akta 0 osnivanju preduzeca (odluka 0 ulaganju poce tnog kapitala), pa sve do donosenja odluke 0 stecaju i likvidaeiji preduzeca. I odluk e 0 povlacenju kapitala (dezinvestiranje) imaju karakter finansijskih odluka. Tehnika realizaei je finansijskih odluka se vrsi putem finansijskih dokumenata, znaci dokumenata ciji m se sprovodenjem definitivno i prakticno mijenjaju materijalni odnosi izmedu pojedin ih subjekata. Iz tih razloga je i daleko veca odgovornost, cesto i krivicna, kada se radi 0 re alizaciji i finansijskih dokumenata. 3. Pripreme za donosenje finansijskih slraleskih opredjelienja i finansijskih odluka Sastavni dio kvalitetnih priprema je i dobro poznavanje odredenih postupaka i po jmova bez kojih se ne mogu ni pripremati materijali za odlucivanje niti cijeniti valja nost finansijskog odlucivanja. Iz tih razloga cerno u najkracem razmotriti sustinu poimanja: vreme nske cijene novca, sadasnje vrijednosti, zajednickog dospijeca, stvarne, efektivne, n ekonformne kamatne stope i diskontne. 3.1. Vremenska cijena novca Ova vremenska cijena novca cesto se definise i kao vremenski trosak novca ili ka o vremenska vrijednost novca, tj. kamata kao svota novca koju je duznik prema povjeriocu duz an platiti u datom vremenu. U granicama minimalnih potreba za bolje razumijevanje i primjenjivanje upravljan ja finansijama, a narocito pripremnih radnji za donosenje odluka 0 investiranju, vremensku vri / jednost novca promatrat cemo s gledista proste i slozene kamate i srednjeg roka.

Uz pojam proste kamate vezan je: srednji i zajednicki rok i eskontni racun, a uz pojam sl ozene kamate: interkalarna kamata, glavni modeli amortizacije zajmova i tablice slozenih kamat a. Prosta kamata se primjenjuje kada se vrsi prosto ukamacivanje, a to znaci da se cista glavnica ukamacuje, povecava za iznos kamata sarno jednog obracunskog razdoblja. Prerna tome, prosta kamata se dobije kada se na neki iznos bez kamata, tj. cistu glavni cu obracunava kamata (interes). Kamatni faktor za prostu kamatu je (l + K). Za period ukamaciv anja glavnice najcesce se uzima jedna godina. Pretpostavimo da ulozimo 500 KM na 1 god. i ako se obracun kamata vrsi jednom godisnje, tada ce nam ova glavniea od 5 00 KM uz kamatu od 8% donijeti

C1 =Co (1 + K), C1 =500 (1 + 0,08) =500 + 40 =540, gdje je C1 =bruto zarada, Co =glavnica, a K =stopa prinosa tog ulaganja izrazena u decimalnom broju. Osnovni pojmovi kamatnog racuna su kapitalizacija (izracunavanje konacne vrijedn osti kapitala dodavanjem kamata), diskontiranje (izracunavanje vrijednosti kapitala p rije njegova dospijeca odbijanjem diskonta), poznato jos i kao aktualizacija i ekvivalencija kapitala (izracunavanje efektivne stope). Pored ovog jednostavnog obracuna kamata uz primjenu proste kamate, postoji i slo zen i kombiniran obracun kamata. Slozena kamata predstavlja kamatu na kamatu, interes na interes ili slozeni inte res. Ona pretpostavlja pribrajanje, dodavanje kamate iz prethodnog obracunskog perioda po stojecoj imovini i obracunu nove kamate (slozene kamate) na tako povecani iznos. Kamatni faktor slozenog ukamacivanja je (1 + k)", Ovaj faktor se moze naci i u interesnoj n tab lici oznacenoj kao I"p gdje je "n" = broj obracunskih perioda, a "p" kamatna stopa otpadajuceg pe rioda. Svako povecanje broja obracuna zahtijeva mnozenje oznake "n" sa brojem ob racuna u godini, uz istovremeno dijeljenje oznake "p" (procenta) sa brojem obracuna u g odini. Npr. ako se ulaze 500 KM na 6 godina uz 12% god., tada ce, ako je obracun rnjesecan, oznaka "n" biti ne 6 vee 72 (6 x 12), a "p" nece biti 12% vee 1% (12 : 12). Danas kada postoje licna racunala, obracun ove slozene kamate se vrsi po bilo kojem tablicnom programu vr lo jednostavno i bez ogranicenja. Ako uzmemo isti primjer od 500 KM i ako ga ulazerno na 2 godine, uz jednogodisnj i obracun u kamate od 8%, kamata na kamatu, prva godina 500. (I + 0,08) =540 druga godina 540. (1 + 0,08) = 583,20, proizilazi da bi vise dobili 3,20 KM kamatu nego uz primjenu obracuna proste kamate na neto glavnicu, jer bi tada dobili prva godina 500. (1 + 0,08) =540 druga godina 500. (1 + 0,08) =540,. Znaci nakon prve godine bi podigli neto glavnicu od 500 i prostu kamatu od 40. T aj isti postupak bi imali i u drugoj godini. Kombiniran nacin obracuna kamata koristi jednostavan i slozen nacin obracuna kam ata. Kod kombiniranog obracuna kamata nema ekvivalentne stope.

Srednji rok ili kako se jos naziva, zajednicko dospijece, a moze i sadasnje (dan asnje) dospijece, primjenuje se kada imamo vise stavki koje dospjevaju u raznim rokovim a. U tom slucaju se primjenjuje metod diskontiranja ili prolongiranja. Ako se taj rok odreduje prije dospijeca svih stavki, tada se na te sve stavke primjenjuje metod diskonti ranja. Ako je taj datum odreden poslije roka svih ostalih stavki, tada se sve ostale stavke ukamacuju, prolongiraju do dospijeca. Ako je taj rok u sredini raznih dospjeca, tada se sta vke koje dospijevaju prije tog datog roka prolongiraju (ukamacuju), a stavke koje dospijevaju poslije tog datog roka diskontiraju, ukoliko je taj zajednicki rok odreden da bude danas , najcesce

na dan zavrsetka nekog investiranja, tj. na dan pocetka eksploatacije investiran og objekta, tada se taj dan naziva sadasnje dospijece. Stavke koje dospijevaju kasnije, a to su u principu i sve stavke, se diskontiranjem svode na to dospijece. Prakticno to se najcesce radi sa diskoniranjem neto prihoda na dan zavrsetka nekog investicionog projekta, tj. na dan zavrsetka u1aganja. Broj obracuna je znacajan za preduzece i kada je u ulozi povjerioca i kada je u ulozi duznika. Kada je u ulozi duznika, za preduzece je bolje da se obracun vrsi manje puta u j ednoj godini, a kada je u ulozi povjerioca, bolje mu je kada se taj obracun vrsi vise puta u godini dana. Pretpostavimo da se preduzece zaduzuje na 6 godina u iznosu 1.000.000 KM u z 6% obracun godisnji. Tada ce ukupna njegova obaveza nakon 6 godina iznositi Kn=Kx Ipn =1,000.000166=1,000.000x1,4185 =1,418.500KM. Uz pretpostavku da se obracun vrsi svaka dva mjeseca, znaci 6 puta godisnje, tad a bi njegova ukupna obaveza iznosila Kn=K x II =1,000.000 x 1,4307 =1.430.700 KM. Iz prethodnog primjera proizilazi da bi preduzece trebalo vise platiti zbog cesc ih obracuna kamata iznos od 1.220 KM 0,430,00 -1,418.500). Za preduzeca kao duznika nije negativnost sarno u vecem opterecenju zbog cescih obracuria kamata u toku jedne godine, vee je cesto i veea sto se raspolozivi iznos sredsta va kojim preduzece raspolaze brze smanjuje ako je cesCi obracun kamata. U okolnostima tez eg dolaska do slobodnih sredstava, to je za preduzece nepovoljnije. Uz pretpostavku , dosta realnu, da teze dolazenje do novcanih sredstava stvara i mogucnosti povecavanja kamata n a orocena sredstva, takva pretpostavka primijenjena na ubrzaniji od1iv sredstava k od cesceg obracuna u odnosu na rjedi obracun stvara realnu osnovu za prikazivanje oportuni tetnih troskova kao izgubljenoj dobiti za razliku u toj nepovoljnijoj dinamici odliva sredstava. To znaci da je preduzece zbog toga uskraceno da investira te razIike iz ubrzanijeg odliva u neki unosan posao, bilo u obrtna iii osnovna sredstva. 3.2. Stvarna, konformna, efektivna i diskontna kamatna stopa Kamatna stopa koja se u pravilu ugovara je godisnja kamatna stopa. Ona se naziva i nominalna kamatna stopa. Ako nije u ugovoru navedeno da li je godisnja, polugodisnja, mjes ecna, tada se podrazumijeva da je to godisnja kamatna stopa.

Stvarna kamatna stopa se dobija korigiranjem norninalne kamatne stope za sve dru ge troskove koji su vezani za aranzman po kojem je ugovorena nominalna kamatna stopa. Ti tro skovi se mogu odnositi na izgubljenu dobit zbog obaveza drzanja beskamatnog depozita, pla canje ostalih bancinih troskova i slicno. U principu je stvarna kamatna stopa veca nego nornin alna, i to po dva osnova, prvo iz osnova 5tO preduzece dobije manje sredstava na raspolaganje nego 5tO se po ugovoru 0 kreditu zaduzuje (to je nazivnik kod izracunavanja stvarne kamatne sto pe) i drugo, iz osnova vecih troskova nego 5tO je iznos norninalne kamate (ti troskovi su u broj niku).

Efektivna kamata treba da predstavija rjesenje jednadzbe' Knom)m 1k .k.. .I k . v v, Ef·k.st. = (I +---, oJa onglra nomma nu amatnu stopu za lzvrseno cesce m obracunavanje kamate od godisnje i ona je veca u zbiru nego godisnja kamatna sto pa. Konformna kamatna stopa treba da predstavija onu kamatnu stopu koja odgovara na pitanje: Kolika je to kamatna stopa obracunata za razdobije krace od godinu dana koja ce dati isti kamatni iznos kao da je obracun kamate godisnji? U principu, ova stopa je niza o d nominaIne kamatne stope. Ona se izracunava po formuli:' Diskontna kamatna stopa je kamatna stopa po kojoj se eva kasnije svodi na ranije dospijece, Ta kamatna stopa se cesto d zadana stopa opiodivanja investiranog kapitaia (metoda neto oj kamati bice vise rijeci u narednom iziaganju koje se anju.

neka vrijednost koja dospij upotrebijava i kao unaprije sadasnje vrijednosti). 0 ov odnosi na odluke 0 investir

3.3. Specificnosti pojedinih preduzeca kao najbitniji elementi u pripremanju finansijskih odluka Za donosenje finansijskih strateskih opredjeljenja, kao specific nih finansijski h odluka, neophodno je imati na raspolaganju u minimumu najbitnije osnove kao relevantne p odatke za donosenje takvih strateskih odluka. To isto vazi i za donosenje finansijskih odluka. S obzirom na znacaj tih finansijskih odluka za preduzece, pocev od odluka 0 osni vanju, odluka 0 razvojnom i tekucem poslovanju pa do odluka 0 njegovom gasenju kao priv rednopravnog subjekta, to se imperativno namece potreba za dobru organiziranost svih posiova koji su vezani za te odluke, a posebno u fazama pripreme za donosenje finansijskih odluka, usvajanja i njihovog sprovodenja u djelo. Okoinost da se finansijske odluke ticu gotovo svih segmenata rada i posiovanja u preduzecu, cinjenice da se posIovne finansije kao posebna naucna disciplina implementiraju preko finansijske funkcije u preduzecima, kao i to da se u jednom preduzecu donosi na stotine raznih finansijskih odluka, to se namece i potreba da se sve te razne odluke na neki nacin naucno, strucno i prakticno rangiraju. To rangiranje podrazumjeva i njihovo sele ktiranje po

znacaju s ciIjem da se za pojedine znacajnije odluke predvide i odredene obavezn e radnje koje moraju sprovoditi kako u fazi priprema, tako i u svim ostalim fazama, kako se ne bi desilo da neko preduzece donosi svoju odluku 0 razvoju bez adekvatnih analiticki h strucnih predradnji. To je potrebno i zbog toga sto realizacija odredenih finansijskih od luka, zbog 4 Jurkovic Pero, redaktor knjige "Financijski management u praksi", autor Ivan S italo, Masmedia, Zagreb, str. 91. 5 Pero Jurkovic: Isto dieto, ista strana

promjenjivosti uslova, zahtijeva izradu i vise varijantnih rjesenja koja se u pr incipu moraju brzo realizirati, a vremena za njihovo proucavanje nema dovoljno, sto nam ukazuj e da se i varijantna rjesenja moraju, prije aktueliziranja njihove prakticne primjene, u m iru studiozno i seriozno razraditi. Ako podemo od toga da odlucivanje 0 finansijskim odlukama predstavlja i srz fina nsijskog menadzmenta, onda ga treba shvatiti prvenstveno i kao dinamicna dugorocna opredj eljenja na osnovu kojih se donose i sve druge finansijske odluke, ukljucujuci tu i razne tekuce odluke koje imaju finansijski karakter. Dva su kljucna razloga sto se strateske finansijske odluke moraju podvrgati prov jeravanju, prvi je taj sto se uslovi na osnovu kojih su one zasnovane permanentno mijenjaju i drugi sto one sluze kao grub a osnova za donosenje operativnih finansijskih odluka. Ov o su dopunski razlozi da svako preduzece mora imati pripremljene azurne relevantne podatke za donosenje novih, provjeravanje i korigovanje vee donesenih strateskih finansijsk ih odluka. Tako shvacen znacaj ovih priprema odstranice i svako pomisljanje da su tekuce fi nansijske odluke nekakve parcijalne odluke koje na poseban nacin regulisu nekakva pitanja koja se mogu posmatrati odvojeno od jedinstvenog koncepta preduzeca kao cjeline usvojeno g za duzi vremenski period. Za preduzece je posebno bitno da se svaka i najmanja svak odnevna finansijska odluka shvati kao odluka putem koje se realiziraju dugorocne strates ke odluke. Objedinjavanje i uskladivanje operativnih aktivnosti sa strateskim finansijskim ciljevima se i ostvaruje kroz uspjesno upravljanje finansijama. Svakodnevno je preduzece u di lemi, pred problemima, a i pred iskusenjima. To je posebno prisutno kada se moraju na brzin u donositi odluke 0 usmjeravanju neaktiviranih likvidnih sredstava koje prevazilaze dnevne potrebe. Tada treba donositi bitne, dnevne odluke koje nece biti u suprotnosti s dugorocn im konceptom 0 finansijskoj strukturi sredstava niti sa politikom likvidnoscu i solventnoscu, Sto se tice problematike neizvjesnosti i rizika, necerno je ovdje cjelovito razm atrati, vee sarno u granicama neophodnosti pri razmatranju pojedinih finansijskih odluka (ak o su npr. u pitanju odluke 0 investiranju onda sarno rizike vezane za investiranje). Slicn o cemo uciniti i kada je u pitanju materijal vezan za pripremu osnova za donosenje finansijskih odluka, jer cemo razmotriti sarno ona pitanja koja su svojstvena svakoj pripremi za dono senje finansijske odluke, stirn da cemo pri razmatranju pojedinih finansijskih odluka

detaljno proucavati specificnost priprema za svaku pojedinacnu osnovnu odluku (npr. ako s e radi 0 finansijskim odlukama 0 investiranju, tada priprema podrazumijeva i izradu adekv atne investicionotehnicke dokumentacije). Specificnost pripremnih radnji nije diktirana sarno vrstom finansijskih odluka v ee i bitnim specificnostima svakog preduzeca, istim onim specificnostima koje su relevantne pri definisanju strateskih opredjeljenja. Cak dva preduzeca istog asortimana i obima poslovanja nece imati iste elemente pripreme bitne za stratesko opredjeljivanje. Od mnogih relevantnih specificnosti spomenut cemo neke, kao sto su: razliciti geografski polozaj preduzeca prema trzistima, razliciti stepen tehnicke opremljenosti, razliciti tretman znacaja finansijskog upravljanja, vlasnicka struktura kapitala, rocna struktura kapitala, odnos izmedu vezanosti sredstava i raspolozivih izvora sredstava,

ima Ii dislociranih kapaciteta, kakav mu je portfolio vrijednosnih papira i kakva je finansijska snaga preduzeca. Priprema osnove za donosenje finansijskih odluka zavisit ce i od strucnosti kadr a koji to radi, posebno u smislu primjenjivosti savremenih provjerenih teoretskih saznanja . Treba imati u vidu da je izuzetno delikatno pitanje donijeti kvalitetnu finansij sku odluku koja odgovara specificnim uslovima preduzeca i koja ce biti sprovodljiva. Ta tez ina donosenja finansijskih odluka se cesto potcjenjuje, a njena je aktuelnost prisutna cak i u preduzecima koja su obezbijedila valjanu dokumentaciju za izbor najpovoljenijeg opredjeljiva nja. Prisutnost misljenja da je lako donijeti finansijsku odluku proizilazi najcesce zbog cinjenice sto se najveci broj relevantnih faktora iskazuju u jednoj novcanoj jedinici i zb og nedovoljnog strucnog znanja onih od kojih poticu takva misljenja. Delikatnost donosenja fina nsijskih odluka je posebno prisutna kada se priprema materijal u vise varijantnih rjesenj a i kada se ima u vidu da odredene finansijske odluke imaju dugorocno nepopravljivo poslo .. vno usmjeravanje, Pripreme za donosenje finansijskih odluka moraju biti zasnovane na serioznom i d etaljnom proucavanju svih relevantnih komponenti za odlucivanje, ukljucujuci tu i proucav anje mogucih rizika i mjera koje bi se poduzele da se preduzece zastiti od tih rizika . Ne treba zanemariti ni to da kvalitetna i potpuna analiza i pripremanje finansij skih odluka znacajno zavise i od organizacije finansijske funkcije u preduzecu i od njenog t retmana u preduzecu. Praksa trzisno orijentiranih uspjesnih firmi ukazuje da se usavrsavanju priprema za donosenje finansijskih odluka pridaje sve veci znacaj. To se manifestira u prilagodavanju ne sarno finansijsko-racunovodstvenih funkcija za te poslove vee i drugih funkcija u pred uzecu (komercijalne, razvojne). Nije rijedak slucaj da se formiraju i posebni strucni timovi za obavl janje tih poslova uz primjenu modemih sistema rukovodenja, kao sto su projektni i matr icni. Centralno pitanje u pripremanju tih materijala Cine realna dugorocna predvidanja , posebno

po pitanju dokumentiranja relevantnih dogadaja za donosenje pojedinih finansijsk ih odluka, kao sto su svrsishodnost alokacije pojedinih sredstava, prijedloge za iz radu novih investicionih projekata, novih izvora finansiranja. Posebno mjesto zauzimaju zadaci finansijske i racunovodstvene sluzbe da pomocu k ompjuteriziranih racunovodstvenih sistema obezbjeduju dnevna detaljna pracenja svih relevantnih faktora za donosenje finansijskih odluka, kao sto su podaci 0 finansijskim trans akcijama, potrazivanjima, obavezama, promjenama vrijednosti sredstava, izvjestavanje 0 bil ansu stanja i uspjeha, izvjestavanje 0 novcanim tokovima, promjene strukture kapitala , likvidnost poslovanja, profitabilnosti, kako se krece naplata, problemi i kontrola te napla te i mnoge druge podatke po mogucnosti sto azurnije i tacnije, Racunovodstvo troskova treba da pruza operativne podatke 0 troskovima rada, mate rijala, rezije, po mogucnosti i za organizaciona mjesta njihovog nastanka (pogone, odjel jenja,

masine, linije, pa cak i za pojedina radna mjesta), zatim registriranje vremena provedenog na radu, obracun plata, njihova isplata, obracun zarada zavisno od efekata u rad u, evidentiranje standardnih i povremenih odbitaka. Da bi se doslo do sto potpunijih podataka relevantnih za izradu osnova za donose nje finansijskih odluka, pojedina dobro organizirana preduzeca ne zadovoljavaju se sarno na preth odno opisanim podacima vee se pokusava tim aktivnostima dati i poseban znacaj kroz uspostavljanje odredene hijerarhijski povoljnije organizacione pozicije ljudi ko ji rade ove poslove, cak se ide dotle da se stvaraju i posebni organizacioni dijelovi za te poslove. Jedan od tipicnih slucajeva tice se otvaranje posebnog organizacionog dijela za ocjeni vanje nastanka nekog relevantnog dogadaja na osnovu odredenih indikacija, finansijskih signaliz acija i sl. (procjena da li ce doci do promjena odnosa valute zbog ocekivanog pada u p roizvodnji u toj i toj zemlji). Savremenim, trzisno orijentiranim preduzecima neophodno je kvalitetno upravljanj e finansijskim odlukama, a isto se moze postici sarno ako preudzece priprema adekvatne osnove za njihovo donosenje. Takve osnove moze imati sarno ono preduzece koje je shvati lo vaznost tih priprema, pa je obezbijedilo i odgovarajucu kadrovsku i materijalnu podrsku takvom konceptu. Od finansijske funkcije se sve vise trazi tzv. aktivna uloga u realiza ciji tog koncepta upravljanja finansijama, a ne tradicionalna uloga koja se svodi na spro vodenje vee donosenih finansijskih odluka (npr. 0 pribavljanju ili usmjeravanju sredstava). Bez ovako organiziranih aktivnosti u preduzecu na pripremama osnova za odnosenje finansijskih odluka, u stvari bez davanja adekvatnog znacaja tim aktivnostima, preduzece ne moze ni ocekivati da ce ostvarivati evidentne prednosti savremenog, smisljenog k oncepta upravljanja finansijama, posebno po pitanjima dobrog izbora investiranja, obezbj edivanja nedostajucih novcanih sredstava koja su izuzetno povoljna u buducem angazovanju, obezbjedivanju trajnije optimalne strukture sredstava i izvora sredstava. Jednom rijecju, dobre pripreme su uslov za uspjesno upravljanje finansijama, a p osebno za upravljanje finansijskim odlukama, ali i za udovoljavanje ostalih zadataka ko ji se postavljaju pred jedno savremeno, trzisno orijentirano i uspjesno preduzece, definisanih u p ruzanje efikasne i materijalne podrske svim naporima u preduzecu koji su usmjereni ostva rivanju maksimalnog profita i obaveza bez ugrozavanja kontinuiteta poslovanja. Iluzorno je ocekivati uvodenje savremenog finansijskog odlucivanja u onim preduz ecirna

u kojima njihova poslovna struktura "kao glavni igrac", kao agent dionicara, kao profesionalni tim ne zna ili nece da radi sve ono sto je u najboljem interesu dionicara (vlasn ika). Izostankom takvih aktivnosti normalno je da se pojavljuju defektnosti u radu tih preduzeca koje rezultiraju u neostvarivanju realno moguceg profita, povecanih dividendi, a time i neadekvatnog povecanja tdisne cijene preduzeca. Ovakve pojave su vee sada rela tivno dosta prisutne u BiR. Razlozi su, pored vee spomenutih, i u neadekvatnoj odgovor nosti na realaciji uprave i poslovnih struktura, u nedovoljno iskristaliziranom vlasni stvu pojedinih dionicara, u nizu i spekulativnih zajednickih motiva. Zabrinjavajuce je da se je dna uprava, nazovimo ga dionicarskog drustva, zadovoljava radom poslovnih struktura koje ne ostvaruju ni priblizno realno moguce rezultate u poslovanju. To su uprave koje n e potenciraju iznalazenje dugorocnih strateskih opredjeljenja, uprave koje se zadovoljavaju po stignutim i koje ne zele ulaziti ni u kakav rizik. Takvim upravama pogoduje nepostojanje a de

kvatnih finansijskih tdista i olako pravdanje da smo u pocetnoj fazi privatizaci je, neuhodanog trzisnog mehanizma, nepostojanje jedinstvenog tdista i drugih razloga koje je la ko naci kada se isti olako prihvataju. 4. Vrste finansiiskih odluka U osnovi sve finansijske odluke uticu na visinu dobiti bilo direktno iIi indirek tno. One se odnose na one segmente poslovanja na koje preduzece moze uticati. Pri tome tr eba znati da postoje mnogi relevantni faktori koji imaju uticaja na visinu neto dobiti, al i na njihpreduzece ne moze djelovati. To su, prije svega, pored vise sile, tzv. sistemski faktori, kao sto su poreski sistem, carinski sistem, eskontne stope centralne banke (kamate). 4.1. Od/uke 0 investiranju Postojeci privredno-pravni subjekt, u principu, donosi tri kljucne finansijske o dluke koje su bitne za njegov razvoj i opstanak. To su, u stvari, odluke koje imaju pretezn o dugorocan karakter. Premda se u teoriji" one dijele na: odluke 0 investiranju, odluke 0 fi nansiranju i odluke 0 dividendi, ipak se one u osnovi svode na to da nam ukazu za koje namj ene i koliko ulazemo, odakle i koliko obezbjedujemo sredstava i koliko se isplacuje gotovinsk e dividende. Drugim rijecima, cjelokupna materija se svodi na to kako obezbijediti sredstva i za koje namjene, iz koje grupacije izvora i u koju grupaciju vezanih sredstava. Tretirajuci investiranje kao skup odredenih aktivnosti koje su usmjerene na defi nisanje opravdanosti razloga da se u nesto ulazu novcana sredstva, zatim kao razmatranje realno mogucih alternativa za ulaganja, kao aktivnosti vezane za izracunavanje rentabil nosti pojedinih varijantnih rjesenja i donosenje konacnih odluka 0 investiranju, tako sve te akt ivnosti mozemo posmatrati kroz sljedece postupke: definiranje problema, razmatranje mogu cih varijanti, izracunavanje rentabilnosti pojedinih varijanti i donosenje konacne o dluke. 4.1.1. Dejiniranje problema To su aktivnosti koje treba da odgovore zasto zelimo da idemo u investiranje. Ko ji su to problemi koji nas primoravaju da to cinimo, odnosno koje su realne opravdane zel je, namjere da se ide na ulaganje. Odlucivanje 0 investiciji predstavlja slozen postupak. To nije sarno akt donosen ja investicione odluke vee cijeli proces koji pocinje od prvih ideja 0 mogucem investiranju pa d o donosenja konacne odluke 0 investiciji. Te aktivnosti obuhvataju i: tehnicke analize (podobnost za tehnicku izradu i fleksibilnost, kako se npr. ukl

apa u postojece pogonske kapacitete), kadrovske analize (raspolozivi kadrovi, doskolovanje, prekvalifikacija, obuka), trzisne analize (mogucnost plasmana, nabavki), 6 Van Horne "Financijski menagement i politika", Mate, Zagreb. str. 8.

ekonomsko-finansijske analize (potrebna ulaganja, novcani tokovi, ocjena kvalite ta namjeravanog ulaganja, izvori finansiranja, pracenje realizacije investicije u t oku). Sve je to tehno-ekonomska dokumentacija koja obuhvata sest aspekata: tehnicko-te hnoloske aspekte, ekonomske aspekte, komercijalne aspekte, finansijske aspekte, upravljac ke, kadrovske i organizacione aspekte. Razmatrat cemo sarno onaj dio investcionog projekta koji se odnosi na finansijsk e aspekte investicijskog projekta, tj. onaj koji se tice novcanih tokova, vrednovanja tih tokova, utvrdivanja osnove za izbor najprihvatljivijih investicionih prijedloga i donose nje definitivne odluke 0 usvajanju investicija. Da bi se sto bolje definirao problem i dao potpuniji odgovor koji su razlozi sto idemo u investiranje, pokazalo se opravdanim da se u kreiranju inicijative ukljuci sto v ise subjekata. Prijedlozi za investiranje treba i mogu poticati iz razlicitih izvora, cak i od obicnih izvrsilaca u preduzecu i biti motivirani: zeljom za proizvodnju novih proizvoda, zeljom za prosirenje postojeceg asortimana, potrebom za zamjenom postojece opreme i postrojenja, potrebom gradnje novih objekata (zgrada), zeljom da se vise investira u ispitivanje, istrazivanje i razvoj preduzeca i dr. Investicije se mogu grupisati na slijedeci nacin: investicije u postojece objekte, radi modernizacije ili zamjene, investicije u kupovinu nove opreme i postrojenja, investicije u kupovinu drugih preduzeca, investicijeukupovinunovogpreduzecakadsekupovinomnestvarajuobavezeunovcu, investicije u kupovinu dijela novog preduzeca, investicije u trajna ulaganja (kupovina dionica), investicije u dugorocna zajednicka ulaganja. Pozeljno je imati sto vise inicijativa za investiranje. Nakon sredivanja inicijativa, vrsi se njihovo grubo selektiranje', pocev od sefa odjeljenja

preko rukovodioca pogona, potpredsjednika za operativno rukovodenje do odbora za duzenog za pracenje izdataka kapitala pri finansiranju, zatim do predsjednika i na kraju zadnje distance odlucivanja, a to je odbor direktora. Kakva ce procedura selektiranja b iti, zavisi prvenstveno od specificnosti preduzeca, njegove velicine, znacaja prijedloga za preduzece. Prije selektiranja neophodno je imati bar neke orijentacione potrebe za ulaganji ma i grubu informaciju 0 ocekivanom buducem rastu zarada. Podloge za kreiranje novih proizvoda i usluga cesto poticu od natprosjecno nadar enih pojedinaca, sto ukazuje da rasadnik novih ideja ne mora uvijek biti u istrazivac kom timu. 7 James van Horne: Isto djelo, str. 139.

4.1.2. Razmatranje realno mogudb varijantnih rjesenja Tokovi novea u eijelom postupku priprema za odlucivanje, tj. donosenje konkretni h odluka 0 investiranju, imaju poseban znacaj. Grubi prikaz tokova novea za svaku inieijativu ce nam sluziti za uzi odabir realno mogucih varijantnih ulaganja. Nairne, polazi mo od toga da su tokovi novea kljucni osnov za donosenje investieionih odluka, a ne to kovi prihoda, jer je i svrha investiranja da se iz ulozenog novea sada ocekuje ili obezbjeduje povecani povrat. Prihodi ne mogu biti osnov za reinvestiranje iii za isplatu dividende di onicarima, vee to mogu biti sarno prilivi novea. Tablicni kalkulatori (kompjuterskih programa) omogucavaju nam brzo preracunavanj e novih tokova novea za svako novo varijantno rjesenje. Npr. Tvomiea bicikla Ildiz a je prije dvadesetak godina, namjeravala napustati zastarjele tipove proizvodnje bicikla i preci na proizvodnju novih trzisno konkurentnih, sto se razmatralo u cetiri varijante: prva varijanta -da se kompletna proizvodnja i montaza obavlja na Ilidzi, druga varijanta -da se na Ilidzi proizvode gornji dijelovi i kompletna zavrsna montaza, a ostali dijelovi proizvodnje lociraju u Gornjem Vakufu kao nerazvijeno j opstini, koja je imala pravo na koristenje odredenih povoljnih sredstava iz Fond a Federacije i Republickog fonda za nerazvijene, treca varijanta se zasnivala da se, osim Gornjeg Vakufa, ukljuci i hercegovacka nerazvijena opstina Grude i cervrta varijanta sa zasnivala na tome da se na Ilidzi vrsi sarno zavrsna montaz a. Kada su razmatrane ove varijante, nije bilo mogucnosti kompjuterskih aplikacija, tako da se moralo dosta cekati na definitivno izjasnjavanje. Svaka varijanta ima niz svo jih dobrih i Iosih svojstava. Ona direktno uticu na veci obim ulaganja (ulaganje za obrazovan je i smjestaj kadrova u nerazvijenim podrucjima se smatralo sastavnim dijelom investicije) ili je povlacila niz drugih ulaganja (povecani izdaei za vozni park) ili je pruzala olaksice (u k reditima, u obracunu poreza i s1.). Danas to, kada postoje kompjuterske aplikacije, stvara nje i novih varijanti, podvarijanti ili novih drugih pretpostavki, ne predstavlja nika kav ozbiljniji problem u izracunavanju tokova novca svake pojedinacne varijante ili podvarijant e. Ukoliko se proejena potrebnog ulaganja i proejena buducih novcanih tokova vrsi z a postojece preduzece koje zeli uvesti jedan novi proizvod, tada je neophodno sve procjene v

rsiti uz pracenje dva noveana toka:" novcanog toka ako ne budemo investirali i novcanog toka ako investiramo. Buduci tokovi novea moraju biti nakon oporezivanja i svako ukljucivanje odredeni h vrijednosti koje ne stvaraju obavezu treba da bude obuhvaceno prikazom tzv. oportunitetnih troskova. Npr. ako se u projekat ukljucuje neka postojeca zgrada koju bi mogli p rodati za IOO.OOO KM, tada ova suma mora biti tretirana kao novcani izdatak na pocetku pro jekta, sto znaci da se u tokovima novea mora prikazati kao oporunitetni trosak.? 8Detaljnije pogledati uknjizi Zijada Njuhovica "Mjerenje efikasnosti ivnesticion ih ulaganja", "Svjetlost" Sarajevo, 1977.godine i od istog autora rad objavljen u Informatoru, Zagreb, 1966.godine. 9 James van Horne: Isto djelo, str. 140-143.

4.1.3. Vrednovanje varijantnih ulaganja Predmet ovog vrednovanja su sarno realno moguci varijantni prijedlozi koji su ve e grubo selektirani kroz razmatranje njihovih novcanih tokova. Premda je ocito jasno da predmet naseg razmatranja nije profitna marla, vee rentabilnost namjeravanih ulaganja, i pak cemo uciniti kratak osvrt ina ovu problematiku, kako bismo otklonili neizvjesnost ako se kod nekog citaoca pojavi. Profitna marla se tretira i kao marla dobitka iz poslovnih aktiv nosti i izracunava se kao odnos izmedu dobitka (profita) i prihoda od prodaje. U menadze rskoj praksi se ona daleko najrasirenije upotrebljava kao mjera profitabilnosti tekucih poslo vnih aktivnosti. Ona moze biti kao: bruto profitna marla, operativno profitna marla prije oporezi vanja, neto profitna marla i marla neto preostalog profita. Iz prethodnog je uocljivo d a je sustinsko za profitnu marzu uporedivanje tekuceg profita sa prodajom, a ne uporedivanje sa koristenim kapitalom, odnosno sa investiranim. Uporedivanje profita sa investira nim kapitalom treba da da odgovor kakva ce biti iii kakva je bila menadzerska efikasnost u kor istenju u principu oskudnog kapitalnog resursa. Kada se izracunava povrat na investirana ili povrat na koristeni kapital, pojavl juju se u praksi neizvjesnosti sta podrazumijevati pod pojmom investirani kapital, a sta p od pojmom koristeni kapital. Od ovih tretmana zavisi i odredivanje profita koji ce se upot rijebiti za ocjenu profitabilnosti. Kada je u pitanju koristeni kapital, tada se misli bilo na: ukupan kapital (cije la pasiva), dugorocni kapital (pasiva umanjena za tekuce obaveze) i ukupni dionicarski kapital (vlasti ti) kapital. Ukupan koristeni kapital se uporeduje s operativnim dobitkom umanjenim za kamate na kratkorocne kredite, dok se vlastiti kapital uporeduje sa dobitkom poslije op orezivanja. Medutim, za ovo nase proucavanje bitan je ukupan kapital koji namjeravamo invest irati i neto dobitak koji se iz tog investiranja moze ocekivati. Znaci ne ukupan kapit al koji se koristi kao ukupna pasiva vee sarno onaj koji namjeravamo ulagati u novo poslovanje ili postojece, U narednom izlaganju mi cemo spomenuti neke metode za utvrdivanje vrijednosti od redenog namjerovanog ulaganja, s posebnim osvrtom na njihove dobre i lose strane, ito: metoda prosjecne stope povrata, metoda razdoblja povrata, metoda interne stope povrata i

metoda neto sadasnje vrijednosti 4.1.3.1. Metoda prosjecne stope povrata Metoda prosjecne stope povrata je nediskontna i poznata je kao metoda prosjecne stope rentabilnosti. Ta stopa se dobije iz odnosa prosjecnog godisnjeg profita nakon o porezivanja i pocetnih ulaganja u projekat, tj. Prosjecna stopa rentabilnosti = Prosjecni godisnji profit Ulaganja u projekat

Premda je ova metoda u dugogodisnjoj upotrebi i jednostavna je, ne moze biti osn ov za selekciju investicionih prijedloga. Osnovni razlozi za to su njeni nedostaci, me du kojima su najveci oni koji se odnose na zanemarivanje faktora vremena priliva i odliva nov ca i sto se zasniva na obracunu prihoda, a ne na tokovima priliva novca. Pri razmatranju dva investiciona prijedloga s istim prosjecnim godisnjim profitom i istim ulaganjima ne daje se p rednost projektu koji ima veci priliv u prvim godinama, sto je od interesa za svakog inv estitora. Taj nedostatak mozemo najbolje uociti iz slijedeceg primjera. Period Profit Projekat A Projekat B 1 6.000 2.000 2. 4.000 4.000 3. 2.000 6.600 Prosjek 4.000 4.200 Ulaganja i u projekat A i B su ista i iznose 20.000. Prosjecna stopa rentabilnos ti projekta A iznosi 20 posto, a projekta B je veca i iznosi 21 posto, sto znaci da bi projekat B trebao biti prihvatljiviji, jer daje vecu prosjecnu stopu renta bilnosti. ProjekatAje prihvatljiviji kada se izvrsi svodenje knjigovodstvenih profita na dospijece ulaganja uz primjenu iste diskontne stope, koja je osam posto. Period Diskontirani godisnji profit Projekat A 5.556 3.428 1.588 10.572 Projekat B 1.852 3.428 5.240 10.520 1. 2. 3. Sadasnja vrijednost Projekat A ima vecu sadasnju vrijednost od projekta B, pa je i prihvatljiviji. 4.1.3.2. Metoda razdoblja povrata Ova metoda je kao i prethodno aproksimativna i nediskontna. Zanemaruje dinamiku priliva, a daje prednost onom projektu koji obezbjeduje brzi povrat ulozenog kapitala. On a se moze prilagoditi da bude sa diskontiranim povratom gotovine, kao "Playback perio d". Projekat koji daje manji rezultat iz odnosa pocetnih ulaganja i godisnjih novcan ih primitaka ima prednost, jer u kracem vremenu obezbjeduje povrat ulozenih sredstava. Period povrata

mora biti kraci od vijeka trajanja projekta, posebno u grani privrede sa intenzi vnijim tehnoloskim promjenama. On se vise upotrebljava kao nadopuna ostalim slozenim metodama, a nalazi svoju p rimjenu kod ulaganja u rizicne namjene (brzo zastarijevanje tehnologije, politicki nesta bilna podrucja i sl.), kada se potencira brzina povrata ulozenih sredstava. Pored nedostataka, treba istaci da je metoda relativno staticna, jer zanemaruje vijek trajanja projekta.

4.1.3.3. Metoda interne stope povrata Metoda interne stope povrata spada u grupu tzv. diskontnih metoda, a naziva se j os i metoda interne stope rentabilnosti. Neke sustinske nedostatke prethodnih dviju, ova met oda uspjesno otklanja. To se odnosi na diskontiranje tokova novca koje se po ovoj me todi ostvaruje pomocu iznalazenja tzv. diskontne stope, koja izjednacava sadasnju vrijednost oc ekivanih izdataka sa sadasnjom vrijednoscu ocekivanih primitaka. Interna stopa se moze de finisati kao maksimalna kamatna stopa koja bi trebala biti placena za kapital ulozen u pr ojekt. Ako je interna stopa povrata veca nego trosak kapitala, projekat je profitabilan i obratno, ako su jednaki, tada projekat vraca tacno ono sto spada u kapitalne troskove. Ova metoda se zasniva na tome da suma neto vrijednosti uplata odgovara nabavnoj vrijednosti investicijskog projekta, a dobivena stopa povrata predstavlja kamatnu stopu kod koje je sadasnja vrijednost posmatranog projektajednaka O. Internu stopu povrata mozemo iznaci na vise nacina, postupaka: pojednostavljeni postupak iznalazenja interne stope povrata, postupak srednje vrijednosti, postupak isprobavanja i kombinirani postupak. Koji ce se postupak primijeniti, zavisi i od toga da li se radi 0 konstantnim vi skovima novcanih priliva ili 0 razlicitim viskovima. Za primjer cemo uzeti slucaj sa konstantnim viskom novcanih priliva i primijeniti pojednostavljeni postupak. Imamo investicioni pri jedlog s rokom koristenja od cetiri godine, gdje se namjerava uloziti 33.500 KM i gdje se ocekuje svake godine konstantno veci priliv od odliva od 11.000 KM. U postupku rada prvo iznalazimo tzv. tablicni faktor koji se dobije iz odnosa 11.000:33.500, a to je 0,32836. Taj faktor trazimo i nalazimo u interesnim tabli cama u n faktoru za amortizaciju kapitala, tj. u anuitetskim tabIicama (V -), pod rednim brojem 4 p (n) i pod kamatnom stop om (p) od 12 posto, sto znaci daje V!!.-, tj. V ~ =0,32836. P 12 Interna stopa povrata iznosi 12 posto. 4.1.3.4. Metoda neto sadasnje vrijednosti Cesto se ova metoda identificira sa internom stopom povrata. Metoda neto sadasnje vrijednosti se pojavljuje i pod imenom metoda vrijednosti k

apitala. Spada u grupu metoda diskontiranih tokova novca. Razlikuje se od metode interne stope povrata po tome sto koristi tzv. trazenu stopu povrata. To je i odredena z eljena stopa koja se postavlja kao minimalna stopa ukamacivanja, tj. kao uslov koji tre ba da ima jedan investicioni projekat koji namjerava biti razmatran u selekciji. Znaci da svi oni projekti koji nemaju pozitivnu sadasnju vrijednost izmedu diskonitranih tokova p riliva i odliva novca ne mogu dobiti prolaznu ocjenu u selektiranju. Kada imamo vise inve sticionih prijedloga s pozitivnom sadasnjom vrijednoscu, tj. onih kod kojih su diskontiran i prilivi veci od diskontiranih izdataka, tada se daje prednost onom investicionom prije

dlogu, onoj varijanti koja ima najvecu sadasnju vrijednost. 10 4.1.4. Donosenje konacne odluke 0 investiranju Nakon izvrsenih utvrdivanja rentabilnosti pojedinih realno opravdanih varijantni h mogucnosti ulaganja, donosi se definitivna odluka 0 prihvatanju najboljeg (najre ntabilnijeg varijantnog rjesenja). Samim aktom donosenja definitivne odluke, ne znaci da se time ne trebaju vrsiti i ponovno vrednovanje investicionog projekta. Ovaj vid vrednovanja vrsi se kontinuirano nakon prihvatanja nekog investicionog projekta. Tokom priprema i tokom same realizacije investicionog projekta permanentno se vrse kor ekcije vee usvojenog investicionog projekta. One se odnose na izmjenu tokova priliva i tokova odliva novca. Praksa je pokazala da se te korekcije vise vrse na tokovima odliva novca. Izmjene se nece vrsiti ukoliko se radi 0 relativno manjim promjenma tokov a novca. Sve su to normalne pojave, jer je tesko definirati i kvantificirati mnoge dugorocne neizvjesnosti. Sto je duzi period realizacije investicionog projekta, to su i mo gucnosti nastupanja razloga koji prouzrokuju relevantan utjecan na tokove novca veci, Svaki investicijski projekat je, sto se tice tih neizvjesnosti, specificna zagon etka za sebe. Iskustva pokazuju da je tesko imati potpunu obuhvatnost bitnih faktora koji mogu utjecati na novcane tokove. Pornenucemo neke slucajeve koji se mogu definisati k ao razlozi za ponovno vrednovanje investicionog projekta, tj. ponovno procjenjivanj e usvojenih novcanih tokova. Slucaj prvi, u usvojenom projektu nismo obuhvatili izdatke potrebne za saniranje , obnavljanje okoline. Na kraju projekta naknadno smo uvidjeli da ce biti neophodno kultivirat i zemlju. Ovakvi slucajevi cesti su u tzv. ekstraktivnim industrijama. Proracun po trebnih ulaganja za saniranje zemljista prouzrokuje visestruke promjene predznaka. Sluca] drugi, iz oblasti hemijske industrije gdje su inovacije u tehnologiji ces te moze se pojaviti potreba za rjesvanjern neotpisanih postrojenja, tj. troskova amrotizaci je, jer ti troskovi rezultiraju novcanim izdacima na kraju vijeka projekta. Slucaj treci, cesto se u projekte unosi tzv. linearna amortizacija kao trosak. T okom realizacije projekta moze se pojaviti potreba za uvodenjem progresivne amortizacije, iz vise razloga (oporezivanje i sl.). Slucaj cetvrti, kada je amortizacijsko razdoblje krace od ekonomskog vijeka sred stava, tada se obicno pojavljuje ostatak vrijednosti sredstava koji se prodajom oporezu je kao svaki drugi prihod stopom poreza na prihode. Ukoliko se ostatak vrijednosti oprihoduje prije

nego je potpuno amortiziran predmet, tada se sistem oporezivanja relativno povol jnije moze odraziti na preduzece. Sluca] peti, odnosio bi se na ulaganja potrebna za obrtne namjere (zalihe, potra zivanja itd.), koje moramo tretirati kao investiciona ulaganja i za te iznose vrsiti pov ecanje novcanih izdataka kao dodatnih novcanih izdataka na pocetku projekta, s tim da ce ta sred stva biti vracena na kraju projekta, sto ce povecati novcane primitke. 10Detaljnije uknjizi Jamesa van Horna, str. 146 i 147

Slucaj sesti, preduzece finansira investieiju iz vlastitih izvora i naknadno se pojavljuje potreba za raeioniranjem ulaganja. To raeioniranje kapitala se svodi na redueira nje izdataka, a prisutno je obicno tamo gdje se ne vodi optimalna politika investiranja. Treba prihvatiti svaki prijedlog za raeionalizaeiju koji ce donijeti vise nego sto je trazena sto pa povrata. Slucaj sedmi, tice se pojave inflatomih kretanja, pri cemu treba imati u vidu da u vrijeme inflaeije preduzeca nisu motivirana za investiranja. Ako vee treba da se investi ra, onda nastoje da investiraju manje i u investieije s kracim razdobljem povrata. Smanje nje motivaeije je prouzrokovano manjom ocekivanom realnom stopom povrata u uslovima inflaeije. avo se odnosi na cinjenicu kada se amortizaeija obracunava na nabavnu vrijednost i dobiveni efekti iz amortizaeije ne mogu obezbjedivati ponovne nabavke, a time i kontinuir ano poslovanje. Tada se pribjegava revalorizaeiji nabavnih vrijednosti, ako je infla eija veca (kod nas se uzima da je ta graniea 10 posto godisnje). Donekle se problem moze ublazi ti i primjenom progresivne amortizaeije. Problem inflaeije je cesto veci nego mnogi drugi spome nuti, te se preporucuje obavezno sto realnije antieipiranje inflaeije pri proejeni bud ucih tokova novea jednog projekta. Slucaj osmi, odnosio bi se na ulaganja van preduzeca, Takav slucaj imamo npr. ka da kupujemo drugo preduzece. Ukoliko se to drugo preduzece ili dio tog drugog preduzeca kupu je za novae, tada se ta kupovina smatra kao i svaka druga kupovina i ulazi u iznos investieije u visini isplacenog novea. Ako se kupovina ne vrsi u noveu vee u nekim drugim vrij ednostima, npr. isplata dionicarima kupljenog preduzeca moze se izvrsiti obicnim dionicama preduzeca koje kupuje, preferencijalnim dionieama, definisati dugove ili nekim drugim vrij ednosnim papirima ili kornbinacijom vise njih. Najbitnije je da se vrjednost tog predmeta koji se kupuje bez novea sto realnije iskaze u novcanom ekvivalentu, na temelju trzisnih eijena . U sklopu ovog proucavanja posebno isticemo tzv. upravljacke opcije iz osnova inv estiranja. Sustina ovog razmatranja se odnosi na aktivnosti koje su vezane za ponovno provj eravanje vee donesenih investieonih odluka, tj. na permanentno pracenje svih bitnih okoln osti od kojih ce zavisiti efekat koji moze postici ta investieija na visinu trzisne vrij ednosti preduzeca. Kontinuiranim pracenjem svih relevantnih faktora, dolazi se do saznanja 0 potreb i mijenjanja ili nemijenjanja vee donesene investieione odluke. U donosenju tih odluka, npr.

u opeiji donosenja odluke 0 promjeni dijela ili eijelog kapitala, jeste i sustina rizika upravljaeke opeije. Ovdje se ne radi 0 promjeni vrijednosti vee 0 promjeni sustine odluke. Osnovna generalna karakteristika suvremenog finansijskog menadzemnta i jeste nje gova fleksibilnost, a ne zakovanost u vee donesene odluke. Ta fleksibilnost mora se o dnositi i primjenjivati i kada se radi 0 vee donesenim odlukama 0 investiranju, premda bi se na prvi pogled moglo konstatirati da se odluke ne mijenjaju, jer su to tzv. kapitalne od luke za koje je strano svako naknadno mijenjanje. Takva misljenja su vladala dugo, sve dok se nije uvidjelo da nikad nije kasno dopuniti, a ako treba, pravovremeno, i ponistiti vee donesen u investieionu odluku. Ta fleksibilnost je veca, a i posljediee su manje, ukoliko preduzece ima vise investieionih opeija u realizaeiji ili realiziranih u koneeptu jednog portfolija . Na osnovu pracenja i ponovnog vrednovanja finansijskih tokova priliva i odliva n ovea formira se jedna ili vise opeija za izmjenu prvobitnog investieionog prijedloga iii projekta koji se vee nalazi u fazi realizaeije.

Neke od mogucih opcija mogu biti od neznatnih dopuna do potpunog povlacenja kapi tala, tj. do gasenja, Svrstat cemo ih u tri grupe: Opcije proiirenja. Ovo su odredene grupe opcija koje karakteriziraju prosirenje u smislu uvodenja novih proizvoda, novih proizvodnih distribucija i koje uvijek imaju svo jstva pratecih investicija u smislu da se naslanjaju na neku postojecu osnovu. Opcije odgadanja. Ovu grupu opcija karakterizira odgadanje realizacije investici onog prijedloga, projekta sve dok se ne dobiju i druge relevantne informacije za koje se pojavila potreba. Opcije napustanja. Ovu grupu opcija karakterizira napustanje vee poduzetog proje kta, bilo u smislu njegove prodaje (ulozenih sredstava) iIi na neki drugi nacin moguc e realizacije povrata ulozenih sredstava, jer se naknadno doslo do spoznaje da projekat ne opr avdava daljnje trosenje sredstava. Opravdanost za napustanje postoji uvijek kada se kon statira da su efekti dobijeni napustanjem projekta (vrijednosti) veci od vrijednosti ocekiv anih buducih diskontiranih tokova novca. Treba imati u vidu da se ne smije oklijevati i cekat i zadnji trenutak za pokretanje opcije 0 gasenju, posebno ako se duze uvida da se pribliz ava sadasnjoj vrijednosti buducih novcanih tokova moguce dobijenim vrijednostima iz napustanja projekta. Bolje je napustati neki projekat i prije nego cekati da sadasnja vrije dnost buducih novcanih tokova bude manja nego ocekivane vrijednosti iz napustanja projekta." U siru problematiku investiranja, tj. u materiju vezanu za donosenje odluka 0 in vesticijama, spadaju i aktivnosti koje se odnose: odlucivanje 0 spajanju s drugim pravnim subjektima i odlucivanje 0 promjeni kapitala. Tu se mogu ukljuciti i druga odlucivanja koja imaju za posljedicu znacajnije mij enjanje postojecih materijalnih odnosa u preduzecu na duzi period, tj. svako ono odluciv anje kome prethodi usvajanje finansijskih odluka koje imaju za posljedicu dugorocnije vezi vanje sredstava." Ukoliko preduzece razmatra ideju 0 kupovini drugog preduzeca, prije donosenja od luke 0 toj kupovini u principu se vrse iste pripremne radnje kao da se radi 0 ulaganj u u neki novi investicioni poduhvat, gradnju novih investicionih objekata koji zahtijeva potpunu investiciono-tehnicku dokumentaciju, s tom razlikom sto se visina ulaganja ne od

reduje sumiranjem dinamike svake pojedine stavke projekta, vee se ta visina odreduje postignutom kupovnom cijenom uz korekciju za eventualne druge uslove (obavezno zaposljavanje postojecih radnika). Kada je u pitanju analiza povrata ulozenih sredstava za kupovinu drugo g preduzeca, postupak je isti kao i kod izrade investicionih projekata, naime vrsi se analiza mjerljivih neto priliva svedenih na zajednicko dospijece. Ako se radi 0 preduzecu koje je v ani, tada se obracunavaju i transferi, retencije i drugi uslovi vezani za tu kupovinu . U sustini i kod ove kupovine zeli se ispitati kako ce se novo preduzece (pogon, linija, posl ovi) uklopiti u postojeci portfolio poslovanja. 11 James van Horne: Isto djelo, str. 185-199 12Detaljnije pregledati u knjizi Z. Njuhovica, redaktor, Poslovne finansije, str . 513-526.

Diskontirani procijenjeni neto primici od kupovine novog preduzeca na pocetak pr vog razdoblja se uporeduju s drugim zeljenim varijantnim mogucnostima. Diskontna sto pa se povecava sve dok neto sadasnja vrijednost varijante ne bude nula. Sto se povecav a diskontna stopa (faktor), to je sadasnja vrijednost manja. Menadzera jedino interesira da raspolaze visoko rentabilnim ulaganjima. Najbolji pokazatelj za to mu je najveci diskontni faktor koji dovodi to varijantno ulaganje na nulu. Ta diskontna stopa ne trazi i nije s e prije zadala, a zove se interna stopa rentabilnosti. Nairne, ona se traziila za vise varijantn ih ulaganja, a prihvata se ona koja je najveca, Medutim, kada se za vise varijanti trazi sadasn ja vrijednost, tada se primjenjuje unaprijed zadana minimalna stopa diskontiranja koja je istov remeno i minimalna stopa profitabilnosti. U novije vrijeme je u znacajnoj primjeni tzv. modificirana interna stopa rentabi lnosti (MJRRy3 koju nismo prethodno pisali, a sastoji se u tome da se svaka stavka neto primitaka ukamacuje na kraj posljednjeg razdoblja, a svaka stavka neto izdataka diskontira na sadasnje nulto dospijece. Nakon sto se izvrsi prebijanje svih ukamacenih primitaka i disk ontiranih izdataka, utvrduje se prosjecna kamatna stopa kojom se nulti zbir izdataka oplod uje u zbir buducih, ukarnacenih primitaka. Tako dobivena kamata naziva se jos i modifi cirana interna stopa rentabilnosti. Tokom reaIizacije jednog investicionog projekta, posebno onih koji se reaIizuju u duzern vremenskom periodu i s vecim iznosima, moguca su odstupanja od predvidenih relev antnih vrijednosti, sto prouzrokuje da se donose naknadne, dodatne, tekuce odIuke. Te t ekuce i kraktorocne odIuke mogu biti vezane za rjesavanje nedovoIjno potrebnih izdataka ili za rjesv anje viskova gotovog novca. Ovo privremeno usmjeravanje sredstava je u nadleznosti fi nansijsko. g rukovodioca preduzeca koji profesionaIno treba da obavIja te posIove, jer je s talno u kontaktu i na liniji izmedu raspolozivih Iikvidnih sredstava (u bIagajni predu zeca iIi na racunu u banci) i mogucosti za ulaganja, najcesce u kratkorocne vrijednosne papire. Rje savanje tih viskova gotovine iIi nedostataka su cesta pojava u svakodnevnom posIovanju p reduzeca, a narocito kada se radi 0 preduzecima koja imaju sezonski karakter posIovanja. S obzirom na znacaj investicionih odluka za buduci razvoj preduzeca, normalno je , a i preporucljivo je da se te odluke predvidaju. Planiranje investicionih odluka ili odluka 0 investiranju predstavlja jedno od k

apitalnih pitanja poslovne politike preduzeca. Za finansijsku funkciju ovo pitanje ima vis estruko znacenje, posebno kada se zna da se radi 0 dugorocnom vezivanju sredstava. Iz tih razloga finansijska funkcija ovo pitanje mora da posmatra s vise aspekata, prvenstveno s gledista: finansijske ocjene efikasnosti namjeravanog investicionog ulaganja i rizika takvih dugorocnih ulaganja. Od kvaliteta dugorocnog ulaganja, konkretno od donesenih investicionih odluka, n edvosmisleno ce zavisiti i finansijska stabilnost preduzeca, a time na direktan ili indirekta n nacin u krajnjoj liniji znacajno i ukupna trzisna cijena preduzeca, Rukovodilac finansijske funkcije mora da odigra bitnu aktivnu ulogu ne sarno pri pripremi investicionih odluka vee i pri njihovoj realizaciji, prvenstveno u tom da se izb ori da se 13 Detaljnije Weston J.F. i Brigham EF, Essentials of Managerial Finance, The Dr ysden Press, Chicago -Tokyo, str. 577.

usvajanje ovih odluka zasniva na dobro pripremljenim podlogama. U tom smislu bit no je da obezbijedi sprovodenje i pripremu slijedeceg: Prvo, ako se iz objektivnih razloga ne moze nuditi vise namjenskih varijanti s vise pr ojekata, vee sarno jedan, tada on mora insistirati da se pri ocjeni efikasnosti investici ja primijeni ona metoda koja ce ocijeniti efikasnost te investicije u konceptu sarn o jednog projekta s finansijskog gledista, kako bi se dobio pravi odgovor da li je projekat prihvatljiv ili nije. 0 sustini pojedinih metoda ovdje ne zelimo pisati , jer se ta pitanja detaljno razmatraju posebnim uputstvima svake konkretne metode; Drugo, ako se radi 0 dva i vise investicionih projekata u istoj namjeni, a sarno se moz e finansirati jedan projekat, tada primjena adekvatne metode treba da odgovori koji je projekat, s finansijskog gledista najprihvatljiviji i Trece, ako se radi 0 vise namjena s vise projekata, tada se, nakon generalne ocjene 0 e fikasnosti pojedinih namjena i projekata, pristupa i ocjeni se1ektivnih projekata s finansijskog stanovista, Istovremeno, finansijski rukovodilac mora obezbijediti ispitivanje specificnih u slova koji bi se mogli pojaviti realizacijom konkretne investicione odluke, i to u smislu r azmatranih latentnih opasnosti od nerealnih investicionih odluka koje se ne zasnivaju i na tim specificnostima, tj. uslova koji su se odnosili na stvaranje bitnih finansijskih podloga za donos enje investicionih i drugih odluka. Ukoliko se radi 0 rizicnim investicijama, preporucljivo je koristiti simulacije s ciljem da se aproksimira planirani povrat i disperzija ocekivanih povrata. Rijec je 0 neko j vrsti testiranja, bilo odluke za koju smo se vee odlucili ili prije samog odlucivanja. Svrsishodni je je ovo testiranje prije pocetka same realizacije konkretne investicije. To testiran je" se moze vrsiti po tzv simulacijskom modelu koji bi mogao razmatrati slijedece faktore: analizu trzista (velicinu trzista, prodajne cijene, stopu rasta trzista, koliko je udio preduzeca na trzistu), analizu investicijskih troskova (trazene investicije, rezidualna vrijednost inve sticije), analizu ostalih troskova (obrtnih troskova, fiksnih troskova). Zadrzat cemo se kratko na procjeni ukupnog rizika visestrukih investicija. Takav

slucaj imamo kada treba razlikovati rizike ulaganja, kao investicije u trajni kapital o d investicija u vrijednosne papire. Rizik investiranja u trajni kapital (akcije) jeste, uz zanem arivanje ostalih faktora, veci nego je investiranje u vrijednosne papire (dionice i dr.) kada se ima u vidu neosporna cinjenica da je trajni kapital nedjeljiv, te i teze unovciv, Investira nje u vrijednosne papire prouzrokuje manju rizicnost i zbog toga jer se on moze dijeliti, sto je i jedno od bitnih svojstava izrazeno u diversifikaciji portfolija. Osim toga, rizik se pove cava time ukoliko je poslovanje preduzeca zasnovano na dijelu investiranja u trajni kapital, sto b i svako njegovo udaljavanje od namjene dovelo u pitanje normalno odvijanje poslovanja. Ukoliko se radi 0 vise projekata, tada se utvrdivanjem ukupnog rizika treba prov jeriti stepen korelacije izmedu vise investicija, jer ukupan rizik i kao ukupna varijacija zav isi od tih korelacija. To ispitivanje moze da se vrsi i pomocu standardne devijacije" distr ibucije vjerojatnosti mogucih neto sadasnjih vrijednosti za posmatrani porfolio investic ija. 14J. van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", str. 185. 15 Isto djelo, str. 185.

Kod donosenja investicionih odluka mora se voditi maksimalna briga 0 kvantifikac iji rizika. Takva kvantifikacija je neophodna neovisno od namjeravane strukture fina nsiranja investicije. Ukoliko se radi 0 finansijerima van preduzeca, preduzece mora racun ati kako ce te finansijere, vlasnike ili povjerioce obestetiti ulazeci u projekte ko ji obecavaju velik ali neizvjestan prinos. Polazeci od potpuno uproscene pretpostavke da se p reduzece iskljucivo finansira iz vlastitih izvora, odnosno iz dionicarskog kapitala, moze se logic no zakljuciti da oni investicioni projekti koji racunaju na veci kvantific irani rizik ulaganja treba da budu podvrgnuti vecem kritickom provjeravanju nego projekti ko ji racunaju s manjim rizikom. !' Moze se s prilicnom tacnoscu konstatirati da projekti s vecim kvantificiranim rizikom moraju racunati i s vecim adekvatnim prinosim, jer je to jedini nacin da se razb ije ili umanji averzija prema riziku prihvatljivim ocekivanim prinosima. Interesantno je graficko prikazivanje" kako bi trebala stopa prinosa da zavisi o d stepena rizika. 22 20 18 ,. ~ :~14 '2 'E l!! 1011. 0'-----'--------'-----'--0.00 0.'5 0.30 0.80 0,75 Rizik Pri donosenju odluka finansijski rukovodilac mora da raspolaze i tzv. prernijom rizika, poznatijom u literaturi kao razlici izmedu projektovane stope prinosa na ulaganj a u rizicne projekte i stope prinosa koja se realno moze ostvariti od projekta koji su bez r izika. Iz prethodnog grafikona ta premija za rizik iskazan varijacijom od 0,60 zahtijev a prinos od 15 posto, a ako je projekat bez rizika, tada se akcionar zadovoljava prinosom od pet posto. Sto se tice likvidnosti investicionog projekta, pod kojom podrazurnijevamo sposo bnost projekta da u svakom momentu svoga vijeka podmiruje dospjele finansijske obaveze , njegovi tekuci godisnji prinosi, prilivi su veci od rashoda, izdataka investicionog proj ekta.

16 D. Krasulja: "Finansijska efektivnost i finansiranje investicija" 1977.godine , str. 73.

Od presudnog je znacaja kod donosenja investicionih odluka prvenstveno imati u v idu: da li je konkretno investiciono ulaganje koncipirano tako da obezbjeduje maksima lni povrat ulozenih sredstava, da li taj investicioni projekat obezbjeduje zadovoljavajucu likvidnost i da li su kvaIitetno kvantificirani rizici ulaganja. Ovi zahtjevi su u skladu i s osnovnim poslovanjem i finansijskim ciljem preduzec a, a i sa suvremenim zahtjevima da to investiranje bude u funkciji trzisnog vrednovanja pr eduzeca. Rezimirajuci pitanja vezana za donosenje odluka 0 investiranju, treba istaci da te odluke odreduju ukupan iznos efektivne imovine preduzeca, strukturu te imovine i karakt er rizika koji se moze pojaviti vezano za to investiranje, kao i to da te odluke imaju ogr oman znacaj jer od kvaIiteta investicionog projekta zavisi i stopa povrata, u stvari stopa p ovrata je sastavni dio tog kvaliteta. Sto je veca stopa povrata, to su i mogucnosti za vece investi ranje vece, a i veca materijalna osnova za povecanje dividendi. Iz sljedeceg primjera" mozemo uociti specificosti ulaganja u novu proizvodnju po stojeceg preduzeca. Zadatak:Briarcliff Stove Company razmislja 0 uvodenju nove proizvodne linije koj a bi nadopunila postojecu. Predvida se da bi u godini 0 investicija iznosila =700.000$, a 1 milijun dolara u godini 1. Ocekivani novcani primici nakon oporezivanja u godi ni 2. bili bi = 250.000$, u godini 3. = 300.000$, u godini 4. = 350.000$, te 400.000$ u svakoj slijedecoj godini do godine 10. Iako bi proizvodna linija mogl a biti korisna i nakon 10 godina, poduzece se odlucilo da procjena obuhvati ovo razdoblje. a) Ako je trazena stopa povrata 15 posto, koIiko je neto sadasnja vrijednost pro jekta? Da Ii je projekt prihvatljiv? b) Kolika je interna stopa povrata? c) Sto bi se desilo kada bi trazena stopa povrata bila 10 posto? d) Koliko je razdoblje povrata projekta? Rjesenja: a) DISKONTNI SADASNJA GODINA mEK NOVCA FAKTOR (15%) VRDEDNOST o 1 2 3 4

(700,000)$ 1,00000 (700,000)$ (1.000,000) 0,86957 (869,570) 250,000 0,75614 189,035 300,000 0,65752 197,256 350,000 0,57175 200,113

5-10 400,000 2,1638 865,520 Neto sadasnja vrijednost = (117,646)$ 5,0188 za 10 godina -2,8550 za 4 godine Buduci da je neto sadasnja vrijednost negativna, projekat je neprihvatljiv. 17Van Horne: "Finansijski menagement i politika", MATE, Zagreb, str. 166.

b) IRR =13,21% Da smo upotrijebili metodu pokusaja i pogresaka, dobili bismo slijedece: GODINA TIJEK .14% 14% 13% 13% NOVCA DISKONTNI SADASNJA DISKONTNI SADASNJA FAKTOR VRIJEDNOST FAKTOR VRIJEDNOST 0 1 2 (700,000)$ (1,000,000) 250,000 1,0000 0,87719 0,76947 (700,000)$ (877,190) 192,368 1,0000 0,88496 0,78315 (700,000)$ (884,960) 195,788 3 300,000 0,67497 202,491 0,69305 207,915 4 350,000 0,59208 207,228 0,61332 214,662 5-10 400,000 2,3024 920,960 2,4517 980,680 Neto sadasnja vrijednost (54,143)$ 14,085$ Interpeliranjem dobivamo 13% + 14,085$ =13,21% 54,143$ +14,085$ Buduci da je IRR manja nego trazena stopa povrata, projekt nije prihvat1jiv. c. Projekt bi bio prihvat1jiv. d. Razdob1je povrata =6 godina -700,000$-1.000,000$+250,000$+300,000$+350,000$ +400,000$+400,000$ =0 4.2. Od/uke 0 finansiranju Sustina ovih od1uka odnosi se na pripremanje takvog koncepta finansiranja koji c e obezbjedivati optimalnu kombinaciju finansiranja. S obzirom na da najbolja kombinacija izvora finasiranja moze vaziti sarno za tacno definisane uslove i da se ti uslovi staln o mijenjaju, to je struktura kapitala promjenjiva velicine koju odreduju odluke 0 finansiranj u. 4.2.1. Podloge za donosenje odluka 0 jinansiranju Sve relevantne odluke 0 finansiranju temelje se na prethodno utvrdenim i usvojen im strateskim opredjeljenjima preduzeca, Tako, ako je jedno od strateskih opredjeljenja da ce preduzece svoj buduci razvoj prvenstveno zasnivati na pozajmljenim izvorima i to sve dok s e

odnos vlastitih i pozajmljenih izvora ne izjednaci, to ce i sve buduce odluke 0 finansiranju biti podredene da se promijeni postojeca vlasnicka struktura u korist pozajmljen ih izvora. To prakticno znaci da ce i odluke 0 finansiranju biti protkane zeljom da se pron adu takvi tudi izvori finansiranja koji ce maksimalno doprinositi povecanju prinosa na vlastiti kapital. Pronalazenje takve kombinacije izvora finansiranja demantira tvrdnje onih teoret icara koji smatraju da je najbolje za preduzece ako nije zaduzeno. Nairne, provjereno je da je opravdano zaduzivanje preduzeca sve dok se tim zaduzivanjem povecava rentabilnost poslova

nja preduzeca, stirn da se preporucuje velika opreznost ako se forsira zaduzivan je u situaciji kada su u preduzecu vece obaveze od vlastitog kapitala, iz razloga sto su tada r ealnije mogucnosti od pojavljivanja finansijskih rizika. U principu, svakoj odluci 0 finansiranju prethode odredene strucne predradnje, a ktivnosti ciji je cilj stvaranje sto kvalitetnije osnove za donosenje odluke 0 finansiranj u. Ta podloga sadrzavala bi sljedece tri grupacije podataka ito: Podatke 0 utvrdenim potrebama za nedostajucim novcanim sredstvima, kao sto su: o visina tih sredstava, o namjena sredstava, o dinamika angazovanja, o granicni uslovi pod kojima se mogu upotrijebiti ta nedostajuca sredstva (uslovi pocetka koristenja, pocetka povrata sredstava, visina i vrsta kamatne stope, nac in obracuna kamata, anticipativan, dekorzivan, jednom ili vise puta u toku godine i drugim bitnim elementima cijene pozajmljenog kapitala, kao i drugih izvora finan siranja), Podatke 0 realno mogucim izvorima za finansiranje nedostajucih novcanih sredstava bez ukljucivanja tzv. internih izvora finansiranja, Podatke 0 realnoj materijalnoj situaciji preduzeca, kao sto su: o vlasnicka struktura izvora sredstava, o rocna struktura izvora sredstava, o kakva mu je finansijska, snaga i s1. Podatke 0 izvrsenim analizama prihvatljivosti svake pojedinacne potencijalne ponude, kako se njeni uslovi odrazavaju na postojece stanje. Da bi se napravila takva analiza i da bi je mogli sto uspjesnije koristiti, prve nstveno menadzeri koji su aktivni ucesnici u donosenju odluka 0 finansiranju, moraju prethodno dob ro poznavati ne sarno odredena relevantna pravila finansiranja i mogucnosti njihove primjenjivosti vee i svrsishodnost odredenog analiziranja, probleme koji se mogu pojaviti pri r ealizaciji rezultata analiza i mjere koje ce trebati poduzeti da se podrzi sto uspjesnije o stvarivanje dobrih svojstava tih analiza. Smatramo za korisno istaci da se i u pripremi materijala, a i pri donosenju odlu ke 0 konkretnom finansiranju, trebaju imati u vidu, pored ostalog, i odredene specificnosti fina nsiranja.

4.2.2. Bitna svojstva finansiranja Proucavajuci dostupna suvremena teoretska dostignuca iz ove oblasti i ostvarena iskustva odredenih trzisno konkurentnih firmi u svijetu, dosli smo i do dvije slijedece k onstatacije. Prva konstatacija jeste da su "finansijski resursi" svijeta istinski primjer pri ncipa beskonacne ponude".18 Ovo je ne sarno misljenje jednog suvremenog ekonomskog teoreticara ve e je i neminovan zakljucak do kojeg se dolazi posmatrajuci evidentno unapredivanje i fu nkcionisa 18Warren J. Kegen: "Globalni marketing manadzment" IVizdanje, str. 147.

nje svjetskih finansijskih trzista u dinamici njihovog intenzivnog prilagodavanj a i priblizavanja svojstvima koja su relevantna za optimalna, tzv. savrsena i potpuna finansijska trzista. Sadrzajnost i porostorna obuhvatnost finansijskih trzista, koja je posebno relev antna za finansiranje, intenzivno se prosiruje i takav je trend u rapidnoj, permanentnoj progresiji u posljednjih cetrdeset godina. Druga konstatacija se odnosi na to da koristenje povoljnosti u finansiranju, koj e pruzaju relativno razvijena finansijska trzista, zavisi od umjesnosti kadra kojim raspol aze jedan privredni subjekt, koji posluje u uslovima takvih finansijskih trzista. S brzim razvojem f inansijskih tdista, svim preduzecima, koja rade u uslovima datih finansijskih trzista, pruza ju se isti uslovi za koristenje prednosti koje nude razvijena finansijska trzista, Svako preduzece ima tu mogucnost, sansu, tu povoljnost, a da li ce je znati iskoristiti zavisi i od njega, tj. koliko se ono snalazi u otvorenoj triisnoj konkurenciji. Umjesnost tog snalazenj a na prvom mjestu zavisi od strucnog kadra, njegove sposobnosti da suvremeno organizira svo j posao, posebno u smislu da razradi fleksibilnu, efektivnu finansijsku pripremu i da je zna realiziratio Znacaj tih priprema najbolje mozemo vidjeti kombinovanjem izvora finansiranja sr edstava kojima zelimo dostici optimalnu finanasijsku strukturu finasiranja preduzeca, po d kojom mozerno smatrati i onu kompoziciju izvora finansiranja koja prvenstveno ob ezbjeduje minimalnu cijenu kapitala. Ovakvo uprosceno definisanje optimalne strukture fina nsiranja pretpostavlja da su svi ostali uslovi finansiranja izjednaceni, tj. zanemaruje o dredene cinjenice, koje mogu biti presudnije u izboru izvora nego sto je cijena kapitala . Uzeli smo primjer vezan za kombiniranje izvora sredstava da ukazemo na to da je to aktuelna problematika i da se radi 0 slozenom, odgovornom i znacajnom poslu, pos ebno ka da se imaju u vidu cesto i suprotni interesi izmedu svih ucesnika u finansiranju i da od uspjesnosti tog kombiniranja zavisi i ukupna trzisna vrijednost preduzeca, koja je i osnovni cilj poslovanja preduzeca, Poslovanje se ne moze zamisliti bez kapitala, tj. fin ansiranja. Ma

lo je robe i usluga koje se mogu proizvoditi bez masina, zgrada, inventara, kanc elarijske .opreme, alata svih vrsta, fakticki bez kapitala. Procjenjuje se da je potrebno 70.000 $ kapitala da bi se stvorio posao za jednog prosjecnog proizvodnog radnika u SAD, odnosno $ 50.000 za neproizvodnog radnika." Zeljeni potreban kapital dolazi od rada velikog broja ljudi koji godinama proizv ode vise nego sto su konzumirali. Oni su koristili svoje znanje, trud i resurse da bi stv orili vise, da bi ustedjeli. Sto je drustvo naprednije, to je i ovaj kapital veci, a drustvo je naprednije ako se u njemu tako ustedeni kapital svrsishodnije i unosnije oploduje. Umjesnost finansijskog upravljanja moze da bude jedna od najbitnijih karika, nar ocito u suvremenom kruznom kretanju kapitala, posebno u njegovom povecanju kroz rentabil no ulaganje i ponovno angazovanje u proces cirkulacije. Cilj jeste da se "pronadu" viskovi kapitala i da se oni primjenom najsuvremeniji h teoretskih i prakticnih dostignuca sto svrsishodnije i unosnije iskoriste u procesu njihovo g kruznog kretanja, posebno u smislu ostvarivanja sto vece trzisne vrijednosti preduzeca. 19 Kljucni faktori poslovnog preduzetnistva (Business) Energoinvest, Centar za o brazovanje i razvoj kadrova, str. 30.

Pod pojmom finansiranja preduzeca trzisne privrede moze se podrazumijevati i utv rdivanje optimalno potrebnih sredstava (kapitala) za njegovo tekuce i razvojno poslovanje i iznalazenje optimalne kombinaeije izvora za obezbjedivanje tih potrebnih sredstava, kao i bl agovremeno realizovanje nabavke tih potrebnih sredstava i njihovo profitabilno ulaganje. Po jam finansiranja mozemo definisati i kao neprekidan, kontinuiran dinamican proees ob ezbjedivanja novea potrebnog takvom permanentnomkruznom toku poslovanja privrednog subjekta trzisne privrede kao korporaeije, dok se sustina proeesa finansiranja s astoji u modeliranju odnosa s izvorima finansiranja. U proeesu finansiranja neprekidno se izmjenjuju postupei pribavljanja novea cime se uspostalvjaju finansijski odnosi s izvorima, dolazi do koristenja novea u poslovanju, njegovog ulaganja, investiranja, cime se novae pr ivremeno imobilizira (ulaze se novae za nabavku materijala i drugih prelaznih oblika imov ine i sl.), nakon cega se oslobadanjem novea iz kruznog toka vrsi vracanje novcanih sredstav a njihovim izvorima i tako se okoncavaju ranije uspostavljeni finansijski odnosi. Taj proee s finansiranja je prvenstveno kao jedan dinamican postupak obezbjedivanja novea potrebnog za uredno odvijanje proeesa poslovanja, sto ne znaci da se time iskljucuju ostali o bliei imovine koji predstavljaju novcani poteneijal preduzeca i koji se u datim okolnostima mo gu pretvoriti u noveani oblik. Izvori finansiranja se mogu posmatrati u dva koncepta. U konceptu vezanom za bil ansnu ravnotezu (ukljucuje sve izvore finansiranja kao i nerasporedeni dio dobitka) i konceptu eistog novcanog toka vezanom sarno za izvore novcanih sredstava, zajedno sa nerasporede nim dobitkom i novcanim nadoknadama, kao amortizacije. Nas interesiraju izvori kao p ravne i fizicke osobe od kojih se pribavljaju sredstva. Postoji vise podjela finansira nja, a jedna od tradicionalnih jeste na finansiranje tekuceg poslovanja i finansiranje razvoj nog poslovanja. Neki je definisu i kao podjelu na finansiranje proste reprodukeije i finansiranj e prosirene reprodukeije. Moguce je podijeliti finansiranje zavisno od razloga, motiva za finansiranje, za visno od toga sta zelimo, sta namjeravmo finansirati, koje su potrebe za finansiranje. Ta ko razlikujemo ekonomske, komereijalne ili profitne motive za finansiranje (finansiranje proizv odnje, prometa, novih investieija, sanaeija) i neekonomske, nekomereijalne ili neprofit abilne razloge (pretezno su to finansiranja van direktnog interesa preduzeca), Postoji i podjela finansiranja na aktivno i pasivno finansiranje, zavisno od poz ieija

posmatranja. Aktivno finansiranje kada posmatramo sa stanovista davaoea sredstav a, a ako to finansiranje posmatramo sa stanovista primaoea, to je pasivno finansiranje. Z naci, jedno te isto finansiranje u istom momentu je i aktivno i pasivno. Kada je u pitanju podjela na ekstemo i intemo finansiranje i podjela na vlastito i tude finansiranje, potrebno je razjasniti da pojam: ekstemog finansiranja treba shvatiti kao izvore sredstava finansiranja koji poti cu van preduzeca, intemo finansiranje obuhvata sve izvore koji poticu iz preduzeca, kreditno finansiranje obuhvata tude izvore sredstava, tj. izvore koje obligacion o treba vracati i vlastito finansiranje obuhvata sve izvore sredstava za koje ne postoji obaveza v racanja i ti izvori su pretezno trajnog karaktera.

Cesto se izjednacavaju pojmovi intemih izvora s pojmom vlastitih izvora i pojam ekstemih izvora i tudih izvora sredstava. Cinjenice su da se u ogromnom broju podudaraju pojmovi tudih i ekstemih izvora sredstava, odnosno intemih i vlastitih izvora finansiran ja. Ti se pojmovi ne mogu identificirati. Ogroman broj ekstemih izvora, kao sto su razne vrste subvencija (regresi, premij e, kompenzije, dotacije, donacije i sl.) ima tretman vlastitih izvora. Vlastiti izvori su ograniceni visinom ostvarene akumulacije i oni cesto predstav ljaju ogranicavajuci faktor razvoja preduzeca, posebno onih koji imaju uspjesno poslovanje koje je ga rancija razvoja preduzeca i odrzavanja polozaja u trzisnoj utakmici. Zbog odredenih evid entnih prednosti vlastitog u odnosu na tude finansiranje, sto se posebno manifestira u samostalnosti i sigumosti preduzeca, cesto preduzeca pribjegavaju tzv. ekstemim vlastitim izvo rirna u smislu iznalazenja novih dionicara. To prouzrokuje gubljenje kontrole poslovan ja i raspodjele finansijskih rezultata od postojecih dionicara, a cesto i produbljavanje konflik ta izmedu kratkorocnog interesa vlasnika (dionicara), definisanog u maksimiranju di vidende i interesa preduzeca poslovnih struktura definisanom u maksimiziranju akumulacije. Kada su u pitanju tudi izvori finansiranja, pored toga sto je kod svih njih rok povrata tacno odreden i naknada, u principu, fiksna (kamata), tj. izvori imaju prioritet pri r aspodje1i dobiti i u likvidacionoj masi. Odlucujuci su u podrzavanju dobre ekspanzije posl ovanja, pri cemu finansijska poluga moze pruziti vece efekte njihovim koristenjem, ali i vec e konflikte izmedu vlasnika i preduzeca, U teoriji, a i praksi, prisutna je podjela finansiranja i na tzv. finansiranje u sirem smislu i finansiranje u uzem smislu. Pod pojmom finansiranja u sirem smislu podrazumije vamo finansiranje i proste i pros irene reprodukcije, a u uzem smislu finansiranje prosirene repro dukcije. Tretman finansiranja u uzem smislu vjerovatno proistice iz okolnosti da vlada mi sljenje, posebno u praksi, da nema uspjesnog razvojnog poslovanja bez priticanja kapitala izvan preduzeca, Teziste finansiranja po njima je na obezbjedivanju novih kaptiala uz optimalne kombinacije vanjskih izvora finansiranja. Na odredeni nacin takvo opredjeljivanj e proizilazi i iz konstatacije da potrazivanje privrednih subjekata za finansijskim sredstvim a proizilazi

iz njihove potrebe za vecim investicijama. Finansiranje moze biti i domace i medunarodno. Ako se aktivnosti koje su svojstv ene finansiranju (ekonomske transakcije finansijskog karakterta iza kojih ne stoje simultana kret anja robe i usluga) obavljaju izmedu domacih rezidenata, onda je to domace finansiran je. Ukoliko se te transakcije odvijaju izmedu stranih i domacih rezidenata, onda se radi 0 medunarodnom finansiranju. Medunarodne finansije predstavljaju jednu od disciplina medunarodne ekonomije ko je se odnose na finansijske transakcije koje se pretezno sastoje od novcanih kretanja izmedu domacih i stranih rezidenata (prikupljanje sredstava za poslovanje i rad preduzeca, odrz avanje likvidnosti i solventnosti, odredivanje najboljih kombinacija finansiranja i div idendi u odnosu na ukupnu procijenjenu vrijednost preduzeca, izbor najpovoljnijih investicija u datim uslovima, predvidanje i pracenje finansijskih tokova itd.). 94

Opcijaje instrument koji vlasniku daje pravo da moze kupiti i prodati obicne dio nice nekog preduzeca tokom odredenog perioda. Time investitor dobiva pravo, opciju da moze kupiti obicne dionice po unaprijed utvrdenoj cijeni. Cijena opcije koju zeli prodati vl asnik zavisi od tekucih cijena dionica na koje on ima pravo kupovine. Sto je cijena dionica v eca, to je i cijena opcije uz poziv veca i obratno, sto je cijena dionica niza, to je ci jena opcija niza, Povecana nestabilnost obicnih dionica povecava cijenu opcije. Do toga dolazi zbo g toga sto je donja granica rizika opcije odredena na nuli." Pojam eskontnog ili diskontnog finansiranja treba shvatiti kao finansiranje iz o snova podnosenja vrijednosnih papira na naplatu prije dospijeca. , Hibridno finansiranje je poznatije i kao finansiranje iz alternative duga i vl astitih izvora tipicno putem prefereneijalnih dioniea. Ove izvore finansiranja tesko je klasifi cirati na vlastite i tude, jer se kod njih radi 0 kombiniranju karakteristika i tudih izvo ra finansiranja. Ako te izvore posmatramo sa gledista vjerovnika, blizi su vlastitim izvorima, as gledista pravih vlasnika blizi su i tudim izvorima. I pored toga, vecina ovih izvora se s vrstava u vlastite izvore finansiranja. Tipican hibridni izvor finansiranja je povlasten i vlasnik dionicarskog drustva, kao ortak s ogranicenom odgovornoscu, Takav vid finansiran ja imali smo i u bliskoj proslosti u formi ulaganja sredstava u zajednicko poslovanje koj e je ima10 sve sustinske karakteristike vlastitih izvora kao "quasi" -vlastiti, stirn sto s u imali i karakteristiku da su povratni. Avansno finansiranje, zavisno ko polaze avans, moze biti avansno finansiranje od kupea (kada kupei finansiraju isporucioce s eiljem da bi bili sigurni da ce se i ispor uka ostvariti) i avansno "finansiranje od dobavljaca (kada isporucioci pomazu kupea). Avansno f inansiranje znaci, kao i sarna franeuska rijec "avanco" -predujam, placanje unaprijed za rob u, koja jos nije isporucena, i za usluge koje jos nisu izvrsene, Najcesce se daje k ada se vrsi ugovaranje nekog posla koji duze traje, a moze i u toku izvrsenja posla. Konacni m izvrsenjem avansiranog posla likvidira se i ovo finansiranje. Namjene za koje se placaju av ansi su raznovrsne (za investieije, placanje poreza, doprinosa, putnih troskova i s1.), a cesto se prop sima regulise u kojim slucajevima i ko ne moze vrsiti avansiranje. Pretplatno finansiranje je slicno avansnom finansiranju, ali se razlikuje od nje ga u tome sto se unaprijed organizira prikupljanje uplata u vrijednosti cijele isporuke, p

osla, a ne dijela kao kod avansnog finansiranja. Diferencirano finansiranje nastaje iz razlicitih uslova obracuna i placanja odre denih obaveza. Tipican slucaj tog finansiranja imamo kod placanja carina ne sarno u mo mentu obracuna vee i nakon: odredenog vremena po isteku obracuna, isteka odredenog vremena po preuzimanju robe, montaze uvezene opreme, uhodavanja, osvajanja proizvodnje po uvezenoj opremi (ovaj slucaj se primjenjuje narocito kada se radi 0 uvozu opreme u razvoj nedovoljno razvijenih podrucja, krajeva ili kada se zeli podrzati osvajanje neke nove proizvodnje). 20Van Horne, "Finansijsko upravljanje i politika", 1993. godine, str. 632.

U finansijskoj teoriji su interesantna poredenja finansiranja preduzeca sa "snab dijevanjem organizma svjezom krvlju", koja obezbjeduje ishranu zivih celija." Ta krv, po me hanickoj analogiji, moze da bude "vlastitita" i "tuda". Da li finansiranje shvatiti kao poslovne postupke koji se odnose na obezbjedivan je neophodnih nedostajucih novcanih sredstava za tekuce i razvojno poslovanje, ili kao odreden e aktivnosti koje u pogodnom momentu stavljaju na raspolaganje nedostajuca finansi jska sredstva ili pod tim pojmom podrazumijevati sve one aktivnosti koje se odnose na utvrdivanje ukupnih ulaganja, strukturu tih ulaganja i kako potrebna sredstva mogu biti prib avljena ili pod tim podrazumijevati utvrdivanje optimalnog obima, strukture i dinamike s redstava i izvora njihovog finansiranja ili da se "finansiranje moze shvatiti kao dinamicki proces osiguranja novca potrebnog vremenski neogranicenom kontinuiranom kruznom toku reprodukcijsk og procesa privrednog subjekta"." Pojam finansiranja na odredeni nacin razmatra i D. Slovic: "Finansiranje preduze ca, generalno uzevsi, ima za cilj da omoguci snabdijevanje kapitalom koji ornogucuje normalno odvijanje radnih procesa"." Razmotricemo aktivnosti za koje smatramo da cine sustinu finansiranja i to za: utvrdivanje optimalne strukture i obima potrebnih sredstava, odlucivanje 0 konstrukciji finansiranja, odnosno 0 strukturi kapitala, iznalazenje najpovoljnijih konkretnih izvora sredstava i odlucivanje 0 izboru najefikasnijeg ulaganja sredstava. Kompletan koncept pojma finansiranja preduzeca treba posmatrati u sklopu i tzv. finansijske regulative jedne zemlje. 0 suvremenom poimanju finansiranja preduzeca moze se govoriti samo ukoliko ona djeluju u privredama u kojimaje dominantno privatno vl asnistvo, gdje vladaju trzisne zakonitosti i u kojima je sistem upravljanja preduzecem koj i drzava odreduje u funkciji povecanja vrijednosti preduzeca, 4.2.3. Elementi optimalnosti jinanasiranja Optimalnost finansiranja odnosi se na aktivnosti vezane i za utvrdivanje i za pr ibavljanje i za usmjeravanje sredstava, sto znaci da je pojam optimalnog finansiranja siri od pojma optimalnih izvora finansiranja, jer obuhvata i optimalnost investiranja. To dalj e znaci da se neka kombinacija izvora finansiranja posmatra parcijalno, moze ocijeniti kao dob ra, ali u sklopu i usmjeravanja sredstava, ne znaci da je ona i optimalna u konceptu optim alnosti finansiranja. Optimalnost finansiranja obuhvata i zavisi od vise elemenata koji kao cjelina cine neko finansiranje neoptimalno.

Elementi optimalnosti finansiranja treba da nadu svoje posebno mjesto. Teziste c emo usmjeriti na elemente optimalnosti pribavljanja, tj. obezbjedivanja sredstava, a sarno uzgredno razmotriti i elemente optimalnosti usmjeravanja sredstava, prvenstveno zbog cinjenice da je problematika pribavljanja sredstava posmatrana s finansijskog aspekta 21 D. Siovic: "Bilans i poslovne finansije", Ekonomika, Beograd, 1990, str. 363. 22Silvije Orsag: "Problematika finansiranja poslova i razvoja inokorporativnog p reduzeca", str. 21. 23 D. Siovic: "Bilans i poslovne finansije", str. 363, Ekonomika, Bgd., 1990.god ine.

relativno manje prisutna u teoretskom proucavanju cjelokupne materije finansiran ja. Nairne, optimalnosti izvora finansiranja dat cemo centralno mjesto u nasem buducem razma tranju, pri cemu moramo pori od toga da se znacajnim dijelom optimalnost finansiranja rjesava pravilima finansiranja i da se posmatranjem finansijskih tokova priliva (pribavljanja) i odliva (usmjeravanja) sredstava, posmatrano s gledista finansiranja, ne moze d obiti ocjena 0 optimalnosti finansiranja, vee sarno jedan njegov segment koji je bitan vise za likvidnost poslovanja preduzeca, Neovisno na koji nacin ce preduzece obezbjedivati potrebna finansijska sredstva za normalno odvijanje planskog poslovanja, one se u principu susrece s nizom problema. Taj b roj nepoznanica je u direktnoj zavisnosti od: stabilnosti uslova privredivanja, stepena razvoja finansijskog trzista i opredijeljenosti preduzeca da je njegov razvoj podrzan eksternim izvorima. Operativni poslovi finansiranja su intenzivni i optereceni nizom propisa, s jedn e strane, i potrebom da se ekspeditivno i efikasno realiziraju poslovi, s druge. Neposredn i izvrsioci ovih poslova se sukobljavaju i sa nizom novih okolnosti koje su relevantne za re alizaciju politike finansiranja, a koje nisu planirane. Da bi se obezbijedilo da finansiranje optim alno" doprinosi ostvarivanju zajednickog cilja preduzeca, tj. maksimiranju povrata i o bezbjedenju likvidnosti, sto je i jedno i drugo u funkciji trzisnog vrednovanja preduzeca, n eophodno je kreiranjem kvalitetnih normativa pomoci neposrednim izvrsiocima, "naoruzati" ih da u kriticnim vremenskim situacijama imaju odredene trajnije okvire, opredjeljenja, pravila ti nansiranja. Da bi ta pravila mogla sluziti svojoj svrsi, ona moraju biti normativno donesena u preduzecu i imati trajniju vrijednost i ne biti podlozna cestim nepredvidivim pr omjenama u ambijentu realizacije finansiranja. To ne znaci da se insistira da budu vjecna, nepromjenljiva, kruta, vee postavljena tako da se mogu primijeniti u datoj konkretnoj situaciji, sto znaci da ih mora biti vise, jer su i mogucnosti nastanka varijabilnih situacija brojne i sto je ta uskladenost veca, to su i nepozeljnosti u radu manje. Poslije prikazivanja teoretskih i prakticno provjerenih pravila finansiranja, po trebno je pokusati dati i opravdanje za neka druga koncepcijska opredjeljenja. Smatramo da jedan siri opus odredenih principa, pravila finansiranja, moze biti sarno od koristi kada s e konkretno operativno sprovodi politika finansija. 4.2.3.1. Pravila finansiranja

Pravila finansiranja predstavljaju odredene normativne odnose kao zeljene, po mo gucnosti optimalne odnose koji treba da vladaju u strukturi vezanosti sredstava, vlasnick oj i rocnoj strukturi izvora sredstava i relacijama kojima treba teziti izmedu pojedinih dij elova sredstava i dijelova izvora sredstava. To su odredena normativna polazista, tj. preduslovi kojima treba teziti i ostvarivati ih sto pribliznije normativno postavljenim. Opeenito pravila finansiranja treba posmatrati kao elemente optimalnosti finansi ranja u konceptu pripremnih aktivnosti koje prethode realizaciji finansiranja. Bitna kon cepcijska 24 Z. Njuhovic: Ekonomski glasnik, 1990.godine br. 3·4 "Optimalno upravljanje fina nsijama"

opredijeljenost tog finansiranja pretezno je determinirana pravilima finansiranj a. Prije nego razmotrimo pitanja koje se odnose na definisanje ovih pravila finansi ranja," smatramo da je neophodno dati osvrt na nacela finansijske politike preduzeca i s ustinske razlike izmedu tih nacela i pravila finansiranja, jer se cesto ne uocava sustinska razli ka, pa se u nekim slucajevima ti pojmovi i poistovjecuju. Pravila finansiranja predstavljaju odredene normativne postavke kao zeljene, opt imalne odnose koji treba da vladaju u strukturi kapitala, kao i relacije kojima treba t eziti izmedu pojedinih dijelova sredstava i izvora sredstava. Medutim, osnovna nacela finansijske politike se odnose na mnogo siru problematik u. Pravila finansiranja su prvenstveno orijentiri za vodenje uspjesne finansijske p olitike u domenu finansiranja, tako da se i nacela finansijske politike, koja se cesto zasnivaju na prethodno dobro postavljenim pravilima finansiranja, mogu sinhroniziranije usmjeriti ka jedinstvenom cilju preduzeca. Usudicemo se reci da pravila finansiranja predstavljaju odredena normativna pola zista, odnosno preduslove kojim treba teziti i ostvarivati ih sto pribliznije normativn o postavljenim ako se zele ostvariti odredena nacela finansijske politike u ogranicenim okvirim a (rentabilnosti, sigurnosti, nezavisnosti i elasticnosti u poslovanju preduzeca). Ako se ne budem o pridrzavali finansijskih pravila npr. da obezbijedimo koliko-toliko prihvatljive kriterije optimalne strukture kapitala u smislu optimalnog odnosa vlastitog i pozajmljenog kapitala, svi nasi buduci napori da ostvarimo npr. finansijsko nacelo definisano kao nacel o samostalnosti ostat ce neostvareni. Neadekvatan, nepovoljan odnos izmedu vlastitog i pozajmlje nog kapitala u smislu prevelike zaduzenosti sputavat ce taj privredni subjekt u samo stalnosti vodenja njegove finansijske politike. Kao preduslov uspjesnosti ostvarivanja ovog finans ijskog nacela jeste ostvarenje pomenutog pravila finansiranja. Finansijska pravila se, u sustini, ticu finansijske strukture shvacene kao: strukture aktive (imovine), strukture pasive (obaveze) i struktume povezanosti izmedu dijelova aktive i dijelova pasive. Struktura aktive i pasive tretira se kroz vertikalna pravila finansiranja, a str uktuma povezanost dijelova aktive i dijelova pasive kroz horizontalna pravila finansiranja. Cesto se pri razmatranju vertikalnih pravila finansiranja zanemaruje struktura a ktive, jer

se polazi od toga da je sustina tog pravila u strukturi pasive. Tacno je da su k ljucni problemi u strukturi pasive, ali se ne moze zaobilaziti sustinsko opredjeljenje koje se t ice strukture aktive, a koje se tice imovinskog rasporedivanja aktive po oblicima i vrstama. S ustinsko pitanje strukture aktive s gledista finansiranja jeste u tome da se ta struktura aktive posmatra sa stanovista njene podjele na kratkorocno i dugorocno vezanu imovinu (sredstva) , posebno odnosom fluktuirajucih i trajnih (stalnih) obrtnih sredstava. 25Z. Njuhovic: "Nastavne teme skole za samostalne racunovode", knjiga II, 1995.g odine, str. 71-75.

Neposredni izvrsioci poslova finansiranja, kao sto smo i prethodno naveli, se su kobljavaju i sa nizom novih okolnosti koje su relevantne za poslove tih finansiranja, a koj i se iz objektivnih razloga nisu mogli predvidjeti. S ciljem da bi se obezbijedilo da fi nansiranje optimalno doprinosi ostvarivanju zajednickog cilja preduzeca", tj. maksimiziranj u povrata ulozenih sredstava i obezbjedenju likvidnosti poslovanja preduzeca, sto je i jed no i drugo u funkciji trzisnog vrednovanja preduzeca, neophodno je da ti izvrsioci finansiran ja, u takvim kriticnim vremenskim situacijama, imaju odredene trajnije okvire, opredjeljenja, kao nekakve norme ponasanja. Ti trajniji okviri bit ce od velike pomoci tim izvrsiocima pri pribavljanju i usmjeravanju finansijskih sredstava. Istovremeno, pravila finansiranja treba shvatiti i kao odredene norme i principe pri se1ektiranju i sredstava i izvora sredstava. Svrhu donosenja i postojanja ovih pravila finansiranja treba traziti u namjerama i ciljevirna finansijske politike preduzeca, koja se u svojoj osnovi tice iznalazenja optimal ne strukture sredstava i optimalne strukture izvora sredstava, stirn da se obezbijedi ostvari vanje: sigumosti, stabilnosti, elasticnosti i nezavisnosti u poslovanju preduzeca. Vodeci svjetski teoreticari evidentno su podijeljeni kada je u pitanju pojam def inisanja pravila finansiranja. Neki autori pridaju ogroman znacaj pojedinim pravilima fin ansiranja, a drugi osporavaju bilo kakav znacaj. U finansijskoj teoriji pod uticajem privre dne prakse prisutno je vee vise od jednog stoljeca nastojanje da se utvrde i postave pravil a finansiranja koja bi mogla da budu opstevazeca. U posljednje vrijeme nije rijedak slucaj da se npr. sva "zlatna pravila finansir anja" svrstavaju u zajednicku grupu pod nazivom "klasicna" iIi tradicionalna". Nasuprot tome, pra ksa kreditnih institucija ih cesto prihvata i kao jedini nacin za ocjenu boniteta du znika i trazioca kredita. Neovisno od ideje koju u svojoj osnovi nose i realizaciji kojoj teze, sva pravil a finansiranja se ticu finansijske strukture preduzeca kao odnosa dijelova imovine i kapitala (horizontalna pravila finansiranja) i sastava kapitala i imovine (vertikalna pravila finansiranja). Horizontalna pravila finansiranja

Horizontalna pravila finansiranja su ona pravila koja se zasnivaju na posmatranj u odnosa pojedinih dijelova ulozenih sredstava posmatranih po roku vezanosti i pojedinih dijelova kapitala posmatranih po roku raspolozivosti. Ova pravila imaju znacaj pri koncip iranju finansiranja pri vodenju politike finansijske stabilnosti i politike likvidnosti preduzeca. Zlatno bankarsko pravilo finansiranja je jedno od prvih, najstarijih pokusaja da se u vodenju finansijske politike privrednog subjekta unese vise reda, da se unaprijed utvrde odre 26Z.Njuhovic: Ekonomski glasnik -Optimalno upravljanje finansijama br. 3-4, 1990 .godine

dene norme kojih bi se preduzece trebalo pridrzavati. To pravilo je staro oko 16 0 godina, a zasniva se na tome da banka kao privredni subjekti ne moze dati vise kredita neg o sto je iznos njenih kredita koje ona uziva. Ovo pravilo vezano je za ime njemackog auto ra Hibnera, koji je jos 1854.godine dao formulaciju: "Kredit koji neka banka moze dati, ada pri tome ne dode u opasnost u pogledu ispunjenja svojih obaveza, mora odgovarati kreditu koji banka uziva i to ne sarno po iznosu nego i po kvalitetu kredita".27 Ta jednakost mora biti po ukupnoj vrijednosti i po rokovima dospjelosti. Pravilo je ima10 veliku ulogu u afirmaciji bankarskog poslovanja, jer je doprinijelo povratku pov jerenja u banke poslije rapidnog porasta broja nelikvidnih banaka krajem proslog vijeka. K ako se promet prema bankama povecavao, posebno s porastom depozita po videnju, a kasnij e pribavljanjem kratkorocnih kredita od centralnih banaka, stvorila se takva situacija da se one nisu morale pridrzavati ove postavke, dobre ako se posmatra sarno sa stanovista vodenja sigurne politike likvidnosti. Logicno da su banke, s povecanjem prometa i broja komitena ta, sve vise bile u mogucnosti da medusobnim povezivanjem komitenata likvidiraju oba veze jednog komitenta prema drugom bez smanjivanja depozita po videnju. Tada dolazi s arno do prenosa sredstava sa racuna jednog komitenta na racun drugog. Sto banka ima vise prometa, vise komitenata, depozitara (stedisa), to su njene mogucnosti za vece udaljivanj e od paraliteta jednakosti po vrijednosti i jednakosti po roku vece. Ovome treba dodati i dobru medubankarsku saradnju, posebno sa central nom bankom i centralnim rezervama, koja je omogucil a bankama da, medubankarskim kreditima za likvidnost i s1. kratkorocnim pozajmicar na, povecavaju taj raskorak. Banke se najcesce ne pridrzavaju strogo zlatnog bankars kog pravila finansiranja, sto se ne odrazava na njihovu likvidnost. Mogucnost da akt ivni kreditni poslovi budu dugorocniji od pasivnih bez opasnosti po likvidnost banke nalazi se u stalnom revolviranju kratkorocnih izvora (prvenstveno depozita po videnju, stednih uloga ). Tako banke ostvaruju stalnost volumena uloga i pored toga sto se oni u svojim dijelov ima neprestano mijenjaju. Kontinuelnom supstitucijom jednih kratkorocnih uloga drugim banke vrse transormaciju kratkorocno definisanih uloga u dugorocne, sto im omogucava o dstupanje od zlatnog bankarskog pravila finansiranja bez opasnosti da ce time ugroziti odr zavanje likvidnosti. Poslije toga je zlatno bankarsko pravilo finansiranja svestrano pru cavano u finansijskoj literaturi sa aspekta banke i preduzeca i zakljuceno je da se moze prihvatiti vi se

kao odreden nacelan zahtjev kao princip koji vazi za finansiranje. Zlatna bilansna pravila se zasnivaju na dosljednom pridrzavanju zamisljenih post avki zlatnog bankarskog pravila. Mora se voditi racuna da izvori finansiranja po rasp olozivosti i visini u svakom roku moraju biti jednaki ulozenim sredstvima. U praksi je nemogu ce odrzavati tu stalnu uskladenost prvenstveno zbog intenzivnih promjena rocne strukture sred stava i rocne strukture raspolozivih izvora (osnovna sredstva -amortizacija, dugorocni izvori otplate). Odstupilo se od takvog interpretiranja, tako da se pod ovim pravilom moze posmat rati sarno jednakost izmedu dugorocno ulozenih sredstava i dugorocnih izvora finansir anja. Potreba odrzavanja odredene jednakosti izmedu kratkorocno ulozenih sredstava uve canih za gotovinu i kratkorocnih izvora finansiranja sa prethodnom jednakoscu se ne zanem aruje, s obzirom na to da se uspostavljanjem ravnoteze izmedu dugorocno ulozenih sredstav a i dugorocnih izvora finansiranja na odredeni nacin obezbjeduje i ravnoteza izmedu kratkorocno ulozenih sredstava uvecanih za gotovinu i kratkorocnih izvora finansiranja. 27Hibner "Die Banken", aprema navodima J. Hankovlca u knjizi "Upravljanje finans ijama radnih organizacija", Drustvo ekonomista, Bgd. 1982.godine.

Kako se definisu dugorocno ulozena sredstva? Ta shvatanja mogu se svrstati u dvi je grupe, a i podjela zlatnih bilansnih pravila: Zlatno bilansno pravilo u uzem smislu koje kao dugorocno ulozena sredstva smatra : osnovna sredstva, dugorocne finansijske plasmane, dugorocne robne plasmane, uloge u druga preduzeca, kupljene dionice, kao i gubitak u aktivi. U dugorocne izvore sredstava spadaju sopstveni izvori, trajni ulozi trecih lica i ostali dug orocni izvori; Zlatno bilansno pravilo u sirem smislu polazi od toga da u dugorocna ulozena sre dstva treba ukljuciti i trajna obrtna sredstva kao minimalne ili gvozdene zalihe. Prakticno, to znaci i da se ovakvim definisanjem dugorocno ulozenih sredstava za lihe preko minimalnog iznosa mogu finansirati i iz kratkorocnih izvora bez opasnosti za likvidnost preduzeca. Pravilo jinansiranja 2:1 ("current ratio" ili "bankers-ratio"). Iz postavke 2: I proizilazi da ovo horizontalno pravilo finansiranja zahtijeva da se na svakih dva dinara ob rtnih sredstava treba obezbijediti jedan dinar kratkorocnih izvora, sto dalje znaci da se jedna polovina obrtnih sredstava finansira iz kratkorocnih izvora a druga polovina iz dugorocnih izvora. avo pravilo ne pokazuje svoju punu opravdanost, jer zanemaruje rocnost strukture obrtnih sredstava. Pravilo jinansiranja 1:1 ("Acid-test") zahtijeva da ukupna vrijednost gotovine, hartija od vrijednosti i kratkorocnih potrazivanja bude jednaka ukupnim kratkorocnim izv orima sredstava. avo pravilo ima opravdanost u preduzecima koja se ne susrecu s proble mima povremenih obrtnih sredstava, sezonskih zaliha. Odnos gotovine i kratkoroiinib obaveza se sastoji u tome da se mora izvrsiti nor miranje minimalnog iznosa gotovine u odnosu na vrijednost kratkorocnih obaveza koji bi o bezbjedivao likvidnost (20 posto, 12 posto itd.). Opravdanost primjene ovog pravila moguce je naci sarno onda ako se normativ utvrduje na bazi iskustva i proucavanja u kon kretnom preduzecu. Vertikalna pravila finansiran;a Ako podemo od toga da je cilj vertikalnih pravila finansiranja da se obezbijedi rentabilnost, sigurnost nezavisnost i elasticnost poslovanja, onda se moze zakljuciti da je su stina pojma ovih pravila u normiranju strukture kapitala i imovine. Razlikujemo dva po jma vertikalnih pravila finansiranja i to ona koja se odnose sarno na strukturu pasive i ona koj a se ticu strukture aktive.

Vertikalno pravilo kao odnos sopstvenog i pozajmljenog kapitala. Sustina ovog pr avila se prakticno svodi na posmatranje strukture pasive bilansa sa stanovista vlasnis tva, pri cemu sopstveni kapital obuhvata sve vrste vlastitih izvora a pozajmljeni kapital sve vrste obaveza preduzeca, Rentabilnost poslovanja je bitna prvenstveno kao odnos neto dobitka i sopstvenog kapitala. Sigurnost je zasnovana na posmatranju sa stanovista povjerioca, gdje veci procen at sopstvenog kapitala daje vecu sigurnost povjeriocu u poslovnom kontaktu s posmat ranim komitentom.

Nezavisnost treba posmatrati u sklopu i prethodne sigurnosti koju dobiva povjeri lac. Nepovoljan odnos u korist pozajmljenog kapitala, buduceg povjerioca primorava da se u poslo vnom kontaktu obezbijedi od rizika cesto uzimanjem odredenih zaloga i s1., sto umanju je stepen nezavisnosti u vodenju finansijske politike privrednog subjekta kao duzni ka. Elasticnost treba posmatrati u sklopu odnosa pozajmljenog i sopstvenog kapitala. Sto taj odnos postaje povoljniji u korist pozajmljenog kapitala, to se i mogucnosti za i znalazenje i primjenjivanje raznih varijanti po pitanju uzimanja novog kapitala ili vracanju postojeceg znacajno suzavaju, Vertikalno pravilo finansiranja, kao odnos izmedu vlastitog i pozajmljenog kapit ala, nerna onog znacaja u politici odrzavanja likvidnosti preduzeca koji ima uskladivanje n ovcanih tokova. U tom smislu i suvremene finansijske teorije smatraju da se sigurnost ob ezbjedivanja likvidnosti preduzeca ne moze garantirati cak ni optimalno mogucim prilagodavanj em strukture kapitala u smislu odnosa izmedu pozajmljenog i vlastitog kapitala. Ta sigumost nije obezbijedena ni u slucajevima kada se preduzece iskljucivo finansira iz vla stitih izvora, jer i u takvim preduzecima kada, primjera radi, izostane urednost naplat e jednog znacajnijeg potrazivanja, zbog takvog nerealizovanog priliva sredstava, preduzec e ce doci u situaciju da su mu u datom momentu potrebe za odlivom vece, sto ce ga okarakteri sati kao neurednog duznika. Vertikalno pravilo kao odnos dugorocnilt i kraktoroiinib izvora sredstava. Opcen ito odredivanje rocne strukture izvora sredstava je slozeno pitanje s gledista donos enja finansijskih odluka koje su u neposrednoj vezi sa ostvarivanjem visine profitabilnosti poslov anja, izlaganju rizicima, u direktnoj su vezi sa dugorocnom finansijskom stabilnosti p oslovanja. Opredjeljivanje preduzeca za odredenu rocnu strukturu izvora sredstava zavisno je i od uslova na relevantnom finansijskom trzistu, posebno od cijene pojedinih izvora finansiranja. Finansijski rukovodilac je duzan utvrditi takvu rocnu strukturu iz vora sredstava koja ce, pored obezbjedivanja likvidnosti i solventnosti, stvarati i u slove za minimiziranje njegovih troskova i ostvarivanje sto vece trzisne cijene preduzeca. Preporucljiv o je da se za svaki izvor finansiranja, prije njegovog angazovanja, utvrdi njegova cijena, sto ce omoguciti da se dode i do tzv. cijene ukupno angazovanih izvora kao neke vrste prosjecne cijene finasiranja. Pitanje cijene izvora sredstava isticemo ne sarno zbog

cinjenice sto su razlicite cijene izmedu kratkorocnih i dugorocnih izvora sredst ava vee i sto od cijena znacajno zavisi i upotreba tzv. finansijske poluge ("finansijal le verage") kao konstrukcije finansiranja koja omogucava uvecavanje prinosa na kapital uloze n u obicne dionice (kao dugorocan izvor finansiranja) kroz upotrebu pozajmljeog, tud eg kapitala dobijenog preuzimanjem kredita. Za utvrdivanje odredenog odnosa izmedu dugorocnih i kratkorocnih izvora sredstav a, neophodno je znati da u dugorocne izvore sredstava spadaju i vlastiti kapital (nominirana dionicarska glavnica, trajni ulozi trecih lica, kapital inokosnih vlasnika, akumulirani neto dobitak, drustveno poslovni kapital u nasim naslijedenim uslovima poslovanja, nenominiran i rezervni kapital, revalorizacione rezerve), tu su normalno i dugorocna rezervisa nja, dugorocne obaveze preko jedne godine (obaveze po finansijskim i robnim kreditima, obaveze po prodatim obveznicama, oroceni ulozi trecih lica). U kratkorocne izvore spadaju svi izvori ciji je rok dospijeca do jedne godine.

Problematika utvrdivanja odredenog optimalnog odnosa rocnosti izvora sredstava j e time veca ukoliko se radi 0 preduzecima bez tradieije, s promjenljivom dinamikom posl ovanja i preduzecima koja ne rade u uslovima razvijenog trzista, posebno u uslovima nedov oljno afirmisanih tdista novea i kapitala. Ako preduzece posluje u uslovima u kojima je daleko tez e doci do dugorocnih izvora nego do kratkorocnih izvora sredstava, a pruza mu se p rilika da moze ostvariti atraktivno povecano poslovanje, tada se ono nalazi u nezavidnoj s ituaeiji. Tezina tog problema je time veea ukoliko preduzece vee ima nepovoljnu rocnu stru kturu izvora sredstava, u smislu neuskladenosti izmedu dugorocno vezanih sredstava i d ugorocnih izvora sredstava. Ta problematika je posebno prisutna u odredivanju rocne strukt ure izvora obrtnih sredstava. To ne proizilazi sarno zbog teoretskih neusaglasenih m isljenja po pitanju definisanja dugorocno vezanih sredstava vee i zbog drugih problema u sva kodnevnoj praksi. Da bi se koliko-toliko odredili odredeni prihvatljivi odnosi izmedu dugorocnih i zvora obrtnih sredstava (DIS) i kratkorocnih izvora obrtnih sredstava (KIS), primjenuj u se i odredene nedovoljno provjerene, ako mozemo reci, formule za utvrdivanje tih odnosa. Jedna od takvih je i DIS die i KIS= OL ,g je Je K s-1 KOLs predstavlja koefieijent optimalne likvidnosti unovcivosti obrtnih sredstava

Polazi se od pretpostavke da je teze obezbjedivati dugorocne izvore sredstava i da se iznos koji se moze obezbijediti uzima kao poznata velicina zajedno sa KOLs, a da se KIS traze kao nepoznata velicina. Bez namjere da preferiramo ovakav jedan neispitan nacin utvrdivanja potrebnih kr atkorocnih izvora sredstava, posebno ukoliko taj KIS reflektira da bude i nekakav optimalan izvor obrtnih sredstava, prikazat cemo jedan primjer: Opis postojeea Struktura Struktura struktura bez formule po formuli Obrtna sredstva 400 600 600

DIS 114 114 175 KIS 286 486 425 Koef. Iikvidnosti stvari 1,4 1,23 1,4 -KOlos 1,4 1,4 1,4 Preduzece je u situaeiji kada moze povecati svoje poslovanje za 200 vrijednosnih jediniea i nakon svih napora obezbijediti sarno eea 60 vrijednosnih jediniea iz dugorocnih izvora, tada su: KIS= DIS = 175=425, KOLs-1 0,4 sto znaci da bi uz obezbjedenje novih DIS od 60, to preduzece moglo ici na

maksimalno koristenje novih kraktorocnih izvora sredstava (KIS od 139) i re alizovanje obima poslovanja u vrijednosti od 600 vrijednosnih jedinica. Ovaj odnos uskladivanja strukture izvora sredstava zavisan je od karaktera poslo vanja preduzeca, strukture imovine preduzeca. U tom smislu se zahtijeva da se ta zavis nost, tj. odnos postavi u skladu sa potrebama pokrica. Takva jedna opsta teoretska konstat acija je djelimicno i prihvatljiva, ali se tu javlja problem sta se smatra potrebom pokri ca. Ima misljenja da se odnos dugorocnog prema kratkorocnom kapitalu mora da krece ispod tacke na kojoj namjera davaoca kratkoropcnih sredstava pocinje da smeta i da bude teret z a rukovodstvo preduzeca, Odnos dugorocnih i kratkorocnih izvora sredstava sustinski je zavisan od struktu re sredstava koju treba finansirati. U preduzecima koja su realno utvrdila stvarne potrebe an gazovanosti sredstava, gdje ce se ulagati i koliko ce biti dugo vezana sredstva, manje je pr isutna problematika optimalne rocne strukture izvora sredstava, jer se finansiranje pri lagodava tim potrebama, a ne obratno. Odnos rezervnog i OSIlOV1l0g kapitala. Preduzece s vecim procentom rezervnog kap itala u odnosu na osnovni kapital ima i veci stepen sigurnosti. Pri ovakvom posmatranj u i zakljucivanju se zanemaruje opsta finansijska pozicija preduzeca, koja moze biti, a i cesto je daleko znacajnija za sigurnost preduzeca nego pomenuti odnosi. Rijec je 0 odnosu rezervi prema nominalnom kapitalu, 0 cemu je malo pisano. Prim jera radi, navodimo slucaj da se pokusalo nametnuti misljenje kao strucno razradeno p o kome obezbjedenje vlastitog kapitala zahtijeva 50 posto rezervi, znaci odnos nonminal nog i rezervnogkapitala 1:1.Ovakvare1acijapretpostav1jaodnosv1astitogitudegkapitalaod1:1,sto zahtijeva prakticno 25 posto rezervi u odnosu na ukupni kapital preduzeca. Insis tiranje na re1acijama izmedu nominalnog i rezervnog kapita1ajasno ukazuje na to da u njihov oj osnovi lezi prevashodno nacelo sigurnosti, uz zanemarivanje potrebe u iznalazenju sk1ad nog odnosa izmedu primjenjivanja osta1ih finansijskih nacela. Ovi pokusaji su prihva ceni sarno kao odredene nacelne preporuke. Zahtjev koji se u njima postav1jaje neprihvatlji v, jer bi to znacilo da je jedno novo preduzece nesigurno sarno zato sto jos nije obezbijedi1 o normirane rezerve, premda biti njegova opsta pozicija na trzistu moze biti izrazito dobra. Vertikalno pravilo finansiranja kao odnos izmedu dugorocno i kratkorocno vezanih

sredstava. U teoriji i praksi kada su u pitanju vertikalna pravila finansiranja kao odnos izmedu dugorocno vezanih sredstava i kratkorocno vezanih sredstava je u sj eni odnosa izmedu strukture izvora sredstava. Vlasnicka i rocna struktura kapita1a i maju dominantno mjesto u tretmanu vertika1nih pravila finansiranja. Odnos izmedu dugo rocno i kratkorocno vezanih sredstava mora imati svoje adekvatno mjesto u aktuelnoj pr ob1ematici finansijskih struktura preduzeca. Postoje i evidentna teoretska nes1aganja oko toga sta sve obuhvataju dugorocno vezana sredstva. Nes1aganje je prisutno cak i kod onih koi su za ukljucivanje trajnih obrtnih sredstava (TOS) u dugorocno vezana s redstva. Ne postoji isto misljenje po pitanju definisanja TOS-a. Odredena grupa autora smatra da su to tzv. gvozdene za1ihe koje se sta1no moraju obnav1jati na odreden om niYOU, a drugi da su to odredeni prosjeci izmedu minima1nih i maksima1nih mjesecnih pot reba za obrtna sredstva u toku godine." 28 D. Krasulja: "Poslovne finansije", str. 186, Ekonomski fakultet, Bgd. 1980.go dine

4.2.3.2. Podvarijantna pravila finansiranja Smatramo da zasluzuje da se razmotri i potreba postojanja podvarijantnih pravila finansiranja. Ona mogu biti korisna posebno u politici ostvarivanja koncepta optimalnog finans iranja. Jedna od njih jeste i odnos stalnih obrtnih sredstava i dije1a dugorocnih izvora finansiranja obrtnih sredstava. Ovo dopunsko, varijantno pravilo finansiranja, polazi od toga da se stalna obrtna sredstva (SOS) finansiraju iz dugorocnih izvora sredstava, s to automatski znaci i to da se povremena, promjenljiva obrtna sredstva finansiraju iz kratkoro cnih izvora sredstava. Dostizanje ove ravnoteze, normalno u preduzecima koja jos nisu ostvarila, koja posluju u trzisnim uslovima privredivanja, treba da predstavlja jedno od pr ioritetnih strateskih opredjeljenja. Znacenje ovog uravnotezavanja je time veci kad se zna i za odredena neslaganja izmedu teoreticara pri definisanju tzv. zlatnog bilansnog pravila u s irem smislu, koje polazi od uspotavljanja ravnoteze izmedu dugorocnih raspolozivih iz vora finansiranja i dugoroco vezanih sredstava. Postoji vise razloga za permanentno aktueliziranje dostizanja ravnoteze izmedu t rajnih obrtnih sredstava i dugorocnih izvora sredstava. Spomenut cemo sarno one koji pr oizilaze iz potreba odrzavanja trajne finansijske stabilnosti preduzeca i njegove trajne likvidnosti i cinjenice da gro nasih preduzeca trajna obrtna sredstva finansira iz kratkorocni h izvora sredstava. Ovo bi bila podvarijanta zlatnog bilansnog pravila. 4.2.3.3. Rezervna varijanta rjesenja kao specificna pravila finansiranja Neovisno od toga za koji ce se koncept finansiranja preduzece strateski opredije liti u svom buducem radu, stoji cinjenica da veci broj razradenih varijantnih, rezervni h opredjeljenja u finansiranju, daje realnu osnovu da se izabere uspjesnija struktura finansiran ja buduceg prosirenog poslovanja preduzeca, Ne sarno sto veci izbor daje vecu sansu za izna lazenje boljeg rjesenja vee i svako pravovremeno studiozno utvrdivanje odredenih varijan tnih, mogucih opredjeljenja, pruza i realnije mogucnosti da se u miru, van operative k ompletnije razmotri dobra i losa strana svake moguce vrijante. Ako se znaju sve dobre i los e strane jedne varijante finansiranja, s manje ce se neizvjesnosti i razlika ulaziti ako se finansijski rukovodilac odluci za tu varijantu, nego ako se odlucuje na brzinu, u toku reali zacije posla za neku mogucnost finansiranja, koja uopste prije nije varijantno razradena. Poenta nije sarno u tome da se od vise varijanti odabere najbolja u sklopu strat eskih opredjeljenja

kod finansiranja razvojnog poslovanja, strateskog opredjeljenja koje ce se defin isati i u finansijskim planovima preduzeca, vee da raspolazemo odredenim varijantnim r ezervnim pravilima, opredjeljenjima za finansiranje. To su ona varijantna rezervna pravil a i opredjeljenja koja ne ulaze u finansijske planove, vee su kao rezervna rjesenja koja ce biti upotrijebljena kada se ocijeni da ima ozbiljnih teskoca u primjeni vee izabrane varijante u planiranom strateskom opredjeljenju pri realizaciji finansiranja. Poslovi finans iranja su pod uticajem nepredvidenih cinilaca, pa zapadaju u mnoge teskoce i primoravaju odgov omog finansijskog rukovodica da poseze za hitnim rjesenjima kako bi sprijecio nepozeljne gubitke. Sto posjeduje vise rezervnih rjesenja u "dzepu", to ce mu biti lakse odabrati on o sto je najpribliznije novonastalim uslovima. Treba razradivati sto vise varijantnih rje senja u fina

nsiranju, uz jasno definisanje kada je najbolje da budu upotrijebljena i uz koje uslove finansiranja i uz predvidene mjere koje ce ublazavati nepozeljno razvijanje dogadaja. Premda je donesena investiciona odluka 0 gradnji, obezbijedeni izvori finansiran ja, pa i zakonski zasticeni izvodaci radova (u bivsoj Jugoslaviji zakonski je bilo defini sano da je ulazak u investicionu izgradnju bez obezbijedenih izvora krivicna odgovomost), d esavalo se da se obustavlja gradnja zbog neobezbijedenih sredstava. To je bilo posebno inte resantno u situaciji kada je stvarna dinamika gradnje bila brza nego planska dinamika. Svak i dobar finansijski rukovodilac poduzece sve moguce sto mu je na raspolaganju da podrzi ubrzaniju dinamiku te gradnje. Ako ne postoje mogucnosti za pretransiranje iz dugorocno od obrenih kredita i gradnje napocek, on ce pribjegavati i trazenju privremenih pozajmnica cak i ako to nije u duhu odredenih normi i propisa investicione gradnje. Ukoliko on bude imao razradena varijantna rjesenja, sto treba raditi u takvim slucajevima, to ce mu znacajno po moci da lakse nade zadovoljavajuce rjesenje i da tako napravi manju gresku. Isto logiciranje se moze primijeniti i kada se radi 0 tzv. predmetno izvomim var ijantnim rjesenjima finansiranja. Stratesko opredjeljenje u finansiranju opreme moze biti npr. da se oprema treba finansirati iz inoizvora u varijanti inokredita. To ne znaci da fin ansijski rukovodilac, zajedno s drugim odgovomim, krsi stratesko opredjeljenje ako tu istu opremu naba vi u rezervnoj varijanti kroz lizing-aranzman. Fleksibilnost prilagodavanja novonas talim promjenama je sustina sposobnosti savremenog rukovodioca. Da bi on mogao u konkr etnom slucaju promijeniti prvobitno zamisljeni plan i nacin finansiranja te opreme, mo ra imati prethodno detaljno razradene druge mogucnosti u formi drugih varijanti. Pr omjenu odluke donosi bilo zbog nernogucnosti dobijanja ocekivanog inokredita iIi sto se naknadno ukazala povoljnija mogucnost dobijanja opreme u lizing-aranzmanu. Nepredvidivost cinilaca bitnih i za prakticno ostvarivanje optimalnih kombinacij a finansiranja, u situaciji kada treba pristupiti konkretnoj realizaciji planirane varijante fin ansiranja, namece potrebu da se utvrde odredena varijantna rjesenja po znacajnim planiranim izvonma. Ako je planirano finansiranje preduzeca kroz znacajnu emisiju novih dionica, tad a je neophodno utvrditi i rezervna varijantna rjesenja da se pitanje tog finansiranja moze rjes avati i preduzimanjem dugorocnih kredita, kako bi se sto spremnije realizovala ideja d olazenja

do novih dugorocnih izvora, ako se pojave teskoce u realizaciji emisije novih di onica. Detaljnije ce se razraditi rezervna rjesenja tom planiranom finansiranju npr. putem emisije dionica u obliku emisije obveznica ili putem preuzimanja novih dugorocnih kredita, sa sv im neophodnim relevantnim uslovima. Sigumo da ce se i eventualne teskoce u emisiji dionica tada bezbolnije rjesavati. Ako se naknadno utvrdi da je za preduzece optimalno, a i svrsishodnije rjesenje dugorocno finansiranje kroz emisiju obveznica, tada ce biti i dvostruki efekat u naputsanju planirane emisije dionica koja je bila predvidena prvobitno izabranom varijantom u planu finansiranja. Zbog meduzavisnosti izmedu pravila finansiranja i odredenih nacela finansijskog poslovanja, pokusat cemo razmotriti bar dva nacela finansijskog poslovanja, a to su finansij sko nacelo finansijske stabilnosti i likvidnosti. U nasoj praksi mi smo prvi put pokusali grupisati nacela finansijskog poslovanja u kodeksu poslovno-finansijskih nacela, u skladu sa Odlukom 0 utvrdivanju nacela finansira nja

("Sl. list SFRJ", broj 70/89). To su: nacela 0 planiranju finansijskih tokova i finansijske situacije, nacela 0 organizovanju finansijske sluzbe, nacela 0 finansijskoj poIitici, nacel a 0 uspostavljanju odredenih finansijskih odnosa, nacela 0 koristenju sredstava, nac ela 0 izvorima finansiranja sredstava, nacela iz oblasti analize finansijskih tokova i finansij ske situacije preduzeca, kontrole, racionalnosti upotrebe finansijskih sredstava i informisanj u 0 finansijskim tokovima i finansijskoj situaciji. Ovakva grupisanja nisu bila dovoljno teoretsk i opravdana, a u praksi nisu mogla naci znacajniju primjenu jer za to nisu bili st voreni preduslovi (vlasnistvo, trzista), Nacelo finansijske stabilnosti. Sustina postavke na prvi pogled je jednostavna i odnosi se na potrebu obezbjedenja da se dugorocno vezana sredstva finansiraju iz sopstveno g i dugorocno pozajmljenog kapitala. Zahtijeva se da odnos izmedu dugorocno vezanih sredstava prema sopstevenom i dugorocno pozajmljenom kapitalu bude manji od jedan, sto zna ci da sva dugorocna vezana sredstva budu pokrivena sopstvenim iIi dr. dugorocnim izvor ima. Pri ostvarenju ovog finansijskog nacela nailazi se na niz ozbiljnih problema, pocev od toga sto su to dugorocno vezana sredstva, jesu Ii to sarno osnovna sredstva ili taj pojam obuhvata i dr. dugorocne finansijske i robne plasmane, kao i trajna obrtna sredstva. Poseba n je problem i pri utvrdivanju optimalnog odnosa izmedu sopstvenog i pozajmljenog kapitala, t e definisanju reproduktivne sposobnosti. Privrednim subjektima je bilo prepusteno da oni odlucuju kako ce grupisati i pri mjenjivati pojedina nacela, a neka od njih su i zakonski bila obavezna. To se prvenstveno o dnosi na nacelo finansijske stabilnosti. Uz realnu pretpostavku da ce se i bosanskoher cegovacka privreda ubuduce razvijati na suvremenim trzisnim principima poslovanja, bilo bi opravdano da svaki privredni subjekt razradi poseban program mjera i aktivnosti u kome bi se preciziraIi nacini ostvarivanja finansijske stabilnosti. Ovaj program bi trebao da bude skup preventivnih mjera za ostvarenje dugorocne finansijske stabilnosti. Pokusat cemo prikazati sarno dio mjera i aktivnosti koje bi trebao sadrzavati pr ogram finansijske stabilnosti -na sektoru poboljsanja funkcionisanja priliva i odIiva sredstava. M ogIi bismo ih svrstati u nekoliko grupa, ali je tesko jasno razgraniciti mjere jedne grupe u odnosu na mjere druge grupe. Prvo, mjere i aktivnosti na razrjesavanju uocenih slabosti, propusta i problema koje se mogu

definisati kao tzv. neuralgicne tacke funkcionisanja priliva i odliva sredstava. Tu bi mogli svrstati potrazivanja koja se mogu okarakterisati kao sumnjiva, zatim koja se ev identiraju kao spoma itd. Treba razmotriti i predloziti ne sarno mjere za preventivno sprecavan je u pojavljivanju takvih slucajeva vee i niz mjera koje treba poduzeti da se postojeci iznosi ucin e povoljniji za preduzece. Te aktivnosti podrazurnijevaju i razradu mjera po pitanju tzv. pro daje potrazivanja, da Ii postoji mogucnost da se odredena potrazivanja razrijese preuzimanjem odred enih proizvoda od nosioca nasih potrazivanja (tj. naseg duznika), cak i ako ti proizvodi nisu n ama direktno potrebni, stirn da se mogu realizirati prije nego nasa potrazivanja od tog duzni ka i sL Drugo, preventivne nove mjere na obezbjedenju urednijeg buduceg priliva sredstav a mogu biti presudne u buducem finansijskom poslovanju preduzeca ito: jasno selektirati sve potencijalne duznike i energicno se zaloziti za dosljedno iskljucivanje duznika koji neuredno izvrsavaju nase obaveze bilo u smislu potpu

ne obustave svih daljnjih aktivnosti ili u smislu reduciranja prodaje ili predvi da nja posebnih mjera obezbjedenja; obezbijediti kompletnije interne evidencije pracenja likvidnosti i solventnosti po tencijalnih nasih duznika. Pri azuriranju ovih vise se koristiti i podacima spec ija liziranih institucija koje to rade; predvidjeti mjere i aktivnosti tzv. stimulativnog karaktera koje ce ubrzati napl atu nasih potrazivanja; istovremeno predvidjeti mjere odgovornosti za sve propuste koji mogu dovesti do usporavanja naplate potrazivanja zbog subjektivnih slabosti; predloziti i konkretne mjere dopunskog obrazovanja kadrova, zamjenu odredenih kadrova i sl; predvidjeti mjere i aktivnosti na obezbjedenju azurnog obracuna i pracenja napla ta potrazivanja (uvodenje automatske obrade podataka i dr. mjera obaveznog zajednic kog unificiranog obavjestavanja 0 potrazivanju i s1.). Naveli smo neke mjere i aktivnosti, a stvar je svakog preduzeca kako ce voditi s voju politiku. Trece, mjere i aktivnosti na sektoru uskladivanja, dinarnike priliva i odliva sr edstava, moraju biti ne sarno postavljene da se jasno precizira odgovornost svih cinilaca vee i da budu i efikasne. Tu podrazurnijevarno: odnos dospjelih potrazivanja prerna dospjelim obavezarna; kakva je organizovana uskladenost na saradnji sa kornercijalnim sektorom, kakva je saradnja pojedinih nasih sektora sa odgovorajucim sektorima nasih poslovnih partnera; posebno razmotriti mjere i aktivnosti po pitanju razrjesavanja duznicko-povjeril ackih odnosa kroz kompenzacione i dr. aktivnosti; postoji li mogucnost da se obezbijedi uredniji priliv, odnosno povoljniji tretma n naseg odliva sredstava kroz optimalne stalne kontraisporuke;

od ostalih aktivnosti spomenut cemo i usmjeravanje priliva po izvozu na sopstven i racun, koristenje avansa, ukljucivanje vlastitih inofirmi u finansiranju naseg uvoza, a i izvoza, koliko se maksimalno koriste krediti po tzv. kreditnim linija ma, krediti povjerenja, da li se moze ubrzati priliv sredstava, odnosno usporiti odl iv sredstava kroz primjenu savremenijih nacina placanja, posebno po pitanju placanj a putem adekvatnih instrumenata. Cetvrto, aktivnosti na razrjesavanju dinamickog nesklada izmedu priliva i odliva sredstava, da li taj nesklad rjesavati pravovremenim poduzimanjem mjera za ubrzanje dinamik e naplate potrazivanja ili poduzimanjem mjera na prolongiranju nasih obaveza ili t razenjem dodatnih izvora finansiranja i s1. Peto, koliko postojeca organizacija finansijskog poslovanja efikasno djeluje na rjesavanje pitanja finansijske stabilnosti preduzeca. U tom smislu treba i razmotriti oprav danost formiranja posebne racionalne organizacije finansijskog poslovanja. Sesto, spomenut cemo i neka pitanja koja su vezana za izradu odredenih bilansa ( planski bilans stanja, planski bilans uspjeha), a ne smijemo zanemariti ni izuzetnu aktu elnost koja ce biti prisutna u potrebi izrade i posebnog bilansa likvidnosti i bilans novcan ih tokova. Ovaj bilans likvidnosti je aktuelan ne sarno zbog toga sto svrstava sve pozicije aktive zavi

sno od vremena mogucnosti njihove unovcivosti vee i sto obuhvata i niz tzv. izab ilansnih pozicija koje mogu odigrati znacajnu ulogu u rjesavanju pitanja likvidnosti (mje re pod nazivom "rezerve likvidnosti"). Bilans novcanih tokova treba da nam da zivotni tok preduzeca, posebno u smislu u skladivanja novcanih tokova (priliva i odliva sredstava). To uskladivanje je sustina finansi jske ravnoteze preduzeca koja se mora posmatrati u dinamicnom smislu. U suprotnom, be z stalnih pracenja i poduzimanja mjera, i sve dobre zamisli koje su prezentirane u odreden im postavljenim preduslovima (uskladivanju raspolozivih izvora i vezanosti sredstava) ostat ce staticke neupotrebljive velicine. Finansijsko nacelo likvidnosti. Pod pojmom likvidnosti ne mozemo smatrati sarno sposobnost privrednog subjekta da u datom momentu odgovori dospjelim obavezama, vee i sposobnost tog subjekta da nesmetano moze vrsiti proces proizvodnje. Pri definis anju pojma likvidnosti potrebno je imati u vidu i cinjenicu da postoje i razliciti pristupi u tretiranju tog pojma. Prioritet dajemo onim shvatanjima koja likvidnost posmatraju kao nesto sto je po sljedica ljudskog faktora, a ne kao ekonomski fenomen koji je rezultat prirodnih svojstav a odredenih sredstava. Politiku likvidnosti jednog privrednog subjekta trzisne privrede mora mo uciniti direktno zavisnom od subjektivnih faktora. Mislimo na to kako su ti radn ici uticali da odredena sredstva izvrsavaju svoju funkciju, kakav je njihov medusoban odnos i sl. U tom smislu likvidnost moramo posmatrati i kao rezultat: opste finansijske ravnoteze; parcijalne finansijske ravnoteze; strukturne finansijske ravnoteze i trzisne finansijske ravnoteze, a manje kao rezultat likvidnih svojstava pojedini h imovinskih dijelova. Za odrzavanje kvaliteta politike likvidnosti jednog profitnog preduzeca ne moze se uciniti niko odgovornim, ukoliko tu politiku ne budemo tretirali ne sarno kao rezultat r ada na odrzavanju odnosa izmedu: strukture sredstava i strukture izvora sredstava, fondova i obaveza,

dugorocnih i kratkorocnih izvora i sl. vee posebno kroz uskladenost rokova kratkorocnih vezanih sredstava i rokova rasp olozivosti kratkorocnih izvora. Sve aktivnosti na odrzavanju odnosa od kojih zavisi kvalite t likvidnosti moraju se posmatrati kao permanentne, dinamicne, komplikovane, a ne kao one koje ce se voditi od slucaja do slucaja na odrzavanju tzv. staticke finansijske ravnoteze koje garantira nacelo finansijske stabilnosti. Za cisto profitno preduzece znacajno je pitanje vodenja kvaliteta politike lidvi dnosti, a postajat ce sve aktuelnije i kod nas s procesom uvodenja trzisne privrede i titu lara vlasnistva sredstava. Za nosioca vlasnistva sredstava je bitno kako se ostvaruje kvalitet l ikvidnosti, jer je to u direktnoj funkciji s prinosom na ulozena sredstva. To je optimalna l ikvidnost, jer ona predstavlja sposobnost placanja privrednog subjekta u smislu izvrsavanja njegovih dospjelih obaveza, ali uz najracionalnije izdatke i neometanja procesa poslovanj a. Preduzeca u trzisnoj privredi gotovo bez izuzetka pristupaju utvrdivanju tzv. koeficijenta opti

malne likvidnosti. To je sastavni dio normiranja cjelokupnog poslovanja u toj pr ivredi. Ovaj koeficijent likvidnosti treba da nam pokaze kakva je trebala biti likvidnost u o dnosu na konkretne uslove poslovanja. Sto je procenat stvarne likvidnosti blizi optimalnom koeficij entu likvidnosti, to je i preduzece bolje poslovalo na ovom sektoru. Na izradi tih op timalnih kvalitetnih pokazatelja, koji sluze i kao odredeni normativi, rade najbolji poznavaoci te ma terije, tako da oni sluze na odredeni nacin i za nagradivanje radnika koji rade na tim p oslovirna. Za vlasnike sredstava nije irelevantno da li poslovne strukture odrzavaju likvid nost uz veliku komociju u drzanju sredstava van opticaja ili uz minimalno angazovanja ne ophodnih sredstava, sto je u direktnoj funkciji s visinom ostvarivanja profita. . Optimalnost sredstava i izvora sredstava postignuta je onda kada se mogu uredn o izvrsavati obaveze i obavljati proces poslovanja uz najnize finansijske izdatke. Sistematiziranje sredstava prema stepenu njihove unovcivosti predstavljajednu od najbitnijih osnova za uspjesno vodenje politike likvidnosti na kraci i na duzi rok. Realno u tvrdivanje vremena vezanosti pojedinih sredstava i njihovo klasificiranje prema stepenu nji hove unovcivosti jeste slozeno, Kompliciranost tog pitanja nije sarno u teskocama rea lnog procjenjivanja vremena u kojem se odredeno sredstvo moze realizovati vee i u procjenjivanju rea lnih vrijednosti valute u kojoj se iskazuju. Sistematizacija sredstava prema stepenu njihove unovcivosti zajedno sa izabilansnim pozicijama rezervne likvidnosti predstavlja sustinska pitanja bilansa likvidnosti. Izabilansne pozicije nisu nastale kao posljedica ma terijalnih promjena, a time i stvorenih obaveza, vee su sarno rezultat dobro izvrsenih pror acuna i priprema koji sluze kao osnov za sigurnije vodenje politike likvidnosti. Ove izabilansne pozicije omogucavaju nam da povecamo stepen likvidnosti bez materijalih terecenja i kao t akve treba maksimalno koristiti (npr. evidentiranje novcanih izvora koji su dogovoren i, a po istim nisu ugovorene obligacije, ali su i pored toga realno moguci na raspolaganju i s l.). Zaostravanjern finansijske discipline, koja je i uslov trzisnog poslovanja, sve ce vise biti preduzeca koja ce i zbog neracionalne ekspanzije, zasnovane na neracionalni m kratkorocnim zaduzenjima, postojati nelikvidna i padati u stecaj. Zato ulazak u ekspanziju poslovanja mora biti prevashodno zasnovan na srazmjernom obezbjedivanju dugorocn ih izvora sredstava, posebno vlastitih izvora sredstava. U onim preduzecima u kojim a se udaljavaju limitirani okviri ovih izvora, negira znacaj optimalnog stepena likvi

dnosti. Ovo je jedna od zamki u koju upadaju mnoga, posebno manja preduzeca u trzisnim p rivredama koja olako ulaze u ekspanziju rukovodeci se iskljucivo trzisnim povoljnostima u prodaji svoje robe i usluga. 4.2.3.4. Principi finansiranja -\; Pored obrazlozene podjele pravila finansiranja, postoji podjela principa fin ansiranja. Jedna od njih jeste da se stalna (trajna ili minimalna obrtna) sredstva finansiranja i z dugorocnih izvora finansiranja, a povremena (sezonsko povremena) obrtna sredstva finansiraj u iz kratkorocnih izvora. -\ Ovaj princip finansiranja jedna je od bitnih strukturalnih dugorocnih finansi jskih ravnoteza, Dostizanje ove ravnoteze u preduzecima koja je jos nisu dostigla treba da predst avljaju jedno od prioritetnih strateskih opredjeljenja,

Znacaj ovog uravnotezavanja time je veci kada se zna da postoji i odredeno nesla ganje izmedu teoreticara po pitanju definisanja tzv. zlatnog bilansnog pravila. 4.2.3.5. Metode jinansiranja Ustaljenaje podjela ovih metoda na metode finansiranja obrtnih sredstava i metod e finansiranja osnovnih sredstava. Metode finansiranja obrtnih sredstava. Finansiranje obrtnih sredstava jedno je o d slozenijih pitanja u cijeloj problematici finansijskog upravljanja, predstavlja donosenje o dluka o finansiranju obrtnih sredstava. Spomenut cemo sarno ogranicenost kreditnog pot encijala namijenjenog za finansiranje trajnih obrtnih sredstava (TOS) i promjenjivost usl ova dobijanja i koristenja kredita. U teoriji je poznato vise metoda finansiranja obrtnih sredstava. Grupisu se kao metode finansiranja s poentom na rocnost ulaganja, zatim kao konzervativne metode i kor npromisne metode finansiranja obrtnih sredstava. Ove metode nude odredena moguca rjesenja tih slozenih problema finansiranja obrt nih sredstava. Metode finansiranja prema rocnosti vezivanja sredstava se zasnivaju na tome da s e povremene i sezonske potrebe finansiraju iz kraktorocnih izvora, a trajne potrebe za obrtn im sredstvima iz dugorocnih izvora, bilo iz vlastitih iIi iz dugorocno pozajmljenih sredstava. Iz dijagrama se jasno uocavaju granice u nacinu finansiranja potreba za obrtnim sre dstvima." Ove metode preferiraju rentabilnost poslovanja na racun sigurnosti poslovanja. N airne, prevelik "zalogaj" se prepusta da bude finansiran iz kratkorocnih izvora, posebn o ako se u to ukljuce sezonske potrebe. Realno se moze stvoriti ozbiljna problematika u fin ansiranju preduzeca, narocito u odrzavanju njegove tekuce likvidnosti, premda je neosporna cinjenica da su kratkorocni krediti za obrtna sredstva povoljniji i lakse se dobiju od dug orocnih kredita za obrtna sredstva. Konzervativne metode finansiranja obrtnih sredstava. Sustina ovih metoda se sast oji u tome da one polaze od toga da se sve potrebe za obrtnim sredstvima finansiraju i z dugorocnih izvora, a sarno nepredvidene potrebe iz kratkorocnih izvora. Ove metode nemaju n eku posebnu prakticnu primjenjivost. Kompromisne metode finansiranja obrtnih sredstava. Ove metode nastoje pronaci ko

mpromisno rjesenje u finansiranju obrtnih sredstava, u smislu da nastoje koristiti dobra s vojstva prethodnih metoda i ublaziti njihove negativnosti. Po ovim metodama utvrduju se tzv. permanentno prisutna obrtna sredstva na osnovu prosjeka izmedu minimalnih i maks imalnih potreba za obrtnim sredstvima. Kompromis je u tome sto je obim sredstava koje tr eba finansirati iz dugorocnih izvora nesto veci nego po metodama finansiranja prema rocnosti vezivanja sredstava, a obim sredstava koja treba finansirati iz kratkorocnih izv ora po ovim metodama nesto je manji nego po metodama finansiranja prema rocnosti vezivanja s redsta 29 D. Krasulja: "Poslovne finansije", Bgd. 1989, str. 183.

va, a veci nego po konzervativnim metodama. Time se postigao i odredeni kompromi s u rizicnosti u finansiranju poslovanja i u rentabilnosti. Rizicnost je po ovim metodama manja nego po prvoj grupi metoda, a veca nego po drugoj grupi metoda, dok je rentabiln ost nesto niza nego u prvoj, ali je veea nego po drugoj grupi metoda. Metode finansiranja osnovnih sredstava. Taj metodski pristup tice se principijel nog izbora metode finansiranja osnovnih sredstava, da li ce opredjeljenje buduceg finansira nja biti koncipirano npr. na preteznom finansiranju iz vlastitih ili iz tudih izvora finansiranja. Je dno od kljucnih pitanja, koje diktira takvo opredjeljivanje, jeste tzv. tacka indiferen cije finansiranja. To je prelomna tacka finansiranja na kojoj se procenat prinosa na ukupna poslovna s redstva izjednacava sa prosjecnom cijenom pozajmljenog kapitala. Za opredjeljivanje 0 izboru finansi ranja, da li ce se vise preferirati finansiranje iz tudih ili iz vlastitih izvora, bitn o je konstatirati da se prinos na vlastita sredstva iznad te tacke povecava u odredenoj srazmjeri s p ovecanjem finansiranja iz tudih izvora, tj. da svako smanjivanje stope prinosa na ukupna sredstva u odn osu na prosjecnu cijenu duga opredjeljuje ~ormiranje finansiranja iz vlastitih izvora. Poslovni dobitak se ne moze posmatrati sarno kao prinos na ukupno angazovana sre dstva vee se taj dobitak mora posmatrati i kao iznos finansijskih sredstava koja ostaj u poslije oporezivanja na raspolaganju za raspodjelu izmedu preduzeca i njegovih povjerilaca. Svako smanjivanje poslovnog dobitka" znaci da preduzece vise placa za tuda sredstva ne go sto zaraduje na tim sredstvima, sto ima za posljedicu opredjeljivanja preduzeca da se vise os lanjaju na vlastite izvore finansiranja. Ako su iscrpljene sve mogucnosti finansiranja iz vlastitih izvora, bit ce opravd anije da preduzece reducira obim svog poslovanja nego da ide na veca zaduzivanja. To ne z naci da to mogu biti i univerzalna pravila za izbor metode opredjeljivanja u smislu sust inskog sadrzaja strukture kapitala, s gledista vlasnistva i koristenja efekata leveridza. Cesto presudnu ulogu u tome odigrava pitanje kombinacije rizika i rentabilnosti. U tom smislu s e finansiranje iz tudih izvora moze smatrati i dalje atraktivno, premda nije opravdano, ukoliko se ocijeni da postoji dovoljan stepen vjerovatnosti da ce poslovni dobitak u toku trajanja duga varirati iznad onog koji se ostvaruje u tacki indiferencije finansiranja. Taj metodski pristup odnosi se i na dilemu da Ii vrsiti finansiranje putem najma ili putem zajma. Za koju cemo se metodu opredijeliti, zavisi od novcanog toka pojedinih me

toda i mogucnosti obezbjedenja finansijskih sredstava za izdatke." U konceptu finansira nja treba obuhvatiti i metode za efikasnost ulaganja. Najcesce upotrebljavanaje metoda dis kontiranja novcanog toka, poznatija kao metoda sadasnje vrijednosti, i metoda trazene stope povrata ulozenih sredstava, poznatija kao metoda interne stope povrata. 4.2.3.6. Nacini finansiranja Razlikovanje finansiranja na ono finansiranje koje koristi vrijednosne papire i ono finansiranje koje ih ne koristi jeste predmet nacina finansiranja, a ne predmet metoda finans iranja kao sto neki autori objasnjavaju." Prisutne su podjele na tzv. direktne i indire ktne naci 30 D. Krasulja: "Poslovne finansije", Bgd. str. 93-97 31 James van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", 1993.god., str. 532. 32 Mr. S. Orsa: "Problematika finansijskog poslovanja i razvoja inokorporativnog preduzeca, Zagreb, 1990.godine, str. 60.

ne finansiranja, misleci pri tome da Ii se emisija vrijednosnih papira vrsi dire ktno od samog preduzeca iIi tu emisiju vrijednosnih papira preduzece vrsi indirektno putem pos rednika. Nairne, kada je rijec 0 nacinima finansiranja, tada se misli na postupke dolazen ja do potrebnih sredstava za tekuce i razvojno poslovanje preduzeca, , Za sve pojedinacne pravne oblike poslovanja, posebno za korporacije, najvise u potrebljavani nacini finansiranja su: direktna eksterna prodaja vrijednosnih papira, prodaja posredstvom specijalnih agencija i banaka, prodaja udjela u vlasnistvu dionica, uzimanje kredita od banaka i drugih finansijskih organizacija, posudivanje ulagaca preko prodaje obveznica. Nacin finansiranja podrazumijeva i utvrdivanja postupka izvedenih velicina bitni h za finansiranje. Primjera radi, neto obrtni fond moze se utvrditi i na vise nacina primijeniti, s to zavisi ne sarno od zahtjeva odrzavanja likvidnosti preduzeca vee i od definisani h ciljeva optimaliziranja dobiti. Direktna eksterna prodaja vrijednosnih papira nije tipican nacin finansiranja ko rporacija. Ovaj nacin emisije vrijednosnih papira ne ukljucuje posrednike i organizirano tr ziste kapitala i sto u znatnoj mjeri cini ovaj nacin finansiranja sarno na prvi pogled najracionalnijim. U osnovi ovaj nacin finansiranjaje cesto osuden na neuspjeh, njegovi efekti su o graniceni, jer se prodaja odnosi sarno na uzi krug kupaca a ne na sire organiziranom trzist u kapitala. Ovaj nacin emisije vezan je za placanje naknada za registraciju kod nadleznih or gana kontrole s ciljem zastite potencijalnih kupaca. Svodi se pretezno na emisiju obv eznica. Indirektna emisija vrijednosnih papira se moze okarakterisati kao tipican nacin obezbjedivanja sredstava emisijom vrijednosnih papira. Sve slabosti direktnog nacina emitovanja su prednosti ovog indirektnog. Neste veci izdaci su zanemarljivi u odnosu na ogr oman broj prednosti ovog nacina emitovanja u odnosu na direktni nacin eksterne prodaj e vrijednosnih papira. U prometu dugorocnih vrijednosnih papira najcesce se primjenjuje indirektni naci n emisije vrijednosnih papira. Ta emisija se moze realizovati:" dogovornom kupnjom (Negatiated purshase), kupnjom nadmetanjem (competitive -bid puchase), komisijom (comision or best-efforts basis) i privilegiranom pretplatom (Privileged s ubseription). Dogovorna kupnjaje svojstvena za prodaju vrijednosnih papira privatnicima (stano

vnistvo), gdje investicijska banka preuzima cijelu emisiju da ce prodati na svoj rizik uz direktno dogovorene uslove. Kupnja nadmetanjem se razlikuje od dogovorene kupnje u tome sto se posrednik (in vesticijski bankar i njegov sindikat) bira natjecanjem, aukcijom. Svojstvena je za jace emit ente koji su od sireg znacaja npr. iz oblasti infrastrukture (zeljeznice i sl.). Komisija podrazumijeva angazovanje posrednika koji nije nosilac emisije i on tu posre 33 Martin Petty, Keown, Scott, "Basic Financial Menagement", str. 512, New Jerse y, 1989.

dnicku ulogu za relativno malo poznata preduzeca obavlja uz naknadu gdje posredn ik ne snosi rizik emisije. Privilegirana pretplata se primjenjuje prema unaprijed odabranim kupcima. To su cesto postojeci dionicari, zaposleni radnici i dobri poslovni partneri preduzeca koje emituje vrijednosne papire. Ovaj nacin emitovanja emitent upotrebljava kada ne zeli znacajnije mijen jati postojece odnose vlasnistva. Normalno, to moze ostvarivati sarno onda ako mu je pozicija na trzistu zadovoljavajuca, ako ima realnu imovinu i perspektivne projekte razvo ja. Sto se tice tzv. interne emisije vrijednosnih papira, ona se pretezno odnosi na direktnu emisiju dividendiranih dionica i na dijeljenje dionice. Ta emisijaje instrument raspodjele finansijskog rezultata preduzeca i ustupanja vlasnistva. Iza ove emisije ne slijedi novcani t ok vrijednosni papir, bilo obicne ili preferencijalne dionice dijele se u okviru pr eduzeca (vlasnicima, zaposlenim i menadzerima). Ova emisija, kao interne finansiranje, primjenjuje se sarno onda ako preduzece dobro posluje. Prodajom dionica korporacija automatski daje pravo njihovim kupcima na dio vlasn istva. Zavisno od toga da Ii te dionice nose i pravo upravljanja korporacijom i kako su regulisana primanja po tim dionicama, razlikuju se obicno dionice s pravom upravljanja i s pravom ucesca u raspodjeli s neizvjesnim prinosom na te dionice, ali i sa obavezom korp oracije da izdaje takve dionice tzv. povlastene dionice. To su vrijednosni papiri po koj ima njihoy vlasnik ima pravo na dividendu prije nego sto se bilo sta isplati vlasnicima obi cnih dionica. Ove povlastene dionice mogu biti i tzv. povlastene participirajuce akcije kada n jen vlasnik ima fiksni prinos i ugovoreni procenat dividende. Cesto se desava da korporacije nisu u mogucnosti da isplate ni obicne ani povlas tene dividende, tako da se povlastene dividende akumuliraju. Te akumulirane dividende, nazvane i kao zaostale dividende, ne predstavljaju dug korporacije prema vlasnicima povl astenih akcija, vee sarno obavezu korporacije da ce im isplatiti potrazivanja prije ispl ate dividende vlasnicima obicnih akcija, ukoliko buduce poslovanje korporacije to bude omoguca valo. Interesantno je da se s pojavom preferencijalnih dionica javlja i tzv. hibridni oblik finansiranja kao kombinacija izvora po osnovu duga i obicne dionice i da u slucaju likvidacij e preduzeca, potrazivanja vlasnika preferencijalnih dionica dolaze na red prije po trazivanja

vlasnika obicnih dionica, ali poslije podmirivanja potrazivanja vjerovnika. 4.2.3.7. Kombinacija izvora finansiranja Koliko god je slozen i tezak problem iznalazenja jedne najbolje univerzalne komb inacije izvora sredstava, koja nema adekvatne prakticne vrijednosti, jos je teze pronaci kombinaciju izvora sredstava koja ce biti optimalna za konkretno preduzece. Osnovna namjera kombiniranja potencijalnih izvora finansiranja jeste da se dode do najbolje kombinacije izvor a finansiranja, koja ce biti najbliza tzv. optimalnoj konstrukciji finansiranja, a zasniva se na iznalazenju, npr. najracionalnijih izvora finansiranja, izvora s najnizim finansijskim troskovima, najpovoljnije rocne strukture izvora sredstava, u smislu rocnosti izvora koja odgovara rocnosti namjeravanog vezivanja sredstava i

kombinacije izvora koja ce maksimalno doprinijeti sto vecem finansiranju proste reprodukcije iz vlastitih sredstava, uz obezbjedenje neophodne rezerve za slucaj ocekivanih rizika i minimiziranja konflikta ucesnika u raspodjeli neto dobitka. U sklopu kombinacija izvora finansiranja kao elementa optimalizacije strukture i zvora finansiranja, a i elementa oblikovanja finansijske strukture preduzeca i finansi jske ravnoteze, posebno mjesto zauzima problematika utvrdivanja strukture kapitala. Ona se direk tno tice minimiziranja troskova, maksimiziranja vrijednosti preduzeca, odredivanja zarade dionicara i finansijskih rizika koji se reflektiraju na plateznu sposobnost preduzeca, a t ime i na solventnost preduzeca, sigumost od stecaja i odlaska u likvidaciju. Donosenje od luka 0 strukturi kapitala, tj. 0 nacinu finansiranja, znaci istovremeno i donosenje odl uka 0 dividendi. Mora da se zasniva prvenstveno na prethodnom uravnotezavanju bogatstva dionicara , s jedne strane, i zelja dionicara da se dividenda isplacuje, s druge. Pri odredivanju strukture kapitala bitno je imati u vidu da zadrzavanje dobiti p ovecava ucesce vlastitog kapitala u ukupnim izvorima finansiranja ida se pod pojmom stru kture kapitala, pored ostalog, moze podrazumijevati odnos izmedu razlicitih oblika dugorocnih ob aveza (dugorocni krediti, obveznice, preferencijalne dionice) i vlasnickog kapitala (d ionicarskog kapitala) uvecanog za rezerve i zadrzanu dobit. Sustinsko pitanje kombinacije izvora kao elementa optimalnosti finansiranja jest e cijena kapitala i jedno je od najslozenijih u finansijskom rukovodenju. Ne postoje jedi nstvena misljenja 0 nacinu mjerenja cijene kapitalaBitno je poci od toga da svaki izvor finansiran ja treba da ima svoju cijenu. Cijena kapitalaje u direktnoj vezi sa strukturom fina nsiranja. Prikazat cemo kako se utvrduje cijena kapitala obicnih i preferencijalnih dionica i vjero vnickog kapitala. Nakon utvrdivanja pojedinacnih cijena kapitala potrebno je utvrditi i prosjecnu cijenu ukupno angazovanog kapitala kao "the weighted everage cost of capital". Cijena kapitala obicnih dionica (k) Dl d" k =-+g, g ije ]« Po DI =dividenda prve godine, Po =tekuca cijena dionica i g =prosjecni godisnji rast dividendi.

Cijena kapitala obicnih dionica treba da bude u visini ocekivanih zarada dionica ra i ona ostaje nepromijenjena ukoliko su poslovni rezultati preduzeca, iskazani u zaradi , jednaki ocekivanoj stopi dobitka, koju bi angazovani kapital trebao poluciti. Cijena kapitala preferencijalnih dionica (k) k = Dp +, gdjeje Po Dp = preferencijalna dividenda, a Po =tekuca cijena povlastenih dionica. 115

Preferencijalne dionice su vrijednosni papiri sa odredenim specificnim svojstvim a vlasnickih i vjerovnickih vrijednosnih papira, te se na ove dionice placa kamata redovno ka o i na prodate obveznice. Treba imati u vidu-da zbog neplacanja ovih kamata preduzec a koje ih nije platilo ne moze doci pod stecaj i da dividenda po ovim dionicama ne uman juje poresku osnovicu. Cijena pozajmljenog kapitala (k) k =r x (l-t), gdje je t =kamatna stopa na prodate obveznice i t =poreska stopa prikazana kao decimalni broj Rezimirajuci nacine utvrdivanja cijene kapitala, mozemo zapaziti da postoje tzv. fiksni i varijabilni troskovi finansiranja. Fiksni troskovi finansiranja iziskuju naknade za koje preduzece mora biti unaprijed spremno da ih placa, sto znaci da se radi 0 klasicnim trosko virna koji se odnose na angazovanje tudeg kapitala, tj. 0 troskovima finansiranja. Neo phodno je voditi racuna 0 optimalnoj strukturi izvora finansiranja, u cemu posebno mjes to ima optimalizacija kapitalne strukture preduzeca, koju treba prvenstveno sprovoditi minimiziranjem troskova finansiranja. Fiksni troskovi finansiranja su svojstveni za tude izvore finansiranja, a varija bilni troskovi finansiranja za vlastite izvore finansiranja (izuzeci mogu biti kod promjenljivi h kamata na participativne obveznice, odnosno kod fiksne dividende na preferencijalne dio nice). Fiksni troskovi finansiranja se moraju platiti povjeriocu neovisno od ostvarenih finansijskih rezultata duznika i oni se placaju prije varijabilnih troskova finansiranja koji zavise od ostvarenih finansijskih rezultata preduzeca i to su prvenstveno naknade koje dob ijaju dionicari na vlastito ulozeni kapita1. Visina ovih naknada, dividendi ne zavisi sarno 0 vi sini ostvarenih rezultata poslovanja vee i od poreskih obaveza, od potreba preduzeca za izdvajan je u akumulaciju i s1. Fiksni troskovi finansiranja su neovisne velicine od finansijs kog rezultata poslovanja, oni povecavaju rizik poslovanja preduzeca i kao takvi treba da imaju isti tretman kao ostali fiksni troskovi preduzeca koji namecu potrebu za pomjeranjem praga re ntabilnosti iz osnova ostvarivanja veceg obima poslovanja i realizacije. Ne smijemo zaboraviti cinjenicu da se njihovo ucesce, kao nezavisne velicine od finansijskog rezultata, smanjuje u odnosu na povecanje finansijskog rezultata preduzeca, pri

cemu ne treba zanemariti i njihov odredeni psiholoski uticaj kao obligacione obaveze koja stalno "goni" preduzece da ostvaruje veci obim poslovanja i vecu realizaciju. Ova dobra svojstva fiksnih troskova finansiranja dobijaju svoj potpuniji karakter u iskazivanju fin ansijske poluge kao "financijalleverage". Optimalna kombinacija mora obezbjedivati i maksimalni povrat ulozenih sredstava i odrzavanje zadovoljavajuce likvidnosti, a razliciti su izvori finansiranja: neki neki neki neki

su dugorocnog ili kratkorocnog karaktera, su relativno jeftiniji, su rizicniji, prosiruju krug upravljanja korporacijom,

neki ugrozavaju samostalnost i elasticnost vodenja poslovne politike, neki su nepovratnog karaktera, neki su nesigurni, neki su uslovljeni odredenim tesko prihvatljivim uslovima, bilo politicke prirod e, bilo uslovima koji diktiraju nacin kupovine i prodaje robe, neki nepovoljno utjecu na vlasnicku strukturu korporacije, neki smanjuju postojecu rentabilnost, neki ugrozavaju vee ostvarena prava dionicara u raspodjeli, neki se odnose na finansijsko trziste koje nezadovoljavajuce funkcionise, neki ne doprinose afirmaciji ekonomskih uslova privredivanja, neki se odnose na uslove koji se cijene da ce biti nestabilni s izrazitom inflac ijom, neki nepovoljno utjecu na ukupnu trzisnu vrijednost korporacije (preduzeca), neki stvaraju nova opcijska prava, neki su po svojoj dinamici koristenja i povrata sredstava neprihvatljivi, neki idu na teret troskova poslovanja, a neki na teret finansijskih rezultata, neki postavljaju neprihvatljive uslove po pitanju obezbjedenja povrata sredstava , neb su definisani u stranim cvrstim valutama, dok su drugi u promjenljivim valut ama, neki se zasnivaju na komercijalnim aranzmanima, neki su kratkorocnog karaktera, ali se mogu produzavati (revolvirati) itd. Mora se voditi racuna i 0 tome koliko ce to finansiranje biti iz: sredstava proste reprodukcije, ubrzane cirkulacije, iz izmijenjenog upravljanja portfoliom vrijednosnih papira, prestrojavanje sredstava, osnova svrsishodnijeg uskladivanja rokova priliva sredstava i obaveza (skracivan ja iii produzavanja mobilizacije sredstava, izmjena oblika ulaganja, izmjena oblika izvora, skracivanja iii produzavanja rokova izvora sredstava, supstitucija izvora),

osnova kompleksnijeg analiziranja viskova sredstava, preispitivanja ostalih mogucnosti za maksimalno ucesce samofinansiranja, posebno autonomnih, spontanih izvora finansiranja i s1. Utvrdivanje najbolje kombinacije kratkorocnih i dugorocnih izvora finansiranjaje najdelikatnije pitanje u finansijskom upravljanju u preduzecu, koje trazi i strucna rjesavanja. Postaje slozenije kada se ima u vidu da svaki izvor finansiranja ima veliki broj svojih relevantnih specificnosti. Uspjesno pronaci kombinaciju izvora finansiranja koja ce biti naj pribliznija optimalnoj kombinaciji izvora finansiranja je pravi podvig, jer je u igri veliki broj cinilaca koji zahtijevaju seriozno proucavanje prije donosenja odlukeo izboru najbolje va rijante kombinacije raznih potencijalnih izvora finansiranja. Ne postoji univerzalna i u naprijed utvrdena optimalna kombinacija izvora finansiranja. Od kvaliteta kombinacije izv ora neospomo znacajno zavise finasijski troskovi (kamate i dr.), u stvari, troskovi upotrebe kapitala a time i stopa rentabiliteta. Ova kombinacija izvora poznatija je u teoriji kao "mix izvori finansiranja". Oblikovanja finansijske strukture preduzeca treba smatrati kao kontinuirane post upke usmjerene za utvrdivanje optimalne finansijske strukture preduzeca, Preduslov tr ajne sposobnosti placanja je obezbjedivanje pocetnog odnosa izmedu iznosa vezanosti s redstava i iznosa raspolozivih izvora sredstava, a iznalazenja optimalne kombinacije

izvora sredstava prihvatanje tih izvora s gledista cijene, rokova i drugih uslov a. Ova dva preduslova su bitna i za oblikovanje finansijske strukture preduzeca i za finans ijsku ravnotezu. Oblikovanje i finansijska ravnoteza se ne zadovoljavaju sarno s takvim statickim pristupima toj problematici, vee zahtijevaju i permanentno vodenje aktivnosti u ostvarivanju uskladivanja novcanih tokova. Mi smo prethodno prikazali jednu siru lepezu pitanja, u stvari odredenih bitnih svojstava koja se odnose prvenstveno na pribavljanje tudih izvora finansiranja kojih se tr eba pridrzavati pri tim nabavkama nedostajucih sredstava iz tudih izvora sredstava. Fakticki poj asnili smo prvu grupu podataka koja treba da sadrzi i predstavlja jednu kvalitetnu, str ucnu podlogu za donosenje odluka 0 finansiranju, kao sto smo prethodno i naveli. Sada cemo u najkracim crtama nesto reci 0 vee citiranoj drugoj grupi podataka, a koja se odnosi na realne mogucnosti za obezbjedenje vlastitih izvora sredstava. Te ak tivnosti pruzice vjerodostojnije podatke ako se budu zasnivale na postivanju i sljedecih postupaka, posebno sto ce pripremljeni podaci biti manje optereceni i odredenim rizicima u njihovom ostvarivanju. Da bi se preduzece zastitilo od mnogih rizika koji proisticu iz donosenja odluka 0 finansiranju i odluka 0 dividendi, sprovodenja odredenih aktivnosti po pitanju obezbjedenja f inansiranja iz vlastitih sredstava proste reprodukcije i dijela prosirene reprodukcije, znac ajno bi se mogle ublaziti nepovoljnosti iz buduce neizvjesnosti finansiranja ako bi s e unaprijed radile odredene mjere, kao sto cemo navesti mjere, nacine utvrdivanja minimalne i maksimalne akumulacije u sklopu obezbjedivanja finansiranja iz vlastitih sredstava proste r eprodukcije i prosirene reprodukcije." \~'Najprije je neophodno utvrditi dio neto dobitka koji pripada preduzecu (akumulirani dio neto dobitka) i dio neto dobitka koji pripada dionicarima (divi denda). Pri tome od neto dobitka prvo treba odbiti fiksnu dividendu za preferencijalne (prioritetne) dionice ako su preferencijalne dionice emitovane sa fiksnom dividendom, a potom ostatak neto dobitka podijeliti na dividendu vlasnika obicnih dionica i akumulirani neto dobitak preduzeca u srazmjeri sa dionicarskim kapitalom obicnih dionicara i kapitalom preduzeca (ranije akumulirani dobici, rezervni kapital preduzeca, drzavni i drustveni kapital u preduzecu), Ta kva raspodjela neto dobitka uvazava ostvarenu rentabilnost, odnosno prinos na dionicarski kapital i kapital preduzeca, Potom treba utvrditi minimum akumulativnog neto dobitka koji je potreban

za finansiranje proste reprodukcije iz sredstava preduzeca i maksimum akumulativ nog neto dobitka koji je potreban za finansiranje proste i dijela prosirene reproduk cije iz sredstava preduzeca po slijedecem postupku: 1. Pocetni obrtni fond, 2. Stalne zalihe po bilansu otvaranja, 3. Visak obrtnog fonda po bilansu otvaranja 4. Nedostatak obrtnog fonda po bilansu otvaranja, 5. Krajnji obrtni fond, 6. Stalne zalihe po zakljucnom bilansu, 34I. Rodic: Isto djelo, str. 314

7. Visak obrtnog fonda po zakljucnom bilansu, 8. Nedostatak obrtnog fonda po zakljucnom bilansu, 9. Otplata glavnice dugorocnih obaveza u narednoj godini, 10. Nabavna vrijednost osnovnih sredstava koja se zamjenjuju u iducoj godini, 11. Planirana dugorocna ulaganja iz sopstvenog kapitala u iducoj godini po programima prosirene reprodukcije, 12. Naplata glavnice dugorocnih plasmana u iducoj godini, 13. Planirana amortizacija u iducoj godini, 14. Minimum akumuliranja neto dobitka kad je po zakljucnom bilansu kazan visak obrtnog fonda, 15. Minimum akumuliranja neto dobitka kad je po zakljucnom bilansu iskazan nedostatak obrtnog fonda, 16. Maksimum akumuliranja neto dobitka kad je po zakljucnom bilansu iskazan visak obrtnog fonda, 17. Maksimum akumuliranja neto dobitka kad je po zakljucnom bilansu skazan nedostatak obrtnog fonda. Pazljivim posmatranjem izlozenog nacina utvrdivanja minimuma i maksimuma akumuliranja neto dobitka lako se uocava slijedece: -Minimum akumuliranja neto dobitka utvrden je tako da se iz sopstvenih sredstava finansira prosta reprodukcija i uspostavi dugorocna finansijska ravnot eza ako je dugorocna finansijska ravnoteza pomjerana ka izvorima, odnosno da se ne pogorsa dugorocna finansijska ravnoteza, ako je dugorocna finansijska ravn oteza pomjerena ka sredstvima. Ovaj drugi slucaj polazi od zahtjeva da uslovi za odrzavanje likvidnosti u iducoj godini sa naslova dugorocnog finansiranja ne smiju biti tezi nego u prethodnoj godini. -Maksimum akumuliranja neto dobitka utvrden je tako da se iz sopstvenih sredstava finansira prosta i dio prosirene reprodukcije i da se pri tome usposta vi dugorocna finansijska ravnoteza, jednakost izmedu krajnjeg obrtnog fonda i stalnih zaliha po zakljucnom bilansu, cime se stvaraju uslovi za odrzavanje likv idnosti u oblasti dugorocnog finansiranja". Sto se tice spomenute trece grupe podataka, tj. rezultata finansijskih analiza p odataka prve i druge grupe podataka, ovdje cemo se zadrzati sarno na prezentaciji nekih teoretskih i prakticnih savjeta", koji mogu biti korisni za one koji rade te analize i one koji ce ih koristiti pri donosenju konkretnih odluka 0 finansiranju. Moguce su razlicite kombinacije izvora finansiranja, a pri tome se moraju imati u vidu narocito kreditni izvori. Iako je u pitanju vlasnicki kapital, ipak preferencija lnim dionicama treba dati tretman kreditnog kapitala iz jednostavnog razloga jer se kod prefere ncijalnih dionica radi 0 unaprijed utvrdenoj obavezi -garantiranoj dividendi i jer preferencijalne dionice ne preuzimaju isti rizik ulaganja, kao na prirnjer, obicne dionice. Dakle, ona s redstva i odnos na koji se placa stalna kamata/dividenda i odnos prema drugom vlasnickom k apitalu,

koji preuzirna rizik posla. Potrebno je utvediti odgovarajucu mjesavinu kapitala (capital mix), mjesavinu (dugorocnog iznosa) zaduzenja, prema (razlicitim oblicima) vlasn ickog kapitala. Nairne, treba imati u vidu da jeste dobro ako firma nije zaduzena, ali to ne mora 35 Koristen jenavod Mr. E. GaciCa iz materijala pripremanog za knjigu "Poslovne finansije", redaktora Z. Njuhovica. Svjetlost. 1997.god.

biti tacno, ako se na bazi svoga kapitala i uzetih kredita moze ostvariti veci p rinos -profit na jedinicu vlastitog kapitala. Postoje teoretski i prakticni nacini mjerenja i optimiziranja ovih odnosa, medut im, ovdje bi bilo dovoljno navesti deset bitnih tacaka 0 kojima u praksi treba voditi racu na, koje avodi James C. van Horne." One se ukratko mogu interpretirati kako slijedi: Dug moze biti privlacan, ako firma ne placa iii placa vrlo mali porez na dobit, ako je manja kamatna stopa na kredit ili sto je veca stopa dividende na preferencijalne dioni ce ili implicite, ili ako su veci troskovi (troskovi ili kamata) finansiranja putem liz inga iii slicno. Potrebno je ispitati da li jedan metod finansiranja smanjuje vrijednosti drugih vrijednosnih papira i koji su rizici da se otkupi dug od postojecih povjerilaca i koncentrira na servisiranje manjeg broja iii sarno jednog duga, kakva moze biti reakcija na trzistu kapitala u slucaju odredene odluke 0 (vecem) finansiranju, sposobnost za finansiranje putem zaduzen ja sagledana u analitickom novcanom toku, kakvi su efekti razlicitih metoda finansiranja na p rofit prije porera na dobit (EBIT) i dividendu po dionici, kakav je uticaj metoda fina nsiranja na stepen zaduzenosti firme, da li ce metod finansiranja podici (ili oboriti) re jting firme na trzistu kapitala, da li je najbolje vrijeme za firmu da se lansira zaduzenje iii izdaju vrijednosni papiri, kako ce se finansiranje danas odraziti na buduci polozaj firme. 4.3. Od/uke 0 dividendi Sustinska problematika ovih odluka tice se finansijskih odluka 0 raspodjeli neto dobiti. Nairne, u konceptu razmatranja sire problematike kako obezbijediti maksimalne in terne dugorocne izvore finansiranja, neophodne bilo za dobijanje legitimacije 0 sposobnosti fina nsiranja za odredeni program razvoja bilo za podmirivanje nedostajucih izvora finansiranj a, pitanje raspodjele neto dobiti, a u tome odluke 0 dividendi dobijaju prioritno znacenje. Odlukama 0 dividendi se definise koji ce dio neto dobiti biti placen dionicarima u vidu n ovcane dividende kao postotak zarade dionicara, zatim se odlucuje kakva ce biti politik a stabilnosti apsolutne vrijednosti dividendi (trend), 0 dividendama isplacenim putem dodatnih dionica i dionica smanjene vrijednosti kao i iskup dionica. Iz ovog proizilazi da se u s klopu priprema za odluke 0 finansiranju na indirektan nacin vrse i pripreme za odluke 0 dividen di. To nam istovremeno ukazuje da se bitne finansijske odluke ne mogu donositi izoli rano jedna

od druge, vee da kvalitetna finansijska analiza moze posluziti kao osnova za don osenje odluka 0 finansiranju kroz posmatranje mogucih izvora iz podjele neto dobiti, a time i odluka 0 dividendi. Te finansijske analize pruzaju mogucnost da se realno sagleda oprav danost cak i opredjeljivanja da se dobit nikako ne dijeli, zatim ocekivane visine neto dobiti u narednom periodu, kao i predvidanje ulaganja u tom istom periodu. Da bi se takve odluke m ogle donositi, normalno da te analize moraju sadrzavati kako ce trziste prihvatiti nj ihove proizvode i usluge u tom relevantnom buducem periodu, izvore finansiranja, kriticko sagled avanje ocekivanih rezultata iz predvidenih ciljeva firme. Prije donosenja bilo kakve znacajnije odluke 0 dividendi, neophodno je seriozno provjeriti posljedice koje moze izazvati preferisanje stope izdvajanja iz neto dobiti za fi nansiranje 36James C. van Horne: Glava 10: Making Capital Struoture Deolslons.

novih investieija na racun nize stope gotovinske dividende koje se namjerava spr ovesti kroz odluke 0 finansiranju. Predmet ovih analiza treba da bude i zamisao 0 povecanju gotovinskih dividendi radi postizanja povoljnije trzisne eijene preduzeca, kao i opravdanost motiva da se s povecanim gotovinskim dividendama postigne povoljnija klima kupovina namjerava ne emisije dioniea manjih apoena. Svako povecanje gotovinskih dividendi negativno u tice na poteneijal finansiranja koji se moze postici iz raspodjele neto dobiti. Drugim r ijecima, odluke 0 dividendi imaju pozitivnog i negativnog utieaja na ukupan poteneijal za finans iranje, u koji ukljucujemo i poteneijal koji ce se dobiti novom emisijom vrijednosnih papi ra, npr. dionica. Nairne, poznato je da ce smanjenje gotovinske dividende, u prineipu, negativno u ticati na potraznju.za emitovanim novim vrijednosnim papirima, ali ce to pozitivno djel ovati na direktno izdvajanje iz neto dobiti za novo finansiranje i obratno, povecanje got ovinske dividende moze povoljno djelovati na vecu potraznju za vrijednosnim papirima iz nove emisi je, ali i stvoriti vecu neizvjesnost u uspjeh veceg usmjeravanja gotovinskih dividen di za reinvestiranje kroz kupovinu novih dioniea od strane postojecih dionicara. Odluke 0 dividendi su opterecene ne sarno ovirn problernirna. Tu su aktuelni i p roblerni kako tretirati iskup dioniea, da li kao odluke 0 dividendi ili kao odluke 0 inve stiranju ili kao odluke 0 finansiranju. Postoje pristaliee svake od ovih opredijeIjenosti, sto za visi i od toga da li je u drustvu prisutan visak novea ili ne. Za svaki period preduzece mora d onijeti odluku da Ii ce zadrzati zaradu dionicarima ili ce tu zaradu (dividendu) djelimicno ili u eijelosti isplatiti dionicarima. Praksa je pokazala opravdanost zadrzavanja zarada u situa eijama kada su preduzeca irnala kvalitetne, profitabilne projekte razvoja. Slicno reagovanje ispoljavaju i dionicari koji podrzavaju poslovne strukture da zadrze dividende kada se uvjer e da se radi 0 potrebi finansiranja novih profitabilnih narnjera. Njihova podrska se zas niva na dokazivanju da je za postojece dionicare svrsishodnije da ulazu u te narnjerovane profitabil ne projekte nego da tu dividendu dobiju u gotovo i ulazu u neke narnjene van firme ili ulazu kao orocen depozit u banku. Realno je ocekivati da ce biti podrska od postojecih dionicara za zadrzavanje dividendi u svim situaeijama kada poslovne strukture mogu ponudit i kvalitetan izbor profitabilnih namjera, u suprotnom zadrzavanje dividendi niti ima opravdan ja niti ce biti podrzana od dionicara. Odredeni autori" ne pridaju gotovo nikakav znacaj odlukarna 0 dividendi kao bitn

im finansijskim odlukama od kojih zavisi, zajedno sa odlukama 0 finansiranju i odlukama 0 investiranju, i trajna sposobnost placanja i ostvarivanje maksimalne profitabiln osti, a time i trzisne eijene preduzeca i opsteg blagostanja dionicara. Nairne, oni smatraju da vrijednost preduzeca odreduje sposobnost njegove imovine da stvara zarade, odnosno da tu vr ijednost odreduje politika ulaganja. Odlukama 0 dividendi se regulise koliko dugo se zadr zava dividenda sto se na indirektan nacin odrazava i na odluke 0 ulaganju i odluke 0 finansiran ju. Prethodno spomenute analize sadrze i podatke 0 prognozama za dvije-tri godine 0 visini dividende, 0 distribueiji vjerovatnosti mogucih tokova novea i stanje novea, kao i proejene kako nadoknaditi nedostatak sredstava u narednim periodima. Ako je to tako, a jeste, onda donosenje odluka 0 dividendi ima znacajnog utieaja na rjesavanja tokova tog novea i nedost atka novea. Prakticna saznanja ilustriraju znacaj odluka 0 dividendi, tj. odluka 0 go tovinskoj isplati dividendi. Ta saznanja se krecu od misljenja i tvrdnji da visokim isplac ivanjem dividendi preduzece vrsi vlastitu likvidaeiju, pa do onih da su dividende efikasno sredstv o za prenosenje viska sredstava od preduzeca ka dionicarima." 37M. CI.MilleriFranceModigliani, kako navodi Van Horne, Finansijsko upravljanje i politika", Mate, Zagreb, str. 342. 38 Detaljnije u vee spomenutoj knjizi Van Hornea, str. 357.

AVO pitanje je time aktuelnije sto ni u teoriji ne postoje jedinstvene dokazne t vrdnje koliko je isplata dividendi u funkciji cijene dionice. I to nam ukazuje na neophodnost temeljitog analiziranja svih specificnosti, posebno onih faktora koji mogu relevantno utica ti na kvalitet odluke 0 dividendi jednog privredno-pravnog subjekta. Od znacajnijih pitanja koja se ticu odluka 0 dividendi, u stvari politike divide nde putem koje se i realiziraju te odluke spomenucemo slijedece: definisanje politike dividende i njen znacaj, slozenost interesa na kojima se zasniva politika dividende, odraz politike dividende na trzisnu poziciju preduzeca (cijenu dionica, cijenu p reduzeca),

politika dividende u svjetlu buduce emisije dionica, politika dividende s gledista obezbjedivanja jace vlastite materijalne osnove za razvoj preduzeca, posebno u smislu obezbjedivanja sposobnosti finansiranja, politika dividende posmatrana s gledista usaglasavanja interesa vlasnika i menad zmenta, politika dividende posmatrana s aspekta zadovoljavanja raznih interesa dionicara (interesi sitnih dionicara, srednjih i kupnih), politika dividende s gledista zadovoljavanja interesa zaposlenih radnika kao ned ionicara (zahtjevi njihovih sindikata za poboljsanje uslova rada), politika dividende posmatrana kroz prizmu nacina realizacije dividende (gotove isplate, objedinjavanje dividendi radi kupovine novih dionica u preduzecu ili va n preduzeca), politika dividende posmatrana s gledista interesa okruzenja (uticaj na kupovnu snagu podrucja, interes poreskih organa, potrebe za ulaganja u zastitu okoline, otvaranje novih radnih mjesta). Finansijska politika dividende treba da obuhvati i: utvrdivanje postotka zarade koji se placa dionicarima u novcanim dividendama, stabilnost apsolutne vrijednosti divdende oko trenda, dividende isplacene putem dodatnih dionica, dionice smanjene vrijednosti (usitnjavanje dionica) i iskup dionica.

Politika dividende, kao sto smo vee istakli, zasniva se na odluci 0 dividendi ko ja predstavlja jednu od tri kljucne finansijske odluke u preduzecu, Odlukom 0 dividendi moraju se regulisati sva prethodna pitanja i ona se treba donositi uz prethodno temeljno analiziranje svih relevantnih osnova za njeno donosenje, u skladu sa odlukom 0 finansiranju i odlu kom 0 investiranju. Stopa isplate dividendi, koja odreduje iznose zarada koje se zadrz avaju u preduzecu, definise se sa stanovista makismiziranja dionicareva bogatstva. Ta stopa isplate dividende je glavni aspekt ukupne politike dividende preduzeca, jer prioritetno utice na v rijednost preduzeca, sto ne znaci da ni ostali aspekti nemaju nekog znacaja na ukupnu poli tiku dividende preduzeca. ad tih ostalih aspekata, faktora, mozemo spomenuti neke od njih. Stabilnost divi dendi u smislu koliko ona odrazava odredeni polozaj prema liniji i trendu po mogucnosti uzlaznog trenda. Ta stabilnost moze znacajno uticati na privlacnost investitora. Dividend e u dionicarna su jedan od segmenata ukupne politike dividende. To su fakticki isplate dodatnih dionica dionicarima. U sustini, to je ponovna ka pitalizacija preduzeca. Interesantno je spomenuti neke postupke, kao sto su:

usitnjavanjem dionica njihov broj se normalno povecava i to proporcionalnim sman jivanjem nominalne vrijednosti dionice. Ovo usitnjavanje dionica nema neke vrijednosti za investitore, ali nekad moze to imati efekat da investitor pomisli da su dionice stvarno potcijenjene; slicne efekte ima i postupak okrupnjavanja dionica koje preduzece pozcli da izvr si iz razloga da bi ublazilo odredene predrasude 0 padu dionica. Kadaje pad, npr. 1 0$ po maloj dionici, to izgleda gore nego ako se takav pad odnosi na vecu nominalnu vrijednost dionice; iskup dionica se u novije vrijeme povecavao, tako da dostize i do polovice ukupn o isplacenih dividendi. Iskup dionica treba posmatrati kao dio ukupnog restrukturi ranja preduzeca. Visak sredstava u dionickom drustvu, koji se ne moze profitabilno uloziti, u interesu je dionicara da taj visak upotrijebi bilo iskupom dionica, bilo isplatom sredstava u vidu povecane dividende. Ukoliko se iskupom dionica mijenja vlasnicka struktura, onda se ta odluka 0 isku pu moze smatrati finansijskom odlukom. Neki teoreticari iskup smatraju i predmetom odluk e 0 investiranju, jer, usko gledano, i dolazi do investiranja." Sustinska razlika izmedu dividende na obicne dionice i dividende na povlastene d ionice jeste u tome sto je dividenda na preferencijalne dionice limitirana i sto ima pr ednost u isplati u odnosu na dividendu obicnih dionica. Istovremeno, povlastene dionice imaju pri oritet u raspodjeli sredstava iz likvidacione mase u slucaju likvidacije preduzeca. Normalno da postoji i bitna razlika izmedu dividende na povlastene dionice i kam ata na dug, u smislu sto isplata dividende ne mora biti redovna i ona zavisi od odluka organa upravljanja, dok kamata na obveznice (dugove) mora biti isplacena u roku i njeno neisplacivan je povlaci odredene pravne sankcije. Da bi sto bolje uocili bar dio slozenosti problematike predvidanja, npr. stope i splate dividende, prikazat cerno jedan praktican zadatak" s mogucim rjesenjima, Za svako od slijedecih preduzeca, biste li ocekivali da imaju srednju, visoku ili nisku stopu isplate dividende. Objasnite zasto! Preduzece s velikim dijelom unutarnjeg vlasnistva, vlasnici kojeg su pojedinci s visokim prihodima. Preduzece u rastu s obiljem dobrih mogucnosti za ulaganje. Preduzece s normalnom stopom rasta, koje ima visoku likvidnost i obilje

neiskoristene sposobnosti za zaduzivanje. Preduzece koje placa dividende i koje dozivljava neocekivani pad zarada u odnosu na trend. Preduzece s kolebljivim zaradama i visokim poslovnim rizikom. Odgovori podrazumijevaju da su sve stvari konstante, izuzev predmetnih, unutar p itanja.

Niska stopa isplate dividende. Vlasnici koji spadaju u visoke porezne razrede najverojatnije ce zeljeti ostvariti svoje povrate kroz kapitalni dobitak. 39James van Horne: Isto djelo, str. 355-380. 40James van Horne: Isto djelo, str. 359-364.

Niska stopa isplate dividende. Nece postojati rezidualna sredstva. Srednja iIi visoka stopa isplate dividende. Vjerovatno ce postojati izdvojena sr edstva, nakon finansiranja kapitalnih troskova, Stovise, Iikvidnost i sposobnost zaduziv anja omogucuju preduzecu znatnu fleksibilnost. Srednja iIi visoka stopa isplate. Sve dok preduzece ne smanji svoje dividende, s to je malo vjerojatno u kratkorocnom razdoblju, stopa isplate ce rasi s padom zarad a. Niska stopa isplate. Preduzece ce najvjerovatnije pozeljeti zadrzati zarade da b i izgradilo finansijsku snagu potrebnu da bi se ponistio visoki poslovni rizik. Namjerno smo uzeIi ovakav zadatak, jer on pruza mogucnost citaocu kao potencijal nom buducem finansijskom strucnjaku da se postavi u pet razlicitih situacija i da pr ovjeri svoje sposobnosti na sektoru predvidanja stope isplate dividende u tih pet razlicitih preduzeca. Posmatrajmo da smo taj zadatak dobiIi za preduzece "b", koje se nalazi u fazi ev identnog razvoja i koje ima zadovoljavajuce mogucnosti u obezbjedivanju sredstava za svoj razvoj. Pri procjeni kakva ce biti buduca stopa isplate dividende za ovo preduzece, vee u zadatku imamo dva kljucna elementa koja mogu deteminirati tu isplatu, a to su da se pred uzece nalazi u razvoju i da nema problema u obezbjedivanju sredstava za nova ulaganja. Kadaje preduzece u razvoju, ono ce maksimalno nastojati koristiti i sredstva dividende za nova in vestiranja, jer se takva sansa ne smije propustiti. Ovom preduzecu nije, u ovakvim okolnosti rna, toliko ni bitno stvaranje povoljne klime za emisiju novih dionica kroz odredena taktiziranja i u vecim isplatama dividende, tako da je realno ocekivati da ce ono imati nisku stopu isplate dividende. 5. Zakljucna razmalranja U principu, sve se finansijske odluke donose na kvaIitetno pripremljenim anaIiza ma. Medutim, ukoIiko se tako pripremljen materijal ne zna staviti u odgovarajucu funkciju, on kao takav je neupotrebljiv. Nairne, mi u tim finansijskim analizama mozemo pronaci p odatke 0 visini npr. isplacene dividende kao odlivu iz poslovnih aktivnosti, kao i 0 odno su, omjeru izmedu te dividende i gotovine od poslovanja. Ti i takvi omjeri sami za sebe ne ukazuju nam mnogo, ali ukoliko se oni stave u funkciju, tj. ako se uporede sa razlicitim, vremenskim periodima iIi sa omjerima kompanija iste

privredne grane, tada cemo moci dosta realnije ocjenjivati finansijsku snagu pre duzeca, Ta uporedba je neophodna kada se ostvarenja iz proslosti uporeduju s planiranim omj erima za adekvatna prosla razdoblja. Ovakvim uporedivanjem potencijalni novi ulagaci, dionicari, kreditori i ostaIi z ainteresirani mogu generalno dobiti potpuniju i realniju sliku 0 finansijskoj snazi kompanije i procijeniti rizike mogucnosti nastanka i razvijanja poslovanja u buducnosti." To je posebno bitno pri koncipiranju prijedloga za donosenje odluka 0 dividendi, koIiko su iste u ok virima grupacije i koIiko su iste realne uporedujuci prethodno pripremane odluke sa ostvarenjima. 41 USAJD -Legal AND Regulatory Reform Project "lzvieste] 0 gotovinskim tokovima, seminar drugi, Sarajevo, 199B.god., Privredna komora BiH.

TREel DID FINANSIJSKI ASPEKTI UPRAVLJANJA SREDSTVIMA (<
(SOS) i povremena obrtna sredstva (Pas). Trajna obrtna sredstva se jos nazivaju i gvozdene zalihe koje se moraju obnavljati na odredenom nivou kako bi se obim proizvodnje i realizaeije obavljali u kontinuitetu. Trajna obrtna sredstva iIi gvozdene zalihe (zalihe mat erijala, sirovina, poluproizvoda, gotovih proizvoda) bi predstavljale minimalne zalihe ko je omogucavaju normalan rad preduzeca i one su kao takve uvijek prisutne u preduzec u. One omogucavaju iskoristavanje optimalnog kapaeiteta preduzeca, tj. realnog kapaeite ta na planiranom nivou stirn da troskovi zaliha budu svedeni na minimum. Radni kapital je i tekuca imovina koju treba razlikovati od dugotrajne imovine. Ta tekuca imovina obuhvata: novae, vrijednosne papire, potrazivanja od kupaea, zalihe i un aprijed placene rashode. Prema tome, DOS =TOS + pas. Kada razmatramo problematiku vezanu za radni kapital u sirem smislu, potrebno je spomenuti i njegov dio nazvan kao neto obrtna sredstva (NOS), cija visina se dobije oduzim anjem kratkorocnih obaveza (KIS) od ukupnih obrtnih sredstava (DOS). Proizilazi da su dvije bitne komponente radnog kapitala. Komponenta koja se odnosi na faktore koji proi zilaze iz stvarnih potreba za obrtnim sredstvima i komponenta koja se odnosi na visinu ukupnih kratkorocnih obaveza od kojih znacajno zavisi kvalitet radnog kapitala. Pod pojmom radnog kapitala u uzern smislu, podrazumijeva se i razlika izmedu tek uce imovine (novae, zalihe, potrazivanja od kupaea) i tekucih obaveza (dobavljaci, o baveze prerna zaposlenim, kreditne obaveze itd.). 1.1. Faktori kvantiteta radnog kapitala ad mnogih faktora koji imaju odredenog utieaja na minimalno potrebna obrtna sred stva (TOS) i povremena obrtna sredstva (paS), spomenut cemo sarno neke: obim poslovanja, vrsta poslovanja, politika nabavke, politika proizvodnje i politika prodaje. Odvijanje odredenog poslovanja diktira obim potrebnih sredstava neophodnih za ko ntinuitet poslovanja, sredstava koja je neophodno angazovati u vidu zaliha, sirovina, mate rijala, poluproizvoda i gotovih proizvoda. Visina obrtnih sredstava znacajno zavisi i od vjestine (politike) vodenja nabavk e, proizvodnje

i prodaje. Ukoliko je rijec 0 dva preudzeca s istim obimom poslovanja i istom vrstom poslovanja, tada ce obim potrebnog radnog kapitala zavisiti sarno od umje snosti vodenja politike u preduzecu (nabave, proizvodnje i prodaje). Preduzecu koje vodi te pol itike s vise sposobnosti trebat ce manje working kapitala (radnog kapitala), te ce bit i konkurentnije na trzistu, jer ce moci sniziti svoje prodajne eijene. To mu omogucava manje ang azovanje obrtnih sredstava, fakticki manje izdatke za troskove angazovanja obrtnog kapita la (manje kamate i slicne izdatke).

Za preduzeca koja pretezno karakterizira sezonski karakter proizvodnje ili sezon ski karakter prodaje ne mogu se primijeniti faktori od kojih zavisi obim trajnih obrtnih sred stava, vee se taj iznos utvrduje na osnovu prosjecnih obrtnih sredstava dobijenih sabir anjem iznosa obrtnih sredstava i to iz dva osnova: kada su ti iznosi najveci i iznosa obrtnih sredstava kada su najnizi, stirn da se tako dobivena suma, zbir dijeli sa dva. 1.2. Faktori kva/iteta radnog kapita/a Kratkorocne obaveze nemaju direktnog uticaja na visinu potrebnog radnog kapitala , ali se problematika vezana za kraktorocne obaveze cesto na indirektan nacin povezuje sa tom problematikom. ad visine KIS ne zavisi kvantifikacija UOS, ali kvalitetno zavisi , jer nije svejedno je Ii se TOS u cijelosti finansira iz dugorocnih izvora iIi iz KIS. Dal eko je teze upravljati radnim kapitalom koji se vise finasira iz kratkorocnih izvora. Visina kratkorocnih obaveza bi iznosila KJS = UOS -NOS. To znaci ako su nam pozn ata ukupna potrebna obrtna sredstva, kao radni kapital i NOS (kao dio obrtnih sredst ava koji se dugorocno finansira, tada se visina kratkorocnih obaveza dobije odbijanjem ne to obrtnih sredstava od ukupnih obrtnih sredstava. Rijec je 0 dijelu obrtnih sredstava koja se finansiraju iz dugorocnih izvora sredstava (NOS), koji se oznacava kao neto obrtni fond (NOF ). Ovako racunanje moze imati svoju svrsishodnost, ne toliko u definisanju radnog k apitala, vee vise u odredivanju i ocjenjivanju kvaliteta uspjesnosti politike preduzeca p o pitanju rocne strukture izvora sredstava. Limitiranje opravdanosti poslovnog kratkorocnog zaduzivanja predstavlja permanen tan problem. Ukoliko preduzece ima utvrdenu visinu obrtnih sredstava, sredstava koja mu omogucavaju normalno odvijanje poslovanja (UOS), i ako zna koliko se maksimalno moze ocekiva ti da ce TOS biti finansirana iz vlastitih ili dugorocnih pozajmljenih izvora, tada se na osnovu te dvije velicine moze utvrditi nekakav okvir do kojeg iznosa bi smjelo d a se kratkorocno zaduzuje, tj. da KIS = UOS -Nap. Formula ne moze dati optimalni okvir kratkoroco g zaduzivanja, ali moze biti odredeni okvirni limit koliko-toliko opravdanog kratk orocnog zaduzivanja, Teorija i praksa vee dugo pokusavaju pronaci obim opravdanog kratkorocnog zaduzi vanja. Jedan od tih pokusaja sazet je u formuli da su KlSopt = DIS ,gdje su DIS =dugorocni izvori sredstava a KOL =koeficijent optimal

ne KOL-I likvidnosti sredstava. Na primjer: Preduzece A je predvidjelo da mu ukupna trajna obrtna sredstva iznose 600 KM, a povremena obrtna sredstva 100 KM, i da se TOS mogu maksimalno finansirati iz dugorocnih izvora obrtnih sredstava s iznosom od 400 KM. Proizilazi da bi za finansiranje b uduceg poslovanja preduzecu bilo dovoljno da se kratkorocno zaduzuje za finansiranje obrtnih sreds tava u iznosu od 300 KM: KIS =UOS -NOF, tj. KJS =700 -400 =300

U tekucem poslovanju te velicine su izlozene mnogim faktorima koji imaju razlici tog djejstva na povecanje iii smanjenje pojedinih komponenti. Tako ako se pojavi eks panzija u poslovanju koja zahtijeva ne 300 vee 400 kratkorocnih izvora sredstava, preduzec e ce se naci u situaciji da razmislja da Ii je bolje povecati obim kratkorocnih zaduzivanja i prihvatiti nudeni posao ili odustati od posla a zadrzati date okvire da UOS ne mogu biti 80 0 vee 700. Stirn povecanjem UOS preduzece povecava sarno KlSO sa 300 na 400, jer je neto ob rtni fond (NOF) Iimitiran na 400. Tu se postavlja niz pitanja koje treba anaIizirati. Pretjerana opreznost i neisk oristavanje zaduzivanja mogu povecati rizik neostvarivanja moguceg profita, a time i raskora k izmedu neto dobitka i bruto dobitka po osnovu kamata, sto se moze mnogostruko negativno odraziti na visinu poslovnog dobitka. Osim toga, upravljanje radnim kapitalom ima posebnog znacaja i za proucavanje si re problematike upravljanja finansijama i finansijskim odlukama preduzeca. Stalni radni kapital ("Permanent working capital") podrazumijeva iznos neophodni h tekucih sredstava koji omogucava privredno-pravnom subjektu da udovolji minimaIne potreb e. Ovaj termin poznat je kod nas i pod nazivom stalna obrtna sredstva (SOS) iIi tzv . gvozdene ili minimalne zaIihe. Povremeni radni kapital ("Nonpermanent working capital") predstavlja dio tekuce aktive namijenjen zadovoljavanju povremenih, sezonskih potreba, poznat kod nas i kao po vremena obrtna sredstva ("POS"). Tekuca sredstva (SOS + paS) umanjena za tekuce obaveze daju tzv. "neto working c apital", poznat i pod nazivom neto obrtni fond iii jos kao "Floation capital". Ukoliko od ovog neto working capitala oduzmemo vrijednost zaIiha, dobijamo tzv. "quick assets", poznatu jos kao i likvidna imovina iii likvidna sredstva. Buduca izlaganja ukazace nam d a ovakav postupak utvrdivanja Iikvidnih sredstava treba uzeti s odredenom rezervom. Za po tpunije razumijevanje upravljanja radnim kapitalom potrebno je spomenuti i tzv. "tangabl es assets", sto podrazumijeva sva sredstva aktive (stalna i tekuca) koja se mogu fizicki def inisati, dok se tzv. "intangables assets" ne mogu fizicki definisati. Prema nasim vazecim propisima, u stvari kodeksu racunovodstvenih nacela FBiH i s edamnaest racunovodstvenih standarda FBiH, koji su uskladeni sa Medunarodnim racunovodstve

nim standardima', sva se sredstva (aktiva) svrstavaju u stalna sredstva, kao sredstv a koja su na koristenju preko jedne godine (koja mogu biti materijalna stalna sredstva i nematerijalna) i tekuca sredstva (obrtna sredstva) koja su na koristenju do jedne godine. Za razmatranje problematike upravljanja finansijama i finansijskim odlukama takv a podjela u osnovi je prihvatljiva, uz napomenu da se pojam podjele prema vremenu "koriste nja" treba zamijeniti pojmom vremena vezivanja sredstava i da se kompletna daljna kla sifikacija sredstava treba prilagodavati potrebama koje imaju svoje materijalne efekte u us pjesnosti upravljanja finansijama i finansijskim odlukama. 1 Detaljnije u knjizi koju jeizdao Zavod za racunovodstvo i reviziju FBiH Saraje vo "Kodeks nacela i racunovodstvenlh standarda", str. 5., 199B.god.

2. Upravljanje linansijskim sredslVima ("Financial resources management") 2.1. Definisanje pojma finansijskih sredstava Da bismo sto potpunije i efikasnije potencirali znacaj upravljanja sredstvima, p osebno u smislu koliko umjesnost tog upravljanja moze doprinijeti trajnijoj sposobnosti p lacanja, a time trajnijoj finansijskog stabilnosti privredno-pravnog subjekta, kao i maksim iziranju njegovog profita, neto dobitka, smatramo da je neophodno pojam finansijskih sredstava pos matrati dvojako, kao pojam u uzem i pojam u sirem smislu. Nairne, pojam u uzem smislu bi obuhvatio sarno ona sredstva koja stvarno i funkcionisu kao likvidna srestva (gotovina, kratkorocna naplativa potrazivanja, utrzivi vrijednosni papiri), sto je u skladu i sa pomenutim Kodeksom racunovodstvenih nacela RBiH i Kontnim planom. Pojam u sirern smislu obuhvatio bi i sva druga sredstva (stalna i tekuca) koja mogu biti predmet unovc ivosti, tj. predmet pretvaranja nenovcanih sredstava u novcani, likvidni oblik, sto znaci da se tu ne mogu obuhvatiti neutrziva nenovcana sredstva, kao ni ona utrziva koja iz drugih razloga ne mogu biti predmet unovcavanja. (Npr. prodaja minimalnih zaliha pamuka u tekstiln oj industriji, jer bi njihovom prodajom dosao u pitanje kontinuitet poslovanja). Ovakav pristup pretpostavlja da su za solventnost privrednog subjekta odgovorne strucne sluzbe (posebno finan sijska funkcija), a za likvidnost i ostvarivanje maksimalne neto dobiti prvenstveno pos lovne strukture. To dalje znaci i to da ce i upravljanje novcanim sredstvima imati dva cilja, i to obezbjedivanje trajne sposobnosti placanja i maksimiziranje neto dobiti, ko ji cesto, na prvi pogled, jedan drugom se suprotstavljaju. Medutim, u sustini njihovi cilj evi su, u globalu gledajuci identicni, a to su obezbjedivanje kontinuiteta poslovanja uz ostvariva nje maksimalne neto dobiti i zadovoljavajuce likvidnosti u poslovanju. Upustajuci se u daljnja razmatranja bitnih elemenata vezanih za definisanje pojm a finansijskih sredstava mozemo, slobodnije interpretirajuci sustinu te problematike i ciljeva koji se zele postici, zakljuciti i to da se pod pojmom finansijskih sredstava mogu po drazumijevati sarno ona sredstva koja mogu biti i predmet novcanih tokova, tj. ona sredstva za kojaje svojstven i pojam "primitaka" i pojam "izdataka". S gledista "primitaka", to bi bila on~ sredstva koja poticu iz izvora finansiranja koji se mogu staviti u funkciju konc epta novcanog toka, koji se manifestira u stavkama primitaka i sredstva koja poticu iz neraspo redenog neto dobitka. Medutim, s gledista "izdataka" tu bi se obuhvatila sarno ona sreds tva koja udovoljavaju zahtjevima koji proizilaze iz sustine pojma novcanog toka, a to je da imaju

svoje odlive ("izdatke"). Shodno takvom definisanju pojma finansijskih sredstava, proizilazi da bi taj poj am obuhvatao sva sredstva koja mogu biti predmet unovcivosti, a to dalje znaci da mogu imati svoje novcane tokove. Ovakav pristup definisanja pojma finansijskih sredstava prvenstveno je zasnovan na potrebama pracenja stalnih i povremenih pretvaranja novcanih sredstava u nenovcane oblike i nenovcanih sredstava u novcane oblike. To je nesto siri pojam od shvatanja da su to sarno ona sredstva kojima pocinje i kojima se zavrsava svaki poslovni proces. Znacaj ovakvog definisanja pojma finansijskih sredstava prvenstveno vidimo u tom e sto je za preduzece, kao nosioca proizvodnje robe i usluga, jedno od najvaznijih pit anja u nje

govom opstanku i razvoju organizovanje uspjesnog upravljanja finansijama, posebn o na sektorima kvaliteta finansijskih odluka 0 investiranju (ulaganju), koristenju novea za fik sna, stalna sredstva, osiguranja novea za nesmetani proees poslovanja, politike divid ende (posmatrane prvenstveno sa aspekta dezinvestiranja kao oslobadanje novea iz kruznog toka i definisanja kao povrata ulozenih sredstava njihovim izvorima). ~inansijska sredstva, posmatrana u sirem poimanju, mogu se svrstati u slijedece grupaeije: ~. trenutno likvidna sredstva (gotov novae, neoroceni depoziti), sredstva koja se u kratkom roku mogu pretvoriti u gotov novae (potrazivanja koja dospijevaju u kratkom roku i koja sigumo mogu biti naplacena), sredstva koja dospijevaju za naplatu u duzim rokovima, ali se ista bez posebnih problema mogu diskontiranjem pretvoriti u likvidna sredstva, i tzv. uslovno likvidna sredstva koja bi predstavljala sva ona nenovcena sredstva koja se mogu pretvorit i u novcani oblik sarno onda ako se budu ispunili odredeni posebni uslovi, kao sto s u: da se mogu prodati bez remecenja izvrsavanja tekucih zadataka u poslovanju, da s u utrziva, da se njihovom realizaeijom moze ostvariti odredena minimalno prihvatlj iva eijena i sl. Razmatrajuci niz dobrih i losih strana prethodnog i drugog grupisanja, smatramo da je najsvrsishodnije podijeliti noveana sredstva u slijedece grupe i podgrupe, ito: 2.1.1. Novcani dio jinansijskih sredstava To bi prakticno bila finansijska sredstva koja smo tretirali u uzern smislu poim anja koje je i u duhu racunovodstvenog poimanja uskladenog sa prethodno spomenutim Kodekso m racunovodstvenih nacela i kontnim planom (gotovina, kratkorocna potrazivanja i u laganja). 2.1.1.1. Definisanje pojma gotovine -Cesto se pojam gotovine (engl. cash) poistovjecuje s pojmom novcanih sredstava kao tehnicko-bankarskim izrazom nazvanim jos i efektivom i efektivnim sredstvima pla canja, Kao sastavni dijelovi gotovine smatraju se: ziro i tekuci racuni u domacoj valuti, otvoreni akreditivi u domacoj valuti, sredstva blagajne u domacoj valuti, otvoreni akreditivi u stranoj valuti, sredstva blagajne u stranoj valuti, plemeniti metali i ostala gotovina.

tiro i tekuci racuni obuhvataju stanje sredstava u domacoj i inostranoj valuti k oja imaju karakter avista sredstava. Prvi put se stanje ovih sredstava kod nas tretira kao dio gotovine. Ziroracun otvara svako onaj koji ispuni postavljene uslove u pogledu visine ulaganja , i saldo stanja sredstava moze podici kad god zeli vlasnik racuna, pa se zbog toga i ta s redstva cesto tretiraju i kao sredstva na odvojenoj blagajni. Medutim, sredstva na tekucem rac unu mogu biti ukljucena sarno uz prethodnu saglasnost banke (ukljucujuci i odobreni tzv. erven saldo).

Otvoreni akreditivi se mogu smatrati kao odredeni podracuni preduzeca, jer se i prilivi i odlivi sredstava sa akreditivima permanentno prate od strane preduzeca i da do o dvajanja sredstava s racuna preduzeca iIi iz blagajne dolazi zbog odredenih geografskih u daljenosti dijelova preduzeca iii slicnih razloga. Sredstva u blagajni mogu biti u domacoj i u inostranoj valuti. U preduzecu moze postojati vise blagajni, od kojih je sarno jedna glavna preko koje se objedinjava blagajni cko poslovanje preduzeca. Racun blagajne po svojoj prirodi je uvijek aktivan racun. Radi sigurn osti limitira se iznos gotovine koji se moze drzati u blagajni, koji se zove blagajni cki maksimum. Ukoliko se radi 0 deviznoj blagajni, tada se za svaku valutu otvaraju posebni an aliticki racuni, ciji iznosi su preracunati u protuvrijednost domace valute. Plemenite metale moze imati svako preduzece i vrijednosti plemenitih metala vrsi se zavisno od tezine i om koja je vazila na berzi plemenitih metala, te i te u poslu, ta vrijednost se moze i dogovorno odredivati kao

finansijska institucija. Procjena finoce, u stvari definise se cijen finoce. Ukoliko se dogovore strane tzv. "fer vrijednost".

Ostala gotovina se drzi na posebnim racunima i kao takva ne podlijeze tzv. blaga jnickom maksimumu i poticu iz ciujenice sto se u preduzecu pravi niz obracuna prije nego sto je 1110guce da se izvrsi isplata. 2.1.1.2. Kratkorocna potraiivanja Ova potrazivanja cesto se identificiraju i nazivaju kao potrazivanja od kupaca. U principu ovo su potrazivanja koja proizilaze iz poslovnih odnosa privredno-pravnih subjek ata data na rok do 1 godine. Ta potrazivanja se ne odnose na potrazivanja iz datih a nena placenih kredita, niti na potrazivanja koja proisticu iz izvrsenih ulaganja. Najveci dio ovih potrazivanja se odnosi na potrazivanja od kupaca nastala iz poslovnih odnosa sa preduzecima i z grupe, od subjekata koja su povezana iIi su pridruzeni poslovni partneri iIi sa partner ima koji se tretiraju kao tzv. ostali kupci. Premda potrazivanja od kupaca imaju dominant nu ulogu u ukupnim kratkorocnim potrazivanjima, ipak treba spomenuti i neka druga potraziva nja koja mogu odigrati znacajnu ulogu, kao sto su: potrazivanja od zaposlenih, potrazivan ja od drzave i drzavnih institucija, potrazivanja iz osnova konsignacija i komunalnih poslova i sl. Sva ova potrazivanja se tretiraju kao finansiranja iz tzv. autonomnih izvora i k ao takva predstavljaju znacajno podrucje u upravljanju sredstvima preduzeca, jer se kroz primjenu odred enih

horizontalnih pravila finansiranja moze obezbjedivati da ukupne obaveze prema do bavljacima kao izvoru finansiranja budu priblizno jednake ukupnim potrazivanjima od kupaca, tj. da obaveze potraiivanja Lprema ~ Lod dobavljacima kupaca

2.1.1.3. Kratkorocna ulaganja Cinjenica je da i po ovom osnovu nastaju potrazivanja, medutim, treba imati u vi du da je uzrok nastanka ovih porafivanja specifican, Tako, shodno spomenutom Kodeksu r acunovodstvenih nacela RBiH i Kontnom planu, da se potsjetimo, sva ulaganja se dijele na: ulagan je ili udjele u grupi, udjele u drugim pravnim licima, kratkorocne plasmane u vrije dnosne papire, ulaganja u vlastite dionice i na ostala tekuca ulaganja. Za razmatranje problematike upravljanja sredstvima, najinteresantniji su kratkorocni plasmani u vrijednosne papire, koji mogu biti .kao: blagajnicki zapisi, cekovi, . . . mjemce 1 ostala kratkorocna ulaganja u vrijednosne papire i druga kratkorocna ulaganja ko ja se tretiraju kao povremeni poslovi, kod kojih se jasno odreduju i to ugovorom, ciljevi, iznos ulaganja, rok vracanja, cijena ulozenih sredstava, kao i drugi re levantni uslovi (podjela eventualne dobiti, povrat sredstava). Ove i druge uslove treba imati posebno u vidu, jer se kratkorocna ulaganja pod o vim uslovima (kamata, provizija i sl.) i razlikuju od kratkorocnih potrazivanja kod kojih se, i pored jasno definisanog roka naplate potrazivanja, na njih ne placa kamata niti proviz ija u tom roku (u tom roku se ta potrazivanja tretiraju kao potrazivanja od kupaca, a kada istekne taj rok, ta potrazivanja poprimaju svojstvo potrazivanja iz kratkorocnih ulaganja). 2.1.1.4. Kratkorocni krediti To su krediti koji su u funkciji obavljanja tekuceg poslovanja preduzeca, a daju se na rok do 1 godine. Ovo su u sustini krediti koje mi dajemo, u stvari to su zajmovi i v ode se kao aktivne bilansne pozicije na racunu grupe 23. Za koncept upravljanja sredstvima, a time i potrazivanjima, relevantni su svi da ti kratkorocni krediti neovisno od toga da li su nastali iz osnova davanja povoljnijih uslova k oje dajemo kupcu za robu koju mu prodajemo na komercijalni kredit iii iz osnova plasmana sa rno novca kao vid finansijskog kredita. Slijedeca podjela kredita je relevantna za u pravljanje sredstvima':

krediti dati pravnim Iicima u grupaciji, krediti dati povezanim pravnim licima, krediti dati pravnim licima u kojima postoji i sudjelujuci interes, krediti dati drugim pravnim licima, krediti dati zaposlenim u preduzecu, ostali kraktorocni krediti i ispravke vrijednosti kratkorocnih kredita. Ovu ispravku vrijednosti moze izvrsiti menadzment preduzeca na osnovu izvrsene p rocjene realnosti naplativosti tih kredita, stirn da se obracunom finansijskog rezultata obuhvataju sarno do visine realne naplativosti. 2 Detaljnije u knjizi dr Mehmeda Jahica; "Primjena kontnog plana preduzeca", str . 72., Revicon, Sarajevo, 1999.godine

2.1.2. Nenovcana sredstva koja mogu hiti predmet unovcivosti Prethodno smo razmatrali prvu grupu finansijskih sredstava, tj. grupu koja je u skladu i sa spomenutim Kodeksom racunovodstvenih nacela i Kontnim planom. Ovdje bismo, bez i kakvog pravnog pa i prethodno objavljenog strucno utemeljenog osnova zasnovanog na teor etski razradenim stavovima, pokusali opravdati obuhvat i postojanje potrebe za definis anjem i posebne ove grope finasijskih sredstava. Ovoj grupi sredstava bismo dali odreden o privremeno svojstvo finansijskih sredstava. Ubijedeni smo da bi time dali i odredeni doprin os unapredenju upravljanja srestvima uopste, a posebno upravljanju ciji je cilj iznalazenje mak simalnog iznosa potencijalno likvidne mase sredstava u preduzecu, Ovakvim upravljanjem da li bi i odredeni doprinos poboljsanju dugorocne finansijske stabilnosti preduzeca (trajn ijoj sposobnosti placanja), kao i politici ostvarivanja maksimalne neto dobiti na indirektan naci n. U ovu podgrupu finansijskih sredstava bi spadala sva druga sredstva (stalna i te kuca) koja ispunjavaju slijedece uslove: prvo, da se njihovim privremenim ili stalnim udaljavanjem iz postojeceg tre tmana, "funkcije" nece dovesti u pitanje normalno izvrsavanje tekucih ili razvo jnih zadataka privredno-pravnog subjekta; drugo, da imaju realne sanse za ostvarivanje pozitivne trzisne vrijednosti (da ce trzisna cijena biti dovoljna da pokrije u minimumu sve otpadajuce troskove tog sredstva; i trece, da je to sredstvo utrzivo (da ga trziste prihvata). Stvar je umjesnosti upravljanja tim sredstvima na koje vrijeme ce biti ta sredst va povucena, odnosno na koje vrijeme ce dobivena sredstva (dobijena unovcavanjem tih nenovcan ih sredstava) biti na raspolaganju bilo za poboljsanje finansijske stabilnosti pred uzeca ili postizanje vece neto dobiti preusmjeravanjem njihove namjene. Strucne sluzbe ne odlucuju 0 tom preusmjeravanju, vee sarno 0 tome da prezentiraju kvalitetnu podlogu za do nosenje odgovarajuce finansijske odluke. Drugim rijecima, strucna sluzba (finansijska fu nkcija) ukljucivanjem ovih likvidnih potencijala ispunjava svoj zadatak da obezbjeduje s olventnost preduzeca, tj. da su sve dospjele obaveze pokrivene likvidnim sredstvima, ana in direktan nacin ovakvim grupisanjem sredstava doprinosi i stvaranju preduslova poslovnim

strukturama za donosenje i finansijskih odluka 0 stavljanju u funkciju i ovih sr edstava u stvaranje vece neto dobiti (bilo njihovim kratkorocnim plasmanom i sl.). 2.2. Upravljanje pojedinim grupama finansijskih sredstava 2.2.1. Finansijski aspekti upravljanja gotovinom Polazimo od toga da je gotovina najznacajniji, ali i najneproduktivniji dio akti ve preduzeca. Najznacajniji dio aktive zato sto od visine te gotovine zavisi likvidnost preduz eca, a najneproduktivniji jer je van funkcije stvaranja neto dobiti. Pronalazenje rjese nja koje ce zadovoljiti ove dvije krajnosti jeste slozeno. Gotov novae je jedna od kategorija obrtnog kapitala, a zajedno sa zalihama, potr azivanjima od kupaca i prirnljenim kratkorocnim vrijednosnim papirima (cekovi, mjenice),

naplativirn po dospijecu na strani aktive i obavezarna prerna dobavljacima i izd atirn kratkorocnim vrijednosnirn papirirna na strani pasive, predstavljaju sest osnovnih kategorija obrtnog kapitala. Ipak, zalihe nenaplacenih potrazivanja od kupaea i obaveze pre rna dobavljacima presudno utjecu na visinu potreba za angazovanjem i drzanjem novea, a i na ukupn o i prosjecno vrijerne vezivanja novea preduzeca u toku jedne poslovne godine. Za iznalazenje i pracenje efikasnosti koristenja obrtnog kapitala, pokazatelj pr osjecnog vrernena vezivanja novea tokorn jedne poslovne godine pokazao se kao najobuhvatn iji. On se dobije kao zbir prosjecnog vrernena vezivanja novea u zaliharna i prosjecnog vrernena vezivanja u naplati potrazivanja od kupaea, urnanjenih za prosjecno vrijerne pod rnirivanja obaveza prerna dobavljacima, Maternatski iskazano, to izgleda ovako' Prosjecno vrijerne vezivanja novea 360 = Ukupni prihod + -Prosjecna vrijed.· zaliha 360 360 _.~ -_.__ ._-. _. __.._.-.._._._ .. ----~ ..... --------_...-.,------,--.--------_.._-._,---+ Ukupni prihod Ukupni prihod ----------_.. _._._------~.._._---_._-_. ------.--',..' ----.__.---,------_._Prosjec.vrijeme potr. od kupaea Prosj.vrij.obav.prerna dobavljacima Ne moze se govoriti 0 efikasnosti upravljanja gotovinorn ako zanernarirno bilo k oju od tri kljucne kategorije obrtnog kapitala koje su, uzgred receno, podlozne jakirn fluktuacijarna, a to su zalihe robe, potrazivanja od kupaea i obaveze prerna dobavljacima. Gotovina (cash) je obrtno sredstvo kojirn se pocinje poslovanje preduzeca, odrza va njegOY kontinuitet i kojirn se zavrsava to poslovanje, naplatorn prodatih proizvoda i u sluga. Po:J jam gotovine obuhvata: rnetalni novae, bank-note i cekove koji su u blagajni fir rne kao i saIda ziro, tekucih i deviznih racuna preduzeca u bankarna, otvorene akreditive i izdv ojeni novae, zatirn utrzive vrijednosne papire i s1. stavke aktive koje se jednostavno rnogu lako pretvoriti u gotovinu. Sve ove stavke aktive se ukljucuju u siri pojarn gotovine. Proucavam o novae kao likvidno sredstvo, tj. kao gotovinski novae i novae kao depozit avista kao saldo na racunu banke i druge dijelove aktive.

Postoji tijesna zavisnost, sprega izrnedu ulaganja sredstava, izvora finansiranj a i finansijskih rezultata, na jednoj strani, i gotovine, na drugoj.Dd gotovine direktno zavisi f inansiranje novih ulaganja i odrzavanja likvidnosti poslovanja preduzeca, dok rentabilnost d irektno zavisi od gotovine u srnislu da se privrerneno slobodna gotovina (neupotrijeblje na za finansiranje novih ulaganja i odrzavanja likvidnosti) upotrijebi za unosna ulaga nja ili da se drzi kao rezerv likvidnosti. Razlika izrnedu ukupih prirnanja ostvarenih iz teku cih poslovanja i izdataka iz tog poslovanja predstavlja ostvarenu gotovinu tekuceg poslovanja, poznatu pod irnenorn "cash flow". Korigiranje tako dobivene gotovine za bruto povecanje dugorocnih zadrzavanja i za bruto srnanjenje dugorocnih plasrnana daje tzv. neto gotovinu i z tekuceg poslovanja. Ukoliko tu neto gotovinu povecamo za gotovinu zatecenu prije pocetka poslovanja, dobit cemo gotovinu na kraju datog poslovanja. 3 Detaljnije: Perc Jurkovic: "Finansijski menadzment u praksi", redaktor, str. 1 73, Masmedija, Zagreb.

Zadrzat cemo se sarno na faktorima gotovog novca i faktorima novca na ziro-racun ima. Elementi upravljanja gotovinom su: planiranje priliva i odliva, iz kojeg cemo sagledati visak iIi manjak gotovine u svakom periodu, efikasnost upravljanja gotovinskim tokovima (pojacavati realizaciju prihoda, usp oravati odlive), postojanje optimalnog nivoa gotovinskog salda koji ce rezultirati iz uskladenih troskova odrzavanja viska gotovine i rizika od nedostatka gotovine i obim ulaganja neangazovanog novca u utrzive vrijednosne papire. Faktore od kojih zavisi nivo gotovog novca treba traziti prvenstveno u: potrebama iz tekuceg poslovanja, potrebama vezanim za placanje po novim ulaganjima, potrebama za izvrsavanjem vee stvorenih obaveza, revaloriziranih deviznih sredstava, cekova i mjenica, te u spekulativnim razlozi ma. Te potrebe se mogu i okarakterizirati kao motivi za drzanje gotovine, a oni mogu biti u obavljanju transakcija u predostroznosti i spekulativnim namjenama. To su faktori placanja tekucih finansiranja, faktori sigumosti i faktori spekula tivnih namjera. Po obimnosti intenziteta pojavljivanja, najprisutnije su potrebe za placanjem te kucih aktivnosti. Preko ziro-racuna preduzeca se odvijaju novcani prilivi i odlivi. St o je pojacana aktivnost preudzeca, to su transakcijske potrebe povecane, S povecanjern rasta i potrebe za placanjern niz tekucih izdataka, relativno sitnih izdataka (za akontacije, dn evnice, putne troskove), gotovinska placanja putem ceka, pokrice naloga za gotovinsku isplatu (cirkularna kreditna pisma) i mnoga druga gotovinska placanja cije je placanje regulisano pr opisirna da se moraju vrsiti u gotovini (isplate sitnih troskova za PTT itd.). Brojnost ovih namjena, a time i faktora koji uticu na potrebe drzanja odredenog nivoa gotovine, s jedne strane, i cinjenice da je drzanje visokih zaliha gotovine u su protnosti s principom profitabilnosti i racionalnosti koristenja sredstava, s druge, primoravaju predu zeca da utvrduju tzv. optimalne nivoe drzanja gotovine. Kolicina novca potrebnog za k ratkorocne

transakcije i predostroznosti zavisi od slijedecih faktora: ocekivanog priliva i odliva gotovine, odstupanje od ocekivane visine priliva i odliva gotovine, visine karakteristicnih obaveza koje dospijevaju -posjedovanja utrzivih vrijedno snih papira, sposobnosti firme da moze u kratkom roku obezbijediti hitne pozajmnice, poslovnog menadzmenta i njegovog odnosa prema problematici likvidnosti i rentabi losti, finansijske stabilnosti, finansijskih trzista, finansijske discipline i dr. Konkretno, drzanje novca na ziro-racunu prouzrokuje tzv. oportunitetni trosak. T aj trosak je veci ukoliko je prosjecni iznos novca koji se zadrzava na ziro-racunu veci. D o ovakve pojave dolazi zbog toga sto banke kod kojih se drze ziro racuni nisu zainteresirane da placaju bilo kakvu znacajnu kamatu na depozite po videnju (prvenstveno zbog neizvjesnost i duzine drzanja sredstava), tako da na ta avista sredstva placaju kamatu koja je daleko ispod bilo koje stope profitabilnosti koja bi se realno mogla postici da se taj avista novae ang azirao u bi10 kojem drugom nenovcanom obliku aktive. Svako preduzece je svjesno toga, ali i to ga da

je zanemarivanje opasnosti od rizika nelikvidnosti daleko vece zlo nego sto je i zgubljena potencijalna dobit iz neangazovanja tih avista sredstava, jer neizvrsavanje obaveza rusi stec enu reputaciju preduzeca (novcano definisanu kao "goodwill") ili ga dovodi u stecaj, Te dvije suprotnosti dale su i povoda da se teoreticari ozbiljnije pozabave opti maIizacijom nivoa gotovine. U tom smislu se pokusava vrsiti minimizacija ukupnih troskova dr zanja novca (oportunitetnih troskova) pomocu odredenih formula. Jedna od tih poznatiji h u literaturi jeste i tzv. Baumolova formula. M· (n T) di in. ik + FM ,g jeje M = kolicina novca pribavljena tokom godinu dana rada po svim transakcijama, F fiksni trosak po jednoj transakciji, k = oportunitetna profitna stopa koju preduzece izgubi zbog neinvestiranja u bezgotovinsku aktivu. 2.2.2. Finansijski aspekti upravljanja triisno podobnim vrijednosnim papirima 2.2.2.1. Vrste vrijednosnih papira Cilj svakog preduzeca jeste maksimizirati neto dobit kroz cjelokupni povrat uloz enih sredstava uz obezbjedivanje dovoljnog novca za izvrsavanje obaveza koje dospijevaju. Stoga podobnost jednog vrijednosnog papira moramo posmatrati u tom konceptu, tj. dvoja ko: s gledista koliko on povecava portfolio vrijednosnih papira, u smislu koliko utj ece da se povecaju cijene vrijednosnih papira preduzeca i s gledista likvidnosti poslovanja preduzeca, tj. koliko odredeni vrijednosni pap ir utice na povecanje, odnosno smanjivanje sposobnosti placanja preduzeca (likvidnost). I jedni i drugi uslovi za vrednovanje trzisne podobnosti jednog vrijednosnog pap ira znacajno se mogu ostvarivati ako se zadovolje slijedeci kriteriji: da se vodi racuna pri drzanju vrijednosnih papira da se ne propustaju znacajne mogucnosti u ostvarivanju profita, da se vodi racuna 0 dospjelosti vrijednosnog papira, 0 njegovoj utrzivosti,

0 njegovom riziku naplacivanja (sigurnosti), 0 vrijednosti rate kupona, 0 izdacima vezanim za te vrijednosne papire. Najpodobniji trzisni vrijednosni papiri su oni koji se mogu odmah unovciti bez p osebnih umanjivanja njihove nominalne vrijednosti i bez znacajnijih troskova, To znaci d a je za svaki vrijednosni papir, kao instrument na novcanom trzistu, potrebno utvrditi, pored ostalog, i omjer prinosa i rizika. Najpoznataiji vrijednosni papiri jesu: kratkorocne obIigacije nekog drzavnog organa, bankarski akcepti,

odredeni depozitni certifikati, komercijalni zapisi, emisije drzavnih agencija, euro dolarski instrumenti. Rangiranje ovih trzisno podobnih vrijednosnih papira prvenstveno zavisi od: visi ne njihovih prinosa, sigurnosti dospijeca i utrzivosti. 2.2.2.2. Faktori koji uticu na nivo utriivin vrijednosnih papira U sklopu suvremenog pristupa upravljanja finansijama, pored potrebe za povezivan jem i uskladivanjem dugorocnih potreba i dugorocnih izvora, u kontekstu kvalitetnih godisnjih procjena, namece se i neophodnost cak i dnevnog sagledavanja stanja vrijednosnih papira. Namece se i potreba analiziranja posljedica ranije donesenih kratkorocnih finans ijskih odluka, potreba za korekcijom vee donesenih i novih operativnih finansijskih odluka. Bez ovakvog rada nema doprinosa u rjesavanju problema konkurentnosti s gledista efikasnosti preduzeca. Takav operativan rad i pravovremeno poduzimanje odredenih mjera doprinosi optima lizaciji koristenja finansijskih sredstava i izvora sredstava. Razvoj i efikasnost racuna rskog informacionog sistema omogucavaju preduzecu efikasno operativno poslovanje. Ti informacioni sistemi doprinijeli su i razvoju upravljackog informacionog sistema (ISU), u skladu menadzment informacionog sistema (MIS). U konceptu ovih suvremenih pristupa upravljanju finansijama, treba posmatrati i pitanja vezana za faktore koji uticu na nivo utrzivih vrijednosnih papira. Od nivoa utrz ivih vrijednosnih papira i nivoa gotovog novca prvenstveno zavisi upsjesnost ostvarivanja politike likvidnosti, a i politike ostvarivanja maksimalne neto dobiti (profitabilnosti). Stoga moramo posmatrati brojnost i tezinu pojedinih faktora relevantnih za odrzavanje nivoa u trzivih vrijednosnih papira. Medu najbitnije faktore od kojih zavisi nivo podobnih vrijednosnih papira, uz pr etpostavku da se stvarno radi 0 vrhunskom bonitetu vrijednosnih papira koji se mogu tretira ti kao sredstva koja su bliska gotovini, mogli bi ukljuciti slijedece: visinu prinosa koji se moze ostvariti prodajom i naplatom vrijednosnog papira u konceptu posjedovanja portfolija vrijednosnih papira; stepen sigurnosti u naplativosti vrijednosnih papira (ukljucujuci tu i funkciona lnost

finansijskih trzista); dospjelost vrijednosnih papira, tj. vrijeme potrebno za naplatu glavnice i kamat a. Cijene dugorocnih vrijednosnih papira su izlozene vecim promjenama u kamatarna nego sto je fluktuiranje s kamatama kratkorocnih vrijednosnih papira, tako da su dugorocni vrijednosni papiri rizicniji s gledista ocekivanog prinosa u odnosu na kratkorocne. Iz tih razloga kratkorocni vrijednosni papiri imaju prednosti kada se vrsi ulaganje slobodnih novcanih sredstava; utrzivost vrijednosnog papira, tj. njegovu podobnost i brzinu vremena u kojem se moze vrijednosni papir pretvoriti u gotovinu; stabilnost odrzavanja minimalnog radnog salda gotovine preduzeca, koji se utvrdu je pazljivo, s ciljem obezbjedivanja minimalno potrebne gotovine za placanja transa kcija i radi zastitne sigurnosti preduzeca (od nemogucnosti izvrsenja hitnih i

neodgodivih dospjelih obaveza); dosadasnje uspjesnosti finansijskog menadzmenta na sektoru odrzavanja likvidnost i preduzeca; karakter obaveza koje dospijevaju za placanje; tezinu posljediea zbog neblagovremenog izvrsavanja dospjelih obaveza; karakteristike poslovne politike preduzeca u smislu da li se u istoj stavlja poe nta na odrzavanje sposobnosti placanja ili na ostvarivanje vece profitabilnosti; finansijsku stabilnost i finansijsku diseiplinu u drustvu i preduzecu; visinu tzv. salda predostroznosti (neangazovani novae) i odluke preduzeca koje c e dio tog salda usmjeriti za ulaganja u utrzive vrijednosne papire. ~ . 2.2.2.3. Rarlozi i strategija drianja triisno podobnih vrijednosnih papira Dva su kljucna razloga drzanja trzisnih vrijednosnih papira: prvi, da se slobodna novcana sredstva stave u funkeiju stvaranja neto dobiti, tj . stvaranja profitabilnosti i drugi, da se angazovanjern slobodnih novcanih sredstava u ovoj vrsti vrijednosnih papira ne umanjuje opasnost od rizika placanja obaveza. Gotovina se kao dio aktive preduzeca smatra neproduktivnim sredstvom, jer nije u funkeiji stvaranja neto dobitka. Sto je veci iznos tih slobodnih novcanih sredstava (goto vine), to je i veca izgubljena neto dobit za preduzece, Ta izgubljena dobit, u srazmjer i ostvarene dobiti na sredstva u funkeiji, tretira se i kao odredeni trosak, nazvan oportuni tetni trosak, Potpuno je ispravno to smatrati i kao troskom, jer nema besplatnih izvora sredst ava u trzisnoj privredi. Preduzece zadrzavajuci novae u gotovini prakticno ostvaruje gubitak, k oji je jednak iznosu profita koji bi se mogao ostvariti ulaganjem tog novea u gotovinsk om obliku bilo u obrtna ili u osnovna sredstva. Poteneijalno izgubljeni profit bi se mogao ostvariti i kada bi se ta gotovina ulozila u banku uz vazecu kamatnu stopu. Gubitak profita bi se mogao smanjiti i kada bi se ta gotovina ulozila na ziro-racun preduzeca u banci, premd a na sredstva ziro-racuna banke obicno placaju simbolicne kamate. U sirem poimanju gotovine i sredstava na ziro-racunima se mogu tretirati kao neki oblik sredstava koji je dosta blizak gotovini.

Osnovni razlog za ulaganja slobodnih sredstava gotovine u kupovinu trzisno bonit etnih vrijednosnih papira, a time i za drzanje ovih vrijednosnih papira, nalazi se u n astojanju preduzeca da ulaganjem slobodne gotovine u protifabilne vrijednosne papire kompenzira visi nu gubitka profita koji nastaje zbog neangazovanja slobodne gotovine. Pri trazenju rjesenja da se ulaganjem u unosne vrijednosne papire obezbijedi sto veci prinos, mora se vod iti racuna da se kupovinom unosivih vrijednosnih papira ne umanji predostroznost drzanja sl obodne gotovine, gotovinskog salda, koji se drzi s eiljem da se pokriju buduca iznenadn a placanja. I jedan i drugi razlog su sadrzani u trzisno bonitetnim vrijednosnim papirima, j er se i pri izboru vrijednosnih papira prvenstveno vodilo racuna da se zadovolje ti kljucni razlozi: sigumost, dospjelost i utrzivost. Kada je u pitanju strategija drzanja trzisno podobnih vrijednosnih papira, tada moramo imati u vidu da je ona sarno dio finansijske strategije i da treba da se zasniva na osnovnim

postavkama i ciljevima opste finansijske strategije. Pojam finansijska strategij a preduzeca treba shvatiti kao vjestinu upotrebe sredstava, vjestinu koristenja izvora finan siranja i vjestinu raspodjele finansijskih rezultata radi postizanja finansijskog cilja finansijske politike' dok se cilj finansijske politke moze definisati kao jacanje finansijske snage pr eduzeca, Analogno takvom jednom uopstenom cilju finansijske strategije, pokusat cemo defi nisati i strategiju drzanja trzisno podobnih vrijednosnih papira. Sustina te strategije bila bi u slijedecem: prvo, da se tim drzanjem vrijednosnih papira doprinosi obezbjedivanju trajnije sposobnosti placanja preduzeca. To znaci da se angazovanjem slobodne gotovine (likvidnih sredstava) za kupovinu tih vrijednosnih papira preduzecu ne umanji sposobnost placanja koju je imalo prije te kupovine, vee naprotiv da mu se obezbijedi dugorocnija sposobnost placanja, Ta sposobnost se i obezbjeduje kroz izbor vrijednosnih papira koji pruzaju sigurnost, dospjelost i utrzivost; drugo, da se drzanjem trzisno bonitetnih vrijednosnih papira doprinosi obezbjedivanju trajnije sposobnosti finasiranja preduzeca. Da bi se to postiglo, mora se voditi racuna, i prije kupovine tih vrijednosnih papira, a i za vrijeme njihovog drzanja, 0 vlasnickoj strukturi izvora sredstava i 0 buducim, prvenstveno, investicionim aktivnostima preduzeca. To znaci da se kupovinom i drzanjem ovih papira ne smije dovesti u pitanje da li ce preduzece imati dovoljno vlastitih izvora sredstava za participaciju, npr. u realizaciji planirane invest icije, projekta. U suprotnom, tom kupovinom i drzanjem tih vrijednosnih papira ugrozit cerno i postojecu i trajnu sposobnost finansiranja preduzeca, pa i neostvarivanje strategije drzanja trzisno podobnih vrijednosnih papira; trece, da se drzanjern tih vrijednosnih papira treba obezbjedivati doprinos trajnoj sposobnosti investiranja preduzeca, Za razliku od prethodnog zahtjeva, ovdje se radi ne sarno 0 tome koliko to drzanje vrijednosnih papira ugrozava ili ne doprinosi sposobnosti finansiranja u smislu obezbjedivanja vlastitih izvora sredstava vee 0 tome koliko ce kupovina i drzanje trzisnih podobnih vrijednosnih papira ugroziti ili koliko nece doprinositi obezbjedivanju sredstava za investicije neovisno iz kojih izvora oni poiticu; cervrto, da to drzanje vrijednosnih papira doprinosi stalnom povecanju imovine p reduzeca, Pri angazovanju slobodne gotovine za kupovinu i drzanje ovih papira preduzece mora procjenjivati prvenstveno unosnost, profitabilnost tih vrijednosn ih papira u smislu da njihova stopa prinosa bude u minimumu veca nego sto je stopa inflacije. Sarno tada mozemo govoriti da ce drzanje ovih vrijednosnih papira doprinositi stalnom povecanju imovine preduzeca i peto, da se drzanjem tih vrijednosnih papira obezbjeduje trajno zadovoljavanje

interesa ucesnika u preduzecu. Svi njihovi interesi se u osnovi zasnivaju na maksimalnom povecanju neto dobiti i obezbjedenju sigurnosti u poslovanju. Npr. trajni interes vlasnika preduzeca je u povecanju neto dobiti, odnosno divid ende, a poslovnih struktura je u vecem izdvajanju iz neto dobitka za akumulaciju i obezbjedenje sposobnosti placanja i finansiranja. 4 J. Rodic: "Poslovne finansije" str. 239, Ekonomika, Beograd

Neophodno je naglasiti, sto vazi za sve imaoce slobodnih novcanih sredstava.ida u momentu poremecaja na finansijskim trzistima daju prednost sigumosti plasmana ne zanemar ujuci i visinu profita, a u uslovima stabilnog finansijskog trzista vecem profitu. To se isto odnosi i na preferiranje ulaganja u pojedinu vrstu vrijednosnih papira. 2.2.2.4. Rizik i faktori ko}i uticu na selekci}u utriivili vri}ednosnih papira Nemoguce je uvijek izbjeci gubitke i druge negativne pojave, pa i rizike koje no si neizvjesno poslovanje optereceno naglim i iznenadnim promjenama. Rizik je svaka neizvjesnos t koja se moze opisati statisticki, tj. kvantificirati. Prethodno ucinjena, visa opsta potenciranja 0 riziku, u sustini, se odnose i na rizik portfolija, s tom razlikom sto je rizik vrijednosnih papira koji imaju fiksne i sigume prino se (obveznice drzavnih organa i s1.) daleko manji, jer su i manje optereceni neizvj esnostima u ostvarivanju prinosa u odnosu na vrijednosne papire ciji su prinosi relativno da leko neizvjesniji. Npr. prinosi od jedne dionice ne zavise sarno od tzv. nesistematskih komponenti, odnosno intemih aktivnosti u preduzecu vee i od mnogih tzv. ekstemih faktora na koje preduzece ne moze znacajno svjesno utjecati, poznati u teoriji kao tzv. sistemska komponen ta. Ti sistemski utjecaji, koji stvaraju ogromne neizvjesnosti i potencijalne rizike , prvenstveno se odnose na:' ekonomski rast drustvenog proizvoda jedne zemlje, rast inflacije, rast kamatnih stopa, povecanje oporezivanja 1 povecanje carinskih stopa. Kao faktori koji uticu na selekciju utrzivih vrijednosnih papira su svi oni koji na odredeni nacin mogu relativno uticati na status utrzivog vrijednosnog papira. Utrzivost j ednog vrijednosnog papira se odnosi na njegovu podobnost i brzinu s kojom se on moze pretvoriti u gotovinu. Dva su kljucna faktora koja definiraju svojstvo utrzivosti vrijednosno g papira, te su istovremeno i dva najbitnija faktora koja determiniraju se1ekciju vrijednosni h papira za njihovo grupisanje u tzv. utrzive vrijednosne papire, a to su: cijena vrijednosnog papira i vrijeme njegove naplate. Oni vrijednosni papiri koji se mogu prodati bez gubitka na cijeni ispunjavaju je dan od dva faktora selekcije. Drugi faktor je vrijeme, pri cemu se prednost, pored pret hodnog faktora, daje onom vrijednosnom papiru koji se moze brze pradati, tj. pretvoriti iz nenov canog u novcani oblik aktive (kao najkvalitetniji smatraju se vrijednosni papiri vladi nih trezora

i s1.). Pitanje visine prinosa od vrijednosnog papira je od sekundarnog zancaja, Praksa pokazuje da su selektirani vrijednosni papiri kao utrzivi s manjim prinosom u od nosu na vrijednosne papire koji su neutrzivi i obicno imaju visok prinos kako bi na taj nacin privuk li ulagace i time kompenzirali nepostojanje adekvatne utrzivosti. Dobra utrzivi vri jednosni papir, kao sto je obveznica vladinog trezora, najcesce se ne naplacuje prije dan a njegove dospjelosti, premda se on u svako doba moze pradati s diskontom. To se ne cini, jer je prinos po osnovu njega stabilan i siguran za isplatu na dan dospijeca, 5 P. Jurkovlc: isto djelo, str. 130

Kada jedan nedovoljno utrzivi vrijednosni papir, koji se moze tretirati i kao ri zican vrijednosni papir, ne bi nosio visok prinos, niko za njega ne bi ni bio zainteresiran. Da Ii ce stopa prinosa rizicnog vrijednosnog papira biti veca iii niza od prosjecne trzis ne rizicnosti iii je manje rizican, Utvrdivanje funkcijske veze izmedu visine rizika i visine ocekivanog prinosa od nekog vrijednosnog papira (npr. dionice) utvrduje se tzv. koeficijent om beta (B) i na tom proracunu (svojstvu portfelja) se i vrsi eliminiranje nesistematskog ri zika diversifikacijom. 2.2.3. Finansijski aspekti upravljanja potraiivanjima od kupaca U kratkorocna potrazivanja po osnovu komercijalnih odnosa spadaju: dati avansi dobavljacima, potrazivanja od kupaca po osnovu prodaje sa odlozenim rokom placanja i potrazivanja po osnovu kratkorocnih robnih kredita pri prodaji robe na kredit. Razmatranje cemo svjesno usmjeriti na treci vid kraktorocnih potrazivanja, tj. p otrazivanja po osnovu kratkorocnih robnih kredita. Ova potrazivanja su u tijesnoj korelaciji sa iskoristavanjem kapaciteta i odrzavanjem nivoa zaliha gotovih proizvoda. Necemo pogrijesiti ako ova potrazivanja nazovemo -potrazivanja od kupaca. Da bismo sto bolje shvatili sustinu upravljanja svim potrazivanjima, korisno je da se upoznamo i sa dobrim i losim stranama ovih potrazivanja, Dobra strana im je sto se putem ovog nacina prodaje gotovo u svim preduzecima rj esavaju permanentno prisutni goruci problemi preduzeca. Ti problemi su znacajni, jer se odnose na pitanja koristenja kapaciteta i odrzavanja optimalnih zaliha gotovih proizvod a. Od uspjesnosti rjesavanja problema potrazivanja od kupaca, generalno, mozemo reci d a znacajno zavisi i finansijska snaga preduzeca (rentabilnost, sposobnost finansiranja i in vestiranja, likvidnost poslovanja). Mogucnost negativnih djelovanja ovih potrazivanja na cjelokupno poslovanje predu zeca je svakodnevno prisutna. Potrazivanja od kupaca predstavljaju nenovcani oblik ak tive, i sto su ona veca i sto su data na duzi rok, to je i veci potencijalni problem za odrz avanje likvidnosti preduzeca, jer se povecavaju i rizici vezani za pretvaranje tog nenovcanog oblik a u novcani oblik. S povecanjern potrazivanja od kupaca povecavaju se i troskovi vez ani za finansiranje tog potrazivanja, troskovi vezani za ispitivanje boniteta potencijalnog duznika, kao nosioca obaveza, troskovi naplate potrazivanja. Ovim troskovima treba dodati i ceste gubitke zbog nenaplacenih potrazivanja,

-Potrebno je spomenuti i tzv. optimum potrazivanja, koji predstavlja takav nivo potrazivanja koji maksimalno doprinosi optimalnom iskoristavanju kapaciteta i odrzavanju zali ha gotovih proizvoda na optimalnom nivou. Upravljanje potrazivanjima od kupaca pocinje i zavrsava se definisanjem uslova p rodaje robe. Oni obuhvataju i nacine prodaje u smislu da Ii robu prodati kupcu sa uobic ajenim rokom naplate ili putem kratkorocnog kredita. Praksa je pokazala da je prihvatljivije za preduzeca prodaja na uobicajeni rok naplate, zato sto ona zahtijeva manje angazovanje prod avcevih sredstava i rok naplate je manji]

Bitna pitanja tih uslova, a time i upravljanja potrazivanjima od kupaea jesu: duzina roka placanja i visina kasa-skonta. -Kredit koji se daje kupeu do dospijeca placanja je besplatan. Duzi rok placanja je prihvatljiviji za kupea i on bira dobavljaca koji nudi taj duzi rok. U odredivanju roka naplate treba da ucestvuju sve tri poslovne funkeije u preduzecu (finansijska, komereijalna i proizvodna), jer su sve zainteresirane za duzinu tog roka. Finansijsku funkeiju interesira ro k jer od njega zavisi finansijska snaga preduzeca, komereijalnu jer od njega zavisi obim prodaje, a proizvodnu jer od njega indirektno zavisi stepen koristenja kapaeiteta. Ti inter esi nisu identicni, iako se radi 0 tri funkeije istog preduzeca. Iz tih razloga i odredivanje tih ro kova treba raditi zajednicki, Npr. prodajna funkeija je cesto zainteresirana za sto duze ro kove, jer tako otvara mogucnost vece prodaje s motivaeijom da je kvalitet proizvoda ispod konkureneije. Proizvodna funkeija treba da kaze da li je to stvarno tako. Drugi bitan uslov prodaje je visina kasa-skonta. Dobavljac koji daje veci kasa-s konto je primamljiviji za kupea, jer mu se eijena smanjuje ako izvrsi placanje u roku, a i vise ako pri je roka plati. Kasa-skonto je znacajan i za prodavea (dobaljaca) , jer pomocu njega skra cuje rok naplate svojih potrazivanja i tim prije dolazi do novcanih sredstava. Visok kasa-skonto moze korisno djelovati i na povecanje nove prodaje, a time i smanjenje postojecih zaliha i po kretanja punijeg koristenja proizvodnih kapaciteta. Premda se na prvi pogled dobiva utisa k da se s visokim kasa-skontom gubi znacajan dio ocekivane naplate, ipak je, uz dobru analiticku p rocjenu cjelovitosti efekata, moguce ocekivati i dobiti znacajno povecanje finansijske s nage preduzeca. Upravaljanje potrazivanjima od kupaca mora obuhvatiti i pitanja vezana za razlik e naplate potrazivanja po osnovu komercijalnih odnosa. U komercijalnom poslovanju je gotov o nemoguce vrsiti tzv. cjelovitu proejenu boniteta kupea kao poteneijalnog duznika, prvenst veno zbog toga sto za to ne postoji raspolozivo vrijeme. Stoga se koriste mnogi drugi pristupi u djelimicnoj oejeni pogodnosti kupea (koriste se podaci drugih dobavljaca tog k upea, podaci od banaka, ageneija za pruzanje takvih usluga uz naknadu ili podaei koje priprema sarna sluzba dobavljaca za pojedine poteneijalno vece kupee). Preporucljivo je poduzimanje i slijedecih aktivnosti: limitiranje iznosa potrazivanja, smanjenje iznosa prodaje na kredit,

adekvatan izbor oblika naplate potrazivanja, insistiranje na odredenim posebnim instrumentima obezbjedenja placanja, uvodenje posebnih aktivnosti vezanih za kontrolu naplate, ugovaranje zatezne kamate s1. Koju ce od ovih aktivnosti poduzeti preduzece (prodavalae), zavisi od mnogih nje govih konkretnih specificnosti. To se, prije svega, odnosi na njegovu trzisnu poziciju . Ukoliko je ona dobra i ukoliko proizvodi npr. defieitarnu robu, tada je on u mogucnosti da bira koju ce od aktivnosti poduzeti, sto nije slucaj sa dobavljacem koji, inace, ima problema u prodaji svoje robe. Konkretno, ako je rijec 0 obliku naplate potrazivanja, dobavljac, ko ji ima dobru pozieiju na trzistu, moze da trazi najpovoljniji obIik naplate, a to je neopoziv i dokumentarni akreditiv iIi manje povoljan oblik naplate, tj. cek iii mjenieu. Najnepovoljniji oblik naplate je virmanska doznaka. To isto se odnosi i na odredivanje zatezne kamate. Ako pro davalae dobro trzisno kotira, moze namjerno uvesti maksimalne zatezne kamate (ukoliko to propisi dozvoljavaju) kako bi omdah pri ugovaraju eliminisao kupea koji je slab platisa.

Portfolio potrazivanja prakticno se odnosi na portfolio vrijednosnih papira koje posjeduje dobavljac za prodatu robu. Rizik naplate potrazivanja od kupaea moze se smanjiti u odnosu na ocekivani, ukoliko se kvalitetno izvrsi diversifikaeija (koja predstavlja kom biniranje vrijednosnih papira na nacin u kojem ce umanjiti relativni rizik) portfolija pot razivanja, koja bi trebala ukljuciti vrijednosne papire koji su pozitivno korelirani i da ce tad a dobavljac biti u stanju smanjiti standardnu devijaeiju distribueije vjerojatnosti u odnosu na ocekivane naplate. Rizik portfolija nije jednostavno vagana sredina (prosjek) standardnih devijaeija pojedinacnih vrijednosnih papira. Rizik portfolija ne ovisi sarno 0 rizicnosti v rijednosnih papira koji tvore portfolio nego i 0 vezama koje postoje izmedu tih vrijednosnih papira." Potrazivanja od kupaea treba da budu predmet specificnog i permanentnog proucava nja, jer naplata potrazivanja predstavlja posljednju fazu u eirkulaeiji obrtnih sredstava. U pred uzecima kod kojih postoji sumnja na neravnotezu, u stvari, kod kojih je prisutan problem u r aznim komponentama likvidnih sredstava, taj problem potrazivanja od kupaea moze biti, i obicno je, opterecen teskocama unovcivosti. Sva ona potrazivanja koja se ne mogu naplatiti u razumnom roku su nelikvidna. Za utvrdivanje stepena potrazivanja od kupaea upotrebljavaju se dva osnovna omje ra': -Prosjecni koefieijen Potrazivanja x dani u godini Naplate potrazivanja = Godisnja prodaja na kredit -Koefieijent obrtanja = Godisnja prodaja na kredit Potrazivanja Potrazivanja Prvi omjer predstavlja prosjecno vrijeme potrebno da se potrazivanja od kupaca p retvore u novae. Ukoliko je predug prosjecni period naplate potrazivanja od kupaca, to n am ukazuje na to da je prisutna politika koju karakterizira pretjerano liberalno kreditiran je, sto cesto ima za posljedieu produzavanje rokova naplate, pojavu zastarijevanja potrazivanj a (sto se obicno odrazava na povecanje nenaplativih potrazivanja), povecanje troskova f inansiranja i potrazivanja, a sve to se odrazava na smanjivanje profita. Potrazivanja od kupaca su znacajna nenovcana nelikvidna sredstva aktive preduzec a. Stepen likvidnosti tih potrazivanja je u direktnoj zavisnosti od uslova kreditir anja kupaca. Ako kreditiramo kupee, tada moramo za iznos nenaplacenih potrazivanja obezbijedi ti likvidna sredstva iz nekih drugih izvora. Na raspolaganju su nam najcesce bankarski kredi

ti i prodaja kratkorocnih podobnih vrijednosnih papira. Koji ce izvor biti koristen z avisi od upravljacke funkeije. Preduzeca koja vode tzv. agresivnu finansijsku politiku pr ibavljat ce nedostajuca likvidna sredstva uzimanjem bankarskih kredita, dok ce preduzeca koj a vode tzv. konzervativnu finansijsku politiku ta sredstva nadoknadivati prodajom kratk orocnih podobnih vrijednosnih papira. Agresivna finansijska politika obezbjeduje veci profit, ali je kod nje i rizik v eci zbog moguce prezaduzenosti, tako da se kod ove finansijske politike preferira profit naustrb sigurnosti. Konzervativna finansijska politika preferira sigurnost na racun profita. Bitno je da i jedna i druga finansijska politika ne oslobada preduzece smanjivanja troskova kreditiranja kup aea, jer se kod agresivne finansijske politike to odrazava na placanje novih kamata na bankarske kredite, au konzervativnoj finansijskoj politiei na gubitak zarade prodajom unosnih vrijednosnih papira. 6 James C. van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", str. 53. 7 James C. van Horne: Isto djelo, str. 771.

Poentu svrsishodnosti utemeljenja finansijskog aspekta upravljanja potrazivanja treba staviti na aktivnosti koje ce obezbjedivati sto manje angazovanje novcanih sreds tava u ovoj izuzetno znacajnoj aktivnoj bilansnoj poziciji. Od tih aktivnosti spomenut cemo sarno predvidanje gotovinskih tokova, posebno priliva iz tih poslovnih aktivnosti (koje se pojavlj uju i kao finansijske i kao ulagacke) iz predvidenog obima prodaje (prilivi). Duznos t je svakog referenta prodaje da posveti posebnu paznju ne sarno profitiranju obima prodaje svakog proizvoda posebno vee i da predvidi mjere kako ubrzati naplatu predvidene prodaj e opet posebno za svaki proizvod. Od te pocetne, zamisljene kao najotmjenije procjene uveliko z avise i sva ostala predvidanja koja ce se kasnije kriticki razmatrati na nivou i cijel og preduzeca. Pri predvidanju mjera za ubrzavanje priliva iz predvidenog obima prodaje, posebn u paznju treba usmjeriti na realnost roka za gotovinsko placanje i predvidanja procent uc esca tog gotovinskog placanja u pojedinacnim prodajama, 0 obimu prodaje na odgodeno p lacanje, predvidanje instrumenata obezbjedenja placanja, koliko su oni adekvatni za oceki vane uslove, zatim predvidanje poduzimanja dodatnih mjera koje ce biti primjenjive ak o zataji predvidena dinamika priliva od prodate robe i s1. Ove dopunske mjere i aktivnosti su posebno svrsishodne ukoliko se posluje u nest abilnim privrednim uslovima (kad su realne pojave nastupanja reeesije i pojava nepozeljn ih inflatornih kretanja), kada je potrebno racunati i sa povecanjem spornih potrazi vanja i potreba za produzavanjem rokova naplate (ako su nastupili stabilniji uslovi poslovanja), koliko ce biti i kada potrebno poduzeti i posebne mjere za ubrzanije naplate (davanje m aksimalnog kasa-skonta ako se ocekuju znacajnija inflatorna kretanja). U prineipu, svaka pr edlozena mjera ima svojih dobrih i losih strana. Npr. traziti od kupea kojem smo prodali robu na odgodeno placanje da nam sto prije plati tu robu, moze da ima realnu opasnost da te kupee izgubimo i da oni odu nasoj konkureneiji. IIi predlagati prodaju sa promptnim pl acanjem, ako nam nije takva pozieija na trzistu, moze realno dovesti do pada obima prodaj e. Pravu oejenu opravdanosti poduzetih mjera mozemo dobiti sarno putem utvrdivanja cistog novcanog toka. Primjera radi, ako je preduzece imalo cist novcani tok prije izmj ena kao i za naredna tri mjeseea. 1. mjesee 2. mjesee 3. mjesec -Novcana primanja -prilivi od prodaje, vlasnickog kapitala, pozajmljenog 6.000 6.500 6.500

-Novcana placanja, odlive za nabavke, zakupnine, rate, place, popravke, ured. itd. 5.000 7.000 7.500 -Mjesecna noveana bilanea (neto novcani tok) + 1.000 -500 -1.000 Nakon predvidenih mjera za poboljsanje poslovanja ima sljedeci neto noveani tok -Novcana primanja 6.000 8.000 10.000 -Novcani odlivi 5.000 7.500 8.500 -Mjesecni neto novcani tok + 1.000 +500 +1.500

Iz prethodnog primjera je vidljivo da cemo nakon poduzetih mjera (agresivnijom p rodajnom politikom i smanjivanjem izdataka) u ovom preduzecu imati pozitivan neto novcani tok. Pri svemu tome treba stalno imati na umu da je uskladivanje obima prodaje i dina mike naplate potrazivanja permanentno prisutan problem i da je ta problematika u dire ktnoj zavisnosti od politike uskladivanja proizvodnje i prodaje. Ukoliko se takva politika sprovo di, ocekivati je i nize troskove drzanja zaliha, stirn da su ukupni troskovi proizvo dnje visi nego u slucaju stabilne proizvodnje. Ukoliko prodaja oseilira, preporucljivo je zalih e gotovih proizvoda u odredenom roku uskladistiti, jer je stabilna proizvodanja djelotvomi ja. Koja ce altemativa biti primijenjena, zavisi od kompariranja visine novcanih izdataka ka da je proizvodnja uskladena s prodajom i usteda u slucaju stabilne proizvodnje. Ukoliko se opcenito eijeni da bi moglo doci do znacajnih odstupanja u predvideni m uslovirna prodaje, preporucljivo je da se radi vise varijanti, pri cemu se pokazala vrlo u spjesnorn primjena tzv. tehnike simulaeija uz koristenje kompjuterskih programa koji ce iz racunati proracune novea uz razlicite pretpostavke. Te pretpostavke ce biti korisne i mog u se zasnivati i na znacajnom padu prodaje kako bi sto bolje uocili koliko su nasi izdaei fleks ibilni, koji izdaei se, koliko i kada, mogu smanjiti, koji su dodatni napori neophodni, kao i dodatna ulaganja da se efikasno obavi naplata potrazivanja. Tesimulaeije, normalnoneiskljucujuisuprotnepretpostavke zasnovanenapovecanju pro daje, sto se sve mora poduzeti (povecanje zaposlenih, povecanje izdataka za nabavku ma terijala i sl.). 2.2.4. Finansijski aspekti upravljanja zalihama Faktori koji uticu na nivo zaliha jesu: troskovi zaliha, minimalne, optimalne za lihe, tehnika upravljanja zalihama. Da bismo sto realnije proucili upravljanje zalihama, neoph odno je zalihe podijeliti u slijedece grupe: zalihe sirovina i materijala (ukljucujuci tu i ambalazu, sitan inventar, gorivo, mazivo, auto-gume), zalihe nedovrsene proizvodnje (to su troskovi nezavrsene proizvodnje) i zalihe gotovih proizvoda. Svaka od tih zaliha ima svoje specificnosti koje se ispoljavaju u faktorima koji uticu na nivo zaliha (troskovi zaliha, minimalne i optimalne zalihe i upravljanje zaliham a).

2.2.4.1. Upravljanje zalihama sirovina i materijala Kada su u pitanju zalihe sirovina i materijala, osnovni zadatak upravljanja ovim zaliharna treba da bude odrzanje ovih zaliha na nivou koji omugucava optimalno koristenje kapaeiteta bez prekidanja kontinuiteta proeesa uz minimalne troskove iz drzanja tih zaliha. Visina ovih zaliha uglavnom zavisi od dva faktora: od optimalnih zaliha koje predstavljaju granieu izmedu minimalnih zaliha i maksi malnih zaliha i od eijena zaliha bilansiranih u bilansu stanja.

Kada su u pitanju minimalne zalihe, tada se vodi racuna 0 godisnjem utrosku koli cina materijala i sirovina (Gu), broju dana koji protekne dok se potrosi jedna posilj ka, ciji je obim odreden nosivoscu transportnog sredstva (Tu), broju radnih dana u godini (T r) i procentu rizika blagovremenog izvrsenja narudzbe izrazene u decimalnom broju (Sr). Uvrsta vanjem konkretnih velicina u formulu za dobijanje minimalnih zaliha (Zmin) z ( Gu. Tu. Sr, dobijamo te trazene Tr minimalne zalihe. Kada na tako utvrdene minimalne zalihe dodamo jednu posiljku, dobijemo maksimalne zalihe. Sabirajuci minimalne i maksimalne zalihe i dijeleci taj zbir sa dva, dobijemo optimalne zalihe.' Tek kada imamo utvrdene optimalne zalihe sirovina i materijala, pristupamo anali ziranju njihovih cijena u bilansu stanja. Zalihe u bilansu stanja mogu biti bilansirane:

po prvim ulaznim cijenama, ako se obracun utroska vrsi po LIFO metodi, po posljednjim ulaznim cijenama, ako se obracun utroska vrsi po FIFO metodi, po najnizim cijenama, ako se obracun utroska vrsi po HIFO metodi i po prosjecnim cijenama, ako se obracun utroska vrsi po stvarnoj nabavnoj cijeni, odnosno planskoj nabavnoj cijeni. U interesu je preduzeca da prikazuje obracun zaliha po sto nizim cijenama, jer s u tada i zalihe manje, a manje zalihe ornogucavaju i manje troskove njihovog finan siranja, sto olaksava odrzavanje likvidnosti poslovanja preduzeca. Proizilazi da je obrac un zaliha po LIFO metodi, ako su cijene u porastu, najprihvatljiviji, u uslovima pa da cijena po FIFO metodi, a po HIFO metodi u uslovima osciliranja cijena. Uspjesno upravlj anje ovim zalihama vodit ce racuna i 0 mogucoj pojavi zastarjelih zaliha (zbog pojave novih sirovina i materijala) koje povecavaju troskove finansiranja i osiguranja, pa negativno uticu na profitabilnost poslovanja preduzeca, Te zastarjele zalihe se moraju sto prije likvidirati. Kontrola zaliha materijala i sirovina predstavlja znacajan faktor u upravljanju ovim zalihama. Ona se sve vise sprovodi pornocu racunara koja pruzaju ogromne mogucnosti brze evidencije i kontrole. Takve elektronske kontrole omogucavaju i permanentno prec izno uskladivanje nabave i trosenja zaliha. U najnovije vrijeme poznate firme u Japan

u i SAD primjenjuju tzv. JIT Gust in time) koncept upravljanja zalihama materijala i sir ovina. To je koncept bez zaliha sirovina i materijala, ali je rizican a, istovremeno, i unosa n (jer se sirovine i materijali dobivaju neposredno prije upotrebe). 2.2.4.2. Upravljanje zalihama nedovrsene proizvodnje Zalihe nedovrsene proizvodnje se javljaju cak i u preduzecima koja imaju najsavr seniju kontrolu upravljanja poslovanje, sto je i normalno, jer su to troskovi poslovanj a. Visina tih troskova, a time i visina ovih zaliha zavisi od: iskoristenosti kapaciteta, tj. ostvarenog obima proizvodnje, duzine ciklusa proizvodnje i visine troskova proizvodnje (cijena). 8 J. Rodic: Isto djelo, strana 272.

Veci stepen iskoristenosti kapaciteta povlaci adekvatno povecanje zaliha nedovrs ene proizvodnje, duzi ciklus proizvodnje prouzrokuje vece zalihe i obratno. Vrijednost troskova proizvodnje zavisi od visine utroska i cijene tih utrosaka. Za efikasno uspjesno upravljanje zalihama proizvodnje potrebno je prethodno unap rijed utvrditi i tzv. optimalne zalihe nedovrsene proizvodnje, jer cemo sarno tako moc i pracenjem tih stvarnih zaliha, troskova i njihovih osciliranja oko optimalnih zaliha, prav ovremeno vrsiti permanentno uskladivanje stvarnih zaliha nedovrsene proizvodnje sa optimalnim za liharna nedovrsene proizvodnje. Za svaki proizvod pojedinacno treba utvrditi optimalne zalihe nedovrsene proizvo dnje (ZP opt) po slijedecoj formuli" ZPopt = Op.T, gdje je 365 Gp godisnja vrijednost zavrsene proizvodnje izrazena standardnim cijenama kostanja, pri cemu je obim proizvodnje na nivou planskog iskoristavanja kapaciteta, T = standardni broj dana i 365 = broj dana u godini Visina zaliha nedovrsene proizvodnje ne zavisi sarno od stepena iskoristenosti k apaciteta, duzine trajanja ciklusa proizvodnje i visine cijene kostanja vee i od obracuna t roskova, Taj sistem obracuna troskova moze biti postavljen na principima: da se u cijenu kostanja ukljucuju ukupni troskovi, da se u cijenu kostanja ukljucuju direktni i opsti troskovi proizvodnje i da se u cijenu kostanja ukljucuju sarno varijabilni troskovi proizvodnje. I kod ovog obracuna zaliha najpovoljnije je za preduzece da se taj obracun vrsi po najnizoj cijeni kostanja, a to je cijena kostanja koja se zasniva na obracunu sarno varij abilnih troskova. Razloge za to treba traziti u cinjenici da nizi nivo zaliha povoljnije djeluje n a proftabilnost preduzeca. Zalihe gotovih proizvoda nisu neophodne u smislu da one uslovljavaju nastavak kontinuiteta poslovanja kao sto je slucaj sa zalihama materijala i siro vina koji se moraju drzati u proracunatim minimalnim nivoima, jer, u protivnom, moze doci i d o obustavljanja poslovanja, I pored toga, one su stalno prisutne i izazivaju odredene troskove, kao sto su troskovi uskladistenja, osiguranja, troskovi amortizacije. Svi ovi trosko vi su varijabilni troskovi.

Pri upravljanju ovim zalihama treba voditi racuna 0 svim ovim okolnostima, stirn da se ne smije zanemariti ni mogucnost pojave zastarjelih zaliha (dijelova proizvoda), jer se njihovom pojavom povecavaju i troskovi finansiranja, osiguranja, a i pojava mogucih gubit aka. Takve zalihe se moraju ekspeditivno rjesavati, pokusavajuci da njihovom likvidac ijom izvucemo bilo kakve prinose. 9 J. Rodic: Isto djelo, str. 277

2.2.4.3. Upravljanje zalihama gotovih proizvoda Od svih zaliha sigurno da zalihe gotovih proizvoda predstavljaju najtezi problem za vecinu preduzeca, Tezina te problematike je u tom sto: je to novcana aktiva koja vezuje najvise sredstava preduzeca (u odnosu na potraz ivanja od kupaca i druga nenovcana sredstva aktive), su to zalihe s najvecim angazovanjem sredstava, njihovo pretvaranje iz tog nenovcanog oblika u novcani oblik zavisi pretezno od vanjskih faktora (trzista), od visine ovih zaliha znacajnije zavisi brzina cirkulacije svih obrtnih sredstav a, su mogucnosti pojave zastarijevanja prisutnije nego u drugim oblicima nenovcane aktive, ove zalihe mogu prouzrokovati znacajne troskove finansiranja i osiguranja, ove zalihe znacajno mogu djelovati i na troskove proizvodnje, realno vrednovanje zaliha gotovih proizvoda ima poseban znacaj, jer od tog vredn ovanja zavise i podaci 0 latentnim rezervama i skrivenim gubicima (poznato je da latentne rezerve nastaju potcjenjivanjem aktive i precjenjivanjem pasive, a s kriveni gubici precjenjivanjem aktive i potcjenjivanjem pasive), se mogucnosti upravljanja protezu i na taktiziranje s prodajnim cijenama u uslov ima inflacije. Utvrdivanja optimalnih zaliha gotovih proizvoda predstavlja jedno od prioritetni h pitanja menadzrnenta u preduzecu. Optimalne zalihe su one zalihe koje prouzrokuju najmanje troskove zaliha gotovih proizvoda. Ukoliko je velika zavisnost kretanja troskova proizvodnje od visine ovih zaliha, tada su optimalne zalihe gotovih proizvoda one koje daju najmanje troskove zaliha got ovih proizvoda i troskova proizvodnje. Optimalne zalihe gotovih proizvoda (Zgopt) se utvrduju po slijedecoj formuli'" ZPopt = OpT, gdje je 365 Gp vrijednost gotovih proizvoda po cijeni kostanja (ili kolicina), T = prosjecni broj dana koji protekne od momenta prijema gotovog proizvoda iz proizvodnje do momenta otpreme kupcu i

365 = broj dana u godini Interpretirajuci prethodnu formulu, prvenstveno "Gp", proizilazi da je za svaki proizvod potrebno posebno utvrditi njegovu optimalnost zaliha. Obim zaliha gotovih proizvoda prvenstveno zavisi od: obima proizvodnje i obima prodaje. Ta dva elementa dalje zavise od: globalne ponude i traznje konkretnih proizvoda, kvaliteta konkretnog proizvoda, 10J. Rodit: Isto djelo, str. 279

njegove prodajne cijene ostalih uslova prodaje. Obim prodaje moze znacajno da zavisi i od politike prodaje preduzeca. U uslovima inflacije rukovodstvo prodaje moze taktizirati da Ii ce prodavati maksimano mogucu kolicin u robe sa zaliha ili ce svjesno reducirati prodaju i cekati porast cijena koje im odgovaraju. Moguca su i suprotna kretanja. Inflacija povecava kupovnu moe i tada je olaksana prodaja. Ako se ta okolnost koristi i kombinirano sa namjerama da se odmah angaziraju ta sredstva od prodaje u nabavku materijala, to moze da bude opravdano. Nairne, vjest prodaj ni menadzment, uz saradnju sa ostalim rukovodiocima (nabavke i dr.), moze dobivena sredstva od prodaje odmah upotrijebiti za kupovinu sirovina i materijala cija je stopa infla cije veca od stepena inflacije gotovih proizvoda. Opravdanje za forsiranje prodaje u uslovima inflacije moze se naci i tada ako ce se dobivena sredstva tom prodajom upotrijebiti za otp latu inostranih kredita prije ocekivane devalvacije dornace valute, posebno ako ce biti veca dev alvacija nego porast prodajnih cijena gotovih proizvoda (time ce se efekat postici u racu nici da ce rashodi po osnovu negativnih kursnih razIika moci biti izbjegnuti). Ne smijemo zanemariti ni kod ovih zaliha cinjenicu da visina zaliha gotovih proi zvoda zavisi od sistema obracuna troskova. Pri ovome treba imati u vidu da je primjena sistema obracuna troskova uslovljena prirodom proizvodnje i prodaje. Sezonska proizvodnj a i prodaja, kao sto su npr. gradevinarstvo, poljoprivreda, zahtijevaju primjenu obracuna tro skova po sistemu ukljucivanja svih troskova u cijenu kostanja. Iako je obracun troskov a po sistemu ukljucivanja proizvodnih troskova iii sarno varijabilnih daleko povoljniji za pr eduzece, ipak se taj sistem obracuna nece moci primijeniti kod sezonskih preduzeca, I kod upravljanja zalihama gotovih proizvoda mora se voditi racuna 0 relativno v ecoj mogucnosti pojava zastarijevanja gotovih proizvoda i njihove nekurentnosti, sto znacajno moze da poveca troskove finansiranja i troskove osiguranja, pojavu gubitka, a ti me i smanjenje profita preudzeca. Iz tih razloga nekurentne i zastarjele zalihe treba sto prije prodavati i po nizim cijenama (putem rasprodaje ili otpisivati). Za efikasno i umjesno upravljanje zalihama gotovih proizvoda potrebno je utvrdiv ati i koeficijent obrta zaliha, koji se dobije kad se ukupna cijena kostanja svih real iziranih gotovih proizvoda podijeli prosjecnim saldom zaliha gotovih proizvoda. Dijeljenjem broja dana u godini sa dobijenim koeficijentom obrta zaliha dobijamo prosjecno vrijeme traj anja jednog

obrta, koje za upravljanje gotovim proizvodima predstavlja vazan pokazatelj obrt a zaliha gotovih proizvoda i moze posluziti i kao pokazatelj likvidnosti zaliha." Treba navesti da se trosak ukupne prodaje robe obicno uzima za period od jedne g odine, ada se prosjek salda utvrduje na prosjeku zaliha na pocetku i zaliha na kraju ra zdoblja. Veci koeficijent obrta i likvidnosti zaliha je svojstven za efikasnije upravljan je zalihama gotovih proizvoda. Dobijeni koeficijent obrta mora se uzimati s velikom opreznoscu, jer se mogu don ositi pogresni zakljucci na bazi njega zbog toga sto npr. visok koeficijent moze biti i rezultat preniskih zaliha i ucestalijih izlaza a i previse malih narudzbi, Stoga je potrebno pribje gavati 11 James C. van Horne: lstodjela, str. 774.

izracunavanju obrta glavnih kategorija zaliha, kako bi tim proucavanjem ispitali ima li nekih nelogicnosti, neravnoteza, prevelikih ulaganja specificne komponente zaliha. Dob ro upravljanje gotovim proizvodima vodi racuna i 0 ovim okolnostima. Za uspjesno upravljanje zalihama gotovih proizvoda je neprihvatljivo ono shvatan je koje polazi od toga da ce dinamika prodaje biti stabilna ili uvijek jednaka. Temeljit o proucavanje i usavrsavanje upravljanja radnim kapitalom je svojstveno za relativno stabilne uslove poslovanja, poslovanja, kada stvarno funkcionise i trziste novca i trziste kapit ala. Upravljati elementima likvidnosti sredstava jednog trzisno orijentiranog, trzisno koncipira nog privrednog subjekta, npr. u nestabilnim uslovima poslovanja je tesko, gotovo nem oguce. Odrzati se likvidan u takvim uslovima je moguce sarno uz znacajno zanemarivanje zahtjeva koji proizilaze iz rentabilnosti poslovanja, jer moramo, zbog nesigurnosti u pos lovanju, nespremnosti i banaka da preuzimaju viskove likvidnih sredstava, drzati nenormal no visoke iznose gotovine. Nairne, nesigurnost u poslovanju, proizasla iz nestabilnosti u cijeloj privredi primorava banke, a i druge privredne subjekte, da ne idu u dugorocne plasmane, v ee da se prvenstveno orijentisu na kratkorocnije koji ne odgovaraju mnogim preduzec ima zbog njihovog nesklada sa eiklusom njihovog privrednog poslovanja. Banke su primorane i da se odricu i najatraktivnijih bancinih poslova, karakteri sticnih za normalne uslove bankarskog rada, kao sto su mjenjacki portfelji koji su eijenjen i isto kao i gotov novae i sredstva na ziro-racunima s gledista likvidnosti, jer se moze lako reeskontirati. Zbog nemotivisanosti banaka za preuzimanje i izdavanje kratkorocnih vrijednosnih papira, privreda manje trazi kratkorocne pozajmnice, preduzece koje ce imati viskove lik vidnih sredstava ce se nalaziti u deliktnoj situaciji. Takva privredna nestabilnost dov odi do poremeraja na trzistu novca, na berzi kratkorocnih vrijednosnih papira. Vrijednosni papir p ostaje nemobilan i ne moze da odigra znacajnu ulogu u upravljanju obrtnim sredstvima u segmentu koji se odnosi na upravljanje vrijednosnim papirima. U takvim uslovima namece se potreba da se unaprijed pripremaju odredeni kvalitetni programi koji bi sadrzavali ne sa rno specificne aktivnosti i mjere koje treba poduzimati vee i odgovorne osobe za njihovo realiz iranje. Ovakvi programi su neophodni posebno kada se radi 0 nastojanju da se obezbijedi sto svrsishodnije urpavljanje potrazivanjima privrednog subjekta, jer primjena najsavremenijih teh nika ubrzanja naplate potrazivanja koje primjenjuju afirmisana trzisna preduzeca u st

abilnim uslovirna privredivanja ne moze dati zeljene efekte. Npr. kada se radi 0 naplati potraziva nja iz osnova prodaje robe uz mjenicno obezbjedenje, neophodno je studiozno razmotriti da li t raziti jednog ziranta ili dva ziranta ili neko jos dodatno garantovanje po toj mjenici, a da t o ne prouzrokuje nepozeljne posljedice u obimu prodaje ili ako se radi 0 stalnom poslovnom partne ru da ne ugrozimo dugogodisnje medusobno gajenje povjerenja. Mozemo uzeti i niz drugih pr imjera, mi cemo se zadovoljiti sa sarno jos jednim koji bi se odnosio na odgodena placan ja prema potrosacima trajnih potrosnih dobara iz osnova selektivnih kredita kada treba seriozno razmo triti da li realizaciju tih kredita realizirati u vlastitoj reziji iz adekvatne kvote ili se odluciti da se realizacija tih kredita prepusti bankarna, ako cijenimo da smo dovoljno afirmisani na trzist u tih trajnih potrosnih dobara i da cemo tako ostvariti povoljnije uslove prodaje. Za uspjesno upravljanje finansijskim sredstvima nije dovoljan sarno preduslov ko ji smo prethodno razmatrali, a tice se definisanja pojma finansijskih sredstava i odred enih aspekata upravljanja, vee je potrebno prethodno izvrsiti odredena adekvatna, namjenska gr upisanja svih finansijskih sredstava. Nairne, to namjensko grupisanje znacajno zavisi od osnovnog cilja koji se zeli postici upravljanjem finansijskim sredstvima.

Ukoliko je, npr. osnovni cilj tog upravljanja obezbjedivanje trajne sposobnosti izvrsavanja dospjelih obaveza u smislu da preduzece bude solventno, tada ce se i grupisanje sredstava vrsiti tako da bude sto svrsishodnije ostvarenju tog cilja. Medutim, ukoliko je poenta vise usmjerena ka ostvarivanju maksimalne neto dobiti, tada ce i grupisanje finansijs kih sredstava biti prilagodeno da se upravljanjem prvenstveno ostvaruje takva neto dobit. Prem da se pridaje odredeni prioritet pojedinim aktivnostima pri ostvarivanju kljucnih c iljeva upravljanja finansijskim sredstvima, ipak u osnovi to grupisanje se zasniva na tome da struk tura sredstava, aktiva bude rasporedena po oblicima i vrstama koje omogucavaju efikas an kontinuitet poslovanja preduzeca. Ta finansijska struktura, kao stanje i mobilizacija sredst ava preduzeca po obimu i rokovima se prikazuje u njegovom bilansu stanja koji uz dug e svrsishodne evidencije pruza solidnu osnovu za zeljeno grupisanje. Konkretno, najcesca kateg orija konotacije aktive se prikazuje kroz odnos kratkorocne i dugorocne vezane imovine , u stvari u odnosu izmedu fluktuirajucih obrtnih sredstava prema trajnim obrtnim i osnovnim sredstvima. Ovakva gruba kategorizacija za koncept primjenjivanja tzv. horizonta lne finansijske strukture koji se sastoji u rokovnoj povezanosti izmedu dijelova aktive i dijelo va pasive, prvenstveno posmatranih kroz sustinsko vezivanje strukture sredstava i strukture izvora sredstava." I pored svih dobrih svojstava ovakve kategorizacije i njenog znacaja preko omjer a pokrica duga i za politiku likvidnosti, ipak ovakva kategorizacija nam ne pruza niz drug ih relevantnih podataka, osnova bitnih za uspjesno koncipirano upravljanje finansijskim sredstv irna. Osnovni razlog tome treba traziti u njenoj gruboj kategorizaciji, te zbog toga t u kategorizaciju treba zasnivati na detaljnijem razvrstavanju sredstava koje ce prvenstveno biti prilagodeno namjeravanom cilju koji se zeli postici upravljanjem finansijskih sr edstava. To razvrstavanje sredstava, mislimo svih sredstava aktive, treba vrsiti npr. prema stepenu njihove likvidnosti tj. prema vremenu potrebnom da se jedno nenovcano sredstvo koje moze biti predmet unovcivosti, pretvori u novcani oblik. To razvrstavanje je permanen tno aktuelna aktivnost, jer se uslovi unovcenja stalno mijenjaju. Da budemo precizniji, ne in sistiramo da se vrsi kategorizacija sredstava prema njihovoj formalnoj vezanosti, jer se t o formalizira u racunovodstvu preduzeca i s takvom podjelom raspolazu, u principu sva preduzec a, vee smatramo za korisno da se vrsi specificna namjenska kategorizacija sredstava , s gledista

stvarno procijenjene vezanosti sredstava. Osim toga, potrebno je istaci ponovo d a u obzir za kategorizaciju dolaze sarno ona sredstva koja se mogu "povuci" iz procesa pos lovanja, a da se time ne ugrozi kontinuitet izvrsavanja preuzetih zadataka, zatim da ce se realizacijom tih sredstava ostvariti pozitivna trzisna cijena (cijena koja ce pokriti u minim umu sve otpadajuce troskove koji se odnose za to sredstvo) i da imaju tretman utrzivosti. Npr. besm isleno je rangirati dio od minimalno potrebnih sirovina (pamuka u tekstilnoj tvornici) cijom bi eventualnom prodajom radi dolazenja do likvidnih sredstava stvorili vise stete n ego sto bi postigli urednim izvrsavanjem neke obaveze iz ovog osnova. Za efikasno upravljan je sredstvima, kada je rijec 0 ovakvim sredstvima najbitnije je sto realnije utvrditi minimalne zalihe svake trzisno konjunkturne sirovine kako bi se dobila sto kvalitetnija osnova za upravljanje i ovih nenovcanih sredstava. Konkretno u dobro organiziranoj nabavci sirovina i materijala, taj minimum zaliha moze da bude i po nekoliko puta manji u odnosu na preduzece gdje se toj organizaciji ne posvecuje adekvatna paznja. Poznato je da veliki kon zumenti, cak vrlo razlicitih vrsta sirovina nemaju cak ni dnevnih zaliha sirovina i materijal a, prvenstveno zahvaljujuci cvrstom ugovaranju u dinarnike isporuke i tacnog mjesta dostave (ca k i iz 12E.F. Brigham, "Financial management", Theory and Practic, The Dryden Press/i1i nsdale Illinois, 1977, str. 912.

udaljenih zemalja) i preuzimanja posljedica u slucaju zakasnjele isporuke. Suvis no je navoditi kakve materijalne prednosti ima jedno preduzece sarno iz osnova svrsishodno orga niziranog upravljanja zalihama sirovina i materijala, u odnosu na preduzece koje to ne moz e da sprovede. Ne sarno da se smanjuje obim angazovanja sredstava vee se time omoguca va tok preduzeca da efekte svog poslovanja (neto dobitak) poveca i kroz privremeno cest o vrlo unosno ulaganje u kupovinu kratkorocnih vrijednosnih papira, koji nose relativno visoku kamatu (komercijalne zapise ili vrijednosne papire). Ili drugi praktican primjer za uspjesno vodenje politike solventnosti preduzeca, za koju je prvenstveno odgovorna finans ijska funkcija preduzeca, neophodno je znati, ne sarno da taj i taj vrijednosni papir dospijeva za naplatu tada i tada, vee svakodnevno raspolagati podacima 0 njegovoj trzisnoj vrijednost i, znati cijeniti relevantne faktore za rangiranje tog vrijednosnog papira i svom p ortfoliju, a posebno poznavati uslove moguceg realizovanja prije dospijeca i efekta koji se m oze postici u odnosu na njegovu nominalnu vrijednost. Posjedovanje takve jedne fleksibilne, stalno prilagodavane kategorizacije sredst ava, stvara ogromne prednosti preduzecu da se realno mogu ostvarivati efekti upravljanja sa sredstvirna. U konceptu ovog razmatranja, moze biti sprovedenai ovakva kategorizacija sredsta va: sredstva koja se mogu pretvoriti iz nenovcanog oblika u noveani za 3 dana u iznosu od 500.000 KM i u slijedecoj strukturi biti kasnije na raspolaganju, o 20% na raspolaganju u trajanju od 20 dana, o 30% na raspolaganju u trajanju od 35 dana, o 20% na raspolaganju u trajanju od 60 dana, o 10% na raspolaganju u trajanju od 90 dana, o 20% na raspolaganju bez vremenskog ogranicenja, sredstva koja se mogu iz nenovcanog oblika pretvoriti u novcani (likvidni) oblik za 10 dana u iznosu od 800.000 KM i biti u slijedecoj strukturi kasnije na raspolag anju, o 10% na raspolaganju itd. Detaljnije elemente pojedinih ovih podgrupacija bi svaka privredna organizacija razradila i prilagodila svojim specificnostima, svojim potrebama i ciljevima koje zeli ost variti upravljanjem svojih sredstava. Normalno da razrada tih kategorizacija zavisi od a1. svojstava pojedinih sredstava. Ta svojstva se mogu manifestirati u slijedecem:

koliko dugo to sredstvo stvarno moze biti udaljeno iz svoje sadasnje "funkcije" da li postoji mogucnost njegove povoljnije supstitucije i koje, cijena i efekti eventualne zamjene, njegov stepen mobilnosti, stepen osjetljivosti na inflatorna kretanja, podloznost poreskom sistemu, uslovi njihove nadoknade, koliko je to sredstvo od znacaja u ostvarivanju neto dobiti, uslovi njihovog finansiranja, kakve sve moze izazvati posljedice neazurno vracanje tog sredstva i s1. Svrstavanje svih sredstava u preduzecu prema ovim i s1. svojstvima je jedan od p reduslova uspjesnog upravljanja tim sredstvima. To ne znaci da se samim grupisanjem sredst ava po ovim svojstvima stvara nekakva optimalna struktura sredstava, jer optimalna s truktura sredstava se ne moze utvrditi bez prilagodavanja te strukture strukturi raspoloz ivosti izvora sredstava. Te einjenice ne umanjuju potrebu i znacaj posjedovanja ovakve struktu re sredstava, jer je ona i polaziste za aktivnosti na njenom prilagodavanju strukturi raspoloz ivih izvora sredstava.

Uzroke mnogih defonnacija i poremecaja, posebno u vodenju politike finansiranja i politike likvidnosti u mnogim preduzecima, treba traziti i nalaze se u neposjedovanju ova kvih adekvatnih sistematizacija sredstava. Zanemarivanje davanja znacaja ovakvim kategorizacijam a i njihovim daljnim uskladivanjima s raspolozivom strukturom izvora sredstava prakt icno prouzrokuje npr. i upotrebu dugorocnih izvora sredstava za finansiranje kratkorocno vezanih sredstava, sto je suprotno osnovnim nacelima uspjesnog poslovanja, a i nacelima finansiranj a. U nasoj praksi cesto se sva sredstva svrstavaju u dvije grupe ito: stalna sredst va i obrtna sredstva, pri cemu se stalna sredstva, slobodbno interpretirajuci, tretiraju kao dugorocna vezana sredstva, a obrtna sredstva kao kratkorocna vezana sredstva. Cinjenica je da trzisna privreda, a posebno uspjesnost rjesavanja njenih kljucni h "problema" solventnosti i profitabilnosti, zahtijeva siru lepezu grupisanja sredstava. Ako bi se trazilo opravdanje za ovakvu nasu situaciju, mogli bi je traziti u nedostupnosti nasih p reduzeca odgovarajucim finansijskim trzistima, a posebno jacim medunarodnim trzistima, kreditnim trzist irna, sto doprinosi usporavanju cirkulacije robe, novca i kapitala i nesmetanom funkci onisanju instrumenata emisione banke. Imajuci u vidu te okolnosti, nedvosmisleno se narne ce konstatacija da je stvarno veliko umijece strucnih sluzbi u preduzecu, a posebno finansijske funkcije koja je u stanju da pronade i priblizno optimalnu strukturu svojih sredstava, ta ko da je gotovo nemguce obezbijediti i odrzati optimalnu strukturu sredstava jednog preduzeca, T akvo stanje stvara i uslove za donosenje i pogresnih zakljucaka 0 uzrocima nastupanja odredenih finansijskih dogadaja, kao sto je da je rocna struktura sredstava uzrocnik nelik vidnosti poslovanja preduzeca sto doprinosi jacanju misljenja onih u preduzecu da uzroke toj nelikvi dnosti treba traziti i da se oni nalazi u svojstvima sredstava, a ne u organizacionom n esposobnostirna onih koji su odgovorni za stvaranje takve strukture sredstava. Takav pristup zam agljuje odgovornost subjektivnih faktora za nelikvidnost preduzeca i podrzava nastajanje i novih propusta u upravljanju sredstvima. Drugim rijecima, podrzava nastojanje da se krivica za subjektivne slabosti prenosi na svojstva sredstava, a ne da se trazi u onima koji su ta sred stva doveli u situaciju da im se ta svojstva tako ispoljavaju, tj. u ljudima koji su tom sre dstvu dali tu i tu ulogu, odnosno dali sredstvima drugu neku ulogu i time onemogucili izvrsavanj e dospjelih obaveza preduzeca. Nasuprot takvoj situaciji, finansijska funkcija moze predvidj eti da u datom

trenutku ima daleko veca likvidna sredstva nego sto su joj stvarno i potrebna za izvrsavanje dospjelih obaveza. Taj visak likvidnih sredstava, ako su van fukcije, neoploduju se i ugrozavaju postizanje vece neto dobiti. To nam ukazuje da se problemi platezne sposobnosti preduzeca ne mogu uspjesno rjesavati bez permanentnog uskladivanja strukture sredstava sa promjenjivom strukturom izvora sredstava. Cak i maksimalno povecavanje likvidnih sredstava ni je garancija uspjesnosti upravljanja, jer se ta uspjesnost daleko bolje ostvaruje k roz permanentno uskladivanje potenicjalnih priliva i odliva sredstava i pravovremenim poduzimanj em adekvatnih mjera da se usporavanjem odliva, odnosno ubrzavanjem priliva rijesi ocekivana ne uskladenost u nedostatku likvidnih sredstava, odnosno da se u suprotnim kretanjima pravoreme no zna sta raditi sa ocekivanim viskovima likvidnih sredstava. Optimalna rocna struktura sredstava ne moze se uspjesno obezbijediti tekucom pol itikom, ako prethodno nisu stvoreni preduslovi, a to su analiza procjene i izracunate pl anirane optimalne strukture sredstava. Cak ni maksimalno postavljeni stepen mobilnosti c ijele aktive nece odgovoriti zahtjevima optimalne strukture sredstava. Nairne, moze se postaviti naizgled zadovoljavajuca struktura sredstava, medutim, njena optimalnost se ne m oze postici bez stalnog obezbjedivanja i adekvatne rocne strukture izvora sredstava.

Rezimirajuce ovo razrnatranje 0 upravljanju novcanim sredstvirna, rnorarno staln o irnati na urnu da se ovdje radi 0 vjestini uskladivanja dva vrlo varijabilna dinamicna kretanja na cije ishode utice veliki broj nepoznanica koje rnogu znacajno da uticu na predrn et upravljanja sredstvirna u srnsilu visine novcanih sredstava koja treba da budu predrnet upra vljanja. Da ponovirno, cilj upravljanja sredstvirna nije kanalisanje finansijskih tokova ka unaprijed definisanorn cilju jer je to predrnet upravljanja finansijskirn tokovirna, vee d efinisanje cilja kod opredjeljivanja gdje usrnjeriti slobodna sredstva (da li za nova profitabiln a kratkorocna ili dugorocna ulaganja i za koja, da li za jacanje rezervi likvidnosti, da li za davanje olaksica potencijalnirn dobrirn kupcirna) i odakle se predvidaju prilivi sredstava (kolik o iz poslovnih aktivnosti, koliko iz ulagackih, a koliko iz finansijskih aktivnosti). Dobro prakticno koncipiranje upravljanja likvidnirn sredstvirna najbolje se rnan ifestira kroz razradeni, obicno mjesecni plan likvidnosti. U njernu su regulisana sva pre dvidena usrnjeravanja sredstava kao odlivi i sva ocekivana priticanja sredstava kao pri livi. U njernu se precizira koliko mozemo ocekivati likvidnih sredstava koje cem o irnati na raspolaganju kao i narnjene, ciljevi usrnjeravanja sredstava. Kada navodirno "raspolaganje" tada rnislirno ne sarno na iznose koji treba da budu usrnjereni vee i podatke koliko dugo ce stajati na raspolaganju sredstva koja ce priticati, neizvjesnosti i rizike koji se rnogu realno ocekivati. U tom smislu se po potrebi (zavisno od ocekivani h rizika i sl.) rade i odredena varijantna rjesenja ovih planova likvidnosti zasno vana na tacno predvidenim pretpostavkama. 3. Upravlianje novcanim lokovima Premda smo pri definisanju finansijskih sredstava dali kratak osvrt ina finansij ske tokove, ipak cemo se zadrzati jos na torn pitanju, jer se u literaturi pojam upravljanja novcanim tokovima i pojam upravljanja novcanim sredstvirna nedovoljno i gotovo nikako posebno ne razmatraju. Nairne, pokusat cemo opravdati njihove posebne specificno sti, ali ne u smislu da rnogu potpuno samostalno biti razmatrani. Da Ii upravljanje n ovcanim sredstvima prethodi upravljanju novcanim tokovima? Odgovor na ovo pitanje cemo p okusati naci u slobodnoj interpretaciji jednog uvazenog strucnog misljenja koje se odnos i na upravljanje". Funkcija upravljanja pocinje djelovati kada kupac pise cek za p odrnirenje potrazivanja, a zavrsava se kada neki dobavljac naplacuje dospjele obaveze. Pred rnet ovog upravljanja je upravljanje novcanim tokovima, jer se aktivnosti vezane za ubrzanje naplate potrazivanja odnose na upravljanja kupcirna, dok se aktivnosti

vezane za placanje obaveza odnose na upravljanje dobavljacima (dugovirna). Da li ce se kod preduzeca "A" kao prodavca robe kupcu "B" pojaviti taj kupac kao duznik po korne rcijalnorn ili robnorn kreditu ili ce se on pojaviti kaonjegov duznik sarno kao kupac korne je prodata roba napocek do 15 dana bez zaracunavanja karnata, to zavisi od toga kakvu je prethodnu odluku donijelo preduzece "A" kada je odlucivalo 0 upravljanju fina nsijskirn sredstvirna (da li ce prodati robu na kredit ili -), sto znaci da se moze prihva titi misljenje da upravljanje finansijskirn sredstvirna prethodi upravljanju novcanim tokovirna. Prirnijenjeno na prethodni prirnjer proizilazi da se sve aktivnosti vezane za na platu potrazivanja ili aktivnosti vezane za izvrsavanje obaveza rnogu tretirati kao pr edrnet upravljanja novcanim tokovirna. U sirem kontetkstu znacenja proizilazi da se daje prioritet 13J. Van Clam, "Finansijsko upravljanje i politika", str. 406.

upravljanju sredstvima tj. donosenju odluka 0 investiranju, finansiranju i raspo djeli neto dobiti. Konktetno, odlukom 0 finansiranju stvaramo materijalne preduslove za otp ocinjanje dinamicnog procesa obezbjedivanja potrebnog novca bilo za njegovo angazovanje za isplatu dividendi, bilo za njegovo usmjeravanje za kupovinu dionica i s1. Znaci, novcani tokovi, u sustini, nastaju poslije odluka koje su u sastavu konce pta upravljanja sredstvima. Ti tokovi mogu biti iz poslovnih aktivnosti, ulagackih i finansijski h aktivnosti. Poslovne aktivnosti se odvijaju u principu kroz poznatu semu N -R -P -R1 -N1 kruznogkretanja,ikadaseuzavrsnojfaziR1-N1dobijaprilivugotovini. -Ulagacke aktivnosti nastaju investiranjem kao odlivom i dezinvestiranjem kada s e pretvaranjem nenovcanih sredstava dobijenih investiranjem dobiju novcana sredstva. Finansijske aktivnosti nastaju iz postupka vezanih za obezbjedivanje izvora fina nsiranja (priliva) i povrata iz usmjeravanja za trajni kapital (dividenda), poznat i kao definansiranje. Proucavajuci sustinu problematike upravljanja novcanim sredstvima koje preferira , potencira ostvarivanje solventnosti, u principu je sveobuhvatnija i slozenija nego kada se radi o problematici koja potencira upravljanje funkcijama u preduzecu koje doprinose ostvarenju veceg neto dobitka. Takva ocjena se moze izvuci, ali ona je sarno prividna jer u spjesno upravljanje novcanim sredstvima koje preferira njihovo maksimalno oplodivanje ne moze se ni zamisliti ako nije protkano i zeljom da se ostvare sto veca likvidna sreds tva iz procesa pretvaranja nenovcanih sredstava u novcani oblik. To nam ukazuje da ostvarivanje i jednog i drugog cilja ne treba shvatiti kao nekakvo rivalstvo izmedu onih koji sprovode to upravljanje da li ce pobijediti oni koji su za obezbjedivanje solventnosti (uslo ve za trajnu sposobnost placanja) ili oni koji se zauzimaju za maksimalno oplodivanje sredsta va kako bi ostvarili sto vecu neto dobit, vee sarno kao jednu vrhunski poslovnu umjesnost d a se kroz zadovoljavanja zadanog nacela upravljanja solventnosti istovremeno pokusa ostvar iti i drugo nacelo, a to je profitabilnost kroz maksimiziranje neto dobiti. Ovakvo interpret iranje ciljeva upravljanja finansijskim sredstvima je u duhu koncepta da cilj svih funkcija u p reduzecu mora biti jedinstven, a to je da se postigne sto vece blagostanje svih dionicara , u smislu da se preduzece promatra "kao proizvodac privatnih i drustvenih dobara?", Takvo blagostanje

se moze postici sarno umjesnoscu uskladivanja nacela likvidnosti (solventnosti) i nacela profitabilnosti, jer npr. drzati velike rezerve gotovine da bi bili staln o likvidni znaci i drzati i veci dio sredstava van stvaranja nove neto dobiti. Upravljanje novcanim tokovima se razlikuje od upravljanja novcanim sredstvima ne sarno po tome sto mu prethodi vee i po tome sto se upravljanjem novcanim sredstvima vr si selektiranje, tj. izbor odredenih prihvatljivih tokova priliva i odliva sredstav a, dok se upravljanjem novcanim tokovima nastoji obezbijediti sto potpunije njihovo kretanje u skladu s a razlozima koji su bili i presudni za izbor odredenih tokova. Nairne, konkretno a ko je izbor pri upravljanju novcanim sredstvima bio da se taj i taj iznos likvidnih sredstav a angazira za podrzavanje prodaje, tada ce se pri upravljanju potrazivanjima od prodaje nastoj ati da se kroz stalno pracenje tih potrazivanja, toka njihove naplate predlazu i konkretne mjere, da se 14J. Van Clam: "Finansijsko upravljanje i politika", str. 8, MATE, Zagreb, IXizd anje.

vjestinom tog upravljanja postigne sto veca i brza naplativost bilo kroz predlag anje odredenih premija, kasa-skonta ili kroz poduzimanje pravovremenih rigoroznih aktivnosti, d a se zastite ta potrazivanja, IIi primjera radi, ako smo upravljanjem novcanih sredst ava odlucili da se taj i taj dio likvidnih sredstava usmjeri u kupovinu kratkorocnih unosnih vrijednosnih papira, tada cemo politikom upravljanja novcanih tokova, u ovom primjeru upravlj anjem toka naplativosti tog vrijednosnog papira, pracenjem njegove cijene na trzistu poduzi mati efikasne mjere kako bi taj tok, tok priliva bio unosniji i sigurniji. To prakticno dalje znaci da ce od umjesnosti upravljanja novcanim tokovima zavisiti ocekivani unaprijed defi nisani novcani tok koji ce obezbjedivati da se u svim kriticnim tackama za solventnost raspolaz e sa dovoljno likvidnih sredstava za izmirenje dospjelih obaveza, kao i to da se ostv ari i veci i brzi priliv nego sto je prvobitno, kada se pravilo selektiranje, zamisljan. Ne s arno veci, vee i brzi priliv doprinosi vecem oplodivanju postojecih sredstava, jer se slobodna likvidna sredstva mogu privremeno, cesto vrlo unosno plasirati. Posmatrajuci sustinu funkcionisanja upravljanja finansijskim sredstvima i upravl janja finansijskim tokovima, treba spomenuti i to da se upravljanje novcanim sredstvima zasniva na donosenju finansijskih odluka, ne same tzv. osnovnih (0 investiranju, 0 finan siranju i 0 dividendi) koje su od kljucnog znacaja za preduzece vee i svih drugih, tekucih f inansijskih odluka, tj. odluka koje mijenjaju postojece materijalne odnose. Medutim, kada se radi 0 upravljanju finansijskim tokovima, tada se ne radi 0 donosenju finansijskih odlu ka, vee sarno 0 politici, vjestini sprovodenja vee donesenih finansijskih odluka. Sve finansijske tokove, a time i predmet upravljanja novcanim tokovima, mozerno grupisati, u principu u sljedece tri grupe, ito: gotovinski tokovi iz poslovne aktivnosti (GTP), gotovinski tokovi iz ulagackih aktivnosti (GTV) i gotovinski tokovi iz finansijske aktivnosti (GTF). 3.1. Gotovinski tokovi poslovnih aktivnosti (GTP) Novcani tok poslovnih aktivnosti utvrduje se korekcijom neto dobiti za promjene vrijednosti u tekucoj imovini i tekucim obavezama i rashod amortizacije, jer rashod amortiza cije nije novcani tok. Nairne, to je iznos za koji se korigira neto dobit s ciljem do lazenja do novcanog toka poslovnih aktivnosti. Ovi tokovi se sastoje od gotovinskog priliva i odliva vezanih za bilans uspjeha. Prilivi gotovine iz GTP mogu nastati kao:

gotovinski primici nastali od naplate prodate robe i usluga kupcima, gotovinska dividenda i kamate, primljeni gotovinski depoziti. Odlivi gotovine iz GTP mogu biti kao: gotovinska placanja za kupljenu robu i usluge, gotovinska placanja dobavljacima, placanja kamata i poreza.

Kada je rijec 0 gotovinskorn toku iz poslovnih aktivnosti (GTP), potrebno je spo rnenuti i tzv. negotovinsko poslovanje. To negotovinsko poslovanje iskazano u negativnir n stavkarna treba izuzeti od neto dobitka. Te negativne stavke bi se odnosile na: razrnjenu sredstava za sredstva, razrnjenu dionica iii duga za sredstva, obracun arnortizacije za ciji iznos treba povecati neto dobit, jer su rashodi ko ji ne zahtijevaju odliv gotovine, svi aranzmani koji se tretiraju kao trarnpa, razrnjena obaveza za obavezu, konverzija duga u vlasnicki kapital. Za bolje razurnijevanje karaktera prvenstveno prihoda koji poticu iz operativne, osnovne djelatnosti preduzeca, a koji su pretezno vezani za grupu konta 60, prikazacemo ovaj primjer." Prodaja proizvoda Preduzece "x" je prodalo preduzecu "B" gotove proizvode u vrijednosti 100.000.KM (u vrijednost nije obracunata proizvodna cijena prodatih proizvoda 80.000.KM). Knjiziti kod prodavca (x) i kupca ("B"). Potrazivanje naplaceno preko ziro-racuna, Preduzece "A" je prodalo preduzecu "B" proizvode vrijednostje uracunat porez na prornet proizvoda a na kredit sa rokorn od sest rnjeseci i karnatorn Cijena gotovih proizvoda je 60.000.-KM. Knjiziti preduzeca "B".

u vrijednosti 100.000.-KM (u 15.000.-KM). Prodajaje ugovoren od 12% godisnje, kod preduzeca "A" i

Poslovna prornjena pod rednirn brojern 1. Proknjiziti pod uslovorn da srno prirn iIi avans od kupca u iznosu od 50.000-KM. Poslovna prornjena pod rednirn brojern 1. proknjiziti pod uslovorn da je kupac " B" fizicko lice, te da je vrijednost sa porezorn na prornet 125.000.-KM naplaceno u gotovu. Perez na prornet obracunat u iznosu od 25.000.-KM. Veza poslovna prornjena broj 1. Proknjiziti sarno dopunu knjizenja. Nakon 15 dan a vraceno je 10% prodatih gotovih proizvoda zbog neodgovarajuceg kvaliteta, a preostali iznos je placen na z.r, Preduzece "A" je prodalo preduzecu "B" gotove proizvode u prodajnoj vrijednosti od 100.000.-KM od cega je 20.000.-KM porez na prornet proizvoda. Planska vrijedn

ost prodatih proizvoda je 60.000.-KM. ReaIizovano odstupanje je pozitivno 2.000.-KM. Naplata je izvrsena na z.r, Knjiziti kod preduzeca "A" i "B". 15Jahlc drMehmed, "Raeunovodstvo", Revicon, Sarajevo, str. 106-110.

Red. Br. OPIS Konto IZNOS Duguje Potrazuje Prihodi od prodaje 600 Za prodajnu vrijednost Troskovi prodatih proizvoda 650 80.000 Zalihe gotovih proizvoda 120 80.000 Za cijenu koStanja prodatih proizvoda Z. racun 200 100.000 Kupci 212 100.000 Za naplaceno potrazivanje lB. obracun nabavke robe 130 100.000 Dobavliad 543 100.000 Za nabavljenu robu Dobavljaci 543 100.000 Z. racun 200 100.000 Za placenu fakturu Roba u skladiStu 131 100.000 Obracun nabavke robe 130 100.000 Za evidenciju robe u skladistu 2A. Krediti dati pravnim Iicima 230 106.000 Prihodi od prodaje 600 85.000 Prihodi od kamate 620 6.000 Obaveze za poreze 546 15.000 Prodaja na kredit Troskovt prodatih proizvoda 650 600.000 Zalihe gotovih proizvoda 120 60.000 Za prodate g.p.po stvar.vrijednosti koStanja 546 15.000 Obaveze za porez 200 15.000 Z. racun Za placeni porez 2B. Obracun nabavke robe 130 106.000 Kratkorocni kredit 530 106.000 Za nabavljenu robu na kredit 2B. Roba uskladistu 131 106.000 Obracun nabavke robe 130 106.000 Za evidenciju robe u skladiStu Kratkorocni kredit 530 106.000 Z. racun 200 106.000 Nakon 6 mjeseci placen. kredit.

Red. Br. OPIS Konto Il NOS Duguje Potraiuje 3X. Z.racun 200 50.000 Obaveze prema avansu 548 50.000 Za primljeni avans od kupca Kupci 212 100.000 Prihodi od prodaje 600 100.000 Za prodate gotove proizvode Troskovi prodatih proizvoda 650 80.000 Zalihe gotovih proizvoda 120 80.000 Za stvar.vrijedn.prod. zalihe Z. racun 200 50.000 Obaveze prema avansu 548 50.000 Kupci 212 100.000 Za naplaceno potrazivanje 3B. Avansi za nabavku robe 136 50.000 Z.racun 200 50.000 Za placeni avans Obracun nabavke robe 130 100.000 Dobavljaci 543 100.000 Za nabavljenu robu Dobavljad 543 100.000 Avans za nabavku robe 136 50.000 Z.racun 200 50.000 Za placenu obavez uz koris.avansa Roba u skladiStu 130 100.00 Obracun nabavke 131 100.000 Za evienciju robe u skladiStu 4X. Kupci gradani 212 125.000 Prihodi od prodaje 600 100.000 Obaveze za porezna promet 600 25.000 Za predate gotove proizvode Troskovl prodatih proizvoda Zalihegotovih proizvoda 650 120 80.000 80.000 Za prod.prolzv.po stvarnoj cijeni Blagajna Kupci-gradani 202 212 125.000 125.000 Za naplat.proizv.u gotovu Z.racun 200 125.000 Blagajna 202 125.000 Polog gotovine na ziro-racun

Red. Br. OPIS Konto IZNOS Ouguje Potrazuje Uplata na z.r. radi blagaj.maxim. Obaveze za porez na promet 546 25.000 Z.racun 25.000 Za placeni porez na promet 48. Ovu poslovnu promjenu fizicko lice Kupac gradanin ne evidentira, te yam zbog Toga ne rnozemo predstaviti knjizenje 5X. Kupci 212 110.00ij Prihodi od prodaje 600 11O.00q Za prodate proizvode Troskovi prodatih proizvoda Zalihe gotovih proizvoda Is.oog Is.oool Za evidenciju stv. cijena Z.racun 110.0001 Kupci 110.0001 Za kntlzente kniifne obavi"esti 58. Obracun nabavke 130 Dobavliad 543 110.0001 Storno nabavke DobavijaCi Z.racun 543 200 11O·00g 110.00g Za evidenciju knjizne obavijesti Roba u skladiStu Obracun nabavke robe 131 130 /10.0001 110.0001 Za vracenu robu dobavljacu 6A. Kupci 212 100.000 Prihodi od prodaje 600 SO.OOO Obaveze za porez 546 20.000 Za obracun prodaje Troskovt prod. proizvoda 650 60.000 Zalihe gotov.proizvoda 120 60.000 Za eVlden.plan. cijena Odstup. od cijena 12S 2.000 Troskovi prod. proizvoda Za obracm realizov. Odstupanja 2.000 i.racun 200 100.000 Kupci 212 100.000 Naplata potrazivanja

Red. Br. OPIS IZNOS Kanto Potrazuje Duguje Obaveze za porez na promet Z.racun 546 20.000 Za placeni porez na promet 200 20.000 68. Knjizenje ce biti ldenticno knjizenju koje Smo imali evientirano u primjeru 18. Proizvod za prodavea u nasim primjerima je prikazan kao roba za kupea. To ne zna ci da uvijek mora biti tako. To moze biti i materijal, pa bismo umjesto evideneije na grupi 13, nabavku evidentirali kod kupaea na grupi 10. Kod prodaje na kredit (2A) obracunatu kamatu, ukoliko se odnosi na dva iii vise obracunskih perioda, treba evidentirati preko pasivnih razgranicenja na grupi 52 ili 55. Sarno iznos dospjele kamate u obracunskom periodu ce se sa grupe 52 ili 55 knjiz iti u korist racuna 620. Kupei ne razdvajaju kamatu na kredit, kod pribavljanja materijala iii robe, jer je princip obracuna nabavne vrijednosti po bruto principu, tj. svi zavisni troskovi se urac unavaju u nabavnu vrijednost. Kamata je u ovom slucaju zavisan trosak jer bez kredita nema nabavke . Kod knjizenja 4X, nije se moralo uplacivati na ziro-racun svih l25.000.-KM, ukol iko to dozvoljava blagajnicki maksimum. Dakle, mozemo do nivoa blagajnickog maksimuma zadrzati novae u blagajni, a sarno razliku uplatiti na ziro-racun. Kod knjizenja odstupanja od eijena 6A, pozeljno je iz prakticnih razloga da se o bracuni vrse na kraju obracunskog perioda kumulativno za ukupnu prodaju. Kod vracanja kupljenih proizvoda koji mogu biti zbog nepostivanja raznih razloga navedenih u ugovoru se storniraju na svim racunima koji su ucestvovali u evideneiji nabavk e ili eventualne prodaje. Specificno kod prodaje treba napomenuti RS-18, FBiH da se u stavu 11 omogucava naplata potrazivanja ne u noveu, nego u zamjenu za neku drugu robu ili proizvode . U tom slucaju ce se u duznicko-povjerilackom iznosu umjesto ziro-racuna pojaviti evideneija na grupi 10, 13, i s1. kod prodavea, a kod kupea, umjesto da obavezu dobavljacu plati sa klase 2, on obavezu izmiruje sa klase 1, vee prema sporazumu sa kojim zaliham a i u kojoj kolicini, u skladu sa fer vrijednostima. Za razliku u fer vrijednostima, stornira se iznos kod kupea na racunu 100, 101,

130 i s1. Razlika koju treba stornirati je razlika izmedu konta 650 i 600. U ovom slucaju prihodi i rashodi na klasi 6 se ne knjize,

Porez na promet se placa sarno za dogovorenu razliku fer vrijednosti i obracunav a se sarno na pozitivnu razliku. Ranije obracunate poreze treba stomirati, te ih ponovo obracunati u slucaju prod aje razmijenjenih proizvoda, robe, materijala i sl. Na isti nacin bismo evidentirali i druge prihode (prihodi konta 601), kao i tros kove 651, kao sto smo to uradili kod primjera konta 600 i 650. Smatramo da nema potrebe 0 tome elaborirati. Prihodi od prodaje robe -vrijednost prodate robe (602) Specificnosti djelatnosti prometnih preduzeca u odnosu na proizvodna su visestru ke, pocev od: karaktera djelatnosti, sistema obracuna troskova i rashoda, kalkulacija koje se primjenjuje u trgovini i onih koje su u upotrebi kod proizvo dnih preduzeca itd. Nabavljena roba na racunu 131 je, prije svega, radi prodaje, sto ne iskljucuje i druge poslovne promjene koje su kao mogucnosti predstavljene na grupi 13 kao i mogucnosti razli citih prihoda i rashoda. Prikazani prihodi pretezno poticu iz poslovne redovne aktivnosti. Prisutna je i podjela prihoda na operativne i neoperativne prihode koji obuhvataju prihode od ulaganja , prihode od investiranja, ostale prihode i tzv. vanredne stavke. Kao operativni prihod po javljuje se prihod od prodaje, provizije, kamate, dividende, tantijemi, najamnine i sl. Iz ovakve podjele proizilazi da se pojam neoperativnih prihoda ne moze identific irati s pojmovima prihoda od ulaganja i prihoda od investiranja. Ostali prihodi i vanred ni prihodi se evidentiraju na grupama konta 63, odnosno 64. Mi smo prethodno obrazlaganje zasnivali na podjeli prihoda iz poslovnih aktivnos ti, a ne na podjeli gotovinskih tokova iz te iste aktivnosti. To smo cinili svjesno kako bismo koristiIi relativno dobro izvrsenu klasifikaciju prihoda u Kodeksu nacela i racunovodstven ih standarda (l998.g.) i pokusali tu podjelu sto svrsishodnije koristiti u klasifikaciji goto vinskih priliva sredstava. Pri ovakvoj zamisli nismo zanemarili potrebu razlikovanja poj ma prihoda i pojma priliva. Prije tog razgranicavanja treba imati u vidu da se prihod od prod aje proizvoda

i usluga moze verificirati, priznati sarno onda kada ispunjava, pored ostalih, i ove uslove: da se iznos prihoda moze pouzdano izmjeriti, da preduzece ne zadrzava znacajno vlasnistvo iii kontrolu nad prodatom robom i proizvodima, da peduzece prenosi znacajne rizike i koristi vlasnistva nad proizvodima ili rob om, da postoji vjerovatnoca da ce ekonomska korist vezana za prodaju pritjecati u preduzece. Tek kada se ishod transakcije moze pouzdano izmjeriti, prihodi povezani za tu tr ansakciju se priznaju kao prihod u bilansu uspjeha prema stepenu dovrsenosti transakcije n a dan bilansa stanja. I prethodno navedene specificnosti prihoda, a posebno okolnost d a postoji i

vjerovatnoca da ce ekonomska korist vezana za prodaju pritjeeati u preduzece, uk azuju da se pojam prihoda ne moze identifieirati s pojmom gotovinskog toka kao priliva. K onkretnije, ako postoji vjerovatnoca da ce ekonomska korist od prodaje pritjeeati, vrijednos t te transakeije se moze tretirati kao prihod, sto u svojoj sustini ni takvi prihodi ne mogu biti tretirani kao prilivi. Slobodno tumaceci, to mogu biti sarno realno poteneijalni prilivi. Ove okolnosti nas upucuju i daju nam za pravo da mozemo reci da se sarno oni prihodi iza kojih stoji i odredena konkretna materijalna promjena mogu tretirati kao gotovinski pr iliv. U tom smislu i pojam rashoda u uporedbi s pojmom gotovinskih odliva treba shvatiti . Ti rashodi se evidentiraju na grupi konta 65. Rashodi obicno imaju oblik odliva. 3.2. Botovinski tokovi iz ulagackih aktivnosti (BTU) Ulagacke aktivnosti poznate su i pod nazivom investieijske aktivnosti koje gener alno gledajuci ukljucuju pribavljanje nove stalne imovine i primitke od prodaje stalne imovine. Prihodi od ulaganja se vode na grupi konta 61., a predstavljaju prihode koji pot icu od ulaganja u povezana pravna liea, prihode od ulaganja u druga pravna lica, prihod e od otudenja ulaganja i prihode iz ostalih ulaganja. Rashodi od ulganja obuhvataju rashode vezane za otudivanje ulaganja, rashode od otpisa ulaganja i ostale rashode od ulaganja. Svi ovi rashodi se vode na grupi konta 66 . U gotovinske tokove iz ulagackih aktivnosti spadaju: nabavka (prodaja) nematerijalnih sredstava, nabavka (prodaja) materijalnih sredstava, stieanje (otudivanje) udjela u pridruzenim pravnim lieima, dati krediti (povrat kredita) pravnim lieima u grupi, dati krediti (povrat kredita) drugim povezanim pravnim lieima, nabavka (otudenje) dugih ulaganja, dati krediti (povrat kredita) drugim pravnim lieima. Gotovinski tokovi oznaceni van zagrada predstavljaju prilive (+), a gotovinski t okovi definisani u zagradama predstavljaju odlive (-). 3.3. Botovinski tokovi iz finansijskih aktivnosti (BTF) Opcenito uzevsi, finansijske aktivnosti ukljucuju pribavljanje novea dugorocnim zaduzivanjem, otplatu tih dugova i pribavljanje sredstava izdavanjem dodatnih dioniea. Gotovinski tok posmatran u dijelu koji se odnosi na prilive i odlive, obuhvatao bi: primitke od izdavanja dioniea, otkup dionica, nabavka (prodaja) vlastitih dioniea, primljena pozajmljena sredstva,

povrat pozajmljenih sredstava. U sustini, najkarakteristicniji prilivi u gotovinskom toku se odnose na naplaciv anje kamate (kao aktivne kamate) i pozitivne kursne razlike. Ovi prihodi se evidentiraju na grupi konta 62.

Gotovinski odlivi, kao rashodi na kojima su nastale materijalne promjene koji se evidentiraju na grupi konta 67, prvenstveno se odnose na tzv. pasivne (kamate koje mi placamo ) kamate i negativne kursne razlike. 3.4. Gotovinskitokoviizostalihaktivnostiikao vanrednestavke Ovu grupaciju finansijskih tokova posmatracemo sarno kroz prikazivanje priliva ( prihoda) po osnovu ostalih prihoda (konta grupe 63.) i prihoda koji se tretiraju kao vanr edne stavke (konta grupe 64.). Radi potpunijeg uvida u specificnost ovih prihoda (priliva) posluzit cemo se slj edecim objasnjenjima", 3.4.1. Ostali prihodi To su prihodi koji po svojoj specificnosti nisu rnogli naci svoje mjesto u struk turi prihoda grupe 60, 61 i 62, predstavljaju grupu prihoda koji se tretiraju ostali, a tu sp adaju: prihodi od donacija, subvencija, regresa i kornpenzacija, prihodi od otpisanih obaveza, viskovi, vrijednost prodatih rnaterijala, vrijednost prodatih stalnih sredstava, prihodi od penala, kazni nagrada i sl, naplacena otpisana potrazivanja i ostali prihodi u strukturi tretrnana ostalih prihoda. Specificnost prihoda od donacija, subvencija i pomoci prouzrokovale su cinjenicu da je ovom problernu posvecen poseban standard FBiH RS-20, koji uz ostale, a posebno F BiH RS-18, regulise ovu problernatiku. Donacije se mogu prirnati u novcu i u drugim rnaterijalnim vrijednostirna. Vrije dnost i namjenu prema racunovodstvenim standardima odreduje sam donator. Lice koje prima donaciju ne moze rnijenjati vrijednost niti namjenu donacije bez saglasnosti donatora. Do nacije ne podlijezu obavezi poreza ukoliko se namjenski koriste. Vrijednost donacije ka o prihoda uvijek ima ili treba da ima rashode, te je konacno u bilansu uspjeha saldo donac ije izmedu prihoda i rashoda nula, to su razlozi zbog kojih je navedena tvrdnja da n arnjenske donacije nisu oporezovane. Donacije u obliku oprerne, u skladu sa RS-18 i RS-20, FBiH, omogucuju da prikaze mo prihode od donacija u onoj rnjeri u kojoj su prikazani troskovi (amortizacije i sl.) oprerne u datoj obracunskoj godini. Za potrebe knjizenja isticemo da kod knjizenja prihoda na racunu 630, dugovat ce racun

200 ili drugi racuni grupe 20, klase 1, klase 0 i sl. 16Jahic Mehmed: "Racunovodstvo", Revicon, Sarajevo, 1999.god., str. 114-119.

Prihodi od otpisanih obaveza (631) U poslovanju medu partnerima, radi dobrih poslovnih odnosa za potrebe pokrica gu bitka; radi nemogucnosti naplate, djelimicno iii potpuno je moguce da se otpisuje odred ena obaveza. Otpis obaveza je racunovodstveni prihod. To su prihodi koji,dakle, nast aju ne prodajom proizvoda, usluga, robe i sl. vee kao posljedica kupovine proizvoda, robe, uslug a, dobivanja kredita, obracuna prihoda i rashoda na razgranicenjima, za koju obavezu nemamo sredstava da platimo ili cak povjerilac zauzvrat ne zeli niti materijalne vrijed nosti sa klase Oil za zamjenu za obaveze u smislu potrazivanja. I ovi prihodi bi se mogIi svrstati u specificnosti grupe donacija. Pami racun kod rashoda za racun 631 je 684 (otpis nenaplativih potrazivanja), Ka ko se racun 631 vezuje uglavnom za klasu 5, tako se racun 684 pojavljuje u slucajevima kada potrazuju racuni klase 2, zbog nernogucnosti naplate i drugih specificnosti koje smo navel i kod racuna 631. Ako bi se otpisano potrazivanje (684) u narednom periodu naplatilo, tada bi se e videntirao naplaceni iznos u korist racuna 636 (Prihodi -Naplacena otpisana potrazivanja). Viskovi i manjkovi (632 i 682) Popis imovine je zakonska obaveza za utvrdivanje stvamih elemenata za sacinjavan je polugodisnjeg i godisnjeg obracuna, ali nije zabranjeno da se popis vrsi i cesee (tj. po potre bi preduzeca, kako bi se imalo uvida u stvamo stanje imovine preduzeca), U skladu s a propisanom procedurom (postupkom provodenja inventara -popisa imovine) komisija koju odredi menadzrnent preduzeca duznaje da izvrsi popis, tj. konstatuje cinjenicno stanje, uporedi ga sa knjigovodstvenim i definise razliku. Razlika najcesce postoji. Ona moze bi ti pozitivna i negativna. To jest, popisom se mogu utvrditi viskovi i manjkovi imovine. Slijedeca faza, nakon konstatovanja viskova i manjkova, jeste utvrdivanje uzroka nastanka, tj. konstatovanje da li se radi 0 stvamim ili formalnim viskovima i manjkovima. Viskovi i manjkovi formalnog karaktera se pojavljuju u slucaju da su propustene odredene poslovne promjene pribavljanja iIi otudenja imovine na kojoj postoji inventuma r azlika. Propustene poslovne promjene treba proknjiziti, pogresno proknjizene promjene tr eba korigovati (crvenim stomom, zatim pravilnim knjizenjem), a nakon toga utvrdene razlike se s matraju stvamim razIikama, tj. viskovima i manjkovima. Kod viskova stvamog karaktera tre ba

imati u vidu odredene specificnosti u odnosu na vrstu imovine koja se pojavljuje kao visak. Kod stalnih sredstava, komisija (popisna) treba da predlozi vrijednost stalne im ovine koja ce se unijeti u knjige kao osnovica za obracun amortizacije (tj. takve viskovece mo evidentirati po procijenjenoj vrijednosti u evidenciji sredstava u funkciji). U tom slucaju bi dugovao adekvatan racun klase 0, za utvrdeni visak, a potraziva o bi racun 632 (viskovi),

Ako bi se konstatovao visak stalne imovine, koju preduzece zeli prodati, nakon t oga sto je utvrden visak, i tada je neophodno (racunovodstveno) izvrsiti evidenicju visk a, pa zatim proknjiziti prodaju, kao i svaku drugu prodaju uz evidenciju prodajne i procijen jene vrijednosti prodate imovine. Viskovi kod zaliha (klase 1) -ako su stvamog karaktera nakon utvrdivanja stvarno g kolicinskog stanja potrebno je, takode, utvrditi vrijednost viska. Znamo da se zalihe mogu evidentirati po planskim i stvamim cijenama, po nabavnim i prodajnim. Ako su stvame cijene u praksi evidencije preduzeca, potrebno je naci prosjecnu c ijenu nabavljenih zaliha (u vremenu od zadnjeg obracuna) za period u kome se utvrduje visak, Prosjecno cijena zaliha ce se mnoziti kolicinom, i tako cemo izracunavati vrijed nost viska, a potom ga knjiziti tako da duguje odgovarajuci racun na klasi 1 (u zavisnosti g dje je visak nastao), a potrazuje racun 632. Ako se pojave viskovi klase 2, za iznos stvamog viska ce se zaduziti racun na kl asi 2 (gdje je utvrden visak), a potrazivat ce racun 632. Kod viskova robe u prodavnici treba napomenuti cinjenicu da je u skladu sa trgov ackim knjigama neophodno izraditi kalkulaciju maloprodajne cijene i po principu eviden cije prijema robe u prodavnicu izvrsiti zaduzenje, dugovat ce roba u prodavnici za maloprodaj nu vrijednost racun 132, a potrazivat ce racun 632 za stvami visak (bez razlike u c ijeni i p.p.), potrazivat ce 137 za obracunatu razliku u cijeni i 138 za obracunati porez na pr omet. Daljnja prodaja se evidentira kao i robe u prodavnici. Kod manjkova ima odredenih specificnosti. Za formalni manjak je karakteristicno da se isknjizava formalnim obuhvatanjem svih dokumenata i svih poslovnih promjena u po smatranom obracunskom periodu. I viskovi i manjkovi zahtijevaju odredeni tretman 0 njihovom rasporedu i donosen je odluke menadzmenta 0 terecenju. Kod manjkova se moze terecenje locirati na vise obvezni ka: odgovomo lice (koje je zaduzeno za datu imovinu), osiguravajuca institucija, dobavljaci,

troskovi ukupnog prihoda i sl. U svim slucajevima ce racuni klase 0, 1 i 2 gdje se pojave manjkovi potrazivati, a dugovati odgovomolice, osiguravajuca organizacija, dobavljac ili 682. Za viskove je karakteristicno da se pojavljuju, ali nemamo dokumentacije za njih ovo porijeklo, dok je kod manjkova obmut slucaj, imamo document, ali nemamo imovine. Kod zaduzenja radnika za manjkove dugovat ce racun 213. Kod osiguravajucih organ izacija dugovat ce racun 218, kod dobavljaca (dobavljac od koga smo nabavili materijal, odnosno drugu imovinu) konto 540-543, a kod ukupnog prihoda 682.

Utvrdena vrijednost manjka stvarnog karaktera iznad nivoa kala, rastura, kvara i lorna (propisanog po minimalnim stopama) placa se porez na promet proizvoda i usluga k ao da su sredstva prodata. Osnovica za obracun poreza je utvrdena vrijednost manjka. Vrijednost manjka kod zaliha materijala utvrduje se na osnovu prosjecnih vrijedn osti zaliha, a ako se zaIihe evidentiraju po stalnim cijenama, tada se stalne cijene umanje z a prosjecno ostvareno odstupanje. To se mora obracunati na taj nacin jer se zeli znati stvar na vrijednost manjka. Vrijednost prodatog materijala (633) Nije uobicajeno da proizvodno preduzece prodaje materijal koji je nabavilo za po trebe proizvodnje ili vrsenja usluga, jer je prilikom nabavke dalo izjavu na narudzben ici da ce se nabavljena sirovina, materijal i sl. koristiti za potrebe proizvodnje. Ali, ukol iko dode do takve pojave i materijal sa grope 10 (101 do 104) bude prodat, potrebno je obracunati porez na promet proizvoda i usluga po principu prodaje robe. U tom slucaju bi dugovao kupac 210 do 212, a potrazivao bi racun 633, odnosno dugovao bi racun 680, a potrazivao ra cun 101 do 104, u zavisnosti sa kog racuna grope 10 je doso do prodaje. Za porez bi dugo vao racun kupaca, a potrazivao bi racun 546. Vrijednost prodatih stalnih sredstava (634) Za stalna sredstva, takode, nije uobicajeno da se prodaju, ali ukoliko dode do t oga, kupci bi dugovali za prodajnu vrijednost, a potrazivao bi racun 634. Kod prodaje staln ih sredstava potrebno je utvrditi neotpisanu vrijednost imovine na dan prodaje (tj. treba obr acunati eventualnu revalorizaciju i amortizaciju i utvrditi neotpisani dio imovine). Za neotpisani dio preodatih stalnih sredstava dugovat ce 680 i racun grope 019, 029, a potrazi vat ce racuni klase 0, u zavisnosti od toga koje je stalno sredstvo prodato. U ovim slucajevima se ne misli na prodaju kao zamjenu iii izmirenje duga prema d obavljacima i sl. Prihodi od penala, kazni, nagrada i sl. (635) Obracunate i naplacene prihode po osnovu kazni, penala, premija i nagrada grupis emo kao ostale prihode, jer spadaju u grupu povremenih prihoda cije se ostvarenje ne moz e predvidjeti. Osnov za obracun prihoda prema kontu 635 jesu obracunata potrazivanja iz poslovn ih

odnosa, gdje nakon isteka redovnog roka (ugovorenog roka) naplativosti pocinje p ravo obracuna penala, kazni i sl. Dakle, neki od racuna potrazivanja ce dugovati (u zavisnosti od toga gdje je obr acunata kazna, penali i sl.), a potrazivat ce prihodi 635. Sarno obrnut slucaj imamo kod evidencije racuna 683, koji predstavlja rashode, a izvor za njihov nastanak su obaveze preduzeca prema racunima klase 5. To znaci da ce r acun 683 dugovati, a potrazivat ce odgovarajuci racuni klase 5.

Naplacena otpisana potraiivanja (636) Ukoliko potrazivanja budu naplacena u svom redovnom (ugovorenom) roku, tada nece doci do ovakvih racuna. Medutim, u problemima oko naplate, najprije dode do spor a oko naplate tuzbe oko potrazivanja, da bi na kraju doslo i do otpisa potrazivanja ko ja se knjize na racunu 684, kao rashodi, ili ipak nakon spora potrazivanja budu naplacena, Da bi se pojavio racun 636, u funkciji, moramo imati ranije proknjizen racun otp isanih potrazivanja, Otpisana potrazivanja ne moraju biti sumnjiva i sporna. I jedna i druga potrazivanja (sumnjiva, sporna, otpisana) u tretmanu imaju isti karakter. Razlika je u tome s to su otpisana potrazivanja konacan proces za knjizenje na racunu 684, dok sumnjiva i sporna potrazivanja ubrajamo u potencijalne dogadaje. Dozvoljava se prema standardima racunovodstva da procijenimo stepen sigurnosti naplate, u smislu procjene naplativosti. 3.4.2. Prihodi kao vanredne stavke To je grupa konta 64 koja spada u posljednju grupu prihoda prema kontnom planu R S FBiH za profitna preduzeca. Ova grupa obuhvata konto 640 -vanredni prihodi. Za r azliku od ostalih prihoda, koji su nesto detaljnije obuhvaceni, vanredni prihodi se sma traju rijetkim dogadajima kod ostvarenja prihoda (neocekivano nasljedstvo, znacajni pokloni i s l.). Ovaj prihod ce se rijetko javljati, kod nekih preduzeca moguce nikada, ali se i u Medunarodnim standardima zadrzao kao evidencioni racun znacajnih i rijetkih prihoda. Istije slucaj i sa grupom 69., tj. racunom 690, sarno sto muje djejstvo suprotno od grupe 64. U ovom slucaju se radi 0 velikim gubicima (posljedice nereda, nemira, strajkova, ratova, zemljotresa i sl.), koji mogu preduzece znacajno kostati ada se za pravu stavku u knjigovodstvu nema koji konto pojaviti, tako daje predviden racun grupe 69 (690) koji treba pr euzeti takve rashode. Rezimirajuci razmatranje 0 novcanim tokovima, potrebno je reci da postoje i tzv. cisti novcani tokovi (engl. net Cash flow) koji predstavljaju razliku izmedu novcanih primitaka, priliva (engl. Cash inflows) i novcanih izdataka, odliva (engl. Cash ontflows). 4. Finansijsko izvjeslavanje 0 novcanim lokovima Ogroman je znacaj finansijskog izvjestavanja ne sarno za upravljanje finansijski m sredstvima i njihovim tokovima vee i za cjelokupno upravljanje finansijama preduzeca, te ce mo iz tih razloga ovu materiju razmatrati u posebnom dijelu ove knjige, a ovdje sar no potencirati taj znacaj.

Preduslov za bilo kakvo uspjesno upravljanje gotovinskim tokovima je prethodno d obro poznavanje svih mogucnosti i specificnosti gotovinskih tokova, posebno priliva, a posebno odliva gotovinskih tokova. To je i bio kljucni razlog da smo se relativno dosta detaljno zadrzali na razmatranju najbitnijih relevantnih novcanih tokova po osnovu priliv a i po osnovu odliva.

-Neospomo da efikasno i dobra organiziranje finansijskog izvjestavanja, a posebn o 0 gotovinskim tokovima predstavljaju jednu od najbitnijih komponenti za uspjesno upravljanje finansijskim sredstvima i finansijskim tokovima. Svaki finansijski menadzer mora raspolagati azumim podacima 0 visini likvidnih sredstava, 0 mogucnostima njihovog povecanja, 0 mogucnostima najsvrsishodnijeg angaziranja viska likvidnih sredstava i drugim re levantnim podacima vezanim za gotovinu, direktno ili indirektno kako bi odgovorio zadatku koji od njega trazi savremeni trzisni koncept finansijskog menadzmenta. Aktom donosenja i ovih finansijskih odluka, u stvari aktom sprovodenja upravljan ja finansijskim sredstvima, otvaraju se i osnovi za upravljanje finansijskim tokovima. U principu, svako poslovanje, bilo one malo, srednje ili veliko, treba da se zas niva, pored ostalog, i na predvidanju svih relevantnih faktora od kojih zavisi i visina goto vine koja ce nam 0 datom trenutku biti na raspolaganju, predvidanje potreba koje ce se rje savati gotovinski. Praksa je pokazala da se veci problemi pojavljuju zbog nedostatka go tovine nego nedovoljne profitabilnosti. Iz tih i drugih razloga novcani tokovi se moraj u planirati i regulirati, jer se iz tih aktivnosti moze sagledati kakav ce biti buduci zivot jedne poslovne organizacije. Na kraju da jos jednom ponovimo da je osnovni cilj upravljanja sredstvima obezbj edivanje likvidnih sredstava koja ce garantirati materijalnu osnovu za trajniju sposobnos t placanja privredno-pravnog subjekta, definisanu kao njegovu solventnost, stirn da se pri tome maksimalno koriste sve mogucnosti da sva sredstva budu u svakom momentu u funkci ji oplodivanja, definisanog kao ostvarivanje maksimalne neto dobiti.

CETVRTI DID SPECIFICNOSTI POJEDINIH IZVORA FINANSIRANJA I POJEDINIH NAMJENA FINANSIRANJA Iz samog naslova moze se zakljuciti da cemo razmatrati sarno relevantna svojstva pojedinih izvora finansiranja i pojedinih namjena finansiranja. Dugo smo bili u dilemi da li cjelokupnu materiju koja se odnosi na finansiranje posmatrati na jednom mjestu ili istu cijepati na odredene podcjeline u smislu da te podcjel ine kasnije grupisemo prema sustinskim predmetnim problemima. Na koncu smo se ipak opredijel ili za ovaj drugi pristup, jer smo smatrali da ce vise doprinijeti potpunijem strucn om objedinjavanju i proucavanje materije, svjesni da i takav pristup ima svojih manjkavosti. Konkr etno, smatrali smo da je materiju koja se tice donosenja odredenih odluka vezanih za f inansiranje bolje proucavati u sklopu poglavlja koje se odnosi na finansijski menadzment u oblasti upravljanja finansijama sire gledano, ada se problematika vezana za pita nja rizika finansiranja posmatra u sklopu finansijskog menadzmenta u oblasti neizvjesnosti, rizika i mjera za zastitu od tih rizika. U takvom konceptnom opredjeljivanju, ovdje cemo detaljnije prouciti sustinska pitanja vezana za obezbjedivanje nedostajucih novcanih sredst ava, u stvari na pitanja koja se ticu finansiranja u uzem smislu. Nairne, teziste cemo posveti ti pojedinacnim relevantnim i interesantnim savremenim izvorima finansiranja i svojstvima pojedi nih specific nih namjena finansiranja. 1. Relevanlni izvori finansiranja i njihova svojslVa Da bi se mogla praviti rna kakva valjana optimalna kombinacija izvora finansiran ja neophodno je dobra poznavati sva bitna svojstva pojedinih izvora finansiranja koja mogu bi ti predmet tih kombinacija i znati uslove koji se postavljaju da bi se jedna kombin acija izvora mogla ocijeniti kao optimalna, Prije nego se angazuju odredeni izvori finansiran ja, moraju se poznavati i svi bitni elementi koji cine neku kombinaciju izvora finansiranja optimalnom. Od sekundarnog je znacaja da li ce se prvo prezentirati svi potencijalni izvori finansiranja, pa tek onda praviti kombinaciju ili obratno da se prvo odrede elementi bitni za optimalnu kombinaciju, a nakon toga da se prikazu realno moguci izvori finansiranja. Bitno je da ne moze neki izvor finansiranja uci u kombinaciju kao optimalan izvor finansi ranja sarno zato ako je on ocijenjen kao najjeftiniji vee se mora znati i to da li taj izvor moze i pod kojim uslovima udovoljiti i drugim zahtjevima.

Kada je u pitanju leksicko znacenje pojma izvora finansiranja, ne postoje istovj etna misljenja u teoriji. Neki pod izvorima finansiranja shvataju sve izvore sredstava koje kor isti preduzece, neki da su to sarno izvori novcanih sredstava iz kojih se eksterno pribavljaju, neki u to ukljucuju i nerasporedeni (zadrzani) dio finansijskog rezultata (dobiti) i no veana sredstva iz osnova amortizacije. f-Qd izvorima finansiranja treba podrazumijevati sve izv ore sredstava, ukljucujuci tu i nerasporedeni dio finansijskog rezultata i novcane naknade na i me amortizacije, tj. sve izvore sredstava shvacene u konceptu novcanog toka priliva sredstava. Za uspjesno upravljanje finansijama neophodno je imati na raspolaganju i dodatne definitivne relevantne informacije 0 izvorima koji su u uzem izboru: u kojem iznosu se mogu nabaviti potrebna sredstva, na koji rok i sa kojom dinamikom, po kojoj, da je nazovemo, krajnjoj cijeni, uz koje uslove obezbjedenja, uz koje uslove koristenja, na koji tzv. grace period, normalno ukoliko se radi 0 dugorocnim kreditima, da li su ponudena sredstva u finansijskom ili robnom kreditu ili se komercijalno mogu prilagoditi zahtjevima firme, da li se odobravanje kredita moze vezati za kontraisporuku, da li se nudeni krediti vezu za odredene nepozeljne isporucioce opreme i koje i koliko je taj uslov fiksan, da li se reaIizacija kredita veze za forsiranje nepozeljnih banaka i kojih i moz e li se uslov promijeniti, da li se odobravanje kredita veze za odredene politicke ustupke i kakvi su izgle di da se oni umanje, da li postoji opasnost 0 prekidu stavljanja transi na koristenje, da li je nacin obracuna kamata na kredite prihvatljiv (anticipativni, dekurzivni ) i koliko se mogu mijenjati, da li se zahtijeva osiguranje kredita, da li je ponudena dinamika transiranja prihvatljiva itd. Finansijski rukovodilac mora poznavati sisteme finansijskih trzista, jer je konc

ept funkcionisanja domaceg finansijskog trzista u direktnoj zavisnosti od karaktera sireg ambijenta zemlje u kojoj posluje privredni subjekt, zatim poznavati i znati cijeniti stepe n efikasnosti svog domaceg finansijskog trzista i uslove stabilnosti sistema. Da li se na tom trzistu mogu rjesavati i pod kojim uslovima: potrebna finansijska sredstva za finansiranje tekuceg poslovanja, da li se i kak o mogu rjesavati putem konvertovanja vrijednosnih papira, monetizacije nekreditnog oblika emisije ili putem kreditnog oblika emisije, potrebe za finansiranjem planiranih investicionih projekata, hoce li se moci usp jesno zadovoljiti putem zaduzivanja direktno na trzistu kapitala iii posredstvom banaka, kakve su i mnoge druge mogucnosti za finansiranje investicionih projekata i dr. Mora znati i dostignuti stepen razvoja finansijskog trzista van svoje zemlje, ko Iiko su ona dostigla stepen zeljene savrsenosti i zeljene potpunosti, tj. da li ce moci racu nati na obezbjedivanje nedostajucih finansijskih sredstava sa inotrzista, koji su troskovi na tim trzis tima, ima Ii ogranicenja itd. Kakva je povezanost domaceg finansijskog trzista sa stranim finansijskim rrzistima, posebno s gledista mogucih kupovina i prodaja kratkorocnih i dugorocn ih papira.

Finansijski sistem i finansijske institucije (banke i nebankarske finansijske or ganizaeije) jedne zemlje mogu znacajno da olaksaju pribavljanje finansijskih sredstava od me dunarodnih finansijskih organizacija, da olaksaju i ubrzavaju proees zajednickih ulaganja s inopartnerima, primjenu finansiranja putem lizinga, vecu primjenu donaeija i pomoci u finansijs kom poslovanju preduzeca. Nijedan finansijski rukovodilac ne moze uspjesno rukovoditi finansijama svoje fi rme ako ne poznaje fiskalnu politiku svoje zemlje, posebno s gledista koji dio ostvarenog d obitka moze racunati da ostaje preduzecu, kakva je monetarno-kreditna regulativa, odnos izmedu naeion alne banke prema poslovnim bankama i trzistu novea po pitanju monetarne, kreditne, de vizne regulative, koja je eskontna stopa, azuran kurs naeionalne valute, stabilnost domace valute, da li banke rado prihvataju preuzimanje viska gotovine i eskont vrijednosnih papira i kojih, politiku kamatnih stopa, mogucnosti dobijanja kredita za odrzavanje likvidnosti u zemlji i prema vani. Isto tako, mora znati i uslove pod kojima se mogu preduzeca pojavljivati na trzi stima novea i ucestvovati u izvrsavanju finansijskih transakeija ciji rad najcesce regulise naeionalna banka, da Ii se pojavljivati na trzistima kapitala ciji rad najcesce regulise dr zava. Kad je u pitanju kratkorocno obezbjedivanje finansijskih sredstava, finansijski rukovodilac mora znati sta moze ostvariti na pojedinim trzistima novca. Treba da je zaintere siran gdje i kako moze rjesavati probleme odrzavanja likvidnosti, uz raeionalno korist enje likvidnih sredstava, uslove dobijanja kredita (kamate i s1.), uslove konvertovanja trzisni h vrijednosnih papira, efikasnosti finansijskog trzista. Bez banaka sposobnih i spremnih da se maksimalno ukljuce u tokove finansiranja, preduzece ce se tesko ili sarno periferno ukljucivati u sustinska zbivanja na svjetskim fi nansijskim trzistima. Pored spomenutih regulativa, tu su i razna profesionalna strukovna udruzenja ban aka, komora, dilera, finansijera, racunovoda, jer bez njih nema neophodnog usavrsavan ja kompletnog mehanizma finansijskog trzista, otklanjanja smetnji u efikasnosti rada, u uvoden ju vise reda, pravila i standarda ponasanja, aplikacija najnovijih teoretskih sazna nja, primjene dobrih iskustava drugih trzista, . Prethodno su potencirane neke bitne cinjenice koje predodreduju finansijski meha

nizam, koji je dio preduslova za uspjesno funkcionisanje jednog finansijskog trzista, U kojem ce se neki obliei i vrste neposrednih i posrednih finansijskih transakcija i instrumen ata, u okviru postignutog stepena razvijenosti finansijskog mehanizma, koristiti zavisi od vel icine raspolozivog kapitala koji se nalazi u preduzecima, bankama, drustvenim i institucionalnim fo ndovima, sredstava stanovnistva, odnosno od ispoljavanja potrebe za nadoknadivanjem manjk ova i oslobadanjem od viskova, Efikasno rjesavanje problema viskova i manjkova za no veem zavisi i od organiziranosti ostalih cinilaca tog finansijskog mehanizma, kao sto su osposobljenost brokera, posrednika. Sve to treba posmatrati i u sklopu svrhe finansijskog trzista koja se moze defin isati kao ..."efikasno alociranje stednje krajnjim korisnicima.' Prije nego se osvrnem o na najbitnije oblike finansiranja i moguce pojedinacne izvore za uspjesno upravljanje 1 James C. van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika",Deveto izdanje,1993.s tr.551

finansijama, potrebno je razlikovati znacaj finansijskog tdista, odnosno banaka u tom upravljanju". Finansijska uloga finansijskog tdista, odnosno banaka u tom finans iranju, diktirana je odredenom regulativom drzavnih organa i regulativom nacionalne bank e. U tom smislu, u nekim razvijenim trzisnim privredama (Njemacka, Japan), uloga fina nsijskog trzista ima nesto manji znacaj u upravljanju finansiranjem u preduzecu nego sto imaju banke i druge finansijske organizacije. U vecini razvijenih trzisnih privr eda (na celu sa SAD) uloga finansijskog trzista je dominantna na nacin regulisanja finansiran ja. U tim zemljamaje i dominantan oblik menadzerskog dvojnog upravljanja poslovanja ko rporacijom, kao vjestackim bicem, Prema nekim podacima', preko 83 posto ukupne nacionalne prodaje u SAD vrsi se pr eko korporacija. U tim zemljama, kroz cijenu dionica kao dugorocnih vrijednosnih pap ira, na trzistu kapitala, cijeni se i kvalitet rada kompletnog menadzmenta firme, zat im odreduje se konvertibilnost dionica, sanse za prikupljanje novog trajnog kapitala iz namj eravane emisije novih dionica. Kroz cijenu dionica na odredeni nacin se utvrduje i vrijednost fi rme i time se direktno stvaraju povoljniji uslovi za ocjenu kreditnog boniteta firme od ban aka. I pored prethodne konstatacije, znacajna je uloga banaka kao kreditora. ~Postoji vise podjela oblika finansiranja: osnovni oblici (samofinansiranje, kreditiranje , finansiranje iz udruzenih sredstava, finansiranje iz uloga stranih lica) i speci ficni oblici finansiranja. Nesto prikladnija podjela je ona koja se zasniva na frekventnosti pojavljivanja pojedinih izvora, kao sto su: stalni oblici finansiranja i povremeni oblici finansiranja. 1.1. Stalni obUci finansiranja Stalni oblici finansiranja, ili osnovni, bili bi oni koji su svojstveni gotovo s vim privrednim subjektima za razliku od povremenih oblika koji su svojstveni sarno nekim preduz ecima. U te osnovne, stalne oblike spadali bi: samofinansiranje, kreditiranje i autonomni izvori finansiranja. 1.1.1. Samofinansiranje , S razvojem finansijskog trzista raste i znacaj ovog finansijskog izvora. Svaki oblik finansiranja ima svoje dobre i lose strane, a za ovaj mozemo tvrditi da dominiraju njegove do bre osobenosti. Njegove sustinske lose strane su u potencijalnoj opasnosti koje proi zilaze iz neprimjenjivanja pravih trzisnih kriterija u njegovom koristenju. Profesionalnim

odnosom poslovnih struktura u preduzecu, uz naglasenu potrebu borbe za ostvarivanje dva kljucna cilja, tj. sto veceg povrata ulozenih sredstava i odrzavanja zadovoljavajuce likvidnost i, ta opasnost se moze efikasno kontrolisati i izbjegavati. 2 Kljucni faktori poslovnog preduzetntstva "Energoinvest" -Centar za obrazovanje i razvoj kadrova

Za ovaj oblik se moze reci da predstavlja i najznacajniju grupaciju izvora finan siranja, a za neke izvore iz te grupacije ida su najstabilniji izvori finansiranja. Izvori ovog oblika se mogu tretirati bilo kao interni izvori finansiranja koji p oticu iz preduzeca, iz njegovog poslovanja i kao eksterni vlastiti izvori (dionica). Za izvore iz ov og oblika mozemo reci da predstavljaju vlastite izvore sredstava, jer ne stvaraju o bavezu njihovog vracanja nekom drugom privrednom subjektu. Medutim, za sve izvore ovog oblika ne mozemo reci da predstavljaju trajne izvore finansiranja, premda se cesto pojam v lastitih izvora sredstava poistovjecuje sa pojmom trajnih izvora sredstava. Neki od izvor a finansiranja ovog oblika imaju dugorocni karakter i predstavljaju privremeno oslobodena novea na sredstva, kao sto su neka koja su stecena npr. po osnovu amortizacije, sezonskih razlika i sl. Sustina pojma samofinansiranja, uz odredene dopune i izmjene, moze se definisati i shvatiti kao "proces prikupljanja i plasiranja privremeno ili trajno oslobodenih novcanih sredstava stecenih po osnovu amortizacije i dijela dohotka namijenjenog akumulac iji, odnosno izdvajanju u poslovne svrhe".' Potpuniju predstavu 0 pojmu samofinansiranja cemo dobiti ako ukratko prikazerno obuhvatnost izvora finansiranja koji se mogu deklarisati kao izvori koji pripadaju ovom obli ku finansiranj a: koji nastaju emisijom dionica, iz osnova akumuliranog neto dobitka, privremeno oslobodenih novcanih sredstava po osnovu amortizacije, iz osnova dugorocnih rezervisanja, koji su zasnovani na novim trajnim ulozima trecih lica, koji poticu iz potcjenjivanja aktive kao prikriveni izvori, koji poticu iz precjenjivanja obaveza, iz ulaganja kapitala inokosnog vlasnika u inokosno preduzece, koji nastaju prodajom dugorocnih obveznica iznad nominalne vrijednosti, one koji poticu iz naplate glavnice dugorocnih plasmana, iz osnova efekata revalorizacije koji su nadoknadeni iz ukupnog prihoda. Prethodni izvori mogu se grupisati zavisno od njihove raspolozivosti na: trajne izvore finansiranja (dionicarski kapital, akumulirani neto dobitak, kapit

alni iii emisioni dobitak, trajni ulozi trecih lica, inokosni kapital), dugorocne izvore finansiranja (privremeno oslobodena novcana sredstva iz osnova amortizacije, dugorocna rezervisanja) i kratkorocne izvore finansiranja (izvori koji poticu iz potcijenjene aktive, iz p recijenjenih obaveza, iz akumulirane dividende na preferencijalne dionice). Grupisanje pojedinih izvora finansiranja nam je neophodno ako zelimo voditi kons truktivniju finansijsku politiku po pitanju obezbjedivanja finansijske stabilnosti u poslova nju preduzeca, odrzavanju rocne strukture izmedu sredstava i izvora sredstava kao pr eduslova za uspjesno vodenje optimalne politike likvidnosti. Dobijeni zbir trajnih i dugorocnih izvora finansiranja ne moze nam posluziti kao realno materijalna osnova za buduce moguce bilansiranje ukupnih potencijalnih ulaganja 3 Janko Klobucar: "Poslovne financije", Zbornik radova, Informator, Zagreb, 1974 . godine, str.23

u prosirenu reprodukciju, u stvari, kao novi potencijal za povecanje iznosa dugo rocno vezanih sredstava, sve dok se od tog zbira ne odbiju dospjele odgovarajuce kredi tne obaveze. Prisutna su dva pojma samofinansiranja: bruto samofinansiranje, koje predstavlja zbir povecanih nominalnih iznosa svih izvora samofinansiranja i neto samofinansi ranje, koje predstavlja iznos bruto samofinansiranja umanjen za odgovarajuce kreditne o baveze. U tom smislu treba i dobijeni zbir trajnih i dugorocnih izvora samofinansiranja umanjiti za odgovarajuce kreditne obaveze da bi se dobio stvaran raspolozivi iznos dugoro cnih izvora sredstava koji bi sluzio kao osnov za uporedivanje s ukupnim iznosom dugo rocno vezanih sredstava. Dionicarski kapital Dionicarski kapital je tipican eksterni vlastiti izvor finansiranja i predstavlj a temelj vlasnistva preduzeca kao korporacije. Taj kapital garantira sigurnost egzistencije preduzec a i kao takav predstavlja na odredeni nacin i osnovu za regulisanje najbitnijih sust inskih odnosa u robno-novcanoj privredi izmedu vlasnika preduzeca (dionicara) i preduzetnika. Taj dionicarski kapital otvara vrata povjerenja, ulijeva sigurnost buducim povje riocima tog preduzeca. Dionicarski kapital kao trajni vlasnicki ulog ne obavezuje ostvarivanje fiksnih prinosa (osim preferencijalnih dionica), prinos namijenjen za dividendu je promjenjiv i zavisi od visine ostvarenog neto dobitka. Od preduzetnika koji koriste dionicarski kapital se zahtijeva da ostvaruju sto v eci stopu prinosa na dionicarski (vlasnicki) kapital. Ovakvo koncipirano trzisno fil ozofiranje, zajedno sa zvanicnorn drzavnom regulativom, koja odreduje stopu oporezivanja dob iti, najbitnije su komponente koje definiraju prednosti dionicarskih drustava u odnos u na ostale pravne oblike organizovanja privredne djelatnosti. To pokazuje i perma nentna progresija ucesca ovog obIika privredivanja. Primjera radi, ucesce dionicarskog kapitala u privredi SAD je dostiglo iznos od 70 posto", tj. ucesce inkorporativnih preduz eca kao korporacija u ukupnim oblicima organizovanja". Povecanje ucesca dionicarskog kapitala u privredi zemlje s najrazvijenim trzistem u svijetu nedvosmisleno ukaz uje na njegove prednosti kao izvora finansiranja. Da li ce se ta progresija nastaviti i dalje u SAD i u drugim zemljama gdje je dionicarstvo prisutno kao izvor finansiranja, za

visi od umjesnosti preduzetnika i poreske regulative, te od toga da li se i kada vrsi oporezivanje, bilo dobiti u preduzecu iii prihoda od dividendi kada su u pitanju gradani. Ako je poreska regulativa tako koncipirana da u datim specificnim uslovima privrediv anja ne "gusi" interes dionicara (uz pretpostavku da preduzetnici zadovoljavaju zahtj eve dionicara), sve racunice 0 stvarno velikim npr. oporezivanjima bruto finansijske dobiti posIije izdvajanja obaveza za kamate iii visokim dividendama ne mogu biti razlog da se konstatira da je isplatnije finasiranje iz pozajmljenog kapitala. Odnosom por eske politike prema dividendi moze se uticati na vecu iii manju koncentraciju kapitala namjenj enog za nova ulaganja. Ocjenu te isplativosti treba traziti u finansijskom riziku ost varivanja pozitivnog finansijskog rezultata. 4 Kljucni faktori poslovnog preduzemistva (Business) "Energoinvest" Centar za ob razovanje i razvoj kadrova.

Akumulirani neto dobitak i rezervni kapital Bitna karakteristika svakog preduzeca jeste da ono, po prirodi svog poslovanja, nastoji obezbijediti sto veca izdvajanja iz ostvarenog neto dobitka kako bi sto uspjesni je moglo zadovoljavati svoje potrebe, koje su razlicite i mogu se odnositi na: placanje dospjelih glavnica iz dugorocno pozajmljenih sredstava zavisno od toga u koje su namjene ulozena dobijena sredstva iz dugorocnih pozajmljenih izvora gdje se definise i karakter supstitucije tih izvora vlastitim kapitalom. Ako su namijenjene u npr. trajna obrtna sredstva, tada se supstitucija mora izvrsiti u potpunosti, ako se zeli odrzati postojeca dugorocna finansijska ravno teza izmedu sredstava i izvora sredstava, jer u protivnom ce dosadasnja ravnoteza biti pomjerena ka dugorocno vezanim sredstvima, sto bi moglo ozbiljno ugroziti odrzavanje tekuce likvidnosti. Potrebu ovakve potpune supstitucije namece i opasnost koja ce se javiti u mogucnosti finansiranja tekuceg poslovanja raspolozivirn izvorima sredstava. Ukoliko su sredstva iz koristenog pozajmljenog izvora finansiranja bila namijenjena za nabavku npr. osnovnih sredstava, tada se supstitucija treba izvrsiti u toku trajanja duga sarno za razliku izmedu visine dospjele glavnice i amortizacije, ako se zeli odrzati post ojeca dugorocna finansijska ravnoteza. Ako su sredstva iz dugorocno koristenog duga ulozena u dugorocne finansijske plasmane sa fiksiranim obezbijedenim rokom vracanja, tada supstituciju nije potrebno vrsiti, jer se dug kompenzira povratom dugorocnih potrazivanja. Ako su sredstva iz dugorocnih pozajmljenih sredstava ulozena u ulaganja trecih lica s ciljem da se s njima upravlja ili za dionice, tada je to pitanje stvar posebnih procjena 0 opravdanosti supstitucije dospjelih dugorocnih obaveza vlastitim izvorima iz raspodjele neto dobitka. Ukupna namjeravana izdvajanja iz neto dobitka za ovu grupu namjena odnosila bi se na zelju da se obezbijedi finansiranje proste reprodukcije vlastitim izvorima finansiranja; druga grupa potrebna za izdvajanja zasniva se na konceptu da se akumuliranje neto dobitka mora tretirati kao dio razvoja preduzeca, a odnose se na finansijsk a sredstva koja se usmjeravaju za ekspanziju poslovne aktivnosti preduzeca. Nairne, prosirena reprodukcija se moze finansirati iz pozajmljenih i vlastitih izvora. Svako dobro preduzece u svojoj finansijskoj strategiji nastoji da obezbijedi odredenu participaciju vlastitih izvora. Potreba za vecim ucescem vlastitih izvora je ekonomski opravdanija i neophodnija ako se racunski dokazuje da je stopa prinosa na ukupan kapital blizu prosjecne kamatne stope ili da postoji evidentan rizik od daljnjeg pomjeranja vlasnicke strukture finans iranja u korist pozajmljenog kapitala. Postoji rizik koji ukazuje na to da ce se manje dobiti angazovanjem tudeg kapitala nego sto su obaveze po tom pozajmljenom kapitalu; treca grupa potreba proizilazi iz zelje da se obezbijede odredene rezerve za slu caj ocekivanih rizika. Te rezerve mogu biti razlicite, kao sto su: da se njima obezb ijedi pokrivanje evidentnih gubitaka odredenih sudskih i drugih sporova, za naknadno utvrdene ocekivane padove prodajnih cijena po kojima se vrsilo bilansiranje goto vih proizvoda, za slucaj ocekivanih nastanaka tzv. nekomercijalnih rizika (politicke nestabilnosti u zemlji, ratne opasnosti) koji ce prouzrokovati smanji

vanje naplata iz osnova bilansiranih potrazivanja, za placanja prijevremenog povecanja preferencijalnih dionica i obveznica, kao i za povremenu otplatu nepov oljno ugovorenih kredita (relativno visoko ugovorena kamata i sl).

Likvidna sredstva amortizacije Q amortizaciji kao izvoru finansiranja mozemo govoriti sarno onda kada je ona tr ansformirana u gotovinu pri naplati potrazivanja od kupaca. Amortizacija je interni izvor fin ansiranja, jer nastaje mobilizacijom osnovnih sredstava koja su u preduzecu. Ona treba da b ude jedini vlastiti izvor finansiranja koji se upotrebljava za finansiranje proste r eprodukcije. Ona se moze tretirati i kao izvor finansiranja prosirene reprodukcije, ali sarno ond a ako je njena ukupna akumulirana vrijednost veca nego sto su vrijednosti otplacenih dugorocnih dugova koji su koristeni za finansiranje osnovnog sredstva koje je amortizovano, odnosn o ako se iz namjenski akumulirane amortizacije moze nabaviti novo osnovno sredstvo vece vrij ednosti nego sto je bilo ono po kojem su skupljana sredstva amortizacije. Dugorocna rezervisanja Sto su ta dugorocna rezervisanja veca, to su dugovi manji iz osnova troskova za koje su rezervisana, te se svrstavaju u grupu, oblik izvora finansiranja kojeg smo nazvali samofinans iranje. S obzirom na to da se stvaraju na teret ukupnog prihoda, to su dugorocna rezervi sanja intemi izvorfinansiranja. Svrstavajuseuvlastiteizvorejernjihovonastajanjeneprouzrokujeo bavezuza vracanjem drugim pravnim subjektima. Imaju karakter dugorocnih izvora,jer su na raspolaganju za finansiranje potencijalnih troskova koji ce se javljati u periodu duzem od je dne godine. Iz tih izvora se finansiraju troskovi koji ih terete i ostale potrebe ako se ne pojave troskovi za koje su izvrsena dugorocna rezervisanja. Troskovi koji se finansiraju iz dugorocnih rezervisanja, u stvari, razlozi sto s e i vrsi ovo dugorocno rezervisanje su najcesce u potrebama da se obezbijede: finansiranja, placanja obaveza koje nastaju servisiranjem proizvoda u garantnom roku, pokrica obaveza koje nastaju iz aktivnosti koje se mogu pojaviti ponovnim dovode njem zemljista prvobitnoj namjeni koja mu je oduzeta, npr. povrsinskim kopovirna rude, pokrice troskova obnavljanja suma, tj. povrata njihove izgubljene reproduktivne ili druge sposobnosti (zastite i sl.). Sve dok se pojavljuje potreba da se obavljaju predvidene aktivnosti i dok ima on ih raspolozivih rezervisanih sredstava, vrsit ce se njihovo finansiranje. U cijelom tom periodu ta

rezervisanja imaju karakter izvora finansiranja. Nakon realizacije namjene radi koje su rezervisanja i formirana (privedena zemlja prvobitnoj namjeni) ili nakon isteka roka u kojem je bila obaveza pokrivati troskove (garantni rok servisiranja proizvoda), rezerv isanja prestaju imati svojstvo finansiranja, jer se u neiskoristenom iznosu ukidaju u korist pri hoda na teret kojih su i prvobitno formirana. Naplacene glavnice od dugorocnlh plasmana Naplatom glavnice od dugorocnih kreditnih plasmana stvara se materijalna osnova za finansiranjem, tj. vrsi se direktna mobilizacija tih sredstava u gotovinu koja sluzi za samofin ansiranje. Tu se radi 0 dugorocnim finansijskim i robnim plasmanima. Neplacena kamata

po ovim kreditnim plasmanima smatra se ktno upotrijebiti za finansiranje vee sarno janja iz neto ostvarenog dobitka u akumulaciju, i to muliranog neto dobitka ili privremeno do konacne

kao prihod za preduzece i ne moze se dire potencijalno, bilo kasnije ako bude izdva sarno kao realna pretpostavka u formi aku raspodjele neto dobitka.

Efekti revalorizacije koji se nadoknaduju iz ukupnog prihoda Materijalna osnova za finansiranje nastaje sarno onda ako su negativni efekti re valorizacije (kao efekti revalorizacije pasive) veci od pozitivnih efekata revalorizacije (ka o efekata revalorizacije aktive) i ako se ta razlika pokriva iz ukupnog prihoda u formi po krivenih revalorizacionih rashoda. Normalno da se ta razlika u efektima revalorizacije ne moze upotrijebit i kao izvor finansiranja ako ostane nenadoknadena u formi nepokrivenih revalorizac ionih rashoda. U tom slucaju kao izvor samofinansiranja moze se upotrijebiti sarno raz lika izmedu efekata revalorizacije (negativnih i pozitivnih) i nepokrivenih revalorizacionih rashoda. Ako su efekti revalorizacije pasive (negativni efekti) 100, a efekti revalorizac ije aktive 70 (pozitivni efekti revalorizacije), tada je ta razlika u efektirna revalorizac ije 30. Ukoliko se vode nepokriveni revalorizacioni rashodi u iznosu od 20, tada se kao izvor za samofinansiranje moze upotrijebiti sarno iznos od 10, koliko iznosi i pokriveni iznos revalorizac ionih rashoda iz ukupnog prihoda. Pokriveno samofinansiranje Cinjenica je da finansijski rezultat preduzeca ne predstavlja i stvarni rezultat , efekat kruznog toka poslovanja preduzeca, prvenstveno zbog primjenjivanja razlicitih metoda pro cjenjivanja prihoda i rashoda preduzeca, Upravo te mogucnosti pruzaju osnovicu za postojanje prikrivenih izvora finansiranja. Svakim nerealnim precjenjivanjem izdataka autom atski se ostvaruju uslovi i za potcjenjivanje finansijskog rezultata. Tipican primjer moz emo vidjeti kod tretmana amortizacije kao obracunske kategorije. Prikriveni izvori finansira nja su neoporezivi i oni ostaju preduzecu na koristenje jer manje prikazan finansijski rezultat stv ara realne uslove da ne dode do odliva sredstava koji bi bio da je rezultat realan ( veci) i tako stvorila tzv. zadrzana sredstva koja se koriste za samofinansiranje. 1.1.2. Kreditiranje Ovo je jedan od najstarijih oblika finansiranja. Od prvih trenutaka njegove upot rebe do danas ovaj oblik je igrao jednu od najznacajnijih uloga u finansiranju preduzeca

, Prvi krediti su se javili kao naturalni, individualni i potrosacki. I ti prvi krediti su se u pravo zasnovali na osnovama povjerenja. Latinska rijec credere znaci povjerenje. Kako se razvija la proizvodnja, trgovina, nauka i tehnika, tako je i funkcija kredita dobijala sire primjene, ve ce znacenje, ali se vise ta funkcija i udaljavala od pojma credere, a vise se zasni vala na materijalnom obezbjedivanju. Taj proces je bio i normalan, jer se broj trazilaca kredita perm anentno povecavao nudeci nove osnove obezbjedenja povrata pozajmljenih sredstava. Upotre ba kredita je "prodirala" u sve sfere privrednog zivota od industrije, prometa, sao bracaja do nabavke stanova, automobila i kreditiranja godisnjih odmora. Finansijska trzista , banke i

druge finansijske organizacije su glavni posrednici izmedu onih koji imaju visko ve finansijskih sredstava i onih koja ta sredstva trebaju za ulaganja. Pojam kreditnog sistema treba razlikovati od pojma bankarskog sistema i pojma kr editne politike. Nairne, bankarski sistem ili bankarski aparatje sarno dio kreditnog si stema koji sprovodi u djelo taj dio kreditnog sistema. Pod pojmom kreditnog sistema podrazu mijevamo organizacionu cjelinu koja obuhvata sve ustanove, elemente, faktore i mjere na k ojirna se zasniva nacin i metodologija kreditiranja u jednoj zemlji. Kreditna politika obuhvata instrumente usmjeravanja kratkorocnih i investicionih kredita, veze izmedu monetarno-kreditne i fiskalne politike, a predstavlja vjestinu ostva rivanja makroekonomskih postavki kreditnog sistema. Kada je u pitanju definisanje pojma kredita, ne postoje ni u teoriji ni u praksi velike razlike. Svi izvori koje karakterise obligaciona obaveza vracanja, definisana u posebnom ugovoru 0 kreditu, uz ostale uslove tog kredita, mogu se tretirati kao kreditni izvori f inansiranja. Ugovor 0 kreditu se zakljucuje izmedu davaoca kredita i primaoca kredita. Kao da vaoci kredita najcesce se pojavljuju banke, sto ne znaci da i drugi privredni subjekti koji is punjavaju zakonske i druge uslove ne mogu biti kreditori. Bankama je to ornogucavala funkc ija prikupljanja viskova gotovine i primjena bezgotovinskog placanja. Najopstije receno, moze se smatrati da je to jedan surogat novca, zasnovan na us tupanju prava raspolaganja novcem ili nekim drugim materijalnim dobrom od povjerioca duz niku na odredeno vrijeme i uz odredene uslove obligacionog karaktera kojim su definis ani u posebnom pisanom ugovoru. To ustupanje prava je praceno cvrstom obligacionom obavezom o pravovremenom povratu, prvenstveno ulozenih sredstava, pa tek onda i izvrsavan ju i drugih ugovorenih uslova (kamate i dr). U stabilnijim suvremenim trzisnim uslovima privredivanja krediti sve manje preds tavljaju dominantan izvor finansiranja preduzeca, Sistematizacija kredita se vremenom vrsila po raznim osnovama, a razvrstavanje k redita najcesce je potjecalo iz nauke, zakonodavstva i prakse. Zavisno od kriterija vrsi se klasifikacija kredita. Ti kriteriji mogu biti: predmet u kojem se daje i vraca kredit, namjena za koju se daje kredit, vrijeme na koje se daju krediti, nacin obezbjedivanja kredita,

subjekti kao nosioci kredita, uslovi otplate, nacin zaracunavanja kamata, porijeklo kredita, nacin koristenja, odobravanja i pokrica kredita i valuta u kojoj se daju krediti i drugo. Prema predmetu u kojem se daju i vracaju, krediti mogu biti: novcani, komercijalni i naturalni.

Novcani krediti zovu se jos i bankarski, a i finansijski krediti. Njihova sustin ska osobenost jeste da se oni i daju i vracaju u noveu. Odobravaju se na period duzi od jedne godine, a najcesce na period od tri do pet godina, uz kamatnu stopu koja je veca od kama tne stope koju placa isti zajmoprimae istoj banei za istu namjenu kada koristi kratkorocni kredit. Ovi krediti, premda su skuplji po osnovu vece kamatne stope i izvjesne provizije, im aju prednost u odnosu na druge u njihovoj fleksibilnosti. Ove kredite koriste najcesce mala p reduzeca koja se nisu poslovno afirmisala i koja tesko dolaze do novog kapitala, bilo zbo g teskoca u prodaji svojih dioniea ili zbog nepristupacnosti finansijskom trzistu, Nije rije tkost da se i velika preduzeca u datim okolnostima radije opredjeljuju za uzimanje ovih bankar skih kredita nego da emituju dioniee za prodaju javnosti. Vracanje ovih kredita je kvartalno, polugodisnje i godisnje. Komercijalne kredite neki jos nazivaju i robnim kreditima. Medutim, treba razIik ovati te vrste kredita. Komereijalni krediti su oni krediti koji se zasnivaju prodajom robe na kredit ili vrsenjem usluge uz odgodeno placanje, odgodenu naplatu, znaci daje se i uzim a roba i usluge na kredit, s tim da se ovi krediti obicno vracaju u noveu. Nije rijetko st da se u praksi komercijalno-finansijskim aranzmanima 0 prodaji opreme na komereijalni kredit od obrava kupeu npr. da 10 posto iIi 50 posto vrijednosti zaduzenja vrati gotovinski, a os tatak u robi iz proizvodnje koja ce se ostvariti predmetnom opremom iIi proizvodnjom na drugoj opremi, ali iz okvira poslovanja duznika, kupea. Komereijalni krediti uz djelomicno vracanje u robi su preporucljivi za privredne subjekte koji se nisu jos afirmisali na trzistu iIi koji smatraju da ce im to biti povolj nije, efikasnije i lakse nego da preuzetu opremu vracaju u noveu. Ovi aranzrnani mogu i negativno djelovati na rad prodajne sluzbe i na afirmaeiju proizvoda duznika na trzistu. Daleko je l akse dobiti komereijalni kredit, nego finansijski kredit, jer davalae tog kredita tim kreditom rjesava probleme prodaje svoje robe. Robni krediti. Za razliku od komercijalnih kredita koji znace kupovinu (uvoz) i prodaju (izvoz) robe na kredit odredenog proizvodaca, robni krediti predstavljaju uziman je kredita za kupovinu robe bez uslovljavanja proizvodaca robe, odnosno davanja kredita za neodredenog proizvodaca. Ako se radi 0 spoljnotrgovinskim transakeijama, tada se pod robnim kreditom podrazumijeva kredit kupea u smislu davanja kredita za uvoz, tj. izvoz robe.

Postoje i odredene varijaeije ovih kredita, kao robni revolving krediti. Naturalni krediti su oni krediti koji se zasnivaju na davanju robe iz odgodenu k ontraisporuku robe. Ovi krediti su danas rjede u upotrebi. Garancijski krediti su oni krediti koji se odobravaju na bazi garaneija, tj. dav anje i uzimanje ovih kredita vrsi se na osnovu bankarskih garaneija. Ovaj vid finansiranja je po sebno prisutan u spoljnotrgovinskom poslovanju. Depozitni krediti su oni krediti koji se daju na bazi drzanja i uzimanja depozit a od potencijalnog duznika. Bjanko iii blanco krediti su vrsta nepokrivenih kredita, daju se na povjerenje u poslovanje komitenta ili na licnost. Zato se naziva jos i personalni, licni, osobni, a i ot voreni kredit.

Konzorcijalni krediti su oni krediti koji rezultiraju iz konzorcijalnih odnosa ( consortio lat.zajednica) onih koji daju kredit. Taj vid odobravanja kredita se upotrebljav a kada se radi 0 relativno vecem ili riskantnom kreditu, nairne, tada se vise banaka dogovore kol iko ce koja odobriti kredita za istu namjenu i koja ce banka biti vodeca za vodenje zajednic kih poslova. Trgovacki krediti, To je posebna forma kratkorocnih kredita koju susrecemo gotov o kod svakog preduzeca. Ova vrsta kreditiranja predstavlja najveci izvor kratkorocnih sredstava. Sustina ovog nacina finansiranja se sastoji u tome da kupac robe ne placa robu p ri njenoj isporuci vee mu se odobrava odgoda placanja, Odobravanje vrse isporucioci robe, dobavljaci jer se s njima brze i jednostavnije obavlja postupak odobravanja odgodenog placa nja. Najcesce se susrecu tri tipa ovih kredita: na otvoreni racun, na osnovu mjenice i na osnovu akceptnih naloga. Trgovacki kredit na principu otvorenog racuna je najcesci aranzman koji se sasto ji u tome da isporucilac, prodavac uz posiljku robe salje kupcu primaocu i fakturu u kojoj je specificirana roba koja se salje, cijena po jedinici i ukupna cijena i uslovi prodaje. Kupac p rakticno ne potpisuje nikakav dokument 0 zaduzenju, premda je roba na putu koju treba da preuzme. Toliko je povjerenje prodavca prema kupcu da on isporucuje robu na otvo reno, ocekujuci placanje po isteku ugovorenog roka. Ukoliko se placanje ne izvrsi po usmenom dogovoru, u iducim isporukama, prodavac ce traziti da kupac izda vlastitu mjenicu kojom on priznaje zaduzenost i rok placan ja. U sustini je samim aktom urucenja mjenice i odredivanjem njenog roka placanja kupac robe s tvorio uslove da ga kreditira prodavac. Kada su u pitanju akceptni nalozi koje vuce prodavac na kupca, on time nareduje kupcu da plati isporucenu robu naznacenog dana i sve dok kupac ne prihvati to buduce p lacanje, prodavac nece isporuciti robu kupcu. Treba istaci da se isporuka na otvoreno zas niva na raznim uslovima placanja koji se definisu u fakturi. Cak se ovakva isporuka n a otvoreno moze pretvoriti u kreditiranje isporucioca od kupca. Ove slucajeve imam o kada se isporucilac boji da mu kupac ne obustavi pripremljenu i dogovorenu isporuku i zato trazi od njega da mu plati robu prije isporuke. Ovaj vid placanja treba razlikov ati od placanja unaprijed, jer se placanje unaprijed obicno vrsi u vise faza prije kona cne isporuke. Ovi krediti su znacajan izvor finansiranja i nude preduzecima fleksibilnost i ne

ovisnost u poslovanju. Ukoliko se uvede praksa, sto je cest slucaj, da preduzece automatski placa svoje obaveze po racunima poslije isteka odredenog broja dana od datuma fakture, trgovacki kre dit postaje kao stalan izvor finansiranja. Kod trgovackih kredita mogu se javiti i mnoge dru ge interesne varijacije, situacije kao sto su da kupac ne uzima u novcu popust, vee robu placa posljednjeg dana odobrenog trgovackog kredita ili da kupac placa svoju obavezu p o racunu isporucioca poslije isteka odobrenog perioda. Na koju ce se soluciju odluciti ku pac, stvar je i njegove finansijske analize, da Ii mu je bolje koristiti ponudeni novcani popu st ili ne, a koristiti kredit do zadnjeg dana odobrenog za placanje. Preduzeca i u ulozi kupca i u ulozi prodavca imaju velike prednosti u trgovackim kreditima. Najveca prednost za kupce je njihova raspolozivost, jer se ne zakljucuju nikakvi posebni ugovori 0 finansiranju. Finansiranje se vrsi po ugradenom izvoru finansiranja. P rednostje i u tome sto postoje obicno i popusti cije koristenje, odnosno placanje prije od obre

nog roka zavisi iskljucivo od kupea. Preduzece kao kupae ne mora podnositi zahtj ev za odobravanje kratkorocnog kredita, cekati odobrenje, prezentirati neophodne dokumente banci, prilagati potpisanu mjenieu, davati jemstvo, drzati se strogih mjenjackih rokova , zalagati neke pokretnosti, proejenjivati zalozenu robu ili vrijednosne papire i slicno. K upae koji bi trazio kratkorocni kredit od banke izlaze se mnogim troskovima, posiovima, pa i odredenim neugodnostima i uejenjivanjima. Premda na prvi pogied izgIeda da su trgovacki kr editi beskamatni, to je sarno za dobro neupucene. Nairne, u trzisnoj ekonomiji nema besplatnih sre dstava, kamatu neko mora platiti. Tu su moguca mnoga rjesenja koja su dosta skrivena. Mo ze se trosak, zamisljena kamata podijeliti da je snose popoia kupae i isporucilac, a moze da prodavae ne prebaei sarno ~ te kamate na kupea vee eijeli iznos, i to kroz zaracunatu vecu eijenu. Duznost je kupea da traga za otkrivanjem, ko prakticno snosi i u kom izn osu Iatentne troskove trgovackog kredita, jer bez toga on se ne moze upustati u iznalazenje n ajpovoljnijih rjesenja u eijeni koju mu nudi isporucilac. Sezonski krediti. To su tipicni povremeni krediti. Oni se daju s eiIjem da se pr ebrode problemi koji nastaju zbog sezonskog karaktera posiovanja. Taj sezonski karakter se pojavijuje zbog proizvodnje sezonske robe (proizvodnja poljoprivrednih masina, sjemena, umjetnog gnojiva, speeijalne Ijetne i zimske odjece i dr), stirn da se potreba z a finansiranjem pojavljuje i kod takvih proizvodaca, a i vecih kupaea. Neraeionalno je za takvo finansiranje koristiti trajni kapital niti dugorocno zaduzivanje. Ove potrebe konkurentna preduzeca najcesce rjesavaju tzv. sezonskim kreditiranim linijama. U sustini, ov o je vid trgovackih kredita. Finansiranje proizvodaca obicno vrse banke, a kupea finansirani proizvodaci ili direktno banke. Ovaj vid finansiranja kupaea se pokazao privlacan za kupee, jer im proizv odac, prodavalae nudi obicno daleko povoljnije uslove nego uobicajeno i u eijeni, a i relativnoj znacajnoj odgodi placanja isporucene robe. Proizvodac nalazi interes u davanju ovakvih ola ksiea prije nastanka sezone prodaje, jer tako stimulise kupee i tako se rjesava zaliha , a to mu i omogucava da reaInije eijeni stvarne potrebe za njihovim proizvodima. Primjera r adi, proizvodaci poljoprivrednih masina, konkretno kosiliea za travu, daju sezonsku odgodu placan ja do nastanka sezone ako kupei kupe tu robu u rnrtvoj sezoni (zimi). Shodno kriteriju namjene kredita, tj. za koje se svrhe odobrena sredstva po kred itu mogu upotrijebiti, krediti po tradieiji mogu biti:

proizvodacki i potrosacki. Proizvodacki krediti se daju za finansiranje proizvodnje i prometa robe i usluga . Nazivaju se jos i privredni krediti. Oni se mogu dijeliti na kredite za proizvodnju i kre dite za promet, kao i na kredite za prostu i prosirenu reprodukeiju. Proizvodacki krediti se daije mogu dijeliti na kredite za obrtne potrebe i za in vestieije. S gledista Iikvidnosti proizvodni krediti za obrtne namjene se lakse mogu pretvori ti u novae u odnosu na investicione namjene. Potrosacki krediti se ne smatraju privrednim kreditima, vee kreditima koji povec avaju kupovne fondove.

Poseban vid su tzv. krediti za finansiranje proizvodnje i pripremu robe za izvoz koji su relativno povoljniji od mnogih drugih kredita. S gledista trajanja vremena na koje se kredit mogu biti: kratkorocni do jedne godine, srednjorocni do pet godina i dugorocni preko pet godina. Treba istaci daje prisutna u mnogim zemljama i podjela samo na kratkorocne kredi te (do jedne godine) i dugorocne kredite (svi krediti preko jedne godine), znaci srednj orocni se utapaju u dugorocne, Ova podjela kredita ima znacaj za vodenje i odrzavanje poli tike likvidnosti preduzeca, Posmatrajuci kredite zavisno ad subjekta koji je nosilae kreditne obaveze, kredi ti mogu biti davani: privatnieima, privrednim subjektima, bankama, raznim pravnim nepriv rednim subjektima, agencijama, drzavi i drugim. S gledista obezbjedenja kredita, najces ca podjela je na tzv. osigurane i neosigurane kredite. Osigurani krediti' su oni koji imaju instrumente osiguranja. To su krediti koji se daju preduzecima koja se jos nisu dokazala kao uredni izvrsioci obaveza, zatim preduz ecima za koja banke nemaju dobro misljenje da ce moci uredno izvrsavati dugove ili preduz eca koja su tek nova. To su, u prineipu, skuplji krediti od tzv. neosiguranog kredita. Za jmodavae od takvih preduzeca trazi da osiguraju kredit kako bi smanjio eventualni rizik gubi tka. Zajmodavae se osigurava na taj nacin sto daje kredit kojije manji ad proeijenjene trzisne v rijednosti imovine preduzeca koja bi mu ornogucila urednu otplatu kredita. Ako postoje odre dene sumnje u efikasnosti naplate iz imovine, zajmodavei traze od zajmoprimaea da mu prezentira i instrumente osiguranja. Svi povecani troskovi osiguranih kredita u odnosu na n eosigurane se prenose na krajnjeg korisnika, bilo kroz posebnu proviziju bilo kroz vecu kam atu. Norrnalno je pretpostaviti da ce svaki zajmoprimac traziti neosigurane kredite a ko ih maze dobiti od konkurentnih davalaea kredita, ali je i to normalno ocekivati da niko razuman nece davati kredite bez obezbjedenja da ce mu se vratiti u slucaju pogorsane fin ansijske situaeije zajmoprimea. To je i opca karakteristika svih trzista kredita. Dokument 0 osiguranju kredita je specificni vrijednosni papir koji zajmodavac mo ze prodati na trzistu vrijednosnih papira. Zajmodavac nastoji da dobije instrumente 0 osiguranju na vrijednost koja ce mu omoguciti prodaju vrijednosnih papira za cijenu koja ce biti

veca od iznosa odobrenog kredita. U slucaju da zajmoprimac ne bude uredan platis a, a zajmodavac proda instrument osiguranja na trzistu vrijednosnih papira, tada je on obavezan, po podmirenju svoje glavnice i kamate, preostali dio vratiti zajmoprimcu. U teor iji a i praksi se obezbjedenje kredita putem instrumenata osiguranja moze izvesti i na druge na cine, pa se po tom osnovu mogu dalje dijeliti na tzv. pokrivene i otvorene kredite. Pokriveni krediti se nazivaju jos i realni krediti, a odnose se na one kredite k oji su obezbijedeni posebnim pokricem, zalogom, cesijom, fiducijarnom imovinom ili na neki drugi nacin uz garanciju treceg lica. U ovu grupu kredita spadaju npr. lombardni kredi ti koji su pokriveni nekom nepokretnom imovinom i hipotekarni krediti koji su obezbijedeni hipotekom nad nepokretnom imovinom zajmoprimca. 5 Jame C. van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", Deveto izdanie, 1993. godine. str. 502.

Nasuprot pokrivenim kreditima su tzv. nepokriveni ili otvoreni krediti, koji se jos nazivaju i licni ili personalni krediti. Ovi krediti se daju ne na bazi neke mat erijalne podloge, vee na bazi kreditne sposobnosti trazioca i njegovog poslovnog ugleda, tj. licne garancije zajmoprimca. U ove kredite spadaju npr. mjenicni krediti i krediti na bazi licnog jemstva. Prema uslovima vracanja kredita, krediti mogu biti tzv. cijeli krediti, koji se vracaju po isteku roka u cijelom iznosu, zatim obrocni krediti, koji se vracaju po ugovoren im otplatarna i anuitetni krediti koji se vracaju u vise jednakih anuiteta koji sadrze i otpla tu duga i odgovarajucu kamatu. S gledista placanja kamata, krediti mogu biti kamatonosni i beskamatni. Beskamat ni krediti su u odnosu na kamatonosne rjedi. Prema porijeklu davaoca kredita oni mogu biti domaci i inokrediti. Bitna podjela se zasniva na nacinu koristenja, odobravanja i pokrica kredita. To je jedan skup vise kriterija koji daju svojstvo oblika kredita, te bi se i ta podjela mog la okarakterisati kao podjela kredita po oblicima. Kontokorentni krediti iIi kreditiranje po tekucern racunu poznato pod nazivom "overdraft" ili jos kao pozitivni krediti su krediti po tekucern racunu ("coun c urrent" iIi jos "current account"). To su krediti koje banke odobravaju svojim provjeren im klijentima na tekuci racun za period kraci od jedne godine, a nakon tog perioda vrsi se eliminisanje dugovnog salda. Sam akt otvaranja tekuceg racuna vezan je za odobra vanje ovog kredita, kao i daljnje poslovanje po tom racunu, Klijent kojem je odobren t aj kredit moze da podize s tog racuna i vrsi placanje do iznosa odobrenog kredita, a ne vise bez znanja banke kod koje je otvoren tekuci racun, Ukoliko ima dogovor sa b ankom da se moze zaduziti vise od odobrenog kredita, tada se javlja tzv. crveni saldo, koji je taj komitent duzan u najkracern roku likvidirati, uplatom sredstava na t aj racun ili trazenjern odobravanja novog kredita po tekucem racunu. Po isteku roka konto korentnog kredita, vrsi se njegovo gasenje, uz obracun ugovorenih kamata posebno za dugovni saIdo, tj. aktivnih kamata koje treba da plati korisnik, posebno za tzv. potrazne stavke kao pasivna kamata koju banka placa vlasniku racuna, Na prvi pogled ovo su krediti bez pokrica, medutim, ukupni prilivi iz poslovanja komitenata, vlasni ka tekuceg racuna se slijevaju na ovaj racun, te su oni pokriveni krediti. Poslovanje preko

tekuceg racuna uz koristenje kontokorentnih kredita u suvremenom poslovanju poka zuje mnoge svoje prednosti, sto je bitno za odrzavanje tekuce likvidnosti, jer preduz ece neiskoristeni maksimum do odobrenog kredita moze smatrati kao neku vrstu svoje likvidne rezerve. S obzirom na cinjenicu da su to neiskoristena sredstva, na nji h se ne placa kamata, sto stvara izuzetnu pogodnost preduzecu i u vodenju politike re ntabilnosti, jer ima likvidna sredstva na raspolaganju na koja ne placa kamatu. Pored ove potencira i pogodnost koju preduzece ima, sto mu je omoguceno da moze svakodnevn o viskove gotovine polagati i unosno oplodivati, a i izvrsavati svoje obaveze i ak o nema priliva gotovine u momentu potrebe za odlivom. Mogucnosti iznalazenja drugih izvora za dinarsko finansiranje tekuceg poslovanja su cesto limitirane, te preduzeca vide jedini izlaz za znacajnije dinarsko finansijsko po drzavanje ekspanzije, novih i interesantnih poslova u povecanju kredita po tekucem racunu,

Pri oejeni realnosti tih ocekivanja, moraju se imati u vidu usvojeni bitni e1eme nti bankarskog poslovanja, tj. e1ementi poslovne politike vezane za kredite po tekucem racunu: je li se zadrzao stepen povjerenja koje banka ima prema svom komitentu, visina depozita visina uloga u banci, obim platnog prometa koji se usmjerava preko banke, brojnost otvorenih ziro-racuna i dr. Visina tih kredita po tekucem racunu zavisi od poslovne prisutnosti komitenta u banei. Kredit po tekucem racunu je plasman banke, preko koga ona aktivira tzv. multipli kator. Banka sarna odlucuje kome ce odobriti kredit po tekucern racunu, a time i kome c e otvoriti tekuci racun, jer se ovaj racun i otvara na bazi odobrenog kredita banke. Rukovo deci se time, prvenstveno mnogim prednostima koje ima poslovanje po tekucem racunu, bank e u bivsoj Jugoslaviji su osamdesetih godina pristupile intenzivnijem otvaranju ovih racuna, posebno za zaposleno stanovnistvo. Kako banke nisu radile kao samostalna preduzeca, to i m se nametnulo da ne prave selekeiju pri otvaranju, sto je imalo za posljedieu kom promitiranje i poslovanja po tekucim racunima, Oro zaposlenih, s obzirom na relativno niske I icne dohotke, sve uplate iIi odobrene kredite po tekucem racunu odmah je podizao, tak o da su bancini sluzbenici cesto pretvaraIi u blagajnike u preduzecima (odlazili bi u ve ca preduzeca kada su licni dohoci uplacivani na tekuce racune), Ziro-racun ne otvara banka komitentu, vee komitent kod banke na osnovu svog ulog a, svakako ne u bukvalnom smislu. U prineipu ziro-racun mora uvijek biti pozitivan, ne moze se s tog racuna vise platiti nego sto ima sredstava. Po pravilu na ziro-racunu s u sredstva za obavljanje platnog prometa bezgotovinskim placanjem, tj. prenosenje nove a s rac una na racun bez upotrebe gotovog novea. Kamata po ovim racunima za preduzeca je simbolicna, jer banka nije ni zainteresirana za vecu kamatu, s obzirom na veliku neizvjesnost st anja sredstava na ziro-racunu. Kako po ziro-racunu banke mogu biti sarno duznici, to je neuobic ajeno da se odobravaju krediti po ziro-racunima. Kreditna linija je dogovor izmedu banke i klijenta kojim mu banka odobrava maksi malni iznos kredita koji moze koristiti u bilo koje vrijeme za kupovinu robe i placanj e obaveza. Krediti se odobravaju na rok od jedne godine, uz mogucnost obnavljanja tog kredi ta u visini procjena potreba u narednom periodu i 0 bancinoj oejeni kreditne sposobno sti komitenta. Ovi krediti se traze i za odredene sezonske potrebe, pa je neophodno da i komite

nt i to dokaze banci kroz povrat pozajmljenih sredstava i nekoristenja istih van sezo ne. Stvar je u poslovnosti banke da li ce produziti, obnoviti isteklu kreditnu liniju u sluca ju kada komitent uspunjava sve uslove za to produzenje. U tim slucajevima i banka ima moralnu oba vezu da odobri obnavljanje kredita. Ovo su krediti koji se zasnivaju na povjerenju, b ez ikakvog posebnog osiguranja kredita. Po ovim kreditima banka nema zakonske obaveze 0 produzenju kredita za razliku od tzv. revolving kredita, gdje banka ima zakonsku obavezu da produzi kredit. U poslovan ju sa inostranstvom, a i u zemlji upotrebljavaju se bankarske kreditne linije. Osnovna svrha bankarsk ih kreditnih linija jeste da se olaksa i unaprijedi razvoj medunarodnih poslovnih t ransakeija komitentima banaka. Te linije su znacajno olaksanje, posebno za krajnje korisnik e, kupee robe. Postoji niz varijaeija tih kreditnih linija i njihovog kombiniranja sa rev olving i robnim kreditima, npr. revolving bankarske kreditne linije, ili robne kreditne linije.

Akcepni kredit. Sustina akeeptnog kredita potice iz svojstva dobro plative i uno vcive mjeniee. Preduzece koje je komitent banke vuce mjenieu, izdaje je kao trasant, a njegova banka akeeptira tu mjenieu, prihvata da ce po toj mjeniei biti trasat, glavni du znik, preuzimajuci time obavezu da ce ona iskupiti mjenieu ukoliko to njen izdavalae ne bude htio i li ne bude mogao po njenom dospijecu. Kredit po ovoj mjeniei nastaje kada on, izdav alae te mjeniee podnese tu mjenieu na eskontovanje kod neke druge banke, odnosno kada pl ati svoje dugove indosiranjem te mjeniee. Drugim rijecima, trasant dobiva novae na kredit eskontovanjem mjeniee, tj. robu na kredit indosiranjem te mjeniee na period kada bude mjeniea u toku podnesena na platu trasantu, odnosno banci kao trasantu. Ovo je jedna vrs ta bankarskih kredita. Lombardni krediti ili zalozni krediti su kratkorocni krediti koji se daju na osn ovu zaloga pokretne imovine. Takav vid kredita potekao je prvi put iz pokrajine Lombardija u Italiji. Kao zalog mogu biti i utrzivi vrijednosni papiri, tj. papiri koji se mogu konver tovati u novae na trzistu novea i trzistu kapitala. Da bi se potpuno osigurao, kreditor c e odobriti kredit ne u visini proeijenjene vrijednosti zaloga vee ispod te vrijednosti. Npr. ako s e kredit odobrava na osnovu vrijednosnih papira, tada kreditor zahtijeva da to bude trzis no bonitetan vrijednosni papir. Od trzisnih vrijednosti papira obicno se kredit odobrava na i znos od 60 do 80 posto od trzisne vrijednosti vrijednosnog papira." Lombardni krediti su nepovoljni za zajmoprimca, tako da se oni uzimaju sarno u i zuzetnim okolnostima. Ne ulazeci u analizu svih tih razloga, blokirane su znacajne vrijed nosti potencijalnih obrtnih sredstava, u najmanjem iznosu oko 1/3 koja predstavlja raz liku izmedu trzisne vrijednosti zalozenog obrtnog kapitala i dobijenog iznosa kredita . Nasuprot zajmoprimcu, za banke kreditore ovaj vid kreditiranja je atraktivan. Krediti su plasirani uz potpuno pokrice. Ovaj oblik kredita koji se zasniva na zalogu utrzi vog vrijednosnog papira omogucava banei da u slucaju potrebe za likvidnim sredstvima do istih dode upravo po osnovu zalozenih utrznih vrijednosnih papira na osnovu koji h ce ona doci od druge banke do gotovog nove a putem tzv. relombardiranja. Medutim, z alozna roba predstavlja i odredeno opterecenje za kreditora kada mora pristupiti prodaj i zalozene robe, u posebno vrijeme. Hipotekarni krediti. Ovaj oblik kredita ima slicnost sa lombardnim kreditima, al i sarno kada je u pitanju materijalna podloga kredita. Postoje sustinske razlike, jer su hipotekarni

krediti dugorocni krediti i u zalog se daje vrijednost osnovnog sredstva (knee, stanovi, zemlja). Pokrice ovih dugorocnih kredita je zalog koji se zove hipoteka. Kao i kod lombar dnog kredita i kod ovih kredita kreditor se obezbjeduje za siguran povrat datih sreds tava, biranjem konjunkturnog osnovnog sredstva i davanjem kredita u visini koja je manja od trz isne vrijednosti osnovnih sredstava nad kojim se stavlja hipoteka. Ta sudska radnja terecenja zal oznog osnovnog sredstva za iznos kredita poznata je kao intabulaeija, sto je predmet t zv. uslovnog prava. Pravo kreditora na sudski uknjizeno terecenje osnovnog sredstva se mijenj a, smanjuje kako zajmoprimae vraca polugodisnji ili godisnji anuitet, sto znaci da se ne moz e uknjizeno pravo smatrati trajno, ono se dokazuje, jer je uslovljeno ostatkom neotplacenog duga, tj. iznosom otplacenih obaveza. Zalozni predmet je pod hipotekom sve dok zajmopr imae ne dokaze da je vratio preuzeti i koristeni kredit. Tek tada kreditor, banka obavje stava odgovarajuci sud da se skine hipoteka po tom i tom kreditu na tu i tu nepokretnost. Vracanje hipo 6 J. Rodic: "Poslovne finansije", str. 161

tekarnog kredita moze biti jednokratno po isteku roka kredita, a moze biti i u a nuitetima. Naziv ovih kredita potice od instrumenata obezbjedenja povrata sredstava ovih kr edita. U slucaju da duznik uredno ne izvrsava svoje obaveze, povjerilac ima pravo pokre nuti sudski postupak prodaje te nepokretnosti, jer se ovdje ne radi 0 instrumentu obezbjeden ja kao "prava zadrzavanja". Sam akt pokretanja ove prodaje i sarna prodaja su znacajan udarac na poslovni ug led duznika, a i na dobitak koji se ostvaruje na brzinu pokrenute prodaje nepokretnosti, jer se ostvaruje prodajna cijena koja je znacajno niza nego kad bi se radilo 0 redovnoj prodaji. Premda su zahtjevi za primjenu ovog instrumenta kod nas sve vise prisutni, do nj e ne dolazi zbog cestih nesredenih imovinskih odnosa onih koji posjeduju te nepokretnosti, t ako da se ne moze ni izvrsiti sudska uknjizba terecenja tog objekta. Avalni krediti. Ovi krediti su odavno poznati i pod imenom jemcevni, a i kao gar ancijski krediti. Sustina kreditiranja se sastoji u odgadanju placanja obaveza klijenta b anke koju je on preuzeo po mjenici do dospijeca te mjenice. Najvjerovatnije bi doslo do podnosen ja mjenice na naplatu prije njenog dospijeca da banka ne izvrsi avaliranje te mjenice. Sami m aktom avaliranja (potpisom uz dodatak "kao jemac" ili "peraval") banka je preuzela neo pozivu obavezu da ce ona platiti tu mjenicu ako to ne bude ucinio njen klijent. To avaliranje b anke ima znacenje davanja garancija, pa se po tome i zovu jos i garancijski krediti. Kao i svaka banka, tako ce i ova koja namjerava dati avalnu mjenicu svog klijenta prethodno dobro p rouciti njegovu kreditnu sposobnost. Zavisno od tog kreditnog boniteta, trajanju, velicini i kar akteru jemstva, banka ce definisati i iznos do koga ce avalirati mjenice svog klijenta i avalnu proviziju. Za jemstvo banka trazi pokrice (hipoteku, vrijednosni papiri i sl). Rambursni krediti. To je jedna vrsta tzv. akceptnih kredita koji se daju kao i a kceptni kredit na rok od jedne godine. Ovaj vid kreditiranja primjenjuje se u placanju u vezene robe izmedu partnera cije se banke nedovoljno poznaju, najcesce u obliku tzv. indirek tnog rambursa. Indirektni rambursni kredit se zasniva na tome da akceptiranje uvoznikove mjenic e ne vrsi njegova banka, jer istu ne priznaje i izvoznikova banka, vee to akceptir anje vrsi neka svjetski afirmisana banka koju prihvaca banka izvoznika. Za razliku od akce ptnih kredita, kod indirektnog rambursnog kredita javljaju se tri banke i to banka uvoznika, ba nka

izvoznika i banka izmedu njih kao rambursna banka koja akceptira mjenice umjesto uvozne banke. Zahvaljujuci akceptu mjenice od rambursne banke uvoznik je dobio robu na kredit. Kod ovih kredita cesto se javlja tzv. valutni akcept, sto znaci da neka inobanka akceptira mjenicu u stranoj valuti. Vinkulacioni krediti su dosta slicni rambursnim kreditima. Sustinska razlika je sarno u tome sto se rambursni krediti uspostavljaju u prekomorskom prometu robe na osnovu kon osmana kao zaloga, a vinkularni krediti u drumskom prometu na osnovu vinkulara, dokumen ta 0 vezivanju koji se zalaze. Kod ovih kredita banka davanjem avansa kupcu za placan je robe (najcesce poljoprivrednih proizvoda) koja putuju od prodavca ka kupcu, kreditor kupca sve do dana kada roba stigne do kupca. Tada kupac vracajuci kredit dobija od banke fakt uru i duplikat tovarnog lista na osnovu kojih dokumenata kupac preuzima robu koja je kreditiran a. Investicioni krediti. Pogresno je poistovjetiti investicione kredite i dugorocne kredite. Tacno je da su investicioni krediti dugorocni krediti, ali postoje i drugi dugor ocni krediti koji nisu investicioni, kao sto je dugorocni kredit za starnbenu izgradnju i sl.

Pojam investicionog kredita je obicno vezan za izradu investicionih projekata u kojima se planira struktura finansiranja namjeravanog predvidenog ulaganja po investici onom projektu i to ulaganja u osnovna sredstva i trajna obrtna sredstva. Investicioni krediti se odobravaju zavisno od duzine ekonomske funkcionalnosti objekta, opreme za koju s e daje investicioni kredit, sto je najcesce 6 do 10 godina. Pocetak koristenja kredita ne mora se poklapati sa pocetkom gradnje investicionih objekata. Pocetak gradnje investicio nog objekta moze, po planiranoj strukturi i dinamici finansiranja, da bude iz vlastitih izvo ra sredstava, tako da se gradnja pocinje bez koristcenja odobrenog kredita. Ta razlikaje poseb no evidentirana ako se investicioni kredit odobrava da bi se njime gotovinski platila oprema koj a se ugraduje po tom objektu. U vecini slucajeva pocetak rada izgradenog investicionog projekta nije istovreme no i pocetak otplate kredita. Banke odobravaju tzv. greis (grace) period, period od gode pocetka placanja. To ne cine banke, kreditori zbog toga sto zele pomoci zajmopri mcu, vee ih na to gone cinjenice, okolnosti da novi objekti trebaju odredeni razuman period da bi bili sposobni sami otplacivati dugove. Banka uzima u obzir kadrovsk e i druge okolnosti od kojih zavisi efikasna i brza osposobljenost novog pogona za k onkurentnu proizvodnju. Treba istaci da se obracun kamata kod nas pretezno vrsio od dana koristenja kred ita. Mnoge banke pocetak obracuna kredita vezu za dan stavljanja kredita, transe u ko ristenje a ne od pocetka koristenja, To je znacajno i za banku, a i za korisnika kredita. T o je moguce ostvariti sarno u onoj zemlji u kojoj postoji i u praksi strogo postivanje finan sijske discipline. Pocetak obracuna kamata od dana stavljanja kredita na raspolaganje nagoni korisn ika da ozbiljnije vrsi investicione pripreme za gradnju i da serioznije ugovara rokove gradnje sa izvodacem radova, tj. isporuciocem opreme. To primorava i banke da se pridrzavaj u dinamike pustanja investicionih kredita u koristenje, Sto se tice placanja kamata, rokovi se najcesce prilagodavaju rokovima povrata g lavniceo U praksi se kamate sarno obracunavaju a ne placaju sve do ocjene banke da je kli jent sposoban i akumuliranu kamatu placati zajedno sa prvim anuitetom. Obezbjedenje k redita vrsi se na vise nacina, Ako se radi 0 nekoj novoj tvornici u sklopu vise drugih tvornica jednog sistema, moze se prezentirati banci akceptna mjenica nekog drugog dobrog privred nog

subjekta iz tog sistema, lanea proizvodnje, stirn da se cesto uzimaju i bjanko-m jenice u broju koji odgovara broju anuiteta. To mogu biti i sudske uknjizbe u vlasnistv o objekta koji se gradi iIi nekog drugog trzisno vrijednog i neopterecenog osnovnog sredst va, zatim obezbjedenje moze biti garancija druge banke, garancija nacionalne banke, drzave kad se radi 0 inostranom kreditu. Revolving krediti. Formalno, pretezno to su kratkorocni krediti, a prakticno su vise srednjorocnog karaktera. Tek kada se odobravaju, odobravaju se na rok ispod jedne godine, obicno na 90 dana, stirn da se obnavljaju po isteku ugovorenog roka. Kad se ispu ne uslovi da se koriste preko jedne godine, prakticno se mogu tretirati kao srednjorocni, odnosno dugorocni krediti. Ogromna je prednost ovih kredita za korisnike. Jednostavnost postupka za produze nje dospjelosti kredita, fleksibilnost odnosa izmedu kreditora i korisnika je znacaj no svojstvo ovih kredita, kao i niza kamata. Nacin regulisanja kreditnih odnosa omogucava kr editoru

da moze privremeno ili potpuno prekinuti koristenje ovih kredita. To su kratkoro cni krediti koji se obnavljaju i koji odgovaraju i bankama, jer ne terete njen dugorocni, ni garantni potencijal. Revolving akceptni krediti cesto se pojavljuju u poslovanju preduzeca koja uziva ju visok poslovni i kreditni ugled, tj. koja imaju visok rejting kod banke. Takva preduze ca bez teskoca aranziraju kod svojih banaka revolving akceptne kredite, a okvir tih kredita se obicno utvrduje prema godisnjoj prodaji. Rok mjenicnog kredita je 90 dana, sto znaci da je revolviranje kvartalno. "Revolving kredit je formalno obaveza banke, kojom se ona obavezuje da ce posuditi izvjestan iznos novca nekom preduzecu kroz odredeno razdoblje".' Po preuzimanju takve formalne obaveze, banka je duzna u okviru preuzete obaveze staviti na rasp olaganje sredstva preduzeca kad mu to zatreba. Za takav fleksibilan pristup sredstvima, zajmoprimac placa obicno po 0,50 posta godisnje provizije. Ukoliko se revolving kredit ponavlja preko tri godine, preduzece zajedno s bankom preispituje opravdanost karaktera d a te potrebe dobiju svojstvo stabilnosti, u kom slucaju, po pozitivnoj ocjeni, taj revolving kredit moze zajmoprimac, ako zeli, transformisati u srednjorocni i dugorocni kredit, st o mu cesto ne odgovara, jer tada mora vracati dio glavnice. Banka po isteku kredita cesto i ma zakonsku obavezu da produzi kredit, ako je korisnik ispunio sve uslove koje mu je do tada banka postavljala. Kredit povjerenja. U pricipu, svi bi krediti trebalo da se zasnivaju na povjeren ju. Ovo je sarno jedan vid kredita koji se upotrebljava izmedu banke i klijenta koji uzi vaju visoko povjerenje kod banke. Ovi krediti se odobravaju obicno na kratko vrijeme i strog o su vezani za vrijeme, ne u smislu isteka vremena za koje se daju, vee po isteku vremena na mjere za koju su dati. Ukoliko ima stvarno kvalitetne komercijalne aranzmane, moze rea lno ocekivati niz privilegija od banke, kao sto su odobravanje tzv. kredita povjerenja ili otv aranje akreditiva bez pokrica i slicno. Primjera radi, "Feroelektro", kao zancajni uvoznik automobila, obratio se svojoj banci 1983. godine za pozajmicu kako bi premostio problem placanja carine i obecava ba nci da ce kredit vratiti odmah po uvozu. "Feroelektro" je, ako je zelio zadrzati dobar ugled kod banke, moran vratiti taj kredit i vratio ga je u roku od pet dana, tj. odmah po izvrsen om uvozu, premdaje taj kredit bio odobren na rok od 10 dana, tj. na duzi period od roka iz vrsenog uvoza. Jedna od varijanti ovog kredita su i tzv. nocni krediti kao izuzetno urge

ntni. Transakcijski krediti. Ovi krediti nisu isto sto i krediti povjerenja, jer trans akcijski zajmovi nadoknaduju nedostatak finansiranja po kreditnoj liniji, revolving kreditu i kre ditu povjerenja, s obzirom na to da se oni odobravaju sarno za finansiranje jedne kon kretne namjene kao posebne poslovne transakcije, nakon cijeg okoncanja se vraca i kredit. Krediti dufi od jedne godine koje daju osiguravajuca drustva. Osim banaka i mnogi drugi institucionalizirani zajmodavci odobravaju kredit preduzecima duze o d jedne godine. Medu njima su najpoznatija osiguravajuca drustva, koja su zbog nemogucno sti obavljanja ostaIih poslova koje mogu banke obavljati, a u zelji da ostvare moguc e prinose alternativnih investicija, primorana nuditi ove kredite skuplje nego ban ke. Osiguravajuca drustva ove kredite, koje daju preduzeca, tretiraju kao investicij u s manje 7 James van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", 1993. godine, str. 512

rizika i daju ih na rokove duze od 10 godina i obicno nisu zainteresirana da se sredstva vracaju prije ugovorenog roka. Kolateralni krediti (collaterallendings). To su krediti koji su dobili ime po ko lateralu kao neposrednom zalogu, odnosno kao dodatnom osiguranju kredita (additional secu rity). Oni pripadaju grupi tzv. pokrivenih kredita. To su krediti odobreni na temelju n ekog pokrica, najcesce npr. na temelju zaliha. Realno je pretpostaviti da sarno konku rentne zalihe kao dovoljno likvidna sredstva mogu biti zalog (kolateral) za dobijanje k redita, Stvar je zajmodavca koji ce procenat od trzisne vrijednosti kolaterala uzeti kao osnovicu za visinu kredita koji namjerava odobriti. Ukoliko se radi 0 konkurentn oj zalihi robe, robi koja se moze brzo unovciti u visini njene trzisne vrijednosti, robi k oja nije podlozna propadanju kvaliteta i zastarijevanja da ce procenat visine kredita na tu robu biti veci nego za robu koja nema ta svojstva. Zelja zajmodavca je sarno jedna -d a osigura toliku vrijednost zaliha koja ce biti dovoljna da pokrije neizvrsavanje obaveza placanja glavnice i kamata od zajmoprimca. Mozemo zakljuciti da zajmodavac stavlja u igru i likvidnost potencijalnog duznika kredita. U sistemima pravnih drzava razvijenih trzista problemi vezani obezbjedivanje nap late glavnice i kamata zajmodavca su zadovoljavajuce rijeseni. U zemljama koje nemaju jasno definisano pravo vlasnistva, ili koje jos nemaju sve relevantne elemente pravne drzave, prisutni su mnogi problemi vezani za kolateralne kredite. Normalno je pretpostaviti da je rijec 0 zemljama koje namjeravaju uvesti pune trzisne zakone privredivanja. Ti problem i proizilaze iz nepostojanja adekvatnih zakona trgovinskih preduzeca, nepostojanja finansijsk e discipline i odgovornosti, neafirmisanog poslovnog morala i s1. Ti problemi su p risutni kod svih oblika osnova obezbjedenja naplate nenaplacene glavnice i kamata zajmodavca , tj. i kod upotrebe hipoteke i kod uzimanja u zalog pokretne imovine, Pokusaji da se ta j problem rijesi putem uvodenja tzv. centralnog registra ili zajednickog registra, primjen om posjedovnog lista, vanbilansnog knjizenja i s1. nisu dali zadovoljavajuce rezultate. Razlozi tome su i u neazurnosti podataka vezanih za prenos vlasnistva (fiducijalni transfer), ne tacnosti podataka, pojavi dopunskih izdataka. Problem se pojavljuje za zajmodavca pri obezbjedivanj u naplate neplacene glavnice i kamata kada se uzima u zalog roba koja je podlozna trzisnim oscilacijama i promjenama kvaliteta. Ta problematicnost se udvostrucuje kada zaj modavac

zeli povecanim procentom obezbijediti veci iznos blokirane robe koja ce sluziti za obezbjedenje veceg stepena neplativosti glavnice i kamata, jer se takvom blokadom onemogucava uspjesnije poslovanje zajmoprimca. Post krediti su oni krediti koje banke jedna drugoj odobravaju. To su korespoden tne banke. Ti krediti sluze za uzajamno izvrsavanje naloga bez prethodnog doznacivanja nove a za pokrice i bez zaracunavanja provizije i kamata. Eskontni iii diskontni krediti (discount credit). To su kratkorocni krediti koje odobravaju banke na osnovu mjenicnog pokrica. Davanjem diskontnog kredita banka prakticno otkupljuje mjenicu u stvari mjenicno potrazivanje prije njegovog dospijeca. Pri tome se ne ispituje kreditna sposobnost kao kod standardnih kratkorocnih kredita, vee se te ziste usmjerava na bonitet mjenice (da ona ima rok dospijeca od 10 godina, da ima robno pokrice, tj. da je robna a ne finansijska mjenica, da ima najmanje tri sigurna potpisa). Bank a pri otkupu mjenice od njene nominalne vrijednosti odbija kamate od dana kupnje do njene dos pjelosti, zatim svoju proviziju, mjesecne takse i inkaso troskove.

Tako otkupljena diskontirana mjenica prije dospijeca mora biti robna mjenica sa svojstvima kratkorocnih utrzivih vrijednosnih papira, a kasnije moze sluziti banci za lako mobiliziranje komercijalnog kredita, jer ima svojstva posebne strogosti i lako je prenosiva. T ako diskontiranom mjenicom banka stavlja svoja slobodna novcana sredstva u funkciju, u unosno oplodivanje, a kada joj zatrebaju likvidna sredstva, tako otkupljenu mjen icu moze bez ikakvih problema brzo prodati (eskontovati). Prodaja ovih mjenica moze se os tvariti efikasno kod drugih banaka koje imaju visak slobodnih novcanih sredstava i imaju interes za to ili kod Centralne banke za reeskont mjenica (rediskont). Diskont je povoljnij i od "jedan do dva posto", tj. niza je eskontna stopa za imaoca ovih mjenica kada centralna banka vrsi eskontovanje tih mjenica nego kad to vrse komercijalne i dr. poslovne banke. Ces to zvanicna monetarno-kreditna politika centralne banke jedne zemlje stimulise placanje mjen icom ili pospjesuje izvozne poslove kroz povoljniji reeskont, npr. pri pripremanju ro be za izvoz. Mjesoviti krediti su oni krediti koji sadrze vise kredita s razlicitim uslovima i koji se upotrebljavaju za finansiranje ukupnog finansijskog paketa. Tu se obicno radi 0 ucescu dijela kredita pod relativno povoljnijim uslovima (niza kamatna stopa, povoljniji rok o tplate) od ucesca drugog dijela kredita koji se odobravaju pod tekucim tdisnim uslovima. Sto je veci procenat ucesca ovih kredita s preferencijalnim uslovima (povoljnija kamata i rok), to su i prosjecni uslovi mjesovitog kredita povoljniji. Ovim kreditima zemlje izvoz nice pomazu svoj izvoz, a istovremeno potpomazu i zemlju u razvoju koja koristi ove kredite. Izvozno -uvozni krediti su krediti koji potpomazu da se zaokruzi, kompletira jed na cjelovita finansijska konstrukcija odredenog komercijalnog aranzmana. To nisu krediti koji imaju karakter podrske unapredivanju izvoza ili uvoza (kao sto su mnogi krediti koji se daju iz emisije uz povoljnije uslove). Oni su dopunskog karaktera, "pridodaju" se kre ditima koji finansiraju osnovni posao putem kredita kupca. Najcesce se upotrebljavaju z a obezbjedivanje veceg dopunskog finansiranja (avansi, meduplacanja) u kome ucestvuje vise banaka koje se organizovano pojavljuju u formi sindiciranja kreditnog aranzmana. Tu se okuplja, na inicijativu jedne banke, vise banaka, nacionalnih i medunarodnih banaka (medu narodno trZiste kapitala). Okvirni krediti su oni krediti kojima je odreden maksimum do kojeg se korisnici

mogu zaduzivati, Jednim okvimim kreditom (zasnovanim na ugovoru) moze biti kreditiran o vise razlicitih manjih projekata ili vise komercijalnih aranzmana. Krediti se daju uz standardne uslove finansiranja komercijalnih aranzmana u pogledu kamate, rokova i tehnike p ovlacenja sredstava. Za korisnike ovi krediti su povoljniji u odnosu na druge slicne mehan izme kreditiranja, jer se procedura pojednostavljuje, a i krace je vrijeme za zatvara nje finansijske konstrukcije. Sto je vise projekata, odnosno komercijalnih ugovora, to su predno sti ovih okvimih kredita i vece. Oni se najcesce pojavljuju u formi tzv. revolving kredit a. Razmatrani krediti, neovisno da li su predmet kratkorocnog, srednjorocnog ili du gorocnog finansiranja, pretezno se odobravaju na osnovu odredenih zalozenih vrijednosti k ao kolaterala (engL COLLATERAL = propratan), s tim da se visina odobrenog kredita krece ispod stvame trzisne vrijednosti kolaterala. Ukoliko zajmodavac nudi kredit bez osiguranja, t ada on zahtijeva mnogo ogranicenja i postavlja mnoge uslove zajmoprimcu koje definise u sporazumu o kreditu. Kreditor je u poziciji da nametne zajmoprimcu niz uslova koji mu zast icuju ulozena kreditna sredstva. Te posebne tzv. zastitne odredbe mogu se odnositi pocev od og ranicavanja koristenja kredita, avansa drZanja depozita do diktiranja kadrovske politike u p reduzecu.

Te odredbe kreditorima daju pravo i omogucavaju im da poduzimaju niz mjera i int ervencija ako se zajmoprimac ne pridrzava definisanih odredbi, iii ako proces odvijanja fi nansijskih dogadaja ne odgovara bankama -kreditorima. Kreditiranje kao oblik finansiranja ima svojih dobrih i losih strana i za davaoc a kredita i za primaoca. Kreditorima se omogucuje da utjecu kroz novcanu masu na ponudu, a t ime i na privrednu aktivnost. Bankama se omogucava ne sarno da se rjesavaju viska rasp olozivog novca vee i da potpuno osiguravaju tu novcanu masu od inflatornih kretanja adekv atnim ugovaranjem realne kamate i ostvarivanjem rentabilnog poslovanja. Fleksibilnost kompletnog bankarskog mehanizma bankama omogucava da se i jedine lose strane kredita, iskaz ane u rizicima, zastite dobro organizovanim selektiranjem ulaganja i obezbjedivanjem pravovremenog povrata datih sredstava. I s gledista zajmoprimca kreditiranje ima daleko vise dobrih nego losih strana. Dobre strane su u cinjenici sto ornogucavaju preduzeci ma da dodu do neophodnih sredstava kada su im najpotrebnija, a istovremeno da vrate ta sred stva i prije ugovorenog roka. Dobrim biznismenima krediti omogucavaju i ostvarivanje i znacajnije zarade s tudim sredstvima i efekat te zarade veci sto je stopa rentabilnosti na ulozena sredstva veca od cijene (kamate) kredita. Dobra strana kredita je i u tome sto c vrste kreditne obaveze nagone preduzeca da serioznije proucavaju uslove ulaganja sredstava. Kao 10sa strana vece kreditne zaduzenosti cine preduzece vise zavisnim od banke, sputava ga u vodenju samostalne poslovne politike, posebno finansijske. U inflatornim uslovima u ugovoru 0 kreditu se predvida i revalorizacija kredita u toku citavog njenog perioda koristenja po revalorizacionoj stopi koja je ravna inflat ornoj stopi. U najkracim crtama cemo se podsjetiti kamate kao sastavnog dijela kredita. Interkalarne kamate su one koje se primjenjuju u razdoblju koristenja vecih kred ita i na duze rokove. Kamata se obracunava na svaki iskoristeni dio kredita od trenutk a koristenja do pocetka otplate kredita. UkoIiko se koristi u cijelosti odmah, tada se interk alarna kamata (koja je jednaka redovnoj) obracunava od dana iskoristenosti kredita do r edovne otplate kredita. Cesto se obracunava i kamata na kamatu i to u slucajevima kada se kamata obracunava u kracim periodima (npr. tromjesecno) od otplate koja dospijev a godisnje. Obracunate interkalarne kamate se placaju jednokratno iii se ukljucuju u redovnu anuitetsku otplatu kredita.

Jedna od karakteristika kreditiranja, odnosno kredita kao posebne grupacije izvo ra finansiranjajeste i cijena kredita. Medutim, cijena, poznatija kao kamatna stopa nije i bitno svoj stvo kreditiranja koje ga razIikuje od drugih osnovnih oblika finansiranja. Ugovorena kamatna stopa po kojoj se vrsi obracun moze biti: fiksna kamatna stopa po kojoj se vrsi obracun sve do isteka otplate kredita, varijabilna kamatna stopa koja se mijenja u toku otplate kredita. Promjenljivost se moze vezati za kamatnu stopu odredenog finansijskog trzista. Primjera radi, da se varijabilnost veze za vladajuce kamatne stope kao sto je tzv. Libor, koji upotrebljavaju u medunarodnom obracunu londonske banke iii "Primo rate" kamatna stopa koju americke banke zaracunavaju svojim najboljim zajmoprimcima. To vezanje cesto se u praksi definise "Libor plus jedan procentni poen". Ta varijabilnost moze biti vezana za zvanicno kretanje cijena na malo za period obracuna kamate, uz definisanje da ce realna kamatna stopa biti osam posto, sto znaci ako je inflaciona stopa (kretanje cijena na malo) 15 posto, ukupna kama

tna stopa, koja se naziva i nominalna kamatna stopa po kojoj ce se obracunati cijena koristenja sredstava ce iznositi 23 posto (15 posto stopa inflacije + osa m posto realna kamatna stopa). Ovo vezanje obracuna kamata kreditori primjenjuju u zemljama zajmoprimca gdje je stopa inflacije relativno velika, tj. gdje su nestabilni uslovi poslovanja. Stvarna kamatna stopa moze da bude veca od nominalne kamatne stope, kada se kama ta obracunava i placa anticipativno i kada kreditor zahtijeva od zajmoprimca da drz i dio dobivenog kredita, tj. da ga croci kod banke ili ga primorava banka da na svom "a visa" ra cunu uvijek ima odredenu sumu novca. Realna kamatna stopa je ona koja se ugovara posebno u odnosu na kretanje stope i nflacije, au okviru je nominalne kamatne stope. Postoje i odredene varijante ove realne kamatne stope. Pozitivna realna kamata je ona kada je nominalna kamatna stopa, odnosno stvarna kamatna stopa veea od stope inflacije, a negativna realna kamatna stopa je ona kod koje je nominalna kamatna stopa po kojoj se i obracunava kamata manja od stope inflacije. Konformna kamatna stopa ili ekvivalentna kamatna stopa je godisnja kamatna stopa koja se diskontuje na obracunski period u toku godine. Ova kamatna stopa omogucava da stvarna kamatna stopa bude jednaka nominalnoj kamatnoj stopi, zahvaljujuci obracunu kama te u toku godine. Nacin utvrdivanja, s konkretnim primjerima stvarne kamatne stope, realne pozitiv ne kamatne stope, realne negativne kamatne stope, relativne kamatne stope i konformne kamat ne stope mogu se vidjeti u knjizi J. Rodica.' Postoje i tzv. interkalarne kamate, nazvane jos i kao umetnute kamate koje se ob racunavaju od dana eskontovanja do dana dospijeca potrazivanja za dugorocne kredite, tj. od dana kada je kredit podignut do dana njegove otplate. Referentne kamate su poznate jo s kao i korektivne kamate. Relativne kamate su dijelovi godisnje kamate koji, ako je godisnja 10 posto "per ano", ona polugodisnja je pet posto. Relativne kamate vise odgovaraju kreditorima. Zatezne kamate poznatije su jos i kao kaznene kamate koje se placaju zbog neblag ovremenog izvrsavanja obaveza povrata kredita i sl. dodatne, regresirane i beneficirane ka mate se uvode radi stimulisanja, podrzavanja i pospjesivanja odredenih privrednih akt ivnosti.

Ugovorne kamate, poznate i kao konvencionalne kamate, su one koje se definisu iz medu onog ko prima i ko daje sredstva, dok su propisane kamate zakonski odredene kama te i kao takve su unaprijed poznate, kao sto su kamate na kredite iz primarne rnisije . Anticiptativne kamate su one koje se obracunavaju i placaju unaprijed za razliku od tzv. unazadnih, dekurzivnih kamata koje se obracunavaju u toku koristenja kredita i f inansiranja glavnom dugu po iskoristenju ili placanju po isteku perioda. 8 J. Rodic: "Poslovne finansije", 1991. Bgd. str. 164 -165.

Slozene kamate se zovu jos i kamate na kamate. Obracunate kamate se dodaju glavn ici, tako da se u narednom obracunu kamate obracunavaju na kamate. Poslovi vezani za zamjenu kamata nazivaju se swap poslovi. Cesto se s pojmom kre dita izjednacava pojam zajma. Medutim, zajam je vise vezan za pogodbu izmedu zajmodav ca i zajmoprimca 0 davanju odredenih kolicina zamjenjivih potrosnih dobara bez ograni cenja 0 njihovom koristenju, stirn da se zajmoprimac obavezuje da ce vratiti te iste vrs te dobara u istom kvalitetu nakon isteka roka iIi na zahtjev zajmodavca. Zajmoprimac moze ne ograniceno raspolagati tim dobrima, to zajam nije posudba, u smislu iznajmljivanja kada se neko dobro daje na upotrebu, tj. na sluzenje nakon cega se to isto dobro bez ikakvih izmjena kao takvo vraca zajmodavcu. Zajam je vezan za pozajmljivanje na dugorocnijoj osnovi uz organizovanje javnog pozivanja sireg broja upisnika zajma (stanovnistva, preduzeca i dr). Problematiku kamata, cijene kredita predstavlja i stopa tzv. realnog ukamacivanj a, jer je veliki broj narocito vrijednosnih papira vezan za kurseve koji su promjenljivi g otovo svakog dana, za razliku od vrijednosnih papira koji imaju stalno ukamacenje: obveznice, zaloznice, blagajnicki zapisi i sl. Kod primjenjivanja ukamacenja javlja se tzv. nominalno ukamacivanje (utvrdivanje prema nominalnoj vrijednosti vrijednosnog papira) i tzv. realno uka macivanje (ukarnacivanje zavisno od stvarne vrijednosti efekata). Ako se vrijednosni papir kupuje po vecoj vrijednosti od nominalne, srazmjerno se smanjuje i realna stopa ukamacivanja i obratno. Ako vrijednosni papir ima nominalnu vrijednost 1.000 KM i kupi se po kursu od 500 KM tada se i prvobitna nominalna stopa od osam posto povecava za 16 posto stopu realnog ukamacivanja. avo realno ukarnacivanje poznato je i pod nazivom "r endita" a i kao "yield" Gild). 1.1.3. Autonomni izvori finansiranja Ovaj oblik finansiranja pojavljuje se cesto i pod nazivom spontani oblik finansi ranja. Mnogi autori ovaj oblik finansiranja svrstavaju u tzv. specificne oblike finansi ranja.? To je tesko prihvatiti, jer je svaki izvor na odredeni nacin specifican, Autonomni izv ori finansiranja formiraju se po osnovu obaveza iz poslovnih odnosa sa dobavljacima, iz obaveza p rerna radnicima i fiskusa i ostalih obaveza. Spontani izvori finansiranja su:" obaveze prema dobavljacima, obaveze za primljene avanse od kupca,

obaveze za obracunatu, a nenaplacenu dividendu i obracunatu, a nenaplacenu na knadu za ulog trecih lica, obaveze za neisplacene neto licne dohotke radnicima, obaveze za obustavljene, a nedoznacene licne dohotke po sudskim i administrati vnim zabranama, obaveze za poreze i doprinose iz lienih dohodaka, obaveze za obracunate, a neplacene premije osiguranja, obaveze za porez na promet, obaveze za porez na finansijski rezultat, obaveze za carine, takse i druge dazbine, 9 J. Rodic: "Poslovne finansije" 1991. Bgd. str. 166 10J. Rodic: "Poslovne finansije"1991. Bgd. str. 166 i 167.

Karakteristika svih ovih spontanih izvora finansiranja jeste u tome sto su oni r aspolozivi u kratkom, strogo utvrdenom roku i u tom roku su besplatni. Rokovi dospijeca se utvrduju za: obaveze prema dobavljacima i za obaveze za avanse kupaca, kupoprodajnim ugovorima sa dobavljacima, odnosno kupcima, obaveze po kamatama, ugovorom 0 kreditu, odnosno ugovorom 0 emisiji obveznica, obaveze po dividendi -statutom preduzeca, a za obaveze po naknadi za uloge trecih lica -ugovorom, obaveze po osnovu neto licnih dohodaka, kolektivnim ugovorom ili internim aktom preduzeca, obaveze po osnovu premija osiguranja ugovorom 0 osiguranju, sve ostale obaveze rok dospijeca je odreden propisima. Buduci da su spontani izvori besplatni u toku raspolozivosti, za preduzece je od vaznosti da rokovi raspolozivosti budu sto duzi, narocito kod obaveza prema dobavljacima, je r su one dominantne u strukturi spontanih izvora finansiranja. Kredit dobavljaca, u sustini, je fina nsiranje nabavki. U kojoj mjeri ce preduzece uspjeti da rokovi dospijeca obaveza prema do bavljacima budu duzi, zavisi od polozaja proizvoda iii usluge na tdistu koji se nabavljaju, ali i od spretnosti nabavne funkcije da izdejstvuje duzi rok placanja, Ako se sa dobavljacem dogovar a kasaskonto, bitno je da i diskontni period bude sto duzi, Sto su rokovi raspolozivosti spont anih izvora duzi, preduzece ce manje koristiti kredite i time smanjiti troskove finansiranja . Ako se pomenute obaveze ne plate u roku dospijeca, preduzece ne sarno sto je time postalo neIikv idno vee se tada na dospjele neisplacene obaveze placa zatezna kamata, cija je stopa uvijek veca od stope redovne kamate, sto izaziva osjetno povecanje troskova finansiranja. Zatez na kamata se jedino ne placa za zakasnjenje isplate neto licnih dohodaka i dividendi, ali ako se uredno ne isplacuju neto licni dohoci i dividenda, po pravilu, dolazi do konflikta s radni cima, odnosno dionicarima, sto moze imati dalekosezne negativne posljedice za preduzece, Visina stope zatezne karnate utvrduje se ugovorom iii propisima. Kada neka od po menutih obaveza padne u docnju, ona postaje skuplji izvor finansiranja od kredita. Preduzece mora da nastoji da se ugovore sto duzi rokovi za placanje, a potom da strogo vode racuna da se sve pomenute obaveze plate na dan dospijeca zbog odrzavanja li kvidnosti i time izbjegavanja svih negativnih posljedica koje proisticu iz neIikvidnosti p o ugled, pa i opstanak preduzeca, i zbog izbjegavanja povecanja troskova finansiranja po osn ovu zateznih kamata i izbjegavanja konflikata s radnicima i dionicarima, Sustina uslova koji najcesce omogucavaju postojanje ovih izvora finansiranja je

u uskladenom prilivu i odlivu sredstava. Priliv sredstava najcesce potice iz naplate prodajne cijene, a mnoge obaveze (porezi i s1.) se ne placaju u momentu priliva, vee poslije obra cunskog perioda, tj. u prethodno dogovorenom roku sa povjeriocem. 1.2. Povremeni oblici finansiranja Tu spadaju svi izvori finansiranja koji nisu obuhvaceni u prethodna tri oblika i zvora. To su oblici koji nisu svojstveni svim privrednim subjektima, vee sarno odredenim. Ti odredeni privredni subjekti mogu biti oni kojima ti izvori predstavljaju dugorocnije i gl avne izvo

re finansiranja. Oni su izuzeci i ta dugorocnost predstavlja i za njih specificn u situaciju, oni su povremenog karaktera. Kompenzacije, kao oblik subvencija koje primaju proizvodaci vjestackog dubriva o d drzave mogu biti izuzetno za njih i kao stalni iZVOf finansiranja, ali su povrem eni izvor finansiranja. 1.2.1. Finansiranje iz ulaganja trecih. fica Ovaj oblik finansiranja cesto se poistovjecuje s pojmom zajednickog ulaganja. Tr etira se i kao udruzivanje sredstava sa drugim privrednim preduzecima radi ostvarivanja n ekog zajednickog cilja. Ovo nisu trajni ulozi trecih lica, jer je ovdje vrijeme ograniceno i ulog nerna svojstvo dionice i kao takav ne moze biti tretiran kao vlastiti izvor finansiran ja. Finansiranje iz uloga trecih lica predstavlja mobiliziranje i koncentraciju sredstava, tj. pr ikupljanja sredstava raznih vlasnika s namjerom da se ulazu u tacno definisane namjene. Ovi m aktivnostima na prikupljanju sredstava od trecih lica, ta treca lica ne gube status vlasnistv a, sto znaci da se jasno zadrzavaju vlasnicki odnosi bez ikakve opasnosti 0 stvaranju b ilo kakvih anonimnosti u titularu vlasnistva u svim fazama ostvarivanja namjena radi kojih su i udruzena sredstva. Po obimnosti upotrebljavanja ovaj oblik finansiranja je medu vodecim, generalno posmatrajuci finansiranje preduzeca koja djeluju u trzisnim uslovima poslovanja. Organizaciju prikupljanja sredstava od trecih lica vrsi onaj ko je i nosilac rea lizacije namjere udruzivanja tih sredstava, sto ne znaci da on te aktivnosti ne moze povjeravati i specijalnim organizacijama. Prikupljanje sredstava iz uloga trecih lica moze se vrsiti za kratkorocne i dugo rocne namjene, tj. za kratkorocno vezivanje od jedne godine i za dugorocno vezivanje preko jedn e godine. Motiv udruzivanja sredstava od trecih lica mogu biti razliciti, Nas interesuju s arno tzv. ekonomski motivi: u tzv. direktnom interesu, tj. u ocekivanom kvantificiranom neto dobitku, brzini i sigurnosti povrata ulozenih sredstava i u tzv. indirektnom interesu koji se ostvaruje u vidu stvaranja odredenih bitnih osnova zajednickog rada. Prvi oblikje relativno dobro poznat pod pojmom «joint venture», a i kod nas kad se r adilo 0

ulozima lica iz inostranstva. Moze se pojaviti kao ulaganja u potpuno samostalne nove privredne objekte, koji se mogu cjelovito obracunski pratiti i kao ulaganja u postojece ob jekte, gdje partneri cesto nailaze na probleme u definisanju mnogih imovinskih i drugih razg ranicenja, Kad je u pitanju indirektni interes, osnovi motivacije mogu biti razliciti, kao sto su obezbjedivanje proizvodnih pogona koji ce snabdijevati ulagaca neophodnim sirovinama i osnovnim repromaterijalom, kupovina zajednickog prodajnog skupog, atraktivnog pr ostora u jakim potrosackim centrima i s1. U trzisnim privredama ovaj izvor finansiranja pojavljuje se najcesce bilo kao or takluk iii kao ulaganje u zajednicki posao, premda se pojavljuju i problemi.

Ulog treceg lica se definise ugovorom 0 zajednickom ulaganju koji se zakljucuje obicno izmedu postojeceg preduzeca i treceg lica kao pravnog lica. Ulog pOtom ugovoru j e najcesee gotovina, osnovna sredstva ili prava (licence, industrijska svojina). Osim kod g otovine, kod svih ostalih oblika ulaganja javlja se problem kako utvrditi stvarnu trzisnu vrijednost uloga partnera. Problem je time veci ako i tdiste ne posluje po principu otvoren og trzista, pa se tada npr. za procjenu osnovnih sredstava moraju uzimati svjetske cijene. Problem procjene vrijednosti uloga, ako je on u formi prava, jos je i tezi i tad a se cesto moraju angazirati eksperti za procjenu vrijednosti prava. Javljaju se slozeni problemi kada se radi 0 ulaganju u zajednicki posao. Kljucni problem je kako utvrditi trzisnu vrijednost preduzeca u koje se ulaze ulog treceg lica s ciljem ostvarenja zajednickog posla. Utvrdivanje prava vrijednosti uloga partnera u zajednickom po slu je znacajno, jer one sluzi i kao bitan osnov za podjelu zajednicki ostvarenog ne to dobitka. U principu, uzima se vladajuca trzisna cijena realnih dobara na dan bilansiranja . Problem vrednovanja se komplicira i cinjenicorn kada ulozi treceg liea, ortaka nisu jedn okratni vee se vrse u vise faza zavisno kako napreduje gradnja, osposobljenost zajednickog o bjekta. Problem moze biti prisutan i kada se ulog vrsi u gotovini kada je ta gotovina sk opcana sa utvrdivanjem realnog kursa valuta. Ne smijemo zanemariti i teskoce koje se javljaju pri otklanjanju utjecaja inflac ije ne samo na iskazivanje vlastitog kapitala preduzeca u koje se ulaze ulog receg lica vee i kod utvrdivanja promjena uloga partnera. Partneri se moraju dogovoriti 0 zajednickoj valuti u kojoj ce se iskazivati vrijednost uloga. Ukoliko se ulaganje vrsi u vise faza, m ora se voditi racuna 0 stvarnom angazovanju utvrdivanja prosjeka tog ulaganja. 1.2.2. Finansiranje iz lizinga Ovaj vid finansiranja intenzivno dobiva nove forme, a opcenito sve je vise prisu tan u finansiranju, narocito skupe opreme i opreme koja je podvrgnuta brzom ekonomskom zastarijevanj u. Razlog vece zastupljenosti treba traziti i u cinjenici sto davalac te opreme u z akup cesto obezbjeduje i obuku kadrova koji ce rukovati tom opremom kod korisnika opr eme, zatim prenosi i dostignuto znanje i iskustvo poznato pod imenom "know how", kao i svu dokumentaciju vezanu za tehnologiju i tehniku, treba dodati i obezbijedeno s ervisiranje i zamjenu pojedinih ostecenih ili dotrajalih dijelova.

Sarna rijec lizing potice od engleskog glagola "to lease" (lieu), koje znaci una jmiti, zakupiti. U suvremenoj teoriji, a i praksi, prisutni su odredeni vidovi unajmljivanja. Rasirena je primjena tzv. izravnog unajmljivanja. Osnovna karakteristika jeste d a preduzece stice pravo koristenja imovinskog objekta. U praksi je najrasprostranjenije unaj mljivanje racunara od IBM i strojeva za fotokopiranje Herox. Kao zajmodavci se pojavljuju proizvodaci te opreme, zatim finansijska preduzeca, banke, samostalna i specijalizirana pred uzeca za iznajmljivanje i razna udruzenja, Drugi rasprostranjen vid je tzv. najam uz koristenje finansijske podloge. Specif icnost ovog vida iznajmljivanja u odnosu na direktno jeste u tome sto se pored najmodav ca i na

jmoprimca pojavljuje i zajmodavac kao finansijer, kreditor. Najmodavac je istovr emeno i zajmoprimac i kredit je osiguran hipotekom nad opremom koja je predmet unajmljiv anja. Izuzetno, najmoprimac moze dodatno jamciti za dug po kreditu koji je preuzeo zaj modavac. Ako najmodavac udovoljava ovim uslovima," tada se taj najam naziva kapitalni naj am, a ukoliko ne, onda je to tzv. eksploatacioni najam. Do opreme se moze doci bilo unajmljivanjem, gdje se ne stjece vlasnistvo nad opr emom, iIi otkupom gdje korisnik postaje vlasnik opreme. Sve zavisi 0 mogucnosti finans iranja nabavke opreme u smislu finansijske odluke: koja ce se zasnivati na najmu iIi na zajmu. Ako postoje mogucnosti za finansiranje i jednog i drugog nacina, pristupit ce se ana lizi, ispitivanju opravdanosti ulaganja, npr. primjenom metode sadasnje vrijednosti i metode inter ne stope povrata. Unajmljivanje se smatra metodom finansiranja slicno pozajmljivanju, stirn da una jmljivanje moze ukljucivati direktnu nabavku sredstava putem najma, prodaju i ponovno iznaj mljivanje. Preduzeca se cesto nalaze u situaciji da treba da odgovore koja im je metoda finasiranja povoljnija, te cemo prikazati ovaj primjer." ~ "Cordillera Pisco Company" zeli nabaviti tiskarni stroj u vrijednosti 100,000$, koji ima korisni vijek trajanja osam godina. Na kraju tog vremena njegova vrijednost kao starog zeljeza bit ce 8,00$. Sredstvo upada u klasu petogodisnjeg vlasnistva u svrhu povrata tr oskova (amortizacija). Preduzece moze koristiti iii finansiranje pomocu najma iIi finan siranje pomocu duga. Zahtijevat ce se otplate najma u iznosu 16,000$ na pocetku svake od osam godina. Ako se finansira dugom, kamatna stopa bi bila 14 posto i otplate duga pr istizu na pocetku svake od osam godina. (Kamate ce se otplatiti instrumentom duga tipa hip oteke). Preduzece se nalazi u poreznom razredu 40 posto. Koja metoda finansiranja ima ni zu sadasnju vrijednost odljeva novca? 11 James van Horne:" Finansijsko upravljanje i politika", 1993. god. str. 529. 12J. vanHorne:"Finansijsko upravljanjeipolitika",1993.str.544

Odljev novea kod najma: KRAJ GODINE (1) OTPLATA NAJMA (1) (0,40) (2) POREZNI ZAKLON (3) ODLJEV NOVCA NAKON POREZA (1) -(2) (1) SADASNJA VRIJEDNOST ODLJEVA NOVCA (8,4%) 0 1-7 8 16,000$ 16,000$ 6,400$ 6,400$ 16,000$ 9,600 (6,400) 16,000$ 49,305 (3,357) SV ocIljeva novca 61,948$ Diskontna stopa je trosak posudivanja prije poreza, 14 posto, pomnozen s jedan m inus stopa poreza. Odljev nove a kod duga: Godisnja otplata duga: 100,000$ =? 7 --t= O x --( 1,14) t 100,000$ = x+4,2883 x 100,000$ x=----= 18,910$ 5,2883

(1) (2) (3) DUGOVANJE KRAJ OTPLATA" GLAVNICE NA GODISNJA GODINE KREDITA KRAJU GODINE KAMATA o 18,910$ 81,090$ 0$ 118,910$ 73,533 11,353 2 18,910 64,917 10,295 3 18,910 55,096 9,088 418,910 43,899 7,713 5 18,910 31,135 6,146 6 18,910 16,584 4,359 718,910o2,322 Posljednja otplata je neSto manja zbog zaokruzenja u djelom postupku.

(1) (2) (3) (4) (5) (6) KRAJ OTPLATA KAMATA AMORTIPOREZNI TIJEK SADASNJA GOD. DUGA ZACDA ZAKLON NOVCA VRDEDNOST «2)+(3» NAKON TIJEKOVA 0,4 POREZA NOVCA (8,4$) (1) -(4) 0 18,910$ 0$ 0$ 0$ 18,910$ 18,910$ 1 18,910 11,353 20,000 12,541 6,369 5,875 2 18,910 10,295 32,000 16,918 1,992 1,695 3 18,910 9,088 19,200 11,315 7,595 5,962 4 18,910 7,713 11,520 7,693 11,217 8,124 5 18,910 6,146 11,520 7,066 11,844 7,913 6 18,910 4,359 5,760 4,048 14,862 9,160 7 18,910 2,322 929 17,977 10,222 Ostatak 8 (8,000) vrijednosti (3,200) (4,800) (2,518) SV odljeva novca =65,344 $ Buduci da slucaj najma ima manju sadasnju vrijednost novca, on ima prednost. Kljucno pitanje ovog finansiranja odnosi se na ugovaranje cijene ovog zakupljiva nju. Prije toga sarno da istaknemo da se ovaj vid finansiranja, kada je u pitanju opr ema, najcesee primjenjuje kod relativno komplicirane i skupe opreme za informatiku. Cijenu ugo vora korisnik, bilo sa proizvodacima opreme ili specijaliziranim profesionalnim posre dnicko servisnim firmama. Zbog neophodnosti poznavanja tehnicko-tehnoloskih svojstava opreme koja se ugovara, korisnik mora obezbijediti da pregovaracki tim poznaje i trzisn e uslove te opreme, njene konkurencije, te sve druge slozene i specificne uslove od kojih za visi cijena koja ce biti predmet ugovaranja. Cijena zakupa sadrzi i amortizaciju opreme, priblizne iznose kamata na vrijednos t opreme, troskove servisiranja, zamjene dijelova, osiguranje opreme i troskove obuke kadr ova. Sigumo da se pri formiranju cijene, koja se placa unaprijed u polugodisnjim ili godisnjim ratama, definise i efektivno vrijeme koristenja, kako ce se otkupiti oprema po i steku ugovora 0 Iizingu (davalac zakupa insistira na slobodnoj pogodbi), da li ce se mijenjati zakupna cijena i pod koji uslovima (davalac zakupa se osigurava od inflacije), ko snosi troskove demontaze, transporta i osiguranja opreme ako istu ne otkupi korisnik (davalac obicno i te troskove prevaljuje na korisnika opreme). I pored svih tih problema i relativno visoke cijene zakupa (ta cijena je cesto v eca nego da se ta oprema kupi i putem uzimanja dugorocnog kredita), ovaj vid finansiranja je povoljan za korisnika. Dolazi do opreme bez angazovanja svojih trajnih izvora i bez dugor ocnih

zaduzenja, obicno do suvremene opreme koju ce moci efikasno koristiti zahvaljuju ci obuci, obezbijedenim dijelovima, prenosu tehnike i tehnologije. Korisnik je posteden rizika zastarijevanja opreme, te mora komparirati dobre i l ose strane s drugim mogucim rjesenjima prije nego se odluci da pristupi ugovaranju 0 zakupu opreme.

Da bi se vrsila uporedivanja izvora finansiranja iz osnova lizinga s drugim izvo rima, npr. s izvorom finansiranja nabavke opreme iz bankarskih kredita, upotrebljava se ekv ivalentna kamatna stopa. Postupak obracuna je isti kao i kod obracuna interne stope rentab ilnosti. Ako je ekvivalentna kamatna stopa veca nakon izracunavanja od kreditne kamatne s tope, tada je povoljniji aranzman finansiranja opreme kupovinom na kredit i obratno, ukolik o je dobivena ekvivalentna kamatna stopa, tada je bolje nabaviti u lizing-aranzmanu. I za ovaj racun je bitan tok gotovine kojem je pocetna vrijednost iznos kredita (vrijednost opre me, au ostalim terminima iznos najamnine). 1.2.3. Finansiranje iz finansijske pomoci Postoje razni vidovi finansijske pomoci kao nepovratna sredstva preduzeca koja p ostaju vlastita sredstva. Pored raznih vidova domacih i inostranih donacija, prenos sre dstava bez naknada tzv. bespovratno finansiranje (podrska u slucaju poplava, pozara, ratova , te pocetne proizvodnje i s1.), zadrzat cemo se na nekim oblicima subvencioniranja. Subvencioniranja predstavljaju razne vidove finansijske pomoci: regresi, premije , kompenzacije i dotacije. Regresi su oblici novcane pomoci koje prvenstveno, sire gledano, drzavni mehaniz am obezbjeduje i daje privrednim subjektima kako bi oni smanjili trzisne cijene svo jih usluga i proizvoda na nivo koji odgovara politici koju zeli voditi drzavni mehanizam u sf eri djelovanja. Propisuju se tacno npr. usluge (koristenje odredenih ugostiteljskih usluga od ja sno definisanih kategorija korisnika, ili koristenje regresa za prevoz tom i tom vrs tom saobracaja radi zastite okoline i rasterecenja saobracajnica i s1.) i nacin realizacije reg resa po tim uslugama. Premije su vrsta finansijskih pomoci koje su u frekventnoj upotrebi, a propisuje ih i daje drzavni mehanizam s ciljem stimulisanja odredenih poslovnih aktivnosti. A traktivne su tzv. izvozne premije, kada se odredeni izvozni poslovi iz zemlje ili odredene izvozne aktivnosti u odredenim podrucjima u svijetu posebno stimulisu davanjem premija. Kompenzacije su finansijske pomoci koje drzava sa svojim institucijama daje odre denim proizvodacima s ciljem da podstice odredenu proizvodnju koja je interesantna za drzavu, ali je stvarna cijena kostanja u toj proizvodnji veca od vladajuce trzisne cijene. N pr. podrzavanje proizvodnje jaja i pilica dok se proizvodnja ne osposobi da bude konkurentna pro

izvodacima iz uvoza. Dotacije su vid subvencioniranja, vid finansijske pomoci, kao neka kombinacija r egresa i kompenzacije, koja se primjenjuje s ciljem da se pomognu i potrosaci i proizvo daci. Nadoknaduje se razlika proizvodacima kada drzavni aparat insistira na prodaji ispod vladajuc e trzisne cijene, s tim da istovremeno podrzava proizvodace da odrzavaju proizvodn ju kod koje je veca cijena kostanja od trzisne, tj. nerentabilnu proizvodnju. Drzava je zainteresirana da se sto vise upotrebljava umjetno gnojivo i zato regresira potrosnju, ali i da se osvoji i odrzi odgovarajuci nivo domace proizvodnje i zato kompenzira razliku izmedu cije ne kostanja i trzisne cijene.

1.2.4. Dugorocno finansiranje s triiita kapitala Pojavljuju se problemi koji imaju sustinski karakter u konceptu dugorocnog opred jeljivanja: da li uopste ici na emisiju vrijednosnih papira, ako vee ici da li ici na ekstem u iii intemu emisiju, posebno na emisiju dionica ili obveznica. Kupovinu iii prodaju u berzanskim halama mogu vrsiti sarno clanovi berze, a ne p rivatna lica i za te clanove se kaze da imaju svoje mjesto ("own seat") na berzi. Najvec a i najpoznatija berza na svijetu je Njujorska berza ("New York Stock Exschange -NYSE"), koja ima blizu 1400 clanova. Akcije i obveznice banaka i osiguravajucih drustava, koje su prihvacene od odgov arajuce berze, mogu se prodavati i kupovati putem nezvanicnih trzista ("Over -the -count er"), kao i drzavne i lokalne obveznice, dok se akcije mnogih poslovnih firmi prodaju i kupuju i na neformalnim i zvanicnim berzama. Obveznice na ovim trzistima predstavljaju dugorocne dugove preduzeca i svako je preduzece zainteresirano da odrzi i poveca dugorocne izvore, te refundiranje obveznica, ka o dugorocnog duga, predstavlja znacajan instrument dugorocne politike finansiranja . Pod tim refundiranjem treba podrazumijevati povlacenje jedne emisije obveznica iz priman ja od prodaje druge emisije. Treba razlikovati tzv. evidentirane akcije ("listed stock"), tj. one koje je ber za zvanicno stavila na listu i time im dala zeleno svjetlo da se mogu kupovati i prodavati p osredstvom berze koja ih je stavila na listu i neevidentirane akcije ("unlisted stock") koj ima se trguje na nezvanicnim trzistima, Informisanje se na berzi usavrsilo zahvaljujuci suvremenim sistemima elektronsko g prenosa informacija, koji omogucuju brokerima da obavijeste korisnike 0 cijenama koje su nudene za kupovinu ("bid") i po kojoj cijeni su odredene akcije kupljene ("asked price" ). I dalje ostaju na snazi selektiranja akcija od pojedinih berzi. Njujorska berza" je imala najostrije kriterije, tako je npr. 1981. godine akcija kojaje preferirala da bude stavljena na listu ove berze morala ispuniti ove kriterije: Godisnji pro fit prije placanja saveznog poreza na prihod mora biti najmanje 2,5 miliona dolara. Minimum od miIion akcija mora biti u opticaju. Najmanje 2000 ekstemih akcionara (tj. iskljucujuci akcije koje posjeduju zaposleni u kompaniji) mora posjedovati po mi nimum 100 akcija.

Akcije koje su u posjedu ekstemih vlasnika (autsajdera) moraju imati ukupnu trzi snu vrijednost od najmanje 16 miliona dolara. Neto materijalna aktiva mora biti veca od obaveza za minimum 16 miliona dolara. (D materijalnu aktivu spadaju gotovina, prispje1a potrazivanja, zalihe i masine, do k su nematerijalna sredstva vrijednost patenata koje kompanija posjeduje i sl.) 13 Kljucni faktori poslovnog preduzetnistva (business), "Energoinvest" str. 239

Ocigledno je da kompanija mora biti dosta velika prije nego stose njene akeije m ogu pojaviti na Njujorskoj berzi. Clanovi ove berze stekli su reputaciju trgujuci takvim akei jama i vjeruju da je to dobar posao. Njujorska berza na svojoj listi ima 2100 evidentir anih akeija od 1557 kompanija. Zahtjevi koje firma treba da zadovolji da bi dosla na listu dionica su za lA niz e na Americkoj berzi (ASE). Na vecini drugih berzi ti kriteriji su jos blazi. Ali, nijedna orga nizovana berza nece na svoju listu staviti vrijednosne papire za koje ima malo kupaea ili prodavaea, zato sto je neekonomicno obezbjedivati sredstva za njihove transakeije. Za manje firme koje nemaju veliki broj akeija u rukama javnih investitora postoj e naeionalna i lokalna nezvanicna trzista. Akeije takvih firmi se mogu kupovati i prodavati s arno ako ih ima dovoljno u rukama javnih investitora da bi mogle garantovati posredni ku da ce poslovati bez gubitaka. 1.2.5. Finansiranje iz faktoringa (factoring) To je specifican sistem kratkorocnog finansiranja, a predstavlja prodaju potrazi vanja, Faktoring je specijalizirana firma koja se cesto poslovno povezuje u multinacionalne kompa nije za faktoring u koje se ukljucuju banke, bankarska holding preduzeca, osiguravaju ca drustva i mnoge finansijske organizacije. Faktoring firme bave se otkupom potrazivanja. Fi nansiranje iz faktoringa znacilo bi da je to finansiranje po osnovu prodaje potrazivanja po sredniku, faktoringu. Privredni subjekti koji imaju znacajna potrazivanja koja nisu jos dospjela za pl acanja ili se po isteku roka dospijeca iz bilo kog razloga ne mogu da naplate, a ti pri vredni subjekti trebaju novcana sredstva, obracaju se faktoring firmi da im proda ta potrazivanj a, Faktoring firma raspolaze obicno znacajnim slobodnim finansijskim poteneijalom i li je u realnoj mogucnosti obezbijediti potrebna sredstva za otkup atraktivnih potrazi vanja. Za nju su atraktivna ona potrazivanja koja su realno naplativa, a mogu se relativno povoljno otkupiti. Faktoring firma, iza koje stoje jake finansijske organizaeije, ne sarno da raspo laze kapitalom vee i mogucnostima da realno proeijeni trzisnu vrijednost odredenog potrazivanja , tj. da ocijeni stepen konvertibilnosti dokumenata (vrijednosnih papira) u gotov nova e. Faktoriranje predstavlja eijeli jedan paket usluga. Ako je naplata potrazivanja obezbijedena garaneijom, onda se faktoriranje moze kombinovati sa forgetiranjem.

Kada joj se obrati nosilae potrazivanja, ona u kratkom roku daje odgovor 0 tzv. ratiingu tog potrazivanja. Primjera radi, vlasnik potrazivanja trazi 90 posta od nominaln e vrijednosti za isplatu u gotovu, a faktoring mu odobrava da moze platiti 80 posto. Nakon dog ovora, pretpostavimo od 85 posta faktoring organizacija, isplacuje iznos od 85 posta od nominalne vrijednosti potrazivanja i od tog dana ona je nosilae potrazivanja i snosi sav r izik koji proizilazi iz naplate tog potrazivanja. Nosilae potrazivanja dolazi do novcanih sredstava, sto je za njega bitno, jer ne ma gotovine potrebne bilo za odrzavanje likvidnosti iIi za obezbjedenje tekuceg odv ijanja poslovanja.

Mala i srednja i rjede velika preduzeca dogovaraju se sa faktoring firmom bilo: da joj cediraju prodaju svojih potrazivanja po principu tzv. otvorenog faktoring a, da prepustaju toj firmi svoja potrazivanja sarno formalno, tj. da vrsi naplatu p otrazivanja u svoje ime, a za racun komitenta, uz dobijanje kredita od faktoring firme, cesto i do 25 posto ispod cijene i da joj nude sarno marketing istrazivanja iIi nude da im ova specijalizovana faktoring firma ispita potencijalno zainteresiran e kupce potrazivanja. Poslovna saradnja komitenata i faktoring firme se dogovara na dugorocnoj osnovi, ali su poslovi kratkorocnog karaktera. Pored nabrojanih vidova faktoring aranzmana postoje i mnoge druge varijante. Tzv . zatvoreni faktoring se naziva jos i skriveni faktoring. Sastoji se u tome da izvoznik prod aje robu faktoring firme, a faktoring firma uzima izvozni kredit od banke i placa robu iz vozniku, tako da izvoznik prodaje robu u ime i za racun faktoringa. Nakon naplate robe fa ktoring vraca kredit banci dolazi do adekvatne zarade. Kada preduzece faktorira svoja potrazivanja na faktoring firmu, ono ih time i pr odaje. U tom slucaju faktoring firma postaje vlasnik tog potrazivanja i od tada snosi i s ve rizike naplate tih potrazivanja, Treba istaci da faktoring firma ne mora uvijek preuzeti rizik naplate potrazivanja. Kod ovih poslova je rizik neizvjesnosti naplate manji, kamatna sto pa je jednaka vladajucoj kamatnoj stopi na trzistu novca a ne trzistu kapitala, pa je i nesto niza. Uplate realizovanog potrazivanja se nerijetko vrse na preduzece koje je faktoriralo svo ja potrazivanja kako bi se kamuflirala prodaja potrazivanja, S obzirom na dugorocniju poslovnu s aradnju sa faktoring firmom, preduzece cesto prepusta sva svoja potrazivanja preko odred enog iznosa toj faktoring firmi, kako bi se ona pravovremeno pripremila za naplatu ti h potrazivanja. S gledista finansiranja, faktoriranje predstavlja znacajan izvor dolazenja do br ze naplate potrazivanja, Faktoring aranzmani se cesto grupisu u tzv. inovativne finansijske tehnike i za pojedina preduzeca i konstantan izvor finansiranja. 1.2.6. Finansiranje iz forfetiranja (forfaiting) To je specifican sistem dugorocnog finansiranja novijeg datuma koji se daleko vi se upotrebljava

u poslovanju sa inostranstvom za refinansiranje izvoznika, nego u zemlji, premda nema nikakvih razloga da se vise upotrebljava i u zemlji. Forfaiting je oblik ek sportnog finansiranja, a potice od francuske rijeci "a forfait". Sustina ovog sistema finansiranja se sastoji u tome da prodavac, odnosno proizvo dac cedira svoja potrazivanja npr. od investitora, tj. kupca na banku zajedno sa prenosom i pratecih instrumenata za naplatu (mjenica, akreditiv, garancija i sL dokumenta). Banka pr ije nego prihvati cesiju seriozno ispita bonitet prodavca, proizvodaca i dokumente prije nego pristupi isplati nominalne vrijednosti umanjene za eskontnu kamatu, svoje troskove i prov iziju. Prodavac, proizvodac je tom radnjom forfetiranja dosao do izvora finansiranja. U stvari, proizvodac je prodao svoj komercijalni kredit banci i od tog momenta banka preuz ima kreditiranje investitora, a ne proizvodac, izvodac radova.

avo su poslovi dugorocnog karaktera, podlozni mnogim rizicima, posebno tzv. neko mercijalnim rizicima i rizicima koji proizilaze iz kvaliteta instrumenata obezbjedenja placa nja, Reeskontna kamatna stopa je veca od reeskontne kamatne stope faktoring aranzmana , jer su ovo dugorocniji poslovi s dugorocnim vezanjem sredstava s vecim rizikom, pa se k amata odreduje obicno prema vladajucoj kamatnoj stopi na trzistu kapitala, a ne na trz istu novca. Finansiranja po ovim poslovima iskljucivo vrse banke. Zbog rizika preporucljivo je da proizvodac, odnosno prodavalac komercijalnog kre dita od samog pocetka kontaktira s bankom, jer ce mu banka u tom slucaju ne sarno brz e dati odgovor vee se moze nadati da ce biti povoljniji nego kada joj se kasnije bude o bracao za prodaju svog komercijalnog kredita. Ovaj vid finansiranja, s gledista realizacij e naplate potrazivanja prije dospijeca, dosta je slican faktoring aranzrnanima. Forfetiranje je neka vrsta otudivanja mjenice, njena prodaja bez daljne obaveze za razliku od eskontovanja mjenica kada se zadrzava obaveza prodavca. Ovaj vid finansiranja eskontovanjem, cak i uz klauzulu na mjenici "without recourse" ("bez obaveze") ne oslobada obaveza koje ima trasant mjenice. Kod faktoringa, stavku koja otkupljuje duznicko-vrijednosne papire manje interes ira ili nekada ni najmanje bonitet izvoznika, odnosno prodavca vrijednosnog papira, vee bonitet onog ko treba da mu plati. Faktoring obicno uz predaju duznickih vrijednosnih pa pira zahtijeva da mu se preko garancija od vlade, odnosno banke uvoznika, ako ne postoji aval n a mjenici. ave dokumente obezbjedenja prethodno pribavlja izvoznik od uvoznika i u slucaju ako su ti dokumenti praceni i odgovarajucim obezbjedenjem (garancijom), tada se faktoriranje moze kombinirati sa forfetiranjem. Finansiranje je manje rizicno, pa je i kamata 210niza nego kod forfetiranja. U praksi se pojavljuju i odredeni slucajevi koji ukazuju na to da se nedovoljno razlikuju osnovi finasiranja iz faktoriranja, kao prodaje i forfetiranja kao cesije potraz ivanja, stoga treba istaci da je njihova sustinska razlika u tome sto se forfetiranje zasniva i na odredenim principima kreditiranja u smislu postivanja boniteta onog od kojeg se preuzima c esija. On i dalje ostaje glavni bancin duznik i sto forfetiranje predstavlja izvor finansi ranja koji je prilagoden potrebama izvoznika, jer mu obezbjeduje efikasno dugorocno finansiranje njegovih velikih kupaca i sto je ovo finansiranje za izvoznika i manje rizicno -iza njega "stoji"

njegova banka, koju je on od pocetka aranzmana ukljucio i koja je uvijek spremna otkupiti izvoznikove dokumente koje je on prikupljao po njenim instrukcijama. Forfetiranj e moze biti i kao stalniji oblik finansiranja ne sarno po izvoznim vee i domacim poslov ima, investicionog karaktera, tako da forfetiranje predstavlja dugorocno potrazivanje. 1.2.7. Varant kao osnova finansiranja Ova vrsta finansiranja poznata je jos i kao finansiranje na osnovu skladisnice ( varanta) koja predstavlja dokument koji izdaje javno skladiste osobi koja ostavlja svoju robu u to skladiste i kojom potvrduje da je primilo odredenu vrstu, kolicinu i kvalitet ro be, uz istovremeno unosenje i podataka 0 svim izdacima vezanim za uskladistenje te robe. Tzv. jedno dijelna skladisnica se upotrebljava za davanje lombardnih kredita u kom slucaju se vlasn iku koji uskladistava robu i na istu je dobio kredit zabranjuje svako raspolaganje r obom sve dok ne isplati puni iznos kredita. Kod tzv. dvodijelnih zaloznica, koje se sasto je od prizna

nice (koja pokazuje vlasnika robe) i zaloznice (varanta kao dokumenta 0 povjerio cu kredita) koja se moze samostalno indosirati do roka dospijeca. Ukoliko se kredit podize n a osnovu skladisnice i ne vrati u roku, uskladistena roba se prodaje, stirn da se moze po dici sarno uz prezentaciju oba dijela skladisnice, 1.2.8. Finansiranje iz osnova prodaje potraiivanja uz popust posredovanjem specijalnih kompanija Postoje posebne kompanije za komercijalno finansiranje koje pomaze preduzecima d a svoja potrazivanja pretvore u gotovinu, i to na taj nacin sto one kupuju njihova potrazivanja uz odredeni popust. Sustina njihovog rada jeste u tome da te kompanije prakticno posuduju novae imaocu, prodavcu potrazivanja, pretpostavljajuci da ce duznik platiti ta p otrazivanja. Ukoliko ta kompanija ne naplati ta potrazivanja, ona ima pravo na nadoknadu gubi tka od prodaje potrazivanja od onog od koga je kupila ta potrazivanja. Zbog cinjenic e sto ima pravo nadoknade gubitaka, rad ovih kompanija se i razlikuje od rada tzv. faktori nga koji nerna pravo naknade gubitka. Ove kompanije za komercijalno finansiranje daju i kredite posebno za mehanizacij u i opremu, ali uz znatno vece kamate nego sto su kamatne stope banaka. Ove kompanij e cesto ulaze u rizicne poslove, pa cak kreditiraju i firme koje se nalaze u evidentno t eskom finansijskom polozaju i opasnosti od moguceg bankrotstva. 1.2.9. Finansiranje prodaje pojedincima na otplatu posredstvom specijaliziranih kompanija za finansiranje prodaje Vazan izvor kreditiranja kupaca koji kupuju od firmi jesu kompanije za finansira nje prodaje. Ovaj vid kreditiranja najcesce se primjenjuje pri finansiranju prodaje pojedinci ma na otplatu potrosnih dobara vece vrijednosti, kao sto su automobili, namjestaj, bij ela tehnika, tv-aparati i dr. trajnija potrosna roba. Kupljena roba sluzi kao zalog za kredit. Troskovi kredita kao i kamate su relati vno visoke, sto sve pada na teret krajnjeg korisnika. Sigurno da znacajan broj kupaca tih tr ajnih potrosnih dobara nema drugog izbora nego da se koristi kreditima ovih kompanija. Treba zna ti da je ovaj nacin kreditiranja za njih nepovoljan i da bi daleko bolje prosli kra jnji korisnici da su se pravovremeno pripremiIi da tu opremu nabave putem uzimanja kredita od b anaka ili da su izvrsili prodaju dijela vlasnistva akcijskog kapitala ili da su finans iranje izvrsili iz profita ostvarenog u redovnom poslovanju. Niz svjetskih velikih proizvodaca trajnih potrosnih dobara imaju svoje vlastite

kompanije preko kojih finansiraju prodaju svojih proizvoda kao sto to ima Genera l Electric (GE) i General Motors (GM). Primjera radi, kompanija General Motorsa je sarno u 1982. godini kreditirala blizu 44 milijarde dolara prodaje svoje proizvo dnje" na ovaj nacin. Firme proizvodaci su zainteresirane za rad ovih kompanija, tj. za ovaj vid finansiranja. 14"Kljucni faktori poslovnog preduzetniDtva", Energoinvest, Centar za obrazovanj e i razvoj kadrova, str.18

1.2.10. Finansiranje potrosacaposredstvom banaka Obim prodaje i visoke kamate, koje su ostvarivale specijalizirane kompanije za f inansiranje prodaje, utjecali su na vece svjetske komercijalne banke da se intenzivnije pocn u baviti kreditiranjem potrosaca, tako da su u kratkom vremenu otvorile i posebna odjelje nja za finansiranje potrosaca, Ovaj vid finansiranja nije toliko interesantan za firme kao sto je finansiranje pojedinaca putem kompanija za finansiranje prodaje. Osnovni razlog zbog njihove manje zainteresiranosti treba traziti u cinjenici sto se preko komercijalnih ban aka finansira prodaja, tj. potpomaze prodaja svih proizvodaca trajnih potrosnih dobara. Komerc ijalne banke ostvaruju pravo izbora zajmoprimcu za konkretnog proizvodaca, dok kod fina nsiranja pojedinaca posredstvom kompanija za finansiranje prodaje zajmoprimac nema pravo tog izbora, on je obavezan kupiti taj proizvod kod kompanije ako zeli koristiti kredit. 1.2.11 Finansiranje potroiaca od specijaliziranih kompanija za finansiranje potrosaca To su obicno male kreditne kompanije koje su se specijalizirale za davanje kredi ta po jedinicama bez unaprijed definisane namjene upotrebe tih kredita. S obzirom na to da su izn osi kredita ograniceni i relativno mali (najcesce 2,500$), a kamatne stope godisnje 40 posta i vise, to se ne traze posebne garancije na ove kredite, vee se sarno ispituje k reditna sposobnost potencijalnog nosioca kredita. Proizvodne firme i dr. u njihovom lancu nisu zainteresirane za ovu vrstu finansi ranja. 1.2.12. Futures (jjucersi) Futures (fjucersi) kao izvori finansiranja pojavljuju se zahvaljujuci njihovom t retmanu kao vrijednosnih papira. Oni su terminsko berzanski poslovi, poslovi dugorocnije g karaktera, a odnose se na kupoprodajne ugovore 0 kupovini, odnosno prodaji izvjesnih kolici na utvrdenih i standandiziranih berzanskih efekata na tacno odreden dan u narednom periodu po kursu koji je ugovoren u vrijeme zakljucenja ugovora. Razlozi poslova nja sa Ijucersima na trzistu finansijskih fjucersa se uglavnom odnose na zelju da se ot klone rizici ("hedging") i spekulacije (trgovina, arbitraza) zasnovane na koristenju imperfek tnosti finansijskih triista. Ti finansijski fjucerski ugovori najcesee se odnose na : T reasure bonds (vladine obveznice), Treasure Bills (blagajnicki zapisi) i Euro-dollar CDS (eurodolarski certifikat 0 depozitu). Trzista finansijskih fjucersa i opcija su svojim rastom i razvojem u posljednje dvije decenije zasjenili sva ostala trzista. Ona su rezultat brojnih triisnih inovacija, a pose bno inovacija

u podrucju vrijednosnih papira. Finansijska triista u SAD prvenstveno, a zatim i u ostalim razvijenim zemljama Zapada, zasipana su novom vrstom vrijednosnih papira koji su predstavljali bum, kako za svoje izdavace (emitente), tako i za ulagace. Sa v isokim stepenom pouzdanosti moze se tvrditi da ce se ovakav trend nastaviti i ubuduce. Inovacije finansijskog trzista su uslovljene izrazitom tdisnom nestabilnoscu, ko ja je karakterisala protekle dvije dekade. Kamatne stope, poreski zakoni i ostali propisi koji su re gulisa

li uslove poslovanja mijenjali su se znatno brze nego u proslosti, tako da su bi li potrebni novi finansijski "proizvodi" uz pomoc kojih bi se uspjesno mogle savladati izrazito b rze promjene ekonomskog okruzenja. Za ilustraciju tvrdnje 0 nestabilnosti finansijskih trzist a dovoljno je navesti promjenu stopa zarade na obveznice visokog kvaliteta (AA bonds) koja je u junu 1 982. iznosila 15,3%, u maju 1986. 8,9%, u aprilu 1989. 10,2%, au martu 1993.7,6%.15Sl icne fluktuacije pokazuju kamatne stope, cijene akcije itd. Sve ove nestabilnosti na trzistu kapi tala znatno otezavaju uspijesno vodenje i upravljanje finansijama korporacija i ostalih pred uzeca. Poznato je daj e daleko lakse predvidjeti interne uslove i mogucnosti rada i pos lovanja unutar preduzeca, nego kretanja na trzism, Nijedan od menadzera nije u mogucnost i da pouzdano predvidi nivo kamatnih stopa, niti opsti nivo cijena akcija. Ako je nemoguce tac no predvidjeti buduce troskove kapitala, onda glavna briga treba da bude usmjerena na minimiziranje negativnih efekata na troskove kapitala. Upotreba finansijskih fjucersa i opcija je upravo usmjerena u ovom pravcu. Pojava finansijskih fjucersa i opcijaje ornogucila da aktivno i promisljeno upra vljanje rizikom dobije sasvim novu dimenziju. Finansijskim menadzerima i individualnim ulagacirn a stoji sada na raspolaganju mogucnost da se profil trzisnog rizika portfolija pro mijeni vrlo brzo i ekonomicno, Ovi izvedeni vrijednosni papiri ili derivati, kako ih ce sto nazivaju, s obzirom na to da svoju vrijednost izvlace iz vrijednosnih papira na koje su na lonjeni, nude menadzerima gotovine i individualnim investitorima takve modele prinosa i rizika 0 kojima ranije nisu mogli ni sanjati. Cilj ovog poglavlja je da se istaknu osnovne karakteristike finansijskih fjucers a i opcija i da se ukaze na osnovne mogucnosti njihove upotrebe u upravljanju portfoliom. S vaki pojedinac koji pretenduje da stekne osnovno znanje iz podrucja finansijskog menadzmenta, a narocito znanja vezana za trZiste novca i trZiSte kapitala, upravljanja vrijedno snim papirima i portfoliom vrijednosnih papira, morao bi da zna barem sto su to fjucersi i opc ije, kako se mogu upotrijebiti i koje mogucnosti izbora u vezi s njima stoje na raspolaganju. 1.2.12.1. Futmes Pojmovno odredjenje fjucers ugovora Fjucers ugovor je konacan i nedvosmislen sporazum dviju strana od kojih jedna st rana

kupuje nesto na odredjeni dan u buducnosti i po odrejdenoj cijeni, a druga stran a prodaje to isto uz navedene uslove. Bez obzira na to sto cijene mogu rasti ilip adati, dvij e strane moraju izvrsiti ugovor po unaprijed ugovorenoj cijeni. S obzirom da se trgovanje fjucer sima odvije na organizovanom trzistu (na berzi) to se fjucers ugovor definise kao zak onit sporazum izmedju preduzeca kao kupca (prodavca) i za tu namjenu ustanovljene berze ili nj ene obracunske knee u kojem se kupac (prodavac) slaze da preuzme (ucini) isporuku ne cega po posebnoj cijeni na kraju naznacenog vremenskog perioda. Sve do 1972. godine, to nesto oko cega su se stranke sporazumijevale da preuzmu ili isporuce su bili tradicion alni poljoprivredni proizvodi, uvozni prehrambeni artikli ili industrijska roba, a takvi fjucers ugovori su poznati pod nazivom robni fjucersi. 15 Eugene F. Brigham, Luis C. Gapenski, Financial Management, Theory and practic e, Seventh editon, The Dryden press, Forth Worrh, 1994. str. 994.

Pored robnih, danas postoje i finansijski fjucersi. Fjucers ugovori koji su bazi rani na finansijskim instrumentima ili finansijskim indeksima poznati su pod nazivom finansijski fjuc ersi. Sve do 1972. godine oni uopste nisu bili poznati. Medjutim, te godine je Medjuna rodno trziste novca Cikaske Trgovacke berze iniciralo trgovanje sa nekoliko stranih va luta. U oktobru 1975. Cikaski odbor za trgovinu je utrao put trgovanja fjucers ugovorima baziranim na vrijednosnim papirima sa fiksnim prinosom kao sto su Certifikati vladinog nac ionalnog hipotekarnog udruzenja npr. Tri mjeseca kasnije Medjunarodno trZiste novea je po ce10 trgovati fjucers ugovorima baziranim na 90-todnevnim blagajnickim zapisima. Osta le berze su uskoro slijedile ove primjere i prihvatile fjucers ugovore zasnovane i na dru gim vrijednosnim papirima. Fjucers ugovori bazirani na opste prihvacenim indeksima obicnih akcija pojavljuj u se tek 1982. Te godine su se prvi put pojavila tri fjucers ugovora koji su se zasnovali na akcijskim indeksima i time otvorila put masovne upotrebe finansijskih fjucersa. 1.2.12.2. Triista [jucersa Fizicka dobra i finansijski instrumenti se razmjenjuju na trzistu. Vecina tih tr ansakcija se odvija na nacin poznat pod nazivom «razrnjena na lieu mjesta» iii promptna razmje na, gdje se predmeti razmjene odmah isporucuju (ili u toku nekoliko dana po zakljuce nju ugovora). Ovi ugovori se ne mogu ponistiti dok se obje strane ne sloze. Tekuce cijene robe i vrijednosnih papira svakodnevno kotiraju na berzama i mogu se naci u berzanskim izvjestajima. Osnovna karakteristika «razmjene na lieu mjesta» (spot market) je dakle ka kupljene (prodane) robe vrsi odmah i da se primjenjuju promptne trzisne spot prices). Za razliku od ove vrste razmjene, postoji i terminska razmjena (forward karakteristicna po odgadanju isporuke za odredeno vrijeme i unaprijed utvrdjenoj cijeni

da se isporu cijene ( market) (forward

price) koja ce vaziti za odgodenu isporuku. Ova vrsta ugovora vodi svoje porijek lo od davnina, cak jos od starih Rimljana i Grka. Medutim, organizovano trziste fju cersa dotira od sredine devetnaestog stoljeca. Trziste fjucersa je organizovano na principu t erminske razmjene, ciji su svi elementi standardizovani osim cijene i broja ugovora, sto je ostavljeno stranama da se dogovaraju. Fjucerski i fjucers ugovori pozivaju, dakle, na kupovinu ili prodaju fizickih ii i finansijskih dobara na odredeni dan u buducnosti, ali po cijeni koja se fiksira danas u vrije

me zakljucenja ugovora. Vee u 1993. godini u SAD je 30 razlicitih vrsta fizickih i finansijskih dobara bilo osnova za fjucers ugovore, a fjucersima se trgovalo na 14 americkih berzi, od kojih su dvije najvece u Cikagu." Robni Ijucersi imaju dugu tradiciju i pokrivaju slijedeca fizicka dobra: zitaric e i uljane kulture, zivu stoku i meso, prehrambene artikle, vlakna, metale, naftu i naftne derivate i drvo. Finansijski Ijucersi obuhvataju: kamatne stope blagajnickih zapisa, obvezn ica, depozitnih certifikata, eurodolarskih depozita itd., te akcijske indekse i strane valute." 16Eugene F. Brigham, Luis C. Gapenski, Op.cit. str 995 17Detaljnije vidjeti uCharles P. Jones, Investments, Analisis and Magament, John Wiley and Sons Jnc, New York, 1991. str. 562do 565.

Za svaku vrstu fjucers ugovora, kao sto su npr. psenica, kafa iii bakar, stoje n a raspolaganju razliciti termini isporuke. U svakom ugovoru je navedena kolicinska jediniea koj a je predmet razmjene, te ostali uslovi bitni za ispunjenje ugovora. Fjucers ugovorima se trg uje na berzama fjucersa koje su tipicne neprofitne organizaeije formirane da bi koristi le svojim clanovima. Clanovi tih berzi mogu trgovati za svoj vlastiti racun, ili kao agenti za racun drugih. Znacajnu ulogu u svakom fjucers ugovoru igra obracunska kuca koja osigurava ispu njenje fjucers ugovora, ubacujuci se izmedju strana svake transakeije. Obracunska kuca obezbjeduje da sva placanja budu dosljedno izvrsena, a u slucaju da bilo koja strana ne izvr si obaveze iz ugovora, ona je uvijek spremna da te obaveze ispuni. Time je urednost izvrsen ja fjucers ugovora osigurana, a povjerenje u funkeionisanju trzista fjucersa potvrdeno. 1.2.12.3. Postupak trgovanja sa [jucersima Objasnjenje postupka trgovanja sa fjucersima podrazumijeva prethodno razmatranje pitanja zauzimanja i Iikvidiranja pozieije na trzistu, pojedinih vrsta trzisnih naredbi i made koja se mora poloziti radi obezbjedenja transakeije sa fjucersima. Medutim, prij e razmatranja ovih pitanja, podimo od jednog jednostavnog primjera fjucers ugovora. Proizvodac psenice prije zetve nije siguran po kojim eijenama ce moci prodati sv oju psenieu. Ukoliko ne pristaje na tu neizvjesnost, moze je smanjiti prodajuci fjucers ugovo r kojim se obavezuje da ce isporuciti odredenu kolicinu psenice u buducnosti (u vrijeme zetve) ali po eijeni koja se utvrduje danas (u vrijeme prodaje ugovora). Proizvodac brasna je u sasvim suprotnoj pozieiji. On treba da kupi psenicu u vri jeme zetve. Ako zeli da se zastiti od nepovoljnih tendeneija u kretanju eijena, moze to ucin iti kupujuci fjucers psenice, Kupujuci fjucers, on ustvari pristaje da preuzme isporuku pseni ce u buducnosti po eijenama koje su fiksirane danas. Iako je eijena fiksirana danas, to ne znaci da ce se i placanje izvrsiti u tom momentu, jer se ono odgada za kasnije. Medutim, prodavac iii kupae fjucers ugovora ce biti pozvan da polozi berzi odgovarajucu gotovinsku vrijednost kao marzu sigurnosti (margin), kojom stranka pokazuje da ima novae za osiguranje svoje obaveze iz ugovora. Pored toga, fjucers ugovor je «trzisno markiran» (marked to mark et). Ovo znaci da se svakog dana svaki iznos dobitka ili gubitka kalkulise, odnosno d a ce prodavae ili kupae svakodnevno uplacivat berzi eventualne gubitke, a naplacivati od berze ostvarene dobitke.

Ako se vratimo na navedeni primjer pa pretpostavimo da se proizvodac prodajom fj ucers ugovora slozio da isporuci 100.000 busela psenice po eijeni od 2,50 dolora za bu sel, a da je vee slijedeceg dana opala eijena na 2,45 on je ostvario dobitak od 5 000 dola ra (lOa 000 x 0,05). Obracunska kuca berze je duzna da proizvodacu isplati tih 5 000 dolara. Na taj nacin je proizvodac psenice zatvorio svoju pozieiju nakon drugog dana, ostvario dobit od 5 000 dolara i sada ima obavezu da isporuci psenicu po 2,45 dolara za busel. is Naravno, u sasvim suprotnoj pozieiji je proizvodac brasna. Pad eijena fjucersa p seniee rezultirao je u ostvarenjima gubitka od 5 eenti za busel. Prema tome, on je obav ezan da plati ovaj gubitak obracunskoj kuci berze. Time i proizvodac brasna zatvara s voju 18Primjer naveden prema Richard A. Barealy and Stewart C. Myers, Principles ofCo rporote Finance, Third Edition, McGrowHill Publiking Company New York, 1988. str. 615

prvobitnu poziciju sa gubitkom od 5 centi i otvara novu kojom preuzima isporuku po cijeni od 2,45 dolara za busel. Navedenim primjerom je ukratko prikazan mehanizam trgovanja sa tjucersima. Iako se primjer odnosi na robne fjucerske, isti postupak se primjenjuje i kod finansijsk ih fjucersa, s tim sto je umjesto izraza kupac (prodavac) primjemiji za upotrebu izraz ulagac i li investitor. Zaurimanje i likvidiranje pozicije Ucesnici na trzistu fjucersa zauzimaju poziciju, kupovinom ili prodajom Ijucers ugovora. Kada neki ulagac zauzme poziciju na tdistu kupovinom fjucers ugovora, za njega s e kaze da je zauzeo dugu poziciju. Medutim, ako je pocetna trzisna pozicija prodaja fju cers ugovora, za ulagaca se kaze da je u kratkoj poziciji. Ulagac ima dvije mogucnosti za likvidiranje pozicije. Da bi likvidirao poziciju prije datuma isporuke, investitor mora zauzeti neutralizirajucu poziciju. Za dugu poziciju ov o znaci prodaju identicnog broja ugovora, a za kratku poziciju ovo znaci kupovinu istog broja ugovora. Alternativa je cekati do datuma isporuke. Na taj dan investitor likvidi ra dugu poziciju prihvatajuci isporuku osnovnog instrumenta po ranije dogovorenoj cijeni, a likvi dira kratku poziciju isporucujuci osnovni instrument po ranije dogovorenoj cijeni. Vr lo rijetko ce pozicija biti zakljucena stvamom isporukom. U slucaju fjucersa akcijskih inde ksa, gotovinsko je poravnanje. Znacajnu ulogu na trzistu fjucersa, a narocito finansijskih, igraju brokeri. Od brokera se zahtijeva da obezbijedi potvrdu 0 izvrsenju naredbe sto je prije moguce. Forma p otvrde koja se izdaje kada je pozicija zauzeta sadrzi sve bitne informacije 0 razmjeni. Kada naredba ukljucuje likvidiranje pozicije, forma potvrde pokazuje dobitak ili gubitak na p oziciji i troskove pozicije. Nije neuobicajeno da se vrijednosni papir kupi preko jedne brokerske firme, a da se proda preko sasvim druge. Medutim, ovo se obicno ne radi sa fjucers ugovorima. Brokers ka kuca koja izvrsava naredbu da bi uspostavila pocetnu poziciju takodje izvrsava i naredbu 0 Iikvidaciji pozicije. Kad jedan ulagac zauzima poziciju na trzistu, druga strana zauzima poziciju nasu prot njega i slaze se da zadovolji zahtjeve iz ugovora. Medutim, moze se postaviti pi tanje, sta

ako ta strana ne odgovori na obaveze. Da li je jedini nacin da ulagac pribjegne tuzbi protiv neodgovorne strane iz ugovora, i da li to znaci da ulagac mora da brine ko je ta druga strana prije zauzimanja pozicije na trzistu Ijucersa, Sta ako ulagac zeli da likvidira poziciju prije konacnog dana obracuna, mora li investitor to uraditi jedino sa tom strankom iz ugovora. Odgovor na sva ova pitanja je da ulagac uopste ne treba da brine 0 finansijskoj snazi i integritetu druge strane iz ugovora. Jednom kada je naredba izvrsena, direktni o dnosi izmedju dviju stranaka su prekinuti. Obracunska kuca koja je vezana sa svakom ra zmjenom ubacuje se kao kupac za sve prodaje i kao prodavac za sve kupovine. Na taj nacin , svaka strana iz ugovora je slobodna da likvidira svoju poziciju bez potrebe da b ude u vezi sa drugom stranom.

Vrste naredbi Trgovanje finansijskim Ijucersima se obavlja na organizovanom trzistu, odnosno n a berzarna koje imaju veoma razvijen krug razlicitih agenata, brokera i dilera. U takvim us lovima 10gicno je da fume ili pojedinci koji trguju sa fjucersima ne izvrsavaju neposredno te p oslove, nego se obracaju svojim zastupnicima brokerima. Kada se ulagac odluci da proda ili ku pi fjucers ugovor, Iogicno je da svom predstavniku saopstava po kojoj cijeni i drugim uslov ima to zeIi da bude izvrseno. Najjednostavnija vrsta naredbi, madaje i sa najvise rizika sa stanovista ulagaca, je trzisna naredba. Kada je trzisna naredba data (ispostavljena), ona se izvrsav a po najpovoljnijoj cijeni koja je trenutno moguca na dostupnom trzisnom prostoru. Trzisne naredbe n isu pogodne za trgovanje fjucersima, s obzirom na to da sa sobom nose visok stepen r izika. Izbjegavanje opasnosti vezanih za trzisne naredbe ulagac moze obezbijediti plasi ranjem naredbe sa ogranicenjem. Uz pomoc naredbe sa ogranicenjem ulagac moze oznaciti g ranicnu cijenu za izvrsenje transakcije. Ogranicena kupovna naredba pokazuje da fjucers ugovor moze biti kupljen sarno po cijeni koja je naznacena ili nizoj cijeni. Ogranicena prodajna naredba pokazuje da fjucers ugovor moze biti prodat po naznacenoj cijeni ili visoj cijen i. Opasnost sa ogranicenim naredbama se sastoji u tome sto ne postoji sigurnost da ce one biti izvrsene. Naznacena cijena mozda nece nikad biti postignuta. Ipak, opasnost od ogranicenih naredbi je daleko manja od trzisnih naredbi. Ulagac moze vrsiti vecu konstrolu s a ogranicenim naredbama nego sa trzisnim naredbama, jer on uvijek moze revidirati naznacenu cijenu u naredbi sa ogranicenjem baziranim na prevladjujucim cijenama. Naredbe sa ogranicenjem je uslovna naredba, ona se izvrsava sarno u slucaju ako se moze obezbijediti ogranicena ili bolja cijena. Drugi tip uslovne naredbe je naredba s a zadrskom ili odlozena naredba. Naredba sa zadrskom oznacava da se transakcije nece izvrsi ti sve dok trzisna cijena ne dostigne naznacenu cijenu na kojoj tacki ona postoji t rzisna naredba. Kupovna naredba sa zadrskom oznacava da naredba nece biti izvrsena dok trzisna c ijena ne dostigne naznacenu cijenu. Prodajna naredba sa zadrskom oznacava da naredba n ece biti izvrsena dokle god je trzisna cijena ispod naznacene cijene. I naredbe sa zadrskom takode imaju svoje nedostatke. Dva su aspekta opasnosti ko ji sa sobom nose ove naredbe." Prvi, kako trziste fjucersa pokazuje nagle promjene cij

ena, moguce je da je pravac promjena u cijenama sarno privremen, te moze dovesti do privreme nog zatvaranja pozicije i propustanja jednog dijela dobiti. Drugi nedostatak ovih na redbi sastoji se u tome da kada naznacena cijena bude i dostignuta, naredba sa zadrskom postoj i trzisna naredba koja takode nosi odredeni stepen rizika. Pocetna i odriavajuca maria Trgovanje fjucersima podrazumijeva polaganje gotovinskog iznosa marze od strane transaktora ciji je cilj obezbjedenje realizacije fjucers ugovora. Vrsta i velicina marze ko ja se zahtijeva je znacajan faktor pri razmatranju strategija koristenja fjucers ugovo ra i mogucnosti suprotstavljanja negativnim tendencijama fluktuirajucih finansijskih trzista. 19 Frank J. Fabozzi, Sheri Kole, Selected Topics Investment Management for Finan cial Planning, Dow Jones -Irwin, Homewood, IlIinolis, 1985. strg. 347.

Kada zauzme prvu poziciju na trzistu Ijucersa, ulagac mora poloziti minimalni go tovinski iznos po svakom ugovoru koji je propisan od strane berze. Ovaj iznos je poznat p od nazivom pocetna marfa. Kako cijena fjucers ugovora fluktuira, vrijednost ulagace vih sredstava u poziciji koju je zauzeo se mijenja. Sa zakljucenjem svakog dana trgovanja ulag aceva pozicija se «trzisno markira», tako da se svaki iznos dobitka ili gubitka na pozicij i reflektuje na racunu ulagacevih sredstava. Pored pocetne, postoji i odrzavajuca marfa. Ona oznacava minimalan nivo propisan od strane berze, do koga ulagaceva sredstva mog u pasti kao rezultat nepovoljnog kretanja cijena. Ukoliko odrzavajuca marza padne ispod tog nivoa, ulagac se poziva da uplati dodatnu marzu, Nasuprot tome, ako je iznos marze visi od propisanog nivoa, visak se moze povuci sa racuna, Za ilustraciju navedenih zahtjeva za marzu posluzice slijedeci primjeri." Dnevna Vrijednost za Triisno Sredstva Iznos Uplata Dan obracunska cetiri ugovora markiranje ulagaca na sredstava dodatne cijena racunu preko pocetne marie marie 1 140 280.000 24.000 2 144 288.000 8.000 32.000 8.000 3 142 284.000 -4.000 28.00 4.000 4 137 274.000 -10.000 18.000 -6.000 5 138 276.000 2.000 20.000 -4.000 6 133 266.000 -10.000 10.000 -14-000 7 130 260.000 -6.000 4.000 -20.000 20.0 00 8 128 256.000 -4.000 20.000 -4.000 9 134 268.000 12.000 32.000 8.000 Podaci prezentirani u tabeli 1. odnose se na primjer u kome se pretpostavlja da je ulagac "x" kupio 4 "S&_P2 ! 500 fjucers ugovora na dan 1. po 140 dolara. Vrijednost jednog Ijucers ugovora "S&P 500" je jednaka 500 puta obracunska cijena ili 70.000 dolar a (500 x 140), a vrijednost za 4 ugovora iznosi 280.000 dolara. Takodje je pretpostavlj eno da pocetna marfa iznosi 6.000 dolara, odnosno za 4 ugovora 24.000 dolara, sto je na dan 1. uneseno kao sredstva ulagaca na racunu, a odrzavajuca marfa, iii minimalan iznos sredstava ulagaca na racunu ne smije biti manji od 2.500 dolara po ugovoru, odnosno 10.000 dolara za 4 ugovora. Na dan 2. se pretpostavlja daje cijena fjucers indeksa "S&P 500" porasla sa 140 na 144 dolara, sto je rezultiralo u ostvarenju dobitka za ulagaca "x" u iznosu od 8.000 dolara. Povecanje vrijednosti ugovoraje dodato sredstvima ulagaca na racunu, tako da ona sada izno se 32.000 dolara (24.000 plus 8.000). Ovo povecanje je istovremeno i trzisno maskir ano kao

obaveza berzanske obracunske kuce da uplati ulagacu "x" 8.000 na njegov racun (k olona 4), te iskazano i kao visak sredstava preko iznosa pocetne marze (kolone 6), sto znaci da bi ulagac "x" taj iznos mogao povuci sa racuna, Medutim, ukoIiko bi ulagac taj izno s na dan 2. i povukao, a na dan 3. cijena fjucers ugovora padne, sredstva ulagaca na racu nu bi bilo ispod pocetne marze. I pored toga, ulagac ne bi bio obavezan da uplacuje nedosta juci iznos 20Frank J. Fabrozzi, Sheri Kole, Op. cit. str. 349 21 Pored S&P 500 Indexa, predmet fjucers ugovora je jos 5 vrsta akcijskih indeks a na berzama fjucersa u SAD ito: NYSE Composite Indes, Major Market Index, CRB Index, KC Volue Line Index i KC Mini Va lue Line.

pocetne marze sve dok se sredstava ulagaca na racunu ne smanje na 10.000, koliko iznosi minimalan iznos marze (odrzavajuca marza) za 4 ugovora. Na dan 3. cijena se smanjuje sa 144 na 142 dolara sto uslovljava gubitak za ulag aca "x" od 4.000 dolara. Vrijednost ugovoraje sada 284.000 (kolona 3), iznos gubitkaje trzi sno maskiran kao -4.000 dolara u koloni 4, a to znaci da ulagac "x" uplacuje obracunskoj kuci taj iznos gubitka. Za isti iznos se smanjuje stanje ulagacevih sredstava na racunu, pa je ona sada 28.000 (32.000 -4.000) (kolona 5), a visak sredstava preko iznosa pocetne marze nije vi se 8.000 nego 4.000 dolara (kolona 6). Posto ulagaca "x" nije povukao sa racuna 8.000 dolara n a dan 2, on to moze da ucini na dan 3. Ali sarno do iznosa od 4.000, koliko iznosi visak tog dana. Na dan 4. cijena je pala na 137 dolara ili ispod cijene po kojoj je na dan 2. ku pljen fjucers ugovor. Ostvaren je gubitak od 10.000 dolara u odnosu na prethodni dan. Za taj i znos se smanjuje vrijenost ugovora u koloni 3, iznos gubitka je trzisno markiran kao -10.000 dolara u koloni 4, sredstava ulagaca na racunu su opala sa 28.000 na 18.000 dola ra (kolona 5), a umjesto viska od 4.000 dolara, koliko je iznosio prethodnog dana sada se p ojavljuje manjak od 6.000 dolara ispod pocetne made (kolona 6). Na dan 5. cijena je porasla sa 137 na 138 dolara, sto u odnosu na prethodni dan predstavlja dobitak od 2.000 dolara, te je vrijednost ugovora povecavana za taj iznos, sreds tava na racunu su takode veca za 2.000, a manjak u odnosu na pocetnu marzu smanjen sa 6. 000 na 4.000 dolara (kolona 6). Na dan 6. cijena fjucersa pada na 133 dolara, to uslovljava nastanak gubitka u i znosu od 10.000 u odnosu na prethodni dan, vrijednost ugovora u koloni 3 se umanjuje za 2 76.000 na 266.000, u koloni 4 je -10.000 sto znaci da je ulagac "x" uplacuje berzanskoj obracunskoj kuci taj iznos gubitka, a iznos njegovih sredstava na racun se smanjuje sa 20.00 0 na 10.000 dolara (kolona 5). Iznos inicijalne marze je sada umanjen za 14.000 (kolo na 6), ali jos ulagac nije obavezan da uplati dodatnu marzu s obzirom na to da iznos sredst ava na racunu nije ispod minimalne (odrzavajuce) marze. Na dan 7. cijena i dalje opada za 3 dolara, tako da je sada 130, sto uslovljava gubitak od 6.000 dolara. Ovaj gubitak umanjuje sredstava ulagaca na racunu na svega 4.000 d olara, sto je ispod minimuma, tako da je na dan 7. Ulagac "x" obavezan da izvrsi uplatu dod

atnog iznosa marze od 20.000 dolara, cime sredstva na racunu ulagaca ponovo dostizu iz nos inicijalne made od 24.000 dolara. Iznos uplate dodatnog iznosa marze prikazan je u koloni 7 . Ako ulagac "x" ne bi postupio tako i propustio da uplati dodatni iznos marze, u tom slucaju bi ugovori bili predati i ulagac "x" bi ostvario gubitak u iznosu od 20.000 dola ra ( 280.000 -260.000). Posto je uplatio dodatni iznos od 20.000 dolara (280.000 -260 .000), tako da sa sredstavima koja su na dan 7. ostala na racunu od 4.000 dolara predst avlja ukupno potreban iznos pocetne marze, ulagac "x" i dalje ostaje u igri ocekujuci povoljn ija kretanja cijena kupljenih fjucers ugovora. Na dan 8. cijena ponovo pada za 2 dolara, te iznosi 128 dolara, sto uslovljava d aljnji gubitak od 4.000 dolara. Sredstva ulagaca na racunu se smanjuju sa 24.000 na 20.000 dola ra (kolona 5), a to je za 4.000 dolara manje od pocetne marze (kolona 6). Medjutim, ulagac nije obavezan da uplacuje dodatni iznos marze sve dokje on iznad 10.000 dolara koliko iznosi minimalna (odrzavajuca) marza za predmetno 4 ugovora.

Na dan 9. cijena raste sa 128 na 134 dolara i rezultira ostvarenjem dobitka u iz nosu od 12.000 dolara. Ovaj dobitak uslovljava povecanje vrijednosti ugovora sa 256.000 na 268.000 dolara (kolona 3), povecanje sredstava ulagaca na racunu sa 20.000 na 32 .000 dolara (kolona 5) i visak sredstava preko iznosa pocetne made od 8.000 dolara (kolona 6 ), iznos koji ulagac moze povuci sa racuna, Prezentirani primjer pokazuje rezultate kupovne transakcije ulagaca "x" za 4 fju cers ugovora S&P 5000 Index za posmatranih 9 dana na berzi fjucersa, Postavlja se pit anje kakve rezultate je ostvario prodavac ova 4 Ijucers ugovora. Ti rezultati se mogu iskaz ati istim ciframa koje su date u tabeli 1, s tim sto bi dobici koje je ostvario kupac (ula gac "x") istovremeno bili gubici za prodavca i sto bi varijacije u iznosu sredstava ulagaca na racunu i varijacije u pocetnoj marzi imale suprotan predznak. 1.2.12.4. Smanjenje rizika od gubitaka ur.pomoc fjucersa (hedging) S razlogom se moze postaviti pitanje u cemu je osnovna svrha trgovanja fjucers u govorima i ko su najcesce ucesnici na trzistu fjucersa, Literatura ukazuje na dvije osnov ne grupe ucesnika, a to su: spekulanti i hedzer-i." Spekulanri koriste fjucers ugovore da bi spekulisuci na kretanju cijena u buducnosti ostvarili visoke zarade. Oni sa stanovista strat egija finansijskog upravljanja nisu znacajni i nisu predmet naseg interesovanja. Nasuprot tome, druga grupa ucesnika koji kupuju ili prodaju fjucers ugovore da bi reducirali ri zik od mogucih gubitaka usljed negativnih tendencija u promjeni cijena i koji se nazivaju hedze ri, su sa stanovista strategija finansijskog upravljanja veoma znacajni. Zauzimajuci po ziciju nasuprot one koju trenutno drze, a po cijenama koje se fiksiraju danas, hedzeri nastoje d a smanje rizik od nepovoljnih fluktuacija cijena u buducnosti. Prema tome, nastojanje da se eliminise rizik od nepovoljnih fluktuacija cijena t rgujuci unaprijed fiksiranim cijenama transakcija koje ce biti realizovane u buducnosti na odredjeni dan, u literaturi i u praksi je poznato pod nazivom hedging. Medjutim, kako god smanjuje rizik od gubitaka, hedging takode smanjuje i mogucu stopu prinosa u odnosu na pr inos koji bi se mogao ostvariti bez hedginga, sto pokazuje slika 1. .... «:l : rel="nofollow"> o

... lU > -46 -36 -26 -6 Podesena (hedged) pozicija X +6 +26 +36 +46 Ocekivana stopa prinosa Sl. 1. Distribucija stope prinosa za podesenu (hedged) i nepodesenu (unhedged) p oziciju. 22Charles P. Jones, Investants, Analysis and Management, John Wiley and Sons, In c, New York. 1991. Str. 569.

Na osnovu s1. 1. moguce je zakljuciti da hedging smanjuje rizik od gubitka i on istovremeno smanjuje i sanse za ostvarenje veceg dobitka. To pokazuje podesene (hedged) pozi eije, kod koje su ostupanja u odnosu na ocekivanu stopu prinosa kako u pozieitivnom, t ako i u negativnom smjeru znatno manja nego kod nepodesene pozieije. Nairne, nepodesen a pozieija ima znatno vece sanse da ostvari veci gubitak, ali istovremeno ima vece i sanse da ostvari veci dobitak. Za razumijevanje hedginga posebno je znacajan pojam baze. Baza je ustvari razIik a izmedju tekuce eijene za gotovo (eijena na lieu mjesta) i fjucers eijene, odnosn o eijene za buducu isporuku. Baza je pozitivna ako je cijena za gotovo veca od eijene za bud ucu isporuku i obrnuto. Baza fluktuira na nepredvidiv nacin i nije uvijek ista tokom perioda u kome se nastoji smanjiti rizik. Fluktuiranje baze takode izaziva rizik koji je poznat pod nazivom rizik baze i s njime su hedgeri suoceni kao s rezultatom neocekivanih promjena u bazi. Promjene u bazi ce se reflektovati na hedge pozieiju. UkoIiko se i gotovinske eijene i eijene buducih isporuka krecu podjednako u isto m smjeru, a to znaci da baza ostaje nepromjenjena, u tom slucaju ce gubitak ostvar en na jednoj pozieiji (bilo gotovinska ili fjucers pozieija) biti jednaki dobitku ostvarenom na drugoj pozieiji. Kada je gubitak iz svake pozieije potpuno jednak u tom slucaju se govo ri 0 perfektnom hedgeu. Medutim, u praksi to nije jednostavno ostvariti i iznosi gubi tka i dobitka obicno nisu identicni. U tom slucaju ce smanjenje rizika od gubitaka zavisiti od odnosa izmedu gotovinske i Ijucer eijene kada je hedge uspostavljen i kada je on dignut odnosno, zavisit ce od fluktuaeije i pravea promjena u bazi. Obicno se razlikuju kratki iIi prodajni i dugi iIi kupovni hedge. Kratki iii prodajni hedge se upotrebljava kad a se ulagaczeli da zastiti od pada gotovinskih eijena fizickih dobara iii finansijskih instrumen ata u buducnosti. Da bi smanjio rizik od gubitka koji bi mogli nastati usljed pada got ovinskih eijena u buducnosti, odnosno u vrijeme kada on bude mogao da izvrsi isporuku ula gac (hedger) prodaje fjucers ugovor u kojem fiksira buduce gotovinske eijene i na taj nacin r izik eijena prenosi na kupea fjucers ugovora. Dugi iIi kupovni hedge se koristi da bi se smanjio rizik od gubitka koji bi moga o nastti usljed porasta eijena fizickih dobara iIi finansijskih instrumenata koji treba d a budu kupljeni na govotinskom trzistu u odredeno vrijeme u buducnosti. Smanjenje rizika podrazu

mijeva kupovinu fjucers ugovora 0 preuzimanju isporuke robe iii finansijskog instrument a na odredeni dan u buducnosti, aIi po eijenama koje se fiksiraju u momentu kupovine ugovora. Primjer za ilustraeiju hedginga" Proizvodac psenice ocekuje da proda 30.000 busela psenice kroz 3 mjeseea. Istovr emeno, proizvodjac brasna planira da kupi 30.000 busela psenice kroz 3 mjeseea. Obojica bi zeljela da se osiguraju od negativnih fluktuaeija eijena psenice (proizvodac psenice od pada eijena, a proizvodac brasna od rasta eijena) u naredna 3 mjeseea i spremni su da prihvat e tekuce cijene za buduce isporuke (fjucers cijene). Tekuce gotovinske cijene ili eijene na lieu mjesta iznose 2,75 dolara za busel, a tekuce Ijucers cijene (eijene za buducu isporuku kroz 3 mjeseea) iznose 3,20 dolara za busel. Svaki fjucers ugovor sadrzi 5.000 busela psenice. 23 Primjer dat prema: Frank J. Fabozzi, Sheri Kole, Selected Topics in Investmen t Management for Finan cial Planing, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois, 1985. str. do357.

Posto proizvodac psenice trazi zastitu protiv pada cijena psenice kroz 3 mjeseca , on plasira prodajni hedge. Ovo znaci da ce on prodati 6 fjucers ugovora (posto svaki ugovor sadrzi 5.000 busela) i preuzeti obavezu isporuke 30.000 busela psenice kroz 3 mjeseca p o tekucoj fjucers cijeni od 3,20 dolara za busel. Proizvodac brasna trazi zastitu od rasta cijena psenice kroz 3 mjeseca i plasira kupovni hedge, sto znaci da ce kupiti 6 fjucers ugovora ili 30.000 busela psenice koje ce preuzeti kroz 3 mjeseca po tekucoj fjucers cijeni od 3,20 dolara za busel, Razmotrimo sto se desava pri razlicitim scenarijima za gotovinske i fjucers cije ne psenice kroz tri mjeseca kada je hedge podignut. Pretpostavimo da, kada je hedge podignut, govotinska cijena iznosi 2,00 a Ijucer s cijena 2,45 dolara za busel. Dakle, i jedna i druga su opale, ali je baza ostala ista i u vrijeme plasiranja hedgea i iznosi -0,45 dolara (2,75-3,20=-0,45 i 2,00-2,45=-0,45). Proizvodjac psenice je u vrijeme kada je hedge plasiran zelio da se obezbijedi p ri gotovinskoj cijeni od 2,75 dolara za busel ili 82.500 dolara za 30.000 busela. Prodao je ses t fjucers ugovora po cijeni od 3,20 dolara za busel, odnosno 96.000 dolara za 30.000 busel a. Kada je hedge kroz 3 mjeseca podignut, vrijednost proizvodaceve psenice iznosi 60.000 dolara (2,00 x 30.000). Proizvodac psenice je, dakle, realizovao gubitak na govotinskom trzistu od 22.500 dolara (60.000-82.500=122.500). Medutim, fjucers cijene su takodje opa le na 2,45 tako da troskovi likvidiranja pozicije za poroizvodaca psenice sada iznose sarno 73.500 dolara (2,45 x 30.000). Dakle, proizvodac psenice je na trzistu fjucersa realizo vao dobitak u iznosu od 22.500 dolara (96.000-73.500=+22.500). Dobitak na trzistu fjucersa j e jednak gubitku na gotovinskom tzistu, sto znaci da proizvodac psenice nije realizovao n i dobitak ni gubitak i da je hedge bio perfektan. Nasuprot ovome, proizvodac brasna je usljed pada gotovinskih cijena realizovao d obitak na gotovinskom trzistu u iznosu od 22.500 (82.500-60.000), dok je na fjucers trZ istu realizovao gubitak u istom iznosu (73.500-96.000=-22.500), tako da je i kupovni hedge takod e perfektan. Ovaj scenario ukazuje na dva vazna aspekta. Prvi, nijedan od ucesnika nije ostva rio krajnji dobitak ili gubitak. Razlog je sto smo pretpostavili da se baza nece mijenjati u vrijeme kada hedge bude podignut. Dakle, ako se baza ne mijenja, postize se perfektan he

dge. Drugi, primjetno je da je za proizvodaca brasna bilo daleko bolje da nije koristio hedg e i da je cekao 3 mjeseca, jer bi troskovi psenice na gotovinskom trizistu bili 22.500 dol ara nizi. Ovo se ne moze tretirati kao promasaj u planiranju s obzirom na to da menadzment ne ukljucuje istovremeno i spekulisanje na cijenama psenice u buducnosti. Hedging je postao s tandardna praksa zastite od porasta troskova obavljanja poslova u buducnosti, sa svim mogu cim posljedicama koje iz nje proizilaze. Pretpostavimo sada da su cijene u vrijeme kada je hedge podignut porasle na 3,55 dolara gotovinske i 4,00 dolara Ijucers cijene. Porast cijena je jednosmjeran i u istom apsolutnom iznosu, tako da je baza ponovo ostala nepromijenjena (3,55-4,00=-0,45). U ovom slucaju proizvodac psenice ce ostvariti dobitak na gotovinskom, a gubitak na fjucers trZistu u iznosu od 24.000 dolara, sto proizilazi iz slijedecih elemenat a:

30.000 busela a 3,55 dolara = 106.500 dolara -30.000 busela a2,75 dolara = 82.500 dolara Dobitak na gotovinskom trzistu = 24.000 dolara Odnosno 30.000 busela a3,20 dolara = 96.000 dolara -30.000 busela a4,00 dolara = 120.000 dolara Gubitak na fjucers trzistu = -24.000 dolara I u ovom slucaju se radi 0 perfektnom hedgeu, jer je ostvareni dobitak potpuno j ednak ostvarenom dobitku. Proizvodac brasna je ostvario dobitak na fjucers trzistu u iznosu ra, jer je kupio 30.000 busela za 96.000, a u vrijeme podizanja hedgea to bi .000 dolara. Medutim, ostvario je istovremeno gubitak na gotovinskom trzistu s da je gotovinska vrijednost porasla za 82.500 na 106.500 dolara i da ati 24.000 dolara vise za nabavku 30.000 busela psenice.

od 24.000 dola ga kostalo 120 obzirom na to bi morao da pl

Pri ovom scenariju proizvodac brasna je ustedio 24.000 dolara u troskovima nabav ke psenice sa upotrebom hedgea, dok bi za proizvodaca psenice bilo bolje da je ceka o i da nije upotrijebio hedge. Medjutim, isto kao i proizvodac brasna, tako je i p roizvodac psenice uposlio hedge da se zastiti od nepredvidivih promjena cijena na gotovins kom trzistu. Prethodna dva scenarija polaze od pretpostavke da je baza ostala nepromijenjena. U realnosti se baza obicno mijenja izmedu momenta kada je hedge plasiran i momenta kada je on podignut. Zbog toga je potrebno razmotriti sto se desava pri promjeni baze. Pretpostavimo da je gotovinska cijena opala na 2,00 dolara, isto kao i u prvom s cenariju, ali da je fjucers cijena opala na 2,70 umjesto na 2,45 dolara. Baza je sada pros irena sa -0,45 na -0,70 (2,00-2,70). Za prodajni hedge gubitak na gotovinskom trzistu od 22.500 dolara je sarno djelimicno kompenziran sa dobitkom na fjucers trzistu koj i iznosi 15.000 dolara. Konsekventno tome hege je realizirao u krajnjem gubitku u iznosu od 7.500 dolara . U ovom slucaju takode postoje dva aspekta koja treba istaci. Prvi, da proizvodac psenice nije uposlio hedge, gubitak je mogao biti 22.500, jer je vrijednost njegovih 30. 000 busela psenice iznosila 60.000 dolara, u poredenju sa 82.500 dolara prije 3 mjes eca. Mada hedge nije perfektan s obzirom na to da je baza prosirena, ipak je gubitak od 7. 500 znatno manji od 22.500 dolara, koliki bi bio da hedge nije upotrijebljen. Drugi,

proizvodac brasna se suocava sa istim problemom iz suprotne perspektive. Nairne, on je ostv ario konacan dobitak od 7.500 dolara iz svog kupovnog hedgea koji rezultira iz dobitk a u iznosu od 22.500 dolara na gotovinskom trzistu i gubitka u iznosu od 15.000 dola ra na fjucers trzistu. Rezultati ovog scenarija pokazuju da u slucaju kada su fjucers cijene ve

ce od gotovinskih cijena u vrijeme podizanja hedgea i kada gotovinske cijene opa dnu pa se baza prosiri, u tom slucaju ce: prodajni hedge rezultirati u konacnom gubitku, a kupovni hedge u konacnom dobitku. Sumarni odnos promjena u cijenama i u bazi, te njihov uticaj na konacan rezultat , dat je u narednoj tabeli." CUENE Aosolutne Konacan dobitak (+) Na lieu Bududh isporuka Promjene IIi gubitak (-) za sluCaj kada su mjesta (fjucers eijene) u bazi gotovinske eijene nize od fjucers (za notovo) diena Prodajni hedge I Kupovni hedge Smanjenje Smanjenje iznosu Smanjenje iznosu Povecanje Povecanje iznosu Povecanie

Srnanjenje u lstorn iznosu Bez promjena o o Srnanjenje u manjem ProSirenje + Smanjenje u vecem Duzenje + Povecanje u istom iznosu Bez promejna 0 0 Povecanje u manjem Suzenje + Povecanje u vecern iznosu ProSirenje +

OPCIJE Pojam i vrsta opcija Trgovanje sa obicnim akcijama ili drugim vrstama vrijednosnih papira na finansij skom trzistu je sasvim uobicajena pojava. Medjutim, umjesto da neposredno kupuju iIi prodaju konkretne akcije, investitori mogu kupovati ili prodavati specificnu vrstu vrije dnosnih papira, tzv. opcije, koje predstavljaju potrazivanje na posebnu akciju ili grupu akcija. Ove opcije daju pravo svom vlasniku (kupcu opcija) da primi ili isporuci u opciji naznacene akcije pod specificnim uslovima. Opcija ne mora da bude i izvrsena i u mnogo slucajeva ona nece ni biti vrijedna svog izvrsenja. PriIikom prodaje opcije, odnosno prava na kupov inu odredenih akcija, izdavalac opcije ne mora cak ni posjedovati predmetne akcije. Zbog toga se opcije i nazivaju derivatima vrijednosnih papira s obzirom na to da jcelokupnu v rijednost ili dio svoje vrijednosti, izvlace iz vrijednosti akcija koje su naznacene u opciji. Opcije su, prem tome, pravo na kupovinu ili prodaju odredenog broja obicnih akci ja u utvrdenom roku i po unaprijed fiksiranoj cijni. Korporacija cije su akcije predm et kupovine ili prodaje, odnosno cije su akcije naznacene u opciji, obicno nema nikakvog dir

ektnog interesa u ovom transakcijama, buduci da ona ni na koji nacin nije odgovorna za kreiranje, terminiranje ili izvrsenje kupovine ili prodaje predmetnih akcija. Osnovna karak teristika opcija kao instrumenta finansijskog trzista se sastoji u tom: da ih u mnogo vecem broju slucajeva kreiraju autsajderi specijalizovani za trgov anje opcijama, nego firme, 24 Frank J. Fabozzi, Sheri Kole, op. Cit, str. 357.

da ih prvenstveno kupuju i prodaju ulagaci (investitori) i spekulanti, i da imaju znatno veci znacaj za individualne ulagace, nego za finansijske menadze re." Ove karakteristike opcija su uslovile njihov nagli rast na berzama vrijednosnih papira, 0 cemu svjedoci podatak da je 1973. godine, kada je trgovanje opcijama na organizo vanom trzistu pocelo, zakljuceno oko jedan milion opcijskih ugovora, a 1986. godine pr eko 300 miliona." Uopsteno govoreci, opcija predstavlja specificnu vrstu terminskog ugovora u kome se izdavalac opcije obavezuje kupcu opcije da ce od njega kupiti ili da ce mu proda ti naznaceni vrijednosni papir po specificnoj cijeni i u utvrdeno vrijeme. Izdavalac opcije, koji se u ovom slucaju moze tretirati i prodavcem opcije, obezbjeduje kupcu ova prava uz i zvjesnu sumu novca poznatu pod nazivom premija opcije. Ako kupac opcije do odredenog rok a nije opciju podnio na realizaciju, ona postaje nevazeca i sve obaveze prodavca koje s u proizilazile iz opcije prestaju da vaze. U tome i jest osnovna razlika izmedu opcija i fjucer sa kod kojih su obje strane obavezne postupiti prema odredbama fjucers ugovora. U osnovi se sve opcije sa aspekta njihovog znacenja i vaznosti mogu podijeliti u dvije grupe ito: opcije za kupovinu akcija ili tzv. call-opcije i opcije za prodaju akcija ili tzv. put-opcije. Da bi objasnili postupak trgovanja sa opcijama, razmotrimo prvo jedan izvodak iz berzanskog izvjestaja koji pokazuje cijene kotiranja opcija korporacije IBM na dan 23. mart a 1993. godine." Promptna triisna cijena Cijana izvrSenja Calls-poslednja kotacija April I Mai I Juli Puts-posleclnja kotacija April I Mai I Juli IBM 53,50 50 4,25 4,·75 5,50 0,63 1,38 2,19 53,50 55 1,31 2,06 3,13 2,63 r 4,50 53,50 60 0,31 0,69 1,50 6,63 r 8

Napomena: r znaci da nije hila razmjene na dan 22.03.1993. god. te nema podatka 0 kotaciji. Na osnovu prezentiranog izvatka iz berzanskog izvjestaja, koji se odnosi sarno n a IBM -ove akcije, moze se konstatovati da bi npr. imalac 100 IMB-ovih akcija dana 22. 03.1993. godine mogao prodati te akcije po cijeni od 53,50 dolara po akciji, koja je nave dena u sva tri reda prve kolone tabele br. 3. Umjesto da to uradi, imalac 100 IMB-ovih akci ja moze to pravo da kupi 100 akcija dati, odnosno prodati nekom drugom u svako vrijeme u to ku slijedeca 4 mjeseca." Pretpostavimo da je prodao pravo na kupovinu 100 akcija po cijeni od 25 Eugene F. Brigham, Luis C. Gapenski, Financial Management, The Dryden Press, Forth Worth. 1994. str. 964. 26 DrZdenko Prohaska, Upravljanje vrijednosnim papirima, Infoinvest, Zagreb, 199 4. str. 83 27The Wall Street Journal od 23. Marta 1993. godine, prema Eugene F. Brigham, Lu is C. Gapenski, Financial Management The Druden Prees Forth Worth 1994., str. 965 28 To su osobine amerlcke opcije. Evropska opcija, za razliku od navedenih karak teristika, moze biti izvrsena samo na dan dosplieca, a ne i prije tog dana.

55 dolara (drugi red druga kolona tabele 3), u tom slucaju se cijena od 55 dolar a naziva cijenom izvrsenja, a vrsta opcije se definise kao call-opcija (opcija za kupovinu akcija ) s obzirom na to da kupac ima pravo da kupi 100 akcija IBM-a. Prodavac opcije se naziva emi tentom ili izdavaocem opcije. Za investitora koji je emitovao call-opciju na bazi akcij a koje posjeduje u svom portfoliju kaze se da je prodao opciju sa pokricem. Ako je opci ja emitovana bez posjedovanja akcija, onda se radi 0 opciji bez pokrica. Prema tome, call-opcija ili opcija za kupovinu akcija u ovom slucaju daje pravo kupcu da moze od emitenta kupiti 100 IBM-ovih akcija po cijeni od 55 dolara po akciji u svako vrijeme u toku trajanja navedena 4 mjeseca. Investitor ce kupiti ovu opciju ako ocekuje da ce cijena lBM-ovih akcija porasti iz razloga sto se cijena opcije i cijena dioni ce krecu u istom smjeru. Opcija za kupovinu akcija omogucuje tako investitorima da spekulis u sa rastom cijena naznacenih akcija, bez istovremenog kupovanja tih akcija. Moguca je takode i kupovina opcija koja daje pravo kupcu da proda opcije po utvr djenoj cijeni u toku odredenog buduceg perioda. Ova vrsta opcija se naziva put-opcije, ili opcija za prodaju akcija. Pretpostavimo da odredeni ulagac misli da ce cijene IBM-ovih akcija padati u naredna 4 mjeseca ispod tekuceg nivoa od 53,50 dolara. U tom slucaju on moze za 219 dolara (2,19 je cijena put-opcije za juli -prvi red, posljednja kolona tabel e 3 -pomnozena sa 100 akcija koliko svaka opcija sadrzi) kupiti cetvoromjesecnu opciju za proda ju akcija koja mu daje pravo da prod a 100 akcija (koje cak ne mora ni posjedovati) po cijeni od 50 dolara po akciji (cijena izvrsenja). Ako kupi predmetnu put-opciju i 1MB-o ve akcije stvarno padnu na recimo 45 dolara, njegova put-opcija ce vrijediti (50-45) x 100 =500 dolara. Nakon odbijanja cijene opcije od 219 dolara njemu ipak ostaje zarada od 281 do1a r. Opcija za prodaju akcija (put-opcija) daje pravo kupcu da proda 100 akcija nazna cenih u opciji po navedenoj cijeni i u naznacenom periodu. Ako se opcija izvrsi, dioni ce su prodane od strane imaoca ili kupca opcije emitentu ili prodavcu opcije, koji je obavezan da preuzme akcije i plati navedenu cijenu. Investitor ce imati interesa da put-opciju kupi ako ocekuje da ce cijena akcija padati, jer ce u tom slucaju vrijednost put-opcije rasti kak o cijene akcije opadaju. Na taj nacin, opcije za kupovinu akcija (put-opcije) omogucuju i nvestitorirna da spekulisu sa opadanjem cijena akcija bez njihovog stvarnog prodavanja.

Uloga i znacaj trzisa opcija Investitori uvijek mogu na finansijskom trfistu kupovati iii prodavati akcije po jedinih korporacija. Kupovace akcije ako na osnovu raspolozivih informacija zakljuce da ce cijene akcija odredene korporacije na triistu rasti, a prodavace ih u ukoliko zakljuce da ce doci do pada cijena akcija. Zbog toga se s razlogom postavlja pitanje zasto je onda potr ebno da se stvaraju ova indirektna potrazivanja na kupovinu ili prodaju dionica u vidu opci ja kao alternativan put za investiranje. Literatura navodi nekoliko razloga medu kojima se isticu na rocito slijedeci:" U slucaju opcije za kupovinu akcija (call-opcije) investitor moze kontrolisati ( u kratkom vremenskom periodu) potrazivanje za relevantnim obicnim akcijama sa mnogo manjim ulaganjima nego sto bi zahtijevalo ulaganje u kupovinu akcija. U 29Charles P. Jones, Investments, Analysis and Management, John Wiley and Sons, I nc., New York, 1991. str. 499.

slucaju opcije za prodaju akcija (put-opcije) investitor moze duplirati kratku p oziciju (prodaju) bez racuna made i uz umjerene troskove u odnosu na vrijednost akcije; Maksimalni gubitak kupca opcije je unaprijed poznat. Ako opcija istekne i postane bezvrijedna, najvise sto kupac moze da izgubi su troskovi (cijena) opcij e; Opcije obezbjeduju relativno vece dobitke u odnosu na dobitke koji se mogu ostva riti ulaganjem u akcije; Opcije za kupovinu i opcije za prodaju akcija ostvaruju vrlo raznovrsne mogucnos ti investitorima, stavljajuci im na raspolaganje kombinacije rizik-prinos koje bi inace bile nemoguce i poboljsavajuci karakteristike portfolija koje se ticu rela cije rizik-prinos. Tako npr., investitor moze prodati akciju i kupiti opciju za kupov inu akcija, te na taj nacin smanjiti rizik prodaje za vrijeme vazenja opcije; Opcije mogu smanjiti ukupne transakcijske troskove portfolija. Mada transakcijsk i troskovi za pojedinacan nivo razmjene mogu biti visi za opcije, ovo ne mora da bude istinito i za ukupnu razmjenu ucinjenu za portfolio u cjelini; Upotrebom opcija na trzistu akcijskih indeksa, kao sto je to indeks S&P 500, inv estitor moze ucestvovati u cjelokupnom kretanju trzista, ili zastiti portfolio od nepovoljnih trzisnih kretanja sarno sa jednom trzisnorn operacijom. Na osnovu navedenih argumenata jasno je da trziste opcija ima svoj znacaj. Medut im, u cemu je sa finansijske tacke gledista znacaj npr. kupovine call-opcije u odnosu na kupovinu akcije, najbolje ce pokazati graficki prikaz dat na slici 2.30 20 10 Prelomna tacka za kupovinu akcije o t-------------------'::y:..--~---.--3,13 .....----------------..,&......:.-c Prelomna tacka za kupovinu call-opcije ~ :B -10 ::l o

-20 L __---' -+-__-+...e..__-4--__-+-~.....--_----'.....o 10 20 3040 70 50! ~ Trzisne cijene 53,5 55 Slika 2. Alternativne mogucnosti ostvarenja dobitka i gubitka pri kupovini call-opcije naspram kupovine doticne akcije Grafikon dat na slici 2. pokazuje odnos dobitka-gubitka pri kupovini IBM-ove akc ije koja se npr. Moze kupiti po tekucoj cijeni od 53,50 dolara i cetvoromjesecne cal-l op cije uz cijenu izvrsenja od 55 dolara i premiji od 3,13 dolara po jednoj akciji (berzans ki izvjestaj kotiranja opcija korporacije IBM od 23.03.1993. godine, dat u tabeli 3.). Grafik on pokazu 30 Prema Charles P. Jones, op. cit., str. 508

je da je dobitak ili gubitak pri kupovini akcije direktna linearna funkcija cije ne akcija na bi10kojoj tacki vremena. Ako cijene IBM-ove akcije, kojaje 22.03.1993. godine kupljena za 53,50 dolara poraste na, recimo, 60 dolara, investitor ce ostvariti dobitak od 6 ,50 dolara (6053,50). Medutim, ako cijena iste akcije padne na 40 dolara, bice ostvaren gubitak u izno su od 13,50 dolara (40-53,50). Dakle, dobitak ili gubitak od kupovine akcija je dir ektno vezan sa kretanjem njenih cijena i navise i nanize, Sasvim drugacija situacija ce biti ako investitor primijeni alternativnu strateg iju, pa umjesto kupovine akcije kupi call-opciju. Opcija sa pravom kupovine 100 IBM-ovih akcija u cetvoromjesecnom periodu uz cijenu izvrsenja od 55 dolara po jednoj akciji kos tace ga 313 dolara opcijske premije (3,13 x 100) i stitice ga od bilo kakvog daljnjeg gu bitka u slucaju pada vrijednosti akcija ispod 55 dolara. Dakle, maksimalan gubitak koji bi inves titor mogao pretrpjeti je placena opcijska premija. Prelomna tacka za kupovinu call op cija za investitora ce biti cijena izvrsenja 55 dolara, plus opcijska premija 3,13 dolar a ili ukupno 58,13 dolara. Ako cijena akcije raste preko 58,13 dolara, cijena call-opcije ce rasti uporedo sa porastom cijene akcija, kao sto pokazuje slika br. 2. Ovaj graficki prikaz jasno daje odgovor na postavljeno pitanje zasto je potrebno trziste finansijskih opcija i zbog cega mnogi investitori kupuju call-opcije. Nj ihovom kupovinom gubitak je cgranicen bez obzira na to koliko ce cijena akcije padati, tako da za investitore koji su skloni da se bave spekulacijama call-opcija predstavlj a vrlo pogodnu alternativu. Standardizovani termini triista opcija Razumijevanje opcija za kupovinu akcija i opcija za prodaju akcija podrazumijeva i upoznavanje sa izrazima ili terminima koji se upotrebljavaju pri opcijskim transakcijama na berzama. Od 1973. godine kadaje trgovanje sa opcijama na organizovanom trzistu pocelo, st andardizovana su tri najvaznija elementa call i put-opcija, a to su: cijena po kojoj call-opcija ili put-opcija moze biti izvrsena, datum isteka vaznosti opcije, broj akcija (100) ukljucenih u svaki ugovor. Cijena izvrsenja opcije Pod cijenom izvrsenja se podrazumijeva cijena po kojoj se obicne akcije mogu kup iti (u slucaju call-opcije) ili prodati emitentu, odnosno prodavcu opcije (u slucaju pu t-opcije). Vecina akcija na trzistu opcija imaju opcije raspolozive uz nekoliko razlicitih

cijena izvrsenja, obezbjedujuci time investitorima mogucnost razlicitog izbora. Za akcije sa cijen ama vecim od 25 dolara cijena izvrsenja se mijenja u dodacima od po 5 dolara, a za a kcije cije su cijene ispod 25 dolara dodaci su 2,5 dolara. Kako se cijene akcije mijenjaju, opcije sa novim cijenama izvrsenja se pojavljuju na trzistu. U tabeli br. 3. vee su prezentirane cijene izvrsenja call i put-opcija IBM-ovih akcija, gdje se prednja konstatacija moze provjeriti jesu cijene izvrsenja date u iznosima od 50,55 i 60 dolara po akciji, sto znaci da su u ovom slucaju zastupljeni dodaci od po 5 dola ra.

Datum isteka vainosti opcije Kad je u pitanju datum isteka vaznosti opcije i mogucnost njihovog izvrsenja, tr eba praviti razliku izmedu americkih i evropskih opcija. Americke opcije mogu biti izvrsene na bi10 koji dan prije datuma isteka opcije, kao i na sam dan isteka vaznosti opcije. Na suprot tome, evropske opcije se mogu izvrsiti sarno na dan isteka vaznosti opcije, a ne i pri je tog dana. Sve call i put-opcije imaju naznaceno vrijeme isteka vaznosti opcije iskazano u mjesecima, tako da se obicno uzima u obzir tromjesecni period ito: januar-april-juli-oktobar februar-maj-avgust-novembar ili mart-juni-septembar-decembar. Kako jedan mjesec u ciklusu istice, drugi se dodaje i tako zauzima mjesto u trom jesecnom intervalu. Najudaljeniji moguci datum isteka vaznosti opcije je posljednji dan p osljednjeg tromjesecja u intervalu koji ne moze biti duzi od 9 mjeseci. Opcijska premija Opcijska premija predstavlja cijenu koju placa kupac opcije prodavcu opcije, bez obzira na to da li se radi 0 call-opciji ili put-opciji. Premija se izrazava u apsolutn om iznosu po jednoj akciji za opcije na organizovanim berzama, a kako se standardni opcijski ugovori baziraju na 100 komada akcije, opcijska premija obicno reprezentuje stotine dolara. Tako npr. opcijska premija utvrdena u iznosu od 4 dolara predstavlja 400 dolara, a ako je opcijska premija npr. 12 dolara, ona reprezentuje 1.200 dolara itd. Vrjednovanje opcija Razvoj organizovanog trzista opcija istovremeno je pracen i razvojem teorijskog modela za vrednovanje opcija. Tako su jos 1973. godine dvojica americkih naucnika, Fish er Black i Myron Scholes, razvili precizan model utvrdivanja ravnoteze cijene opcije. Mod el je nasao siroku primjenu u podrucju finansijskog menadzmenta i finansijkog odluciva nja. No, prije nego sto izlozimo osnove ovog modela, neophodno je detaljnije razmotriti t eoriju i tehniku kupovine call i put-opcije. Vrijednost call-opcije na dan njenog dospijeca Objasnjenje zakonitosti koje vladaju na trzistu call-opcija najjednostavnije je poceti jednim hipoteticnim primjerom na osnovu kojeg cemo ispitati mogucnost kupca call-opcije da ostvari dobitak ili gubitak.

Primjer: Kupljena je call-opcija na 100 IBM-ovih akcija uz cijenu izrsenja 50 do lara s rokom dospijeca u junu i cijenom opcije od 5 dolara. Promptna trfisna cijena je 52 dolara po akciji. Rezultat ulaganja u opciju u zavisnosti od pretpostavljenog kretanja cijene akci je, za investitora dat je u narednoj tabeli.

Cijena Vrijednost Troskovi Dobitak-gubitak akciie opdie oocrle 45 0 5 -5 50 0 5 -5 55 5 5 0 60 10 5 5 65 15 5 10 Tabela 4 pokazuje da investitor ostvaruje gubitak na opciji u svim slucajevima u kojima je cijena akcije niza od cijene izvrsenja opcije uvecane za placenu premiju, a d a ostvaruje dobitak ukoliko je cijena akcije veca od zbira cijene izvrsenja i premije. To se graficki ze predstaviti kao na slici br. 3. 1-\) ..:<: B :.0 ::l eo .-5 ..:<: B :.0 0 -0 ; 0 1-0 0 45 oE Cijena akcije
--5 Slika br. 3. Dobitak iii gubitak kod kupovine call-opcije Numericki podaci dati u tabeli br. 4 i graficki prikaz (s1. 3) pokazuju da se vr ijednost call-opcije na dan njenog izvrsenja moze izracunati na slijedeci nacin:" Vo=maX (Va-E,G), gdje je Vo = vrijednost opcije Va = cijena akcije E = cijena izvrsenja opcije a max oznacava maksimalnu vrijednost od Va-E ili 0, zavisno 0 tome koji od ova d va broja je visi, Ukoliko je razlika Va-E negativna, uzima se O. Medutim, da bi se utvrdi lo da li investitor ostvaruje dobitak iii gubitak na opciji, mora se uzeti u obzir i cije na ili premija opcije koja je placena njenom emitentu. Ako sa P oznacimo placenu premiju, onda bi 31 James C. van Horne, "Financijsko upravljanje i politika", MATE Zagreb, 1993. str. 110

mogucnost ostvarenja dobitka iii gubitka pri kupovini call-opcije mogle biti pre dstavljene na slijedeci nacin: -moguci dobitak d = max (Va-E-P;O) -maksimalno moguci dobitak d =neogranicen -moguci gubitak g = { max (P+E-Va;O) za Va ~ E P za Va <E -maksimalno moguci gubitak g=P -prelomna tacka T=E+P Navedene opste zakonitosti koje vladaju pri kupovini call-opcije mogu se predsta viti i graficki, kao na slici 4. + 0r---------If-~~---------~ Cijene premije (P) E Cijene akcije Slika br. 4. Dobitak iIi gubitak kod kupovine call-opcije Vrijednost put-opcije na dan njenog dospijeca Za razliku od kupca call-opcije koji ocekuje buduci rast cijene akcije, kupac pu t-opcije (opcije za prodaju akcija) ocekuje pad cijene akcije za koju je kupio pravo prod aje po unaprijed utvrdenoj cijeni i roku dospijeca opcije. Objasnjenje zakonitosti koje vladaju na trzistu put-opcije takode ce se bazirati na pojednostavljenom hipotetickom primj eru, na osnovu koga ce biti moguce utvrditi uslove pod kojima kupac put-opcije ostvaruje dobitak, odnosno gubitak. Primjer: Kupljena je put-opcija na 100 IBM-ovih akcija uz cijenu izvrsenja od 60 dolara, s rokom dospijeca u junu i cijenom opcije od 7 dolara. Promptna trzisna cijena je 53 dolara po akciji.

Rezultat ulaganja u put-opciju, u zavisnosti od pretpostavljenog kretanja cijene akcije, sa stanovista investitora dat je u narednoj tabeli. Cijena Vrijednost Troskovi Dobitak-gubitak akcije oodie oocrie 45 15 7 8 50 10 7 3 55 5 7 -2 60 0 7 -7 60 0 7 -7 Podaci prezentirani u prethodnoj tabeli pokazuju da ce investitor ostvarivati gu bitak na put-opciji u svim slucajevima u kojima je cijena akcije visa od cijene izvrsenja opcije uvecane za placenu premiju, a da ce ostvariti dobitak ukoliko je cijena akcije niza od z bira cijene izvrsenja opcije i troskova opcije (premije). To se graficki moze predstaviti ka o na slici 5. 10 ..><: .~ .D ;oj 5 .-eo ..><: .:3 :.0 0 0 '"0 60 65 > 0 .... oS -on Q) -5 >

i=: -10 Slika br. 5. Dobitak ili gubitak kod kupovine put-opcije Na osnovu prezentiranog numerickog primjera moze se izvesti opsti obrazac za utv rdivanje vrijednosti put-opcije na dan njenog izvrsenja, koji glasi:" Vo=max (E-Va;O), gdjeje Vo =vrijednost opcije E = cijena izvrsenja Va =cijena kacije, a Max oznacava maksimalnu vrijednost od E-Va ili 0, zavisno 0 tome koji od ova dva broja je visi. UkoIiko je razlika E-Va negativna, uzima se 0. Medutim, da bi se utvrdi lo da li 32Charles P. Jones. Investments, Analysis and Management, John Viley and Sons, I nc. New York, 1991. str. 516

investitor ostvaruje dobitak ili gubitak na put-opcije, mora se uzeti u obzir i cijena ili premija opcije koja je placena njenom emitentu. Ako sa P oznacimo placenu premiju, u tom slucaju bi mogucnost ostvarenja dobitka ili gubitka pri kupovini put-opcije mogl a biti predstavljene na slijedeci nacin: -moguci dobitak d =max (E-Va-P;O) -maksimalno moguci dobitak d =E -P -moguci gubitak g ={max (P+Va-E;O) za Va ~ E P za Va> E -maksimalno moguci gubitak g=P -prelomna tacka T= E-P Graficki prikaz opstih zakonitosti koje vladaju pri kupovini put-opcije dat je n a slici 6. + ..:.:: 8 .s ::l eo . ..:.:: 8 E Cijena akcije .s 00 -0 > Placena premija (P) 0 .... oE

C/J '1) > f::: ..... Slika br. 6. Dobitak iii gubitak kod kupovine put-opcije Black-Scholesov model za vrednovanje opcija Americki naucnici Fisher Black i Myron Scholes razvili su model za vrijednovanje ca1lopcije koji je naisao na svesrdnu podrsku i upotrebu u podrucju investiranja u vrijedno sne papire. Model je sasvim matematiziran i na prvi pogled vrlo kompeksan. Medutim, s obzirom na to da su sve moguce vrste kalkulatora i racunara svakom dostupne, brojni ulag aci koriste ovaj model na berzama za ocjenu vrijednosti call-opcija. Black-Scholesov model ukljucuje pet varijabli za ocjenu vrijednosti opcije za ku povinu nedividendnih akcija (akcije koje ne nose dividendu). Tih pet varijabli, od koji h se sve osim posljednje mogu sagledati na trzistu, su slijedece:" 33 Charles P. Jones Op, cit., str. 519

cijena naznacena akcije cijena izvrsenja opcije vrijeme preosta1o do isteka vaznosti opcije kamatna stopa varijabi1itet cijene naznacene akcije. Na osnovu datih varijab1i ravnotezna vrijednost call-opcije (opcije koja obezbje duje pravo svom imaocu na kupovinu akcije) prema Black-Scho1esovom mode1uizg1eda, kako slij edi:" E ert pri cemu je Vo=vrijednost opcije Va=cijena akcije E =cijena izvrsenja opeije e = 2,71828 baza prirodnog logaritma r =kratkorocna godisnja kamatna stopa po kojoj se vrsi kontinuirano ukamacivanje t =vrijeme preosta1o do dospijeca opeija izrazena u godinama u vidu deeima1nog b roja N (d) =vrijednost kumulativne norma1ne funkeije gustoce FORMULE 1n =prirodni logaritam 8 =standardna devijaeija godisnje stope prinosa na relevantnu dionieu Da bi se dobila ravnotezna vrijednost opeije, neophodno je unijeti svih pet spom enutih varijab1i u prezentiranu formulu. Prve cetiri varijab1e su neposredno raspolozive na samim berzama, dok se peta varijab1a, s obzirom na to da izrazava varijabi1itet stope prinosa n a dionieu koji se moze ocekivati u buducnosti, mora izracunati. Varijabilitet se izrazava standardnom devijacijom, koja se izracunava naosnovu historijskih podataka 0 prinosu na re1e vantne dionice. Medutim, s obzirom na to da se odstupanja mijenjaju tokom vremena, to k orisnici ove formu1e nastoje da inkorporiraju i ocekivane promjene u stopi prinosa na dio nice. Izracunatu vrijednost opeije uz pomoc Black-Scholesovog mode1a investitori uspor eduju sa stvarnim cijenama opcije na berzama i na taj nacin do1aze do saznanja 0 tome koje su opcije potcjenjene, a koje precijenjene. Ove informacije su za ulagace veoma znacajne, s obzirom na to da kupovinom potci jenjenih, a prodajom preeijenjenih opeija mogu vrlo cesto, da ostvare znacajne dobitke. Razlike izmedu fiucersa i opcija Fjucers ugovori i opcije su slicni jedni drugima, tako da se u praksi vrlo cesto

brkaju. Zbog toga je uputno da se na kraju ova dva instrumenta eksp1icitno medju sobno kompariraju. 34James C. van Horne, "Finansijsko upravljanje i politika", MATE Zagreb, 1993. s tr. 120. i 121.

Fjucers ugovor je konacan i nedvosmislen sporazum dviju strana od kojih jedna st rana kupuje nesto na odredjeni dan i po odredenoj cijeni, a druga strana prodaje ot i sto uz navedene uslove. Bez obzira na to da li ce cijena opadati ili rasti, dvije strane moraju izvrsiti ugovor po utvrdenoj cijeni. Opcija, na drugoj strani, sarno daje pravo svom imao cu (kupcu) da kupi (opcija kupovine -call-opcija) ili da proda (opcija prodaje put-opicje), ali imalac opcije nije u obavezi da transakciju i izvrsi, Takode treba istaci da se opcije daju za pojedinacne akcije iIi specificne grupe akcija kao sto su S&P (Standard and Poor's) npr. Dok se fjucersi upotrebljavaju za robu, du znicke vrijednosne papire i akcijske indekse. Trziste fjucersa i opcija obezbjeduje fleksibilnost u terminiranju finansijskih transakcija, sto moze da zastiti firmu, barem djelomicno, od promjena koje nastaju u vremenu izmedu momenta kada se transakcija dogovora i momenta kada se transakcija realizuje. Is tina, ova zastita ima i svoju cijenu, a to je provizija plus oportunitetni trosak gotovins ke made. Da li je ova zastita vrijedna navedenih troskova, iIi nije, stvar je prosudivanja, a t o uveliko zavisi od averzije menadzmenta prema riziku, kao i od snage i sposobnosti korporacije d a preuzme rizik promjena u cijenama akcija i promjena kamatnih stopa. 1.2.13. Kratkorocno finansiranje s trzista novca Zadrzat cemo se sarno na dva karakteristicna kratkorocna vrijednosna papira, izm edu mnogih koji se na trzistu novca pojavljuju kao: komercijalni zapisi, bankarski a kcepti, potvrde 0 depozitima, razni komercijalni papiri (mjenica, tovarni list, polis a osiguran ja), certifikati vladinih fondova, eurodolarski depozit, ugovoti 0 pravu ponovnog otkupa i dr. Komercijalni zapis predstavlja neosiguranu kratkorocnu utrzivu promesu koja se p rodaje na novcanom trzistu, s obzirom na to da su komercijalni zapisi neosigurani instr umenti, oni se mogu pojaviti na novcanom trzistu s izgledima za uspjesnu prodaju sarno a ko iza njih "stoji" dobro rangirano preduzece. Stoga se pojavljuju i tzv. posrednici trzista komercijalnih zapisa na tom trzistu komercijalnih zapisa, kako bi sto bolje prezentirali i pro daju tih komercijalnih zapisa, posebno onih koje su izdala nedovoljno afirmisana preduzec a i namijenjeni su sirem krugu fizickih lica. Ti posrednici kupuju te komercijalne zapise od tak vih firmi, najcesce od industrijskih preduzeca, srednjih finansijskih preduzeca, kom unalnih preduzeca i dr. malih i srednjih preduzeca i onda ih prodaju na novcanom trzistu. Na tzv. trzistu

neposrednih plasmana pojavljuju se direktno vlasnici izdavaoci komercijalnih zap isa, a to su obicno preduzeca s vecim kredibilitetom, sto im omogucava da mogu uspjesno prodati svoje komercijalne zapise i bez posrednika u toj prodaji. Da bi komercijalni zapisi imali vecu cijenu (posebno kod preuzimanja odredenih o baveza), neke korporacije svoje komercijalne zapise obezbjeduju i garancijama banke. Kama tna stopa po komercijalnim zapisima je obicno znatno niza od kamatne stope na bankarske kr edite, cak i one kredite koji se daju komitentima najviseg ranga. Izdavaoci komercijalnih z apisa su zainteresirani za sto vecu prodaju ovih zapisa, kao dokumenta u kome se izdavalac obavezuje da ce imaocu komercijalnog zapisa platiti naznacenu sumu plus kamatu na dan dospije ca, Sto se tice bankarskih kredita na temelju akcepta vrijednosnih papira, treba ist aci da su to kratkorocni krediti najcesce zasnovani na akceptu mjenice od banke duznika (u voznika i

dr.) koju posjeduju povjerilac (izvoznik i dr). Povjerilac, odnosno imalac takve mjenice, bez ikakvih problema moze prodati tu mjenicu prije dospijeca na trzistu novca uz odg ovarajuci diskont. Ovaj vid finansiranja moze da bude jedan od glavnih izvora finansiranja spoljnotrgovinskog poslovanja i kod finansiranja domacih uskladistenja robe (primjera radi: zita), kada banka daje unaprijed sredstva na temelju tako akceptirane mjenice, koju ban ka moze kasnije prodati na trzistu bankarskih akeepata. Ovaj nacin finansiranja ima vidn e prednosti za preduzeca i kao takav sve je vise u upotrebi. Tako se finansira citav lanae k orisnika (duznika), jer se radi 0 izuzetno utrzivom vrijednosnom papiru, koji se lako moze konvertov ati u gotovinu, odnosno izvrsiti placanje dospjele obaveze i putem indosiranja. 1.2.14. Finansijske inovacije avo je poseban vid povremenog finansiranja (dozivio ogroman napredak u zadnjih d vadesetak godina). U teoriji se pojavljuje i pod nazivom inovativne finansijske tehnike. S ustina je u tome da se intenzivno javljaju, da ih nazovemo, novi "finansijski proizvodi ", koji su atraktivni na tzv. nepotpunim finansijskim trzistima, jer potpuna trzista, radi samog poimanja, ne zahtijevaju te inovacije, za koje se smatra da postoje "kada svakom riziku na svijetu odgovara razlicit utrzivi vrijednosni papir"," iz cega se moze zakljuciti da su nepotpuna trzista zeljna iznalazenja novih "finansijskih proizvoda" koji bi pokrivali sve te rizik e. Nepotpuno finansijsko trziste, a to je prakticno svako trziste kapitala, ima uvijek potreb u za novim vrijednosnim papirima, posebno kod investitora. Ta potraznja za novim dugorocnim vrijednosnim papirima otvara opravdanost lansiranja novih vrijednosnih papira kao nove ponude , ciji je eilj da pridobiju naklonost investitora prvenstveno kroz nudenje nizih f inansijskih troskova. avo emitovanje novih vrijednosnih papira je u skladu sa zahtjevima trzista. Ti novi konjunktumi finansijski proizvodi najcesce se javljaju u formi odredenih novih varijaeija postojecih vrijednosnih papira iz osnova: obvezniea bez kupona, prefereneijalnih dionica na novcanom trzistu, sekuritizacije sredstava, trzista opcija, swapova (zamjene) kamatnjaka, zajmova s ogranicenim kamatnjakom, denominiranih zajmova u vise valuta, terminskih transakcija na datum prodaje, poslova podesavanja u vise valuta i s1. Nepotpuna finansijska trzista traze finansijske inovacije, a uzroke te traznje t reba iznalaziti u promjenama poreskih zakona, tehnoloskim dostignucima, inflatomim kretanjima,

promjenama tecaja valute, promjenama visine kamatnjaka, promjenama u cirkulaciji pojedinih valuta, promjenama opce ekonomske aktivnosti, promjenama regulatora funkcionisan ja finansiranja i s1. Zbog promjene inflacije mijenjaju se fluktuirajuci nominalni i realni kamatnjaci , te to zahtijeva uvodenje novih finansijskih instrumenata ili deregulative koje su izvrsene prije 35J. Hirshleifer: "Investment, interes and capital", str. 264

dvadesetak godina u bankarstvu, osiguranju, mehanizmima za placanje i obezbjeden je i mnogim drugim sektorima finansijskih usluga u SAD36 dovele su do konkurencije u tom sektoru i stvorile potrebu za nizim cijenama finansijskih usluga, sto je omoguci lo ogromni porast finansijskih inovacija kao motiva novog profita. Ko ih prije primijeni uc inice finansijsko trziste efikasnijim i time ce se novim finansijskim instrumentima moci profitira ti. Finansijski rukovodilac mora stalno biti u toku stirn finansijskim inovacijama, jer to cini njegovo preduzece konkurentnijim na trzistu. 1.2.15. Finansiranje pomocu dugorocno dugovnih vrijednosnih papira (debentures) s fiksnim prihodom Tu se radi 0 obezbjedivanju dugorocnih izvora sredstava na osnovu dugorocnih dug ovnih instrumenata, u principu, s fiksnim prihodom. Rijec je 0 pribavljanju tudeg kapi tala na osnovu dugorocnih vrijednosnih papira. Imaoci ovih vrijednosnih papira polazu pr avo na povrat ulozenog pozajmljenog kapitala na fiksne prihode, neovisno od toga kakvi se finansijski rezultati ostvaruju u preduzecu u koje su ulozili svoj kapital. Prinos na kapita l je fiksan, odreden u procentu, te vlasnici dugovnih dugorocnih vrijednosnih papira ne ucest vuju ni u upravljanju poslovima ni u raspodjeli ostvarenih finansijskih rezultata. Ka o dugovni dugorocni vrijednosni papiri najcesce se javljaju: zaduznice, sporedne zaduznice, hipotekarne obveznice, povjerenicki certifikati za opremu, obveznice na bazi prihoda, konvertibilne obveznice, obveznice s fluktuirajucim kamatnjakom, preferencijalne dionice, vezano zamjenjive obveznice. Povjerilacki certifikati za opremu su dugovni vrijednosni papiri koji mogu biti srednjorocni i dugorocni. Certifikat sam po sebi predstavlja dokaz 0 investiranju s fiksnim p rihodom. Ovaj certifikat za opremu predstavlja i jedan od oblika finansiranja putem najma . Najvecu upotrebu je ovaj dugovni vrijednosni papir nasao u finansiranju potreba zeljeznica, posebno kada se radi 0 kupovini vagona. U dugorocne dugovne vrijednosne papire se ukljucuju i tzv. preferencijalne dioni ce, iz prostog razloga sto one predstavljaju dug dionicarskog drustva iIi njegovu obave zu da plate fiksan prihod na te dionice, neovisno od finansijskih rezultata poslovanja dioni carskog drustva. Vezano zamjenjive obveznice su konvertibilne za dionice drugog preduzec

a koje se posjeduju. Emitovanje ovih obveznica, premda smanjuje vlasnistvo nad drugim pred uzecern, ima efekat u finansiranju. Postoje posebne agencijeza rangiranje obveznica ne sarno pri njihovom izdavanju vee tokom cijelog njihovog vijeka. U tom smislu, normalno uz adekvatnu naknadu, agencije 36James van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", 1993.god. str. 562

ispituju niz bitnih svojstava obveznica, ukljucujuci tu i realnost visine prihod a i sigumost njenog konvertovanja u gotovinu. Sve vrijednosne papire mozemo svrstati u vise grupa zavisno od odredenih svojsta va. Tako zavisno od nacina njihove emisije razlikujemo vrijednosne papire koji se pr odaju ekstemo posredstvom agenta u direktnoj emisiji, indirektnoj emisiji i intemoj em isiji. Vrijednosni papiri se mogu podijeliti na one s fiksnom i promjenjivom naknadom, prema vremenu trajanja finansijskog odnosa izmedu emitenta i kupca razlikujemo p ermanentne i s odredenim dospijecem, Zavisno kako je definisana osoba kao korisnik vrijednosnog papira ime s indosamentom i na ime bez indosiranja (recta vrijednos ni papir) s mogucnoscu prenosa pomocu cesije, sto nije interesantno za pitanja finansiranj a. Zavisno od mogucnosti konverzije razlikujemo konvertibilne i nekonvertibilne vri jednosne papire. Zavisno od namjene sredstava koja se zele prikupiti emisijom, razIikujem o dugorocne vrijednosne papire (obveznice, dionice) i kratkorocne vrijednosne papire (komercijalni zapisi i dr). 1.2.16. Finansiranje konvertibilnim vrijednosnim papirima (convertible bonds) Konvertibilni dugorocni dugovni vrijednosni papir je lako unovciv vrijednosni pa pir, obveznica koja se moze, prema opciji imaoca, zamijeniti za odredeni broj obicnih dionica preduzeca. Konvertibilne dionice se smatraju daleko najbolje zaduzivanje (nizi t roskovi, kamata cak povoljnija nego finansiranje pomocu trajnog kapitala). Konverzijska cijena konvertibilnog vrijednosnog papira je visa nego cijena pri k ojoj se emitira neka nova emisija obicnih dionica. Konvertibilni vrijednosni papiri sluz e i za finansiranje obicnih dionica s odgodom. To nije cisto finansiranje iz osnova emitovanja obicn ih dionica, u smislu prikupljanja trajnog, vlastitog kapitala, niti je cisto dugoro cno dugovno finansiranje iz osnova emitovanja obveznica. 1.2.17. Finansiranje poslovanja iz ostalih osnova Mozemo istaknuti jos neke osnove tog finansiranja koje smo svrstali u povremene oblike finansiranja. Od mnogih izvora finansiranja koji su svojstveni spoljnotrgovackom poslovanju, a ne i svakom poslovanju, mozemo spomenuti avansiranje izvoza od inokupca finans iranja iz osnova povoljnosti tretmana placanja pojedinih obaveza prema drzavi kod izvod enja investicionih radova. Preduzeca obavljaju spoljnotrgovinsko poslovanje i s ciljem plasiranja svojih pr oizvoda iii usluga", nabavke neophodne robe iii da bi obezbijedila povoljnije nabavke ne

go na domacem trzistu. U tom poslovanju preduzece se susrece s mnogim olaksicama (avansno plac anje uz kamatu i proviziju), teskocama i problemima, pocev od razlicitog oporezivanja do politickih rizika, sto se posebno ispoljava kod investicija u inostranstvu. U rj esavanju tih poslova nude im se cesto i odredene olaksice placanja, odgadaju rokovi i sl. Od mnogih r izi 37 Z.Njuhovic: Bitni elementi daljnjeg razvoja organizovanosti privrede BiH u do menu spoljno-trgovinskog poslovanja, materijal za savjetovanje "Privreda BiH i me unarodni privredni tokovi",1987.god ine.

ka spominjemo sarno one koji poticu iz osnova konverzijskih tecajnih razlika, tr ansakeijskih tecajnih razlika, ekonomske izlozenosti i politickih promjena. Riziei iz osnova konverzijskih tecajnih razlika predstavljaju promjene u racunov odstvenom prihodu i bilansi stanja zbog promjena u deviznim tecajevima. Transakeije tecajne razlike se pojavljuju pri realizaeiji neke transakeije, zbog okolnosti da se potrazivanja realiziraju po jednom deviznom tecaju, a obaveza po drugom. Ekonomska izlozenost predstavlja rizik iz utjeeaja promjena deviznih tecajeva na ocekivane buduce novcane tokove. Ovi riziei se mogu izbjeci upravljanjem, podesavanjem fin ansiranja u razlicitim valutama. Glavni izvori medunarodnog finansiranja su diskontirane spoljnotrgovinske mjenie e, eurodolarski ili azijskodolarski krediti, medunarodne obvezniee (euroobvezniee, inostrane obvezniee, instrumenti s promjenjivom stopom vezanom za LIBOR, obvezniee s valut nim opeijama i obvezniee koje glase na vise valutar't.Ta valutna podesavanja mogu se vrsiti terminskim ugovaranjima, tzv. futures ugovaranjem, obavljanjem valutnih opeija i valutnih swapova. Dobro poznavanje odnosa izmedu inflaeije, kamatnih stopa i deviznih tec ajeva moze znacajno ublaziti posljediee nekih od rizika kao kompletnih osobenosti bar tri glavna dokumenta koja su ukljucena u medunarodnu trgovinu, i to mjeniee kao izvoznikova naloga uvoznika za placanje, ovarnog lista kao transportnog dokumenta, koji moze posluz iti i kao priznaniea, ugovora 0 transportu, a i kao potvrda 0 vlasnistvu za dobra koja se ukljucuju u odredene poslovne aranzmane, i akreditiva koji predstavlja sporazum s bankom d a honorira mjenieu kojaje urucena na uvoznika i koji moze uveliko smanjiti rizik izvozniku. Sto se tice politickih rizika, oni su predmet i zvanicne politike drzave, koja se ce sto ukljucuje (bilo preko svoje drzavne banke za izvozno-uvozne poslove ili druge institueije) u razrjesavanje odredenih politickih rizika s odredenim proeentom snosenja tog rizika. 2. Bilne finansijske inslilucije za finansiranje To su institueije koje se pojavljuju kao poteneijalni eksterni izvori finansiran ja. Istaci cemo one koji se najcasce pojavljuju. 2.1. Finansijske institucije zakratkorocna sredstva To su: primama i sekundama trzista kratkorocnih vrijednosnih papira (trzista novea), komereijalne i druge banke,

speeijalizirani finansijsko-pravni obliei organizovanja, vladine organizaeije za podrzavanje, stimulisanje i razvoj odredenih aktivnosti. Ove vladine organizaeije obicno prikupljaju novae emisijom kratkorocnih obligaeija, poreskih antieipativnih obligaeija, blagajnickih zapisa, obvezniea najcesce na r ok od 91 i 182 dana i od devet mjeseei do jedne godine. 38James van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", 1993. god. str. 756.

2.2. Fiaansijske institucije za dugorocna sredstva Finansijske institucije koje posluju na triistu dugorocnih sredstava mozemo podi jeliti u slijedece grupe": primarna i sekundarna trzista akcija, tj. dugorocnih vrijednosnih papira s promj enjivim interesom, primarna i sekundarna finansijska trzista vrijednosnih papira s fiksnim intereso m, specijalizirane institucije za dugorocno finansiranje koje prikupljaju i plasira ju sredstva na bazi vrijednosnih papira. Ovo su pretezno specijalizirane banke za dugorocno finansiranje koje su dosta prisutne u Japanu, Francuskoj, Belgiji, Ita liji i Spaniji, komercijalne banke koje se bave i dugorocnim kreditiranjem. Ovaj vid finansijski h institucija je vise zastupljen u SAD, Njemackoj, Velikoj Britaniji i ostalim evropskim zemljama, osiguravajuce ustanove i penzijski fondovi, investicioni trustovi i kompanije koje su veoma prisutne u investiranju u akcije (dionice s promjenjivim interesom), a manje u investiranju u vrijednosne papire s fiksnim interesom (obveznice, preferencijalne dionice i dr. vrijedni papiri). U indirektnom kontaktiranju s finansijskim institucijama pojavljuju se razni fin ansijski posrednici kao izuzetno dobri poznavaoci svoga posla (brokeri), koji cesto kupuj u primarne vrijednosne papire koji donose vise nego sto oni moraju platiti na posredno izda ne vrijednosne papire i transakcije. 2.3. Posrednici u finansiranju Finansijski posrednici su svi oni subjekti koji se pojavljuju u procesu finansir anja, a obavljaju poslove prikupljanja nedostajucih sredstava ih plasiranjem odredenih v rijednosnih papira (ukljucujuci i emitovanje), a stoje izmedu trazioca slobodnih novcanih sr edstava, tj. krajnjeg korisnika i nudioca slobodnih novcanih sredstava, odnosno krajnjeg korisnika i nudioca slobodnih novcanih sredstava, ili krajnjeg finansijera. To s u posebni pravni subjekti koji se pojavljuju u funkciji, najcesce agent a i rade odredeni posao po ovlastenju principala. Posao obavljaju u skladu s ugovorom u korist i na stetu principala, uz dogovoren u naknadu. Medu najznacajnije afirmisane posrednike spadaju:

investicione banke, dileri i brokeri. Praksa je pokazala punu opravdanost ukljucivanja ovih posrednika i za poslove ko ji se mogu obaviti i u direktnom kontaktu izmedu trazioca i krajnjeg finansijera. Ima poslova koji se mogu realizirati sarno uz posredovanje ovih agenata, a u takvim slucajevima k rajnji korisnik nije u situaciji da bira da li ce posao obaviti uz posredovanje iii ne (to je na jveci dio 39 Z. Mrkusi6: "Me unarodne finansije", Informator Zgb, str. 97, 1980. god.

poslova na svim finansijskim trzistima, osim tzv. overthe counter trZista), jer je i pristup dozvoljen sarno clanovima berze. Brojni poslovi iz domena pribavljanja slobodnih novcanih sredstava mogu se obavl jati i u direktnoj organizaciji trazioca kredita, a i organizaciji posrednika. Tipicn i su poslovi vezani za prikupljanje novcanih sredstava putem emisije vrijednosnih pap ira (dionica i obveznica). Opravdano je, cak i za preduzeca koja imaju dovoljno i fi nansijskih strucnjaka, da te poslove povjere afirmisanim agencijama, jer su oni slozeni, de likatni, a cesto i riskantni, u smisli da li ce emisija uspjeti ili ne. To se ne odnosi n a velike kompanije (IBM, General Motors), koje izbjegavaju poljuljano povjerenje u finans ijske posrednike, jer one to mogu i bolje obaviti, imaju bolji bonitet od tih posredni ka i mogu se izravno pojavljivati na finansijskim trzistima i ostvarivati svoje zah tjeve na tim trzistima bez posebnih ogranicenja, rezervi uz medusobni dogovor U novije vrijeme je prisutno preseljavanje novcanih fondova s indirektnih na tzv. direktna trzist a, prvenstveno zbog ogranicenih depozita i kamata, tako da na tim direktnim trzisti ma trazioci i krajnji finansijeri vrse direktno trzisno dogovaranje i na taj nacin izbjegava ju usluge posrednika, a time i placanje njihovih usluga uz istovremeno obezbjedivan je i ekspeditivnijeg obavljanja poslova. 3. Relevanlna svoislva poiedinih specificnih namiena finansirania 3.1. Specificnosti pocetnog finansiranja Pocetno finansiranje karakterizira tzv. preduzetnicki kapital i pocetni javni up is dionica. Preduzetnicki kapital predstavlja specifican vid dionica, nazvanih "papirnate" d ionice. To su one dionice kojima nije prethodila javna emisija, registracija na berzi. D o poduzetnickog kapitala se obicno dolazi kada se odredeni broj odabranih ucesnika dogovori 0 vi sini angazovanja vlastitog kapitala s namjerom da ce za relativno kratko vrijeme (3-5 godina) moci postici zavidne rezultate iz finansiranog poslovanja, te da ce se tek onda pojaviti na berzi kada ce njihove papirnate dionice biti visestruko vrjednije i kada ce se v erifikovati kao zvanicne berzanske dionice. U praksi se desavaju i suprotna kretanja, tj. da vlasnici tih papirnatih dionica izgube sve povrate ulozenih sredstava i ocekivanja su rizicna, a uspjeh je relativno ma li" (cca 20 posto).

Druga bitna karakteristika ovog pocetnog finansiranja je pocetni upis dionica. U spjesni preduzetnici su dvostruko zainteresirani da sto prije izvrse pocetni upis dionic a, tj. da papirnate dionice pretvore u pocetne obicne dionica bilo da te dobivene pocetne dionice od mah prodaju za novae, bilo da ih kroz zvanicnu pocetnu emisiju na berzi pretvore u c ijelosti u obicne dionice. Sve dok se papirnate dionice ne "pretvore" na berzi u upisne pocetne dionice, nj ihovi vlasnici ne znaju njihovu cijenu ni cijenu svog preduzetnickog kapitala. Zbog ne postojanja 40James C. van Horne: Isto djelo. str. 582.

mogucnosti prakticne provjere trzisne vrijednosti papirnatih dionica, one se pre tvaraju u pocetne upisne dionice s cijenom koja se procjenjuje da je preko 15 posto s popu stom. 3.2. Specificnosti eksportnog finansiranja Eksportno finansiranje" je vezano za niz svojstava koja ga izdvajaju kao poseban sektor finansiranja u poslovanju preduzeca. Za takvo izdvajanje postoje i opravdani raz lozi, pa cemo spomenuti neka svojstva: komercijalni rizici, politicki rizici, rizici valutnih kurseva, rizici monetarnih ponuda (Ms), cesto razlicita vazeca regulativa, upotreba posebnih instrumenata obezbjedenja placanja i finansiranja, delikatnosti izbora osiguranja, specificnosti i postupak u nacinu placanja, slozeniji proceduralni postupci u realizaciji finansiranja, razlicitosti u eksportnom finansiranju pojedinih zemalja i dr. Specificnosti eksportnog finansiranja jeste i u tome sto u njegovom sklopu treba posmatrati i finansiranje proizvodnje za izvoz, pripremu robe za izvoz, finansiranje ekspor tera kada izvoze u pojedina interesantna podrucja za zemlju izvoznika i sl. Ovo finan siranje je praceno nizom olaksica, prvenstveno od raznih vladinih organizacija, koje se sastoji bilo u procentu ucesca u finansiranju izvora, bilo u povoljnijim kamatnim stopam a, bilo u osiguravanju raznih vrsta rizika koji nastaju pri realizaciji tog izvora. To podrzavanje najcesce se realizira kroz avaliranje eksportnih mjenica od vladinih ovlastenih institucija (ukljucujuci tu i specijalizirane banke za eksportno finansiranje). Tako avalirane mjenice izvoznik lako diskontira kod svoje banke i na osnovu njih ostvaruje i dr uge povoljnosti pri dobivanju kredita za izvoz od poslovnih banaka. Njegova poslovna banka se, na osnovu tako eskontovane mjenice, refinansira kroz podnosenje te mjenice n a reeskont toj vladinoj organizaciji. Kada je u pitanju snosenje rizika u ovom spoljnotrgovinskom poslovanju, najcesce za rizike u finansiranju proizvodnje za izvoz i finansiranje pripreme robe za izvoz, tj. z a preuzete kredite drzava stopostotno garantuje u ime izvoznika samim aktom avaliranja mjen ice. Medutim, kada su u pitanju tzv. komercijalni rizici i politicki rizici i njihove eventualne posljedice, najcesce se teret tih rizika rasporeduje na drzavu (posredstvom njene kontrolne banke), kao sto je slucaj u Austriji", poslovnu banku izvoznika i samog izvoznik a. U Austriji drzava unaprijed limitira iznos snosenja tog rizika, zavisno od rangi ranja politicke

strukture zemlje u koju se namjerava izvoziti, a sve ostalo se prepusta poslovno j banci izvoznika i izvozniku da oni sami ocijene da li ce ili ne snositi ostali dio riz ika iz namjeravanog izvoza. Kao sredstvo obezbjedenja za povrat sredstava iz kredita, od izvoznika se najcesce trazi da izvrsi cediranje potrazivanja koje ce imati iz namjeravanog izvoza. 41 Detaljnije u knjizi "Poslovno finansiranje", redaktor Z. Njuhovic, "Svjetlost " II izdanje 1998. strana 259-299 42Iz knjige "Eksportno finansiranje" pripremljene odvise autora za koledze priUn iverzitetu uAustriji, 1996. godina.

3.3. Specificnosti finansiranja na osnovama tzv. finansijskog inienjeringa U posljednjim godinama svi pravni oblici organizovanja poslovanja, ukljucujuci t u i banke, suocavaju se sa ozbiljnim promjenama kako u nacionalnim, tako i svjetskim ekonom ijama, koje se posebno odnose na deregulacije u domacim i svjetskim finansijskim trzist ima s intenziviranim finansijskim operacijama preduzeca i finansijskih institucija. Te promjene zahtijevale su i od banaka i od preduzeca jedan drugaciji pristup u osvajanju no vih poslova, koji se ne bi zasnivao sarno na obezbjedivanju neophodnog kapitala za postrojenj a i opremu, vee i u iznalazenju novog sistema finansiranja, marketinga i usluznih djelatnost i. Taj novi pristup finansiranju definisan je kao finansijski inzenjering, Oni koji su prihvatili finansijski inzenjering zastitili su sebe znacajno od kon kurencije, jer je tesko s parcijalnim konceptom finansiranja biti konkurentan finansijskom inze njeringu, Finansijski inzenjering su medu prvim uveli IBM na podrucju elektroobrade podataka, Huges Tool Company u proizvodnji svrdala kod proizvodnje nafte, EM (OM) kod dizel-loko motiva i Winnebage kod proizvodnje kamp-prikolica", Sustina tog finansijskog inzenjerin ga se manifestira u primjeni sistema finansiranja. Cijeni se da je poslije kapitala fi nansijski inzenjering najznacajniji uslov za prodor u svijet konkurencije. U principu, finansijski inz enjering se sastoji u cjelovitosti posmatranja finansiranja jednog kompleksnijeg poslovno g poduhvata. Mogucnosti za primjenu svrsishodnijeg finansiranja su kod finansijskog inzenjeri nga znacajno vece nego kada se ono ne sprovodi u sistemu finansijskog inzenjeringa. Ta svrsishodnost dolazi do izrazaja u unapredenju upravljanja finansiranjem u pr eduzecima i u bankama, zatim u kvalitetnijem dijagnosticiranju finansijskih stanja i preva zilazenju problema pri realizaciji prestrukturiranja preduzeca, Isto tako, i pri primjeni pojedinih tehnika finansiranja (tehnika lizing finansiranja, tehnika restrukturi ranja i dokapitalizacije sredstava). Zapazeni su dobri efekti po pitanju primjene upravljanja s plasmanima, odrzavanj u optimalne likvidnosti, upravljanju kamatnim i valutnim rizicima i kod iznalazenja pojedini h optimalnih kombinacija izvora finansiranja, u eksportnom finansiranju. Efikasno i kvalitetno realizovanje prednosti finansijskog inzenjeringa moze se potpunije ostvariti uko liko postoji primjenljivost finansijskig inzenjeringa i u preduzecu i u njegovoj banci, poseb no kada se ima u vidu da se finansijski inzenjering i bankama prvenstveno sastoji u savj etima i pomoci, te pruzanju usluga usmjerenih na olaksavanje kreacije" i razvoja preduze

ca. Za ove usluge banka ne naplacuje kamatu vee proviziju. Niz velikih banaka u svijetu, ka o Exim bank, daju znacajnu podrsku ovom finansijskom inzenjeringu. Jedna od najbitnijih speci ficnosti finansijskog inzenjeringa jeste i u tome sto on ornogucava preduzecima, a i bank ama, da budu konkurentniji na trzistu. Svrsishodnije je, a omogucava i efikasnije realiz ovanje pojedinih i vecih finansijskih transakcija, ukljucujuci i kupoprodaju preduzeca, dijelova preduzeca i niz drugih transakcija koje se uspjesnije mogu sprovesti u sistemu finansijsko g inzenjeringa. Mnoge druge mogucnosti lakse ce se realizirati u sistemu finansijskog inzenjerin ga kako u sirenju, tako i unapredivanju finansijskog poslovanja. Na to nas upucuju vee ostvareni zapazeni rezultati na zajednickim aktivnostima preduzeca i banaka po p itanju 43 Kljucni faktori poslovnog preduzetnlstva, 27. i 28. "Energoinvest", Centar za obrazovanje i razvoj kadrova. 44M. Vasseur, L.ingenierie financerf, str.7. 1990.god.

primjene finansijskog inzenjeringa u medunarodnoj trgovini, posebno izbora najbo lje kombinacije finansiranja izvoza, osiguranja posla, informisanja u toku izvoza, primjeni klau zula placanja, varijacije cijena, garancija, arbitraze. To nam pokazuje i primjer iz poslovanja koja se odnose na finansiranje projekata znacajnih medunarodnih infrastruktumih kapaciteta, zatim projekata u vidu "tehnoloskih paketa". Pozitivne osobenosti koncepta sistema finansijskog inzenjeringa dolaze do izraza ja kada su u pitanju informacije iz spoljnotrgovinskog poslovanja, posebno onog koji se odnosi na: inoregulativu, ekonomsko-finansijsku situaciju u odredenoj zemlji, politicke prilike i politicku strukturu u toj zemlji, organizaciju raznih, naizgled, sitnih usluga koje se ticu preporuka, uvodenja u posao, patronazu i sl. Slobodnije interpretirajuci potrazivanja po kreditima odobrenim inofirmama iz Bi H.j5, mozemo realno pretpostaviti da se primjenjivao sistem finansijskog inzenjeringa u radu tih preduzeca koja imaju ta potrazivanja i u radu njihovih banaka preko kojih su rea lizirani poslovi, da bi ta potrazivanja bila realnija, vjerovatno manja. 3.4. Specificnosti finansiranja investicija Sustina se ogleda u pribavljanju i ulaganju sredstava za buducu strukturu aktive , najcesce u kapitalnu izgradnju. Poslovi finansiranja investicija su ne sarno odgovomi vee zahtijevaju adekvatnu strucnost, upomost i istrajnost nego i slozeni, frekventni poslovi i z ahtijevaju permanentnu azurnost i kreativnost. To su poslovi na kojima rade oni koji posjeduju iskustvo . Odlucni su da se suoce sa stalnim problemima cije rjesavanje ne dozvoljava odgad anje. U suvremeno organiziranim finansijskim funkcijama preduzeca se sve cesee pojavlj uju posebna odjeljenja za investicije, sto nam ukazuje na to da se sve vise afirmise kao poslovanje sa odredenim specificnostima, sto doprinosi opravdanosti da se "poslovne finansi je" tretiraju kao zasebna metodska naucna discipIina. Specificnosti finansiranja investicija odnose se na: potrebu izrade projekta, odnosno programa ulaganja u formi investicionog projekt a, ili u formi finansijskog aspekta odredenog razvojnog plana ili kao posebnog

plana uz projekat s finansijskom konstrukcijom iii kao dugorocnog plana struktur e sredstava i izvora; ulaganja koja se ticu zamjene postojecih osnovnih sredstava prije isteka vijeka njihovog trajanja, zamjene prouzrokovane cinjenicom da nova osnovna sredstva imaju prednosti bilo u ustedi materijala, energije, zivog rada iii u proizvodnji kvalitetnih proizvoda. Ovakva ulaganja zahtijevaju oprezno ispitivanje, da li se ovakvom zamjenom treba smanjiti iii povecati obim obrtnih sredstava. Izbaceno osnovno sredstvo iz upotrebe zahtijeva i njegovu trzisnu procjenu. Potrebno je utvrditi i troskove demontaze osnovnih sredstava koja se zamjenjuju i sl; 45 Prema podacima izvrsene najnovije nepotpune ankete po preduzetima u BiH. 240

kvantifikacije ulaganja u potpuno nove kapacitete cija se vrijednost uzima iz in vesticionog programa, koja se cesto reaIizira s nizom odstupanja; cinjenicu sto gradnja ili montaza kod investicija obicno traje duzi period i sto se rokovi placanja moraju prilagodavati potrebama gradnje, odnosno montaze, a ne obratno; cesta odstupanja izmedu projektovanih i stvamih cijena, bilo zbog inflatomih kre tanja ili nekih drugih razloga; pojave nepredvidenih izdataka sto izaziva probleme u naknadnom obezbjedivanju sredstava finansiranja; strogost u pridrzavanju rokova obezbjedivanja finansiranja i potreba obezbjediva nja povoljnije dinamike obezbjedivanja sredstava, ukoliko se konstatira da ce doprin ijeti ubrzanju zavrsetka investicije; slozeno i raznovrsno finansijsko poslovanje koje se mora azurno obnavljati pocev od najobicnijih placanja do poslova vezanih za izbor najpovoljnijeg osiguranja investicije, iznalazenja adekvatnih sredstava obezbjedenja placanja i finansiran ja, kolaudacije objekta i sl; odredene dileme koje se pojavljuju u iznalazenju vijeka trajanja finansiranog cj elovitog objekta, koji se sastoji od vise vrsta osnovnih sredstava, u kom slucaju je preporucljivo uzimati vijek trajanja opreme; definisanje efekta ulaganja koja ostaju u granicama vee instaliranih kapaciteta, posebno kvantificiranja efekata za svaku godinu eksploatacije, koji se uzima kao razlika izmedu akumuliranih efekata koji ce se ostvariti nakon investiranja i akumuliran ih efekata koji bi se ostvarili da nije bilo investiranja; raznovrsnost izvora koji ucestvuju u finansiranju investicije, cesto s ucescern inostranih izvora finansiranja; odrzavanje likvidnosti investicionog projekta uz permanentno obezbjedivanje sinh ronizacije finansijskih tokova priliva i odliva sredstava te investicije; komplikovano zakonodavstvo i pravna regulativa; neophodnost odrzavanja odredene srazmjere u koristenju pojedinih izvora finansir anja konkretne investicije. Posebnu grupu specificnosti finansiranja investicija cine tehnika finansiranja i

nvesticija i investicioni radovi u inostranstvu. Kada je u pitanju tehnika finansiranja investicija, odgovomi se radnici susrecu s niz specificnosti: dinamika koristenja investicionih kredita (rokovi transe), obezbjedenje sredstav a prije pocetka gradnje, obezbjedenje sredstava placanja, razliciti tretmani odred enih relevantnih elemenata finansiranja kada se investicija realizuje u vlastitoj ili u tudoj rez iji, velik broj ucesnika u gradnji investicije i potrebi obezbjedenja srazmjemog koristenja pojedinih izvora finansiranja i problemi koji nastaju pri nepridrzavanju te srazmjere, pos ebno kada se pojave odredene teskoce u koristenju pojedinih izvora finansiranja u datom trenu tku, nacin placanja (gradevinska situacija, fakture i dr. isplatni dokumenti), ceste kontro le od raznih ucesnika u finansiranju, inspekcije i sl. Sto se tice investicionih radova u inostranstvu, evidentne su specificnosti fina nsiranja koje proizilaze iz spoljnotrgovinskog, deviznog rezima zemlje u kojoj se izvode inves ticioni radovi, zatim kreditno-monetamih mjera koje finansiranje ivesticionih radova u i nostranstvu razlicito tretiraju nego kod nas (nase kreditno-monetame mjere to finansiranje i nvesticija tretiraju kao investiciono finansiranje).

"Agresivna investicija" potice od tzv. pojma agresivna dionica. Javlja se u situ aciji kada se ispituje rizik parametrom tzv. beta (koji nam pokazuje funkcionalnu vezu izme du natprosjecnog prinosa pojedinog vrijednosnog papira i prinosa trzisnog portfolija), tj. u situ aciji kada je taj odnos veci od jedan, sto znaci da je time i veci tzv. sistemski rizi k, dok se pojam "defanzivnog investiranja" odnosi na vrijednosne papire ciji su parametni odnosi beta manji od jedan. U prilog opravdanosti potenciranja specificnosti finansiranja investicija, sloze nosti i problema koji se javljaju pri realizaciji investiranja, moze nam posluziti i osnivanje Me dunarodnog centra za rjesavanje investicionih sporova (1996.godine -da arbitrira) pri Svjet skoj banci u Wasingtonu, 3.5. Specificnosti finansiranja preduzeca koja se nalaze u ozbiljnim finansijskim teikocama (sanacionog finansiranja) Premda se odredena preduzeca nalaze u ozbiljnim finansijskim teskocama koje im p rijete da im povjerioci pokrenu prinudno poravnanje, pa i da se nalaze u opasnosti da s e pokrene njihov stecajni postupak, u trzisnoj privredi postoje banke iIi drugi finansijer i koji su spremni podrzati takva preduzeca, Ta podrska se manifestuje u finansiranju njihove sanacije. Bez namjere da ulazimo u siru problematiku sta sve prethodi donosenju odluka oni h koji zele finansirati takva preduzeca, spomenut cerno sarno da je neophodno pripremit i: analizu ostvarenih finansijskih rezultata, a u tome posebno analizu strukture ukupnog prihoda i njegove raspodjele, analizu strukture finansijskog rezultata, analizu rizika ostvarenja finansijskog rezultata i donje tacke rentabilnosti, an alizu uzroka koji su doveli to preduzece u tesku finansijsku situaciju i stvorili mu gubitak; analizu finansijskog polozaja preduzeca, a u tome posebno analizu finansijske ra vnoteze, analizu zaduzenosti, analizu odrzavanja realne vrijednosti vlastitog kapitala i analizu reproduktivne sposobnosti; konkretan prijedlog sanacije, a u tom posebno kvantifikaciju eventualnog gubitka , kao i latentne opasnosti koje ukazuju na postojanje skrivenog gubitka, projekcij u sanacionog bilansa, bilansa uspjeha poslije sanacije; mjere za uspjesno poslovanje preduzeca poslije sanacije, a u tome posebno mjere koje se ticu izrade finansijskog plana, mjere koje ce ga postaviti da mu glavni cilj

bude maksimiziranje povrata ulozenih sredstava i odrzavanje zadovoljavajuce likv idnosti, mjere za obezbjedivanje optimalnog upravljanja troskovima i cijelim obrtnim sredstvima. Kada su u pitanju specificnosti finansiranja preduzeca koja imaju finansijske teskoce, potrebno je istaci slijedeca svojstva: neophodnost detaljnog, kompletnog i kritickog sagledavanja smanjivanja vremena vezivanja obrtnih sredstava po svim oblicima njihove angazovanosti, preduzimanje posebnih mjera da se maksimizira potreba tzv. spontanih izvora fina nsiranja, preispitivanje mogucnosti da se izvrsi prodaja svih osnovnih sredstava koja nisu neophodna za normalno poslovanje preduzeca, kao i prodaja dijelova preduzeca i vrijednosni h papira,

preduzimanje posebnih mjera da se izvrsi naplata svih dugorocnih i krtkorocnih plasmana, cak i onih kojima nije istekao rok s napomenom da taj prekid angazovan osti nece izazvati znacajnije poremecaje u poslovanju preduzeca, aktivnosti na reprogramiranju dugorocnih izvora sredstava, aktivnosti na konverziji krtkorocnih kredita u dugorocne kredite, ispitivanje mogucnosti da odredeni kratkorocni krediti koji vee imaju status rev olving kredita zadrze taj status sto dulje, ispitivanje mogucnosti da odredeni kratkorocni krediti dobiju tretman revolving kredita, aktivnosti da se organizovano pristupi kvalitetnim pripremama na ispitivanju opr avdanosti prikupljanja novih finansijskih sredstava putem emitovanja novih dionica, odnosno obveznica ili nekih drugih vrijednosnih papira. Predvidanje finansijskih teskoca predstavlja aktuelne i interesantne poslove u p reduzecu. Kada se pojave teskoce u nesposobnosti izvrsavanja obaveza, tada se pokusavaju s to realnije predvidjeti buduca kretanja. Za ta predvidanja primjenjuju se razni postupci, po cev od tradicionalno statistickih tehnika do visestruko diskriminantnih analiza, zatim tzv. zeta model i drugi modeli zasnovani na tokovima novca. 3.6. Specificnosti finansiranja na principu zajednickog ulaganja Ovaj vid finansiranja poznatiji je kao "joint venture". Sustina je u ulaganju sr edstava na principu partners tva u zajednicki projekat na bazi podjele zajednickih rezultat a, bilo da su pozitivni iIi negativni. Postoji vise motiva za finansiranje u zajednicka ulagan ja, pored stvaranja maksimalnog neto dohotka, tu je i namjera viasnika sredstava da minimizira drzav ne kontrole i restrikcije transfera kapitala. Na ova ulaganja daju se razne benefic ije, olaksice i podrske od zvanicnih organa vlasti koje su zainteresirane za Iociranje tih objek ata na principu zajednickog ulaganja na njihovoj teritoriji. 3.7. Specificnosti finansiranja na osnovu nefunkcionalne aktive Sustina ovog relativno novijeg oblika finansiranja se sastoji u tome da se obezb jedivanje novih sredstava vrsi emisijom utrzivih vrijednosnih papira (obveznica), na osnov u neutrzivih dijelova aktive. Ovaj proces zaduzivanja poznat je pod imenom sekuritizacija. Ov o je jedan vid finansijskih inovacija koji su pocele primjenjivati od 1970. godine ve like finansijske organizacije zajedno sa svojim finansijski mocnim korporacijama. Velike kompanije prodaju svoje proizvode preko specijalnih finansijskih organiza cija.

Tako General Motors prodaje svoje automobile posredstvom dilera finansijske orga nizacije GMAC, koja kreditira prodaju automobila, i na taj nacin se ostvaruju ogromna pot razivanja, koja su cesto podlozna promjenama kamatnih stopa, kreditnim i drugim rizicima i predstavljaju prilican problem ne sarno zbog tih karakteristika vee i sto predstavljaju "zaled enu" aktivu. Inovacijom, tj. emisijom novih obveznica na podlozi ovih "zamrznutih" po trazivanja dolazi se do novih novcanih sredstava neophodnih za poslovanje i odrzavanje likv idnosti. Tu emisiju ne vrsi General Motors direktno, vee posredstvom GMAC-a, koji prodaje ta svoja potrazivanja investicijskoj kuci ABSC, koja na podlozi tih potrazivanja emitira obveznice. Tako General Motors, u stvari GMAC, umjesto da cekaju naplatu anuitet a po dospijecu pojedinih rata, dolaze, za cijeli skup potrazivanja, do novcanih sredstava.

Dosta slican postupak sprovode i odredene fmansijske organizaeije, po osnovu upi sanih hipotekarnih kredita za stambene kredite. Na osnovu unaprijed poznatog spiska upisnika zajma i dinamike otplate glavniee i kamata, uz jemstvo drzave, ernitiraju se hipotekarne obveznie e. Ta se tehnika permanentno siri i na druge slucajeve gdje postoji odredena aktiva napla tiva u buducnosti: naosnovupotrazivanjapokreditnimkartieama,lizingaranzmana,bankarskihakeepatai s1. Za kratko vrijeme je, na osnovu potrazivanja za prodate automobile i kreditne ka rtice, izvrsena njihova naplata izdavanjem odredenih obvezniea u visini od eea 100 mili jardi dolara koje su za kratko vrijeme i prodate. Ovakvi rezultati se ne bi mogli ostvariti b ez adekvatnih modemih racunskih tehnologija. Ovako inventivno finansiranje obezbjeduje nova likvidna sredstva uz istovremeno rasterecivanje bilans a za nefunkeionalnu, nepozeljnu stavku, tj. za potrazivanja. 3.8. Specificnosti finansiranja osnovnih i obrtnih sredstava Postoje razlike ne po tzv. fizickim svojstvima, vee po odredenim specificnostima u finansiranju osnovnih i obrtnih sredstava i njihovoj funkeionalnosti: potrebe za ulaganjem u osnovna sredstva u preduzecu utvrduju i strucnjaci van pr eduzeca (instituti i sl), sto se posebno odnosi i preporucljivo je za kupovinu opreme i postrojenja po narudzbi. Sto su ta oprema i postrojenja specificniji, to je pr omasaj u investiranju teze nadoknaditi, jer ce cijena opreme iIi postrojenja koje napus tamo biti rizicnija, nego sto su sadasnje vrijednosti ocekivanih buducih tokova novea iz te opreme i postrojenja. Tada ce broj potencijalnih kupaca biti u obrnutoj srazmjeri sa stepenom specificnosti te opreme. Izuzetno specificna oprema i post rojenje nece imati kasnije kupca, te je neophodno i opravdano angazovati specijaliste i izvan preduzeca. Praksa je pokazala punu tu opravdanost: kada se radi 0 utvrdivanju potrebnih obrtnih sredstava, te poslove mogu uspjesno obaviti i obicno ih uspjesno obavljaju zaposleni u preduzecu; utvrdivanje potrebnih osnovnih sredstava traje mnogo duze (studioznije se ispitu ju potrebe) nego utvrdivanje obrtnih sredstava; frekventnost pojavljivanja za utvrdivanje nedostajucih potreba i nabavki je dale ko veca kod obrtnih sredstava nego kod osnivnih sredstava. Ta potreba za utvrdivanj em nedostajucih obrtnih sredstava i obezbjedivanjem novih je gotovo svakodnevna potreba i te su potrebe obicno urgentne;

posljediee nerealno utvrdenih i nabavljenih osnovnih sredstava su daleko teze ne go kod obrtnih sredstava; stepen likvidnosti je nesrazmjemo veci kod obrtnih sredstava, tj. lakse se i brz e mogu pretvoriti iz nenovcanih u novcane oblike, sto je od znacaja posebno za vodenje politike likvidnosti preduzeca; mogucnosti obezbjedenja izvora sredstava su relativo vece kad se radi 0 obrtnim sredstvima, pri cemu treba imati u vidu i to da se i trajna obrtna sredstva (TOS ) mogu finansirati i da se finansiraju i sada kod nas iz krtkorocnih izvora sredst ava", Treba imati u vidu i to da se nedostajuce potrebe za TOS-om mogu uspjesno rjesavati i koristenjem revolving i linijskih kredita. Sve te mogucnosti su goto vo neizvodljive kod finansiranja osnovnih sredstava; 46Ponekim procjenamakojesuvrseneubivsojJugoslaviji1985.priaktivnostima zastabili zaciju banaka, ccaTOS-ase finansiralo izkratkorocnlh izvora.

naknade za ulozena novcana sredstva u obrtne namjene se nadoknaduju u potpunosti realizacijom prodaje, tj. realizacijom kreditirane namjere u jednom poslovnom cikiusu, koji je kraci od jedne godine, medutim, ta naknada za ulozena novcana sredstva u osnovna sredstva, se nadoknaduju u jednom duzem periodu, obicno trajanja otpisivanja. 3.9. Specificnosti met1unarodnog finansiranja Kada se radi 0 specificnostima medunarodnog finansiranja, tu se moraju istaci ne ka pitanja koja su sire obuhvatnosti. Npr. jedan finansijski menadzer koji reflektira da bu de ocijenjen kao uspjesan, mora biti i vrstan poznavalac ne sarno finansijske funkcije i fina nsijske situacije u svom preduzecu, u svom uzem okruzenju i okruzenju na nivou drzave, v ee mora biti i vrstan poznavalac i makroekonomskih zbivanja, kako bi mogao svoje preduze ce voditi saglasno principima optimainosti portfolija i ostvarivanju maksimainog bogatstva svojim dionicarima, U tom makroekonomskom poznavanju mora, prije svega, znati ocijeniti kojim sve izlozenostima su podvrgnuta sredstva i obaveze njegovog preduzeca, pos ebno ocijeniti stepen izlozenosti. To se svodi na to da zna cijeniti koliko su izlozena pojedina sredstva i pojedin e obaveze od konverzacionih tecajnih razlika, transakcijskih tecajnih razlika i tzv. ekono msku izlozenost. Normalno je pretpostaviti da sva sredstva (gotovina, vrijednosni pap iri, zalihe, potrazivanja), kao i obaveze, nisu jednako ekonomski izlozeui, ali je no rmaino i ocijeniti da je utvrdivanje stepena te, npr. trece izlozenosti, slozena proble matika. Da bi on mogao kvalitetno bar organizirati taj rad, prije toga se mora upoznati i s metodama i sredstvima te makroekonomske politike na sirern planu, uz obuhvat nost i medunarodnog trzista, bitna svojstva medunarodne konkurencije, pravila igre koja diktiraju najvece zemlje svijeta i najvece transnacionalne korporacije (TNK ), zatim imati adekvatne osnove za pravovremeno ocjenjivanje (finansijska signalizacija) promjena vodecih svjetskih valuta. Jedna od karakteristika medunarodnog finansiranja jeste i postojanje odredenih m eduzavisnosti u kretanju izmedu inflacije, kamatnih stopa, plasmana, deviznih kurseva i rizika , s jedne strane, i odraza tih kretanja na pojedine finansijske instrumente na trzis tu, posebno na kretanje cijena vrijednosnih papira, s druge. Medunarodno finansiranje, posebno u domenu dugorocnih finansijskih instrumenata, karakterizira i znacajna promjenIjivost, cak i kad se radi 0 najsigumijim vrijednosnim papirir na, kao sto su drzavne obveznice ("bonds"), koje prouzrokuje promjena kamatnih stopa .

Povecanje kamatnih stopa ima za posljedicu pad cijena i dugorocnih "bonds". Svaki dobar finansijski menadzer, ako ima sklonosti, ce reagirati na pojavu znac ajnih razlika u visini kamatnih stopa na depozite u pojedinim zemijama. Kao viasnik siobodnih novcanih sredstava komparirat ce aitemativne moguce plasmane. Moze dosta realno procijeni ti prihode od ulozenog kapitaia i prihode na ulozeni kapital uz devizni kurs po kom e ce repatrirati osnovni kapital i prihod koji moze ugovoriti, kada odlucuje i 0 plas manu svojih siobodnih sredstava u inostranstvu. Veliki problem, ustvari neizvjesnost i moguc i rizik, predstavija mu ukoliko se prihod odreduje po kursu na dan repatrijacije.

Odredene sustinske karakteristike medunarodnog finansiranja moci cemo najbolje s agledati kroz slijedeci primjer". Primjer. l5.x1l1995.godine kamata na potvde na depozite u SAD bila je sest posto . Kamatna stopa na potvrde na depozite u Y Britaniji bila je 11 1/160/0. Razlika u kamatnim stopama od 5 1/16 dovoljan je podsticaj za plasman fondova iz SAD u V.B ri->. taniju. Vlasnik ima na raspolaganju $ 50.000. Ako zeli plasirati $50.000 u potvr de na depozite u Y Britaniji na tri mjeseca, on prethodno mora konvertovati $50.000 u funte ste rlinga. Ako je 15.x1l 1995. godine kurs bio 1=$2,050, konverzijom dolara u funte on ostvaruje 24.752,47. Plasmanom 24.752,47 u potvrde na depozite uz kamatu od 11 1 /16 na tri mjeseca on realizuje cca 25.436. Nakon tri mjeseca vlasnik zeli povratiti osnovni kapital i kamatu u SAD. Pretpostavimo li da je 15.111 1996.godine kurs funte bio 1=$1,90, tj. da je doslo do aprecijacije funte, vlasnik ce ostvariti prihod od c ca $48.328. Znaci, u odnosu na prihod koji je mogao ostvariti plasmanom fondova na domacem t rzistu ($50.750-kamata od sest posto na tri mjeseca na osnovni kapital od $50.000), on je ostvario gubitak od $2.422. Kursni rizik upucuje vlasnika kapitala na racionalni je odlucivanje prilikom arbitriranja 0 plasmanu svojih fondova i optimizacije portfolia. Umjest o da se izlozi riziku kursnih promjena nakon tri mjeseca, vlasnik kapitala se moze osigurati od kursnog rizika zakljucivanjem ugovora 0 prodaji funte za dolare na termin na tenninskom deviznom trzistu uz terminski devizni kurs. Terminski devizni kurs je cijena strane valute izrazena u domacoj valuti za ugov oreni buduci rok -termin. Terminski devizni kurs predmet je terminskih ugovora. Terminski ugo vor je ugovor 0 kupovini i prodaju odredenog kvantuma deviza za odredeni termin po c ijeni koja se ugovara na dan zakljucivanja ugovora. U nasem primjeru americki vlasnik kapitala mogao je 15. XII 1995. godine zakljuciti ugovor 0 prodaji funti za dolare po cij eni kursu od $ 2 za 1, odnosno po cijeni od $ 2,0041 za jedan zavisno od ponude i potraznj e na terminskom deviznom trzistu. Takvim ugovorom vlasnik kapitala se osigurava da ce 15. III 1996.godine osnovni kapital i realizovani prihod nominiran u funtama sterlin ga konvertovati u dolare po kursu koji je zakljucio 15. XII 1995. godine. Eventualna promjena ku rsa funte ili dolara nece uticati na vrijednost repatriranih prihoda naseg vlasnika imovine. U slucaju da se vlasnik kapitala (imovine) osigurao od kursnog rizika na termins

kom deviznom trzistu, sekvenca dogadaja bila bi slijedeca: 15 XII 1995. godine on bi konvertovao na promptnom deviznom trzistu $ 50,000 po kursu 1 = 2,020. Zatim bi ulozio funti 24,752 u potvrde na depozite na tri mjeseca uz kamatu od 11 1/16 godisnje. Nakon tri mjeseca, tj. 15. III 1996. on bi ostvario kamatu od 684,5. 15.111 1996. on bi ko nvertovao osnovni kapital i kamatu u ukupnom iznosu od 25,436 po unaprijed dogovorenom ter minskom deviznom kursu: = $ 2,0000. Na taj nacin vlasnik kapitala bi ostvario ukupno $ 50,872. Uporedivsi ostvareni prihod na tri mjeseca na bazi plasmana kapitala u Y Britaniju od$ 50,872 sa mogucim prihodom u zemlji od $ 50,750 vlasnik kapitala je ostvario pozitivnu razliku od $ 122. Vlasnik kapitala je svojom transakcijom stavio u pokret snage ponude i potraznje na trzistu novca i trzistu deviza. Plasmanom $ 50,000 on je smanjio raspolozive novcane fon dove u SAD za 50,000 dolara. Time je utjecao na porast kamatne stope u SAD (naravno u praksi 47 Poslovne finansije, redaktor Z. Njuhovic, autor D. Stojanov, str. 324, Svjetl ost Sarajevo. II izdanje 1998.

se radi 0 znatno vecim vrijednostima koje mogu biti relevantne za kretanje kamat nih stopa). Konverzijom dolara u funte na promptnom deviznom trzistu on je jednovremeno form irao vecu ponudu dolara i vecu potraznju za funtama. Time je utjecao na formiranje de viznog kursa funte i dolara. U drugoj iteraciji, nakon tri mjeseca, konverzijom osnovno g kapitala i ostvarenog prihoda u funtama u dolare on je utjecao na formiranje novih odnosa p onude.i .potraznje deviza na terminskom deviznom trzistu. De fakto je povecao ponudu fun ti i time djelovao na formiranje kursa funte na nizem nivou od kursa promptnog deviznog tr zista, On je konvertovao funte u dolare uz diskont. Diskont predstavlja razliku izmedu pro mptnog i terminskog kursa valute pri cemu je terminski kurs nizi od promptnog. U slucaju da je funta konvertovana u dolare uz vise terminski kurs u odnosu na dolar, govorili bismo 0 premiji, sto je, u sustini, isto kao da kazemo da se radi 0 diskontu dolara u odnosu na f untu. Algebarski transakcije vlasnika imovine mozemo prikazati na slijedeci nacin: 1.alternativa plasmana na domacem trzistu: us N 1 +i (90) $, gdje je: N= iznos us = kamata u SAD; 2. alternativa plasmana kapitala u Y.Britaniju: N a) Pr $ 1L ( to ) konverzija N dolara u funte po promptnom kursu u vrijeme to, (15. XII 1995.) N vb b) . 1+ i (90)· L Pr $ 1L ( to ) prihod na potvrde na depozite u Y. Britaniji za kapital ulozen na tri mjeseca; N vb c) x 1+i (90) x Tr $1L (90) x $ Pr $ 1L ( to ) 2. repatrijacija osnovnog kapitala i prihod na potvrde na depozite po kursu term

inskog zakljucka; 3. komparacijom potencijalnog prihoda plasmanom kapitala u zemlji (SAD) i inostr anstvu (Y. Britanija) vlasnik kapitala moze donijeti racionalnu odluku.

Vlasnik ce biti stimulisan na plasman imovine u inostranstvu sve dotle dok se ra zlika u kamatnim stopama ne izjednaci sa razlikom promptnog i terminskog deviznog kursa. Podsticaj za kretanje fondova na principima pokrivene kamatne arbitraze postoji, dakle, dotle dok je: us Tr-Pr l+i (90)xPr$/L(to) vb Pr I+i (90) Inicijalna razlika u kamatnim stopama izmedu SAD i V. Britanije podstice kretanj e kapitala iz SAD u V. Britaniju na principima pokrivene kamatne arbitraze do tren utka kada diskont valute zemlje plasmana ne neutralizira njenu atraktivnost izazvanu visorn kamatnom stopom, odnosno trenutka kada se implicitna kamatna stopa izjednacava s a diferencijom nominalnih kamatnih stopa. Pod implicitnom kamatnom stopom podrazum ijevamo premiju ili diskont val ute na terminskom deviznom trzistu izrazenorn u procentima: Tr $/L (90) -Pr $/L (to) 360 x--Pr $/L (to) 90 Teorija pariteta kamatnih stopa objasnjava formiranje terminskog deviznog kursa na bazi razlika kamatnih stopa izmedu dvije nacionalne privrede. Tako je osnovana determ inanta terminskog deviznog kursa kamatna stopa. U odnosu na teoriju pariteta kamatnih stopa moderna varijanta teorije terminskih deviznih kursova objasnjava formiranje terminskog deviznog kursa interakcijom ponasanja: kamatnih arbitrazera, trgovaca (izvoznika -uvoznika), hedzera i spekulanta. Prema moderno j teoriji terminskih deviznih kursova, ravnotezni terminski devizni kurs predstavl ja "ponderisani prosjek terminskih deviznih kurseva koji odgovaraju teoriji pariteta kamatnih st opa, koji balansiraju ponudu i potraznju spekulanata i koji balansiraju ponudu i potraznju trgovaca i hedzera. Uz ravnotezni terminski devizni kurs arbitrazeri, hedzeri i trgovci f ormiraju ponudu (potraznju) na terminskom deviznom trzistu, dok spekulanti formiraju odgovarajuc u potraznju (ponudu) na istom trzistu," Medunarodno finansiranje je kao rijetko koje poslovanje optereceno velikim rizic

ima. Ti rizici su posebno prisutni kada su u pitanju razlicite stope inflacije u pojedin im zemljama i procjene kako ce se odraziti na imovinu i obaveze preduzeca. Ono znacajno zavisi i od kretanja kapitala iz jedne zemlje u drugu, iz jednog podrucja u drugo podrucje, sto se mo ra pratiti i znati motive tog kretanja.

3.10. Specificnosti finansiranja tH. otvorenim kreditnim sistemom Ova vrsta finansiranja je karakteristicna za dispozitivne iIi overdraft kratkoro cne kredite koji korisniku stoje stalno na raspolaganju i koji se realizuju po osnovu tekuci h racuna, Dovoljno je da se banka koja otvara tekuci racun i vlasnik tekuceg racuna dogovore 0 maks imalnom iznosu kredita tokom jedne godine i iznosu kamata. Korisnik povlaci novae kada zeli do dogovorenog iznosa, a kredit se vraca po sistemu automatizma, tj. uplata ma korisnika na tekuci racun, Kredit se prakticno gasi tzv. samolikvidaeijom kredita. Tu se v rsi permanentno finansiranje korisnika kredita, jer nema definisanog roka njegovog vracanja, sva kako, pod uslovom da korisnik zadrzava zadovoljavajuci bonitet. Ogromne su prednosti ovog specificnog finansiranja. Pored ostalih su i u tome st o su fleksibilni rokovi dospijeca (mogu se produzavati po dogovoru ti rokovi) niza je kamatna sto pa, jer se placa sarno na neto iznos kredita. Razmotrili smo specificnosti sarno odredenih pojedinih finansiranih namjera, kao objekata finansiranja. Treba imati u vidu da gotovo svaka namjena ima svoje specificnosti , sto znaci da postoji daleko veci broj specificnih namjena finansiranja nego sto smo ih mi razmotrili. Na primjer: specificnosti finansiranja zamjene dotrajale ili neproduktivne opreme i postroje nja, specificnosti finansiranja koje je namijenjeno postizanju veceg stepena produkti vnosti u radu, specificnosti finansiranja koje je namijenjeno postizanju veceg stepena raeional nosti u poslovanju, specificnosti finansiranja namijenjenog prosirenju asortimana proizvodnje, specificnosti finansiranja koje se provodi s namjerom prestrukturiranja u poslov anju, specificnosti finansiranja opreme i postrojenja po narudzbi itd.

PETIDID FINANSIJSKI APEKTI UOBLASTI UPRAVLJANJA DUGOVIMA "DEBTS MANAGEMENT" 1. Pojmovno odredenje upravljanja dugovima Tema naseg narednog razmatranja iz prakticnih razloga bolje bi bilo da se defini se kao FINANSIJSKI ASPEKTI UPRAVLJANJA OBAVEZAMA U STVARI KRATKOROCNIM KREDITIMA. Jedan od osnovnih razloga kojim smo se rukovodili kada smo ovako definisali ovu temu je u tome sto se sustinska problematika upravljanja obavezama privrednog subjekt a javlja u sferi upravljanja kratkorocnim kreditima. U tom smislu treba i shvatiti da razmatranje upravljanja kratkorocnim kreditima predstavlja jedan od dva kljucna elementa, pored upravljanja novcanim sredstvima, u konceptu upravljanja likvidniscu poslov anja privrednog subjekta. Kreditiranje je jedan od najstarijih oblika finansiranja. Od prvih trenutaka nje gove upotrebe sve do danas ovaj oblik je igrao jednu od najznacajnih uloga u finansiranju pred uzeca. Prvi krediti su se javili kao naturalni, individualni i potrosacki, i kao takvi su se zasnivali na povjerenju (latinska rijec credere). Kako se razvijala proizvodnja, trgovina, nauka i tehnika, tako je i funkcija kredita dobijala i sire primjene, vece znacenje, ali se vise ta funkcija i udaljavala od pojma credere, a vise se zasnovala na materijalnom obezbjedivanj u. Taj proces je bio i normalan jer se broj trazioca kredita permanentno povecavao nudeci nove osnove obezbjedenja povrata pozajrnljenih sredstava. Upotreba kredita je "prodir ala" u sve sfere privrednog zivota od industrije, prometa, saobracaja do sfere nabavke stanova, automobila i kreditiranja godisnjih odmora. Finansijska trzista, banke i druge finansijske organizacije su glavni posrednici izmedu onih koji imaju viskove finansijskih sredtava i onih koji ta sredstava trebaju za ulaganja. Pojarn kreditnog sistema treba razlikovati od pojma bankarskog sistema i pojma k reditne politike. Nairne, bankarski sistem iIi bankarski aparatje sarno dio kreditnog si stema koji sprovodi u djelo taj dio kreditnog sistema. Pod pojmom kreditnog sistema podrazu mijevarno organizacionu cjelinu, koja obuhvata sve ustanove, elemente, faktore i mjere na ojima se zasniva nacin i metodologija kreditiranja u jednoj zemlji.

Kreditna politika obuhvata instrumente usmjeravanja kratkorocnih i investieionih kredita, veze izmedu monetarno-kreditne i fiskalne politike, a predstavlja vjestinu ostva rivanja makroekonomskih postavki kreditnog sistema. Kada je u pitanju definisanje pojma kredita, i u teoriji i u praksi ne postoje velike razlike. Svi izvori koje karakterise obligaeiona obaveza vracanja, definisanja u posebnom ugovoru 0 kreditu, uz ostale uslove tog kredita, mogu se tretirati kao kreditni izvori f inansiranja. Ugovori 0 kreditu se zakljucuju izmedu davaoea kredita i primaoea kredita. Kao d avaoei kredita najcesce se pojavljuju banke, sto ne znaci da i drugi privredni subjekti koji ispunjavaju zakonske i druge uslove ne mogu biti kreditori. Bankamaje to omogucavala funkcij a prikupljanja viskova gotovine i primjena bezgotovinskog placanja. Pod pojmom kredita se moze smatrati da je to jedan surogat novea, zasnovan na us tupanju prava raspolaganja noveem iIi nekim drugim materijalnim dobrom od povjerioea duz nika na odredeno vrijeme i uz odredene uslove obligaeionog karaktera kojima su defini sani u posebnom pisanom ugovoru. To ustupanje prava praceno je cvrstom obligaeionom oba vezorn 0 pravovremenom povratu, prvenstveno ulozenih sredstava, pa tek onda i izvrsavan ju i drugih ugovorenih uslova (kamate i dr.). U stabilnim suvremenim trzisnim uslovima privredivanja krediti sve manje predsta vljaju dominantan izvor finansiranja preduzeca. Sistematizaeija kredita se vremenom vrsila po raznim osnovama, a razvrstavanje k redita najcesce je potjeealo iz nauke, zakonodavstva i prakse. Zavisno od kriterija, vrsi se i klasifikaeija kredita. Ti kriteriji mogu biti: predmet u kojem se daje i vraca kredit, namjena za koju se daje kredit, vrijeme za koje se daju krediti, nacin obezbjedivanja kredita, subjekti kao nosioei kredita, uslovi otplate, nacin zaracunavanja kamata, porijeklo kredita, nacin koristenja, odobravanja i pokrica kredita, valuta u kojoj se daju krediti i drugi kriteriji Prema predmetu u kojem se daju i vracaju mogu biti: novcani, komereijalni i naturalni. 2. Strateske alternative Strateske alternative kratkorocnih kredita za finansiranje tekuce aktive mozemo posmatrati

sarno u koneeptu sirih strateskih opredjeljenja u finansiranju kompletne tekuce aktive, u koneeptu finansiranja svih potrebnih obrtnih sredstava preduzeca. Moramo poci od kljucnog pravila finansiranja, bitnog i za finansiranje i likvidnost, a to je da ukupno d ugorocno vezana sredstva moraju biti manja, a u najgorem slucaju jednaka dugorocno raspol ozivim

izvorima sredstava u samom startu. Pri ovakvom definisanju ovog pravila ne zabor avimo da bi u dugorocno vezana sredstva trebalo ukljuciti i dugorocne plasmane i trajna o brtna sredstva (TOS), pored osnovnih sredstava. Ta trajna obrtna sredstva predstavljala bi mini malno potrebna obrtna sredstva potrebna za normalno poslovanje poznata i kao gvozdene zalihe. Dugorocni izvori sredstava obuhvatali bi i vlastite izvore sredstava (ukljucujuc i i dugorocna rezervisanja) i dugorocno pozajmljene kapitale. -Obrtna sredstva koja karakterizira vezivanje preko jedne godine treba da se fin ansiraju iz dugorocnih izvora sredstava. Jedna od strateskih varijanti u finansiranju tekuce aktive jeste i ta da ponderisani (prosjecni) rok vezivanja potrazivanja od kupaca, vrijednosn ih papira i gotovine bude jednak prosjecnorn roku raspolozivih obaveza (prema porezima, radn icima). Osim toga, obim kratkorocnih finansijskih kredita treba da bude jednak zbiru vri jednosti sezonskih zaliha i potrazivanja (po kratkorocnim finansijskim i robnim kreditima), s tim d a su i rokovi vezivanja sezonskih zaliha i naplacenih potrazivanja jednaki rokovima d ospijeca obaveza po kratkorocnim finansijskim kreditima. Svako neuskladivanje obrtnog fonda i stalnih zaliha direktno se odrazava na obim kratkorocnih finansijskih kredita, svakako, uz pretpostavku zadrzavanja jednakosti izmedu vez ivanja potrazivanja od kupaca, vrijednosnih papira i gotovine, s jedne strane i raspolo zivih obaveza prema dobavljacima uvecanih za spontane izvore, s druge strane. Postoje tri osnovne strateske alternative u finansiranju tekucih sredstava ito: prva, da se dio dio tekuce aktive koji ima dugorocnija svojstva (TOS) finansira iz dugorocno raspolozivih izvora sredstava. Zavisno od finansijske sposobnosti preduzeca mogu se razraditi i odredene podvarijante u okviru ove varijante, kao sto su da se: obezbijedi 100 posto finansiranja stalnih potreba za obrtnim sredstvima (TOS) iz dugorocnih izvora, obezbijedi 70 posto finansiranja (TOS) iz dugorocno raspolozivih izvora sredstav a, obezbijedi 50 posto itd. drugo, da se dio tekuce aktive koji se odnosi na potrazivanja od kupaca, vrijedn osne papire i gotovinu finansira iz raspolozivih obaveza prema dobavljacima uvecanim za spon tane obaveze. I u ovoj varijanti mogu biti razradene podvarijante, sto zavisi od spec

ificnosti poslovanja preduzeca (nabavke i prodaje), kao sto je podvarijanta da potrazivanj a od kupaca treba da su priblizna obavezama prema dobavljacima,' trece, da se specific an dio tekuce aktive, koji se odnosi na vrijednost sezonsk ih zaliha i potrazivanja po kratkorocnim datim finansijskim i robnim kreditima, finansira iz preuzetih ktarkorocnih finansijskih kredita. Sve tri varijantne mogucnosti su radene uz protpostavku da je obrtni fond jednak stalnim zalihama. Ako je on manji (kao sto je navedeno u podvarijantnim rjesenjima), tad a se iznos kratkorocnih finansijskih kredita povecava za tu neobezbijedenu razliku (moguca revalorizacija). 1 Prof. dr Zijad Njuhovic: "Poslovne finansije", "Svjetlost", II izdanje, 199B.g od., str. 466

Ako je obtrni fond veci od prosjecnih zaliha, tada se za tu razliku smanjuju kra tkorocni finansijski krediti koje mi treba da preuzmemo. Prethodna razmatranja smo vrsili s pozicija preduzeca koja se pojavljuju kao pot encijalni kreditni duznici, to jest kojima nedostaju kratkorocni finansijski krediti i koj a vrse ispitivanja odakle ih podmiriti. Treba stalno imati na umu da se ovdje radi 0 finansijskim k reditima koje namjeravamo uzeti i koji ne ogranicavaju namjenu upotrebe dobijenih sredtsv a. Imajuci to u vidu, mi mozemo dobijena sredstva iz kratkorocnih finansijskih kred ita upotrijebiti bilo za: finansiranje nedostajucih likvidnih sredstava, tj. za obezbjedivanje likvidnosti , finansiranje nabavke materijala i sirovina (dobavljaca) ili za finansiranje kupaca (za finansiranje potrazivanja), Neophodno je stalno uskladivati visinu kratkorocnih vezanih sredstava sa visinom kratkorocnih izvora sredstava, te permanentno vrsiti uskladivanje kratkorocnih finansijskih obaveza sa obimom ulozenih sredstava u sezonske zalihe i date kratkorocne kredit e. Podsjetimo se da obim kratkorocnih kredita zavisi od: visine obrtnog fonda, visine stalnih obrtnih sredstava, visine rezervnih zaliha, visine potrazivanja po kratkorocnim finansijskim i robnim kreditima i odnosa izmedu potrazivanja od kupaca, vrijednosnih papira i gotovine prema visin i obaveza prema dobavljacima i dr. spontanim obavezama (obavezama za dividendu, kamate itd.)' Sve prethodne mogucnosti za finansiranje tekuce aktive treba shvatiti kao odrede ne okvire, na kojima ce se zasnivati i konkretna politika upravljanja s kratkorocnim kredit ima u odnosu na potrebe za finansiranje tekuce aktive. Da li ce se preduzece odluciti da npr. nedostatak kratkorocnih sredstava za finansiranje tekuce likvidnosti iii za finansiranje pr odaje kupcima na kredit obezbijedi iz tih i tih mogucih izvora, zavisi od politike men adzmenta koja moze biti agresivna, manje agresivna ili staticna. Upravljanje dugovima predstavlja drugi najbitniji aspekt upravljanja elementima likvidnosti. Sustinsko pitanje se odnosi na upravljanje s novim dugovima, s novim zaduzenjima

prvenstveno kratkorocnog karaktera. Tu se radi i 0 upravljanju s postojecim, pre uzetim kratkorocnim obavezama, stvorenim npr. emitovanjem i prodavanjem kratkorocnih vrijednosnih papira (komercijalni zapisi i sl.). Postavlja se pitanje kako moze preduzece kao duznik upravljati s dugovima i sta je cilj tog upravljanja. Kada se radi 0 novim, kao potencijalnim dugovima, preduzece u ulozi duznika je u mogucnosti da bira optimalno zaduzenje, tj. ono koje mu najvise odgovara s gledista njegovi h konkretnih potreba, povoljnosti cijena dugova i dr. uslova koji se postavljaju p ri tom zaduzivanju (obezbjedenje vracanja kredita obracuna kamata itd.). 2 J. Rodic: Isto dlelo, str. 297.

Kada su u pitanju vee stvoreni, postojeci dugovi, te mogucnosti za manevarski pr ostor su ogranicenije, stone znaci da se i tada ne mogu uciniti aktivnosti korisne za upravljanje eleme ntima likvidnosti. To se, prije svega, odnosi na aktivnosti da se izvrsi odredeno konvertovanje kra tkorocnih kredita u dugorocne, pretvaranje klasicnih kratkorocnih kredita u tzv. revolving kredite, vracanje nepovoljnih zaduzenja preuzimanjem novih povoljnijih, prolongiranjem placanja ka rnata iIi vracanja glavnice kredita, stavljanje kredita u stanje mirovanja i dr. slicnim a ktivnostima. Osnovni cilj upravljanja dugovima svodi se na : izbjegavanje dodatnih zaduzenja prije nego se detaljno prouce interne mogucnosti , kao sto su u unovcavanju nefunkcionalnih neonovcanih sredstava i s1., prilagodavanje visine zaduzivanja odnosu stope prinosa na ukupna poslovna sredst va i prosjecne kamate na pozajmljena sredstva, prilagodavanje visine dugova obima kratkorocno ulozenih sredstava, u smislu da se ne angaziraju novi izvori ako za to stvarno ne postoje opravdani razlozi, kao sto je cinjenica da je povecani obim poslovanja pracen i adekvatnim ucescern novih dugorocnih izvora, a posebno vlastitih, obezbjedivanje maksimalno mogucih nizih rashoda finansiranja-po osnovu povoljnij e kamate i s1. za kratkorocne finansijske obaveze. Tu se misli, prije svega, na to da se utvrduje stvarna kamata ako je obracun kam ata anticipativan, iii ako smo se zaduzili iii nam se nudi zaduzivanje sa deponovanjem gotovine kod davaoca kredita, ili ako se primjenjuje tzv. relativna kamatna stopa. Nedostajuce potrebe za finansiranje tekuce aktive mogu se podmiriti na vise naci na, kao sto su uzimanjem novih bankarskih kredita, prodajom vlasnickih vrijednosnih papi ra, prodajom vjerovnickih vrijednosnih papira, samofinansiranjem, izdavanjem komercijalnih unosnih utrzivih vrijednosnih papira i dr. Poznato je da se ogromne sume pozamljuju emisijom komercijalnih vrijednosnih pap ira i da je njihov broj sve veci u trzisnoj privredi. Treba imati u vidu da komercij alne zapise mogu izdavati i preduzeca, a ne i blagajnicke zapise. Do ovakvog njihovog ogromn og povecavanja je doslo smisljenim aktivnostima finansijskih strucnjaka preduzeca koja su raspo lagana slobodnim novcanim sredstvima i preduzeca koja su trebala ta sredstva. Oni su ti m aktivnostima zaobilazile banke i time izbjegavaIi nepotrebne troskove i dr. Izda vanjem ovih

komercijalnih vrijednosnih papira moze vrsiti s uspjehom sarno onaj ko se vee af irmisao na trzistu i onaj koji ima ugled dobrog platise. Prodajom ovih vrijednosnih papira (ne sarno komercijalnih vee i mjenica, tovarnih Iistova, poIisa osiguranja) izdavalac brzo dolazi do pot rebnih likvidnih sredstava kojima rjesava finansiranje tekucine aktive. Ako preduzece vodi agresivnu poIitiku, one ce se, pri raspolozivorn izboru -da l i preuzeti novi bankarski kredit iii prodati neki unosni vrijednosni papir s kojim raspolaz e kako bi doslo do nedostajucih likvidnih sredstava -bez dvoumljenja odluciti na uzimanje novog kredita od banaka sve dok ne bude u opasnosti da bude ocijenjeno kako je prezadu zeno. Preduzet ce i mnoge druge mjere u izmjeni vlasnicke strukture izvora sredstava, npr. jaca njem vlastitih izvora, kako bi stvorilo vece prostore daljnjem zaduzivanju i smanjiva lo rizike ostvarivanja brute finansijskog rezultata. Oni menadzeri koji su pretjerano oprezni, koji ne zele nista rizikovati, opredje ljivati ce se na prodaju unosnih vrijednosnih papira koje posjeduju i time se svjesno odrec i znacajne zarade koju nosi taj podobni vrijednosni papir.

Preduzeca se stalno susrecu s problemom obezbjedivanja povoljnih uslova od posto jecih dobavljaca ili ici na trazenje novih dobavljaca (ako postoje). Medutim, kada se nadu u situaeiji da imaju nedostatak novcanih sredstava, cesto pribjegavaju trazenju prihvatljivi h dodatnih pozajmiea pri cemu zanemaruju da li se radi 0 potrebi veceg inieijalnog (tekuceg ) kapitala jer je potkapitalizirano ili se radi 0 losoj generalnoj poslovnoj politiei. Do t og dolazi sto ne vrse po svakoj toj izmjeni prognozu cistog novcanog toka koji ce mu ukaza ti ima li rezona traziti i prihvatati nova takva zaduzenja. Ako mu je dugorocno gledano ne gativan cisti novcani tok, nece naci novog investitora. 3. Prednosti i nedostaci kratkorocnih kredita Prednosti kratkorocnih kredita u odnosu na dugorocne, posmatrane i s gledista no sioea kreditne obaveze i davaoea kredita, su slijedece: najvecaprednostkratkorocnihkreditajesteutomestosefansiranjevrsiprernastvarnim potrebama, pa se tako izbjegavaju mnoge nepravilnosti koje se pojavljuju kod dugorocnih kredita, to su krediti koji se uzimaju relativno na kratak rok u kojem se obicno nece des iti krupne promjene, a finansijskim trzistima prvenstveno u smislu da dode do naglog povecanja novea i da se stvori veliki pad kamatnih stopa koje bi bile znacajno n ize nego sto su ugovorene, i ostali uslovi na trzistu novea su promjenljivi, sto za dugorocnije ulaganje pr edstavlja znacajnu neizvjesnost, pa i rizik, a to je kod kratkorocnih kredita manje prisut no, dobivanje kratkorocnih kredita je lakse i brze ostvarljivo, dokaze 0 opravdanosti uzimanja kratkorocnih kredita najbolje rade zaposleni iz preduzeca, sto nije slucaj sa dugorocnim kreditima, prakticno se cesto izbjegava obracun kamate na kamatu, jer su periodi povrata ce sto kraci od perioda obracuna kamata, putem odredene vrste kratkorocnih kredita, npr. revolving kredita, mogu se uspje sno rjesavati i mnogi problemi dugogodisnjeg finansiranja, ne prijeti opasnost od bilo kakve znacajne neizvjesnosti da ugovorena visina kre dita nece biti neiskoristena u duzem periodu, posljediee pogresno ulozenih sredstava se mogu lakse uociti i pravovremeno ublaz iti bez vecih steta i gubitaka,

u slucaju neugovaranja realne kamate i pojavljivanja inflaeije, preduzece moze p ostici tzv. inflatomi dobitak, sto je rjedi slucaj kod ugovaranja dugorocnih kredita kada se obavezno vodi racuna 0 stopi inflaeije, lakse je obezbijediti pokrice za povrat pozajmljenih sredstava, jer se cesto pok rice nalazi u kreditiranom poslu, ti krediti se u eijelosti daju na koristenje, a manje u transama, dinamika njegovog koristenja i varacanja moze se maksimalno prilagoditi uslovirn a finansirane namjene, ovi krediti su manje podlozni gubitku supstanee,

poteneijale za kratkorocne kredite je mnogo lakse obezbijediti. Lose strane kratkorocnih kredita su prvenstveno u slijedecem: nepoznati su kamatni troskovi i kod refinansiranja kratkorocnih kredita mogu da izazovu nepozeljne uslove, posebno ukoliko se to refinansiranje vrsi u progresij i inflacije,

kraci rok otplate kredita dovodi do povecanja rizika mogucnosti vracanja kredita , kamate po kratkorocnim kreditirna fluktuiraju mnogo vise nego karnate po dugoroc nim kreditirna, tako da to predstavlja i odredenu negativnost ako se radi 0 ocekivan orn povecanju inflacije, ogroman broj i atraktivnih potreba za kreditiranje ostaje bespredmetan, jer su n jihova svojstva takva da se cesto iz forrnalnih razloga odredeni poslovi rnoraju sarno kreditirati iz dugorocnih izvora (zakonski i dr. propisi), kratak period na koji su oni dati primoravaju korisnika da bude posebno pazljiv u determiniranju dinamike njihovog koristenja, posebno pocetka koristenja, hitnosti potrebe i kratak period izmedu pocetka nastanka potrebe i pocetka njiho vog trazenja i dobijanja onemogucvaju bilo kakvu seriozniju anaIizu kako poslovnih partnera, tako i punu opravdanost njihovog koristenja u trazenorn iznosu, frekventnost javljanja potreba, koristenja i vracanja ovih kredita opterecuju vr ernenski radni fond u preduzecu, povrat ulozenih sredstava po ovirn kreditirna nije uvijek vezan za ostvarivanje realizacije odredenog posla, vac je ponekad iskljucivo vezan za vrernenski termin koji cesto moze biti poguban za preduzece, finansiranje iz kratkorocnih izvora je urgentno i ne dozvoljava izradu alternati vnih rjesenja, kratkorocni krediti su, zbog njihove jednostavnosti i manjih proceduralnih postu paka njihovog dobijanja, daleko trazeniji, ali i rizicniji, Cesto preduzeca zbog toga dolaze u neIikvidnu situaciju, vrijeme je najveca mana kratkorocnih kredita, posmatrano i s gledista i davaoca i korisnika, jer se odluke 0 davanju, odnosno uzimanju rnoraju donositi na brzinu, u uslovima kada se sredstva iz kratkorocnih kredita upotrebljavaju za finansiran je stalnih obrtnih sredstava ili nesklada izrnedu veceg iznosa potrazivanja od kupa ca i kratkorocnih kredita, s jedne strane, i iznosa dobavljaca zajedno sa spontanir n oblicirna finansiranja, s druge, tada problernatika kratkorocnih kredita poprima posebnu zabrinjavajucu dirnenziju, koju cesto mozerno okarakterisati kao vrlo ri zicnu,

premda kratkorocni krediti imaju veci izbor uzirnanja instrumenata obezbjedenja, ipak je njihov povratak opterecen raznovrsnirn i tezim problernirna nego sto su dugorocni krediti. 4. Podjela kralkorocnih kredila Polazirno od realne pretpostavke da se preduzece kratkorocno zaduzuje da bi fina nsira10 kratkorocna odstupanja u likvidnim sredstvima, tj. za finansiranje kratkorocnih potreba. Zanernarit cemo komponentu kratkorocnih obaveza koja se odnosi na unutarnje fina nsiranje, ali cemo potencirati drugu poentu tog kratkorocnog finansiranja nazvanu aktivnor n komponentom,' koja se tice: strukture dospijeca obaveza (jesu li obaveze osigurane ili ne), vrste osiguranja, postojanje iii nepostojanje opcije ranije otplate, jesu li vri jednosni papiri konvertibilni ili ne. Ovo cinimo s ciljem potpunijeg razurnijevanja sustine podjele kratkorocnih kredi ta. 3 James van Horne: Isto djelo, str. 397.

Glavni izvori kratkorocnog finansiranja u stvari glavne grupacije su: trgovacki krediti, vremenska razgranicenja ( kao spontani izvori), komercijalni zapisi, neosigurani kratkorocni krediti i osigurani kratkorocni krediti. Razmotrit cemo sarno neosigurane i osigurane kratkorocne kredite kao izvore krat korocnog finansiranja. 4.1. Neosigurani kratkorocni krediti Prakticno to je grupacija tzv. nepokrivenih kredita, premda su nepokriveni ipak znacajan dio neosiguranih kratkorocnih kredita je samootplativ, jer se iz dobijenih sreds tava od tih kredita moze stvoriti dovoljno novca za uredno vracanje tih kredita. Kratkorocni neosigurani krediti, u stabilnim trzisnim uslovima, za razliku od os iguranih kratkorocnih kredita, slobodno mozemo reci, su predmeti rada gotovo svih finansi jskih institucija. Oni se najcesce pojavljuju kao: kreditne linije, revolving i transa kcijski kredit. Kreditna linija je, u stvari, dogovor izmedu banke i klijenta kojim mu banka odo brava maksimalni iznos kredita koji moze koristiti u bilo koje vrijeme za kupovinu rob e i placanje obaveza. Krediti se odobravaju na rok od jedne godine, uz mogucnost obnavljanja tog kredita u visini procjena potreba u narednom periodu i 0 bancinoj ocjeni kreditn e sposobnosti komitenta. Interesantno je da se ovi krediti traze i za odredene sezonske potrebe, pa je ne ophodno da i komitent to dokaze banci kroz povrat pozajmljenih sredstava i nekoriscenju istih van sezone. Stvar je poslovnosti banke da li ce produziti, obnoviti isteklu kreditnu liniju u slucaju kada komitent ispunjava sve uslove za to produzenje. U tim slucajevima i banka i ma moralnu obavezu da odobri obnavljanje kredita. Ovo su krediti koji se zasnivaju na povjerenju, znaci bez ikakvog posebnog osiguranja kredita. Po ovim kreditima banka nema zako nske obaveze 0 produzenju kredita za razliku od tzv. revolving kredita, gdje ima zako nsku obavezu da produzi kredit. U poslovanju sa inostranstvom, a i u zemlji, upotrebl javaju se i tzv. bankarske kreditne linije. Osnovna svrha bankarskih kreditnih linija jeste da se olaksa i unaprijedi razvoj medusobnih poslovnih trasankcija komitentima banaka. Te linije su znacajno olaksanje, poseb no za krajnje korisnike, kupce robe. Postoji niz varijacija tih kreditnih linija i nji hovog kombiniranja

sa revolving i robnim kreditima, npr. revolving bankarske kreditne linije, iIi r obne kreditne linije. Revolving krediti. Formalno, pretezno to su kratkorocni krediti, a prakticno su vise srednjorocnog karaktera. Tek kada se odobravaju, odobravaju se na rok ispod jedne godine, obicno na 90 dana, stirn da se obnavljaju po isteku ugovorenog roka. Kada se isp une uslovi da se koriste preko jedne godine, prakticno se mogu tretirati kao srednjorocni, odnosno dugorocni krediti.

Ogromna je prednost ovih kredita za korisnike. Jednostavnost postupka za produze nje dospjelosti kredita, fleksibilnost odnosa izmedu kreditora i korisnika je znacaj no svojstvo ovih kredita, kao i relativno niza kamata. Nacin reguIisanja kreditnih odnosa om ogucava kreditoru da moze privremeno iIi potpuno prekinuti koristenje ovih kredita. To s u kratkorocni krediti koji se obnavljaju i koji odgovaraju i bankama, jer ne terete njen ni du gorocni, ni garantni potencijal. Revolving akceptni krediti cesto se pojavljuju u poslovanju preduzeca koja uziva ju visok poslovni i kreditni ugled, tj. visok rejting kod banke. Takva preduzeca bez tesk oca aranziraju kod svojih banaka revolving akceptne kredite, a okvir tih kredita se obicno utvr duje prema godisnjoj prodaji. Rok mjenicnog kredita je 90 dana, sto znaci da je revolviranje kvartaln o. Revolving kredit je formalno obaveza banke, kojom se ona obavezuje da ce posudit i izvjestan iznos novca nekom preduzecu za odredeno razdoblje. Po preuzimanju takv e formaIne obaveze, banka je duzna u okviru preuzete obaveze staviti na raspolaganje sredst ava preduzecu kada mu zatrebaju. Za takav fleksibilan pristup sredstvima, zajmoprima e placa obicno po 0,50 posto godisnje provizije. Ukoliko se revolving kredit ponavlja pr eko tri godine, preduzece zajedno sa bankom preispituje opravdanost karaktera da te potr ebe dobiju svojstvo stabilnosti, u kom slucaju, po slobodnoj ocjeni, taj revolving kredit m oze zajmoprimae ako zeli transformisati u srednjorocni kredit, sto mu cesto ne odgovara, jer tad a mora vracati dio glavniee. Banka po isteku kredita cesto ima zakonsku obavezu da produzi kredit, ako je kor isnik ispunio sve uslove koje mu je do tada banka postavljala. Trasankcijski krediti nisu isto sto i krediti povjerenja, jer oni nadoknaduju ne dostatak finansiranja po kreditnoj liniji, revolving kreditu i kreditu povjerenja, s obzirom na to da se oni odobravaju sarno za finansiranje jedne konkretne namjene kao posebne poslovn e transakcije, nakon cijeg okoncanja se vraca i kredit. Potrebno je spomenuti i tzv. overdraft sistem. Overdraft je engleska rijec koja opcenito moze znaciti u poslovnom svijetu -prek oracenje. U svakodnevnom finansijskom poslovanju taj izraz se najcesce upotrebljava pri kr atkorocnorn kreditiranju, posebno se vise veze pri kratkorocnom kreditiranju privrede od ban aka s dopustenim prekoracenjem. Ta upotreba je izbacila i pojam tzv. kredita za prek

oracenje, koji se mogu identificirati i kao odredena varijanta kredita po tekucem racunu i li kontokorentnom racunu, Kontokorentni krediti ili kreditiranje po tekucem racunu, poznata pod nazivom ov erdraft, su krediti po tekucern racunu ("count current"). To su krediti koje banke odobra vaju svojim provjerenim kIijentima na tekuci racun za period kraci od jedne godine, a nakon tog perioda vrsi se eliminisanje dugovnog salda. Sam akt otvaranja tekuceg racuna vezan je z a odobravanje ovog kredita i daljnje poslovanje po tom racunu. Klijent kojem je od obren taj kredit moze da podize s tog racuna i vrsi placanje do iznosa odobrenog kredita, a ne vise bez znanja banke kod koje je otvoren tekuci racun. UkoIiko ima dogovor sa bankom da se moze zaduziti vise od odobrenog kredita, tada se javlja tzv. crveni saldo, koji je taj komitent duzan u najkracem roku Iikvidirati, uplatom sredstava na taj racun iIi trazenjem odobravanja novog kredita po tekucem racunu, Po isteku roka kontokorentnog kredita vrsi se n jegovo gasenje, uz obracun ugovorenih kamata posebno za dugovni saIdo, tj. aktivnih kam ata koje treba da plati korisnik, posebno za tzv. potrazne stavke kao pasivna kamata koju

banka placa vlasniku racuna. Na prvi pogled ovo su krediti bez pokrica. Odredeni prilivi iz poslovanja komitenata, vlasnika tekuceg racuna se slijevaju na ovaj racun, te su oni, ipak, pokriveni krediti. Poslovanje preko tekuceg racuna uz koristenje kontokorentnih kredita u savremenom poslovanju pokazuje mnoge svoje prednosti, sto je bitno za odrzavanje tekuce likvidnosti. Preduzece moze smatrati neiskoristenirn maksimum do odobrenog kredi ta kao neku vrstu svoje likvidne rezerve. S obzirom na to da su to neiskoristena sredst va, na njih se ne placa kamata, sto stvara pogodnost preduzecu i u vodenju politike rentabil nosti, jer ima likvidna sredstva na raspolaganju na koje ne placa kamatu. Preduzecu je omog uceno da moze svakodnevne viskove gotovine polagati i unosno oplodavati, a i izvrsavati s voje obaveze i ako nema priliva gotovine u momentu potrebe za odlivom. Mogucnosti iznalazenja drugih izvora za dinarsko finansiranje tekuceg poslovanja su cesto limitirane, pa preduzeca vide jedini izlaz za znacajnije dinarsko finansijsko po drzavanje ekspanzije novih i interesantnih poslova u povecanju kredita po tekucem racunu. Pri ocjeni realnosti tih ocekivanja, moraju se imati u vidu bitni elementi banka rskog poslovanja, odnosno poslovne politike vezane za kredita po tekucern racunu. Ti elernenti su, pored drugih: je li se zadrzao stepen povjerenja koji banka ima prema svom komitentu, visina depozita, visina uloga u banci, obim platnog prometa koji sc usmjerava preko banke, brojnost otvorenih ziro-racuna i dr. Visina tih kredita po tekucem racunu zavisi od poslovne prisutnosti komitenta u banci. Kredit po tekucern racunu je plasman banke, preko koga ona aktivira tzv. multipl ikator. Moze se zakljuciti da banka sama odlucuje kome ce odobriti kredit po tekucem racunu, a time i kome ce otvoriti tekuci racun, jer se ovaj racun i otvara na bazi odobrenog kr edita banke. Rukovodeci se time, prvenstveno mnogim prednostima koje ima poslovanje po tekuce m racunu, banke u bivsoj Jugoslaviji su osamdesetih godina pristupile intezivnijem otvaran ju ovih racuna, posebno za zaposleno stanovnistvo. Banke nisu radile kao samostalna preduzeca, nisu pravile selekciju otvaranja, sto je imalo za posljedicu kompromitiranje i p oslovanja po tekucim racunima, Gro zaposlenih, s obzirom na inflaciju i relativno niske Ii cne dohotke, sve uplate ili odobrene kredite po tekucem racunu odmah je podizao, tako da su s e bancini sluzbenici cesto pretvarali u blagajnike u preduzecima (odlazili su u ve ca preduzeca

kada su ista obezbjedivala licne dohotke). U praksi se ne manifestira dovoljno sustinska razlika izmedu poslovanja po tekuc em racunu i po ziro-racunu. Ziro-racun ne otvara banka komitentu, vee komitent kod banke na osnovu svog ulog a, svakako ne u bukvalnom smislu. U principu, ziro-racun mora uvijek biti pozitivan , ne moze se s tog racuna vise platiti (podici) nego sto ima sredstava. Po pravilu, na zir o-racunu su sredstva za obavljanje platnog prometa bezgotovinskim placanjem, tj. prenosenjem novca s racuna na racun bez upotrebe gotovog novca. Kamata po ovim racunima za preduzeca je simbolicna, jer banka nije ni zainteresirana za vecu kamatu zbog velike neizvjesnosti stanja sredstava za ziro-racunu. Po ziro-racunu banke mogu biti samo duznici, te je neu obicajeno da se odobravaju krediti po ziro-racunima.

Dopustenje banke koja je otvorila tekuci racun svom komitentu da moze ici u tzv. erveni saldo, tj. u prekoracenje u smislu veceg povlacenja gotovine sa tog racun a nego sto ima, odnosno vise nego sto mu je banka prethodno odobrila, velika je olaksic a za preduzece. To se radi uz punu saglasnost banke kod koje je taj tekuci racun. Ovo dopustenje banke predstavlja za to preduzece ogromnu prednost, posebno u rjesava nju kriticnih situacija nametnutih neockivanim velikim oseilaeijama priliva i odliva novea. Overdraft sistem se moze smatrati sastavnim dijelom upravljanja kratkorocnim oba vezama i gotovinom u preduzecu. Mozem~ reci da taj sistem obogacuje kompletno upravljanje u preduzecu, posebno finansijski menadzment u segmentu upravljanja tekucorn imovinom, a u tome ima specifican slucaj za efikasnije upravljanje poteneijalnim obavezama preduzeca. 4.2. Osigurani kratkorocni krediti Poznato je da su osigurani kratkorocni krediti nepovoljniji za zajmoprimca jer m u izazivaju vece troskove (vece kamate, provizije). I pored toga, oni su u velikoj upotrebi i cesto ta upotrebljivost dostize nivo iskoristenosti tolerantnog boniteta nakon kojeg b i nastupio rizik. U prisutnoj konkurenciji zajmodavci u takvim situacijama zahtijevaju i neku vrst u ko

laterala (oblik osiguranja i posebne klauzule u ugovoru 0 kreditu), koji omoguca vaju zajmodavcu da u slucaju pogorsane finansijske situacije kod zajmoprimca poduzme adekvatne preventivne aktivnosti za naplatu svojih potrazivanja. Po toj vrsti obezbjedenja cak i krediti koji se dobivaju po toj osnovi cesto se i nazivaju kolateralni krediti. Od mnogi h osiguranih kredita, spomenut cemo sarno slijedece: Kratkorocne kredite koji se daju na osnovu zaloga potrazivanja od kupaca. Premda su potrazivanja od kupaca jedno od najlikvidnijih sredstava aktive, ipak se zajmodavac i kod zaloga tih potrazivanja susrece sa odredenim problemima . Ti problemi su vezani za teskoce utvrdivanja poteneijalnog rizika, cesto i skrivenog motivisanog prevarom, kao i utvrdivanja troskova vezanih za obradu kolaterala. Uz dostavu fakture i rasporeda potrazivanja, zajmoprimac dostavlja i potpisanu promisu i sporazum 0 osiguranju kredita, nakon cega zajmop rimac dobiva novae najcesce u visini 3/4 od ukupne vrijednosti zalozenih potrazivanja. Pri davanju u zalog ovih potrazivanja, preduzece zadrzava pravo na to potrazivanje. -Kratkorocne kredite koji se daju na osnovu tzv. faktoring potrazivanja. Sustinska razlika ovih kredita i prethodnih je u tome sto ovdje zajmoprimac vise

ne zadrzava pravo raspolaganja nad potrazivanjima, jer on kod ovih kredita prakticno prodaje to potrazivanje i predaje sve relevantne dokumente vezane za to potrazivanje (faktu re itd.). Od tada faktor (agent ili kupac) preuzima odgovornost i rizik naplate potrazivanja. Faktor i klijent koji prodaje potrazivanje zakljucuju generalni sporazum izmedu sebe u kojem navo de sve neophodne detalje vezano za aranzman (visina neto sredstava koja ce biti aut omatski isplacena po odbitku procijenjenog rizika, troskove servisiranja i dr.). Prodajo m potrazivanja sadasnji vlasnik se oslobada i svih poslova vezanih za cekove oko naplate, trosk ova obrade potrazivanja, troskova naplate i to sve u visini proeenta koji se krece o d jedan do dva posto od iznosa potrazivanja, 261

Kredite odobrene na temelju zaliha. Zavisno od kvaliteta zaliha koje se zalazu k ao kolateral, odreduje se i postotak za koji se umanjuje vrijednost zaliha. Marza z a sigumost relativno nije velika (cca 10 posta od vrijednosti zaliha, sto zavisi od unovciv osti zaliha, osjetljivosti na kvarenje, stabilizacije cijena na trzistu, troskova cuv anja i prodaje). Likvidnost kolaterala se prepusta zajmoprimcu jer on ostaje i dalje u posjedu zaliha. Procjena vrijednosti zaliha se vrsi prvenstveno radi odredivan ja visine kratkorocnih kredita koju namjerava dati zajmodavac, koja bi posluzila kao osnov za pokrice povrata kredita. Zajmodavac zadrzava pravo zapljene zaliha u slucaju neizvrsavanja obaveza po preuzetom kreditu. Kratkorocne kredite na osnovu hipoteka na pokretnu imovinu. Hipoteka se uspostav lja na osnovu sudske uknjizbe na pravo pljenidbe i prodaje pokretne imovine po datoj specifikaciji. Ovaj vid kolaterala se upotrebljava za pokretnu imovinu koja nema veliki koeficient obrtaja radi Iakse identifikacije hipoteke. Kratkorocne kredite na osnovu potvrde 0 uskladistenju robe u javnom skladistu. Sluzbeno, terminalsko preduzece po izvrsenom prijemu robe na uskladistenje izdaj e potvrdu, skladisnicu vlasniku robe. Zalazuci skladisnicu zajmodavcu, zajmodavac stice pravo u osiguranje robe, sto mu daje osnov da moze odobriti kratkorocni kredit. Skladistu je poznato da je roba zalozena i nece je dati na raspolaganje nikome bez saglasnosti zajmodavca. Kratkorocne kredite na osnovu potvrde 0 uskladistenju robe u privatnom skladistu . Ovo skladiste je vlastito skladiste zajmoprimca. Roba koja sluzi kao kolateral s e posebno izdvaja u tom skladistu, kako bi se omogucio zajmodavcu sto realniji uvi d u kolateral. Moguci su i pojavljuju se odredeni pokusaji prevare zajmodavca i od najpouzdanijih zajmoprimaca u smislu da se izvrsi zamjena sadrZaja robe i s1. 0 svim tim spekulativnim namjerama zajmodavac mora voditi racuna i pravovremeno reagovati. 5. Elemenli upravljanja kratkorocnim kredilima Generalno, kratkorocni krediti se prvenstveno upotrebljavaju za finansiranje pot rebe iz sezonskih i povremenih fluktuacija u poslovanju preduzeca, Nije iskljuceno, sto se u nekim sredinama ii cesto desava, da se ti kratkorocni krediti upotrebljavaju i za fina nsiranje trajnih potreba za obrtnim sredstvima. S obzirom na to i pitanje minimiziranja troskova kratkorocnih kredita dobiva siri znacaj i zasluzuje da se bar u sustinskim osnovama razmotri. Kratkorocni krediti su podlozni oscilacijama, jer se oni i zasnivaju na varijabi lnim elementima. U sklopu tih okolnosti treba razmatrati i pitanja vezana za minimiziranje trosko va kratkorocnih kredita.

Troskovi kratkorocnih kredita, kao i svi troskovi finansiranja, predstavljaju tz v. rashode finansiranja. Sto su ti rashodi finansiranja manji, utoliko je bruto finansijski dobitak veci, jer se on dobija kada se od poslovnog dobitka odbijaju rashodi finansiranja. Pri ocjeni prihvatljivosti visine kamatne stope, treba se rukovoditi kako ona djeluje na stopu bruto akumul acije (kao odnosa bruto akumulacije prema ukupnom kapitalu, jer bruto akumulacija se sastoji od neto akumulacije uvecane za rashod kamata).

Visina troskova kratkorocnih kredita zavisi od slijedecih faktora, elernenata: visine kamatne stope na trzistu novca, brojnosti obracuna karnata, koja s e karnatna stopa prirnjenjuje (fiksana, prornjenjiva), nacina obracuna kamata (anticipativan, dekurzivan), stabilnost finansijskih kretanja u drustvu (inflacija), posebnih uslova koje traze kreditori (drzanje depozita), nacina obezbjedenja povrata ulozenih sredstava (vrste osiguranja), mogucnosti i uslova obnove kratkorocnog kredita (refinansiranje), uslova koristenja odobrenog kratkorocnog kredita, nacina povrata odobrenih kredita (glavnice i karnata), uslova obezbjedenja povrata ulozenih sredstava iz osiguranih kredita (prornisori note, akceptne rnjenice, avalne rnjenice, garancije, super garancije, vrste kolaterala ), visine provizije i dr. slicnih izdataka rnirno karnata. Na opredjeljivanje koju cemo karnatnu stopu i kada preferirati utice vise faktor a. Tako izbor sarno na osnovu norninalne karnatne stope na kratkorocne kredite dolazi u obzir sarno onda kada se radi 0: relativno stabilnoj finansijskoj situaciji u drustvu, bez inflacije, kada se od korisnika ne trazi posebno deponovanje sredstava (kod kreditora), kada se obracun karnata vrsi dekurzivno, kada se ne prirnjenjuje vise obracuna karnata u toku jedne godine. Uz postojanje ovakvih preduslova, najbolji izbor norninalne karnate na kratkoroc ne kredite se postize izbororn kratkrocnog kredita koji irna najnizu norninalnu kamatnu sto pu. Da su svi prethodni faktori istovrerneno i faktori od kojih zavisi rninirniziran je troskova kratkorocnih kredita, to mozemo vidjeti i iz utvrdivane stvarne karnatne stope i Ii ugovaranja realne karnatne stope. Stvarna karnatna stopa, pored ugovorene karnatne stope, obuhvata i izdatke za pr oviziju, izdatke za cuvanje kolaterala, izdatke za sprovodenje tehnike reguIisanja posebn ih vrsta kolaterala. Posebno krupna stavka rashoda su izgubljene dobiti za beskarnatno deponovanje

gotovine kod kreditora. 0 svirn ovim i s1. izdacirna zajrnoprirnac mora voditi r acuna i definisati ih sto realnije, kako bi se stvorili uslovi da odabiramo kratkorocne kredite s n ajmanjirn rashodirna finansiranja i obezbijedirno daje odabrani kredit stvarno i kredit s najnizom karnatnorn stoporn. Ovaj postupak realnog sagledavanja svih relevantnih faktora koji uticu na visinu rashoda konkretnog finansiranja i postupak izbora onog kratkorocnog kr edita koji irna i rnanje rashode predstavljaju aktivnosti vezane za rninirniziranje troskov a kratkorocnih kredita. Stvarna karnata se mora utvrdivati posebno kada se obracun karnata vrsi anticipativno i kada su evidentni odredeni moguci rizici (ocekivani porast inflacije). Rashodi finansiranja rnogu bti zavisni i biti nizi ukoIiko se te aktivnosti pros ire i na odredene izdatke vezane za kratkorocno finansiranje koje rni sprovodirno iz dobijenih kra tkorocnih kredita. Npr. ako irnarno jednu kontinuiranu uslugu koju narn neko cini (obracun potrosnje vode, struje) nije narn svejedno da Ii ce se obracun vrsiti jednom iIi cetiri pu ta mjesecno. Za nas je najbolje sto vise produziti period tog obracuna. Nije za zanernariti i povezanost uzirnanja kratkorocnih kredita sa izborom dobavljaca s najduzim rokorn placanja,

kao ni to da li cemo prodaju vrsiti sa uobicajenim rokom naplate ili prodaju put em kratkorocnih kredita (tada su veci troskovi vezani za ispitivanje boniteta potencijalnog kupc a). Do istih zakljucaka dolazimo ako razmotrimo i ugovaranje tzv. realne kamate. Izn os ove kamate zavisi i od toga kako ce biti regulisan nacin utvrdivanja realne kamatne stope, da li ce se ona jednostavno sarno dodavati na stopu inflacije ili ce se prvo vrsiti nj ena revalorizacija, pa tek onda na tu sumu dodati stopa inflacije. Za primaoca je bolji prvi nacin, jer ce ga manje teretiti. Ako se radi 0 kratkorocnim obavezama u stranoj valuti, primjenjuje se realna kam atna stopa plus stopa inflacije u zemlji ugovorene valute, ali i tada se moze pojavit i problem (ukoliko je stopa inflacije u zemlji veca od stope inflacije u zamlji u cijoj va luti je ugovoren kratkorocni kredit) u javljanju tzv. inflatornog gubitka (negativne kursne razIi ke). Zajednicki ciljevi upravljanja finansijskim obavezama odnose se na: izbjegavanje dodatnih zaduzenja prije nego se detaljno prouce interne mogucnosti , kao sto su unovcavanje nefunkcionalnih nenovcanih sredstava, prilagodavanje visine zaduzivanja odnosu stope prinosa na ukupna poslovna sredst va i prosjecne kamate na pozajmljena sredstva, prilagodavanje visine dugova obimu kratkorocno ulozenih sredstava, u smislu da se ne angaziraju novi izvori ako za to stvarno ne postoje opravdani razlozi, kao sto je cinjenica da je povecani obim poslovanja pracen i adekvatnim ucescem novih dugorocnih izvora, a posebno vlastitih i obezbjedivanje maksimalno mogucih nizih rashoda finansiranja po osnovu sto povol jnije kamate i drugih uslova finansiranja. Treba razlikovati upravljanje kratkorocnim kreditima od upravljanja tekucim obav ezarna, jer upravljanje tekucim obavezarna obuhvata ne sarno upravljanje kratkorocnim kr editima vee i upravljanje obavezama prerna dobavljacima, obavezama iz kamata, poreza, ka o i tekuci dio dugorocnog duga. 6. Upravlianje dugovima kao dio koncepta upravlianja finansiiskom strukturom preduzeca Pojmovi finansijske strukture preduzeca i pojrnovi finansijske ravnoteze nisu do voljno jasno razgraniceni.

Vee smo naveli da se pod pojmom finansijske strukture preduzeca moze smatrati od redeni odnos izmedu strukture izvora sredstava i strukture sredstava koji obezbjeduju t rajniju sposobnost placanja i ostvarivanje maksimalne rentabilnosti. Pod pojmom finansijske ravnote ze preduzeca treba podrazumijevati prvenstveno sve aktivnosti koje su usmjerene na permanentno uskladivanje novcanih tokova. To uskladivanje mora da obezbjeduje stalno izvrsav anje obaveza placanja preduzeca, uz uredno izvrsavanje planskih zadataka u poslovanju . Postavlja se i pitanje da li se neto obrtni fond moze uzeti kao indikator finans ijske ravnoteze. Ako podemo od cinjenice da neto obrtni fond predstavlja dio obrtnih sredstava ko ji se finansira iz dugorocnih izvora (bilo iz vlastitih ili pozajmljnih) i ukoliko vis ina tog obrtnog

fonda u jednom preduzecu zavisi od: obima i vrste poslovne aktivnosti, politike proizvodnje, politike nabavke, politike prodaje, stope rentabilnosti, odnosa vlastitog i poza jmljenog kapitala, tada mozemo govoriti 0 tome da visina neto obrtnog fonda moze biti odr edeni indikator finansijske ravnoteze preduzeca. 7. Zavrsna razmalranja sprimjerima iz prakse Upravljanje finansijskom strukturom preduzeca moramo posmatrati kao zivu materij u. Ta dinamicnost se ne moze posmatrati sarno kroz utvrdivanje bilansa stanja ili uspostavljanje odredenog staticnog odnosa izmedu vezanosti sredstava i raspolozi vih izvora sredstava koji treba da bude jedan (1) ili da je manje od jedan(1), bez s talnih uskladivanja priliva i odliva novcanih sredstava radi ostvarivanja sposobnosti p lacanja i ostvarivanja neto dobiti. Uspjesno upravljanje finansijskom strukturom preduzeca, pored ostalog, maze se postici sarno onda aka ono ornogucava permanentno istevremeno ostvarivanje finan sijske ravnoteze zasnovane na uskladivanju novcanih tokova i ostvarivanje maksimalne neto dobiti. Upravlajnje finansijskom strukturom preduzeca treba shvatiti kao je dan ad kljucnih zadataka privrednog subjekta, a u tome upravljanje dugovima i kao izuze tno aktuelnu problematiku trzisne privrede. Ta aktuelnost se odnosi kako na upravlja nje vee stvorenim odredenim obavezama u smislu njihove konverzije s gledista rocnost i iii nekih drugih realno mogucih relevantnih uslova (povoljnija kamata, povoljnije za duzivanje iz osnova neke druge valute i s1.), taka i na upravljanje novim potencijalnim dugovima privrednog subjekta. Za uspjesno upravljanje dugovima (kratkorocnim kreditima) neophodno je dobro poz navati bar u minimumu odredena relevantna svojstva tih kredita a kojima smo prethodno p isali u granicama raspolozivog prostora. Predmet ovog razmatranja su sarno kratkorocni krediti kao izvori finansiranja duznika, a ne i kratkorocni krediti kao vrsta potrazivan ja, jer sma tu materiju razmatrali u posebnom dijelu pod naslovom "Upravljanje sredstvima". Nairne, kada mi dajemo kratkorocne komercijalne kredite tj. kada prodajemo svoje proizvo de i robu na kratkorocni kredit, tada mi zaduzujemo grupu konta 23 (sto zavisi kome sma da li kredit), a odobravamo racune prihoda grupe konta 60 (zavisno od toga koja je roba prodata na kredit, u kom smislu to mogu biti sinteticka konta 600, 601, 602 itd.). Ukoliko mi dajemo kratkorocni finansijski kredit, tada ce se naplata ovih kredita knjiziti tako da ce dugovati racun novcanih sredstava za naplacena sredstva u korist racuna grupe Konta23 (zavisno od toga

s kojeg je racuna, konta izvrsena naplata) za otplate, a za kamate se odobrava r acun prihoda od kamata (620) stirn da ce se do momenta njihove naplate iste voditi na kontima grupe 24 kao vremenska razgranicenja (konto 241). Najjednostavije receno, date k ratkorocne kredite treba tretirati kao zajmove jer se oni odnose na transfer sredstava i vo de se na grupi konta 23, dok preuzete kratkorocne obaveze kao izvore finansiranja treba t retirati kao kratkorocne kredite koji se i evidentiraju na grupi konta 53 i grupi konta 54 ka o kratkorocna razgranicenja, Smatramo za korisno da prikazemo tri prakticna primjera, u stvari, tri zadatka s rjesenjirna koji se odnose na razne varijantne mogucnosti vezane za upravljanje i obavezama.

Zadatak 1. Koju ce varijantnu mogucnost odabrati privredni subjekt da bi platio svoju poten cijalnu obavezu prema dobavljacu u iznosu od 600.000 KM: da cijeli iznos uplati u gotovu, da preuzme kredit uz 8% godisnje kamate, dekurzivni obracun kamate, da preuzme kredit u iznosu od 40% od ukupne obaveze uz 6,5% godisnje kamate, a da preostali dio uplati u gotovu, da preuzme kredit uz 5% kamate godisnje i da obavezno polozi 75.000 KM u banku kao depozit beskamatni i plati 15.000 bancinih troskova, da proda komercijalni zapis s kojim raspolaze koji nosi 8,5% kamate godisnje na iznos koji zadovoljava izvrsenje obaveza, da emitira za dobavljaca novi vrijednosni papir uz 9% kamate godisnje i troskove akcepta od 4.000 KM iIi da diskontira akceptnu mjenicu koju posjeduje od 900.000 KM koja nosi 9% kamata godisnje, Dokazite koliko vas kosta svaka varijanta i koje je, po varna, rjesenje zadatka najpovoljnije, ako je kamatna stopa na orocena sredstva 8,5% godisnje? Rjesenje zadatka 1. Ukoliko bi se preduzece odlucilo na ovu varijantu, tada bi ono izgubilo mogucnos t ostvarivanja kamata na orocen iznos od 600.000 KM uz 8,5%. To su, u stvari, tzv. oportunitetni troskovi, kao izgubljena dobit u iznosu od 51.000 KM (600.000x8,5%), Ova varijanta bi preduzece kostala 48.000KM (600.000x8%) kredit po ovoj 6,5% zahtijeva bi se platio u (360.000x8,5%)

varijanti iznosi 240.000 KM (600.000x40%) uz kamatnu stopu od kamatu od 15.600 (240.000x6,5%), a preostali dio od 360.000 KM gotovu zbog cega bi preduzece izgubilo prihod od 30.600 KM sto ukupno iznosi 46.200 KM ( 15.600+30.600),

Ova varijanta kosta po 3 osnova, i to po osnovu redovne kamate obracunate po 5% u iznosu od 30.000KM (600.000x5%), izgubljene dobiti na beskamatni depozit 6.375 KM (75.000x8,5%) i bancinih troskova od 15.000 KM sto ukupno iznosi 51.375 KM (30.000+6.375+15.000), Uz pretpostavku da taj komercijalni zapis glasi na iznos od 660.000 KM i da dosp ijeva za godinu dana, kada se diskontuje uz 8,5%, gubimo 56.100 KM

(660.000x8,5%), Izdavajanje mjenica uz akcept banke kosta preduzece kamata 48.000 (600.000x8%) i bancini troskovi 4.000 KM, sto ukupno iznosi 52.000 KM (48.000+4.000) i Ova varijanta pretpostavlja prodaju vrijednosnog papira od 900.000 KM, pri cemu se gubi potencijalna aktivna kamata od 81.000KM (900.000x9%), ali po odbitku ovog diskonta od 81.000 KM i placanja obaveze od 600.000 KM, preduzecu ostaje slobodno 219.000KM (900.000-81.000-600.000) koje realno noze orociti i dobiti prihod u iznosu od 18.615 KM (219.000x8,5%), iz cega proizilazi da nas ova varijanta kosta 62.385 KM ( 81.000-18.615). 266 '"

Iz prethodnog proizilazi da nam je najpovoljnija varijanta "C" koja nas kosta 64 6.200 KM (600.000+46.200). Zadatak hroj 2 Preduzece je dobilo kredit od 300.000 KM uz 10% godisnje kamate i uz obavezno dr zanje beskamatnih depozita u banci u iznosu od 25.000 KM. Koliko ce to preduzece stvar no imati na raspolaganju sredstava po tom odobrenom kreditu i kolika je stvarna kam atna stopa zaduzenja ako mora platiti 8.000 KM bancinih troskova, a stopa na orocena sredst va 12%. Izrada zadatka hr. 2: Na kredit od 300.000 KM kamata iznosi 30.000 KM (300.000xlO%). Izgubljena dobit iznosi 3.000KM (25.000xI2%). Ovo pozajmljivanje je preduzece kostalo 41.000 KM (30.000+3.000+8.000), a imalo je na raspolaganju sarno 275.000 KM (300.000 -25.0 00), iz cega proizilazi da je stvarna kamata iznosila ne 10% vee 14,91%. Do tog proce nta dolazimo pomocu pravila trojnog. Na 275.000KM ---troskovi SU 41.000 a na 100KM X 41.000x100 41.000 X=--------=-------14,91% 275.000 275 Zadatak hroj 3 Objasnite i dokazite racunski je li opravdano sto je privredni subjekt ulozio 20 0.000 KM na 6 mjeseci uz 12% godisnje, dva dana prije dospjelosti obaveza i uz dobijanje kvalitetnih vrijednosnih papira, a da je istovremeno za izmirenje obaveza u tom iznosu preuz eo kredit za likvidnost uz 10% godisnje i uslov da 25% iznosa deponuje beskamatno u banku u trajanju kredita od 6 mjeseci. Kamatna stopa na orocena sredstva je 9,5%. Izrada zadatka hr. 3: Na 200.000 KM ulozenih na 6 mjeseci uz 12% godisnje preduzece ima kamatu od 12.000 KM (200.000x6% polg.) Medutim, istovremeno je izgubilo u vidu kamata za preuzeti kredit u iznosu od 10.000 KM (200.000 KMxlO% odnosno po1.5%) i u vidu izgubljene dobiti na iznos obaveznog drzanja beskamatnog depozita koja iznosi 2.375 KM (50.000 x9,5%, odnosno 4,75 polugodisnje), Proizilazi daje predu

zece ukupno izgubilo 12.375 KM (10.000+2.375). S obzirom na to da je 12.375>12.000, to se da zakljuciti da je preduzece vise iz gubilo nego dobilo u iznosu od 375 KM, te da je pogrijesilo sto je napravilo takav aran zman.

Zadatak br, 4 Preduzecu kao kupcu robe u vrijednosti od 600.000 KM dobavljac nudi slijedece mo gucnosti: prva ponuda da obavezu plati u 3 jednake otplate, i to prvu ratu od 200.000 KM o dmah po potpisivanju ugovora, drugu ratu dva mjeseca po potpisivanju ugovora uz 8,52% kamate i trecu ratu cetiri mjeseca po potpisivanju ugovora zu 9% kamate za odgodu ove r ate; druga, 40% obaveze plati odmah po potpisivanju ugovora, a preostali dio nakon ce tiri mjeseca zu 6% kamate, treca, da pocetak roka placanja tece 15 dana od zakljucenja ugovora, ada se nako n toga roka obaveza plati kratkorocnim kreditom od dobavljaceve poslovne banke na rok o d 350 dana zu 9% dekurzivno, cetvrta, da se obaveza plati bancinim kreditom od 660.000 KM zu 8% anticipativno , peta, da se obaveza likvidira kreditom za 9% dekurzivno i polugodisnji obracun k amata, sesta, da se obaveza izmiri kreditom od 650.000 KM za 7% anticipativne kamate i 3.000 KM bancinih troskova. sedma, da plati sve u gotovu odmah zu 2% kasa skonta i osma, da cijeli iznos plati na kredit zu 8,6% kamata. Za sve ponude vaze ovi uslovi: 0,3% kamata avista mjesecno, a 07% mjesecno na or oceria sredstva preko 1 mjeseca. Potrebno je izracunati koja yam je ponuda kao kupcu na jpovoljnija. Izrada zadatka 4 Da bi dosli do velicina koje su uporedive, u ovom slucaju ponudenih mogucnosti, neophodno je iste posmatrati u istom periodu, u datom primejru u periodu od 1 godine. Koli ko iznosi realno prihvatljiv zajednicki rok za iznalazenje komparativne cijene ponu de. Prva ponuda prva rata nas kosta 16.800 KM. Koliko iznosi oportunitetni trosak za 1 godinu (200.000. 8,4%), druga rata nas kosta 16.840 KM, i to po osnovu stvarno placenih kamata za period od dva mjeseca 2.840 KM (200.000. 1,42%) i 14.000 KM po osnovu izgubljene

moguce dobiti za period od 10 mjeseci, sto je 7% od 200.000 (0,7%. 10 mjeseci = 7%), treca rata nas kosta 17.200 KM, i to takoder po dva osnova i po osnovu stvarno p lacenih kamata za odgodeno placanje 200.000 KM za 4 mjeseca, sto iznosi 6.000 KM (9%. 12 mjeseci =0,75% mjesecno) i 11.200 KM iz osnova izgubljene dobiti na iznos 200.000 KM za 8 mjeseci (0,7% mjesecno, 8 mjeseci =5,6%) Iz prethodnog racuna proizilazi da bi po prvoj varijanti trebali platiti kupcu u kupno 608.880 KM (600.000 + 8.840 kamata). Kada ovom iznosu dodamo i izgubljenu dobit koju smo mogli ostvariti u jednoj godini zbog datih uslova placanja u iznosu od 42.00 0 KM (16.800 + 14.000 + 11.200), proizilazi da nas ova varijanta ukupno kosta 650.840 KM.

DrU2a ponuda 40% od 600.000 KM = 240.000 KM koliko placamo u gotovu. Po ovom osnovu bi izgubili za 160 KM (240.000.8,4%) i 60% od 600.000 KM = 360.000 KM placamo za kredit od 4 mjeseca, sto cini kamatu od 7.200 KM (360.000. 2% sto je kamata za 4 mjeseca od godisnje kamate od 6%). Tom iznosu placenih kamata treba dodati i izgubljenu dobit na 360.000 u periodu od 8 mjeseci, sto cini 20.160 KM (0,7% mjesecna kamata. 8 mjeseci = 5,6%) Proizilazi da nas druga ponuda ukupno kosta 647.520 KM (27.360 + 20.160). Treca ponuda Odgodeno placanje i to beskamatno za 15 dana nam daje realnu sansu da na 600.000 zaradimo 900 KM (600.000.0,15% kamata za 15 dana). Za 350 dana kamata iznosi 51.600 KM. Proizilazi da nas ova varijanta, ponuda kosta ukupno 651.600 KM (600.000 + 5 2.500900= 651.600). Cetvrta ponuda Da bi platili obavezu od 600.000 KM dobavljacu, moramo se zaduziti vise jer se a nticipativna kamata odbija odmah po dobijanju kredita. Pretpostavili smo da je realno da se z aduzimo za 660.000 KM. Ako od 660.000 KM krdita odbijamo 8% anticipativne kamate, dobija mo na raspolaganju 607.200 KM (660.000-52.800). S obzirom na to da smo morali odmah odvojiti 52.800 KM od zaduzenih 660.000 KM, to izgubljena dobit na ovih 52 .800 KM iznosi 4.435 KM (52.800.8,4%). Treba imati u vidu da smo iz dobijenog iznosa 607.200 KM platili dobavljacu 600.000 i da nam je ostalo 7.200 i da smo taj izno s mogli orociti zu 8,45, sto nam je realno omogucilo da poslije godinu imamo 7.805 (7.20 0+605). Konacno proizilazi da nas ova varijanta kosta 656.630 KM (660.000+4.435-7.805). Peta ponuda Zaduzenje zajedno s kamatom od 9% dekurzivno uz polugodisnji obracun ce iznositi : za prvo polugodiste 27.000 uvecano za izgubljenu dobit za 6 mjeseci na taj iznos od 1.134 KM (27.000.4,2%,0,7%.4 mjeseca), a za drugo polugodiste 27.000 KM. Prema tome, ukupno nas ova varijanta kosta 655.134 KM (600.000 + 27.000 + 1.134 + 27.000). Sesta ponuda S obzirom na to da je anticipativna kamata, to se moramo vise zaduzivati od 600. 000 od iznosa kredita 650.000 KM odbijamo 45.500 kamate i dobijamo u gotovu 604.500 KM. Ako placamo odmah i 3.000 KM bancinih troskova, ostaje nam na raspolaganju 601.5 00

KM. Po istom principu, 1.500 KM orocavamo na 1 godinu i dobijamo 126 KM (1.500.8,4%). Na placene kamate na pocetku godine u iznosu od 45.500 obracunamo mo

gucu izgubljenu dobit po stopi od 8,4% i dobijamo 3.822 KM. Kada na tu izgubljen u dobit dodamo i izgubljenu dobit po placenim bancinim troskovima unaprijed, dobijamo iz nos od 4.074 (3.822+252). Prema tome, ova nas po nuda ukupno kosta 652.448 KM (650.000+4.074-1.626). Sedma ponuda Dva posto kasa skonto ako odbijemo od 600.000 KM dobijamo 588.000 (600.00012.000 ). Na 588.000 KM izgubljena dobit racunata po 8,4% iznosi 49.392. Proizilazi da nas ova varijanta kosta ukupno 637.392 KM (600.000-12.000+49.392) i Osma ponuda Ako se opredijelimo za ovu varijantu, tada pored 600.000 KM placamo i kamatu u i znosu od 51.600 KM, iii ukupno 651.600 KM. Iz prethodnih racunica proizilazi da nam je najpovoljnija sedma ponuda, tj. da p otencijalnu obavezu platimo uz 2% kasa skonta. Mi smo prethodno prezentirali sarno cetiri prakticna primjera, svjesni da su oni uprosceni i da nisu oni potpuno preeizni, s namjerom da ukazerno na veIike mogucnosti koje u praksi postoje kada treba pronaci najpovoljnije rjesenje kroz upravljanje izvorima sred stava s eiljem iznalazenja optimalne strukture izvora sredstava. Teziste smo usmjerili u pravljanju kratkorocnim zaduzivanju kroz nove kratkorocne kredite koji se prilagodavaju spe cificnim mogucnostima i potrebama preduzeca. Niz prakticnih iskustava ukazuje da se pri utvrdivanju opravdanosti novog kratko rocnog kreditnog zaduzivanja treba voditi racuna ne sarno 0 rezultatima pracenja uslova i tendeneija na trzistima novea i kapitala pomocu ko jih eijenimo oportunost strukture pasive, troskovima finansiranja iz pojedinih realno poteneijalnih izvora finansiranja ap lieiranim na ocekivane finansijske rezultate preduzeca, trzisnoj vrijednosti preduzeca koje se namjerava zaduziti, rizieima iz ocekivanih redovnih (poslovnih) ulagackih i finansijskih aktivnosti, misljenjima relevantnih subjektivnih faktora (vlasnici, vjerovniei, menadzeri, k ontrolori i s1.) vee se mora voditi racuna posebno i 0 rezultatima analize strukture izvora finansiranja posmatrane s gledista odnosa vlastitih i tudih izvora bitnog

u primjeni tzv. finansijske poluge.' Cinjenice su da eijene izvora pojedinih izvora igraju jednu od presudnih uloga p ri opredjeljivanju duznika za konkretni izbor npr. jednog kratkorocnog kredita, medutim, nije rijed ak slucaj da te eijene predstavljaju sarno jedan, u sklopu mnogih drugih, relevanta n faktor pri izboru najpovoljnijeg zaduzivanja. Neke od ovakvih slucajeva mozemo vidjeti iz samog koneepta formule za izracunavanje troskova duga': 4 Van Horne, Financial Denision Moking Concepts Problems cases Liston publiching company, Ine A. Pretine Hall Company Leston, Virginia, 199., str. 128. 5 Detaljnije u knjizi: "Poslovne finansije" prof. dr Zijada Njuhovita, Revicon, 1999., str. 119. 270

Ki = K(I-t), gdje je "K"= intema stopa povrata "t" =granicna porezna stopa u stvari stopa poreza na dibit, a "Ki"= trazena diskontna stopa Korisno je da se podsjetimo da pojam c rapnhoda i zbira rashoda privredno-pravnog S1 ao i to da postoji vise pojmova dobiti i to bruto ti koja predstavlja razliku izmedu prihoda od pre lena za promjene vrijednosti zaIiha), dobit od ak , a predstavlja bruto dobit umanjenu za troskox 'eza (to je korigirana dobit od aktivnosti za prihc tivnosti i vanredne stavke) i neto dobit (kao dob i u vidu da se na troskove kamata ne racuna porez-see pI U _ ezazna tno nizi od troskova prije poreza. To mozerno prikazati na slijedecern prinijefu ."-Preduzece je emitiralo nove obveznice na 20 godina uz 12% kuponsku stopu i sa ze ljom da stvori cist prihod od 1.000 KM za svaku obveznicu nominalne vrijednosti od 1. 000 KM. Uz pretpostavku daje stopa poreza 40%, dobijamo Ki = 12 (1-0,4) = 7,20% Ovaj iznos od 7,20 predstavlja trosak nakon poreza, u stvari predstavlja dodatni iii granicni trosak iii trosak prirasta dodatnog duga, a ne kao trosak vee koristenje duga. Nije suvisno da rezimiramo da upravljanje kratkorocnim kreditima (dugovima) ima za cilj da da maksimalni doprinos ostvarivanju ideje 0 iznalazenju i primjenjivanju optimalne strukture izvora sredstava, strukture koja obezbjeduje solventnost (a ne direktn o likvidnost) i maksimalno ostvarivanje neto dobiti. Ostvarivanje tih ciljeva treba shvatiti k ao jedan trajan zadatak cije izvrsavanje zavisi od mnogih promjenjivih faktora. Ne smijemo nijed nog momenta zaboraviti da je optimalna struktura promjenjiva velicina koja je zavisn a od niza takode promjenjivih velicina, kao i to da se optimalna struktura i sredstava i i zvora sredstava mora raditi posebno za svako preduzece, a nikako za dva iii vise preduzeca kao o dredenih specificnih grupacija. Svako preduzece je, sto se tice ovih optimalnih struktura , ako mozemo reci unikat za sebe, jer u principu ne postoje dva preduzeca koja imaju identicn o sve specificnosti koje su relevantne za utvrdivanje i pracenje realizacije optimalne strukture sredstava i izvora sredstava. Pri tome podsjetimo se i slijedecih napomena, koje mogu a ne moraju biti znacajne pri definisanju finansijske strukture izvora preduzeca, a posebno finansijske

strukture sredstava, kao sto su:" dug moze biti prihvacen ako firma ne placa iii placa porez na dobit, ako je veca kamatna stopa na kredit ili zato sto je veca stopa d ividende na preferencijalne dionice iii, sto su veci troskovi (troskovi ili kamata) finansir anja putem lizi 6 Poslufili smo se dijelom rada koji je pripreman od autora Gacire Ekrema za knj igu "Poslovne finansije", redaktora Njuhovic dr Zijada, Svjetlost, Sarajevo. 1997.

nga ili da li jedan metod finansiranja smanjuje vrijednost drugih vrijednosnih p apira koji su rizici da se otkupi dug od postojecih povjeralaca i koncentrira na servisiran je manjeg broja ili sarno jednog duga, kakva moze biti reakcija na tdistu kapitala u slucaju odr edene odluke 0 (vecem) finansiranju i kakva je sposobnost za finansiranje putem zaduze nja sagledana u analitickom novcanom toku, kakvi su efekti razlicitih metoda finansiranja na p rofit prije poreza na dobit i dividendu po dionici, kakav je utica metoda finansiranja na stepen zaduzenosti firme, da li ce metod finansiranja podici (ili oboriti) rejting firm e na trzistu kapitala, da li je najbolje vrijeme za firmu da se lansira zaduzenje ili izdaju vrijednosn i papir i kako ce se finansiranje danas odraziti na buduci polozaj firme. Zavrsavajuci ovo izlaganje, moramo posebno istaci da se uspjesnost upravljanja d ugovirna treba provjeravati kako ce se namjeravani kreditni aranzman 0 zaduzenju odraziti na sposobnost preduzeca za placanje tekucih i dugorocnih obaveza koje su vee stvorene kroz pok azatelj odnosa izmedu tekuceg i dugorocnog duga prema ukupnom kapitalu preduzeca i kroz pokazatelj stope pokrivenosti kamata, kao odnosa izmedu zarada prije kamate i poreza prema troskovima kamata. Taj odnos poznat kao Interes Coverage Ratio se dobije k roz uporedivanje operativnog dobitka i troskova kamata. Sustina tog proucavanja je i u tome da li ce u preduzecu, poslije odredenog novo g zaduzenja ili konverzije postojeceg duga u novi doci do odstupanja od tzv. "idealnih" isku stvenih odnosa, koji su posebno bitni za politiku likvidnosti i solventnosti preduzeca. Od mnogih tih odnosa, kao najbitniji se smatraju slijedeci: odnos obavezai vlastitog kapitala, odnos izmedu tekuce i dugotrajne imovine, odnos izmedu dugotrajne imovine i koristenja kapitala. Premda prostor nije namijenjen detaljnijem tom pracenju, ipak cemo napraviti mal i izuzetak kada je u pitanju odnos obaveza i vlastitog kapitala, posmatran kroz "idealne" i skustvene odnose. Nairne, za te odnose nije bitno sarno to da ukupne obaveze ne budu vece od vlastitog kapitala nego i to da tekuce obaveze (obaveze prema dobavljcima, porez u, kratkorocnim kreditima i s1.) ne budu vece od jedne cetvrtine (25%) ukupnih izvora (pasive). Tu treba ukljuciti radi finansijske stabilnosti i potrebu da se dugorocne obaveze n e zamjenjuju tekucim obavezama vee vlastitim kapitalom, u prethodnom razmatranju upravljanja dugovirna,

mi smo se opredijeliIi da teziste usmjerimo upravljanju dugovima posmatrano sa s tanovista poslovnih struktura koje nastoje da pripreme materijal za donosenje odluka 0 upr avljanju ciji je cilj stvaranje optimalne finansijske strukture preduzeca, posmatrane pos ebno kroz optimalnu strukturu izvora sredstava u dijelu koji se odnosi na tude izvore sredstava. Pri tome smo svjesno zanemarili aspekt upravljanja dugovima koji se odnosi na po stepenu amortizaciju dugova i refundiranje postojecih dugova, kako bismo potenciraIi fin ansijske aspekte upravljanja dugovima. Nairne, postepena amortizacija dugaje specifican n acin upravljanja amortizacijom duga, gdje se postepeno vrsi povlacenje emitiranih obv eznica s jednokratnim dospijecem preko posebnih amortizacionih fondova (kao sto je "singi ng fond") kod kojih se "kombinira povlacenje duga otkupom na otvorenom trzistu i povlacenj e duga temeljem klauzule opoziva."

SESTI DID FINANSIJSKI HlllCl1 HlllCI FINANSIHANJA 1. Neizvjesnosl i rizici Finansijski rizici predstavljaju jednu posebnu aktuelnu grupaciju rizika s kojim a se privredni subjekti susrecu u svakodnevnom posJovanju. Premda su mnogi rizici, opcenito gle dajuci nezavisni od stepena razvijenosti trzisne privrede, ipak je interesantno istaci i da se s razvojem trzisne privrede a posebno finansijskih trzista brojnost rizika finan siranja i njihova problematika sve vise povecavaju i usloznjavaju. To je i razlog da cemo teziste narednog razmatranja posvetiti rizicima finansiranja i upravljanju tim rizicima s ciljem da se preduzece zastiti od njih. Da bi sto potpunije i bolje prikazali sustinu teme koju obradujemo i meduzavisno st pojedinih rizika, smatramo da je neophodno prethodno u najkracim crtama opisati odredena uopstena svojstva neizvjesnosti u poslovanju iz kojih se i javljaju rizici s pos ebnim osvrtom na najkarakteristicnije pretezno finansijske rizike trzisne privrede koji rezult iraju iz savremenih procesa razvoja finansijskih trZista, pa tek onda razmotriti sustinu relevantnih rizika finansiranja i upravljanja stirn rizicima s ciljem da se ublaze ili izbjegnu pos ljedice koje mogu ti rizici izazvati na kretanje visine neto dobiti preduzeca, Neizvjesnost je pojam koji je karakteristican za buduca vremena i svojstven je s vim sistemima (prirodnim, drustvenim, staticnim, dinamicnim). Ona predstavlja sile koje, u pri ncipu mogu znacajno djelovati na razaranje tih sistema' i zavisnaje od vremenajer duzi vremenski period donosi vecu neizvjesnost. Neizvjesnost se cesto i identificira s pojmom r izika', I pored cinjenice da jedni iz drugih proizilaze i da su pojmovno usko vezani, ip ak se ne mogu poistovjecivati. Konkretno pri realizaciji jednog projekta, bilo u smislu o stvarivanja njegovih ukupnih ciljeva ili odredenih njegovih efekata, prisutne su mnoge neizv jesnosti koje poticu zbog nemogucnosti da se upoznaju i predvide relevantni faktori koji mogu razlicito djelovati na realizaciju tog projekta za vrijeme njegovog funkcionisanja. Upravo zbog tih nemogucnosti predvidanja, neizvjesnost se ne moze definisati kao aktiva n cinilac pri odlucivanju 0 prihvatljivosti odredenog projekta. Medutim, rizik se moze tre tirati kao 1 Marjanovic dr. S.: "Primjena kibernetike u rukovodenju radnim organizacijama", str. 59-72, Informator, Zagreb, 1974. 2 Detaljnije u knjizi Shlaifer R.: "Probility and Statistics for business Decisi ons", str. 2-60.

bitan aktivan cinilac tog odlucivanja iz razloga sto se on zasniva na definisanj u vjerovatnoce nastanka te neizvjesnosti. Drugim rijecima, mogucnost da se ta vjerovatnoca nast anka kvantificira igra kljucnu ulogu sto se rizik uzima kao aktivan cinilac tog odluc ivanja. Pri ovim razgranicavanjima ne mozemo a da ne istaknemo i odredene nedorecenosti i ne dosljednosti pri prakticnoj realizaciji, npr., odredenih investicionih odluka i u tdisno razv ijenoj privredi. Nije rijedak slucaj da se rizik ulaganja determinira neupotrebljivim i nepouzdanim informacijama na bazi kojih se donose takve kljucne odluke. Zbog tih nemogucnost i, a primroani da se daju odredene procjene na duze rokove (prinosi i s1.), odgovomi strucni lj udi to vrse s dosta ogranicenih i proizvoljnih informacija. Zavisno od vjerovatnoce nastanka neizvjesnosti i njihove visine, rizici se mogu i stepenovati'. Da je rizik u investicionom odlucivanju usko povezan s neizvjesnoscu, pokazuje n am i cinjenica da faktori koji uticu na pojam neizvjesnosti prouzrokuju i rizik, ali su vjerovatnosti njihovog uticaja na rezultat investicionog odlucivanja nepoznati, te ih zbog tog a i ne svrstavamo u faktore rizika. Iz prethodnog proizilazi da je potrebno razlikovati pojam neizvjesnosti od pojma rizika. Naime, neizvjesnost u najsirem pojmovnom znacenju predstavlja skup odredenih rel evatnih nepoznanica koje mogu, a ne moraju bitno uticati na rezultate buduceg poslovanja privrednog subjekta, dok pojam rizika predstavlja svaku onu neizvjesnost koja se moze kvant ificirati. U tom smislu znacenje rizika se moze protumaciti i kao izlaganje opasnosti da se u nekom poslovnom poduhvatu ne uspije ili da se pretrpi steta. To znaci da je poja m neizvjesnosti siri pojam od rizika i da se ta neizvjesnost ne moze izraziti statisticki kao st o je slucaj s rizikom. Prisutna su i misljenja po kojima ne postoje rizicni procesi, poduhvati, vee sam o postoje i neizvjesni procesi', sto se moze protumaciti da je neosnovano svakom poduhvatu pridodavati mogucnost vjerovatnoce nastanka rizika. 2. Sire poimanje linansijskih rizika Prije nego pristupimo razmatranju rizika finansiranja, sto namje i osnovni cilj ovog rada, ucinicemo kratak osvrt na neke rizike koji se na direktan ili indirektan nacin c esto povezuju s konceptom rizika finansiranja, sto ovu ionako slozenu i nedovoljno proucenu materiju cini jos slozenijom, Pri tome nemamo namjeru da se serioznije bavimo pr

oblematikom grupisanja rizika, ne radi teskoce koje se pri tom grupisanju mogu pojaviti, vee zbog cinjenice da se jedan isti rizik moze pojaviti u vise grupacija neovisno ko liko ih svrsishodno sistematizirali. U granicama raspolozivog prostora opredijelicemo se na one rizike koji su posebno specificni, a koji istovremeno mogu odigrati i znacajnu u logu u boljem definisanju i razumijevanju rizika finansiranja. Npr. rizici iz osnova ulaganja novca i kapitala igraju izuzetno znacajnu ulogu u politici rentabilnosti gdje se susre cemo sa tri vrste rizika i to:' 3 Puljic M.: "Bankarske metode ocjene investicionog proiekta", str. 151, Ekonoms ki glasnik br. 25-26, Sarajevo 1980. 4 Jurkovic dr P.: kao redaktor knjige "Finansijski menadzment u praksi", str. 12 4, Masmedija, Zagreb, 1994. 5 Rodic D.: "Poslovne finansije", Ekonomika, Beograd, str. 17. 274

poslovni (kao neizvjesnost u ostvarivanju prinosa na ukupno ulozena sredstva); finansijski (kao neizvjesnost ostvarivanja bruto dobitka) i ukupni rizik (kao kumulirani poslovni i finansijski rizik). Pri ovom grubom razvrstavanju rizika vodicemo racuna da to grupisanje bude u fun kciji aktivnosti koje se mogu i trebaju poduzimati da se zastitimo od rizika. 2.1. Sistemski i nesistemski rizici Svi finansijski rizici, kao rizici od kojih zavisi visina neto dobitka, zavisno od toga koliko finansijski menadzment preduzeca moze djelovati na njihovo javljanje, mogu se po dijeliti na: sistemske finansijske rizike i nesistemske finansijske rizike. Premda cemo 0 ovim rizicima detaljnije pisati u drugom dijelu ovog rada, ipak ce rno ovdje istaci sarno to da na sistemske rizike menadzrnent preduzeca ne moze utjec ati u smisiu njihovog javijanja, vee sarno na preduzimanje mjera da se ublazi njihov uticaj n a visinu neto dobiti. U te sistemske rizike spadaju: rizici koji proisticu iz promjene stabilosti privredno-finansijskog sistema (sto pa inflacije i s1.), rizici koji proisticu iz promjena carinskog sistema (visina carina i s1.), rizici koji proisticu iz promjena poreskog sistema (porezi i s1.), rizici koji proisticu iz promjena kreditno-monetarnog sistema (kamate i s1.) rizici koji proisticu iz deviznog sistema (devizni uslovi i s1.). Nesistemski rizici su finansijski rizici ciji uzrok nastanka lezi u preduzecu, P o obimnosti i frekventnosti pojavijivanja daleko su znacajniji za finansijski menadzment ovi nesistemski finansijski rizici. 2.2. Rizici obezbjedivanja likvidnih sredstava Proucavajuci problematiku likvidnosti sredstava, mogli smo uociti da su prisutne mnoge neizvjesnosti u predvidanju priliva likvidnih sredstava. Ta neizvjesnost j e veca kada se ocekuje priliv gotovine iz pretvaranja nenovcanih sredstava u novcana sr edstva. Nairne, mogu se pojaviti mnogi i nepredvideni faktori za koje ne znamo kako ce u ticati na proces pretvaranja nenovcanih u novcana sredstva. Taj rizik je moguc cak i po javom ocekivanih faktora, ali nikad ne znamo tacno s kojim ce intenzitetom ti faktori djelovati

i u koje vrijeme. Npr. ako ocekujemo priliv iz predvidene prodaje jednog vrijedn osnog papira u tom i tom iznosu, tog i tog dana moze se desiti da se realizacijom isto g ostvari znatno manji iznos gotovine. Taj rizik ostvarivanja likvidnih sredstava prisutan je, u principu, kod pretvaranja svih nenovcanih sredstava u novcani, likvidni oblik. Visina tog rizika je u direktnoj zavisnosti od faktora od kojih i zavisi to pretvaranje nenovcanih sredstava u novcana, kao sto su: vrijeme potrebno da se jedno nenovcano sredstvo pretvori u novcani oblik, utrzivosti tog nenovcanog sredstva, njegove konvertibilnosti na trzistu, odnosa nominalne i trzisne cijene i s1.

2.3. Rizici obaveza Sustina ovih rizika je vezana za dugorocna rezervisanja koja se odnose na obavez e koje nastaju iz osnova rezervisanja sredstava za troskove investicijskog odrzavanja materijalnih sredst ava (preko 12 mjeseci), rezervisanja za troskove garancija prodanih proizvoda i usluga, rezervisanja za troskove istrazivanja i razvoja, troskovi rezevisanja za istrazivanja obnavljanja prirodnog bogatstva, rezevisanja za moguce gubitke po ugovoru 0 izgradnji, rezevisanja za rizike od nepredvidenih gubitaka na zajmovima i avansima, rezervisanja za poreze i doprinose u narednom periodu, rezervisanja za penzionisane radnike koji ce se isplacivati do definitivnog odla ska u penziju. Rizik obaveza se javlja u neizvjesnosti visine nastanka stvarnih troskova u odno su na ukalkulisane troskove na kontima grupe 36 i ukalkulirane obaveze kao protustavke na kontima grupe obaveza 52. Generalno mozerno reci za sva rezervisanja da su to obaveze "neodredenog vremena i iznosa" (MRS 37., t. 10.), a sto dalje znaci da tereti bi lans uspjeha, koji je izdvojen iz neto dobiti. Ta rezevisanja se razlikuju od vremenskih razgr anicenja, jer se kod vremenskih razgranicenja zna i tacan iznos obaveza i konkretna obavez a, sto nije slucaj kod rezervisanja. Upravo iz tih razloga se i pojavljuje rizik ob aveza po rezervisanjima. Neizvjesnosti koje neizbjezno okruzuju mnoge dogadaje i okolnosti namecu oprez p ri prosudivanju realnosti obaveza, jer njihovo precjenjivanje i potcjenjivanje stva ralo bi skrivene rezerve ili prekomjerna rezervisanja, odnosno stvaranje netacnih prikaza u bilan sima uspjeha i stanja. 2.4. Rizici Iikvidnosti poslovanja U sustini, ovdje se radi 0 riziku solventnosti koji proizilazi iz neuskladenog p riliva likvidnih sredstava i obaveza koje dospijevaju. Najcesce se ovaj rizik pojavljuje iz slije deca dva razloga, ito: zbog opasnosti da se vrijednosni papiri nece moci transformirati u novcani oblik u ocekivanoj visini i u ocekivano vrijeme i

zbog toga sto poslovne strukture odluce da se ne izvrsava neka dospjela obaveza i ako je preduzece solventno na dan dospijeca te obaveze, bilo zbog ukazane potreb e da se likvidna sredstva uloze u neki unosan posao koji ce obezbijediti vece efek te nego sto su posljedice iz neizvrsenja te obaveze (zatezne kamate, prisutna finan sijska nedisciplina). 2.5. Rizici ostvarenja profita Posmatrajuci siru problematiku faktora od kojih zavisi ostvarivanje neto dobitka , sigumo da i sve aktivnosti u preduzecu koje se odnose na finansiranje imaju znacajnog u ticaja na ostvarivanje neto dobitka. To se posebno odnosi na odredena dodatna ulaganja u p ostojece poslovanja i s1. Medutim, s obzirom na to da se kod ovog rizika podrazumijeva ri zik ostva

rivanja neto dobitika iz neceg sto je vee bilo, u osnovi finansirano, to ovu vrs tu rizika nismo ukljucili u tzv. rizike finansiranja, vee kao rizike koji su svojstveni u prinei pu svim aktivnostima u preduzecu, Nairne, frekventnost pojavljivanja i brojnost faktora koji uticu na visinu profi ta cine ovaj rizik najvecim rizikom u poslovanju privrednih subjekata. Nemogucnost procj enjivanja tih faktora cine da je. svaki od njih latentna opasnost da se moze desiti nesto sto ce umanjiti efekte (neto dobit) ili ce ih u potpunosti eliminisati, cak i ako su de taljno i seriozno koneipirani u tekucem i razvojnom poslovanju preduzeca, Od tih nepredvidivih okolnosti koje dovode do pojave smanjenja ili potpunog eliminisanja ocekivanog p rofita isticerno sarno: varijabilnost potraznje od strane kupaea, jacanje konkureneije, povecanje troskova poslovanja i neadekvatno upravljanje preduzecem. 2.6. Rizici nap/ate potraiivanja Po odredenim karakteristikama mogao bi biti svrstan u rizike finansiranja, medut im, ipak se odnose na brojnost osnova nastanka ovih rizika, koje opredjeljuju ovaj rizik da ga svrstamo ovdje u ovu grupu finansijskih rizika koji nisu riziei finansiranja. Nairne, ova j rizik je stalno prisutan u tekucem poslovanju gotovo svakog preduzeca. Sustina ovog rizik a se ogleda u tome da se eijcni da ce korisnik pozajmiee (nosilae obaveze) otezati s placanj em preuzete obaveze ili da nece udovoljiti obavezama vezanim za placanje glavniee i kamata. Sto je neizvjesnost veca da se nece obaveza izmiriti, to je i finansijski rizik prib lizno srazmjerno Yeti. U takvim slucajevima onaj koji raspolaze tim potrazivanjima, ukoliko zeli brzu naplatu, primoran je snizavati eijenu tim potrazivanjima na finansijskom trzistu, To sniz avanje je poznato pod imenom premije za rizik. Drugim rijecima, ta premija je manja za potrazivanja koja su zasnovana na tzv. utrzivim, konvertibilnim vrijednosnim papirima. Intere santno je napomenuti da veci rizik naplate potrazivanja iz osnova primljenih vrijednosn ih papira, obicno ima za posljedieu trazenje veceg prinosa na te vrijednosne papire, u smis lu upisivanja kamatne stope. Sto naplata potrazivanja dospijeva u duzem vremenskom periodu, to je veea prisutnost neizvjesnosti te naplate zbog nemogucnosti predvidanja svih n epoznaniea u duzem vremenskom periodu. Iz tih razloga onaj koji namjerava usmjeriti novae u emisiju vrijednosnih papira mora biti spreman, premda je i emisar bonitetan, za placanje premije za rizik iz emisije dugorocno vrijednosnih papira, tj. iz dugorocnog vezivanja s

redstava. Dugorocno vezivanje stvara i vecu prisutnost rizika, zbog moguce fluktuaeije trz isne eijene dugorocnih vrijednosnih papira. Ta premija je manje neophodna ako se ocekuje pad kamatnih stopa, sto stimulise ulaganja u dugorocne vrijednosne papire u odnosu na kratkor ocne i srednjorocne vrijednosne papire. U ovu grupu rizika spadaju i riziei naplate kredita. Osnovni uzrok javljanja ovi h rizika leze u neadekvatnom ispitivanju kreditne sposobnosti potencijalnog duznika ove o bligaeione obaveze i neobezbijedenim materijalnim uslovima za uredni povrat otplate kamata. Pretjerano insistiranje na obezbjedivanju povrata obicno izaziva za prodavea (u ovom slucaju kreditora) i novi rizik tzv. rizik ogranicavanja prodaje. 0 ovim okolnos tima dobar

finansijski menadzer mora voditi racuna i s velikom dozom opreznosti rjesavati o bostrane moguce probleme. Uz pojam rizika naplate potrazivanja u literaturi susrecemo i pojam rizika povje rilaea, koji se definise kao rizik naplate potrazivanja 0 roku i kao rizik naplate potra zivanja uopste. Normalno je pretpostaviti da potrazivanja na duzi rok nose vece rizike, pa se i pojam rizika naplate potrazivanja uopste pretezno pojavljuje kod potrazivanja na duzi rok. 2.7.Rizici ubankarskom poslovanju Kada banke proucavaju neizvjesnost svog poslovanja, koja je sastavni dio kreditn e politike banke, tada se one prvenstveno koneentriraju na sest osnovnih rizika ito: kreditni, kamatni, portfolio, operaeioni, kreditna delikveneija i sindikaeioni. Kreditni rizici se definisu analiziranjem kreditne spsobnosti duznika i vezani s u za neizvjesnost koje mogu potieati iz sposobnosti otplate (capacity-C), zelje da se izvrsi otpla ta (sharecter-C), imovine (capital-C), zaloga (colateral-C) i uslova okruzenja (con ditions-C). Ovih "5C" indikatora su presudni za kreditni rizik banke cija se sustina moze sv esti na opasnosti koje proisticu da se ulozeni novae uopste nece vratiti, da se nece vratiti na vr ijeme ili da se ulozeni novae nece vratiti u eijelosti. Kamatni i portfolio rizici su riziei koji su posebno interesantni i znacajni za banke, jer su isti, u prineipu, izvan njene kontrole. Operacioni rizici proisticu iz neadekvatne komunikaeije i koordinaeije izmedu po jedinih dijelova u okrivu banke. Riziei iz kreditne delikveneije poticu iz nezakonitih r adnji odgovornih liea u banci. Sindikacioni rizici proisticu iz zajednickih (sindikata) kreditnih aranzmana s v elikim privrednim sistemima, kad se vise banaka dogovore da zajednicki nastupaju. Rizik se zasniva na nedovoljnoj koordinaeiji u proejeni kreditnog rizika. U sklopu ovih tzv. bankarskih rizika mozemo posmatrati i tzv. "rizike zakljucaka " koji se odnose na to da banka partnera ne moze da izvrsi svoje obaveze, ne isporuci d ogovorene instrumente na vrijeme i ugovoreno mjesto i s1. 2.8.Riziciuposlovima osiguranja Premda ovi riziei kao i riziei u bankarskom poslovanju Cine posebnu grupaciju ri

zika koja ima niz svojih relevantnih specificnosti, ipak ti riziei mogu biti tretirani kao finansijski riziei, jer njihovim nastankom moze doci do promjene visine neto dobiti ne sarno osiguravaju ceg drustva kao privredno-pravnog subjekta koje osigurava poslove, imovinu i liea, vee i na neto dobit poslovnih partnera tih drustava, U osiguravajucim drustvima pod pojmom rizika podrazumijev aju

osigurani rizik od realno mogucih opasnosti koje se mogu desiti po ugovorenom os iguranju, kao sto su pozari, nezgode i s1. Visina naknade posljedica koje mogu nastati iz ugov orenog osiguranja zavisi od detalja definisani tim ugovorom, odnosno od uslova osiguranja. Tako im amo: rizike koji se u potpunosti pokrivaju osiguranjem (standardni uslovi osiguranja) , rizike koji se djelimicno pokrivaju, nadoknaduju osiguranjem u smislu da se preu zimaju rizici iz osnova povecane premijske stope (kao anormalni rizici), ogranicene rizike, kada se jasno u ugovoru definise do koje sume se nadoknaduje rizik i u kom vremenu. Treba imati u vidu da se ratne stete i s1. koje predstavljaju tzv. ratne rizike ne mogu osigurati. U sklopu ove grupe rizika postoji i tzv. rizik premije, koji se odnose na osigur anje imovine, dio neto premije potreban za pokrice stete i neto tehnicka premija. 2.9. Rizici poslovanja u inostranstvu Preduzeca koja se bave odredenim poslovima u inostranstvu izlozena su daleko vec im neizvjesnostima u ostvarivanju ocekivanih finansijskih rezultata nego sto su to preduzeca koja posluju u zemlji. Te neizvjesnosti se manifestiraju na razlicite nacine, sto sve prouzrokuje i veci rizik u ostvarivanju planiranih rezultata. Ti rizici imaju svojstva i cesto se mogu okarakterisati kao politicki rizici i krecu se od blagog mijesanja u poslovne aktivnosti kroz r azne posebne namete (npr. odredivanje procenta ucesca domacih rezidenata u pojedinim poslovirna, nametanje obaveznog ucesca u finansiranju drustvenih investicija, u rjesavanju p roblema zastite okoline, ogranicavanje odnosa na konvertibilnost valute), pa do djelimic ne ili potpune konfiskacije sredstava. Raditi u takvim uslovima je objektivno rizicnije nego u zemlji. Osim te vrste rizika, kojaje prouzrokovana iskljucivo politickim neizvjesnostima , javljaju se i tzv. devizni rizici iz tog poslovanja u inostranstvu, koji nastaju na temel ju promjena deviznog tecaja. Devizni ili valutni tecajevi predstavljaju cijenu jedne valute u odnosu na drugu i njihove cijene, kursevi se mijenjaju i zavise od odnosa ponude i potrazn je, sto stvara ogromnu neizvjesnost i opasnost od pojave znacajnih rizika koje padaju na teret preduzeca koje i posjeduju i koje trguju stranom valutom. Bitno je razlikovati tzv. spot (trenutni) tecaj od tzv. terminskog tecaja". Sa t ri vrste rizika preduzeca se susrecu u inostranstvu, i to kao:

konverzijska tecajna razlika (promjene u racunovodstvu prihoda i u bilanci stanj a zbog promjene u deviznim tecajevima); transakcijska tecajna razlika (koja je vezana za odredeno izvrsenje transakcija npr. potrazivanja) i kao ekonomska izlozenost (promjene u ocekivanim buducim tokovima novca, promjene ekonomske vrijednosti). 2.10. Rizici transfera Ovaj rizik ima odredenih specificnosti koje ukazuju na potrebu da se ne posmatra u sklopu tzv. rizika u poslovanju sa inostranstvom. Sustinski razlog je u tome sto se nei spunjavanja odredene medunarodne obaveze jedne drzave prema drugoj ne vrsi zbog toga sto 6 James C. van Horne: "Finansijska politika i upravljanje", str. 729.

drzava duznik to ne moze zbog nedostataka stranih sredstava placanja, vee to cin i sto ne zeli placati te obaveze. Preduzeca kao krajnji duznici su solventna, ali se i pored t oga taj rizik proteze podjednako i na sve finansijske instrumente koji se upotrebljavaju u reg ulisanju medunarodnih finansijskih obaveza. 2.11. Triisni rizici ("Market risk'7 Ovaj rizik je vezan za poslovanje s trzistem. Najcesce se odnosi na rizike koji se pojavljuju pri ulaganju novcanih sredstava za kupovinu vrijednosnih papira i kada se vrse f inansijski plasmani. Osnov nastanka rizika je bilo u promjenama cijena finansijskih plasman a na finansijskom trzistu bilo zbog rizika promjene cijena vrijednosnih papira. 2.12. Rizici izneuskladenih tokova novca Ovaj rizik nije isto sto i rizik likvidnosti, jer se ovdje pojavljuje ne sarno n edostatak vee i visak likvidnih sredstava. U prineipu, svako kvalitetno planiranje finansijskih tokova, tj. tokova priliva i odliva novea mora se okoncati usaglasavanjem tih tokova, odnosno predvidanjem konkretnih mjer a i aktivnosti koje treba poduzimati da se eventualno neuskladivanje pravovremeno razrijesi i odrede konkretne licnosti koje su odgovorne za sprovodenje tih mjera i aktivnost i. Odredeni ograniceni osvrt na tu problematiku ucinit cemo kroz razmatranje nekih specificnih problema koji se odnose na to uskladivanje, a proizilaze iz rasporeda otplate du ga u uslovirna potenciranja neizvjesnosti. Raspored dugova u osnovi zavisi od rokova kredita. K raci rokovi otplate kredita stvaraju relativno vece probleme i vece rizike u postupku usklad ivanja, a duzi rokovi otplate kredita olaksavaju to uskladivanje i time smanjuju rizik fin ansiranja. Konkretno, ako je preduzece uzelo jedan kratkorocni kredit i stirn sredstvima zeli finansir ati staIna obrtna sredstva, ono zbog neadekvatnog toka priliva sredstava iz finansiranja te kuceg redovnog poslovanja, u stvari zbog neuskladenih ocekivanih priliva i jednokratnog znacajn og odliva (povrat kratkorocnog kredita), ce biti u velikim iskusenjima po pitanju izvrsava nja kratkorocnih obaveza. Tada dolazi do poteneiranja rizika nemogucnosti dobijanja novih kredita (zbog neurednog izvrsavanja obaveza). Obnavljanje, refinansiranje postojecih kraktoroc nih potreba bilo bi rizicno i za postojeceg kreditora. Zbog propusta u angazovanju kraktoroc nih kredita za dugorocne namjene, preduzece je uslo u nove rizike koji se kriju u visini neizvj esnosti kamatnih stopa za buduce kratkorocne kredite. To se posebno poteneira u uslovima povecane inflacije.

U principu, taj se rizik odrazava u veeem placanju kamata na nove kratkorocne kr edite, vecih, narocito u odnosu na dugorocne kredite. Kamatni izdaci prouzrokuju i vece odlive koji se ne mogu pokrivati iz priliva finansirane namjene koja nije adekvatno aktivirana. 2.13. Rizici u ostvarivanju negativnih finansijskih rezultata U sklopu posmatranja nacela finansiranja, rizici ostvarivanja negativnih finansi jskih rezultata imaju razliciti znacaj za pojedina preduzeca. Oni prvenstveno zavise od fiksnih troskova tih preduzeca. Za preduzece koje ima relativno znacajne iznose fiksnih troskova

(amortizacija, rezijski troskovi, kamate itd.), pitanje ovih rizka predstavlja i zuzetno vazno i osjetljivo pitanje. Svaka znacajnija dekonjunktura ima odredenog uticaja na pove canje ovog rizika. Ovakva preduzeca tesko se snalaze u nastojanju da smanje rizik ostvariva nja bruto dobitka, kroz npr. smanjivanje rashoda finansiranja (kamata) putern pomjeranja s trukture kapitala u korist vlastitog. Povoljnu sansu imaju preduzeca s manjirn fiksnim tr oskovima, jer mogu angazovati pozajmljeni kapital sve do visine u kojoj povecane kamate ne ce ugroziti visinu bruto dobitka. Pravovremeno pracenje odredenih pokazatelja, kao sto su br uto profitna marla (kao odnos izmedu prodaje umanjene za troskove prodaje prema ukup noj prodaji) i neto marze (kao odnos izmedu neto profita nakon oporezivanja prema uk upnoj prodaji), moze nam u samom poslovanju signalizirati 0 opasnostima nastanka negat ivnih finansijskih rezultata. 2.14. Kvantifikacijski rizici To su oni rizici koji se mogu kvantificirati upotrebom senzitivnih analiza, meto dom simulacije. Drugim rijecima, to su oni rizici koji se tehnicki definiraju i takva vjerovatno st nastupanja posljedica od tog rizika je u biti poznata onom koji donosi odluku prije njene izvrsnosti, Okolnost da se rizik moze kvantificirati, omogucuje da se taj rizik kalkulira u troskove poslovanja. 2.15. Inherentni rizici Radi svrsishodnijeg organiziranja finansijskog menadzmenta s ciljem efikasnijeg rada na zastiti od rizika, finansijski rizici se dijele ina: minimalne rizike, uobicajene rizike, prihvatljive rizike, zadovoljavajuce rizike i povecane rizike. Pri definisanju i svrstavanju pojedinih rizika u prethodne grupacije, mogu se kr iti odredene opasnosti bilo zbog zanemarivanja znacaja odredenih malih iznosa koji oni kumula tivno mogu imati na ukupan finansijski rizik u preduzeca, bilo zbog prepustanja finansijski rn izvjestacima da samostalno definisu znacajnost pojedinih elemenata finansijskog izvjestavanja . Ta okolnost je povezana s rizikom revizije pri kojoj se moraju cijeniti i efekti zanernareni h faktora u finansijskom izvjestaju koji oni stvarno mogu imati na karakter ekonomsko-finansijskih odluka koje donose korisnici. Upravo zbog nedefinisanja pojma "znacajnosti" ni u Medunarodni m reviziskim standardima (JAS) niti standardima revizije i srodnih usluga FBiH, cini odgovorn ije sve one kojima se prepusta da to sarni definisu.' U sklopu rizika koji se pojavljuju

u aktivnostima revizora po pitanjima koja se, npr. znacajne pogreske, nece otkriti, bilo zbog v rste testiranja koja se provodi, pratecih ogranicenja u reviziji ili zbog ogranicenja koja su karakte risticna bilo kojem sistemu interne kontrole, razlikujemo i ove specificne, delikatne rizike: Inherentnirizikpredstavljarizikda ce sepojavitiznacajnepogreskeufinansijskiminfo rmacijama. U stvari,to je rizik koji proizilazi iz pogresnog prikazivanjasaldana pojedinirn racunima ili klasama. 7 spremic dr Iva: Metodologija procjene znaeainosti rizika "revizije finansijski h lzvlestala", 1999.god.

2.16. Kontrolni rizik Ovaj rizik poznat je i kao "rizik kontrole". Sastoji se u tome da se pogresno pr ikazivanje na saldu racuna iii klasi transakcija nece biti sprijecen, izbjegnut niti otkriv en niti ispravljen pravovremeno putem racunovodstvene kontrole i sistema interne kontrole zbog nemo gucnosti racunovodstva i interne kontrole da to djelotvorno ucine. 2.17. Rizik neotkrivanja Ovaj rizik poznat je i kao "detektivski rizik". Ovaj rizik se javlja zbog nernog ucnosti revizora da svojim aktivnostima otkrije pogreske na racunima ili vrsti transakcija. U stv ari bolje je reci zbog prirode posla revizora nego nemogucnosti jer nije rijedak slucaj da se upotrijebi iii se pogresno upotrijebi primjeran postupak. 2.18. Altarizik To je rizik nepravilnog odbacivanja u smislu da se rezultat uzoraka podrzava odb acivanjem pravilnog evidentiranja salda racuna i vrste transakcija. 2.19. Beta rizik To je rizik nepravilnog prihvacanja u smislu da rezultat dobiven uzorkom podrzav a zakljucak da evidentirano stanje racuna i vrste transakcija nije bitno pogresno iskazno. 3. Rizici linansiranja Pri definisanju pojma rizika finansiranja posluzit cemo se na odredeni nacin i s amim pojmom finansiranja, shvacenim u sirem smislu znacenja, kao utvrdivanje nedostajucih no vcanih sredstava, njihovo pribavljanje, usmjeravanje (investiranja) i postizanje sto ve ceg povrata tih ulozenih sredstava. 3.1. Rizici finansiranja iz osnova utvrdivanja nedostajucih noveanih sredstava. I pored najboljih namjera i izvrsenih strucnih priprema u praksi se ipak cesto p ojavljuju mnoge deformacije u finansiranju koje poticu iz osnova utvrdivanja. Ako znamo da se to utvrdivanje u dosta slucajeva ne vrsi na savremenim strucnim dostignucima, onda nismo daleko o d istine ako navedemo da se, u principu u svakom finansiranju u praksi pojavljuju deformacije ispoljene bi10 u visku, bilo u nedostatku novcanih sredstava iii u neadekvatnom njihovom kvalit etu. Neadekvatan kvalitet se prvenstveno ispoljava u raskoraku izmedu predvidenih struktura veziv anja sredstava i stvarnih potreba za tim strukturama. Realnost, a time i korisnost utvrdenih nedostajucih novcanih sredstava, u osnovi zavisi od tacnosti prognoza na kojima se utvrdivao taj nedostatak." 8 Van Horne, "Finansijski management i politika", Mate, Zgb., str. 811.

Taj nedostatak mozemo utvrditi na vise nacina, kao sto su: projekcijom buducih novcanih primanja i novcanih isplata preduzeca tokom razlici tih buducih vremenskih perioda, pomocu metode materijalnog bilansiranja metode kalkuliranja optimalnih potreba za obrtnim sredstvima. Visina rizika ce zavisiti i od prilagodenosti primjene adekvatnog postupka utvrd ivanja nedostajucih novcanih sredstava specificnim uslovima odredenog preduzeca, kao i od toga koliko se svrsishodno izvrsilo razgranicavanje namjene upotrebe tih nedostajucih novcanih sredstava potrebna za dugorocno vezivanje, kao stalna sredstva (investicije, dug orocni plasmani, dugorocna ulaganja, kupovina dionica, obveznica, udruzivanje sredstava) ili se r adi o namejrama za otpocinjanje poslovanja novih kapaciteta iii za obezbjedivanje ur ednog odvijanja tekuceg poslovanja. Osim toga mora se voditi racuna da li se radi 0 ma terijalnim iii nematerijalnim stalnim sredstvima, da li se radi 0 obrtnim sredstvima za tra jne ili povremene potrebe. I ova grupacija rizika moze se podijeliti na posebne tri podgrupacije i to: 3.1.1 Rizici finansiranja koji se manifestiraju u viSku novcanih sredstava. Ovi rizici ukazuju na neophodnost predvidanja adekvatnih mjera da se sto svrsish odnije stave u funkciju viskovi kada se budu pojaviIi. 3.1.2. Rizici u nedovoljno utvrdenim potrebama za nedostaiucim novcanim sredstvi ma. Teziste aktivnosti za razrjesavanje ovih problema, tj. ovog rizika je u predvida nju dodatnih aktivnosti za sto bezbolnije pravovremeno prebrodavanje problema koji ce nastati zbog ovog rizika. Ovi problemi imaju svoju posebnu tezinu, jer se teze obezbjeduju sr edstva za ovakve namjene. 3.1.3.Rizici zbog neadekvatnog utvrdivanja kvaliteta nedostajucih sredstava. Kao sto smo istakli, taj problem se pretezno odnosi na probleme iz osnova strukt ure vezanosti sredstava, sto ne znaci da se ne moze pojaviti zbog propusta u utvrdivanju potre bne vlasnicke strukture iz koje ce poticati pojedina nedostajuca novcana sredstva. 3.2. Rizici finansiranja iz osnova pribavljanja nedostajucih flovacnih sredstava . Sustina ovog rizika svodi se na rizike koji se pojavljuju izborom odgovarajucih izvora finansiranja. U stvari, rizik se pojavljuje u samom konceptu strateskog opredjeljivanja preduz eca po pitanju buduce strukture izvora sredstava. 3.2.1.Rizici iz osnova opredjeljivanja da se ide fla poveeano uCeSce tudih izvor a sredstava. Ostvarivanje tog koncepta je gotovo nernoguce bez javljanja odredenih rizika. Os

novni rizici koji se tu pojavljuju uglavnom se svode na slijedece: da li cemo i koliko u sprovodenju ovog opredjeljenja ugroziti racionalnost izvor a sredstava u smislu da stvarno angaziramo najpovoljnije tude izvore s gledista ci jene pojedinih izvora sredstava; da li ce izborom najracionalnijeg tudeg izvora biti zanemareni i koliko drugi bitni uslovi optimalnosti izvora sredstava (nacini koristenja, uslovi placanja, uslovi obracunavanja kamata, valuta u kojoj se daju, nacini obezbjedenja povrata obaveze, vrijeme za koje se stavlja na raspolaganje i mnogi drugi cesto relevantni faktori);

da li cemo pri izboru vrste zaduzenja odabrati najmanje rizicne izvore; da li nas odabrani tudi izvor finansiranja oslobada briga kako prebroditi eventu alne povecane potrebe za dodatnim izvorima finansiranja; da li ce se pojaviti problemi u ostvarivanju rocne strukture izvora sredstava; rizik ulaganja novog zaduzenja u postojeca zaduzenja; koliko ce tako opredjeljivanje ugroziti napore preduzeca da se povecaju odredeni vlastiti izvori, naime koliko ce takva politika otupiti ostricu iznalazenja novi h unutrasnjih izvora finansiranja; koliko ce se moci realno ublaziti opasnosti koje se pojavljuju iz dugorocnih tud ih izvora sredstava, s obzirom na mnogobrojnost faktora na trzistu novca i kapitala ; rizici koji se nalaze u opasnostima koje kriju vee postojeci dugovi u odnosu na novo povecano zaduzivanje; koliko ce nova ubrzanija zaduzivanja izazvati i nove rizike koji su realno moguc i iz osnova usporavanja opravdanog pretvaranja nenovcanih sredstava u noveana sredstva; kako ce se nova zaduzivanja odraziti na perpsektivnije sagledavanje sposobnosti finansiranja tog preduzeca; koliko ce povecano zaduzivanje biti u skladu sa buducim stabilizacionim kretanje m u drusvu; da li ce se pojaviti novi problemi iz osnova neuskladenih kamatnih stopa po ugov orenim zaduzenjima i inflatornim kretanjima, koliko je takvo opredjeljivanje u skladu sa principima optimalnih izvora finansi ranja. 3.2.2. Rizici iz uslova finansiranja putem duga To su u osnovi rizici koji se kriju iz tzv. "finansijskog leveridza", Sustina ov og rizika, za razliku od prethodnog, svodi se na to da li cerno novim zaduzivanjern obezbijedi ti da povecamo postojeci procenat neto dobiti na vlastita sredstva. Ovo je jedan od delikatniji h, prije svega za nas i noviji uslov koji u sebi sadrzi realno moguce rizike. Prethodni r izik proistiee iz finansiranja kapitala bez uvodenja finansijske poluge. 3.2.3. Ririci odriavanja optimalne likvidnosti poslovanja Ovdje se ne radi 0 riziku placanja obaveza, vee 0 riziku izvrsavanja obaveza uz obezbjedivanje

tri slijedeca bitna uslova, ito: da se stvore uslovi da se obaveze mogu uredno izvrsavati, da pri izvrsavanju tih obaveza bude zastupljen princip racionalosti i da se realizacija obaveza ne vrsi na ustrb kontinuiteta izvrsavanja postavljenih poslovnih zadataka preduzeca. U posebnom dijelu knjige" smo razmatrali siru problematiku likvidnosti i kretanj a novcanih tokova i naveli da je gotovo nemoguce odrzavati preduzece da bude dugorocno spos obno za placanje ako je narusena ravnoteza izmedu dugorocno vezanih sredstava i dugor ocno raspolozivih izvora sredstava, nairne, dugorocno raspolozivi izvori sredstava mo raju biti veci ili u najgorem slucaju jednaki dugorocno vezanim sredstvima. Medutim, u sva kodne 9 Njuhovic dr Zijad: "Poslovne finansije" (finansijski menadzrnent), REVICON, 19 99.g., str. 224 i 530.

vnom poslovanju, cak i kada je uspostavljena ta ravnoteza, preduzeca se susrecu s problematikom urednog placanja. Ta urednost, sposobnost placanja, zavisi prvenstveno od usklad enosti kretanja priIiva i odIiva gotovine. Rizik je permanentno prisutan, jer su neizvj esnosti u kretanju i priliva i odliva cesto velika nepoznanica. Tu se pojavljuju i drugi problemi koji mogu izazvati i nove rizike. UkoIiko preferiramo pitanje Iikvidnosti, drzat cerno vece zalihe neangazovanog novca, sto prouzrokuje rizik ostvarivanja maksimalne neto d obiti, i obratno potcjenjivanjem problema likvidnosti, a preferiranjem pitanja ostvarivan ja rentabilnosti, potenciramo rizik odrzavanje sposobnosti placanja, Ne smijemo zanemariti ni znacaj rizika koj se krije u odrzavanju sposobnosti pla canja naustrb obezbjedivanja urednog uspjesnog procesa poslovanja preduzeca. S obzirom da se naplatom amortizacije obezbjeduje i placanje dugorocnih obaveza po kreditima, a ne i sredstava za nastavak procesa poslovanja, u smislu supstituisanja tih sredstava u istom iz nosu, to je pitanje ovog rizika jos slozenije i delikatnije. Pomocu tzv. politike ogra nicenog rizika, koja podjednako uvazava nacela rizika i rentabilnosti, mozemo ublaziti i tu prob lematiku", treba ovdje posebno istaci da se ne radi 0 riziku placanja obaveze vee 0 riziku koji proizilazi iz nastojanja da se placanja i izvrsavaju. 3.2.4. Rizici odriavanja sposobnosti finansiranja Sposobnost finansiranja takoder predstavlja vazan pokazatelj u ocjenjivanju fina nsijske snage preduzeca. Ovaj pokazatelj zavisi od visine, u stvari od procenta ucesca v lastitih sredstava u ukupnim izvorima sredstava. Bitno je posebno istaci da ocjena te sposobnosti z avisi od odredivanja minimalnog procenta ucesca vlastitih sredstava u ukupnim sredstvi ma, koje jedno preduzece mora imati da bi bilo okvalifikovano kao sposobno za finans iranje. Taj se procenat najcesce odreduje zvanicnim finansijskim propisima i cesto varira od jedne zemlje do druge. Najcesce se krece oko 40% koIiko je i iznosilo i u bivsoj Jugoslaviji. Iz prethodnih razmatranja smo mogli uvidjeti s koliko problema se preduzece susr ece i s koliko razlicitih interesa u ostvarivanju vlastitih izvora sredstava. Promjena strukture izvora sredstava u korist vlastitih, sto je sustina ovog razmatranja, moze se ostvariti na vise nacina, bilo povecanjem vlastitih izvora uz istovremeno zadrzavanje obima tudih izvora, iIi uz zadrzavanje istog iznosa vlastitih uz istovremeno smanjenje pozajmljenih sredsta va iii uz brze povecanje vlastitih u odnosu na povecanje tudih. Sprovodenje tih aktivnosti

vezano je i za mnoge neizvjesnosti koje mogu znacajno izmijeniti ocekivane finansijske efe kte, a time i znacajno uticati na visinu rizika odrzavanja sposobnosti finansiranja. 3.2.5. Rizici iz neadekvatnog tretmana dugorocno ~ vezanih sredstava Problematika ovog rizika zadire i u problematiku rizika povjerilaca (u pogledu n aplate njihovih potrazivanja), a i u problematiku rizika ostvarivanja neto dobiti iz po mjeranja vlasnicke strukture izvora sredstava. Ova problematika se odnosi i na tretman tzv. zlatnog bilansnog pravila finansiranja, u stvari sarno na tretman definisanja dugorocno vezanih sr e 10J. Rodit: "Poslovne finansije", Ekonomika Beograd, str. 64citira djelo drDitri ch Hartea.

dstava. Problem se postavlja da li u dugorocno vezana sredstava ukljuciti i tzv. stalna obrtna sredstva i kako ih tretirati. Na prvi pogled to pitanje ne predstavlja neki poseban problem koji bi zasluzivao i posebno razmatranje. Medutim, od tretmana definisanja dugorocno vezanih sredstava zavise i potencijali za novo investiranje. Ako se ne ukljucuju stalna obrtna sredstva (SO S), tada se stvara veci potencijal za investicije, ali se u isto vrijeme narusava stabilnost poslovanja preduzeca, jer se tada SOS mogu finansirati normalno i iz kratkorocnih izvora sredstava, u stvari moraju se finansirati iz kratkorocnih izvora sredstava. Drugi problem ovog rizika vezan je za sarno definisanje pojma SOS, u smislu da l i su to sarno minimalne ili gvozdene zalihe, da li je to tzv. pogonski kapital (ko ji obuhvata gvozdene zalihe, komercijalne kredite i dio gotovine u kasi), da li su to ukupne zalihe, da li su to gvozdene zalihe i ulozeni kapital u druga preduzeca, da li su to nek akve prosjecne zalihe, da li su to obrtna sredstva vezana u gotovini, potrazivanjima od kupaca i zalihama razlicitih vrsta, da li su to ukupno procijenjene potrebe za obrtnim sredstvima u toku godine, da li je to srednja vrijednost izmedu minimalnih i maksimalnih mjesecnih potreba za obrtnim sredstvima u toku godine. Kao sto vidimo jako je si roka lepeza mogucih nacina definisanja SOS. Nijedna od pomenutih mogucnosti nije za p otpuno odbacivanje, ali ipak najcesce se smatra opravdanim da su to tzv. gvozdene zalih e iIi minimalne zalihe i to kao zalihe materijala, poluproizvoda i gotovih proizvo da, sitnog inventara ciji nivo ne smije pasti ispod minimuma, jer ce u protivnom bit i ugrozen obim kontinuiteta poslovanja. 3.2.6. Rizici iz finansiranja na osnovu imovine Ovaj rizik se, u stvari odnosi na rizik finansiranja primarnih kreditora sekurit izacije svojih neutrzivih plasmana, kada banka i druge finansijske organizacije emitiraju utrzi ve duznieke vrijednosne papire na temelju svojih neutrzivih plasmana. Ovom emisijom se rizik primarnog kreditora prenosi na veci broj investitora. 3.2.7. Rizici iz raspodjelefinansijskog rezultata Prisutni su, u principu razliciti interesi, cesto i suprotni pri raspodjeli neto dobiti. Nas ovdje prvenstveno interesira rizik koji je realno moguc pri raspodjeli neto dobi ti koji se moze podvesti pod rizike finansiranja. U ovom dijelu cemo se osvrnuti sarno na neke r izike, koji proisticu iz raspodjele finansijskog rezuItata. Polazimo od toga da je fina nsijski rezuItat razlika izmedu prihoda i rashoda. Ukoliko su prihodi veci, imamo dobitak, a ukol

iko su manji od rashoda, imamo gubitak. Rizici se mogu pojaviti kod raspodjele pozitivnog finansijskog rezultata koji se dijeli u korist upisanog vlasnickog kapitala, dobiti tekuce godine. Ovdje se radi 0 podjeli finansijskog rezuItata nakon oporezivanja. Dobit tekuce godine se koncem godine preknjizava u korist grupe racuna 44-akumulirana dobit. Tako ak umuli

rana dobit se, po odluci dionicara, rasporeduje na dodatno uplaceni kapital vlas tite dionice koje drze pravna Iica, upisanih a nenaplacenih dionica ili u korist rezervi. S obzirom na to da u ovom dijelu evidentiramo realno moguce rizike koji se mogu pojaviti, to cemo u narednom posebnom dijelu pokusati definirati mjere i aktivnosti koje t reba finansijski menadzment preduzeca da poduzmemo kako bi sto efikasnije zastitio pr eduzece od posljedica tih rizika. Rizici su posebno prisutni pri koncipiranju raspodjele izmedu pojedinih subjekat a i to dionicara, poslovnih struktura i radnika koje zastupa sindikat. Dionicari imaju visestruk i nteres. On se proteze od maksimiranja dividende preko povecanja u akumulaciju (veca mogu cnost jacanja finansijske snage preduzeca, a time i stvaranja uslova za povoljnije cij ene dionice), pa do interesa vlasnika preferencijalnih dionica koji imaju fiksnu dividendu i p rioritet u naplati svojih dionica. Poslovne strukture su, u principu, za veca izdvajanja u akumulaciju i za obezbjedivanje dugorocnijih rezervisanja, kako bi ona bila veca nego sto su troskovi koji ih terete. Na trecoj strani su radnici kao dionicari, koji su pretezno zain teresirani sarno za izdvajanja u dionice. Tu su i interesi radnika nedionicara koji u organ izaciji svojih sindikata nastoje da iz neto dobitka obezbijede sto povoljnije uslove poslovanja i zivljenja. Imajuci u vidu ovakvu heterogenost interesa ucesnika u raspodjeli neto dobitka s jedne strane, cinjenicu da odluka 0 dividendi ukljucuje u sebi postotak zarade koji se placa dionicarima u novcanim dividendama, stabilnost apsolutne vrijednosti dividende, dividende isplacene putem dodatnih dionica i dionica smanjene vrijednosti kao i iskup dion ica, zatim niz opasnosti koje se kriju u neuravnotezenoj vrijednosti dividende za investito ra s oportunitetnim troskovima zadrzanih zarada koje su izgubljene kao izvor vlastitog kapitala, s d ruge strane, mozemo sarno istaci da je odlucivanje 0 dividendi izvor niza mnogih pote ncijalnih rizika. 3.3.1lizici ~nsiranja izosnova investiranja .J --' Pridrzavajuci se prethodno obrazlozenog pristupa razmatranju rizika finansiranja zasnovanog na definisanju finansiranja u sirern smislu, i rizici investiranja spadaju u gru pu finansijskih rizika.

Imajuci u vidu cinjenice proizasle iz prakse da se najveci broj poslovnih ljudi pribojava tzv. granicnih rizika i da se radije odlucuju na ulaganja u namjene s manjim riz icima, to cesto mnoga rizicna ulaganja ostaju nereaIizirana, premda ona u principu donose veci p rinos. Te cinjenice predstavljaju ogromne probleme u poslovnom svijetu. Te okolnosti uk azuju na neophodnost da se rizici iz namjeravanih ivnesticionih odluka sto je moguce bolj e identificiraju, kvantificiraju i predloze mjere za ublazavanje ili eliminisanje njihovih nastana ka. Za ovo nase razmatranje bitno je posebno potencirati da investicione odluke uklj ucuju u velikoj mjeri neizvjesnost i da se ta neizvjesnost s duzinom investicionog progr ama povecava. Iz tih razloga pitanju rizika iz donosenja investicionih odluka treba posvetiti izuzetnu paznju, To pitanje se potencira i u teoriji i u praksi. Nismo u mogucnosti detal jnije razmatrati vrlo siroku lepezu ovih rizika, ukljucujuci i inflatorne, pa cemo se iz tih razl oga zadrzati sarno na nekim rizicima, a posebno onim koji su vezani za donosenje investicioni h odlu

ka 0 nabavkama specificne opreme, specificnih postrojenja i odluka 0 reinvestira nju i pokusati kroz ta razmatranja ukazati na znacaj i vaznost rizika koji se mogu pojaviti u o vim odlukama 0 dugorocnom vezivanju sredstava. Rizici iz investicionih odluka mogu poticati iz nepreduzimanja investicija, zbog devijacija podataka i pogresne interpretacije, zatim zbog pogresne ocjene razvoja trzista i iskoristenosti kapaciteta kao i zbog pogresne procjene vijeka koristenja kapaciteta,j , <:» 3.3.1. Rizici i: ulaganja u opremu po narudibi Iskustva su pokazala da je veliki broj preduzeca pretrpio ogromne rizike, materi jalne i dr. stete pa i prekid poslovanja zbobg olakog odlucivanja 0 nabavci specificne opreme i sp ecificnih postrojenja. Ovo se posebno odnosi na slucajeve kadaje ta specificnost zasnovana na izuzetnim karakteristikama opreme i postrojenja po narudzbi", Posljedice takvog odlucivanja se vrlo tesko i li gotovo nikako mogu ublaziti iii otkloniti, jer se radi 0 opremi i postrojenjima po narudzbi koji se ne mogu olako prodati i tako otkloniti propusti u pogresnom konceptu reaIizir ane nabavke (npr. nabavljena oprema iii postrojenja koji se ne uklapaju u savremene koncepte koristenja energije koje zahtijeva savremena ekologija iii konkurentna energija s manjim troskovima i sl.). Iz tih razloga, kada se vrse pripreme za donosenje ovakvih odluka preporucljivo je angazovanje najvecih eksperata, i to van preduzeca, jer su izdaci za njihovo placanje daleko ispod i minimal nih steta koje nosi rizicnost namjeravanog ulaganja u opremu i postrojenja po narudz bi, 3.3.2. Rizici portfolija Ova vrsta rizika poznatija je pod nazivom "portfolio rizici", U najopstijern smislu, rijec portfolio ili portfelj znaci kolekciju, lisnicu odr edenih sredstava (dionica, obveznica i sl.). U ekonomsko-finansijskom smislu ta kolekcija se najc esce povezuje s kolekcijom ulaganja jednog ulagaca (pravnog subjekta). To ulaganje mo ze biti i ulaganje u jedan npr. pogon. Predmet razmatranja nije sarno taj pogon, vee i to koliko ce ta ulaganja u taj pogon imati odraza na ukupnost sredstava i postojecih i onih koja ce se steci realizacijom namjeravanog ulaganja. To isto se tice i kada se radi 0 ulaganju za kupovinu jednog vrijednosnog papira , i kada je potrebno to ulaganje posmatrati ne sarno s aspekta sta se direktno postize an gazovanjem sredstava za kupovinu tog vrijednosnog papira vee i sa sireg aspekta kako ce se to odraziti

na ostale vrijednosne papire, a u krajnjoj liniji koliko ce se tom kupovinom pob oljsati portfolio vrijednosnih papira i povecanje neto dobiti preduzeca, Ulagac je, u principu, permanentno u situaciji da rasporeduje svoja ulaganja, u smislu koliko ce uloziti u dugorocne i kraktorocne namjene (dionice, obveznice, kratkor ocne i dugorocne plasmane). Rasporedivanjem svojih ulaganja u razlicite namjene, investitor raspo reduje i rizik tog ulaganja." 11 Njuhovic dr Zijad: "Mjerenje efikasnosti investicija", str. 1230-140, Svjetlo st, Sarajevo 1977.god. i Informator br. 1260 od 1966.god., Zagreb. 12 David Sutton: Understanding Stock Market, Probus Publising Compani, chikago, Illionois, 1989, a prema navodima iz Poslovnih finansija str. 369, u redakciji prof. dr Njuhovic Zijada.

Visina portfolio rizika zavisi od: rizicnosti pojedinih vrijednosnih papira koji cine portfolio vrijednosnih papira i od veza, korelacija koje postoje izrnedu tih vrijednosnih papira. Mozemo reci i to da veca tzv. pozitivna korelacija proizrokuje i veci rizik, ada rnanja ta korelacija dovodi do rnanjeg rizika i da je selekcijorn vrijednosnih papira mogu ce srnanjiti relativni rizik vrijednosnih papira, koji su rnedusobno u parovirna sa svakirn s labo ovisni. Veci portfolio obezbjeduje stabilnije prinose i da trZisni portfolio predstavlja citavo trziste, a prinos od njega se uzirna kao aproksirnativni prosjecni prinos cijelog trZista , iz cega je 10gican zakljucak da trZiste portfolija irna rnanji rizik, jer je tu najveca kolekcija v rijednosnih papira. Ina kraju mozemo i to reci, da rizik trZista portfolija predstavlja donj u granicu rizika svih mogucih portfolija na finansijskorn trzistu. 3.3.3. Rizici prouzrokovani neadekvatnim izborom metode za ocjenu kvaliteta namjeravanog ulaganja Ovdje se praktico radi 0 riziku koji proizilazi iz pogresno odabrane metode za o cjenu kvaliteta namjeravanog ulaganja. Preduzece koje zeli ulagati u namjene koje kara kterizira cesta prornjenjivost u tehnicko-tehnoloskim svojstvima opreme i postrojenja (npr . hemijska industrija, industrija racunarskih tehnika, razlicita promjenjivost cijena i aut o-puta i sl.), ili koje zeli ulagati u namjene koje treba realizirati u vrlo rizicnim podrucjima, z emljama, naci ce se u situaciji da za ocjenu tog kvaliteta namjeravanog ulaganja ima na raspol aganju vise metoda za tu ocjenu, kao sto su: metode koje se zasnivaju na svodenju velicina na sadasnju vrijednost i koje pref eriraju projekte koji rnogu dati vecu neto sadasnju vrijednost; rnetode koje iznalaze prosjecnu stopu rentabilnosti svakog narnjeravanog ulaganj a, bez svodenja priliva i odliva te investicije na isto dospijece; rnetode vremenskog povrataka ulozenih sredstava koje daju prednost onoj varijant i ulaganja koja obezbjeduje brzi povrat ulozenih sredstava i rnetode interne stope povrata Za neka od tih, konkretno narnjeravana ulaganja, ako se preduzece ne opredijeli da kvalitet tih narnjeravanih ulaganja ispituje i prednostirna rnetode vremenskog povrata ul ozenih sredstava bez diskontiranja, tada ce ono ovoj investiciji pridodati jos jedan, m ozda i tezi i

veci rizik nego sto su drugi inace svojstveni u dugorocnom vezivanju sredstava, koji proizilaze prvenstveno iz neizvjesnosti koju prati svako dugorocno angazovanje sredstava. T aj dodatni veliki rizik Iezi u pogresno odabranoj rnetodi ocjenjivanja kvaliteta narnjerava nog ulaganja. Nairne, za takva ulaganja preduzece se rnoralo pri izboru metoda opredijeliti i za prednosti rnetode brzine vrernena povrata ulozenih sredstava, koja daje prednost onoj vari jnati ulaganja koja obezbjeduje i najbrzi povrat ulozenih sredstava, jer u suprotnorn ako prirnijenimo npr. sarno rnetodu prosjecne stope rentabilnosti, rni cemo dati prednost varijan ti koja narn nudi najvece godisnje oplodivanje u vrernenu trajanja oprerne i time cemo z nacajno zanernariti vrijeme kao najbitniju kornponentu ovih ulaganja. Do istih zakljucaka mozemo doci i kada posrnatrarno neko drugo preduzece koje na mjerava ulagati u namjene koje nernaju znacajnih tehnoloskih unapredenja u dugorn nizu g odina (npr. narnjerava ulagati u kupovinu gatera, specijalnih teskih presa i s1.), tad a ce to preduzece napraviti propust ako izbor oprerne bude zasnivalo na rnetodi vrernena povrata u lo

zenih sredstava, jer cetada dati prednost i relativno jeftinijoj i nekvalitetnij oj opremi ili postrojenju. U ovom konkretnom slucaju moramo dati prednost onoj metodi koja ce prioritet dati onoj opremi koja ce duze biti u funkciji i koja pri tome ima racionalnije f unkcionisanje. Takva oprema cini to preduzece konkurentnijim (jer u cijenu njegovih proizvoda z aracunava se manja amortizacija i manje godisnje obaveze prema kreditoru -isporuciocu opre me). Istovremeno mu omogucava da ne ulazi u nepotrebnu trku za novom opremom koja ne daje adekvatne prednosti u odnosu na postojecu, vee ce tesko stecena slobodna in vesticiona sredstva moci upotrijebiti za neke druge prioritetnije namjene. Dobrim izborom m etode za ocjenu kvaliteta namjeravanog ulaganje, bez sumnje, mozemo znacajno suziti prost or za javljanje nepozeljnih rizika iz buduceg poslovanja. 3.3.4. Rizici gubitaka supstance uloienib sredstava Potrebno je razlikovati rizik gubitka supstance iz ulaganja u osnovna sredstva i rizik gubitka supstance iz ulaganja u obrtna sredstva. Polazimo od realne opste pretpostavke d a obim osnovnih sredstava determinira kapacitetjednog preduzeca. Pri proucavanju r izika gubitka supstance osnovnih sredstava zanemarujemo rizike koji proisticu iz sustinske nam jene ulaganja u osnovna sredstva kao najrizicniji oblik dugorocnih ulaganja, jer smo vee prethodno na indirektan nacin razmatrali, te razlike i tu problematiku. Nairne, sustinsko pitanje kod ovog proucavanja je rizik iz osnova kapaciteta koji moze biti ogranicavajuci faktor povecanja imovine, neto dobitka. Ta opasnost se krije u delikatnosti koncipiranj a kapaciteta, posebno ako je u odnosu na troskove nisko predviden i ako je permanentno prisutn a neizvjesnost koIiko ce u eksploataciji njegova stvarna iskoristenost biti niza od tzv. optima lnog koristenja kapaciteta. Kapacitet bi trebao da bude projektovan tako da pri realn o ocekivanoj traznji omoguci ostvarivanje onog obima proizvodnje koji ce nakon realizacije bi ti dovoljan da obezbijedi donju tacku rentabilnosti. Ta donja tacka rentabilnosti l imitirana je obimom varijabilnih i fiksnih troskova i prodajnom cijenom. To prakticno znaci d a sustinu rizika gubitka supstance osnovnih sredstava treba traziti u neizvjesnostima ostv arivanja donje tacke rentabilnosti, ustvari u neizvjesnostima kretanja tri kljucna faktora od k ojih zavisi ta donja tacka rentabilnosti, a to su: kretanje varijabilnih troskova, kretanje fiksnih troskova i prodajnih cijena. Drugi vid gubitka supstance na osnovnim sredstvima je prisutan u uslovima inflat ornih kretanja. Taj gubitak supstance treba izbjegavati revalorizacijom osnovnih sreds

tava iii ubrzanijim otpisivanjem istih. Rizik gubitka supstance iz ulaganja u obrtna sredstva je permanentno prisutna u svakodnevnom poslovanju gotovo svih preduzeca. Visina te prisutnosti zavisi od visine stope inflacije. Njegovu sustinu cemo najbolje prikazati u uporedivanju prihoda koje o stvarujemo u vidu tzv. aktivnih kamata, tj. visini te kamatne stope i stope inflacije. Ako je stopa inflacije veca od procenta aktivne kamatne stope, tada je gubitak na supstanci tih obrtnih sredstava neminovan. Najbolji nacin da se izbjegne ovaj gubitak je revalorizacija obrtnih sredstava (zaliha) i zaracunavanje tzv. realne kamate i to revalorizirane realne kamate. M ozemo potencirati da se ovi rizici javljaju zbog neizvjesnosti kretanja inflacije.

3.3.5. Rizici neostvarivanja povecane imovine Jedan od najbitnijih pokazatelja finansijske snage preduzeca je da li ono poveca va svoju imovinu. S obzirom na slozenost ovog pitanja, mi cemo ga, u granicama raspoloziv og prostora, razmotriti sarno kroz uporedivanje kretanja povecanja nasih prinosa i kretanja i nflacije i to na primjeru visine kamate na dugorocne finansijske plasmane (k) i procenta inflacije (i). Ukoliko je lo-i, tadaje obezbijedeno povecanje imovine iz ovih dugorocnih f inansijskih plasmana. Sarna cinjenica da se radi 0 dugorocnim plasmanima, tj. 0 dugorocnom v ezivanje sredstava, govori nam 0 realno prisutnoj ogromnoj neizvjesnosti u kretanju infla cije koja ne zavisi bitno od nasih aktivnosti. Sustina ovog rizika se moze svesti i na pitanje optimalnosti nivoa drzanja tekuc ih, likvidnih sredstava, tj. na pitanja vezana za probleme uravnotezavanja koristi i rizika li kvidnosti. 3.3.5. Rizici reinvestiranja To su, u sustini, rizici koji se odnose na to da se prihod od investicije ne moz e reinvestirati uz istu stopu prihoda koja je bila za pocetno ulaganje. Ovi rizici se posebno ja vljaju kod portfelja obveznica ciji prihod cine kuponske otplate i kamata na kamate. 3.4. Rizici izosnova povrata uloienih sredstava i prava vezanih za ta ulaganja Kao sto smo prethodno naglasili, gotovo je nemoguce izolirano posmatrati pojedin e rizike. To se posebno odnosi na ovu grupaciju rizika, koja se tice i rizika investiranja i rizika neostvarivanja ocekivanog povecanja imovine i rizika gubitka supstance, i mnogih drugih spomenutih rizika finansiranja, a i sire finansijskih rizika. Medutim, svaka gru pacija rizika ima neke bitne specificnosti koje namecu postrebu da se u odredenim granicama po sebno proucavaju. Tako vee spomenuti rizik investiranja se ne moze identificirati sa o vim rizikom iz osnova povrata ulozenih sredstava, jer se rizik investiranja odnosi na propus te, rizike koji nastaju i prije samog finansiranja, dok se ovaj rizik pretezno odnosi na neizvje snosti koje se ispoljavaju pretezno nakon zavrsenog investiranja, tj. nakon ulaganja i ostva rivanja odredenih prava po tom ulaganju. Mi ovdje nemamo namjeru nabrajati sve pojedinac ne rizike koji mogu nastati po ovom osnovu. Vise radi primjera spomenucerno rizik povrata ulozenih sredstava za namjene koje imaju karakter zajednickih ualganja i ostvarivanje pra va dobijanja efekata iz tog zajednickog ulaganja. Ako znamo da se ta zajednicka ual ganja mogu odnositi i na ulganja koja su zasnovana na snosenju zajednickog rizika, tada se po okoncanju

posla ili ugovorenog vremena, cesto pojavljuju problemi kako u povratu srazmjemo g dijela ulozenih sredstava, tako i dijela eventualno ostvarene dobiti iz tog zaje dnickog ulaganja. Lepeza tih rizika je opet jako siroka. Ako je to ulaganje bilo u tzv. cvrstoj valuti u drugoj zemlji koja nema takvu valutu, tada se pri povratu ostvarenih efekata j avljaju mnogi problemi specificne prirode. Normalno da se iz zajednickih ulaganja moze pojavit i i gubitak, sto jos vise komplicira problematiku rizika povrata i ulozenih sredstava. Prethodno smo nastojali prikazati sto siru lepezu rizika koji se pojavljuju pri obezbjedivanju i usmjeravanju sredstava, medutim, ima rizika koje uopste nismo ni spomenuli, a oni

mogu za pojedina preduzeca biti daleko znacajniji od rna kojeg rizika koje smo m i prethodno razmatrali. To mogu biti, prije svega, rizici kod planiranja investicionih odluk a, rizici kod plasmana gotovine na duzi rok, rizici kod definiranja zadataka finansijske f unkcije, rizici vezani za pojedine izvore finansiranja i pojedine specificne oblike finansiranja , rizici kod pocetnog finansiranja, rizici kod finansijskog inzinjeringa, rizici kod eksp ortnog finansiranja, rizici kod sanacionog finansiranja, rizici kod zajednickog ulaganja, rizici kod dionicarskog kapitala, rizici kod rezervnog kapitala, rizici kod faktoring poslovanja, rizici kod forfetiranja, rizici kod finansiranja iz osnova prodaje potrazivnja uz popust (p osredstvom specijalnih kompanija), rizici revolving kredita, rizici iz prekida koristenja k redita, rizici boniteta, rizici u izboru ulaganja. 4. Upravlianje laldorima linansiiskih rizika Ovaj naslov mogao je da glasi: mogucnosti zastite od rizika ili mogucnosti procj ene rizika i preduzimanje odgovarajucih mjera da se rizik ublazi ili izbjegne. Bitno je shvatiti da cerno ovdje razmatrati mjere i aktivnosti koje finansijski menadzment preduzeca treba da poduzima s ciljem sprecavanja i ublazavanja nastajanja materi jalnih posljedica za preduzece zbog pojavljivanja finansijskih rizika. los jednostavnij e receno, radi se 0 upravljanju, kanaIisanju uticaja pojedinih faktora finansijskih rizika kako bi se preduzece zastitilo od njihovog djelovanja na visinu ostvarivanja neto odbiti. Ta zastita se odnosi i na ublazavanje djejstva tih faktora na visinu neto dobiti. Visina moguceg smanjenja neizvjesnosti, a time i rizika, zavisi od spremnosti i umjesnosti da se ona definise, ublazi ili izbjegne. Taj rizik je vrlo mali, na primjer kod ulaganja u tzv. drzavne vrijednosne papire ili na stednju kod afirmisanih i bonitetnih ba naka. Medutim, neizvjesnost u povratu ulozenih sredstava iz dugorocnih investiranja, i pored svih poduzetih aktivnosti da se ona maksimalno reducira, daleko je veca nego kod ulaganja u vrijednosne papire iza kojih stoji drzava, Lepeza neizvjesnosti kod dugorocnih investicionih ualganja je vrlo velika i proteze se od kretanja ekonomskih uslova u buducnosti, stepena buduce konkurencije, razvoja odgovarajuce tehnologije, kretanja kupvine moci potrosaca i njihovog ukusa, pa do politicke klime u kojoj ce se realizirati proi zvodnja iz dugorocnih investicionih ulaganja. Prethodno smo vee istakli da gotovo ne postoji privredna djelatnost koja nije op terecena

odredenom dozom neizvjesnosti u poslovanju, izlozenoscu, a time i neostvarivanju poslovnih i finansijskih rezultata. To neostvarivanje se manifestira u riziku koji mora bi ti podlozan finansijskom mjerenju ako se zeli tretirati kao gubitak koji je nastao zbog rizi ka. Dati potpun i zadovoljavajuci odgovor na pitanje kako izaci nakraj s mnogobrojni m rizicima, ako nije nemoguce, onda je vrlo tesko i slozeno pitanje. Bez imalo dvoumljenja mogli bismo se sloziti sa onima koji smatraju da su poslovi vezani za procjenjiv anje rizika i njegovog smanjivanja, u najmanju ruku, ravni naporima i kompliciranoscu koja p roistice iz aktivnosti vezanih za profitabilan razvoj preduzeca, tj. za pozitivno dugoroc no privredivanje. Ovakvo bezrezervno podrzavanje proizilazi prvenstveno iz cinjenice sto je praksa pokazala da rizicniji poslovi donose i vece prinose na angazovana sredstva, ali i vece gubitke u poslovanju.

S obzirom na to da mogucnosti zastite od rizika znacajno zavise od ocekivane vis ine rizika, to cerno u najkracim crtama dati osvrt na mjerenje rizika. Prije toga zelimo napomenuti da se za analizu rizika, u praksi najcesce primjenj uju slijedeci postupci13, metode: teorija vjerojatnosti (distribucija vjerojatnosti, standardna devijacija, koefic ijent varijacije, E-V pravilo, varijacija neto sadasnje vrijednosti), metoda konacnoga horizonta, metoda prilagodavanja diskontne stope, Monte Carlo simulacija, stablo odlucivanja, teorija korisnosti. 4.1. Mjerenje rizika U principu, svi riziei moraju se konkretizirati, tj. moraju biti okoncani, tesko krivotvori vi. Drugim rijecima, rizik je i gubitak i zato treba da bude podlozen finansijsk om rnjerenju u smislu da je mjerljiv u noveu, iIi jos jednostavnije, najuopstenije receno mor a postojati prihvatljiv nacin za kvantifieiranje rizika. Realno je pretpostaviti da je rizik veci ukoIiko su odstupanja buducih prinosa o d predvidenih, ocekivanih vrijednosti veca, a to dalje znaci da je rizicnost poslovne odluke u direktnoj zavisnosti od intenziteta potrebe za korigiranjem buducih prinosa u odnosu na oc ekivane prinose, sto jos dalje znaci da manji rizik ima i manju distribuciju vjerovatnoc e (rasprsenost je zgusnutija), jer je tada i manja vjerovatnoca da ce stvarni ishod znacajno od stupati od ocekivanih vrijednosti i sto je najbitnije tada je i nib finansijski rizik ul aganja. Nairne, kada se donose poslovne odluke, tada se predvidaju buduci prihodi uz raz licite ishode koji svaki ima svoju vjerovatnocu, Na osnovu tih pojedinacnih ishoda i nj ihovih vjerovatnosti dolazimo do ocekivanog, tj. prosjecnog prinosa. Taj ocekivani prinos moze se kontinuirano mijenjati zavisno od razvoja situacije. To cemo prikazati na slijedecem pojednostavljenom, hipotetskom primjeru". Procenat ucesca u v;erovatnosti zarade Velicina zarade 1. 20% 420.nov.jed.

2. 50% 300.nov.jed. 3. 50% 360.nov.jed. Prosjecna zarada (R) = 0,20 x 420 + 0,50 x 300 + 0,30 x 360 = 342 Imajuci u vidu da se disperzija (varijabilnosti" svake slucajne velicine mjeri s tanda 13IvaVojic: "KakonapravitibiznisuBiH?", Centarzarnenadzmentipoduzetnistvo,Zenica , str. 111. 14 Pero Jurkovic, redaktor "Finansijski menagament u praksi", Mas-Medija, Zagreb , str. 127. 15Detaljnije pogledati "Finansijski menadzment i politika", Van Horn, Mate, Zagr eb str.39-43.

rdnom devijacijom (varijancom) te velicine, to standardna devijacija bilo koje s lucajne velicine predstavlja prosjek kvadrata odstupanja te varijabile od njene ocekivane vrijedn osti. Prema tome, standardna devijacija kao korijen iz varijance buducih prethodno pri kazanih prinosa iznosi: Vrijednost buducib prinosa R1-R (Vrijdnost odstupanja prinosa) Pi (Ri -R)2 Pi (R1-R)2 Li . 78 42 18 0,2 x 782 0,5 x 422 0,3 x 182 1.216,8 882,0 97,2 2.196,0 Varijabilnost prinosa, kao sustinsko pitanje rizicnosti odluka iz kojih taj prin os i proizilazi, mjeri se standardnom devijacijom samih prinosa, odnosno njihovih pozitivnih ili negativnih stopa. 5to je standardna devijacija prinosa veca, to je i rizicnost tih poslovni h odluka veca, Pomocu tzv. regresijske analize dobijemo rizicnost neke dionice, a to je njen ko eficijent beta. Varijacije prinosa od dionica u sustini zavise od stanja trzista u cjelini (tzv. sistemske komponente) i od specificnosti preduzeca (tzv. nesistematske komponente). Tu prvu grupu komponenti, koje smo nazvali sistemske, prvenstveno cine rast drus tvenog proizvoda (rast privrede), inflacija (stabilnost cijena) i kamate (visina kamata ). Te velicine su u neposrednim vezama koje ih cine jako meduzavisnim. Utjecaj ovih komponenti na prinos od dionicaje veliki, ali se ne moze mijenjati iIi ukloniti nikakvim ak tivnostima od strane preduzeca tdionicara, menadieray. Drugi dio varijacija prinosa od dionica zavisan je od specificnosti preduzeca i znacajno se moze otkloniti i kupovinom dionica od drugih preduzeca, Posjedovanjem portfol ija dionica, koje npr. pripadaju razlicitim preduzecima, stvaramo uslove da cemo biti manje i zlozeni riziku portfolija dionica, jer je realno pretpostaviti da ce se rijetko desiti d a sve dionice imaju pad iznosa ili da sve imaju rast prinosa. Pomocu tzv. beta (B-ta) koeficij enta

utvrdujemo vezu izmedu oscilacije prinosa od svake dionice i oscilacije prinosa od trzisnog portfolija. B' Ri -Ri U· di 1=Rm _ Rm -1, g je su Ri =stopa prinosa od dionica u datoj godini, Ri = stopa prosjecnog prinosa za cijelo razdoblje, Rm =stopa prinosa od triifnog portfolija u datoj godini, Rm = stopa prosjecnog prinosa triiinog portfolija za cijelo razdoblje, Vi =dio prinosa od dionica koji je uvjetovan spec. rizik korporacije (nesistemski rizik),

Svaka rizicna dionica, korporacijska obveznica ili drugi vrijednosni papir mora imati vecu stopu prinosa od nerizicnog vrijednosnog papira, jer u protivnom niko ne bi ulag ao u njih, vee bi ulagao u vrijednosne papire koji imaju i prinos i sigurnost prinosa (npr. drzavne obveznice i s1.). Sustinsko pitanje se postavlja da li ce stopa prinosa rizicnih vrijednosnih papira biti veca ili niza od prosjecne stope prinosa", a sto zavisi od toga da l i je taj odredeni vrijednosni papir rizicniji od prosjecne trzisne rizicnosti ili je manje rizican , tj. da Ii je Bi > 1 iii je Bi < 1. Ove dvije stope prinosa su osnov za utvrdivanje tzv. berzovnog pravca rizika, a pomocu njega se vrsi povezivanje ocekivanog prinosa od konkretne dionice i njenog koefi cijenta beta pomocu kojeg se vrsi ispitivanje rizicnosti te odredene dionice. Kako se zastititi od rizika U konceptu razmatranja vrlo heterogenih uzroka nastanka rizika i njihovog razlic itog manifestiranja, razmotrit cemo i mogucnost zastite od rizika. To ne znaci da se opredjeljujemo i za podjelu rizika na sistemske i nesistemske rizike u konceptu mogucnosti zast ite od istih, jer se ovdje misli prevashodno kako ce se privredni subjekt zastititi od posljed ica nepovoljnih ocekivanih i neocekivanih dogadaja. To prakticno znaci da se poenta stavlja na z astitu privrednog subjekta a ne na suzbijanje nastanka rizika. To ne iskljucuje i aktivnosti na su zbijanju nastanka nepozeljnih dogadaja, ali sarno u granicama njihovog djelovanja na rad privrednog subjekta. Konkretno, privredni subjekt ne moze sprijeciti nastanak inflacije kao jedan od sistemskih rizika, ali se moze znacajno zastititi od nepovoljnih kretanja te inflacije. Za rna kakvo uspjesno djelovanje na zastiti od posljedica nastanka rizika, moram o prethodno znati uzroke nastanka rizika, nakon cega treba izvrsiti, procijeniti potencijaln e rizike i predvidjeti strategiju kako se «boriti» s njima ako se pojave. Generalno gledajuci uzroke nastajanja rizika, praksa je pokazala da su oni najcesce posljedica ovih situaci ja: nepredvidenih poremecaja na domacem i svjetskom trzistu, neostvarenoga predvidenog obirna prodaje, nepredvidenih promjena zakonske regulative, koristenja u naplati potrazivanja, nepovoljnih uvjeta kratkorocnoga kreditiranja, snizenja cijena konkurentskih proizvoda ili usluga, kasnjenja u placanju dugovanja, premasivanja predvidenih troskova, kasnjenja isporuka kupcima, odlaska kljucnih menadzera i s1., pojave nepredvidenih smetnji u nabavnim ili prodajnim kanalima,

kasnjenja isporuka dobavljaca, nepredvidene proizvodne razine nabavljene opreme. Premda bi podjela tih mogucnosti zastite od rizika mogla biti i na mogucnostima koje se pruzaju prije ulaska u rizicne poslove i mogucnostima koje se mogu poduzeti toko m realizacije tih poslova, ipak smo se opredijelili za njihovu podjelu na: preventivne, tekuce i naknadne aktivnosti vezane za zastitu od rizika. Razlog smo nasli prvenstveno u tome sto se preventivne aktivnosti mogu pripremati i prije ulaska u namjeravane poslove, odn osno po ulasku u te poslove, ali prije nastanka rizicnog dogadaja. 16Dow-Jonesov iiiS Oporov, prema navodima uknjizi "Finansijski rnenadzment uprak si", str. 139, uredakciji Pere Jurkovita.

Mi cemo ovdje spomenuti sarno neke aktivnosti, nacine koji su se, u cjelini gled ano, pokazali svrsishodnim u sprovodenju politike zastite od rizika, stirn da treba imati u vi du i neke mjere koje smo vee spomenuli kad smo razmatrali pojedine vrste rizika kao sto su izbor metode kod investicionih odluka (gdje postoje metode koje ne obuhvataju ocjenu r izika i metode koje obuhvataju te rizike, inflaciju). 4.2.1. Preventivne aktivnosti Shodnoprethodnodatimpolaznimosnovarna, dijelimoihnapreventivne aktivnosti prijez apocinjanjarizickih poslovai preventivne aktivnosti kojesepoduzimaju tokomnjihoverealizacije. 4.2.1.I.Preventivne aktivnosti koje se utvrduju prije zapocinjanja rizicnih posl ova, ali se sprovode tokom realizacije tih poslova. Ako bi se rangirao znacaj svih ak tivnosti vezanih za sprecavanje nastanka rizika za privredne subjekte, onda bi ove aktivn osti bile na prvom mjestu, jer se one mogu studiozno, u miru proucavati i tako uci u realizaciju i rizicnih poslova. Od tih aktivnosti, mjera, spomenut cemo sarno neke koje poentu stavljaju na serioznost kvalitetnog selektiranja, kao sto su: Strucno sprovodenje priprema za realizaciju finalne odluke 0 ulaganju, posebno sprovedenim u tzv. fazama, kao sto su "predodluke", "bazne odluke" i "postodluke " u konceptu izbora odgovarajuce strategije razvoja privrednog subjekta. Prirnjene adekvatnih metoda selektiranja varijanti namjeravanih ulaganja. To se posebno odnosi na izbor metoda koje odgovaraju specificno namjeravanim ulaganjirna, u smislu da se primijene one metode koje procjenjuju i rizike, zatim rnetode koje ce obuhvatiti i inflatoma kretanja ukoliko su ona u toku funkcionisanja inv esticije znacajna, i to posebno za prilive, a posebno za odlive novcanih tokova i za korekciju diskontne stope za predvidenu inflaciju. Strucno sprovedene pripreme za primjenu kriterija bitnih za donosenje odluka 0 ulaganju sredstava u uslovima neizvjesnosti, cija primjena prvenstveno zavisi od donosioca odluke. Ti kriteriji mogu biti": kriteriji racionalnosti ("Bayes"), kr iteriji "ialjenja" iii propusta dobiti C'savage"), kriteriji pesimizma ("Max-Min") i kriteriji optimizma ("Max-Max"). 4.2.1.2. Preventivne aktivnosti nakon zapocinjanja namjeravanog poslovanja To su u stvari jedna vrsta rezervnih aktivnosti koje se pripremaju prije donosen ja definitivnih odluka 0 namjeravanom poslovanju, a koje se sprovode u toku realizacije tog posl ovanja. Primjenom efikasnog informisanja pracenja realizacije ulaganja najbolje se moze realno ocijeniti koje se vee pripremljene mjere i aktivnosti (iz rezerve) mogu preventi vno jos poduzeti prije nastanka nepovoljnih dogadanja koja ce negativno djelovati na fin

ansijski rezultat privrednog subjekta, kao sto su napustanje u cijelosti ili djelimicno zapocetog posla kako bi se pravovremeno izbjegli nepozeljni daljnji dogadaji. 17Detaljnije Sclaifer R.: "Probility and statistics for busisness", Decisiono st r. 2-6 Megrow-Hill.

4.2.2. Tekuce aktivnosti na smanjivanju rizika To su one aktivnosti koje se u principu ne pripremaju prije, vee se kreiraju i p oduzimaju u toku same realizacije rizicnih poslova s ciljem da se utjecaj nepredvidivih ne gativnih dogadaja svede na sto manju mjeru. Normalno, da kvalitet ovih mjera ne moze biti nivo preventivnih koje se mogu dugorocnije pripremati. U skupinu ovih mjera ukljucuju se prvenstve no one koje prate neuskladivanje tokova priliva i odliva, nenormalno smanjivanje pr iliva ili povecanja odliva sredstava i poslovanje u inostranstvu. Za ovu grupu rizika je bitno da je rizik definiran kao promjena mogucih rezultata za razliku od onih koji su bili predvideni, ocekivani." 4.2.3. Naknadne aktivnosti na smanjivanju rizika Neosporno da se pojavljuju situacije u privrednim subjektima kada djelovanje riz ika dolazi do izrazaja tek po okoncanju nekog zamisljenog rizicnog posla i da se negativno djejstvo tog moguce, ocekivanog rizika moze ublaziti ako se efikasno poduzmu odredene akt ivnosti. Npr. vee donesena odluka 0 dividendi kao i mnoge druge za koje se pravovremeno uoci njihova rizicnost mogu se: izmijeniti, dopuniti ili ponistiti. Ovdje se naj cesce radi 0 rizicima koji proizilaze iz zanemarivanja stvarnog zivota, 0 rizicima iz nesigurnih inves ticija i njihovog naknadnog utjecaja na investitore i kreditore". 4.2.4. Primjena postupaka za zastitu od rizika Ovdje se radi 0 mogucnosti poduzimanja pojedinih postupaka za zastitu od rizika, u stvari 0 politici primjene kriterija koji ce se zasnivati na nekim od ovih pos tupaka: postupak minimiziranja rizika, postupak reduciranja rizika, postupak transfera r izika, postupak izbjegavanja rizika, postupak uzimanja instrumenata obezbjedenja placan ja i ostali postupci. 4.2.4.1. Minimiziranje rizika To su postupci koje preduzece poduzima s ciljem smanjivanja vjerovatnosti nastup anja rizika. Praksa je pokazala da je mnogo pametnije ugraditi sisteme za gasenje poz ara nego placati vece premije za osiguranje istog tog pozara. Isto takode, pokazalo se op ravdanijim uvesti dobru rasvjetu kako se zaposleni ne bi izlagali neugodnim padovima i s1. nego sto su izdaci za police osiguranja vezane za kompenzaciju posljedica pada. Rukovodeci se tim dobrim iskustvima pri donosenju bilo kakve finansijske odluke, moguce je postici znacajne efekte koji ce minimizirati ocekivani rizik. Uzmimo za primj er neke od rizika vezanih za plasman nekog novog proizvoda na trZistu gdje su sanse za u spjeh

obicno dosta neizvjesne, a gubitak koji se pojavljivao pri uvodenju tih novih pr oizvoda bivao ne rijetko katastrofalan za preduzece. Jedan od nacina koji se pokazao opravdani m u rjesavanju ovakvih problema odnosi se na uvodenje novih proizvoda na trzistu kro z tzv. pro 18Van Horn "Finansijski menadzment i politika", Mate, Zagreb, str. 173. 19Van Horn, Isto djelo, str. 173.

bni marketing. Ovim nacinom preduzeca mogu minimizirati rizik koji je vezan za u vodenje novih proizvoda na trziste. I drugi primjer koji cemo uzeti vezanje za ogromne izdatke koje imaju preduzeca za placanje povreda na radu", a koji bi se uz adekvatno zaostravanje radne discipline (obave zno nosenje zastitnih naocala) i obezbjedivanje adekvatne opreme za povecanje te sig urnosti (kupovinom naocala za zastitu na radu) mogli znacajno smanjiti. 4.2.4.2. Reduciranje rizika Sustina ovog nacina, ove aktivnosti, odnosi se na to kako se zastititi od rizika , u stvari kako pravovremeno reducirati potencijalne utjecaje nekog nezeljenog dogadaja. Ov aj nacin ima dosta slicnih svojstava s minimiziranjem rizika. Analizirati te razlike nije svrsishodno u ovom nasem razmatranju. Mi cemo navesti jedan realno moguc slucaj iz prakse, n a kojem mozemo uociti osnovne karakteristike ovog nacina, Prethodno kada smo razmatrati portfolio rizik, naveli smo da veci broj komponent i portfolija stvara uslove za smanjivanje rizika. Shodno tome, i preduzece koje na svoje proi zvodne linije uvede veci broj proizvoda realno je reduciralo rizik nastanka gubitka u s ituaciji pojave trzisnog zastarijevanja takvog proizvoda. Ako tako razgranatu proizvodnju, s vecim asortimanom proizvoda, zadesi neophodno st izbacivanja iz proizvodnje jednog ili dva proizvoda, to ce se vrlo malo osjetiti na buducim efektima tog preduzeca, Ukoliko bi se to preduzece baziralo sarno na jednom proi zvodu, u slucaju njegovog zastarijevanja, to preduzece bi i prestalo da radio Znaci, veca diverzifikacija predstavlja sustinu reduciranja rizika. Ovaj vid preventivnih aktivnosti koje se mogu poduzimati s ciljem da se ublazi rizik najbolje mozemo uociti kada se radi 0 riz icima naplate potrazivanja od kupaca. Tada nam stoji na raspolaganju citav repertoar niza akti vnosti koje mozemo poduzimati npr: limitirati iznos potrazivanja, limitirati iznos prodaje n a kredit, uvesti restriktivne mjere naplate potrazivanja, obezbijediti upotrebu adekvatnih instrumenata za naplatu potrazivanja (nepozivi dokumentarni akreditiv, cek). 4.2.4.3. /zbjegavanje rizika Izbjegavanje rizika imamo onda kada preduzece ne zeli preuzimati rizik u smislu da se ne ulazi u poslovne aktivnosti iz kojih moze imati rizike. Tu situaciju imamo i onda kada preduzece napusta vee preuzeti posao u cijelosti ili dio tog posla koji je izloz en javljanju rizika. Izbjegavanje rizika je prisutnije tame gdje je moguce preciznije definisati izlo

zenost nekom gubitku i u onim privrednim aktivnostima koje ne nude adekvatne prinose, t j. gdje je bez posebnih proucavanja obim prinosa ne prelazi znacajnije obimu izlozenosti rizika. Npr., preduzece napusta proizvodnju nekog proizvoda, jer je i do sada bilo opter eceno mnogim odgovornostima za taj proizvod (odgovornost za zdravlje ljudi i s1.), a posebno iz razloga sto realno pretpostavlja da ce se ta odgovornost jos vise zaostravati. 20 Prema navodima Zeljka mrSaina u materijalu za Centar za menadiment i informac ione tehnologije, Sarajevo, str. 165, u SAD se prosiecno godisnje plati oko 30 milijardi dolara za ove izdatke.

4.2.4.4. Transfer rizika U sustini, ovdje se radi 0 prenosu rizika na nekog drugog. Taj prenos u praksi s e najcesee vrsi na profesionalna preduzeca koja su se specijalizirala za te namjene. Ovaj n acin zastite od rizika pokazao se mnogo uspjesniji od prethodnih, jer kompletan rizik preuzim a preduzece na koje se on prenosi. Te profesionalne firme su najcesce razne vrste osiguravajucih drustava, Predmet ovog osiguranja moze biti sarno onaj rizik koji je osigurljiv, a to znaci da taj rizik mora da posjeduje minimum slijedecih karakteristika, ito: da se potencijalni rizik, gubitak moze realno predvidjeti, da ce nastati slucajno i da njegov nastanak strogo bude izvan kontrole osiguranika. Ovaj prenos rizika se vrsi putem sklapanja posebnih ugovora izmedu osiguranika ( koji se obavezuje da ce placati premiju osiguranja) i osiguratelja (koji se obavezuje da ce u slucaju da osiguranik pretrpio odredeni, a ne katastrofalan gubitak, platiti specificira nu sumu). 4.2.5. Sredstva obezbjedenja Primjena ovog nacina zastite preduzeca od raznoraznih rizika i gubitaka zavisi n e sarno od karaktera poslova koji se zele zastititi vee i od trzisne pozicije onog koji trazi zastitu od rizika u smislu da se povjerilac obezbijedi za slucaj da duznik kao ugovorna str ana ne izvrsi svoju obavezu. Najocitija i direktna povezanost finansijskih i pravnih rizika po stoji" u slucaju duznikovog neizvrsenja obaveza. Treba ovdje istaci i to da su pojmovi finansijsk ih i sire shvacenih pravnih rizika podudarni, posebno u situacijama kada neostvarivanje oc ekivane dobiti na strani povjerioca moze biti prouzrokovano neispunjenjem bilo koje obav eze duznika. Imajuci u vidu te napomene, ovdje cemo se zadrzati sarno na nekim vise pravno-fi nansijskim instrumentima obezbjedenja urednog izvrsavanja novcanih obaveza koje proizilaze iz ugovornih obaveza duznika, Bitno je istaci da posjedovanje ovih instrumenata obezbjedenja omogucava povjeri ocu da moze putem suda ostvariti svoja ugovorna prava od duznika ito: sigurnije, brze i jeftinije. Premda je tuzba suda najvaznije pravno sredstvo za ostvarivanje zastite i od fin ansijskog rizika, ipak su ovi instrumenti za povjerioca posebno vazni, jer bez ovih instru menata postupak na sudu bi bio relativno dosta duzi i neizvjesniji, a i skuplji. Svako preduzece bi se rado osiguralo od niza ovakvih i s1. rizika s kojima se su srece u svakodnevnom poslovanju, medutim mnogi od tih rizika nisu osigurljivi pa ih nece da prihvate osiguravajuca drustva, To su inace, po nesreci za preduzeca, i njihovi najveci r

izici (rizici iz uvodenja novih proizvoda, rizici iz odluka 0 investicijama, odluka 0 finansir anju, zastite od pojave novih zakonskih propisa i s1.). Ovo su rizici koji predstavljaju cesto osnov opstanka preduzeca, jer se radi 0 pitanjima da li ce preduzece biti profitabilno ili ne. Razloge sto ovi rizici jos nisu osigurljivi treba traziti i u nespremnosti i mnogih osig uravajucih drustava da se smjelije upuste u osiguranje i ovih rizika, kroz primjenu neke ra zumne cijene tog osiguranja utvrdene na bazi zakona 0 velikim brojevima. 21 DrMilosTrifkovicuknjizi "Poslovnefinansije"uredakcijiZijadaNjuhovica,str.322. ,Svjetlost,Sarajevo,1997.god.

U novije vrijeme pojavljuju se neka osiguravajuca drustva koja prihvataju do sad a neosigurljive rizike, kao sto je slucaj s rizicima iz promjena zakonskih propisa kada npr. uvo znik moze kupiti osiguranje protiv vladine intervencije ili embarga u zemlji u koju i zvozi svoju robu ili izvodi radove. Instrumenti obezbjedenja placanja mogu biti sredstva Iicnog obezbjedenja (avans, zatezna kamata i jemstvo), sredstva tzv. realnog obezbjedenja (zalog pokretnih stvari, p ravo zadriavanja, zalog nekretnina), bankarske garancije i dokumentarni akreditiv. U sistemima pravnih drzava razvijenih trzista problemi vezani za obezbjedivanje naplate glavnice i kamata zajmodavca su, u principu, zadovoljavajuce rijeseni, Medutim, u zemljama koje nemaju jasno definisano pravo vlasnistva ili koje jos nemaju sve relevantne elemente pravne drzave prisutni su mnogi problemi vezani za kolateralne kredite. Normalno je pretpostaviti da je rijec 0 zemljama koje namjeravaju uvesti pune trzisne zak one privredivanja. Ti problemi proizilaze iz nepostojanja adekvatnih zakona trgovinskih preduzeca, zatim iz prisustva nepostojanja finansijske discipline i odgovornosti, neafirmis anog poslovnog morala i s1. Ti problemi su prisutni kod svih oblika osnova obezbjedenja naplate nenaplacene glavnice i kamata zajmodavca, tj. i kod upotrebe hipoteke i kod uzimanja u zalog pokretne imovine. Pokusaji da se taj problem rijesi putem uvodenja tzv. centraln og registra ili zajednickog registra, primjenom posjedovanog lista, vanbilansnog knjizenja i s1. jos nisu dali zadovoljavajuce rezultate. Razlozi tome su, pored ostalog, i u poj avljivanju problema u azurnosti podataka vezanih za prenos vlasnistva (fiducijalni transfer ), u netacnosti podataka, u pojavi dopunskih izdataka. Poseban aktuelan problem se pojavljuje za zajmodavca pri obezbjedivanju naplate neplacene glavnice i kamata koji uzimaju u zalog robe koje su predlozene trzisnim oscilacijama i procjenama kvaliteta. Ta problem aticnost se udvostrucuje kada zajmodavac zeli povecanim procentom obezbijediti veci iznos bl okirane robe koja ce sluziti za obezbjedenje veceg stepena naplativosti glavnice i kamat a, jer se takvom blokadom onemogucava uspjesnije poslovanje zajmoprimca. 4.2.6. Organizacija kao bitan elemenat upravljanja rizicima Ucestalost problema s kojima se susrecu pojedina preduzeca, a posebno korporacij e po pitanju zastite od rizika, primorale su ih da razmisljaju i da formiraju i posebna radna mjesta kao i postavljanje visokih rukovodioca sluzbi za procjenu rizika" sa zadatkom da sto realnije procj enjuju rizik i predlazu poduzimanje pravovremenih mjera za njegovo rninirniziranje, a u

krajnjem cilju smanjivanja znacajnih izdataka novca koje vee daju za osiguranje od rizika u vid u prernija. Na prvom mjestu smo stavili njihov zadatak u smanjenju premija osiguranja iz raz loga sto se cijeni da bi se kvalitetnom procjenom rizika i konkretnim pravovremenim m jerama koje bi se poduzele mogli ti ogromni izdaci za premije smanjiti i time dobiti bo lji efekat nego ako se preduzece oslanja sarno na to osiguranje. Te pretpostavke su se poka zale potpuno opravdanim kao i forrniranje pomenutih r~dnih mjesta. Realnost uvodenja ovakvih specijaliziranih odjeljenja za procjenjivanje rizika i mat ce svoju punu opravdanost i u svim nasim preduzecima koja se vee susrecu ili ce se susret ati s 22Kljucni faktori preduzetntstva, str. 171., Izvod izprevoda aktuelnih izdanja, Energoinvest, Sluzba za kadrove.

velikim neizvjesnostima u nastanku rizika i onim koja imaju relativno velike izd atke za premije osiguranja od rizika. To se posebno odnosi na rizike po osnovu ostecenja imovine , pravne odgovomosti, povreda zaposlenih, gubitaka izazvanih kriminalom iIi prevarama, gu bitaka prihoda zbog prekida poslovanja, kao i po osnovu obezbjedivanja raznih vidova po moci i beneficija za svoje zaposlene. Pri ocjeni ove opravdanosti trebalo bi imati u vi du i cinjenicu da su se aktivnosti na pravovremenom prepoznavanju i predvidanju rizika i predla ganju mjera za njegovo ublazavanje pokazale kao jedan od najboljih nacina u minimiziranju ri zika. Tim specijaliziranim strucnjacima stoji na raspolaganju ogroman repertoar mjera koje se mogu predloziti u specificnim situacijama za zastitu od ocekivanog, definisanog rizik a. Konkretna mjera ce zavisiti prvenstveno od specificnosti posla i umjesnosti stru cnjaka koji rade na tim poslovima. 4.2.7. Ostale bitne radnje na smanjivanju rizika jinansiranja Da bi se preduzece zastitilo od mnogih rizika koji proisticu iz donosenja odluke 0 finansiranju i odluka 0 dividendi, sprovodenja odredenih aktivnosti po pitanju obezbjedenja f inansiranja iz vlastitih sredstava proste reprodukcije i dijela prosirene reprodukcije, znac ajno bi se mogle ublaziti nepovoljnosti iz buduce neizvjesnosti finansiranja ako bi se unap rijed utvrdivale odredene mjere, nacini utvrdivanja minimalne i maksimalne akumulacije u sklopu o bezbjedivanja finansiranja iz vlastitih sredstava (za prostu i prosirenu reprodukciju). IIi drugi primjer koji se odnosi na preduzeca koja imaju poslovne aktivnosti u i nostranstvu i koja su izlozena riziku na razlicite nacine. Razmotrimo taj primjer kroz probl ematiku tih preduzeca kada se radi 0 izlozenoscu deviznom tecaju". Strucnjak koji prouca va ovu problematiku predlozit ce mjere i aktivnosti koje treba poduzeti da se neizvjesn osti iz promjene deviznog tecaja smanje. Gdje ce biti usmjereno teziste konkretnih mjera, nacina, da Ii prirodnom podesavanju (odnosu izmedu prihoda i troskova), upravljanju novcem (npr. ako se cijeni pad neke valute, preporucit ce se smanjenje drzanja novca na minim um), prilagodavanju racuna izmedu preduzeca (da li tzv. finansijsko podesavanje iIi valutno podesava nje preko terminskih ugovora, futures ugovora, valutnih opcija) iIi valutnim swapovi rna (poslovi vezani za zamjenu valutnih obaveza). Sve ove mjere su predmet vjestine upravljanja izlozenoscu rizikom u inostranstvu. Mi smo prethodno uzeli sarno dva tipicna posebna slucaja, i to jedan za aktivnos

ti preduzeca u zemlji i drugi za aktivnosti preduzeca u inostranstvu. I u jednoj i drugoj akt ivnosti svakako da postoji bezbroj svrsishodnih mjera, radnji koje bi pravovremnim defin isanjem i realizacijom mogle znacajno zastititi preduzece od ocekivanog. Sobziromnavaznostovematerijezanasapreduzeca, spomenutcemojos neketipicne slucaje ve, Ako se preduzece priprema za znacajne nabavke opreme i strojeva po narudzbi, tad a je preporucljivo da se u izradu tog programa, projekta ukljuce i eksperti izvan pre duzeca, jer ce izdaci za njihovo placanje biti beznacajni u upotrebi s opasnostima koje nosi u sebi ulaganje u opremu i strojeve po narudzbi. 23 James C. van Horne: Isto djelo, str. 735.

ukoIiko je preduzece u situaciji da bira da li svoja buduca potrazivanja da obez bijedi hipotekom, zalogom pokretne imovine, cesijom potraZivanjaili garancijom banke, preporucljiv o je da se odluci na garanciju banke. Medutirn, ukoliko u tom izboru nema na raspolaganj u garanciju banke, onda ce se odluciti na cediranje potrazivanja potencijalnog duznika koja su sigu mo naplativa (potrazivanja koja se placaju preko Medunarodne banke i s1. institucija za izvrs ene radove). Ako se preduzece priprema za znacajna ulaganja uz koristenje i dr. izvora s razl icitim mogucim uslovima (kamatama i dr. uslovima), tada je preporucljivo izraditi vise varijantnih solucija (kombinirani s razlicitim procentom ucesca vlastitih i tudih izvora s r azlicitim kamatama) i opredijeliti se za onu varijantu koja obezbjeduje najvece oplodivanje vlastiti h sredstava (varijantu koja nudi najveci procenat neto dobitka kao odnosa izmedu neto dobitk a i vlastitih sredstava). U situaciji kada preduzece utvrduje tzv. optimalni portfolio vrijednosnih papira putem selekcije vrijednosnih papira (selekcije sprovedene pornocu standardne devijacij e pojedinih vrijednosti papira koji ce uci u portfolio), treba imati u vidu da time nismo ob uhvatili sve rizike portfolija, jer ti rizici zavise ne sarno od te standardne devijacije, ko ja je glavna analiticka mjera rizika u finansijskom poslovanju, vee i od sirih veza i korelacija; kolrek lacija izmedu vrijednosnih papira koji cine portfolijo. Tako ako proucavamo i korelacij e npr. vrijednosnih papira koji su medusobno u parovima svaki sa svakim slabo ovisni, moguce je znacajno smanjiti relativni portfolio rizik, ali sarno kroz koncipiranje portfol ija koji ce se pridrzavati vee poznatih iskustava da veca pozitivna korelacija stvara i veci ri zik i obratno. Ukoliko je preduzece u situaciji da proucava rizike koji se konstantno pojavljuj u, npr. politicke rizike, tada treba tom proucavanju posvetiti izuzetnu paznju, a posebno ako se r adi 0 dugorocnom vezivanju sredstava u inostranstvu. Ovo upozorenje se zasniva na stec enim iskustvima drugih, jer je zbog olakog proucavanja ovih rizika dovelo do najave n astanka ogromnih gubitaka, sto se posebno manifestiralo na poslovima izvodenja investici onih radova u inostranstvu. Iz tih razloga ponovo potenciramo neophodnost predvidanja nastan ka takvih politickih rizika i predlaganju mjera i aktivnosti da se eventualno nastu panje posljedica iz tih rizika smanji na sto manju mjeru. Sustinsko pitanje koje treba detaljno p rouciti kod ovih politickih rizika se odnosi na detaljno proucavanje politicke nestabilo sti u toj zemlji

(koliko je stabilna vlada, koje su dominantne politicke snage, kolika je inflaci ja u toj zemlji i ocjena njenog kretanja, objektivnost sudstva, finansijska disciplina it d.). Pri predlaganju konkretnih mjera potrebno je voditi racuna da te mjere u osnovi moraju imati cil j ublazavanja posljedica iz nastanka politickog rizika. Medu tim mjerama, koje su pokazale svoju efikasnost, spadaju i slijedece: ukljucivanje domace radne snage, ukljuciv anje domacih institucija (osiguranje, banke), aktivno interesovanje za sprovodenje kljucnih p rograma zastite covjekove okoline, zastite spomenika, ukljucivanje u moguce zajednicko u laganje na principu "joint venture". Sve ove aktivnosti i mjere treba pripremiti prije ulas ka u konkretnu aktivnost u inostranstvu npr. u investicionu izgradnju. Nije suvisno spomenuti da preduzece moze znacajno smanjiti rizike ako se pravovr emeno izvrse pripreme na tzv. novcanoj insolventnosti kroz produzavnje rasporeda dospi jeca otplate svojih kredita. Kvalitet mjerenja rizika, u smislu kako je izvrsen raspored vjerovatnoce, ocjena vjerovatnoce ostvarivanja svakog moguceg efekta, tj. velicine disperzije (rizika) ocekivanog prinosa, takoder je relevantan faktor u rjesavanju mogucnosti zastite od rizika.

Nije suvisno ponoviti da se, u prineipu, svi riziei moraju konkretizirati jer su svi riziei gubiei i kao takvi i treba da bude podlozeni finansijskom mjerenju u smislu da j e mjerljiv u noveu, ili jos jednostavnije, najuopstenije receno, mora postojati prihvatljiv n aein za kvantifieiranje fizika. Kada se donose poslovne odluke, tada se predvidaju buduci prinosi uz razlicite i shode koji svaki ima svoju vjerovatnocu. Na osnovu tih pojedinacnih ishoda i njihovih vjerovatnosti odlazimo do ocekivanog, tj. prosjecnog prinosa. Taj ocekivani prinos moze se kon tinuirano mijenjati zavisno od razvoja situaeije. Detaljnije u pojednostavljenim, hipoteti cnim primjerima". Kvalitetno sprovedena oejena boniteta poteneijalnog partnera" (eje1oviti, pareij alni ... bonitet) predstavlja takode jedan od re1evantnih postupaka u mogucnostima smanje nja rizika iz buduceg poslovanja. 4.2.8. Aktivnosti na sprecavanju djelovanja faktora rizika u poslovanju s inostranstvom lako bi se sve djelatnosti vezane za sprecavanje djelovanja faktora rizika u pos lovanju s inostranstvom na visinu neto dobiti preduzeca takoder mogle svrstati u jednu o d prethodno nabrojanih grupa (preventivne, tekuce, naknadne), ipak ove aktivnosti imaju odredenih specificnosti zbog kojih se i posebno isticu slijedeci faktori rizika. Uzgred da navedemo da je osnovna motivaeija preduzeca za investiranje kapitala u inostrans tvo, u neku inozemnu aktivnost u ostvarivanju povrata, koji ce biti veci od povrata na ulaganja u zemlji". 4.2.8.1. Mjere koje treba podurimati u slucaju tendencija manje koreliranosti izmedu raslicitili zemalja Ovdje se prakticno radi 0 sustinskim obiljezjima koja su svojstvena i portfolio rizieirna, a ticu se da ocekivani povrat putem investiranja u vise zemalja omogucuje smanje nje rizika u odnosu na investiranje u jednoj zemlji, jer se time moze komunieirati s vise projekata s niskim stupnjem medusobne koreliranosti. To prakticno znaci da npr. diverzifik aeija ulaganja u inostranstvo moze ublaziti rizik dionicara i time poboljsati njihovo blagostanje, ali se to moze prihvatiti sarno ako su proucene prednosti takvih postupaka. Npr. odgovor na pitanje da li je bolje trgovati dionieama na domacem trzistu gdje vaz e modeli trZista (CAMP ili APT) iIi na medunarodnom trzistu kapitala, zavisi od konkretni h proucavanja (da li su to trzista savrsena, postoje li devizna ogranicenja, prepreke za inves

tiranje, pravna ogranicenja i s1.). 24 Jurkovic P.: Kao redaktor knjige: "Finansijski rnenadzrnent u praksi", Masmed ija Zagreb, str. 127. 25 Njuhovic Z.: "Poslovne finansije", REVICON, 1999.god., str. 180-205. 26 Van Horn: Isto djelo, str. 723.

4.2.8.2. Upravljanje faktorima rizika iz sistema oporezivanja Sistem oporezivanja bitan je s dva aspekta kao faktor rizika, ito: kakav je sistem oporezivanja zemlje prema svom domicilnom preduzecu koje obavlja poslovne aktivnosti u inostranstvu. Taj sistem zavisi i od toga kako je organizi rano to poslovanje u inostranstvu (da li je organizirano preko vanjskih podruznica ili ne). Od niza drugih faktora zavisi visina oporezivanja (dividende i dr.), st o sve treba da bude predmet dobro organiziranog menadzmenta u preduzecu koji moze znacajno smanjiti iznos tog oporezivanja kroz prilagodeni nacin organiziran ja poslova u inostranstvu, kakav je sistem oporezivanja u zemlji gdje se organizira poslovanje. Taj sistem je vrlo razlicit, npr. neke zemlje stimulisu investiranje ostvarene dobiti kroz niz e stope oporezivanja dobiti. 4.2.8.3. Upravljanje faktorima politickog rizika Ovo su cesto tesko predvidivi rizici i oni mogu biti ogromni. Te politicke rizik e moguce je ublaziti putem predvidanja politicke stabilnosti i izborom adekvatnih mjera k oje bi se poduzimale prije nastanka te nestabilnosti. Princip zajednickog ulaganja s domacim partneri ma pokazao se vrlo uspjesnim u ublazavanju posljedica koje mogu nastati iz ovih riz ika. 4.2.8.4. Ostali specificni rizici iz poslovanja u inostranstvu Za uspjesno upravljanje faktorima koji uticu na visinu rizika u inostranstvu tre ba, pored prethodnih, imati u vidu da su preduzeca u tom poslovanju izlozena daleko vecem broju tih faktora kao i cinjenicu da je upravljanje tim faktorima daleko slozenije i delik atnije. Za takvo dokazivanje dovoljno je ponoviti samo slijedece razlike ito: konverzijske tecajne razlike, transakcijske tecajne razlike, ekonomske izlozenosti." 4.2.9. Upravljanje specificnim grupama faktora 4.2.9.1. Upravljanje grupomfaktora koji odreduju stepen rizika poslovanja Medu te bitne faktore spadaju: analiza, dijagnoza, prognoza buducih trendova poslovanja, korekcija uzroka nastanka finansijskih problema i konkretne mjere za daljnje smanjivanje rizika.

27 Van Horn, Ista knjiga, str. 728.

Na osnovu prethodno sprovedenih aktivnosti na upravljanju faktorima rizika, dola zi se do podataka na osnovu kojih se pravi matrica sigurnosti, potencijalni, vjerovatn i i definitivni gubitak, 4.2.9.2. Upravljanje grupom faktora rizika koji odreduju finansijsku efikasnost preduzeca U ovu grupu bi spadali slijedeci faktori: trzisni potencijal preduzeca, efikasnost aktive, likvidnost sredstava i poslovanja, solventnost, zaduzenost i profit poslovanja preduzeca. 4.2.9.3. Upravljanje grupom faktora rizika koji odreduju stepen pokrica dugova preduzeca U ovu grupu bi spadali slijedeci faktori: neto pokrice dugova sa prirnjenom gotovine iz tekuceg kapitala, neto pokrice dugova bez uracunavanja arnortizacije i tekuceg kapitala i odnos salda gotovine prema dospjelim neplacenim dugovima uvecanim za buduce dugove. Treba istaci da su grupe faktora rizika koji odreduju finansijsku efikasnost pre duzeca i grupa faktora rizika koji odreduju stepen pokrica dugova direktno meduzavisne skupine faktora. 4.2.9.4. Upravljanje skupinom faktora koji se pojavljuju u bankarskom poslovanju Kada su u pitanju rizici banaka, ponovicemo da treba razlikovati vise nivoa tih rizika, kao sto su: stabilnost, mali rizici, prihvatljivi rizici, zadovoljavajuci rizici, povecani rizici, visoki rizici i gubitak.

Izmedu povecanog rizika i visokog rizika pojavljuje se i nivo koji se naziva ugr ozeni portfolio banke. Za razliku od procjene rizika preduzeca, procjena rizika banaka se zasniv a takoder na dvjema direktno meduzavisnim skupinama faktora, ali drugacije definiranim ito : grupa faktora rizika koji dje1uju na snagu i kvalitet potencijala banke (vrijedn ost neto kapitala banke, stepen naplativosti plasmana banke, profit banke, uskladeno st, solventnost aktive i obaveza banke, likvidnost banke) i

grupa faktora rizika koji djeluju, u stvari od kojih zavisi stabilnost banke (st opa adekvatnosti kapitala banke, stopa povrata na kapital banke). Kada su u pitanju banke kao samostalni privredno-pravni subjekti, umjesto "portf olija finansijske efikasnosti", pojavljuje se portfolio matrica, potencijal i stabilnost" banaka. S obzirom na to da se ovdje radi 0 poslovnim bankama kao samostalnim privredno-pra vnim subjektima, to se ciljevi njihovog pozicioniranja na tu matricu odnose na: razvrstavanje plasmana aktive i vanbilansnih stavki rangiranih po vrijednosti i kvalitetu, razvrstavanje velicine i adekvatnosti kapitala banke i odredeno njihovo rangiran je, utvrdivanje trenutne likvidnosti i rocne uskladenosti aktive i obaveze kao i predvidanje profitabilnosti banke. Ovaj materijal bio bi nepotpun ukoliko ne bismo naveli aktuelnost pracenja, kont role i upravljanja kreditnim rizicima banaka i klasifikaciji njihovih aktiva, sve u fun kciji da se obezbijedi odrzavanje prihvatljivog odnosa izmedu preuzetog rizika i realnog ste pena naplativosti predvidenih aktivnosti. Nairne, poslovne banke kao najbitnije finansijske instit ucije funkcionisanja privrednog sistema su obavezne utvrdivati minimalne standarde za upravljanje rizikom. Obaveza proistice iz propisa koji zahtijevaju od banaka da iznadu adekvatne sveobuhvatne, specificne programe za upravljanje kreditnim rizicima banke i razr adenu politiku upravljanja s kreditnim rizikom banke. U tom smislu banke su obaveze ne sarno da izvrse kvalitetnu ocjenu kreditnog zahtjeva i propisivanje procedure od obravanja kredita vee i sve relevantne objektivne podatke 0 potraziocu kredita s ciljem da se rizik kreditnih promasaja svede na najmanju mogucu mjeru. U skopu tih obaveznih aktivn osti, koje ce doprinijeti minimiziranju tog rizika, banke su duzne imati i odgovarajuc e instrumente obezbjedenja naplate (kolateral). U tom kontekstu treba spomenuti i zapoceti pro jekat uskladivanja Medunarodnih revizorskih standarda (FBiH standarda revizije 400) pr ocjene rizika i interne kontrole. Treba imati u vidu da je to tek zapoceti proces uskla divanja i da jos ima neuskladenosti, npr. zakonom 0 bankama je predvideno da se izdate g arancije tretiraju kao vanbilansna aktiva banke, medutim u zvanicnom kontnom planu (pa ni u "preporucenom") nema takvih stavki. Generalno se moze reci za upravljanje faktorima finansijskih rizika da organizac ioni faktor

predstavlja jedan od najznacajnijih, najefikasnijih i najsvrsishodnijih osnova z a zastitu od posljedica djelovanja tih rizika. To se posebno odnosi na uvodenje posebnih o rganizacionih dijelova u preduzecima (specijaliziranih radnika) koja ce detaljno proucavati mo gucnosti nastanka finansijskih rizika, njihovo kvantificiranje i predlaganje, poduzimanje pravovremenih mjera i aktivnosti da se preduzece maksimalno zastiti od posljedic a djelovanja tih rizika. Teziste poduzimanja tih mjera i aktivnosti treba da bude u sprecavan ju njihovog nastanka, a ne u stvaranju materijalnih i drugih rezervi da se pokriju nepovoljn a djelovanja tih rizika onda kada se oni pojave, odnosno kada se okonca njihovo razorno mater ijalno djelovanje.

SEOMI DID ULOGA IlNACAJ BONITETA UKONCEPTU FINANSIJSKOG MENADZMENTA UPRAKSI 1. Definisanje pojmova U sklopu proucavanja materije vezane za sustinsko poimanje osnova finansijskog menadzrnenta u praksi i u smislu razmatranja i iznalazenja optimalne kombinacije izmedu kljucnih finansijskih odluka koje su medusobno povezane i zavisne, tj. izmedu od luka 0 investiranju, finansiranju i dividendi, proucavanje problematike boniteta preduz eca kao poslovnog potencijalnog partnera je jedno od elementarnih pitanja pri iznalazenj u optimalnog odnosa izmedu pomenutih odluka. Ukoliko se uspjesno organiziraju i sprovedu aktivnosti u preduzecu na kvalitetnom i pravovremenom proucavanju boniteta poslo vnog partnera, obezbjeduju se i bitni uslovi za ubrazniju cirkulaciju sredstava, a i za smanjenje troskova angazovanja kapitala kao znacajnog izdatka svakog preduzeca. Uloga i znacaj boniteta su usko vezani za funkcionisanje i razvoj trzisne privre de, posebno finansijskog trzista. Bonitet predstavlja vaznu kariku u trzisnom mehanizmu. Sto se njegovo proucavanje kvalitetnije organizira, potpunije i efikasnije primjenjuje, to je i povrat namjeravanih ulaganja manje neizvjestan, a time i cirkulacija sredstava ubrzanija. Gdje nema trzisne privrede ni funkcionisanja finansijskog trzista nema ni titulara vlasnis tva, niti razvijenog poduzetnistva, pa ni zaostrenih materijalnih odnosa izmedu ucesnika u privrediva nju. Zelja za ostvarivanjem sto veceg neto dobitka neminovno prouzrokuje i povecanje broja poslovnih partnera koje cesto dovoljno ne poznajemo. Konkurencija nas goni da nu dimo svoje proizvode i usluge i takvim partnerima. Te okolnosti potenciraju problemat iku ispitivanja boniteta poslovnih partnera, posebno takvih novih. Malo je vremena za pripremu podataka na osnovu kojih cemo donijeti odluku, na primjer, 0 prodaji robe na kre dit, koji ce se maksimalni iznos kredita odobriti i uz uslove obezbjedenja odgodenog placanja , Problematika boniteta se aktuelizira i kada se radi 0 starim poslovnim partnerim a. Nairne, jednom utvrdeni bonitet postojeceg poslovnog partnera se mora permanentno dopunj avati, mijenjati, jer se i njegovo poslovanje mijenja, a i nasa saznanja 0 njemu se obo gacuju. Rijec bonitet dolazi od latinske rijeci "bonus", sto znaci da je neko s dobrim o sobinama u poslovnom svijetu, da je pouzdan, kvalitetan poslovni partner u kojeg se moze vjerovati.

U praksi se upotrebljava i izraz kreditna sposobnost, a ponegdje se ta rijec kor isti umjesto boniteta. To mozemo objasniti dugogodisnjom praksom upotrebljavanja ispitivanja kvaliteta potencijalnog duznika od banaka, prije nego sto su odobravale kredite. Najcesce se pod rijecju bonitet podrazumijeva odredeni skup pozitivnih svojstava jednog pravnog subjekta koje ga cine povjerljivim i sigumim potencijalnim duznikom. Primjera radi, kada se zavrsi ispitivanje kvaliteta namjeravanog potencijalnog d uznika, daje se cesta ocjena daje "bonitet tog i tog komitenta dobar", a daje "bonitet t og i tog komitenta los". Bilo bi svrsishodnije da se sve ove aktivnosti jednostavno definisu kao is pitivanje i ocjenjivaje potencijalnog duznika bilo kao podnosioca kreditnog zahtjeva ili k ao poslovnog partnera. Pri tumacenju rijeci bonitetan, kao ekonomsko-finansijske kategorije, prvenstven o se misli na dobru trzisnu i poslovnu reputaciju pravnog subjekta koju je vee stekao . Ne moze se zanemariti materijalna sigumost koju on pruza u smislu njegove finansijske sn age izrazene posebno u njegovoj sposobnosti placanja, finansiranja i povecanja i ocu vanja imovine. Vee stecena poslovna i trzisna reputacija jednog preduzeca za neke teoreticare n ije dovoljna da se moze ocijeniti kao prihvatljiv potencijalni duznik, jer on moze b iti u situaciji da nema materijalne osnove za izvrsavanje kreditnih i drugih obaveza. Stoga su r azliciti pristupi u rjesavanju problematike boniteta. U anglo-saksonskoj literaturi bonit et se iskazuje u bilansu pod stavkom "goodwill" (gudvil), dok se u Njernackoj razlikuje pojam b oniteta od pojma kreditne sposobnosti', u smislu da bonitet predstavlja nesto sto je par tner vee stekao kroz svoj poslovni i trzisni rejting, nesto sto je nematerijalno, a kredi tna sposobnost predstavlja nesto sto je materijalno, sto treba prezentirati onom od koga se tra zi kredit (najcesce banci), kako bi se on uvjerio da ce mu kredit biti uredno vracen iz po nudene dovoljne imovine (garancije i s1.). Prisutna su i misljenja da se bonitet treba identificirati s pojmom likvidnosti poslovanja preduzeca. Teske se sloziti s takvim tzv. uzim definisanjem pojma boniteta. Pred uzece moze biti sposobno za placanje svojih dospjelih obaveza a da bude tretirano kao neure dan platisa. Neizvrsavanje obaveza moze biti svjesno izvrseno, premda je preduzece sposobno z a izvrsavanje tih obaveza. Razlozi se mogu naci u postojecem zakonodavstvu ili pro

pisima koji regulisu finansijsku disciplinu u drustvu. Propusti su bilo u nejasnom prec iziranju posljedica neurednog izvrsavanja obaveza ili u cinjenici da su posljedice jasno definisane, ali da se nedovoljno primjenjuju ili se primjenjuju, ali su kazne u neplacanju m anje od ekvivalenta, efekta koje preduzece moze postici usmjeravanjem sredstava u visini neizvsenih dospjelih obaveza za neke druge (profitabilne) namjene. Relativno jaca preduzeca, u smislu trzisne pozicije, bilo da proizvode deficitam u robu ili kupuju robu koju je tesko prodati na trzistu, koriste taj svoj dominanatan poloz aj i ucjenjuju preduzeca od kojih su kupili robu u smislu neplacanja u ugovorenom roku, a ona ( prodavci) se tesko usuduju da pokrenu bilo kakvu pravnu ili drugu aktivnost da naplate svo ja dospjela potrazivanja. Ako se namjerava problematika boniteta povezivati sa likv idnoscu poslovnog partnera, tadaje bolje to ciniti sa likvidnoscu posmatranja ujednom du zem peri 1 Gobler Banklexikon. Wiesbaden 1998.

odu, definisanom kao solventnost preduzeca, ne sarno iz prethodno obrazlozenih r azloga, vee i zbog toga sto preduzece moze biti likvidno a da je nesolventno. To proizil azi iz cinjenice da je likvidnost pitanje vezano za politiku, a solventnost za cinjenic no stanje prouzrokovano odnosom stvarno mogucih likvidnih sredstava i ukupnih obaveza. Nairne, prihvatljivije je bonitet u uzem smislu definisati kao sposobnost preduz eca za redovno izvrsavanje svojih obaveza, a ne da je to urednost u izvrsavanju obaveza . Kada je u pitanju definisanje pojma boniteta u tzv. sirem smislu, tj. da se smat ra da je bonitet ekonomsko-finansijska snaga preduzeca proizasla iz njegovog dosadasnjeg i buduceg poslovanja ("goodwill"), tada se javljaju odredene nedoumice. Npr. nedef inisanost materijalne podloge za izvrsavanje konkretnih kreditnih obligacionih obaveza u s mislu pravovremenog vracanja otplate i kamata. Da bi potpunije shvatili siru problematiku koja se tice pojma osnova mjerenja bo niteta, potrebno je prethodno razmotriti razlikovanje boniteta zavisno od funkcije koja se zeli postici bonitetom. Stoga razlikujemo: ispitivanje boniteta pravnog subjekta s kojim tek zelimo zasnivati odredene znacajnije poslovne odnose i ispitivanje boniteta pravnog subjekta s kojim smo vee u poslovnim odnosima. 2. Vrste boniteta 2.1. Cjeloviti bonitet Ovaj bonitet mozemo nazvati i kompleksni bonitet ili bonitet u sirem smislu. Odn osi se na ispitivanje boniteta novih znacajnijih poslovnih partnera. Cjeloviti bonitet predstavlja sumarnu ocjenu bitnih svojstava jednog preduzeca u tvrdenu na osnovu analiziranja se1ektivnih, znacajnih omjera, faktora tog preduzeca: 0 njegovom stanju (kvalitet lokacije, tehnicko-tehnoloski podaci itd.), 0 finansijsko-ekonomskom polozaju preduzeca (bilans stanja-sredstava i izvora sredstava, struktura vanposlovne aktive, struktura izvora sredstava, struktura s opstvenog kapitala, struktura dugorocnih obaveza, struktura kratkorocnih obaveza, struktura vanposlovne pasive, pokazate1ji finansijske stabilnosti, pokazatelji likvidnosti, analiza promjena likvidnosti, neto obrtni fond, stanje dugorocne fi nansijske ravnoteze, 0 rezultatima njegovog dosadasnjeg rada, tj. ostvarenim finansijskim rezultatirn a (bilans uspjeha -prihodi i rashodi, osnovni finansijski rezultati, struktura

neto finansijskog rezultata, struktura ukupnog prihoda, globalna struktura rashoda, poslovni rashodi, rashodi finansiranja, ostvareni dohodak i dobit, struktura gubitka, pokazatelji poslovne uspjesnosti, ostali pokazatelji) i sinte zu finansijske buducnosti preduzeca (ocjena 0 mogucem nastanku teskoca, stecaju preduzeca i sl.).' 2 Mr. Zeljko Sain: Finansijski menadzment -izabrani tekstovi pripremljeni za Cen tar za menadzrnent i informacione tehnologije, Sarajevo, 1996. 309

Rijec je 0 procjeni boniteta poslovnih partnera 0 kojima nedovoljno znamo da bis mo bezrezervno usli u znacajnije poslovne aranzmane. To ne mora biti novi poslovni partner vee to mogu biti i oni poslovni partneri s kojima smo sporadicno i do sada obavl jali odredene poslove (komercijalni aranzmani i s1.). Ispitivanje je cjelovito i obuh vata sve relevantne podatke jednog takvog poslovnog partnera. To je kompleksno, temeljno proucavanje boniteta potencijalnog partnera i normalno je pretpostaviti da trazi i relativno duze vrijeme. To su svi oni faktori koji direktno iii indirektno uticu ili mogu uticati na nje govo poslovanje i ostvarivanje relevantnih finansijskih rezultata. Zavisno od svojstva tih faktora, mozemo ih grupisati u: pokazatelje 0 opstem polozaju preduzeca, pokazatelje velicine i opremljenosti preduzeca, pokazatelje 0 poslovnoj uspjesnosti preduzeca (finansijski rezultati i dr.) i pokazatelje 0 finansijskom polozaju preduzeca, 2.1.1. Analiza pokazatelja 0 opstem poloiaju preduzeca To su pokazatelji koji nam treba da pokazu relevantne velicine za analiziranje: kvaliteta lokacije preduzeca u smislu koliko je preduzece blizu prirodnim i dr. resursima (analizirati ucesce troskova dopreme u ukupnim troskovima preduzeca), kvaliteta lokacije preduzeca u smislu koliko je preduzece blizu centara potrosnj e (kroz analizrianje troskova distribucije u ukupnim troskovima preduzeca), pripadnosti grupaciji poslovanja (analizirati mjesto koje u toj grupaciji zauzim a po obimu poslovanja, broju zaposlenih neto ostvarenoj dobiti, visini ukupnog vlasni stva, obimu izvoza), polozaju preduzeca na trzistu i s1. 2.1.2. Analiza pokazatelja po velicini i opremljenosti preduzeca Na osnovu slijedecih vrijednosti i omjera mozerno ocijeniti velicinu i opremljen ost: vrijednosti poslovnih sredstava preduzeca, vrijednosti stalnih sredstava, iznosa ukupnog vlastitog kapitala i njegovog ucesea u ukupnim izvorima sredstava , ukupnog broja zaposlenih, visokoobrazovanih kadrova i dr. strucnog kadra, stalno g zaposlenosti,

ukupnog prihoda, tehnicko-tehnoloske opremljenosti i stepena zastarjelosti kljucne opreme, stanja investicija u izgradnji, potreba za novim ulaganjima. Za cjelovitu ocjenu potrebno je analizirati ne samo finansijske pokazatlje vee i prethodne. 2.1.3. Analiza finansijskih rezultata preduzeca Analiza finansijskih rezultata preduzeca se odnosi na analiziranje bilansa uspje ha. Od sposobnosti finansijskog analiticara ce znacajno zavisiti koji ce pokazatelji bi ti obuhvaceni tom analizom, a da ona ne bude preopterecena njihovom brojnoscu. Mnogi od tih po kaza

telja sigurno ce kod odredenih preduzeca naci mjesto u toj analizi 0: prihodima, troskovima, ostvarenim rezultatima poslovanja i kretanju novca. Analiza prihoda treba da obuhvata kretanje ukupnog prihoda u posljednjih nekolik o godina, strukturu ukupnog prihoda, ucesce prihoda preduzeca u ukupnim prihodima grupacij e i slicnih preduzeca iz blizeg okruzenja, vrijednost prihoda (prodaje) prema ukup nim sredstvima, podatak 0 optimalnom prihodu, s obzirom na cjenovnu elasticnost traznje koja ogranicava prihode. Potrebno je prikazati i iznos prodaje i naknadne naplate i n jihovu profitabilnost' i nenaplacenu prodaju. Uskladivanje ciljeva prodaje preduzeca s njegovom operati vnom efikasnoscu i finansijskim izvorima jeste delikatno. Koja je to stopa rasta prod aje koja je konzistentna s mogucnoscu preduzeca i finansijskom polozaju na trzistu, tesko je utvrditi. Takozvano modeliranje odrzivog rasta (SGR)"' je maksimiziranje godisnj eg povecanja prodaje zasnovano na zaduzenosti i stopi planiranih i ostvarenih ispla ta. Neslaganja, korekcije se obicno vrse na stopi zaduzenosti. Analiza troskova, rashoda treba da obuhvati apsolutna ili relativna kretanja tro skova preprodane robe, opce troskove, administrativne troskove, troskove amortizacije i kamata. Pored globalne strukture rashoda tzv. poslovni rashodi i rashodi finansiranja tr eba da budu posebno analizirani. Analiza finansijskog rezultata poslovanja treba da obuhvati: iznos bruto dobiti, iznos zarada prije oporezivanja, zarade nakon oporezivanja (neto dobit), iznos dividen de u novcu i zadrzane zarade (dugorocna rezervisanja). Pokazatelje koji se odnose na prihode, troskove i finansijske rezultate preporuc ljivo je prikazati za nekoliko posljednjih godina -posebno u apsolutnim iznosima, a poseb no u relativnim velicinama (npr. kretanje procenta ucesca troskova kamata u ukupnoj prodaji i ukupnim troskovima i te iste troskove prikazati u kretanju indeksa po godinama u odnosu na bazicnu godinu). Analizom finansijskih omjera, trendova moguce je dobiti potp uniju i realniju predstavu 0 promjenama finansijskih rezultata preduzeca, Znaci, utvrdit i kako se kretala stopa profitabilnosti preduzeca, kao odnosa neto dobitka umanjenog za di videndu na preferencijalne dionice u odnosu na trajni kapital dionicara, zatim kakvi su se efekti postizali po zaposlenom (odnos prihoda prema broju zaposlenih, odnos bruto dobiti prema br oju zaposlenih, neto dobiti prema broju zaposlenih). I iznos dobiti po dionici je bi tan pokazatelj

uspjeha preduzeca, a po mogucnosti saznati da li su iznosi dobiti po dionici sli jedili i odredenu politiku raspodjele dividende i koliko je u tome bilo spekulativnih nam jera. Generalni pokazatelj te analize predstavlja uporedivanje ostvarenih rezultata iz bilansa uspjeha sa planskim bilanskom uspjeha za isti period. Planski bilans uspjeha je raden uz temeljito angaziranje najstrucnijih kadrova u preduzecu s ciljem da da takvu str ukturu troskova i prihoda koja ce obezbijediti maksimalnu neto dobit Takvom analitickom procjenom uporedenih podataka moci cemo ocijeniti ne sarno realnost strucnog predvidanja v ee 3 James C. van Horne: Finansijsko upravljanje i politika, I izdanje, str. 822, M ATE, Zagreb. 4 James Van Horne: Isto djelo, str. 443.

i sposobnost cjelokupnog menadzmenta tog preduzeca u ostvarivanju njegovih plans kih zadataka. 2.1.4. Analiza jinansiranja Posebno cemo razmotriti: uskladenost rokova izvora sredstava i rokova ulaganja sredstava, strukturu pasive i strukturu aktive. Analiza uskladenosti rokova izvora sredstava i rokova ulaganja sredstava. Moramo poci od provjerene cinjenice da od uskladivanja rokova raspolozivosti izvora sre dstava, u stvari rokova izvora sredstava i rokova vezanosti sredstava, kljucno zavisi i fi nansijska stabilnost preduzeca. Polazimo od osnovnog preduslova za odrzavanje dugorocne finansijske s tabilosti preduzeca a to je da vrijednost dugorocno vezanih sredstava mora biti manja ili u najgorem slucaju jednaka ukupnoj vrijednosti dugorocno raspolozivih izvora sredstava.' Na irne, da (Dugorocno vezana sredstva) ::::; (Vlastiti kapital + dugorocno pozajmljena s redstva). Ukoliko je vrijednost dugorocno vezanih sredstava veca od ukupne vrijednosti ras polozivih izvora sredstava, gotovo je nemoguce obezbijediti trajnu finansijsku stabilnost. To ce se preduzece stalno susretati s problemima urednog izvrsavanja obaveza. U sklopu ovih opstih pristupa razmatranju problematike uskladivanja rokova raspolozivih izvora i rokova vezanosti sredstava neophodno je imati stalno u vid u nuznosti odrzavanja osnovnog principa finansiranja. To je da trajna obrtna sredstva (TOS) , kao tzv. gvozdene zalihe ili sredstva koja su neophodna za normalno odvijanje poslovanja, budu finansiranja iz dugorocnih izvora, a povremene potrebe za obrtnim sredstvima (se zonske) iz kratkorocnih izvora sredstava. Jedan od tih pokazatelja jeste i tzv. bankersratio, koji se upotrebljava kod ocj ene opste likvidnosti preduzeca i ispitivanja kreditne sposobnosti trazioca kredita. Ovaj bankersratio postavlja uslov preduzecu da mu se jedna polovina ukupnih obrtnih sredstava fina nsira iz dugorocnih, a jedna polovina iz kratkorocnih izvora sredstava. Za efikasniju i racionalniju politiku likvidnosti treba provjeriti koliko se pre duzece pridrzava nacela da je poslovno neznanje ako se kratkorocne potrebe finansiraju iz dugorocnih izvora sredstava. Pri proucavanju pokazatelja 0 likvidnosti, solventnosti i zaduzenosti bitno je d a li je i koliko pozitivan odnos izmedu imovine i ukupnih obaveza, koliko je imovina predu

zeca pod hipotekom, koliko preduzece ima povoljan odnos izmedu ukupno likvidnih sreds tava i ukupnih obaveza, koliko su fiksne obaveze, je li preduzece u mogucnosti da obezb ijedi, po potrebi, i dodatne izvore, odakle i uz koje uslove. Zavisno od namjera proucavanja cjelovitosti boniteta, definisat cemo obimnostost alih finansijskih analiza. Teziste bismo usmjerili na: ispitivanje uslova finansiranj a s osvr 5 dr Zijad Njuhovi(;: "Poslovne finansije" drugo izdanle, str. 418, "Svjetlost" Sarajevo, 1998.god.

tom na cijene finansiranja poslovnih sredstava (cijenu koju bi dobili mnozenjern obracunate kamate i dr. troskova finansiranja sa 100 i dijeljenjem s prosjecno angazovanim poslovnim sredstvima). Pokrivenost otplate kredita dobijemo kada neto ulaganja u poslovni fond, i to za jedno s iznosom amortizacije, podijelimo sa dospjelim otplatama dugorocnih kredita. Ukoliko nam je koeficijent jedan ili veci od jedan, postoji pokrivenost otplate kredita. Kada s e radi 0 posebnim okolnostima, prave se i specijalni bilnasi (bilans osnivanja, bilans promjene pr avne forme, bilans fuzije, sanacioni bilans), koji mogu posluziti korisno i za analiziranje boniteta preduzeca. Koeficijent vlastitog finansiranja je vazan, a utvrduje se na osnovu iznalazenja odnosa izmedu ukupnih izvora sredstava i vlastitih izvora sredstava. Odnos izmedu obrtnih sredstava i kratkorocnih obaveza i ucesce kratkorocnih izvo ra u ukupnim izvorima sredstava predstavljaju omjere koji mogu biti predmet analize. Vazan pokazatelj u sklopu ovog analiziranja jeste tzv. optimalnost obrtnih sreds tava. AnaIizom treba provjeriti kako preduzece utvrduje ukupni obim potrebnih obrtnih sredstava, a posebno potrebnih za nesmetano odvijanje tog poslovanja. Provjeriti da li se p reduzece, pri utvrdivanju tih obrtnih sredstava, sluzi sarno iskustvom na principu -veci o bim zahtijeva srazmjemo i veca obrtna sredstva ili je sposobno da primjenjuje suvrem ene metode koje daIeko objektivnije daju potrebe za obrtnim sredstvima. To su metoda materijaInog biIansiranja, metoda trajanja tehnoloskog procesa ili metoda kamatnih brojeva. Bez posjedovanja realno utvrdenih potrebnih obrtnih sredstava, tesko je doci i d o objektivnih ocjena 0 uspjesnosti rada menadzmenta i po nizu drugih aktivnosti (racionaInost koristenja sredstava itd.). Neophodno je analizirati i poremecaje ravnoteze, poremecaje u finansiranju: koliko je preduzecu nedostajalo sredstava u tekucem i razvojnom posIovanju (finansiranju), koliko je preduzece imalo visak sredstava u tekucern i razvojnom finansiranju (nefunkcionalna sredstva) i koliko je preduzece imalo poremecaja u finansiranju u smislu upotrebe kratkorocn ih izvora za dugorocne namjene i koliko su kratkorocne namjene finansirane iz dugorocno raspolozivih izvora sredstava. Pitanje tokova novca, tzv. cash flow, moglo se razmatrati u sklopu analiziranja finansijskih rezultata kao poseban izvjestaj'. Radi cjelovitosti (0 omjerima likvidnosti) pri

kladnije je ova pitanja proucavati ovdje. Znacaj tokova novca u funkciji finansiranja pre duzeca koji koristi finansijski menadzment uticao je da tu problematiku ukljucimo u ovaj dio . U sustini, analiza tokova novca se usmjerava na analiziranje bilansa bruto i net o tokova novca, sto nam pokazuje "zivotni'' tok preduzeca, posebno kakvo je bilo vremensk o uskladivanje izmedu: tokova priliva novca i tokova odliva novca. 6 James C. van Horne: Isto djelo, str. 770.

PriIivi novca, kao izvori sredstava koji povecavaju novae, jesu': neto smanjenje imovine, osim novca iIi fiksnih sredstava, bruto smanjenje fiksnih sredstava, neto povecanje obaveza, prihodi od prodaje preferencijalih iii obicnih dionica, sredstva pribavijena aktivnoscu preduzeca (to su sredstva koja nisu direktno obu hvacena bilansom uspjeha i zato je potrebno amortizaciju dodati neto prihodu nakon oporezivanja). Odliv novca, kao upotreba sredstava ukljucuje": neto povecanje imovine, osim novca iIi fiksnih sredstava, bruto povecanje fiksnih sredstava, neto smanjenje obaveza, povlacenje iIi kupovinu dionica, novcane naknade. Na slijedecem primjeru prikazujemo tokove novca date u racunovodstvenom izvjesta ju preduzeca "Aldine Manufacturing" zajednu godinu (od 31.03.1991. do 31.03. 1992.g odine u hiljadama)". Prilog 1. Tokovi novca proizisli iz operativne aktivnosti: Neto zarade 201,242$ Uskladivanje neto zarada s iznosom novca pri skrbijenim operativnim aktivnostima: Amortizacija 111,509 Promjene u sredstvima i obvezama Potrazivanja 62,426 Zalihe (94,238) Preplaceni izdaci (3,559) Ostaia Iikvidna sredstva (6,038) Dugovanja 11,634 Razgraniceni porezi (91,252) Ostaia razgranicenja obaveza 26,653 218.377$ Tokovi novca proizisli iz investicijske aktivnosti: Investiranje u nekretnine, tvornicu i opremu (113,730) Raspolaganje nekretninama, tvornicom i opremom 9,454 Kupovina dugorocnih investicija (65,376) Ostalo 467

(169.185$) Tokovi novca proizisli iz finansijske aktivnosti: Povecanje (smanjenje) kratkorocnog posudivanja 91,997 Povecanje (smanjenje) dugorocnog duga 4,323 7 James C. van Horne: Isto djelo, str. 806. 8 James C. van Horne: Isto djelo, str. 806. 9 James C. van Horne: Isto djelo, str. 808.

Emisija obicnih dioniea 103 Dividende (142,968) (46,545$) Povecanje (smanjenje) novea i novcanih ekvivalenata 2,647 Novae i noveani ekvivalenti pocetkorn godine 175,042 Novae i noveani ekvivalenti krajem godine 177,689$ Na osnovu finansijskog izvjestaja 0 tokovima novea, mozerno saciniti neto tokove novea i bilansu novea koja ce nam i po mjeseeima dati kolicinu likvidne imovine preduz eca u noveu. To se moze prikazati uz koristenje slijedeceg proizvoljnog primjera. Januar Fb e ruar Mart A\On'1 -Ukupni novcani primici 335,5 294,0 209,5 250,5 -Ukupne novcane isplate 260,0 360,0 310,0 290,0 Neto tok novca 75,5 -66,0 -100,5 -39,5 -Pocetno stanje novca bez finansiranja 100,00 175,5 +109,5 9,0 -Zakljucno stanje novca bez finansiranja 175,5 109,5 9,0 -30,5 VidIjivo je da ce preduzece u aprilu imati novcani deficit koji je prouzrokovan, pretpostavIjamo, padom naplate potrazivanja. Ovakvi pregledni podaei 0 novcanim tokovima su bitni za finansijskog analiticara i finansijskog menadzera u donosenju definitiv nih oejena 0 bonitetu. Stopa likvidnosti poslovanja. Da bismo odredili sposobnost preduzeca za izvrsava nje kratkorocnih obaveza, koristimo se stopom likvidnosti poslovanja. Ona se dobije kada se likvidna sredstva preduzeca (novae, likvidna dospjela i druga potrazivanja) stav e u odnos s kratkorocnim dospjelim obavezama. Ukoliko je taj omjer veci od jedan ili je jeda n, znaci da je preduzece sposobno izvrsavati kratkorocne obaveze, sto ne znaci i da ce izvrs iti te obaveze. Visina likvidnih sredstava zavisi od mnogo faktora, prvenstveno od toga moze Ii neko nocvano sredstvo biti predmet unovcenja, zatim vremena koje je potrebno da se ne ko nenovcano sredstvo pretvori u novae, konvertibilnosti nenovcanog sredstva, eijen e koja se za to nenovcano sredstvo moze postici. Preduzece koje ima brze unovcenje sredsta va uz iste obaveze ce biti sposobnije za izvrsavanje kratkorocnih obaveza nego ono preduzec e koje ima sporije. Kada je rijec 0 solventnosti, ona se dobije kao odnos izmedu ukupno mogucih Iikv idnih sredstava preduzeca i ukupnih njegovih obaveza (znaci ne sarno kratkorocnih obav eza). Pojam zaduienosti mozemo tretirati kao ocjenu preduzeca da li je ono stvorilo se

bi vise obaveza nego sto su njegove realne mogucnosti (imovina). Omjer zaduzenosti utvrd ujemo kao odnos ukupnih obaveza preduzeca i njegovih vlastitih izvora sredstava (njego ve imovine). Taj koefieijent se moze prikazati i kao odnos ukupnog duga preduzeca p rema trajnom kapitalu dionicara.

Omjer zaduzenosti preduzeca koje proucavamo, uporeden s omjerom zaduzenosti slic nih preduzeca, daje nam jednu opcu bitnu informaciju 0 kredibilitetu i finansijskom riziku. 2.1.5. Analiza strukture pasive Struktura pasive jednog osrednjeg preduzeca trzisne privrede moze biti ovakva:" obaveze prema dobavljacima, obaveze po datim vrijednosnim papirima, obaveze za kamate, dividende i uloge, obaveze prema radnicima, obaveze za porez i dr. dazbine, obaveze prema podbilansu vanposlovnih sredstava, ostale promptne obaveze, kratkorocni krediti, pasivna vremenska razgranicenja, dugorocni krediti, dugorocna rezervisanja, trajni, vlastiti kapital, neto dobitak tekuce godine. Analiza vlasnicke strukture izvora sredstava. Apsolutni iznosi u visini ukupnih vlastitih izvora sredstava su gotovo beznacajni za ocjenjivanje boniteta preduzeca. Preduz ece koje ima npr. same 200.000 OEM vlastitih izvora moze po osnovu analize vlasnicke strukture izvora sredstava da dobije bolju ocjenu nego one koje ima 200 miliona OEM vlasti tih izvora sredstava. To nas upucuje na iznalazenje adekvatnih omjera, a mogu biti z asnovani na odnosu ukupnih vlastitih izvora sredstava prema ukupnim pozajmljenim izvorima sredstava ili procenat ucesca vlastitih izvora sredstava u ukupnim izvorima sredstava pred uzeca, kao odnos izmedu dionicarskog kapitala prema ukupnom kapitalu. PrikazanizaposljednjihnekolikogodinainjihovoanaIiziranje uodnosunanekibazniperio d, iiiposmatraniudinamici, mogunampruzitidragocjenepodatkezadonosenjeodluka 0 bonit etu. Vlastiti izvori sredstava su oni koji se ne moraju vracati i trajnog su karakter a i poticu iz tzv. internih izvora preduzeca, osim eksterno upisanih dionica i raznih vidova f inansijskih pomoci, kao sto su subvencije (premije, regresi, kompenzacije, dotacije), zatim donacije i sl. Vlastiti izvori uglavnom poticu iz osnova" emisije dionica, akumulacije neto dobitka, privremeno oslobodenih novcanih sredstava po osnovu amortizacije, iz osnova dugo rocnih rezervisanja, iz osnova trajnih uloga trecih lica, sredstva koja poticu iz potcj enjivanja aktive kao prikriveni izvori, koji poticu iz precjenjivanja obaveza, iz ulaganja kapita la inokosnog vlasnika u inokosno preduzece, koji nastaju prodajom dugorocnih obveznica iznad nominalne

vrijednosti, koji poticu iz naplate glavnice dugorocnih plasmana, koji poticu iz osnova efekata revalorizacije koji su nadoknadeni iz ukupnog prihoda. Tretman vlastitih izvora mogu dobiti i odredeni izvori koji su zasnovani na obav ezi vracanja u slucaju kada im se to svojstvo daje zakonskim propisima. Takav slucaj smo mi imali u bivsoj Jugoslaviji kada se Fondu Federacije za razvoj nerazvijenih repub lika i Republickom fondu davao tretman vlastitih izvora, predma su se ista morala vraca ti. 10dr Zijad Njuhovi6: Isto dielo, str. 221. 11 dr Zijad Njuhovi6: "Poslovne finansije", str. 205, "Svjetlost" Sarajevo, 1997 .godine.

Pri tretmanu sposobnosti finansiranja trebamo imati u vidu da se u posljednje vr ijeme pokazalo uspjesnim (u SAD) da se sposobnost finansiranja sve vise zanemaruje poj acanim davanjem znacaja proucavanja trzisnom aspektu namjeravanog novog poslovanja i "d irigovanom" kadrovskom politikom po pitanju postavljanja menadzera od strane vlasnika kapita la. To je posebno evidentno u primjeni novih tehnologija perspektivno dobro trzisno koncipiranim, kao sto je farmaceutska industrija, industrija telekomunikacija, kompjuterska tehnika i sl. Predmet proucavanja je uskladenost ucesca vlastitog kapitala prema pozajmljenom u odnosu na dugorocna ulaganja, zatim koliko se radilo na smanjivanju i ocuvanju realne v rijednosti. Razvojem finansijskog trzista raste i znacaj ovog finansijskog izvora. Svaki oblik finansiranja ima svoje dobre i lose strane, a za ovaj oblik mozemo t vrditi da dominiraju njegove dobre osobenosti. Njegove sustinske lose strane su u potencij alnoj opasnosti koja proizilazi iz neprimjenjivanja pravnih trzisnih kriterija u njegovom korist enju. Uz profesionalan odnos poslovnih struktura u preduzecu prema vecem povratu ulozenih sredstava i odrzavanju zadovoljavajuce likvidnosti ta opasnost se moze efikasno kontrolisa ti i izbjegavati. Za ovaj oblik se moze reci da predstavlja i najznacajniju grupaciju izvora finan siranja, a za neke izvore iz te grupacije i da su i najstabilniji izvori finansiranja. Kako od visine, odnosno ucesca ovih izvora sredstava u ukupnim izvorima sredstav a preduzeca zavisi i sposobnost finansiranja preduzeca, to je znacaj vlasnicke strukture izv ora sredstava i veci pri ispitivanju boniteta poslovnog partnera kao potencijalnog d uznika. Ne smijemo zanemariti i znacaj ove vlasnicke strukture kada je u pitanju mogucno st novih zaduzivanja, posebno pozajmljivaja tudih izvora s ciljem povecanja neto pr inosa na vlastita sredstva, u sklopu proucavanja tzv. finansijskog leveridza (leverage)". Analiza rocne strukture izvora sredstava. Kakav je odnos izmedu dugorocnih kratkorocnih raspolozivih izvora sredstava. Dugorocno raspolozivi izvori sredstava uglavom predstavljaju vlastite izvore, ko ji su i trajni izvori, zatim dugorocni krediti, tj. krediti preko jedne godine i raspolo zivi dugorocni izvori koji poticu iz emisije raznih dugorocnih vrijednosnih papira kao sto su:" zaduznice, sporedne zaduznice, hipotekarne obveznice, povjerenicki certifikati za opremu, o

bveznice na bazi prihoda, konvertibilne obveznice, obveznice s fluktuirajucim kamatnjakom , preferencijalne dionice, vezano za zamjenjive obveznice itd. Vlastiti kapital i dugorocno pozajmljena sredstva predstavljaju dugorocne izvore sredstava na kojima se zasniva i dugorocna finansijska stabilnost preduzeca. Da bi se uspjesno vrsila ocjena boniteta preduzeca, iz osnova rocne strukture iz vora sredstava, neophodno je znati i kompletnu strukturu izvora sredstava, kao i to kakvo je bil o 12dr Zijad Njuhovic: "Poslovne finansije", str. 506, "Svjetlost" Sarajevo, 1997. godine. 13dr Zijad Njuhovic: "Poslovne finansije" II izdanje, str. 234, "Svjetlost" Sara jevo, 199B.god.

kretanje pojedinih izvora zavisno od odredenih kretanja potreba za finansiranje istih izvora (npr. za stabilan uravnotezen rast, trajni kapital mora rasti srazmjemo s rastom prodaje i s1.). Proeenti ucesca slijedecih izvora u ukupnim izvorima (obaveze + trajni kapital) su prikazani u proizvoljnom primjeru: % ucesca po godinama 1995. 1996. 1997. -Kratkorocna dugovanja 26,10 28,60 30,40 -Vremenska razgranicenja 4,20 5,00 4,90 -Bankovni krediti 3,50 8,70 8,80 Svega kratkorocneobaveze 33,80 42,30 44,10 -Dugorocno dugovanje 7,00 9,70 8,00 -Trajni kapital dionicara 59,20 48,00 47,90 Ukupne obaveze i trajni kapital 100,00 100,00 100,00 Iste podatke ako prikazemo takozvanom indeksnom analizom dobijemo: % ucesca po godinama 1995. 1996. 1997. -Kratkorocna dugovanja 100,00 158,10 194,00 -Vremenska razqrankenja 100,00 171,40 195,00 -Bankovni krediti 100,00 360,00 420,00 Svega kratkorocne obaveze 100,00 180,70 217,60 -Duqorocno dugovanje 100,00 200,00 190,00 -Trajni kapital dionicara 100,00 117,00 135,10 Ukupne obaveze i trajni kapital 100,00 144,30 166,80 Uocljiv je znacajan porast bankovnih kredita dugorocnih zaduzenja. Tek kada upor edimo promjene u strukturi zvora sredstava s promjenama u strukturi sredstava, moci ce mo donositi potpunije i svrsishodnije zakljucke, npr. gdje su usmjeravana bankovna zaduzenja (povecana), da Ii za povecanje zaliha, potrazivanja, novea i s1. , Bitan pokazatelj predstavlja i trzisna vrijednost trajnog kapitala. Prema knjigo vodstvenoj vrijednosti ukupnih obaveza ovi omjeri, uz pokazatelja 0 trzisnoj vrijednosti pr eduzeca, predstavljaju najbitnije velicine za utvrdivanje stepena zaduzenosti preduzeca. Sve dok je trzisna vrijednost trajnog kapitala, kao vlastitih izvora sredstava, veca od ukupnih knjigovodstvenih obaveza, ne moze se smatrati da je preduzece prezaduzeno. U mnogim preduzecima postoje specificni razlozi za analiziranje izvora sredstava , kao sto je slucaj kada treba da ispitamo bonitet jednog preduzeca koje izvodi investieione radove u inostranstvu.

Takvoprocjenjivanje boniteta" obaveznose zasnivai naodredenimpretpostavkama: pro cjenjivanjutokovanovea, predvidanjudeviznog tecaja i trazenjustope povrata ulozenih sredstava. 14James C. van Horne: Isto djelo, str. 724.

2.1.6. Analiza strukture aktive Poentu treba usmjeriti na vezanost sredstava. Ispitati da li preduzece ima siste matizirana sredstva prema stepenu njihove unovcivosti, tj. prema stepenu njihove likvidnost i. To je bitan preduslovni pokazatelj na osnovu koga mozerno donositi relevantne zakljuck e da li i kako preduzece upravlja svojim sredstvima KoIiko preduzece organizovano radi na rjesavanju tzv. unutrasnjih rezervi bitnih ne samo za odrzavanje Iikvidnosti poslovanja pre duzeca i solventnosti vee i za profitabilnost. Da li i s kojim rezervama likvidnosti pr eduzece raspolaze, da Ii ima normirane likvidne rezerve u gotovini. Nepostojanje ovih pr eduslova onemogucava efikasno vodenje politike raeionalnosti koristenja obrtnih sredstava , sto se direktno odrazava i na profitabilnost poslovanja preduzeca. U dugorocno vezana sredstva spadale bi slijedece grupe: osnovna sredstva,

stalna ortna sredstva, dugorocni novcani plasmani, dugorocni robni plasmani, trajni ulozi u druga preduzeca (kupovina dioniea), dugorocni ulozi u druga preduzeca, kupovina dugorocnih obvezniea, pokrice gubitka iskazanog u aktivi. Kratkorocno vezana sredstva mogu se razvrstati u slijedece podgrupe i to sredstv a za: kreditiranje kupaea, davanje avansa isporuciocima, drzanje sezonskih zaliha, povecanu prodaju robe na kredit, finansiranje prodaje sezonske proizvodnje, finansiranje obrtnih sredstava zbog isteka dugorocnih kredita za obrtne namjere, a neobezbijedenih novih dugorocnih kredita, finansiranje ispoljenih potreba za obezbjedenje vecih sredstava za odrzavanje likvidnosti koja bi se ulozila u utrzive kratkorocne vrijednosne papire i s1. Kakav odnos bi trebao da bude izmedu dugorocno vezanih sredstava i kratkorocno vezanih sredstava, to zavisi od mnogih specificnosti preduzeca, od kojih isticem

o samo potrebe koje proizilaze iz sezonskog poslovanja. Preduzece koristi ukupna raspoloziva sredstva (osnovna i obrtna) za ostvarivanje sto veceg neto dobitka. Ta sredstva mogu biti vlastita i posudena (tuda). Intenzivni m koristenjem tih sredstava povecava se neto dobitak. Tako ako se intenzivira koristenje osnov nih sredstava, ona brze prenose svoju vrijednost na proizvode koje preduzece prodaje (brze se amortiziraju), a do intenzivnog koristenja osnovnih sredstava dolazi povecanom p rodajom koja, opet, zavisi od konkureneije. Povecana prodaja zahtijeva povecanu proizvod nju koja dalje povlaci povecanje troskova (rada, energije, materijala), vece kolicine got ovog novea, kratkorocnih vrijednosnih papira. Za obrtni kapital treba prvo utvrditi koliko sredstava vezano u gotovom noveu, k oliko u zalihama materijala, koIiko u gotovim proizvodima, potrazivanjima od kupaea, a k oliko u primljenim kratkorocnim vrijednosnim papirima (cekovi, mjeniee) naplativim po do spijecu, Analiza osnovnih sredstava, koja predstavljaju i osnovni oblik dugorocnog ulagan ja, treba

da utvrdi koliki je stepen koristenja osnovnih sredstava (kapaciteta) udaljava i li se preduzece od tzv. donje tacke rentabilnosti, da utvrdi tzv. optirnalni stepen iskoristenja kapaciteta", zatirn koliko se prirnjenjuje ubrzana rnoblizacija ulozenih sredsta va u osnovna sredstva u srnislu skracivanja arnortizacionog perioda ispod vijeka trajanja osn ovnog sredstva (veca arnortizaciona stopa i degresivna metoda obracuna arnortizacije). Treba po svetiti i paznju aktivnostirna preduzeca u ocuvanju supstance ulozenih sredstava u uslov irna inflacije. Do gubitka supstance ne dolazi sarno zbog inflatornih kretanja u dugo rocnom periodu vee i sto revalorizaciona vrijednost nije bila predrnet obracuna arnorti zacije. Analiza dugorocnih plasrnana je bitna za ocjenu boniteta preduzeca, Potrebno je posebno analizirati dugorocne plasrnane u obliku gotovine (finansijski oblik) i u obliku robe (prodaja robe na dugi rok). Terneljno pitanje koje treba prouciti je visina ugovorene kar natne stope u uporedbi sa stoporn inflacije, kao i sigurnost povrata tih dugorocnih pl asrnana. Visina ucesca npr. dugorocnih plasrnana u robnorn obliku u ukupnoj prodaji predu zeca daje narn i sliku 0 trZisnoj poziciji preduzeca. Pri analiziranju obrtnih sredstava, teziste treba usrnjeriti na analiziranje: go tovine, zaliha rnaterijala i gotovih proizvoda, potrazivanja od kupaca i vrijednosnih papira iz osnova Prodaje i nenaplacene robe. Analiza gotovine ne moze se svesti sarno na pracenje tzv. cash flow. Moraju se o buhvatiti i pitanja koja su vezana i za racionalnost koristenja gotovine s gledista profit abilnosti. To znaci da se mora analizirati koliko je preduzece vodilo racuna ne sarno 0 odredi vanju potrebne kolicine novca za odrzavanje likvidnosti poslovanja vee i 0 ostvarivanj u prinosa i ocuvanju supstance putern privrernene angazovanosti te gotovine (krarkorocni pla srnani). Da bi sagledali bitne elernente analize gotovine, prikazat cemo i strukturu pril iva gotovine i odliva gotovine: 16 15J. Rodic: "Teorija i analiza bilansa", "Ekonomika", Novi Beograd. 1990.god., s tr. 207. 16J. Rodic: "Poslovne finansije", str. 214, "Ekonomika" Beograd, 1991.god.

Red. Kvartal broj ELEMENT! I II III IV A. PRILIV GOTOVINE (1 do 9) 667.278 857.278 738.678 687.278 1. Naplata potrazlvanja od kupaca 550.791 55.701 550.798 550.791 2. Unovcenie hartija od vrijednosti 102.437 102.437 102.437 102.437 3. Naplata ostalih promptnih potranvanja 14.050 14.050 14.050 14.050 4. Naplata kratkoroCnih plasmana 5. Naplata duqorocmh plasmana 20.000 20.000 6. Pribavljanje novih kratkorocruh kredita 40.000 46.400 7. Pribavljanje novih dugorocnih kredita 130.000 8. Emisija novih hartija od vrijednosti 9. Priliv iz podbilansnih vanposlov. sredstava v B. RASPOLOZIVA GOTOVINA PRENDETA U PLANSKI INTERVAL 10.090 5.195 2.310 26.200 C. UKUPNO PRILIV I RASPOLOZIVA GOTOVINA (A + B) 677.368 862.473 740.978 713.478 O. OOLIV GOTOVINE (1 do 9) 672.173 860.173 714.778 702.519 1. Isplata obaveza prema dobavljadrna 362.724 562.724 412.724 445.070 2. Isplata datih hartija od vrijednosti 49.766 48.766 49.766 49.766 3. Isplata dividendi, kamata i naknad za 51.519 51.511 51.511 51.511 uloge 4. Isplate obaveza prema radnicima 73.734 73.734 73.734 73.734 5. Isplata poreza, doprinosa i drugih dazbina 82.438 82.438 82.438 82.438 6. Isplata glavnice po kratkorocnirn kreditima 70.000 7. Isplata glavnice po duqorocnim kreditima 80.000 8. Isplata ostalih obaveza 9. Odliv u podbilans vanposlovnih sredstava E. STANJE GOTOVINE NA KRAJU INTERVALA (C -0) VISAK (+) MANJAK (-) 5.195 2.300 26.200 10.959

Analizi zaliha treba posvetiti posebnu paznju, jer se u zaliharna angazuju znaca jna sredstva. Prema nekim grubim, vise licnim procjenama, vrijednost zaliha ucestvuje s jednom trecinom u ukupnim sredstvima preduzeca. Ogroman kapital preduzeca se zadrzava u zalihama, a to su cesto pretezno vlastita sredstva ili su pozajmljena sredstva dobijena po nepovoljnim uslovima, koji pored ostalog, prouzrokuju i visoko placanje kamata. Jedno od kljucnih pitanja ovog analiziranja jeste ispitivanje da Ii preduzece utvrduje tz v. optimalne zalihe" i koliko ih se i prakticno pridrzava, Vazan pokazatelj u koristenju zali ha (i materijala i robe) jeste tzv. koeficijent obrta zaliha koji se utvrduje kao odnos izmedu vr ijednosti prodaje i prosjecnih zaliha. Pri ocjeni boniteta jednog preduzeca potrebno je analizirati i likvidnost zaliha , sto znaci u kom vremenu i uz koje uslove se moze realizovati zaliha. Veci koeficijent obrt a zaliha znaci da je preduzece efikasno upravljalo zalihama, ali se takav zakljucak mora dobro provjeriti (premalo narudzbi, preveliki izlazi, utvrdivanje prosjeka zaliha na bazi zaliha na pocetku i kraju posmatranog perioda i sl.). Analiza potrazivanja zasluzuje posebno razmatranje. Opcenito ucesce ovih potrazi vanja u ukupnim sredstvima preduzeca je relativno veliko i najcesce se krece izmedu 25 i 30 17Optimalne zalihe su gvozdene, stalne zalihe za precuzece koje ima kontinuitet procesa proizvodnje i prodaje, aza preduzeca koja nemaju takvu proizvodnju i prodaju vee sezonsku, optimalna zaliha jeona kola jenajmanja za posmatrane cikluse proizvodnje i prodaje.

posto, a ne varira mnogo kod istog preduzeca. Rijec je 0 analiziranju kratkorocn ih potrazivanja po osnovu komercijalnih odnosa, struktura se pretezno odnosi na: potrazivanja od kupaca po osnovu prodaje na odgodeni rok placanja i potrazivanja po osnovu kratkorocnih robnih kredita pri prodaji robe na kredit. Tu mozemo ukljuciti i date avanse dobavljacima. Vece ucesce npr. potrazivanja po osnovu kratkorocnih robnih kredita ili njihov rast ukazuju na to da se preduzece susrece s vecim problemom u prodaji svojih proizvoda, jer se teze odlucuje na ovaj vid pro daje (koji zahtijeva vece angazovanje sredstava u obliku kratkorocnih kredita -duzi rokovi, veci stepen rizika naplate potrazivanja zbog duzih rokova). Nastojanje da se odrzi optimalni stepen zaliha cesto primorava preduzece da koristi ovaj vid prodaje, 0 cemu treba vodit i racuna pri analiziranju boniteta. Dobar finansijski analiticar ce analizom potrazivanja ocijeniti i konkurentnu sp osobnost tog preduzeca i to upravo s gledista tog preduzeca. Ukoliko uoci da se preduzece radije odlucuje na dobijanje odredene kvote potrosackih kredita, u selektivnom kreditir anju koje sprovodi drustvo, da to preduzece daje te kredite krajnjim korisnicima, to ga up ucuje na zakljucak da se ono boji iskoristenja tih kvota preko banaka, jer bi mu konkuren cija "pojela" i taj dio kvote koji on namjerava dati krajnjim korisnicima. Prosjecan koeficijent potrazivanja" se dobije kao odnos iznosa potrazivanja pomn ozen brojem dana u godini i podijeljen godisnjom prodajom na kredit. Ovaj pokazatelj nam pruza uvid u prosjecno vrijeme potrebno za naplatu potrazivanja. Do istog rezultata do lazimo i pornocu koeficijenta obrtaja potrazivanja koji se dobije kao odnos izmedu godisn je prodaje na kredit prema ukupnim potrazivanjima. Do uvida u likvidnost potrazivanja mozemo doci pomocu analize njegovog zastarije vanja. Analiza posebno razmatra iznose potrazivanja koji se nisu naplatili u ugovorenim rokovirna. Ukoliko se radi 0 znacajnijim procentima u kasnjenju u odnosu na ukupna potraziv anja, tada je neophodno ispitati gdje su razlozi, da li su u kreditnoj politici ili po litici naplate. Npr. ako smo uocili da prodaja na odredeno placanje s jednim zirantom izaziva ve liko povecanje prolongiranja naplate, tada cemo zaostriti uslove odobravanja prodaje na odgodeno placanje. Duzi rok placanja za kupca je primamljiviji, jer u tom roku i ma besplatno dobijanje robe. Za kupca je datni prihod ako od dobavljaca dobije kasa skonto, j er je time

dobio naknadno snizenje cijena. Ukoliko je preduzece u dilemi da li zbog neplaca nja da trazi zalog zaliha ili potrazivanja ili da trazi garanciju treceg lica, praksa j e pokazala da je najbolje uzeti garanciju. Analiza kraktorocnih vrijednosnih papira predstavlja znacajan segment ukupnih analiza potencijalnog duznika, U kratkorocnim papirima sve se vise vezu sredstva . Analiza tih vrijednosnih papira mora biti strucna (radi delikatnosti i komplikov anosti). Donosenje odluke 0 ulaganju viska novca u vrijednosne papire vezano je za vise problema. Pored drugih, najbitniji su koji iznos slobodnih novcanih sredstava ul oziti u vrijednosne papire, u koju vrstu vrijednosnih papira uloziti slobodnu gotovinu i na 18James C. van Horne: Isto djelo, str. 771.

koje vrijeme vezati ta sredstva. Rjesenje tih problema prvenstveno je vezano za sigurnost pravovremenog povratka sredstava, jer ce od njih zavisiti sposobnost placanja kratkorocnih obaveza preduzeca, Pored konvertibilnosti tog vrijednosnog papira m ora se voditi racuna i 0 utrzivosti tog vrijednosnog papira kao i 0 visini prinosa k oji se moze ostvariti. Na prvom mjestu se mora voditi racuna da su to sigurni vrijednosni papiri, tj. o ni koji mogu u svakom momentu obezbijediti pravovremen povratak ulozenih sredstava u te vrijednosne papire. Praksa je pokazala da su najsigurniji vrijednosni papiri oni koje izdaju drzavne institucije kao kratkorocne obligacije (budzetska sigurnost placanja), Mora se voditi racuna i 0 funkcionisanju finansijskog trzista, jer se bez odgova rajuceg finansijskog trzista ne moze uspjesno ni upravljati portfoliom (kolekcija) vrije dnosnih papira. Struktura vrijednosnih papira uveliko zavisi i od finansijske discipline u drustvu. Ukoliko popusti ta finansijska disciplina, preduzece ce se pri izboru vrijednosn og papira vise orijentirati na one koji donose vecu zaradu nego na one koji obezbjeduju st rogost u vremenskom izvrsavanju obaveza placanja (neizvrsavanje obaveza ne povlaci adekva tne posljedice). Pri ocjeni politike upravljanja portfoliom vrijednosnih papira jednog preduzeca, moramo imati na umu da su u svakom prisutna dva suprotna nastojanja (poslovni kr iteriji). Jedna se zasnivaju na obezbjedivanju sto vecih likvidnih sredstava za odrzavanje likvidnosti, a druga na sto vecern ukljucivanju slobodnih novcanih sredstava u f unkciju profitabilnosti, u smislu stvaranja veceg prinosa i angazovanja tih slobodnih no vcanih sredstava (u vrijednosne papire i s1.). Postojanje tzv. normativa drzanja minimalne gotovine u rezervi (npr. 20 posto od kratkorocnih obaveza) znacajno olaksava upravljanje portfoliom vrijednosnih papira. Relativni rizik vrijednosnih papira se moze smanjiti i njihovim selekcioniranjem. To isto se moze uciniti i diversifikacijom (kombinacija vrijednosnih papira). Standardnom devija cijom cijelog portfolija najbolje cemo procijeniti rizike neizvjesnosti." Upravljanje portfoliom vrijednosnih papira odnosi se i na odlucivanje npr. da li cemo neku dospjelu obavezu platiti izdavanjem vlastite majenice ili cerno tu istu oba vezu likvidirati indosiranjem mjenice iz portfolija vrijednosih papira. Ako je propis u zemlji np r. da

mjenica prije podnosenja na eskont mora prethodno izvrsiti najmanje dva indosira nja i ako mi imamo takvih mjenica, onda to placanje necemo izvrsiti indosiranjem vee izdav anjem vlastite mjenice a indosiranu mjenicu koju vee posjedujemo cemo podnijeti na esk ontovanje (naplatu), tako da cemo time obezbijediti novi priliv gotova novca i istovremeno likvidirati dospjelu obavezu. Aktiva jednog srednjeg preduzeca se sastoji od gotovine u blagajni, hartija od v rijednosti, potrazivanja od kupaca, datih avansa, potrazivanja iz podbilansa van poslovnih s redstava, ostalih promptnih potrazivanja, kratkorocnih kredita, ostalih kratkorocnih plasm ana, gotovih proizvoda i robe, zavrsene proizvodnje, materijala i sitnog inventara, a ktivnih vremenskih razgranicenja, dugorocno ulozenih sredstava, osnovnih sredstava i gubitka. 19James C. van Horne: Isto djelo, str. 38i 53.

2.1.7. Sinteza ocjene cjelovitog bonitetafirme Prije nego se pristupi zavrsnoj ocjeni cjelovitog boniteta firme, neophodno je: kriticki preispitati valjanost pojedinacnih analiziranih pokazatelja (velicina, omjera), pokusati izvrsiti svrsishodno grupisanje pojedinih preispitanih omjera, zavisno od njihovih specificnosti, izvrsiti provjeravanje metodom rasclanjivanja omjera prema identifikaciji konsti tutivnih dijelova odredenih cjelina, sprovesti kvantitativni aspekt analize, koliko je zastupljena standardizacija izolacije pojava, sustinsko identifikovanje zavisnos ti i uzrocnih veza medu omjerima, konvertovanje relativnih brojeva u indekse, kriticki ocijeniti realnost izvora koji su koristeni pri dolazenju do odredenih velicina (omjera i s1.) i posebno se angazirati da se izvrsi sto svrsishodniji odabir prikupljenih omjera za donosenje zakljucnih ocjena, pri cemu posebno voditi racuna da zavrsna analiza n e bude opterecena manje znacajnim mjerima (velicinama). Nakon ovako izvrsenih prethodnih provjeravanja, selektiranja i sistematiziranja prikupljenih omjera, pristupa se zeljenom zavrsnom analiziranju, uopstavanju bitnih svojstava pojedinih i grupnih omjera i konacnorn odnosenju, da je nazovemo, sinteze ocjene boniteta firme. Sinteza ocjene boniteta firme zavisi od namjene ispitivanja boniteta, koja je ko ncipirana prije pocetka prikupljanja relevantnih omjera i koja je morala biti prisutna i p ri svakom pojedinacnorn prikupljanju podataka. Uzmimo jednu koncepcijsku zamisao i izvrsimo odgovarajucu sintezu procjena. Ta k oncepcijska zamisao i zadatak analize preduzeca je bio da se predvidi dugorocno kreditno stanje firme". Vrstan finansijski analiticar ce iz prethodno prikupljenih omjera ina bazi svojeg iskustva odabrati one omjere cije je predvidanje realno moguce i koje je u funkc ionalnoj zavisnosti s postavljenim konceptom, problemom dugorocnog predvidanja kreditnog stanja firme. Kreditna sposobnost se odnosi na ocjenu sposobnosti izvrsavanja finansijskih oba veza, te se i za ovo proucavanje i ocjenjivanje korisno mogu upotrijebiti dva modela: model "Z" i tzv. model "Zeta". Premda su oni prvenstveno za procjenjivanje finansijskih te skoca i stecaja pojedinih firmi, mogu se korisno upotrijebiti i za ovu namjenu. Prvi model "Z" koristi staticku tehniku u predvidanju finansijskih teskoca firme i stecaja, Po njemu je potrebno prvo prikupiti relevantne podatke, omjere preduzeca koje je neuspjesno,

tj. koje je vee u stecaju: obrtni kapital prema ukupnim sredstvima, akumuliranu zadrzanu zaradu prema ukupnim sredstvima, zaradu prije odbitka s kamata i poreza prema ukupnim sredstvima, trzisnu vrijednost trajnog (vlastitog) kapitala prema knjigovodstvenoj vrijednos ti ukupnih obaveza i iznos prodaje prema ukupnim sredstvima. 20James C. van Horne: Isto dlelo, str. 782..

Takve iste podatke za isto vrijeme treba prikupiti i za preduzece ciji bonitet i spitujemo, tj. za preduzece koje je privredno aktivno. Koristeci tzv. diskriminantnu analizu" za predvidanje boniteta, poznatu i kao Al tmanovu analizu, eliminisani su mnogi prikupljeni omjeri i uzeto je sarno onih pet koje smo naveli, koji su dali zadovoljavajucu osnovu za ocjenu finansijskih teskoca i stecaja zdr avog preduzeca. Koristeci te podatke za posljednjih pet godina, uspjelo se dvije godine prije st ecaja zdravog preduzeca predvidjeti da ce ono, iako je realtivno dobro, doci u stecaj. Altman je dosao do zakljucka da sva ona preduzeca koja imaju zbir pet prethodnih omjera ma nji od 1,81 (ukljucujuci i negativne iznose) moraju doci u bankrot, a preduzeca koja im aju zbir omjera preko 2,99 predstavljaju perspektivno zdrava preduzeca, "Zeta" je model koji je dao uspjesnije podatke, posebno u tome sto je pomocu nje ga i pet godina prije stecaja moguce predvidjeti da ce, odnosno da li ce neki dobar poslo vni partner doci u stecaj ili finansijske teskoce iIi ne. Ovaj model koristi slijedece podat ke: povrat sredstava, stabilnost zarada, omjer pokrica kamata, zadrzanu zaradu prema ukupnim sredstvima, omjer likvidnosti, dionicki kapital prema ukupnom kapitalu i velicinu ukupnih sredstava, Od posmatranih 27 varijabila (velicina) uzeto je samo prethodnih sedam uz korist enje istog diskriminantnog modela analize za veci broj preduzeca (53) i veci broj god ina (10) nego prethodni model. Od drugih takozvanih empirijskih radova spomenut cerno jos samo Abdul ( Larosono v model", koji koristi tokove novca za predvidanje stecaja preduzeca. Autori su pr edvidjeli tacnost od 92 posto i to godinu dana prije nastanka stecaja. Postoje i drugi mod eli za predvidanje finansijskih teskoca, kao sto su model vjerovatnosti, model LOGIT tehnika i dr. koji koriste regresijsku i diskriminantnu analizu. Zahvaljujuci prethodno upotrebljavanim modelima i korisnostima dobijenih podatak a 0 predvidanju finansijskih teskoca nekog preduzeca, finansijska analiza putem sele ktivnih omjera, omjera koji su vazni u predvidanju rjesenja zadanog programa, postala je poznatija, objektivnija, a i naucno priznata. 2.1.8. Metode ispitivanja cjelovitog boniteta preduzeca

Prisutna je i podjela metoda ispitivanja cjelovitog boniteta zavisno od generaln og pristupa osnovama za ocjenu tog boniteta. U tom smislu svi pristupi mogu se svrstati u dv ije grupe: grupu koja ima staticki pristup problematici i grupu koja ima dinamicki pristup problematici boniteta. 21 James C. van Horne: Isto djelo, str. 782. 22 James C. van Horne: Isto dielo, str. 783.

Staticki metod proucavnaja cjelokupnog boniteta preduzeca. On polazi od cinjenicnih stanja, u stvari, od toga da uzima u obzir sarno one sto je vee stvo reno, sto se moze vrednovati, cinjenicno dokazati. Sve one sto se ne moze i stvarno prezentir ati ne moze biti nikakva osnova za donosenje zakljucaka 0 bonitetu poteneijalnog duznika. Ov aj metod djeluje sarno s materijalnim cinjenicama, uzimajuci u obzir sarno ostvarene mate rijalne efekte koji imaju svoju trzisnu vrijednost. Premda se eijeni da je vremenski prevaziden, i dalje se upotrebljava. Relativno je pouzdan, ali nefleksibilan i cesto neprihvatljiv s gledista najnovijih trzisnih kretanja. Sve one sto se nudi kao osnova za dobijanje prolaznosti po pitanju boniteta mora se trzisno dokazati ili se njegova vrijednost mora potkrijepiti bilo osigranjem, bi lo garaneijom ili supergaraneijom, bilo necijim jemstvom i s1. Ova metoda suzava prostor u dob ijanju pozitivne oejene 0 bonitetu preduzeca, te kao takva cesto negativno djeluje na sirenje pos lovnih transakeija izmedu poslovnih partnera i na brzi razvoj privrede u cjelini. Ova metoda prouzrokuje i odredene dodatne troskove za onog koji se namjerava zaduzivati (npr. troskovi garancija, supergarancija, premije osiguranja itd.). Dinamicka metoda ispitivanja boniteta preduzeca. Za razliku od staticne ova meto da sustinu boniteta zasniva na realnosti onog sto ce se u odredenoj buducnosti ostv ariti. Preduzece koje namjerava preuzeti obavezu i predmet je proucavanja boniteta ne m ora imati vee ostvarene materijalne osnove, pa da se tek onda moze zaduzivati, Njegova osn ova za zaduzivanje je realnost procjene ocekivanog profitabilnog poslovanja. Za ulazak u duznicke odnose npr. s bankom dovljno je ponuditi trzisno atraktivnu dokumentovano razradenu i realno ostvarljivu dobru ideju (investiciju za buducu proizvodnju trzisno trazenih proizvoda i usluga). To je kljucna osnova garancije za povrat u lozenih bancinih sredstava. Ovakav pristup je karakteristican samo za odredene afirmisane banke, ako mozemo reci modernog tipa. Primjenjujuci taj pristup, ostvareni su zavidni rezultati na uvod enju i razvijanju novih privrednih djelatnosti, narocito u SAD po pitanju softverske tehnologije i s1. Profitabilan program uz odabranog kvalitetnog, dokazanog menadzera, rjesava sve probIerne vezane za ocjenu boniteta. Staticko-dinamlcki metod ispitivanja boniteta potencijalnog duznika, U nasim uslovima cesto se primjenjuje ovaj metod proucavanja boniteta. Od preduzeca kao buduceg

potencijalnog duznika se trazi da prezentira podatke ne sarno 0 dosadasnjem radu (bilans stanja, bilans uspjeha, bilans finansijskih tokova) vee i poslovanju u narednim godinama (razvojne programe i s1.). Analizom tog poslovanja u prethodnim godinama, uz pro cjenu kvaliteta razvojnih programa, dobiva se kompletna slika 0 bonitetu tog preduzeca . Teziste u ispitivanju buduceg poslovanja posvecuje se proucavanju ostvarivanja o bima poslovanja, realnosti ulaznih eijena, prodajnih eijena, koliko je realno ocekiva na dinamika neto tokova novea, neto dobiti, koliko su realni ocekivani izvori finansiranja ( amortizaeija, dio neto dobiti za akumulaeiju), postoje li realne osnove za pokrice otplate dug a itd. Zaduzeni za prucavanje ovakvog boniteta, provjeravanje podataka koje su dobili o d poteneijalnog duznika, moraju poznavati tu materiju bolje i kompleksnije od onih koji su je

pripremali. Potencijalni duznik, pored ostalog, mora imati i sredeno azurno knji govodstvo, finansijsko-racunovodstveno poslovanje uredno i s1. 2.2. Parcijalni bonitet Premda se ne radi 0 ispitivanju boniteta u pravom smislu rijeci, vee sarno 0 mat erijalnom obezbjedivanju podloga za povrat duga, to smo svrstali u sire poimanje boniteta, prvenstveno sto se ona jos i u teoriji i u praksi smatra kao problematika boniteta. Proucava nje bi mogli svrstati u dvije grupe: slucajevi kada se od postojeceg poslovnog partnera trazi materijalno obezbjedenje za povrat duga i slucajevi kada se radi 0 operativnom poslovanju sa novim poslovnim partnerima. Ovaj parcijalni bonitet mogao bi se tretirati i kao bonitet u nekakvom uzem smislu. 2.2.1. Operativno parcijalni bonitet za postojece poslovne partnere Davalac robe iii usluga na odgodeno placanje je pretezno u stalnom poslovnom odn osu sa partnerom od koga trazi da matrerijalno obezbijedi iznose odgodenog placanja, i to da je davalac tog odgodenog placanja vee vrsio procjenu boniteta tog svog pot encijalnog duznika. Zasto povjerilac trazi to materijalno obezbjedenje, cak i od onih poten cijalnih duznika koji su od njega vee ocijenjeni kao uredne platise s dobrim bonitetom. Za takvo ponasanje povjerioca mogu postojati razni, za njega relevantni razlozi. Moze se nalaziti i u slabijoj konkurenciji na finansijskim trzistima, otezanom dobija nju kredita, manjoj kreditnoj ponudi u pojavi neurednih platisa iIi u cinjenici da je povecan rizik davanja na odgodeno placanje zbog propusta u finansijskoj disciplini opcenito u drustvu ili u okolnosti da se ocekuju odredene restriktivne mjere u davanju kredita. Moz e se traziti u subjektivnim ocjenama i zeljama povjerioca da obezbjeduje stopostotnu naplatu i principijelnu urednost u izvrsavanju obaveza. Mogu biti u odredenim informacij ama do kojih je dosao povjerilac, a koje mu ne daju dovoljno razloga da mu obustavi pro daju robe na kredit. Ovaj vid materijalnog obezbjedivanja povrata namjeravanog odgodenog placanja moz e biti motivisan i objektivnim i subjektivnim razlozima. Kako su krediti zasnovani na tzv. obligacionom odnosu, to se ovaj nacin materija lnog obezbjedivanja cesto koristi od banaka koje traze posebno obezbjedivanje (razne vrste kolaterala i s1.). Sva ta obezbjedivanja za uredni povrat dug motivisana su prom jenama na trzistu novca i definisu se osiguranjem ili zastitnim odredbama ugovora 0 kredit u.

Potencijalni zajmoprimac daje kolateral ako nema drugog izbora. Kao materijalno obezbjedenje u ovakvim slucajevima mogu biti: intabulacije (sudske uknjizbe na vrijednost hipoteke u iznosu duga) iIi kao pokretni zalozi, zatim posebne police osiguranja kredita kod specijalnih osiguravajucih drustava za uredan povrat duga, osiguranje kod druge banke (garancija, supergarancije, akcepti) i dr. instrumenti obezbjedenja za vrijednos t koalterala se obicno trazi da bude vece trzisne vrijednosti od iznosa kredita. Potrazivanja od kupaca su jedno od najlikvidnijih sredstava aktive, te se sigumo naplativa porrazivanja i do 70 posta od njihovog iznosa mogu uzeti kao kolateral. Troskovi obrade

kolaterala i postojanje odredenog rizika prevare predstavljaju glavnu teskocu za zajmodavca. Obicno zajmodavac (banka) zahtijeva od zajmoprimea da potpise promesu i sporazum 0 osiguranju kredita. 2.2.2. Operativni parcijalni bonitet za novog partnera Poteneijalni prodavaci robe na odgodeno placanje u svakodnevnim komereijalnim transakeijama nemaju dovoljno vremena za bilo kakvo detaljno, kompleksno proucav anje boniteta poslovnog partnera s kojim se dogovaraju ili su se vee dogovorili 0 pro daji robe, ali ne i 0 uslovima odgodenog placanja, Ako zeli, a to mu je i namjera da proda robu, mora se zadovoljiti odredenom, da je nazovemo blic-analizom finansijske situacije kup ca njegove robe. Podaci za blie-analizu se mogu dobiti iz ogranicenih informacija koje su n e sarno ekspeditivne vee su i relativno jeftine. Znaci, vrijeme i troskovi diktiraju upotrebu ovih ogranicenih informacija. Takve brze, jeftine ogranicene informacije mogu se dobiti iz: godisnjih i periodicnih finansijskih izvjestaja koji se traze od kupaca (kupac m oze i da odbije davanje tih izvjestaja), podataka koji se dobijaju od specijaliziranih trgovackih agencija koje vrse kred itno rangiranje preduzeca. Za dobivanje podataka od ovih agencija placaju se odredene naknade. Jedna od najpoznatijih i najobuhvatnijih takvih agencija je Du n & Bradstreet", u SAD su TRW i Nacionalno udruzenje za upravljanje kreditima. Oni imaju odredenu bazu podataka za eca osam miliona poslovnih jedinica, koji nisu takve obuhvatnosti kao sto su oni koje daje navedena evidencija, a mogu se dobiti pute m kompjuterskih terminala, uz naknadu, banke mogu pruziti korisne i brze podatke za buduceg potencijalnog duznika. Ovaj vid je i kod nas djelimicno prisutan. Zainteresirano preduzece se, kao povjerila c, obraca banci, svojoj banci a ne banci svog potencijalnog duznika, da ona trazi o d banke potencijalnog duznika podatke koji su mu potrebni. Ti podaci se najeesce ticu prosjecnog stanja novca na racunu potencijalnog duznika, njegovi kreditni aranzmani, 0 njegovom iskustvu i dr. finansijske informaeije vezane za tog kupea . Ovi podaei su i azurni i tacni, brze i dobre informacije 0 poteneijalnom kupeu povjerilae moze dobiti i od drugi h dobavljaca koji opskrbljuju tog kupea. Ti podaci mogu se odnositi na urednost to g kupea u izvrsavanju ugovorenih obaveza, 0 visini kredita koji mu se odobrava, tr ajanju

poslovnog odnosa i iznosu kreditne linije, vlastite proejene mogu biti znacajne i pouzdane. Premda preduzece nema poslovne odnose sa mnogim poteniejalnim kupcima, dobro organizirane sluzbe prodavaca mogu odabravati odredeni broj realno potencijalnih kupaea, koji ce biti i vjerov atni njegovi kupci, i za takve kupee ce na vrijeme pripremiti odredene bitne pokazate lje, s akeentom na urednost u izvrsavanju ugovorenih obaveza. 23James C. van Horne: Isto dielo, str. 450.

2.3. Oopunski bonitet To je, prakticno, provjeravanje, dopunjavnje boniteta pravnog subjekta s kojim s mo u svakodnevnom tekucem poslovanju. Ovdje se i ne radi 0 potrebi ispitivanja bonite ta u smislu cjelokupnog istrazivanja svih bitnih faktora ocjene boniteta jednog privrednog s ubjekta, jer se privredni subjekti relativno dobro poznaju. Treba provjeriti vee utvrdivani boni tet poslovnog partnera, a razlozi za to dodatno provjeravanje mogu biti razliciti. Jedan od ti picnih i cestih jeste pojava simptoma 0 teskocama u urednom izvrsavanju obaveza potencijalnog du znika. U takvim slucajevima finansijski menadzer odlucuje da li ce i u kojem obimu biti p okrenuto provjeravanje sposobnosti placanja tog poslovnog partnera. Moze se pokrenuti sar no diskretno provjeravanje likvidnih sredstava, dospjelih obaveza ili pokrenuti pitanje dolaz enja do podataka 0 ukupno mogucim likvidnim sredstvima i ukupno stvorenim obavezama. Uko liko su ocjene serioznije, moze se prucavati struktura vezanosti izvora sredstava. Proucavanje boniteta poslovnog partnera zavisi od karaktera poslovnog aranzmana koji su predmet tekuce realizacije. Ako se radi 0 tekucim poslovnim aranzrnanima npr. iz osnova zajednickih ulaganja u neki proizvodni projekat (izgradnja zajednicke toplane, z ajednicke proizvodnje sirovina i s1.) ili neki komercijalni projekt (zajednicke prodavnice i s1.) ili u neki projekt zajednickog snosenja rizika (na principu tzv. joint venture), tada ce se provjera boniteta poslovnog partnera iz takvih zajednickih ulaganja prvenstveno odnositi na provjeravanje sposobnosti finansiranja poslovnog partnera, da li ce on moci izvr savati preuzete obaveze iz tog zajednickog ulaganja (kako mu se krece vlasnicka struktu ra izvora sredstava) i da li ce se moci zaduzivati. 2.4. Bankarski bonitet Nije suvisno da ukratko opisemo bankarski bonitet. To je analiza kreditne sposobnosti potencijalnog duznika koje prakticiraju banke za koju je dominantno pet bazicnih indikatora, poznatih u teoriji kao "5 C ". kapacitet (C =Capacity) predstavlja sposobnost placanja glavnice i kamata. Ta sposobnost placanja se ispituje ne sarno trenutno vee za cijeli period trajanja kredita, pa se moze slobodno reci da banka proucava solventnost potencijalnog duznika, karakter (C = character) potencijalnog debitora podrazumijeva ispitivanje dosadasnjeg odnosa duznika prema dugovima, koliko je i kako uredno izvrsavao svoje, posebno finansijske obaveze,

kapital (C =capital) predstavlja bitan indikator analize kreditne sposobnosti, a odnosi se na utvrdivanje njegovog vlastitog kapitala, jer vece ucesce vlastitog kapitala u ukupnim izvorima sredstava preduzeca daje vecu sigurnost banci u smislu smanjivanja kreditnog rizika, kreditni zalozi (C = collateral) predstavljaju znacajnu osnovu u funkciji iznala zenja sigurnijeg povrata namjeravanog ulaganja, posebno kada potencijalni duznik ima ostale performanse manje podobe, kvalitetne,

uslovi u okruzenju (C =conditional) predstavlja za banke cesto najinteresantniji indikator ispitivanja kreditne sposobnosti, jer se radi 0 vanjskim faktorima na koje banke ne mogu bitno uticati, a njihove promjene mogu znacajno uticati na visinu kreditnog rizika. Poslovno bankarstvo pri ispitivanju kreditne sposobnosti susrece se i s problemo m ispitivanja kreditnog rizika ("credit risk"), koji nastaje kada banka namjerava ulagati nova e u kupovinu vrijednosnih papira ili u finansijske plasmane. To je specificna vrsta rizika, a sastoji se od opasnosti da se tako ulozen novae nece vratiti ili u cijelosti ili da se n ece vratiti djelimicno ili da se nece vratiti u planiranoj dinamici. Osim tog kreditnog rizi ka, u praksi postoji jos niz znacajnih finansijskih rizika npr.: rizici platnog sistema (rizi k tehnologije, sistemski rizik, rizik poravnanja), rizik od gubitka u izvrsavanju ili primanju uplata (zbog neizvrsenih obaveza od stranke i partnera, prevara, falsifikata, krada, pravnih nejasnoca i s1.), 0 cemu je vise pisano u posebnom dijelu ove knjige koji se odnosi na neizv jesnosti, finansijske rizike i kako se zastititi od istih.

OSMI DID FINANSIJSKIIZVJESTAJI 1. Obuhvalnosl finansiiskih izvjeslaja Svjesni znacaja obuhvatnosti finansijskih izvjestaja u vodenju tekuce i razvojne politike jednog privredno-pravnog subjekta, ipak cerno u narednom izlaganju teziste razma tranja usmjeriti na izvjestaje 0 novcanim tokovima, iz prostog razloga sto su ovi izvje staji, ako mozemo reci, vise vezani za poslovanje finansijske funkcije, a manje za poslovan je racunovodstvene funkcije. Drugim rijecima, izvjestaji 0 bilansu, 0 racunu dobitka i gubitka i 0 promjenama glavnice su pretezno poslovi vezani za racunovodstvo, sto ne znaci da su oni manje znacajni za poslovne finansije. Finansijski izvjestaji prema medunarodnim racunovodstvenim standardima, koje smo i mi prihvatili kao obavezujuce, obuhvacaju slijedece izvjestaje: izvjestaj 0 bila nsi, izvjestaje 0 dobitku i gubitku, izvjestaje 0 promjeni glavnice, izvjestaje 0 novcanim tokov ima i biljeske uz finansijske izvjestaje. Svaki preduzetnik kao pravni subjekt je obavezan sastavljati finansijske izvjest aje za poslovnu godinu i to sarno jedanput, stirn da tzv. mali preduzetnici nisu obavezni sastav ljati sve elemente finansijskog izvjestaja. Oni prave odredenu skracenu verziju finans ijskih izvjestaja (prave skraceni bilans i nisu obavezni sastavljati izvjestaj 0 promje nama finansijskog polozaja). Osnovni finansijski izvjestaji moraju biti pravovremeni, istiniti, jer moraju da ti pouzdan i nepristrasan pregleg imovine, obaveza, kapitala, promjena finansijskog polozaj a, dobitka i gubitka. Potrebno je posebno istaci i pitanje vremena kod finansijskih izvjestaja u odnos u na druga izvjestavanja, pa cak i u odnosu na racunovodstvena izvjestavanja koja su dozivj ela veliki preobrazaj u smislu njihovog napustanja relativno neposlovnog pristupa informisa nju. U trci s vremenom, finansijsko izvjestavanje sve se vise oslanja na odredene ind ikacije, odredenu signalizaciju, a sve manje na potpuno tacne i provjerene podatke. Duh p oslovnosti namece takvo organizovanje finansijskog izvjestavanja, Ako finansijsko izvjestav anje

preduzeca procijeni, na osnovu odredenih dogadaja (sto su indicije, a ne stvamos t), da se moze realno ocekivati pad te i te valute za dva posto, tada ce to finansijsko iz vjestavanje dati i zvanicnu informaciju odgovarajucim rukovodnim strukturama 0 tome kako bi one m ogle preduzeti odredene aktivnosti u konverziji dugova ili potrazivanja ne cekajuci d a dode do stvamog pada te valute, jer onda je kasno za sprovodenje ovih konverzija i sl . To je relativno i rizican posao, ali istovremeno i unosan. Stvar je finansijskog menadzmenta da cijeni ralnost tih ocjena i da odluci sta ce poduzeti. Isticemo neke znacajnije finansijske informacije za operativni rad: informacije 0 potrebnom obezbjedenju dodatnih novcanih sredstava i mogucim izvorima finansiranja, informacije 0 stanju gotovine, informacije 0 stanju dugova, informacije 0 kretanju novcanih tokova (priliva i odliva), informacije 0 likvidnosti, solventnosti i zaduzenosti, informacije 0 finansijskim plasmanima, informacije 0 kretanju dugova i potrazivanja, informacije 0 stanju portfolija vrijednosnih papira, informacije 0 finansijskoj stabilnosti i opstoj finansijskoj situaciji preduzeca . 2. Izvjeslaji 0 bilansu Izvjestaj 0 bilansu sadrzi sve reJevantne podatke 0 pojedinim bilansnim pozicija ma, u stvari izvjestaj 0 imovini, kapitalu i obavezama na odredeni dan. Imovina se pri kazuje u aktivnim bilansnim pozicijama s tim da se imovina iskazuje sarno onda, ako ona i ma cijenu, odnosno vrijednost koja se moze izmjeriti. Izvjestaj 0 imovini pored ostalih poz icija obuhvata slijedece podatke i to 0: potrazivanjima za upisani a neuplaceni kapital, dugotrajnoj imovini, tj. stalnim sredstvima (nematerijalnoj imovini, materijalno j imovini, finansijskoj imovini, potrazivanjima), kratkorocnoj imovini, tj. obrtnim sredstvima (zalihe, potrazivanja, finansijska imovina, novae u banci), placenim troskovima buduceg razdoblja,

gubitku iznad visine kapitala, 0 kapitalu i rezervama (upisani kapital, premije na emitirane dionice, revaloriz acijske rezerve, rezerve, zadrzanoj dobiti, dobiti ili gubitku tekuce godine), 0 dugorocnim rezerviranjima za rizike i troskove, 0 dugorocnim obavezama, 0 kratkorocnim obavezama, 0 odgodenim placanjima troskova.

3. Izvjestaj 0 dobitku i gubitku Ovaj izvjestaj je u stvari racun 0 prihodima, rashodima i poslovnom rezultatu. Prihodi predstavljaju povecanje ekonomske koristi tokom obracunskog razdoblja u obliku priliva ili povecanje imovine iIi smanjenja obaveza. Dobiei isto kao prihodi predstavljaju povecanje ekonosmke koristi i javljaju se u obIiku povecanja imovine iIi smanjenja obaveza. Medutim, rashodi predstavljaju smanjenje ekonomske koristi i javljaju se u oblik u smanjenja imovine iii povecanja obaveza. Gubiei isto kao rashodi predstavljau smanjenje ekonomske koristi. 4. Izvjestaj 0 promjeni glavnice Izvjestaj 0 promjeni glavniee moze sadrzavati sve promjene glavniee iIi sarno on e promjene glavniee koje su izvan racuna dobitka, gubitka. Pokazalo se korisnije i svrsisho dnije i za unutrasnje i za vanjskc korisnikc izvjestavanje 0 svim promjenama glavniec. Pri ovom izvjestavanju trcba imati u vidu da visina glavniec zavisi od visine imovine i v isine obaveze, da se ona pojavljuje kao razlika izmedu imovinc i obavcza. Ovaj izvjestaj ima tri osnovna dijela, i to prvi dio koji obuhvata stavke kapita la kao posljcdiee ulozenog i zaradcnog kapitala, drugi dio koji obuhvata promjenc kapitala koje se nude u kapital mimo racuna dobitka i gubitka i treci dio obuhvata promjene racun ovodstvene politike i ispravke temeljnih pogresaka. Vezano za to znacajno pitanje predstavlja realnost politike koja se primjenjuje pri proejeni imovine i obaveza. 5. Izvjestaj 0 novcanim tokovima Izvjestaj 0 novcanim tokovima je sastavni dio finansijskih izvjestaja, Ovaj izvj estaj se prema MRS-7 ne sastavlja prema obvezujucim standardima, vee se daju sarno odrede na pojasnjenja za njegovu izradu. Podaei 0 novcanim tokovima daju se za vee izvrsene novcane promjene, ali se oni mogu vrlo korisno upotrijebiti i za izvjestaj buducih novca nih tokova. Bitno je istaci da se izvjestaj 0 novcanim tokovima radi na osnovi kad je novae primljen, odnosno isplacen, za razliku od izvjestaja 0 bilansu, racunu dobiti i gubitka ko ji se sastavljaju na tzv. obracunskoj osnovi, tj. na bazi tzv. koneepta nastanka poslovnog dogadaj a. Iz tih razloga potrebno je jos jednom istaci da se izvjestaji 0 novcanim tokovima r ade na osnovi primitaka i izdataka, a ne prihoda i rashoda.

U namjeri da se dobije kompletan uvid u novcane tokove potrebno je ukljuciti u n ovcane tokove ne sarno novae vee i novcane ekvivalente kao visoko likvidna ulaganja koj a se u roku najdalje tri mjeseea mogu pretvoriti u novae, kao sto su konvertabilni kome reijalni za

pisi, ulaganja u blagajnicke zapise i sl., brzonovcana ulaganja za koja se unapr ijed zna da ce biti konvertibilna u poznati novae. -Izvjestaj 0 novcanim tokovima, zavisno od toga na koje se aktivnosti ti tokovi odnose, mogu biti izvjestaji 0 novcanim tokovima od poslovnih aktivnosti, novcanim tokovima od ulagackih aktivnosti i izvjestaji 0 novcanim tokovima od finansijskih aktivnosti. -U principu, izvjestaj 0 novcanim tokovima od poslovnih aktivnosti je prioriteta n jer on prikazuje te tokove iz transakcija i poslovnih dogadaja koji presudno utjecu na dobit ili gubitak. Nairne, novcani tok od poslovnih aktivnosti nam pokazuje koliko je novca ostvare no putem poslovnih aktivnosti u posmatranom periodu (unosom novca npr. od kupaca, p lacanjem novca dobavljacima, zaposlenim). Ukoliko se radi 0 godisnjem novcanom toku od po slovnih aktivnosti, tad prethodno moramo preracunati neto dobit iz izvjestaja 0 dobiti ( kao razliku izmedu prihoda i rashoda) s osnovice nastanka poslovnog dogadaja na osno vicu novcanog toka poslovnih aktivnosti (kao razliku izmedu poslovnih novcanih primitaka i izd ataka), u smislu da se korigira neto dobit za promjene u radnom kapitalu (kao rizici izm edu tekuce imovine i tekucih obaveza) i drugih nenovcanih rashoda. -Novcani tok od investicionih aktivnosti predstavljaju novcane izdatke kojima se stvaraju koristi u vise godina, tj. da placanje investicija predstavlja novcani odljev, p remda svako investiranje ne mora predstavljati tenutno smanjenje novca, jer se placanje moze izrvrsiti iz uzetog kredita u istom iznosu. Ovaj novcani tok od investicionih ak tivnosti ne predstavlja novcani tok od tekuceg poslovanja, kao tekuci odljevi, vee kao odlje vi po investicijama kao novcani primici, zatim od prodaje dugotrajne imovine, glavnice, dugorocnih vrijednosnih papira. Slicno rezonovanje upotrebljavamo i kada se radi 0 novcanom toku od finansijskih aktivnosti koje se odnose na dugorocne finansijske aktivnosti, tj. aktivnosti vezane za dug oroerie kredite i sl. Npr. izdavanje obaveznica i otplata duga po tim izdatim obveznicam a su finansijske aktivnosti. Kada je ovo u pitanju, pravi se i jedan izuzetak. Premda tekuci dio dugorocnih obaveza predstavlja tekuce obaveze, ipak se za potrebe analiza novcanog toka taj dio iskazuje u okviru finansijske aktivnosti, a ne u okviru novcanog toka poslov nih aktivnosti. Ovi izvjestaji su vezani za kapital i obaveze. Rezimirajuci razmatranje 0 novcanim tokovima, posebno 0 noveanom toku od poslovn

ih aktivnosti, vrijedno je istaci tzv. slobodni noveani priljev, koji se dobije kad a se od ocekivanog novcanog toka od poslovnih aktivnosti oduzmu iznosi potrebni za redovnu zamjenu dugotrajne imovine, zatim iznos potreban za placanje dugorocno dospjelih dugova i iznos predviden za redovnu isplatu dividendi. Taj iznos, normal no ukoliko je pozitiva n, moze biti koristan kao noveana rezerva za odrzavanje likvidnosti i za placanja drugih potr eba koje su, po ocjeni rukovodstva, u tom trenutku prioritetne. Posebnu paznju treba posvetiti analiziranju finansijskog izvjestaja, pri cemu ne smijemo zaboraviti da finansijski izvjestaj iskazuje sarno one poslovne dogadaje koji se mogu mjeriti u novcanim iznosima. Pristup analiziranju finansijskih izvjestaja je u direktnoj zavisno

sti od eilja finansijskih analiza i finansijskih izvjestaja, Ako je eilj finansi jskog izvjestaja oejena opste mjere uspjesnosti privrednog subjekta, tada cemo analiziranje finan sijskog izvjestaja prvenstveno usmjeriti na to da utvrdimo pokazatelj koji utice na povr at na glavnieu, jer cemo tim pokazateljom najbolje prosuditi koliko uspjesno pojedini subjekt up ravlja svojom imovinom i obavezama. Premda smo pri razmatranju upravljanja gotovinom prikazivali odredene novcane to kove, ipak cemo ovdje prikazati sta obuhvata jedan izvjestaj 0 novcanim tokovima, prik azan posebno po vrstama aktivnosti.' Gotovinski tok od poslovnih aktivnosti Neto dobit 43.000 Uskladivanje za: Amortizaeiju 8.450 ~--51.450 51.450 Smanjenje racuna kupaea + 3.500 Povecanje zaliha -27.500 Smanjenje unaprijed placenih troskova + 750 Smanjenje racuna dobavljaca -9.450 Povecani obracunski troskovi + 1.800 -30.900 -30.900 Neto gotovinski tok poslovnih aktivnosti 20.550 Gotovinski tok od ulagackih aktivnosti Kupovina stalnih sredstava -4.800 Neto gotovinski tok od ulagackih aktivnosti -4.800 Gotovinski tok od finansijskih aktivnosti Smanjenje kapitala + 8.750 Povecanje ulozenog kapitala -21.000 Neto gotovinski tok od finansijskih aktivnosti -12.250 -12.250 Neto povec.gotov, u banci i blagajni 3.500 Gotovina u banci i blagajni na pocetku perioda 10.500 Gotovina u banci i blagajni nak raju perioda 14.000 Lepeza isplata u gotovini je prilicno siroka, tako da menadzer treba unaprijed z nati sta moze i sta mora platiti u gotovini. Prethodno razmatrano grupisanje gotovinskih tokova u jednom preduzecu, ovdje cemo dopuniti i sa nekim, da ih nazovemo faktorima koji uticu na stvaranje gotovine', a koji mogu biti znacajne komponente za finansijski menadzm ent i upravljanje gotovinom. "Iznos troskova koji se mote platiti gotovinom". Veeina troskova poslovanja je p lativa gotovinom, obicno za vrlo kratko vrijeme. Ali neki, kao stu su na primjer trosko vi amortizaeije, nisu. Kao sto smo vee naveli, amortizaeija predstavlja trosenje sredstava i ne z ahtijeva gotovinu da bi se isplatita kako raste. I jos jednom da ponovo drzava u izvjesni m slucajevima moze odgoditi placanje poreza na prihode za narednu godinu. Pri tome treba imati

u vidu da se ovakve obaveze cesto mogu nagomilati. Union Carbide je terecen za a morti 1 Koristen je primjer iz materijala USAID i LRRP, str. 9., koji je raden za semi nar U organizaciji Privredne komore BiH. 2 Koristen materijal "Izabrani tekstovi" koj jemrZeljko Sain pripremio za Centar za menadzment i informacione tehnologije, Sarajevo, 1996.god., str. 83.

zaciju $ 426 miliona u 1982 i mogao je da odgodi placanje poreza u iznosu od $ 6 6 miliona. Obje ove stavke bili su troskovi koji se nisu morali isplatiti tokom 1982. Profiti mogu povecati gotovinu ako ih kompanija ne investira u druga sredstva. Pozajmice i ulaganja vlasnika. Nova gotovinska sredstva mogu se uvesti u poslova nje ili putem pozajmice ili dodatnim ulaganjima od strane vlasnika. Povecanje obaveza isplativosti po prispjelim racunima. Ako kompanija poveca broj ovih racuna, onda je to isto kao i posudivanje. Kompanija uzima sredstva da bi i h koristila u poslovanju. Ne vrseci isplatu odmah, ona ih "posuduje" od svojih snabdjevaca. ..... Smanjenje sredstava sticanjem gotovine. Prodaja bilo kojeg od sredstava ob icno znaci pristizanje gotovine na naplative racune. Ako kompanija smanji ove racune, gotov ina ce se povecati, naravno ukoliko se ovo ne odgodi porastom drugih sredstava. Povecanje naplativilt racuna i materijalnih. sredstava ce pod pretpostavkom da n ema nikakvih drugih promjena dovesti do povecanja potreba za gotovinom. Kapitalni izdaci. Odlaganje za izgradnju novih objekata, kupovinu masina i oprem e naziva se kapitalni izdaci. Oni predstavljaju dugorocne investicije u sredstva i normal no zahtijevaju gotovinu. Smanjivanje zajmova. Kada neka kompanija smanji svoje zajmove, pretpostavlja se da je to ucinila isplacivanjem u gotovini. Ovaj proces, prema tome, umanjuje gotovi nska sredstva. Isplata dividendi u gotovini koja se vrsi dionicarima smanjuje gotovinska sredst va kompanije. Smanjenje obaveza plativosti po prispjelim racunima. Obaveze plativosti prispjel ih racuna su iznosi koje kompanija duguje snabdjevacima i ostalim. Ako se oni smanje, rezu ltat ce biti uvecanje gotovinskih sredstava. -Smanjenje materijalnilt troskova. Isto kao sto i povecanje materijalnih troskov a zahtijeva gotovinu, tako i smanjenje stvara gotovinu. Kao sto smo vee saznali, na raspoloziva gotovinska sredstva u jednoj kompaniji u tjecu mnoge stvari. Potrebno je pazljivo razmotriti koliko, kada i za sto cemo imati g otovinu na raspolaganju. Mnogi ljudi su pocinjali s poslovanjem sa dovoljno gotovine za kup ovinu masina i opreme, placanje najamnine i za zahtjeve po platnom spisku, ali nisu imali dov

oljno za isplatu prispjelih racuna i materijalne troskove. Rijetko koji posao moze brz o izrasti, ostvariti dovoljno profita da bi mogao platiti poreske obaveze, a da mu jos osta ne dovoljno za finansiranje ovih sredstava. --Svako poslovanje, bilo malo ili veliko, mora predvidjeti zahtjeve za gotovinu i pronaci nacin kako da ih zadovolji. Vise poslovanja ima problema zbog nedostatka gotovin e nego zbog nedovoljnih profita.

Tek kada se raspolaze relevantnim podacima koji se ticu gotovine (koliko je sada ima, koliko i kada se moze ocekivati nove, koliko ce se morati uloziti za neodlozne o baveze, koliko dugo mozemo imati na raspolaganju gotovinu itd.), moci ce se vrsiti uspjesno upr avljanje s gotovinom, u smislu koliko usmjeriti za ostvarenje tih i tih strateskih ciljev a, koliko za ulagacke i finansijske aktivnosti. Na osnovu takvih grubih strateskih opredje ljenja, a uz kljucne finansijske odluke 0 investiraju, ulaganju i dividendi. Aktom donosenja tih finansijskih odluka stvaraju se bitne osnove za donosenje os talih finansijskih odluka (vise tekucih), a koje su u sustini predmet upravljanja finansijskim sred stvima, sto se proucava u posebnom dijelu ove knjige. Na kraju da ponovimo bitna razlika izmedu bilansa i racuna dobiti i gubitka i iz vjestaja o novcanim tokovima je u tome sto se bilansi i racuni zasnivaju na obracunskoj o snovi koja se u pravilu ne podudara vremenski sa finansijskim izvjestajima 0 novcanim tokov ima koji se temelje na novcanoj osnovi. 6. Biljeske uz linansijski izvjeslaj Ovaj dio jednog cjelovitog tzv. set finansijskog izvjestaja, u pravilu je pracen i osvrtom na racunovodstvenu politiku. Mi se necerno baviti racunovodstvenorn politikom, v ee cerno uciniti kratak osvrt na biljeske uz finansijski izvjestaj, Oblik i sadrzaj ovih biljeski nije propisan nijednim znacajnim propisom isto kao i izvjestaj 0 finansijskim tokovima. Osnovni zadatak izrade ovih biljeski je da daju dodatne podatke i detaljniju ana liticku razradu pojedinih podataka koji se daju u ostalim finansijskim izvjestajima, i to izvjes taju 0 bilansu, izvjestaju 0 dobitku i gubitku i izvjetsaju 0 novcanim tokovima. Upravo sto ove biljeske sadrze i mnoge druge relevantne podatke, osim sintetickih, one kao takv e predstavljaju vrlo znacajan izvor detaljnijih objasnjenja do kojih se moze doci proucavanjuci te dragocjene, analiticke podatke. Svako poslovno drustvo je specifikum za sebe, pa je normalno sto nema ni sablona za sastavljanje i tumacenje tih biljeski. Sarno rad i boljeg uvida navodimo neke primjere sadrzaja tih biljeski. Tako, ukoliko se radi 0 biljeskarna vezanim za nekretnine, tada bi u tim biljesk ama trebalo navesti i kako se vrsila procjena i kolika je tzv. fer vrijednost, utvrd ivanje bruto knjigovodstvene vrijednosti, ispravku vrijednosti, povecanje ili njeno umanjenje , sto ce se desiti ako se izvrfsi njena prodaja i s1. IIi ako se radi 0 amortizaciji, tada je preporucljivo navesti koji se metod obra

cuna primijenio, osnovicu za njen obracun, koliki je korisni vijek trajanja predmeta, obracuna amortizacije i s1. Uz podatke koji se daju u MRS-32/O finansijskim instrumentima, sredstvima, prepo rucljivo je dati i dodatne podatke posebno za svaku skupinu finansijske imovine, za svaku skupinu finansijskih obaveza, koji je rizik kamatnih stopa, kreditni rizik, koli ka je tzv. fer vrijednost tih instrumenata, koji su to finansijski instrumenti za koje je iskaz ana veca fer vrijednost, kakva je zastita buducih transakcija moguca i s1. dodatne podatke. Na kraju ovog dijela knjige korisno je da jos jednom potenciramo da se generalno moze

reci da svaki privredni subjekt pravi tri finansijska izvjestaja: izvjestaj 0 fi nansijskoj upsjesnosti poslovanja u odredenom razdoblju (iskazanom u dobiti), izvjestaj 0 finansijskom plozaju preduzeca (0 ukupnoj imovini, ukupnim obavezama i glavniei) i treci, za nase pro ucavanje najznacajniji, izvjestaj 0 novcanom toku. Teziste finansijskog izvjestaja 0 dobiti je usmjereno na profitabilnost, a tezis te finansijskog izvjestavanja 0 novcanom toku na likvidnost. Novcani tok se u izvjestaju moze pripremiti na dva nacina, i to na direktan naci n, kada se zbrajaju dugovni i potrazni iznosi (primiei i izdaei) na racunu Novae, i drug i metod je indirektni, koji se vise u praksi primjenjuje, a sastoji se u tome da se iznalaz i sarno cisti efekat, nairne, izvjestaj se nastavlja na temelju analize promjena u stavkama bilansa to kom godine, te analiziranja iznosa u izvjestaju 0 dobiti za istu godinu.

DEVErl DID POLlTIKE LlKVIDNOSTI POSLOVANJA PREDUZECA I LlKVIDNOST SREDSTAVA 1. Uvodna razmalranja lako bi sustina materije koju namjeravamo razrnatrati, posmatrana s gledista odg ovornosti finansijskih strucnjaka za urednost izvrsavanja obaveza preduzeca, trebala nosit i naziv ne Iikvidnost vee solventnost, ipak smo se odlucili da cjelokupna materija koju cerno proucavati nosi naziv upravljanje likvidnoscu, Postoji vise razloga za to, spomenut cemo sa me bitnu cinjenicu da od upravljanja u krajnjoj sekvenci zavisi da li ce preduzece izvrsiti ili nece neku dospjelu obavezu. Upravljanje je u nadleznosti poslovnih struktura, to je c injenica, ali i to da od kvaliteta strucno vodene politike solventnosti u biti zavisi i vo denje politike likvidnoscu. Imajuci u vidu te okolnosti, mi cerno pri narednom razmatranju stalno imati u vidu sustinska pitanja i likvidnosti i solventnosti poslovanja preduzeca, Ova dv a pitanja se i ne mogu parcijalno proucavati. Ukoliko upravljanje likvidnoscu preferira da bu de trajnije uspjesno, sto se normalno moze i pretpostaviti, tada se ne moze politika likvidn osti ni priblizno uspjesno voditi bez proucavanja i pracenja svih relevantnih pitanja vezanih za i znalazenje i odrzavanje optimalne strukture sredstava i izvora sredstava kroz upravljanje elementima solventnosti preduzeca, tj. sredstvima i obavezama. Pri tome ne smijemo zanemariti ni to da su u osnovi ciljeyi lil\:Yic!QQs_tiL~alv entnostijde~ ifni, a sastoje se u obezbjedivanju dovoljno Iikvidnih sredstava za zadovoljavanje oba veza koje dospijevajuza..l1Llplfltll.U fazi obezbjedivanja tih sredstava, a i nakon n jihove raspolozivosti, poslovne strukture pokusavaju vjestom politikom da se, kroz sto potpunije angazo vanje tih sredstava prije usmjeravanja za placanje obaveza, ostvari maksimalno njihovo oplodivanje. Upravo ta zelja za ostvarivanje maksimalnog neto dobitka cesto dovo di preduzece na samu ivicu rizika odrzavanja sposobnosti placanja, sto upravljanju likvidnosc u daje i posebnu dimenziju. Ta dimenzija se manifestira u neophodnosti pridrzavanja zah tjeva za ostvarivanje finansijskog nacela profitabilnosti cak i kroz privremeno angazo vanje slobodnih likvidnih sredstava, nacela koje maze poprimiti svojstva prioritetnosti i time s taviti u drugi plan nacelo solventnosti. Vjestinom upravljanja likvidnoscu i njenim sta lnim uskladivanjem sa politikom upravljanja s likvidnim sredstvima mogu se uspjesno zadovoljavati kljucni zahtjevi koji se postavljaju pred cijeli sistem upravljanja finansijama u preduzecu, a

to je maksimiziranje neto dobitka (profitabilnosti) i sposobnost izvrsavanja oba veza

(likvidnost, solventnost a time i odrzavanje kontinuiteta poslovanja). Koliko du go i u kojem intenzitetu ce biti potiskivana potreba obezbjedivanja uskladenosti sredstava i obaveza, to je predmet upravljanja likvidnoscu za koju prvenstveno odgovaraju poslovne struk ture preduzeca. Konkretno, ako se ukaze povoljnost za privremeno profitabilno ulaganje likvidnih sredstava, koje je finansijska funkcija pripremila za izvrsavanje dospjele te i te obaveze, za kupovinu nekog podobnog kratkorocnog vrijednosnog papira, poslovne strukture mog u ta sredstva angazovati za tu kupovinu, cijeneci da su negativni efekti tog angazova nja manji nego sto su pozitivni efekti, npr. neizvrsavanje obaveza jednog "zavisnog" poslo vnog partnera nece izazvati gubitak poslovnog imidza koji ce biti veci nego sto se postizu efe kti kupovinom atraktivnog kratkorocnog vrijednosnog papira. Premda cemo u narednom poglavlju detaljnije razmatrati neka aktuelna pojmovna zn acenja kao i to da smo u dije1u materije koji se tice upravljanje sredstvimao tim pojmo vima pisali, ipak cemo ovdje istaci da likvigQ()stsrec!§taYainlQyiRe_ZllaciJ2iYnl,lJID9 yLivQ§1.JUeI! l.! sposobnost transformacije u novcani9lJlilc~bez gubitka, dok likvidnostposlovanja; koja se cesto izjednacava s pojmom solventnosti kao plateznom sposobnoscu preduzeca.j predgavlia~ uredno izvrsavanje dospjelih obaveza preduzeca obezbjedujuci time sposobnost imovine preduzeca da cirkulira u reprodukcionom procesu bez zastoja. 2. Definisanje bilnih elemenala ukonceplu sire problemalike vezane za pojam likvidnosli Neophodno je i problematiku odredenih aktuelnih pitanja finansijskog poslovanja preduzeca, preduzeca kao osnovnog generatora razvoja i stavranje nove vrijednosti, kao sve znacajnijeg faktora kompletnog razvoja i uspjesnosti poslovanja, razmotriti u svjetlu tih tr zisnih opredjeljenja. Smatramo da je sada pravi trenutak da se prakticna i teoretska do stignuca u svijetu sto svrsishodnije prezentiraju i tako olaksaju i ubrzaju procesi prilago davanja preduzeca trzisnim uslovima poslovanja. Stoga ce nase razmatranje biti usmjereno na likvid nost i upravljanje elementima likvidnosti, kao na bitnu prakticnu i teoretsku kompone ntu sireg koncepta suvremenog trzisnog vrednovanja preduzeca, Poenta ce biti na takozvanoj dovoljnoj likvidnosti. Iz navoda jednog od vodecih svjetskih pisaca suvremenog finansijsko g upravljanja James C. van Horne da je "cilj vecine preduzeca maksimizirati cjelok upni povrat odrzavajuci dovoljnu likvidnost da bi se zadovoljili svi odlivi novca'" moze se zakljuciti da je likvidnost znacajna poslovna finansijska kategorija.

Takva i najnovija, realno cijeneci i prihvatljiva, proucavanja likvidnosti u svi jetu znacajno mijenjaju prosirena shvacanja koja su se u posljednjih pedeset godina u svijetu' , a i kod nas' ustalila. Sve do prije desetak godina najveci broj svjetskih teoreticara, a i nasih, fakto re od kojih zavisi likvidnost i politika likvidnosti svrstavali su u sest .grupa, tj. da-Za~ i~i~~d~~est kombinacija: odnosa dugorocno vezanih sredstava i vlastitog kapitala uvecanog za dugorocno pozajmljeni kapital, po obimu i rokovima, 1 James C. van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", 1993. (Finansijski m enadzrnent) IXizdanje, str. 432, 1993. 2Schmaltz, Hoffaun, KMeftwerowicz, kako navodi dr J. Rodic u knjizi "Poslovne fi nansije", str. 67I 74. 3 J. Rodic: "Poslovne finansije", str. 43, 48i 67.

odnosa izmedu dugorocnog i trajnog kapitala, uskladenosti obima i rokova ukupnih kratkorocno vezanih sredstava i raspolozivih r kratkorocnih obaveza, J obima i odnosa likvidnih sredstava (gotovine, utrzivih vrijednosnih papira i p otrazivanja) prema kratkorocnim obavezama, obima i odnosa izmedu gotovine i vrijednosti kratkorocnih potrazivanja (ukljucu juci tu prvenstveno kratkorocno utrzive vrijednosne papire) i visine likvidnih rezervi. U najnovije vrijeme afirmisani teoreticari' poslovnih finansija ulogu i politiku likvidnosti cine prvenstveno zavisnom od stepena razvoja finansijskog trzista, konkretnije o d savrsenosti i potpunosti finansijskog trzista. Likvidnost postaje manje pozeljno svojstvo od utjecaja na vrijednost preduzeca sto su ta finansijska triista savrsenija i potpunija. Ak o detaljnije razmotrimo takve konstatacije i kriticki ocijenimo njeno znacenje, dolazimo do z akljucka da je ona, u osnovi, i tacna i prihvatljiva. Polazeci od takvog koncepcijskog opredjeljenja, usudit cemo se konstatirati to i sto i za svih sest faktora od kojih zavisi likvidnost, fakticki da i ti faktori zavise od stepena savrsenosti i potpunosti finansijskog trzista. Pod pojmom savrsenog finansijskog trzista podrazumijevamo ono finansijsko trzist e koje je "bez poreza, troskova stecaja, informacijskih troskova, odgadanja, transakcij skih troskova i restrikcija na sudionike trzisnog poslovanja'", a potpuno finansijsko trfiste se "definira kao takvo trziste u kojem svakoj mogucoj aktivnosti bilo gdje u svijetu odgovara ju odredeni utrzivi vrijednosni papiri". Prihvatajuci takvo pretpostavljeno savrseno finansijsko trziste, proizilazi daje to trziste na kome privredni subjekti u svako doba mogu obaviti sve zeljene finansijske transa kcije (misli se na transakcije posredstvom banaka, narocito kada se radi 0 kratkorocnim vrije dnosnim papirima) bez posebnih opterecenja i ogranicenja, dok pojam potpunog finansijsko g trzista podrazumijeva takvo tdiste na kome se mogu po svim mogucim poslovnim aktivnostim a koje se obavljaju rna gdje u svijetu upotrijebiti odgovarajuci utrzivi vrijednosni pa piri." Znacaj odnosa dugorocno vezanih sredstava i vlastitog kapitala uvecanog za dugor

ocno pozajmljeni kapital, kao bitnog preduslova za dugorocnu finansijsku stabilnost, a time i za likvidnost, u situaciji kada postoje zarnisljena i pretpostavIjena savrsena i potpuna finans ijska triista i zahtijeva da taj odnos bude jedan iii manji od jedan, daleko je manji, ali i dalje znacajan, nego u situaciji kada nema takvih finansijskih trzista, Nairne, znacaj zahtijeva da : Dugorocno vezana sredstva ~ Vlastiti kapital i dugorocno pozajmljena sredstva je u direktnoj odredenoj zavisnosti od toga koliko preduzece posluje u okruzenju koje je blize, odnosno dalje od pretpostavljenog savrsenog i potpunog finansijskog trzista. Ako to finansijsko okruzenje karakterizira blizina savrsenog i potpunog finansijskog tdista, to pre duzece dugorocno vezana sredstva moze podmirivati na domacem iii inofinansijskom trzist u s manje teskoca i problema bilo u kratkorocnim iIi dugorocnim aranzmanima. Te ok olnosti ornogucavaju takvom preduzecu, da i pored toga sto su dugorocno vezana sredstva cak i ve 4James C.vanHorne: "Finansijskoupravljanjeipolitika",1993.god.,IXizdanje,str.290 I 397. 5 James C. van Horne: Isla djelo, sIr. 397. 6 Van Horne: Isla djelo. str, 397.

ca od vlastitog kapitala i dugorocno pozajmljenih sredstava, odrzava svoju likvi dnost s manje problema nego drugo preduzece koje ima daleko povoljniji odnos od prvog preduzec a, jer ovo drugo preduzece posluje u finansijskom ambijentu koji je daleko vise uda ljen od savrsenog i potpunog finansijskog trzista. Odnos duga i trajnog kapitala je manje relevantan faktor za likvidnost preduzeca u uslovirna pretpostavljenog savrsenog i potpunog finansijskog trzista kao i dospijece tih d ugova. Kada je u pitanju uskladivanje obima i rokova ukupnih kratkorocno vezanih sredst ava i raspolozivih kratkorocnih obaveza u uslovima pretpostavljenog savrsenog i potpun og finansijskog trzista, tada je znacaj ovog uskladivanja u rjesavanju likvidnosti preduzeca jos manje relevantan, jer mogucnost sigurnog, ekspeditivnog i racionalnog obezbjedivanja p otrebnih sredstava za izmirivanje obaveza koje dospijevaju Cine taj zahtijev gotovo bezna cajnim. To isto vazi i kada je u pitanju neophodnost permanentnog uskladivanja tzv. likv idnih sredstava (gotovina, utrzivi vrijednosni papiri i kratkorocna potrazivanja) sa k ratkorocnim obavezama. Neophodnost iznalazenja optirnalnog odnosa izmedu gotovine i kratkoro cnih potrazivanja i potreba za njegovim stalnim odrzavanjem kao bitnog faktora obezbj edivanja sigurne, a ne i racionalne likvidnosti, znatno gubi na znacaju u situaciji posto janja potpunog finansijskog trzista. Ukoliko se radi 0 konvertibilnim utrzivim kratkorocnim vri jednosnim papirima, tada je znacaj ovog odnosa za odrzavanje likvidnosti jos i manji. Sto se tice likvidnih rezervi, poznato je da visoke likvidne rezerve ornogucavaj u sigurnost odrzavanja likvidnosti cak i u uslovima ukupnih poremecaja u mobilizaciji kratko rocnih vezanih sredstava, ali i to da te nenormalno visoke likvidne rezerve znacajno sm anjuju rentabilnost poslovanja preduzeca. Opravdanost drzanja visokih rezervi moze se pravdati sarno u slucajevima nefunkcionisanja finansijskog trzista i postojanja mogucnosti javl janja tezih posljedica za preduzece ako dode u situaciju da ne izvrsi placanje dospjelih oba veza. U uslovima postojanja savrsenog i potpunog finansijskog trzista, pitanje likvidnih rezervi prakticno se moze manje potencirati, a da to negativno ne utice na likvidnost preduzeca. Postoje i mnogi drugi faktori kao sto su politika likvidnosti ogranicenog rizika (uz drzanje relativno nizih likvidnih rezervi nego pri vodenju politike likvidnosti koju kar akterizira potpuna sigurnost), politika punog pokrica obaveza (s rizikom u politici likvidn

osti u korist rentabilnosti), politika tzv. improvizirane likvidnosti i s1. Svi ti i dr. fakto ri, svojstva od kojih moze da zavisi likvidnost, mijenjaju ulogu u politici likvidnosti kada pos toji funkcionisanje savrsenog i potpunog finansijskog trzista. Stoga politika likvidnosti intenzivno poprima sasvim nove dimenzije, u stvari, upravljanje tim faktorima, elementima od kojih zavisi je Ii likvidnost poprimila nove dimenzije. U praksi, preduzeca trzisne privrede posluju u uslovima koji su razlicito udalje ni od uslova tih zamisljenih finansijskih trzista. Tipican primjer za to su nasa preduzeca ko ja ce jos dugo biti u takvim okolnostima. Te okolnosti su jedan od kljucnih razloga sto smatramo da se problematici likvid nosti mora posvetiti posebna paznja pri razmatranju kompletnih aktuelnih pitanja poslo vnih finansija. Te nove suvremene dimenzije koje poprima likvidnost zahtijevaju i potpuno novi k oncepcijski pristup zavisnosti likvidnosti od prctpostavljenih savrsenih i potpunih finansij skih trZista. Prakticno, svako prcduzccc cc poslovati u finansijskom ambijentu koji n ije ide

ntican ambijentu savrsenog i potpunog finansijskog trzista, sto znaci da ce imat i razlicite teskoce i probleme u brzini i racionalnosti obezbjedivanja nedostajucih finansij skih sredstava za uredno izmirivanje dospjelih obaveza, ali da se oni smanjuju s razvojem finan sijskih trzista i njihovim priblizavanjem savrsenim i potpunim finansijskim trzistima. T o se posebno odnosi na ostvarivanje uslova koji su svojstveni tzv. potpunom finansijskom trzi stu. To je situacija kada preduzece postaje indiferentno da li ce rjesenje nedostajucih likvidnih sredstava naci na domacem ili na inostranom finansijskom trZistu, odnosno da li ce se zadu ziti na domacem ili na inofinansijskom trzistu. Osim cinjenice da je finansijski ambijent i kod preduzeca koja posluju u najrazv ijenijim trzisnim privredama jos udaljen od idealnih finansijskih trZista, postoje i drug i razlozi da ce proucavanje faktora od kojih zavisi likvidnost preduzeca biti dugo aktuelno. Cin jenica je da preduzeca raspolazu vrijednosnim papirima koji su razlicitog stepena konverti bilnosti, zatim faktori koji se ticu vlasnicke strukture kapitala koja bitno utjece na ren tabilnost poslovanja, odnos izmedu duga i glavnice je bitan za vjerovnike, povjerioce, jer s povecanje m tog odnosa u korist duga raste i rizik, sto utjece i na povjerioce da traze vece kamate. Nacin legalnog organizovanja preduzeca, u smislu pojedinih oblika (inokosno.ortacko, i nkorporacijsko), jedan je od faktora koji utjece na politiku likvidnosti preduzeca, Na primjer i postojanje odredenih odnosa izmedu trajno vezanih sredstava, s jedn e strane, i trajnih i dugorocno pozajmljenih izvora sredstava, s druge, prakticno ce jos d ugo biti kod mnogih preduzeca prevashodno i predmet politike likvidnosti kao i odnos izme du vlastitih i tudih izvora sredstava, stirn da ce on sve vise postajati predmet odluka 0 fin ansiranju u smislu strukture izvora finansiranja. Sve prethodne okolnosti diktiraju jedan novi pristup teoriji likvidnosti koja ce se zasnivati, prije svega na: razvijenosti finansijskog trzista i njegovom priblizavanju pretpostavljenom savr senom i potpunom finansijskom trZistu, i faktorima od kojih smo mnoge sistematizirali u prethodne grupe zavisnosti likvid nosti, tzv. tradicionalnih faktora. Pri definisanju teorije likvidnosti, u sirem smislu, razmotrit cemo ukratko i pi tanja finansijske stabilnosti preduzeca, njegove solventnosti, zaduzenosti i pokrica. Od mnogih ra

zloga isticemo sarno tri: svih pet pojmova (finansijska stabilnost, solventnost, zaduzenost, pokrice i lik vidnost) su znacajno i zapazeno dugo aktuelni u finansijskom poslovanju preduzeca, sto su ovo specificni finansijski pojmovi koji imaju gotovo iste bitne svojstven osti i pretenzije kada je u pitanju ocjena finansijske situacije preduzeca, posebno u tome koliko je preduzece sposobno za izvrsavanje svojih obaveza. Svi ovi pojmovi nam pokazuju stepen izlozenosti preduzeca dugovima, sto se i u finansijskoj praksi, a i u teoriji neki od njih zbog neadekvatnog def inisanja nedovoljno razlikuju, a ponekad odredeni pojmovi i poistovjecuju kao da se radi 0 pojmovima istog znacaja. Finansijska stabilnost preduzeca je jedan od najbitnijih finansijskih nacela pos lovanja, a po dalekoseznosti znacaja za normalno odvijanje poslovanja u preduzecu i eventua lnih negativnih posljedica za preduzece, u okolnostima kada preduzece posluje u uslovima infla

cije i kada se permanentno sukobljava sa problemima urednog izvrsavanja svojih d ospjelih obaveza, predstavlja i najznacajnije nacelo finansijske politike preduzeca, Cak i kada nema takvih nenormalnih pojava u poslovanju preduzeca, ali, ipak, u uslovima koji su cesto daleko od pretpostavljenog savrsenog i potpunog finansijskog trzista, u uslovima koji d ovode do razlicite strukture portfolija vrijednosnih papira, to finansijsko nacelo ima sv oju posebnu tezinu. avo finansijsko nacelo treba da ukaze na to da li se preduzece temelji na cvrsti m osnovarna, da ima solidno postavljene kljucne poluge koje mu garantuju odredenu sigurnost u poslovanju i rentabilnost u buducem radu, primjera radi, ocjenu sigurnosti predu zeca pruzaju: vlastiti izvori sredstava, dugorocno pozajmljeni izvori sredstava i obim dugoroc no vezanih sredstava koji je manji od zbira prva dva izvora. Smatra se da su prethodni elementi temelj sigurnosti preduzeca zato sto bi svako investiranje npr. gradnje kuce i preduzeca, u uslovima nerazvijenog finansijskog trzista, na kratkorocnim izvorima znacili da ta kuca, to preduzece ne bi moglo dugo opstati nakon izgradn je, ili bi se ta gradnja jos prije zavrsetka obustavila ili bi vlasnik zbog gradnje iz kratkorocnih izvora morao doci u situaciju insolventnosti, odnosno u bankrotnu situaciju. Sto je vece ucesce vlastitih izvora u finansiranju dugorocno vezanih sredstava, to je s tepen finansijske stabilnosti veci, a to znaci da je dugorocna finansijska stabilnost u odredenoj direktnoj proporcionalnoj zavisnosti od kretanja visine vlastitih izvora sredstava. To ne mozemo reci za dugorocno pozajmljena sredstva, jer je tada finansijska stabilnost zavis na od duzine roka tih dugorocnih izvora. Problem finansijske stabilnosti se aktuelizira po is teku dugorocno pozajmljenih izvora i da su obaveze raspolozive od njihovog dospijeca za placanj e. Sto je vece ucesce dugorocno pozajmljenih sredstava u ukupnim izvorima dugorocno g finansiranja, finansijska stabilnost preduzeca je, i pored dugorocnosti tih izvora, u odredeno j srazmjeri neizvjesnija i manje je stabilna nego kada se radi 0 trajnim izvorima. Sto se tice tretmana sto su to vlastiti izvori sredstava, gotovo svi teoreticari se slazu da su to trajni izvori sredstava iIi, jos uproscenije, da su to izvori koji nisu vr emenski ograniceni, te su time vremenski beskonacno raspolozivi u svim uslovima, osim u slucaju gubi tka. Kada su u pitanju dugorocno pozajmljena sredstva, vecina autora se slaze da su t o izvori ciji je vijek trajanja preko jedne godine, tj. da su oni raspolozivi preko jedne godine, s tim

da ima onih koji smatraju da to vrijeme treba da bude duze od jedne godine. Jedi no je tacno da se u interesu priblizavanja jedinstvenim finansijskim standardima u svijetu m oralo odrediti neko vrijeme koje ce biti zajednicko i da je ovo vrijeme, iako ne potpu no realno, prihvatljivo. Kada je u pitanju definisanje dugorocno vezanih sredstava, tu se p ojavljuju ozbiljna razmimoilazenja. Njihova sustina je u tome da li u dugorocno vezana sre dstva treba ubrojati i trajna obrtna sredstva, pored osnovnih sredstava, dugorocnih finansij skih plasmana i drugih ulaganja preko jedne godine. Sta treba podrazumijevati pod trajnim obrtnim sredstvima (TOS)? Najveci broj autora se, ipak, slaze da se pod tim sredstvima moze smatrati da su minimalne zalihe koje omogucavaju preduzecu kontunuitet u poslovanju. Vece zalihe od nivoa minimalnih zaliha ili stalnih zaliha, do kojih dolazi zbog sezonskog karaktera p oslovanja, mogu se finansirati iz kratkorocnih izvora bez opasnosti da ce to prouzrokovati finansij sku nestabilnost preduzeca. Solventnost preduzeca pretpostavlja njegovo stanje kada ono, dugorocno gledano, moze uredno izvrsiti svoje dospjele obaveze. I u teoriji i u praksi pos toje misljenja koja nisu identicna kada je u pitanju sustinsko poimanje solventnosti.

Velika grupa autora, medu kojima su i Robert W. Jonhson' iVan. C. Horne, smatra da je solventnost platezna sposobnost preduzeca, vjerovatno misleci na sposobnost pred uzeca da raspolozivim novcanim sredstvima podmiruje sve svoje obaveze placanja u rokovima njihovog dospijeca. Kada je u pitanju tzv. pravni aspekt solventnosti, tada se pod tim po drazumijeva stanje u kome je ukupna imovina preduzeca veca od njegovih ukupnih obaveza. Pod pojmom insolventnosti smatra se" da je to situacija preduzeca kada je ono nespos obno za placanje, sto cesto prouzrokuje i stecaj preduzeca, a i preduzece se cesto pribl izava bankrotu, situaciji kada mu je cista imovina postala negativna, tj. kada su mu obaveze vec e od imovine. Insolventnost je u pravnom? smislu odredena vecim obavezama od imovine, au tehni ckom smislu kao nesposobnost preduzeca da placa svojim kreditorima dospjele obaveze. Ne moze se reci da su ovakva misljenja u potpunosti neprihvatljiva ili nesuvreme na ili da su diktirana problemima da li je pravo kreditora starije od prava vlasnika dioni ea iii da su pri tome zanemariIi znacaj razmatranja finansijskog odlucivanja 0 strukturi izvo ra finansiranja. Najbitnije je da se ovakvim tretmanom solventnosti stite prava povjerilaea, jer ako je preduzece insolventno, novae za dioniee se ogranicava. U slucaju kada je novae o granicen, zabranjeno je favorizovanje dionicara naustrb povjerioea, jer je preduzece vee p ostalo nesposobno za placanje dospjelih obaveza, tj. ono se priblizava insolventnosti posto su lik vidna sredstva manja od dospjelih obaveza, tako da se obaveze ne mogu izvrsavati i tad a je kapital preduzeca od manjeg znacaja, Solventnost je, usudicerno se reci, pretezno vezana za preduzece a likvidnost za njegovo tekuce poslovanje. Prakticne potrebe za odrzavanje odredenih bilansnih ravnoteza afirmisale su i osnovna pravila finansiranja u smislu da se dugorocne potrebe treba da fina nsiraju iz dugorocnih kvalitetnih izvora, stirn da se preduzece pri tom odlucivanju stal no nalazi pred problemom cernu dati prednost, da li finansijskom nacelu sigurnosti ili finansijskom nacelu rentabilnosti. Takva razmisljanja su dovela i do tzv. svojinskih pokazate lja, granicnih podrucja izmedu kategorije Iikvidnosti i solventnosti. Time su potenei rani i pokazatelji solventnosti kao tipicne finansijske kategorije, jer se teziste ra zmatranja, interesantnih razmatranja za likvidnost, prebaeilo sa klasicnog opredjeljivanja odnosa izmedu vlastitih i tudih izvora na opredjeljivanje uskladivanja rocne strukture aktive prerna rocnoj strukturi pasive. Primjera radi, odlucivanje 0 isplati dividende, premda to umanjuje likvidnosni p

otencijal preduzeca, ipak je od manjeg znacaja radi mogucnosti pozajmljivanja, tako da u o dlucivanju treba prvenstveno voditi racuna 0 procjenjivanju rizika transformacije pojedinih sredstava u kruznom toku reprodukcijskog procesa poslovanja. Moze se prihvatiti da je solv entnost jedna tipicna finansijska kategorija pomocu koje konstantiramo kakva je sposobno st za placanje preduzeca u smislu da li ce obaveze moci biti placene, Tu se misli n a stvarnu sposobnost preduzeca za izmirivanje obaveza po osnovu procjene obaveza koje nisu izvrsene i procjene raspolozivih izvora. Procjena sposobnosti placanja u smislu da li pre duzece stvarno ima likvidnih sredstava ili nema za placanje dospjelih obavezaje vise sv ojstvena za solventnost, dok je za akt izvrsavanja ili neizvrsavanja placanja obaveza odrede nog datuma karakteristican za pojam likvidnosti. Znacaj uocavanja tog svojevrsnog granicnog podrucja izmedu pojmova solventnosti i likvidnosti ima i svoje znacenje pri definisanju s olventnosti kao finansijske kategorije i likvidnosti kao poslovne kategorije. To dalje znaci da je za so 7 . 8 9 ,

Robert W. Jonson, "Financial management", IVizdanje, Boston, str. 60, 1961.god Weston I Brigham: "Manangerial finance" V izdanje, London, 1975.god. James C. van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", IXizdanle, 1993.god. str. 380

lventnost gotovo iskljucivo odgovorna finansijska funkcija, a za likvidnost sve funkcije u preduzecu (posebno nabavna i prodajna) i poslovne strukture. Finansijska funkcij a je u tome odgovorna ako nije preuzela odgovarajuce mjere protiv neracionalno vezanih sreds tava u nenovcanim oblicima i ako nije uskladila prilive i odlive novca. Preduzece i njihova finansijska funkcija se stalno nalaze u poslovnoj dilemi da li dati prednost sigurnosti ili nacelu rentabilnosti. Upravo iz tih razloga sto se predu zece moze svojom poslovnom odlukom svjesno opredijeliti da bude nelikvidno, tj. da ne izvrsi plac anje dospjelih obaveza, jer je proucilo da su manje posljedice od neizvrsavanja dospj elih obaveza nego sto su efekti od rentabilnog poslovanja ostvarljivi iz neangazovanja likvid nih sredstava za izmirivanje tih dospjelih obaveza. Znaci, preduzece postaje nelikvidno, tj. n e izvrsava placanje dospjelih obaveza, ne zbog toga sto je bilo u situaciji da nij e imalo dovoljno likvidnih sredstava vee zbog izmjene namjene tih likvidnih sredstava, sto dalje znaci da je ono, u sustini, solventno. Neizvrsavanje ovih dospjelih obaveza preduzeca, ipak, zadrzava sposobnost kontin uiranog odvijanja procesa poslovanja u planiranom obimu i planiranoj dinamiei. Kada se ocijeni da preduzece nije moglo niti ce moci ubuduce uredno izvrsavati svoje oba veze, zbog toga sto su ukupna njegova likvidna sredstva koja se mogu upotrijebiti za p lacanje postojecih obaveza manja od ukupnih njegovih obaveza, tada se moze govoriti 0 nj egovoj nesolventnosti. Preduzece moze uredno izvrsavati svoje obaveze, tj. biti likvidn o, premda je cak i kratkorocno i dugorocno gledano nesolventno, jer nije u dosadasnjern ra du imalo problema u urednosti izvrsavanja svojih obaveza, tj. imalo je dovoljno lik vidnih sredstava za njihovo uredno izvrsavanje. Drugim rijecima, preduzece se tretira d aje likvidno sve dok ono izvrsava svoje dospjele obaveze. Solventnost se, ako mozerno reci, i spituje, utvrduje, prognozira, i ona nastaje prvenstveno dokazivanjem da se obaveze nece moci placati zbog nepostojanja dovoljno likvidnih sredstava, tj. u visini ukupni h obaveza, koje ce dospjeti. Sve aktivnosti koje se predvidaju da se poduzmu u preduzecu na obezbjedivanju likvidnih sredstava (razne transformacije nenovcane imovine u likvidna sredstva i niz drugih aktivnosti) ne smiju ugroziti kontinuitet ostvarivanja planskog pos lovanja, jer bi, u protivnom, doslo do obustavljanja rada preduzeca i pokretanja stecaja. Primjera radi, ne moze se predvidjeti konvertovanje minimalnih zaliha u novae, jer bi to dovelo do obustave redovnog poslovanja.

Prema tome, privredni subjekt je solventan sve dok se cijeni da on ima vise likv idnih sredstava, nego sto su njegove obaveze, tj. sve dok njegova potencijalno likvidna imovina p ruia garaneiju da ce sve vee stvorene obaveze moci biti placene u roku dospjelosti. Z naci preduzece je kratkorocno solventno sve dok je trzisna vrijednost procijenjenih ukupnih pot encijalnih, likvidnih sredstava, koji se mogu ostvariti u jednoj godini veca od njegovih kra tkorocnih, trzisno vrednovanih obaveza u istom periodu. Da li ce ono biti i likvidno u tom periodu, zavisi od upravljanja likvidnoscu. Opredijeljenost da likvidnost zavisi od solventnosti znaci da bi preduzece u pri ncipu, trebalo biti likvidno sve dokje solventno, tj. dok preduzece stvarno raspolaze s dovoljn o likvidnih sredstava. To ne znaci da preduzece ne moze doci u situaeiju da je nelikvidno i ako je solventno, kao sto smo prethodno objasnili. Nairne, likvidnost zavisi i od toga da li ce odgovorni za likvidnost preduzeca odluciti da se dovoljno likvidna sredstva upotrijebe za izmirivanje placanje dospjelih obaveza.

Solventnost, u principu, zavisi od dva bitna faktora: da li je vrijednost likvidnih sredstava (VI) veca ili jednaka s vrijednoscu ukup nih dugova (Vdu), tj. VI~Vdu i od toga da lije vrijednost ukupno mogucih likvidnih sredstava veca (VIp) ilijednaka ukupnim obavezama (Vdu), tj. da lije VIp(Vdu. Nesolventnost moze nastupiti i ako je preduzece permanentno likvidno, u smislu d a je uvijek imalo dovoljno likvidnih sredstava i daje izmirivalo dospjele obaveze. Do ovakve situacije dolazi zbog cinjenice sto se "saznalo" da je njegova vrijednost ukupne likvidne rnase, odnosno (VIp) manja od ukupnih dugova, obaveza (Vdu), tj. sto je VIp »Vdu, nairne, to je situacija u preduzecu kada se ono tretira da je solventno sve dok se ne sazna i pokrene postupak stecaja i likvidacije od povjerilaca. Nasuprot tome, preduzece moze biti solventno iako je nelikvidno. To stanje nastu pa onda kada se cijeni da preduzece nije imalo ili nema dovoljno likvidnih sredstava za izmirivanje obaveza koje dospijevaju, znaci bilo je u situaciji kada su mu VI < Vkd. Isto preduzece moze biti solventno a kratkorocno nelikvidno, stirn da je ne1ikvi dnost nastupila ne zbog nedostatka likvidnih sredstava vee zbog upravljanja elementima likvidnos ti. Smatra se da solventnost moze biti stabilna, zadovoljavajuca i nezadovoljavajuca : stabilna je onda kada je iznos procijenjene trzisne vrijednosti ukupno raspolozi vih likvidnih sredstava (VI) veci od trzisne vrijednosti dugova (Vdk), tj. kada je VI> Vdk zadovoljavajuca kada je trzisna vrijednost raspolozivih likvidnih sredstava jedn aka ili neznatno veca od ukupne trzisne vrijednosti kratkorocnih dugova, tj. kada je VI >Vdk i nezadovoljavajuca kada je trzisna vrijednost procijenjenih raspolozivih likvidni h sredstava manja nego sto je trzisna vrijednost kratkorocnih dugova, tj. kadaje VI
finansijski pokazatelj zamisljen da ukaze da li je iIi da Ii ce biti preduzece sposobno za i zmirivanje svojih preuzetih obaveza, a ne da Ii su obaveze na vrijeme placene ili ne. Solventnost rezultira iz strucne procjene da li preduzece s postojecim likvidnim sredstvima moze izvrs iti svoje dospjele, odnosno ukupne obaveze. To su proucavanja u smislu ocjene sposobnosti za izmiriv anje dugova, ocjene koja je pozitivna, u suprotnom ako se ocijeni da se obaveze nece moci izvrsiti iz likvidne imovine, tada se radi 0 nesolventnosti. Smatramo da je solv entnost pokrivenost obaveza likvidnom imovinom (VIp), robnim sredstvima, znacci imovinom koja se moze koristiti za placanje obaveza bez znacajnog remecenja poslovanja preduzeca. Sustina pojma likvidnosti poslovanja se ne mijenja neovisno od toga 0 kome se pr ivrednopravnom subjektu radi, tako u koliko se radi 0 likvidnosti poslovanja banke misl i se na 10"Economic Development institut ofWorld Banka", 1994.god., str. 159. 11 Richard Lamming John Bessand "Busines and Naragent"m, str. 189. i 987. 12D. Siovic, "Bilans i poslovne finansije", str. 92., 1991.god.

sposobnost banke da bezuslovno izvrsi svoje dospjele obaveze bilo prema vlasnici ma sredstava ili korisnicima kredita ili garancija. Za sustinsko razlikovanje pojmova likvidn osti poslovanja i solventnosti poslovanja moze nam posluziti jedan slucaj koji se des io u SAD. Kada je urnro, kako su novine objavile, "najbolji platisa na svijetu", rijec je 0 covjeku koji je uzivao ogromno povjerenje kod svih povjerilaca, jer je svaku pozajmicu prije nego je trazio vecu vratio na vrijeme. Kad je umro, ispostavilo se da nema nikakve realne imovi ne. Zaduzenost je pojam koji je blizak pojmu nesolventnosti. U teoriji nailazimo na izvjesne razlike kad je u pitanju sta je to zaduzenost i kako je treba utvrdivati. Tako i nz. Roko Braut" navodi da su stepen zaduzenosti i stepen likvidnosti reciprocne velicine. Po nje mu se taj stepen zaduzenosti izracunava kao odnos ukupnih obaveza (kratkorocne obaveze i s rednjorocni zajmovi) i ukupnih sredstava (obrtna sredstva i vezana sredstva). Sto je veci ta j koeficijent, to je stepen zaduzenosti veci. Medutim, dr LRodic" smatra da se zaduzenost utvrduje kao odnos vlastitog kapital a i pozajmljenih izvora finansiranja. Sustina se sastoji u utvrdivanju strukture pas ive sa stanovista vlasnistva, te se u tom smislu po tradicionalnom shvatanju odnos 1:1 smatra prih vatljivim, s tim da veci organski sastav i stopa inflacije zahtijevaju vece ucesce vlastiti h izvora, a veca likvidnost i rentabilnost omogucuju vece ucesce pozajmljenih izvora. S obzirom na najnovija razmisljanja 0 trzisnoj vrijednosti preduzeca i elementim a od kojih ona zavisi, rnoze se zakljuciti da bi zaduzenost mogli tretirati kao odnos izmed u trzisne vrijednosti ukupnih dugova na dan utvrdivanja te zaduzenosti (Vdu) i trzisne vri jednosti imovine (vti),tj. Vdu Kz = -, gdjeje Vti Kz= koeficijent zaduzenosti. Sto je taj koeficient zaduzenosti blizi broju jedan, to je i zaduzenost preduzec a veca. Ukoliko taj koeficijent bude veci od jedan, to znaci da je to preduzece prezaduz eno i da ispunjava uslove za pokretanje postupka stecaja i likvidacije. Iniciranje tog st ecaja ce najprije pokrenuti povjerioci, ne zbog njegove nesolventnosti, jer to oni cesto kasno saz naju, vee zbog njegove nelikvidnosti, tj. neplacanja dospjelih obaveza, sto se ne moze

dugo prikrivati. Postojanje stanja da je Vdk>Vld znaci da ce zbog nelikvidnosti, neplacanja tog p rivrednog subjekta brzo izaci na povrsinu ta skrivana nesolventnost. Ako uporedimo pojmove kratkorocne nelikvidnosti nastale zbog cinjenice da je VldVti, mozemo zapaziti da se sustinska razlika svodi na to da se kod kra tkorocne likvidnosti racuna sa bitnom velicinom kratkorocno likvidnih sredstava (Vlk), od nosno kod dugorocne likvidnosti s vrijednoscu ukupnih likvidnih sredstava (Vld), ada se ko d zaduzenosti kao bitna velicina uzima trzisna vrijednost imovine (Vti). Sto se tice tretmana dugova i kod dugorocne likvidnosti i kod ispitivanja zaduzenosti, on je isti. 13Ing. Roko Braut uizborniku radova "Poslovne finansije", redaktora R. Tepslea, Informator 1974.god" str. 130. 14J. Rodic: "Poslovne finansije", Beograd, 1991.god., str. 248.

Da Ii stepen zaduzenosti utice ili ne utice na visinu trzisne vrijednosti preduz eca, to je posebno specificno i teoretski aktuelna problematika. Dvojica svjetskih afirmisa nih teoreticara (Miller i Modillani) smatraju da ne utice". Za nas je ovdje bitno istaci da veca zaduzenost, i pored svih pretpostavki i obrazlozenja koje daju Miller i Modillani, ipak pove cava finansijski rizik posebno u koliko se radi 0 pojacanom zaduzivanju preduzeca. Ove okolnosti su za razmatranje problematike upravljanja likvidnoscu znacajne, jer zbog prevel ike zaduzenosti preduzece ostvaruje manji neto dobitak, sto se na direktan i indirektan nacin re flektira na finansijske tokove priliva i odliva sredstava. Ukoliko nelikvidnost preduzeca proizilazi iz njegove stvarne nesolventnosti, kre ditori ce morati pokrenuti stecajni postupak i likvidaciju tog preduzeca, jer ce to biti j edini nacin da eventualno podmire svoja potrazivanja iz stecajne rnase, s obzirom na to da to n isu mogli iIi nece ostvariti iz likvidne mase sredstava (Vlk i Vld). Sve dok je Kz< 1 ti v jerovnici imaju realnih sansi da naplate svoja potrazivanja iz stecajne, odnosno likvidacione ma se. Mjere pokrica predstavlja specifican finansijski pokazatelj koncipiran s ciljem da ukaze na sposobnost preduzeca za podmirivanje svojih finansijskih troskova. Ovaj finan sijski pojam, zajedno s pojmom zaduzenosti, pokazuje sposobnost preduzeca za izmirivanje njego vih obaveza. Evidentnaje sve sira njegova primjena ispoljena u raznovrsnosti omjera pokrica. Od mnogih tih omjera zadrzat cerno se sarno na nekim koji se najcesce primjenjuj u i koji su u osnovi tradicionalni. U tom smislu se i stopa pokrica kamata zasniva na sta vljanju u odnos zarada prije odbitka kamata i poreza za odredeno razdoblje prema iznosu ka matnih troskova za to razdoblje. Primjenjuju se razne metode za izracunavanje te stope pokrica kamata, a smatra se da je najobjektivnija, ali ne i najcesca upotrebljavana metoda preth odnih oduzimanja." Po ovoj metodi, prvo oduzimamo kamate na glavne obveznice od prosjecne zarade, p a dobiveni rezultat dijelimo kamatom na sporedne obveznice. Ipak, najvise koristen a metoda je metoda kumulativnog oduzimanja. Na slijedecem primjeru cemo pokusati objasniti jednu i drugu metodu. Pretpostavi mo da je prosjecna zarada prije odbitaka kamata i poreza 2.000.000 KM a kamate na "gla vne 12 posta obveznice" 400.000 KM, razlika 1.600.000 KM kamate na "sporedne 14 posto o bveznice" 160.000 KM.

Po prvoj metodi proizilazi da sporedne obveznice daju vecu sigurnost od glavnih obveznica, jer je pokrice na sporedne dionice daleko vece i iznosi 10 puta (1.600.000 /160. 000), dok po drugoj metodi pokrice glavnih dionica iznosi pet puta (2.000.0001400.000) , a pokrice sporednih dionica iznosi 3,57 puta (2.000.000/560.000). Nedostatak ovog omjera je u tome sto se sposobnost preduzeca da otplacuje dug st avlja u odnos prema otplati i kamate i glavnice. Stopa pokrica toka novca se ogleda u sposobnosti preduzeca da pokrije sve trosko ve fiksne prirode u odnosu prema toku novca. Pored kamate, glavnice, dividende na prefenci ja 15aovoj problematici zainteresovani mogu vise procitati uknjizi redaktora P. Jur kovica "Finansijski menagement upraksi" autora Ivana Sutaka, Masmedia, Zagreb, sr. 158-160. 16James C. van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", IXizdanje, 1993.god. , str. 777.

lne dioniee ukljucuje se i placanje najrna i veci izdaei na kapital. Nairne, uzi rnaju se kao bitni faktori pri odredivanju sposobnosti preduzeca da izvrsava svoje dugorocne obavez e." Neosporno da se ovakvirn sirim obuhvatanjern finansijskih troskova dobiva daleko realnija oejena 0 sposobnosti preduzeca za izvrsavanje njegovih dugorocnih obaveza, nego sto je slucaj kada se uzirna odnos pokrica sarno karnata po jedinstvenorn ornjeru. Solventnost preduzeca je jedno od najznacajnijih pitanja poslovanja preduzeca, j er se sustinsko pitanje solventnosti svodi na kvalitetno proejenjivanje rizika plat ezne sposobnosti preduzeca. To kvalitetno proejenjivanje moze da obuhvati sve bitne a ktivnosti koje su direktni ili indirektno vezane za likvidnost poslovanja preduzeca, pocev od kreiranja politike finansiranja po pitanju vlasnicke strukture kapitala do ko nacnog opredjeljivanja da li i koliko zadrzati ostvarene neto dobiti iii ici na njenu i splatu u vidu dividende. Za utvrdivanje platezne sposobnosti preduzece koristi se vise tzv. koefieijenata pokrivenosti (Kp), a najcesce upotrebljavani je onaj koji narn pokazuje odnos izrnedu ukupne zarade (Ebit) i karnata koje treba platiti godisnje. Ukoliko se ovaj koefieijent pokriv enosti prosiri na taj nacin da se stavi u odnos zarada ne sarno prema kamatama vee i prerna otp lati glavniee i promjenarna u obrtnom kapitalu koji utice na novcane tokove, tada se ovaj koefieijent pokrivenosti moze smatrati kao realni pokazatelj platezne sposobnosti preduzeca iz tih osnova, nairne da je : EBIT Kp(Koefieijent pokr.) =------------------kamate+ otplate+promjene u obrtnirn sred. Kao sto smo istakli, solventnost je jedno od kljucnih pitanja i opstanka preduze ca, Nesolventnost sigurno vodi u stecaj i u likvidaeiju i da se pri odredivanju visine zajrnovnog kapitala preduzeca mora sto strucnije i realnije proeijeniti buduca sposobnost preduzeca u smislu koliko ce uspjesno moci servisirati svoje fiksne obaveze koje proizilaze prvenstveno iz placanja glavniee i karnata po zajrnovirna i kreditirna, otplatama zakupnina i isplate dividendi na povlastene dioniee. Zbog realno prisutnog finansijskog rizika, neophodne su i dodatne analize 0 spos obnosti toka novea ne sarno prerna iznosu stanja duga vee i prerna finansijskim troskovi ma,

Ovi i rnnogi drugi ornjeri pokrica su na odredeni nacin dopunski finansijski pok azatelji, koji zajedno s rnjerenjem likvidnosti, solventnosti, zaduzenosti treba da daju s to potpuniju sliku 0 sposobnosti preduzeca za izvrsenje njegovih finansijskih obaveza. 17James C. van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", IXizdanje, 1993., st r. 778.

3. Oplimalnosl likvidnosli sredslava kao rezullal uspjesnog upravljanja radnim kapilalom privrednog subiekla Ovakav pristup zahtijeva sustinsko razlikovanje Iikvidnosti sredstava od Iikvidn osti posiovanja. Pod likvidnoscu sredstava podrazumijevamo svojstva sredstava od kojih zavisi nji hovo pretvaranje iz nenovcanog u novcani obIik. Tu se radi 0 sustinskim svojstvima je dnog sredstva koja ga u datom ambijentu cini manje ili vise unovcivim, To svojstvo ni je tehnickog karaktera, nije trajno, vee zavisi od relativnih faktora ambijenta u kome se to sredstvo stavlja u funkciju da ispolji svoja svojstva. Primjera radi, unovcivost jednog t eretnog kamiona, koji je jos upotrebljiv, ali za preduzece nefunkcionalan, zavisi od faktora koji su jako promjenjivi, prvenstveno od trenutne potrosnje, Pri ocjeni Iikvidnosti jednog ne novcanog sredstva bitno je imati u vidu (l) da li se to sredstvo realno moze staviti da b ude predmet razmatranja unovcivosti, tj. da li su ispunjeni uslovi za to (moze li se desiti da ce njegovom eventualnom prodajom biti ugrozeno tekuce i razvojno plansko poslovanje iIi je p reduzece vee u situaciji da se nalazi u stecajnom, likvidacionom postupku), (2) koliko je vremena potrebno da se to sredstvo pripremi za prodaju (demontaze, popravke i sl.), (3) koliki je stepen njegove utrzivosti, tj. konvertibilnosti u smislu koliko ce proci vremena da se isto proda, (4) kakva se trzisna cijena moze postici ako se urgentno gotovinski prodaje iIi bez zurbe, (5) kakva se cijena moze postici ako se prodaje na kredit itd. Problematika nenovcanih sredstava koja se realno mogu konvertovati u gotovinu u teoriji je relativno nedovoljno obradena. Logicno je da najveci dio sredstava ne moze bi ti predmet upravljanja elementima Iikvidnosti u smislu mogu Ii se i pod kojim uslovima unov citi, zbog njihove funkcije koju imaju u preduzecu. Ima sredstava cije bi povlacenje i malo negativnog utjecaja na redovno izvrsavanje planskih zadataka preduzeca, tako da pitanje uno vcivosti takvih sredstava dolazi u obzir sarno onda kada je preduzece u situaciji da se priblizava stecaju iIi je u "fazi" Iikvidacije, znaci i obustavljanja poslovanja . Nefunkcionalna nenovcana sredstva treba, u interesu efikasnijeg organizovanja i uspjesnog upravljanja elementima Iikvidnosti, grupisati u odredene skupine zavisno prvenst veno od vremena potrebnog da se konvertuju u gotovinu. Primjera radi: Iikvidna sredstva prvog stepena (gotovina, neoroceni depoziti), Iikvidna sredstva drugog stepena unovcivosti do npr. 10 dana (depoziti roceni do

10 dana, vrijednosni papiri koji dospijevaju za placanje za 10 dana iIi koji se mogu i prije diskontovati) itd. Ovakvo grupisanje ima visestruko znacenje za upravljanje elementima Iikvidnosti u trzisnim uslovima poslovanja, sto cemo pokusati objasniti, a i za druge svrhe, posebno ka da treba procjenjivati da li se preduzece nalazi u situaciji da li ce moci ili ne u redno izvrsavati svoje buduce obaveze i da li se mora zaduzivati da bi uredno izvrsavalo obaveze koje dospijevaju. Da bismo mogli sprovoditi bilo koju prethodnu aktivnost vezanu za npr. grupisanj e nefunkcionalnih nenovcanih sredstava, moramo prvo izvrsiti utvrdivanje sredstava koja se mogu konvertovati, znaci definisati ukupnu mogucu masu nenovcanih sredstava koja moze biti predmet unovcavanja. To nije trzisna vrijednost imovine preduzeca (prethodn o oznacena kao "Vln"), niti je to vrijednost Iikvidnih sredstava (VI), niti vrijednost krat korocnih Iikvidnih sredstava (Vlk).

Zavisno od toga pod kojim uslovima se oni mogu pretvoriti u noveani oblik, kada je u pitanju likvidnost sredstava, moramo razlikovati dvije bitne dimenzije vezane za to transformisanje i to vrijeme potrebno da se izvrsi konvertovanje nenovcanih sredstava u novcani oblik i sigurnost ostvarivanja eijene tog konvertovanja. Kada je u pitanju likvidnost sredstava potrebno je imati stalno u vidu da se to radi gotovo iskljucivo 0 razmatranju tzv. stecenih svojstava pojedinih sredstava, znaci ne o nih koja su sadrzana u njihovoj sustini, biti vee u svojstvu koje to sredstvo dobija kada se dovede u odredeni ambijent. Zavisno od vremena koje je potrebno da se neko novcano sredst vo transformise u novae, ta nenovcana sredstva se mogu svrstati u vise grupa. To nije zavisno sa rno od potrebnog vremena za to transformisanje vee i od svrsishodnosti koje se zele postici tim grupisanjem. Shodno tome, grupisanje nenovcanih sredstava, koja se zele konv ertovati u novae, moze biti prema: mogucnosti unovcavanja nenovcanih sredstava u novae radi obezbjedivanja gotovog novea potrebnog za placanje dospjelih dugova, tj. za obezbjedivanje likvidnih sredstava za uredno izvrsavanje plativih obaveza i mogucnosti unovcavanja nenovcanih sredstava u novae zbog okoncavanja stecajnog postupka i podmirivanja povjerilaea iz tog postupka. Prvenstveno nas interesira prva grupa razloga, odnosno namjera. Rukovodeci se na mjerom tog moguceg konvertovanja, tj. da se stvore uslovi za izmirivanje obaveza koje d ospijevaju za placanje, pristup proucavanja ove problematike mora se zasnivati na pretposta vei da predmet konvertovanja nenovcanih sredstava u novae mogu biti same ona nenovca na sredstva cije povlacenje i pretvaranje u novae ne bi dovelo u pitanje normal no odvijanje tekuceg poslovanja preduzeca. Znaci da nas interesira maksimalno moguce izvlacenje na "p ovrsinu" svih nenovcanih sredstava bez kojih se moze odvijati planirano poslovanje. Tako dobiveni pregled maksimalno mogucih nenovcanih sredstava, koja se mogu konvertov ati u novae, predstavljalo bi i ukupan poteneijalni zbir nenovcanih sredstava za konve rtovanje. Adekvatnim trzisno-vrijednosnim proejenama tih nenovcanih sredstava treba utvrdi ti trzisnu vrijednost tih nenovcanih sredstava zeljenog datuma. Cilj nam je da utvrdimo ukupni likvidni poteneijal preduzeca (Lp), koji bi se sa stojao od trzisne vrijednosti ukupnog nelikvidnog poteneijala (VIp) i trenutnog likvidnog poteneijala (Vlk), tj. Lup =Vlp+Vlk, sto bi predstavljalo jedan od bitnih elemenata za uspje sno vodenje politike likvidnosti preduzeca, U kontekstu razmatranja upravljanja elementima l ikvidnosti te

velicine (VI, odnosno VIp) predstavljaju bitne komponente na kojima ce se zasniv ati to upravljanje i od kojih ce zavisiti njegova uspjesnost, Znacaj tih komponenti za uspjesnost t og upravljanja je time veca ako proucimo sadrzajnost vrijednosti ukupnog likvidnog poteneijala. Tada mozemo zapaziti da se znacajan dio te sadrzajnosti odnosi na tzv. latentne inter ne rezerve likvidnosti koje mogu da odigraju kljucnu ulogu ne same u odrzavanju likvidnosti novih zaduz enja vee i u izvrsavanju finansijskih zadataka kroz raeionalniji rad s postojecim sre dstvima. Zamisao je da se vrijednost ukupno moguceg likvidnog poteneijala preduzeca (Lpu) obezbij edi iz: likvidne mase datog trenutka (Vlk), koja bi obuhvatila gotovinu, potrazivanja ko ja dospijevaju, neorocene depozite i vrijednosne papire koji se mogu odmah unovciti (utrzivi vrijednosni papiri) i iz likvidne mase dobijene proejenom moguce unovcivosti nenovcanih sredstava (VIp), koja bi se dalje sastojala od:

o ostalih vrijednosnih papira koji mogu biti predmet konvertovanja u gotovinu, pot razivanja od kupca koja su realno naplativa i koja se, po potrebi, mogu svrstati u vise grupa (npr.potrazivanja koja se mogu zeljenog datuma naplatiti prije dospij eca uz diskont,ili odredene manje ustupke, stimulanse i s1.), o naplata ostalih potrazivanja (iz osnova finansijskih i robnih plasmana), koja se mogu svrstati prema mogucnostima prijevremena naplate, o vrijednosti koje se mogu ostvariti prodajom zaliha gotovih proizvoda po povoljni m cijenama za kupce i s1. mjerama, o vrijednosti koje bi se mogle postici prodajom stalno prisutnog veceg salda sirov ina, materijala i s1. nego sto je neminovno potrebno za tekuce poslovanje, o vrijednosti od prodaje odredenih manje funkcionalnih osnovnih sredstava (adminis trativnih prostorija, opreme is1.) itd. Te mogucnosti postoje u svakom preduzecu. Kao odredena varijanta rjesenja mogu s e pojaviti i vrijednosti likvidnih sredstava iz predvidanja mogucnosti prodaje odredenih sr edstava koja ce izazvati manje smanjivanje tekuceg poslovanja. I takve mogucnosti korisn o je predvidjeti, koje mogu biti presudne u efikasnosti upravljanja elementima likvid nosti u sprecavanju poduzimanja sanacionih mjera i stecaja preduzeca. Treba imati u vidu i sustinsku razliku npr. "VIp" kao vrijednosti ukupno procije njenih nenovcanih sredstava koja se realno mogu unovciti bez znacajnijeg obustavljanja poslovanja od "VIm" kao vrijednosti, ne likvidne vee likvidacione rnase, znaci vrijednosti koja pretpostavlja prekid poslovanja i koja kao takva za upravljanje elementima likvidnosti nije bi tna. To isto se odnosi i na vrijednost preduzeca kao cijene koju oznacavamo ovdje kao "Vp", jer zavisi od niza drugih faktora a i od VIm i obaveza, sto sve nije predm et direktnog razmatranja problematike upravljanja elementima likvidnosti. Razmotrit cemo neke tipicne stavke poslovanja, i njihov odnos prema gotovini i k oliko gotovine stvara poslovanje jednog trzisno konkurentnog preduzeca. To nije bitno sarno kao element upravljanja likvidnosti, vee su za nju zainteresirani menadzeri i bankar i i ulagaci, a vazno je za velike i za male poslove. Kada su u pitanju troskovi poslovanja treba znati da se najveci dio troskova pla ca gotovinom u kratkom roku. Ovi troskovi su u direktnoj srazmjeri s gotovinom. Veci troskovi

zahtijevaju vecu gotovinu i obratno. Medutim, odredeni troskovi, kao amortizacija, kao trosa k sredstava, ne zahtijevaju gotovinu da bi se isplatila kako raste. To isto mozemo reci i za odredene poreze cije placanje drzava moze odgoditi, a obaveza se realizira obicn o znatno kasnije od priliva iz kojih se placa, Smanjivanje materijalnih troskova stvara g otovinu isto sto i njihovo povecanje zahtijeva povecanu gotovinu. Sto se tice raznih pozajmica, ulaganja vlasnika i s1. poslovnih aktivnosti, ona dovode do povecanja gotovine. Svako povecanje obaveza, isplativosti po prispjelim racunima, stvara i povecanje gotovine, jer se time posuduju sredstava i, obratno, njihovo smanjivanje smanjuje gotovinu jer dolazi do placanja obaveza. Prodajom bilo kojeg sredstva dolazi do pristizanja gotovine na naplative racune, Samim aktom prodaje dolazi do smanjenja nenovcanih sredstava, ali i do povecanja gotov ine.

Povecanjem naplativih racuna i materijalnih sredstava dolazi do povecanja potreb a za gotovinom. Svako odgadanje izgradnje novih objekata, kupovine masine, opreme i dr. kapitaln ih izdataka koji predstavljaju investicije u sredstvu, pozitivno se odrazava sarno na gotovinu u smislu odgadanja placanja, Smanjivanje kredita ima isti tretman kao smanjivanje obaveza, jer se ostvaruje isplatom gotovine, tj. dovodi do smanjivanja gotovine. Ostvarivanje veceg neto dobitka stvara realne pretpostavke i za povecanje gotovi ne. Koliko ce to povecanje neto dobitka utjecati na povecanje gotovine, zavisi od politike usmjeravanja raspodjele neto dobitka. Uzeli smo u razmatranje gotovinu iz razloga sto njena visina zavisi od relativno najveceg broja faktora u odnosu na bilo koji drugi elemenat, faktor upravljanja Iikvidnos cu, a i izbog toga sto se bez gotovine ne moze poceti sa poslovanjem (kupovina masina, o preme, placanje najamnine), niti se moze odrzavati poslovanje bez gotovine koja treba z a placanje prispjelih racuna, materijalnih troskova, placanje raznih obaveza (poreza i s1.) . Jednom rijecju, i zbog toga sto je praksa pokazala da poslovanje preduzeca ima vise problema zbo g nedostataka gotovine nego zbog nedostataka dobitka. Likvidnost je vise poslovna, a manje finansijska kategorija, sto nam najbolje uk azuje i ovaj primjer 0 vecoj zavisnosti poslovanja od kretanja gotovine nego od nedostat ka dobitka. Pri upravljanju likvidnim sredstvima poentira se sustinska zavisnost uspjesnosti upravljanja elementima likvidnosti i od ovih nenovcanih sredstava, a ne sarno i od stepena r azvijenosti finansijskog trzista, tj. 0 cinjenici sto je to finansijsko trziste manje razvij eno, savrseno, da su potrebe za drzanjem likvidnih sredstava u odredenoj srazmjeri vece, S obzirom na to da nas konvertovanje nenovcanih sredstava u gotovinu interesira radi stvaranja uslo va za optimaliziranje likvidnih sredstava u sklopu optimaliziranja obrtnih sredstava, a time i upravlj anja likvidnoscu, nismo se bavili pitanjima vezanim za konvertovanje nenovcanih sreds tava u gotovinu koji se vrsi s namjerom udovoljavanja zahtjeva stecajnog postupka, u smislu konvertovanja kompletne nenovcane imovine preduzeca, a ne sarno one nenovcane imovine cije "odsustvo" nece ugroziti redovno izvrsavanje planskog poslovanja preduzeca. Primjera radi, aktivnosti na ispitivanju stepena unovcivosti postrojenja koja su u funkci ji iii vrijednosti nedovrsene proizvodnje, imaju svoje opravdanje samo onda kada je preduzece vee insolventno, odnosno u stecaju, a ne u situaciji kada se upravljanjem elementima

likvidnosti zeli izbjeci dolazenje u insolventno stecajnu situaciju. Sigurno da i pojedina s redstva u funkciji npr. sirovine mogu biti predmet robnog kalkuliranja u smislu njihovog k onvertovanja u likvidna sredstva, ali u sarno kriticnim situacijama za likvidnost preduzeca, tj. kada ta nelikvidnost moze prouzrokovati insolventnost preduzeca i pokretanje stecaja od kreditora. U tim slucajevima svaki pokusaj kompariranja da li se vise dobiva odgadanjem ins olventnosti iii se vise gubi eventualnim cak i privremenim zastojem u proizvodnji, u poslova nju, smatramo da su takvi i pokusaji i takva razmisljanja, a i obrazlozenja, od sekun darnog znacaja u uporedenju sa svim posljedicama koje za preduzece nastaju ako ono dode u insol ventnu situaciju, odnosno u stecaj. Tu se ne radi sarno 0 novim troskovima koje prati i nsolventnost, odnosno stecaj, kao sto su zatezne kamate, sudski troskovi, troskovi aktiviranja garancija, pokretanje ralizacije pokretnih zaloga, izvrsavanja hipoteke 0 preuzetim dugoroc nim kreditima i s1. vee i 0 takvim poremecajima u odnosima sa poslovnim partnerima, da i radanje same ideje 0 sumnji u insolventnost i mogucnost nastanka stecaja tesko mogu zaustaviti obezvredivanje i imovine i poslovnog ugleda. Pocetak gubljenja poslovnog ugleda

zbog nelikvidnosti, prouzrokovane nemogucnoscu obezbjedenja neophodnih likvidnih sredstava, a ne nelikvidnosti prouzrokovane politikom upravljanja Iikvidnoscu, cak i u situ aciji kada preduzece i dalje normalno obavlja svoje poslovanje, moze, a cesto jeste ne zaustavljiv implicitan proces cije su posljedice nenadoknadive. Tih posljedica mora biti svjestan prije svih najodgovorniji rukovodilac finansij skih poslova, stirn da mora istovremeno znati da se rjescnja ne mogu traziti jednostrano sarno u upravljanju likvidnim sredstvima, npr. u drzanju nenormalno visokih zaliha gotov og novca, vee da se nalaze i da se mogu naci u vjesto strucnom vodenju finansijskog upravl janja, elementima likvidnosti, po pitanju uskladivanja iznosa i rokova priliva i odliva sredstava i zadovoljavanja zahtijeva rentabilnosti. Optimalnost obrtnih sredstava, s gledista upravljanja elementima likvidnosti, interesantna je po pitanju optimaliziranja gotovine, zal iha vrijednosnih papira i potrazivanja od kupaca, jer su to obrtna sredstva na kojima se, uz pret hodno dobro normiranje i uz racionalno koristenje, mogu ostvariti i najveci efekti po pitanju dolazenja do likvidnih sredstava. Optimaliziranje obrtnih sredstava nije sarno utvrdivanje m minimalne visine potrebnih obrtnih sredstava vee i njihovo optimaliziranje s gledista kako te velicine obrtnih sredstava uticu na vrijednost preduzeca. Pri iznalazenju tog op timalnog iznosa mora se voditi racuna 0 svim bitnim faktorima koji kroz likvidnost utjecu na vrijednost preduzeca, To znaci da je utvrdivanje visine obrtnih sredstava, potrebnih za ost varivanje planiranog obima poslovanja, sarno jedan od faktora koji utjece na tu optimalnos t i da visina tih obrtnih sredstava pri njihovom upravljanju, predstavlja sarno jedan o d "usputnih proizvoda" kao uzgredni proizvod. Od tih bitnih elemenata optimaliziranje obrtnih sredstava, do kojih se dolazi i upravljanjem tim sredstvima, spomenut cemo sarno najbitnije, a to je koliko je optimalno utvr dena visina obrtnih sredstava u funkciji zadovoljavanja cilja preduzeca i njegove finansijsk e funkcije u smislu ostvarivanja maksimalnog povrata sredstava i zadovoljavajuce likvidnosti. Ostvarivanjem tih ciljeva ostvaruju se i materijalne pretpostavke za zadovoljavanje i tri klju cna interesa sudionika u raspodjeli dobitka: poslovodstva preduzeca u jacanju materijalne osn ove preduzeca, dionicara u visini dividende i radnika u licnim dohocima i poboljsanju uslova zi vota. 4. OplimalnoSI obaveza kao rezullal uspjesnog upravljanja dugovima privrednog subjekla U posebnom materijalu ove knjige, koji se odnosi na upravljanje kratkorocnim kre

ditirna, detaljnije se proucava i ova problematika. Ovdje cemo se zadrzati sarno na neoph odnom razmatranju koje zahtijeva ovo poglavlje. Kako sto kavalitetnije procijeniti dinamiku, kretanje ukupnih dugova (ukljucujuc i i pasivnu kamatu, jer se kod optimalizacije gotovine racuna i na naplacenu amortizaciju), s ciljem da dodemo do takve optimalne dinamike dugova koja bi prvenstveno zadovoljila int erese i zahtjeve koji proizilaze iz koncepta upravljanja elementima likvidnosti je izuze tno aktuelno pitanje. U tom smislu optimalna dinamika dugova mora da bude jedna od najbitniji h komponenti upravljanja elementima likvidnosti. Za optimalnost dinamike dugovaje bitniji iznos duga i vrijeme njegovog dospijeca , a manje iznalazenje najbolje kombinacije pozajmljenih izvora, jer je to problematika sam og akta

upravljanja likvidnoscu. To je ako mozemo reci, posebna faza upravljanja likvidn oscu u sirem smislu, koja se odnosi na ostvarivanje i profitabilnosti poslovanja. Treba imati u vidu da su tu bitne dvije komponente, na primjer, kod kratkorocnih obaveza: tzv. pasivna komponenta kratkorocnih obaveza i tzv. aktivna komponenta kratkorocnih obaveza. Pasivna komponenta kratkorocnih obaveza se tice vise problematike unutarnjeg fin ansiranja, a odnosi se na obaveze koje su zavisne od obima poslovanja i kao takve su manje interesantne za poIitiku likvidnosti nego sto su obaveza aktivne komponente. Aktivne komponen te kratkorocnih obaveza se zasnivaju na odredenim finansijskim odlukama koje se odn ose na determiniranje strukture dospjelosti ostalih obaveza, vrste dugova i na defin isanje drugih bitnih uslova obaveza, vrstu obezbjedenja, stepen konvertibilnosti vrijednosnih papira. Aktivne komponente kratkorocnih obaveza su bitne za optimaliziranje obaveza, a t ime i za upravljanje elementima likvidnosti. Upravljanje dugovima predstavlja drugi bitni aspekt upravljanja elementima likvi dnosti. Sustinsko pitanje se odnosi na upravljanje s novim dugovima, s novim zaduzenjima prvenstveno kratkorocnog karaktera. Tu se radi i 0 upravljanju s postojecim, preuzetim kratk orocnirn obavezama, stvorenim npr. emitovanjem i prodavanjem kratkorocnih vrijednosnih papira (komercijalni zapisi i sl.). Kako moze preduzece kao duznik upravljati s dugovima i sto je cilj tog upravljanja? Kada se radi 0 novim, kao potencijalnim dugovima, preduzece u ulozi duznika je u mogucnosti da bira optimalno zaduzenje, tj. ono koje mu najvise odgovara s gledista njegovi h konkretnih potreba, s gledista povoljnosti cijena dugova i dr. uslova koji se po stavljaju pri tom zaduzivanju (obezbjedenje vracanja kredita itd.). Kada su u pitanju vee stvoreni, postojeci dugovi, te mogucnosti za manevarski pr ostor su znacajno ogranicenije, sto ne znaci da se i tada ne mogu uciniti aktivnosti koje ce biti korisne za upravljanje elementima likvidnosti. To se, prije svega, odnosi na aktivnosti da se izvrsi odredeno konvertovanje kratkorocnih kredita u dugorocne, pretvaranje klas icnih kratkorocnih kredita u tzv. revolving kredite, vracanje nepovoljnih zaduzenja preuzimanjem novih povoljnijih, prolongiranjem placanja kamata iii vracanje glavnice kredita, stavljanje kredita u stanje mirovanja i dr. slicnim aktivnostima.

Osnovni cilj upravljanje dugovima svodi se na: izbjegavanje dodatnih zaduzenja prije nego se detaljno prouce interne mogucnosti , kao sto su u unovcavanju nefunkcionalnih nenovcanih sredstava i sl. prilagodavanje visine zaduzivanja odnosu stope prinosa na ukupna poslovana sreds tva i prosjecne kamate na pozajmljena sredstva, prilagodvanje visine dugova obirna kratkorocno ulozenih sredstava, u smislu da s e ne angaziraju novi izvori ako za to stvarno ne postoje opravdani razlozi, kao st o je cinjenica da je povecani obim poslovanja pracen i adekvatnim ucescem novih dugor ocnih izvora, posebno vlastitih, obezbjedivanje maksimalno mogucih nizih rashoda finansiranja po osnovu povoljnij e kamate i sl. za kratkorocne finansijske obaveze. Tu se misli na to da se

utvrduje stvarna kamata ako je obracun kamate anticipativan, ili ako smo se zadu zili ili nam se nudi zaduzivanje sa bezkamatnim deponovanjem gotovine kod davaoca kredita, ili ako se primjenjuje tzv. relativna kamatna stopa. Ako je obracun kamata dekurzivan, dozvoljeno je uzeti nominalnu kamatnu stopu. Preporucljivo je kod kratkorocnih finansijskih kredita opredjeljivati za kredite s najnizom st vamom kamatnom stopom. izbjegavanje dodatnih rashoda finansiranja u uslovima inflacije. Sustina se svod i na uporedivanje kamatne stope i stope inflacije, na izbjegavanje primjenjivanja relativne kamatne stope koja pruzrokuje prakticno povecanje ugovorene godisnje nominalne kamatne stope. To dovodi do dodatnih rashoda i oni su veci sto je cesee obracunavanje kamata u toku godine. Taj dodatni rashod se moze izbjegavati i primjenom tzv. konformne kamatne stope, zatim nastojanjem da se ugovara realna kamatna stopa koja ce se dodavati na stopu inflacije i izbjegavan jem zaduzivanja u stabilnoj valuti. Kada je domaca stopa inflacije veca od stope inflacije u zemlji porijekla valute, teziti da se zaduzujerno u valuti podloznoj vecern obezvrjedivanju. primjenjivanje optimalne konstrukcije u finansiranju tekuceg i razvojnog poslova nja. 5. Znacaj linansijskog izvjestavanja za uspjesnu politiku likvidnosti Za uspjesno vodenje finansijskog upravljanja likvidnosti znacajno je postojanje odgovarajuceg suvremenog informacionog poslovnog sistema u preduzecu i odgovarajuce osposoblje nosti onih koji rukuju s njim, kao i obucenosti onih koji treba da donose odluke na os novu podataka tog informacionog sistema. Privremena pa cak i suvremena tehnologija ra cunara je skupa, pa je finansijska sluzba preduzeca duzna podrzavati sarno efikasna i r acionaIna rjesenja koja se mogu ostvarivati kroz: podrzavanje rjesenja koja se zasnivaju na dugorocnoj saradnji sa drugim preduzec ima, bankama, institucijama koje vee imaju osposobljenu informacionu tehnologiju, a neiskoristene kapacitete ili su tek u fazi uvodenja takvih informacionih tehno logija, i podrzavati rjesenja koja nude tzv. adaptibilnu i komunikativnu opremu, davanje organizovanog otpora rjesenjima koja se zasnivaju na uvodenju neracional nih posebih finansijskih evidencija specijalno namijenjenih potrebama pracenja likvi dnosti, evidencija koja ce biti izvan integralnog informacionog sistema koji su podrzavani automatskom obradom podataka. Nairne, potrebe za proucavanje likvidno sti treba da se rjesavaju putem dobra pripremljenih dizajniranih kompletnih baza podataka gdje se pod odredenim pravilima i definicijama i definisanim siframa garantira mogucnost ocjene buduce likvidnosti putem podsistema koji ce se bazira ti

na prihvatanju izvomih, tacnih podataka iz jedinstvene baze podataka, jer ovaj nacin moze biti relativno racionalan pristup u automatsko-programskom oblikovanj u priprema i dostavljanju informacija do neposrednih korisnika putem telekomunikac ionih uredaja, insistiranje i zalaganje da se uvedu sto jednostavniji i suvremeniji postupci u radu, koji ce omoguciti primjenu efikasnijeg sistema upravljanja finansijama, npr. po pitanju primjene odredenih kvantitativnih matematskih metoda za pracenje novcanih tokova i donosenje adekvatnih odluka na bazi tog pracenja, primjenu sistematike na pravjeru finansijskih odluka, rad na racunarima, kibemetike, informatike i s1.

Bitno je obezbijediti suvremeno, tacno azurno i racionalno inforrnisanje 0 stanj u promjena koje se desavaju u novcanim tokovima, 0 efektima donesenih odredenih finansijski h i investicionih odluka i s1. jer bez takvog inforrnisanja ne moze se ni zamislit i uspjesno vodenje finansijske politike u cijelosti, uspjesno upravljanje u trzisnom vodenju finans ijske politike u cijelosti. Svaki privredni subjekat u trzisnim uslovima poslovanja upucen je da samostalno donosi finansijske i druge odluke pO svim relevantnim pitanjima poslovanja preduzeca, Stoga je u svakom preduzecu neophodno obezbijediti: suvremene, tacne, relevantne inforrnacije 0 svim bitnim pitanjima za vodenje politike i likvidnost i racionalne. Znajuci da je politika likvidnosti, u stvari, upravljanje elementima likvidnosti zavisna od mnogih intemih i ekstemih promjena i faktora, to se mora obezbijediti efikasno i nforrnisanje 0 svim takvim promjenama i faktorima pocev od njihovog kreiranja do konacne real izacije. To informisanje mora imati sistematski i tzv. kiberneticki pristup, sto znaci ne sarno dijelove preduzeca vee da obuhvati i finansijsku situaciju svih osnivaca, suosni vaca i znacajnih poslovnih partnera. Bez sustinskog poznavanja i odredenih dugogodisnjih iskustava dobrih i losih pre duzeca u vodenju politike likvidnosti u trzisnim uslovima poslovanja, uslovima razvijen og finansijskog tdista i dobrog poznavanja finansijsko-ekonomske teorije, koja se zasniva na tim iskustvima, ne moze se realno ocekivati uspjesno vodenje upravljanja elementima likvidnosti. To se posebno odnosi na: opasnosti koje sa sobom nose nepredvidivi trzisni trendovi. Te cinjenice treba d a primoraju najodgovornije za finansijsko poslovanje u preduzecu da se maksimalno angazuju da na vrijeme sprijece nerazumne ekspanzionisticke namjere ostalog ruko vodstva koje su specificne u razdobljima visoke konjunkture. Takve namjere, odnosno odluke obicno su prouzrokovale mnoge probleme, a najcesce vezane za nelikvidnost, tj. za nemogucnosti obezbjedenja likvidnih sredstava za kratkorocn o dospjece obaveza. Ti su problemi prouzrokovali "bolesti" i u najzdravijim preduz

ecima, Takva neprostudirana i neosnovana ekspanzija, obicno zasnovana na kratkorocnim kreditima koji se lakse i dobijaju, jeste bolesna ekspanzija." Finansijsko rukovodstvo preduzeca treba da se zalaze da se tekuce odluke donose u okviru raz radene i usvojene dugorocne poslovne politike, a da uskrate donosenje tekucih odluka rukovodeni sumnjivim, spekulantnim trendovima na trzistu i opasnosti koje proisticu iz davanja prednosti drugim aktivnostima naustrb tretma na likvidnosti. Ogromna je odgovomost svih radnika koji rade na finansijskim poslov ima, posebno na poslovima likvidnosti, jer je likvidnost jedan od najvitalnijih "zivih" privrednih problema u preduzecu, koji je dinamican i kao takav iziskuje perrnanentno proucavanje ogromnog broja relativnih ekstemih i intemih faktora od kojih zavisi ta likvidnost. I ti su faktori promjenjivih svojstava. Rijetko je k oja kategorija poslovanja u preduzecu izlozena tolikim tesko predvidivim rizicima i 18 R. Iepsic; "Poslovne finansije", Zbornik radova, Zagreb 1974., str. 131.

nesigumostima, koje nosi sa sobom vrijeme, kao sto je Iikvidnost. Pored toga, ko risno je potencirati i neke faktore koji opredjeljuju likvidnost preduzeca i neke razl oge koji najcesce prouzrokuju nelikvidnost. Faktore koje opredje1juju likvidnost preduzeca" mozemo podijeliti u cetiri faze, a oni mogu doprinijeti unapredenju upravljanja elementima likvidnosti, ito: U fazi priprema procesa poslovanja su: da Ii je racionalno i efikasno sinhronizi rana dinamika angazovanja gotovine sa stvamim potrebama za angazovanje te gotovine, da Ii se odredeno angazovanje gotovine moze reducirati iIi izbjeci, U fazi procesa poslovanja: jesu Ii racionalno angazovana finansijska sredstva u poluproizvodima, nedovrsenoj proizvodnji i s1. U fazi realizacije gotovih proizvoda da Ii mozemo traziti od odredenih kupaca da avansiraju kupnju (da Ii nam pozicija poboljsanja na trzistu to omogucava, proizvodimo Ii k vaIitetne i deficitame proizvode), je li prodajna cijena realna, da Ii uslove koje smo dav aIi kupcima (kasa skonto i dr.) i dalje treba zadrzavati, je li neophodno izvrsiti temeljitu selekciju kupaca po osnovi njihove platezne sposobnosti, urednosti izvrsavanja obaveza, vo dimo Ii efikasnu politiku u naplati potrazivanja (primjenjuju Ii se svi suvremeni nacini za ubrzanje te naplate), kakvi su nam instrumenti objezbjedenja placanja (treba Ii zaostriti uslove obezbjedenja, osiguranja naplate iIi ublaziti uslove naplate i time omoguciti ekspanziju proda je, ne traziti npr. dva ziranta vee jednog), da Ii nam vise odgovara prodaja robe pr eko potrosackog kredita koje ce davati preduzece iIi u organizaciji odredene poslovne banke dire ktno korisnicima potrosackih kredita (npr. ukoliko cijenimo da smo manje konjunktumi, tada nam vise odgovara da odredene bancine potencijale preuzimamo mi i da mi dajemo p otrosacke kredite), da Ii nam vise ogovara prodaja robe na komercijalni ili robni kredit. U fazi upotrebe novcanih sredstava treba ispitati da Ii preduzece maksimalno ang azira sva moguca sredstva za rjesavanje problema likvidnosti. Treba ispitati postoje I i mogucnosti da se i odredeni namjenski usmjereni potencijali privremeno koriste za rjesavanj e problema likvidnosti, pa i odredena dugorocna usmjeravanja uz predvidanje rezervnih aktiv nosti da se eventualni problemi tog nenamjenskog angazovanja sto uspjesnije savladaju. Najcesci uzroci nelikvidnosti preduzeca jesu: razlozi koji proizilaze iz funkcionisanja finansijskog trzista, posebno finansij skog

tdista u nestabilnim i poremecenim uslovima poslovanja, razlozi koji proizilaze iz povecanja dugorocno angazovanih sredstava bez srazmje mog povecanja dugorocnih raspolozivih izvora sredstava, odnosno razlozi koji proizil aze iz nepridrzavanja bitne finansijske strateske opredijeljenosti gotovo svih dobri h privrednih subjekata. Ti poremecaji mogu biti u slucajevima kada dugorocni izvori sredstava ne pokrivaju potrebe za normalnim opsegom poslovanja, karla dugorocni izvori sre dstava ne zadovoljavaju kolicinsko povecanje zaliha i potraZivanja u slucajevima kada je neprornijenjen obim poslovanja, kada dugorocni izvori sredstava nisu dovoljni za povecanje obrtnih sredstava koje je prouzrokovano povecanjem vrednovane kolicine nepromjen jenih zaliha, karla dugorocni izvori sredstava nisu dovoljni za povecanje osnovnih sredstava, kada dugorocni izvori sredstava nedostaju za povecanje obima poslovan ja vee se to povecanje finansira iz kratkorocnih izvora sredstava, 19Istiautor, isto djelo, str. 117.

razlozi koji proizilaze iz osnova smanjenja jedne vrste dugorocnih izvora sredst ava bez adekvatnog povecanja druge vrste dugorocnih izvora, primjera radi kao sto je slucaj kada se vrati dio dugorocnog kredita (rata) bez adekvatne naknade iz d rugog dugorocnog izvora, uz napomenu da se to vracanje npr. nije moglo izvrsiti u cijelosti iz sredstava amortizacije, a da se pri raspodjeli dobitka nije vodilo racuna da se obezbijedi izdvajanje u trajne vlastite izvore pri raspodjeli tog dobitka, sto neminovno mora dovesti preduzece u finansijske teskoce i u nelikvidnost, razlozi koji su nastali iz promjena koje su dovele do smanjenja sredstava bez ad ekvatnog korigiranja izvora sredstava, primjera radi najtipicniji slucaj ovog smanjenja imamo kada nastupi gubitak koji se nije pokrio sanacionim kreditima vee je taj gubitak smanjio obim obrtnih sredstava koja su neophodna za normalan nivo poslov anja preduzeca, sto je moralo dovoditi do pojava nelikvidnosti jer su obaveze ostale iste. Odredene svojstvenosti likvidnosti se mogu smatrati kao bitne za uspjesno vodenj e upravljanja elementima likvidnosti. Stoga treba pristupiti potpunijem proucavanju bitnih ele menata tog upravljanja likvidnosti tzv. internog i eksternog okruzenja. Ta ispitivanja mogu se odnositi na sve relevantne faktore likvidnosti iz internog i eksternog finansijs kog ambijenta, a mogu se usmjeriti i na preduzirnanje odredenih tzv. dopunskih istrazivanja odr edenih bitnih elemenata tog okruzenja. Svakako, preduzece ce, na osnovu svojih konkretnih, specificnih uslova i potreba , cijeniti i odredivati koja su to njegova sredstva, odnosno izvori koji su najinteresantni ji za njihova proucavanje i pracenje s gledista upravljanja elementima likvidnosti. Neko ce pr eduzece posvetiti posebnu paznju pitanju gotovine, tzv. potencijalne gotovine, koliko se ona moze povecati po osnovu ocekivanog priliva, svojstva tih priliva u smislu defini sanja razvrstanosti tih priliva na prilive koji se mogu smatrati kao najsigurniji, prilivi koji su r ealno ostvarljivi, prilivi cije ostvarenje zavisi od razrjesavanja odredenih uslova, p rilivi sumnjivog karaktera, prilivi iz osnova spornih potrazivanja. Za pobjedu ili poraz u sahu zasluge, odnosno krivicu snosi sahista. U igri za ur edno odrzavanje likvidnosti, za obezbjedivanje likvidnih sredstava ili nelikvidnosti zasluge, odnosno krivicu treba da snose odgovorna lica za likvidnost. Za poraz u sahu ne moze se traziti krivica u svojstvu pojedinih figura npr. skak aca zasto ima svojstvo kretanja u obliku slova "L", laufera da se krece dijagonalno, vee u rasporedu

figura u igri s protivnikom. Iz cjelokupnog prethodnog razmatranja mozemo zakljuciti: prvo, da je likvidnost poslovanja privredno-pravnog subjekta prevenstveno poslov na i vise upravljacka kategorija, a manje finansijska kategorija sto je svojstveno so lventnoscu, te je to bio i opredejeljujuci razlog da smo razmatranju ove materije dali naziv upravljanje likvidnoscu poslovanja, a ne upravljenje solventnoscu poslovan ja. To dalje znaci da je likvidnost rezultat rada covjeka, upravljaca, a ne svojstva sredstava, jer pojedina svojstva sredstava dolaze do izrazaja zavisno od upravlj anja njima. drugo, da u sustini nema uspjesnog upravljanja likvidnoscu poslovanja bez dobrog orga

niziranog upravljanja sredstvima (posebno finansijskim sredstvima) i upravljanja dugovima (posebni iz osnova kratkorocnih kredita) i da se upravljanje likvidnosc u prakticno i zasniva na upravljanju sredstvima i dugovima i trece, za upravljanje likvidnoscu poslovanja od jednake su vaznosti i upravljanje finan sijskim sredstvima i finansijskim tokovima, s obzirom na to da od upravljanja finansijsk ih sredstava zavisi, pored ostalog, koliko ce finansijskih sredstava biti usmjereno za pojedine namjene sto se direktno iIi indirektno odrazava na vise novcanih (likvidnih) sredstava, a od upravljanja novcanim tokovima zavisi prakticna reali zaeija dinamike priliva i odliva sredstava, sto neposredno utice na visinu i dinamiku neto gotovinskih tokova. 6. Uskladivanje likvidnih sredslava i dospjelih obaveza (raspolozivih izvora sredslava) Ovo je, u sustini, materija koja se odnosi na upravljanje novcanim tokovima 0 ko joj smo pisali u posebnom dijelu ove knjige. S obzirom na to da se ovdje radi 0 specificnom nov canom toku likvidnih sredstava i obaveza, to cemo detaljnije razmatrati sarno ovaj dio problematike. Koneept finansijskog upravljanja u ejelini zavisi od eiljeva poslovanja preduzec a, koji su i eiljevi finansijske funkeije. Upravljanje elementima likvidnosti treba posm atrati u sklopu tog zajednickog eilja. Proizilazi da se on sastoji u tome da se upravljan jem elernentima likvidnosti postigne uredno izvrsavanje dospjelih obaveza, uz istovremeno drzanj e sto manjih likvidnih sredstava van funkeije i neometano izvrsavanje tekucih plan skih zadataka u poslovanju. Bitan element upravljanja likvidnoscu predstavlja i spisak, popis izvora za nado knadivanje nepredvidenih odliva novea. Taj popis bi obuhvatio lepezu poteneijalnih izvora k oji se mogu realno upotrijebiti u slucaju potreba za odrzavanje likvidnosti. Popis moze da sadrzi slijedece izvore: trenutne rezerve (visak novea, neiskoristena kreditna linija), negoeijabilne rezerve (dodatni bankarski krediti bez i uz garaneiju, dodatni dug orocni krediti). Treba spomenuti i smanjivanje planiranog odliva i likvidaeiju sredstava. Iz osnova smanjenja planiranog odliva spominjemo:

smanjenje u kvantitativnom smislu (izmjene planirane proizvodnje poslovanja), promjene predvidenih mjera (marketinski program, potreban kapital za istrazivanj e i razvoj, administrativni izdaci, kapitalna ulaganja), izmjene iz osnova pojedinih vrijednosti (isplata dividendi). Sto se tice likvidaeije sredstava, mozemo spomenuti mjere koje se poduzimaju po pitanju prodaje nefunkcionalnih sredstava, zatvaranje pojedinih pogona, zatvaranje poslo vnih jedinica i sl. Kljucna svojstva tih uskladivanja i upravljanja dalje zavise od razvojnih strate skih opredje1jenja preduzeca, specificnih uslova u preduzecu, organiziranosti relevantnog poslovanj a

i finansijskih okruzenja (razvijenosti finansijskih trzista, banaka, stednje, in vesticionih drustava, uzajamnih fondova, brokera, dilera, osiguravajucih drustava). Finansijsko upravljanje mora obezbjedivati kratkorocnu i dugorocnu finansijsku p olitiku po svim segmentima i aktivnih i pasivnih bilansnih pozicija, jer bez sinhronizac ije nema ni mogucnosti ostvarivanja zajednickog cilja finansijske funkcije definisane u maks imiranju neto dobitka i odrzavanju zadovoljavajuce likvidnosti u preduzecu, Uspjesan razv oj preduzeca, jacanje njegove konkurentnosti, materijalne osnove, poslovnog ugleda preduzeca, brzo prilagodavanje i efikasno izvlacenje iz situacije koje " mirisu" na stecaj i s1. , moze se daleko efikasnije i lakse ostvariti u situaciji obezbijedenih uslova za kvalitetno spro vodenje upravljanja elementima likvidnosti. S obzirom na to da se i likvidnost odnosi na sposobnost preduzeca da uredno izvr sava svoje kratkorocne obaveze, to se upravljanje likvidnoscu prvenstveno odnosi na u pravljanje s relevantnim elementima, faktorima tog upravljanja koji su kratkorocnog karakte ra, bilo da se odnosi na sredstva ili obaveze. To dalje znaci da se ne moze govoriti 0 optim alnom upravljanju likvidnoscu ako se posmatra sarno jedna strana te likvidnosti, tj. likvidna sred stva, a da se zanemari posmatranje i druge strane te likvidnosti, a to su obaveze. U t om smislu i ukupan apsolutni iznos raspolozivih likvidnih sredstava ne predstavlja nam gotov o nikakvu valicinu na osnovu koje bismo mogli zakljuciti da li je ta visina likvidnih sred stava rezultat dobrog upravljanja stirn elementom likvidnoscu ili loseg. Sarno u sklopu permane ntnog uporednog, kompariranja likvidnih sredstava i obaveza, moguce je vrednovati bilo likvidna sredstva bilo obaveze koje bi se trebale podmirivati iz tih likvidnih sredstava. Te cinjenice namecu potrebu da se upravljanje elementima likvidnosti, uze gledano, posmatra s arno kroz upravljanje obrtnim sredstvima i upravljanje obavezama. Prethodno smo istakli da je jedan od bitnih aspekata, posebno upravljanja gotovi nom i upravljnja kratkorocnim finansijskim plasmanima, odrzavanje zadovoljavajuce likv idnosti. Odrzavanje takve likvidnosti je definisano ne sarno u zadacima finansijske funkc ije vee i u nacelu finansijske stabilnosti zasnovanom na obezbjedivanju pune zavisnosti izme du rokova vezivanja sredstava i rokova raspolozivosti obaveza (izvora). U namjeri da damo odredeno cjelovitije oblasnjenje zamisljenog koncepta upravlja nje elementima likvidnosti, sto u raspolozivoj i koristenoj literaturi nismo mogli n

aci, pokusat cemo jednim specificnim postupkom predociti sve najrelevantnije elemente i uslov e vezane za uspjesno vodenje likvidnosti, posmatrane kao akt ispoljavanja, manifes tiranja da li preduzece izvrsava ili ne svoje dospjele obaveze. To znaci da likvidnost p osmatramo relativno "povrsinski", onako kako se ispolji u javnosti, a ne kao solventnost, "dubinski" kroz detaljno proucavanje stvarnog odnosa izmedu moguce likvidne raspolozive imovine i obaveza. Politika likvidnosti poslovanja je opterecena velikim brojem zahtjeva koji se pr ed nju postavljaju, i koji reflektiraju da budu rijeseni jednim uspjesnim upravljanjem elementima li kvidnosti, s jedne strane, i mnogim teskocama, uslovima od kojih zavisi realizovanja takvog upravljanja s druge. Ti uslovi su i eksterni i interni i oni su promjenljivi i c esto tesko predvidljivi. Jedan od tih tipicnih ogranicavajucih eksternih faktora odnosi se na inflatorna kretanja u zemlji i u zemlji posjedovane valute na kojoj zasnivamo svoje obaveze, i na ne savrsenost i nepostovanje propisa. Zbog nejasnog definisanja propisa, preduzece ne zna da I i

ce se neplacanje dospjele obaveze zavrsiti sarno na obracunavanju zateznih karna ta ili ce to irnati za posIjedicu placanje odredenih sankcija, sto moze prouzrokovati gubijen je posIovnog ugleda, prekid posiovanja stirn partenerorn iIi kao krajnju soIuciju pokretanja postupka sanacije i Iikvidacije. Te i druge okoinosti i realne mogucnosti namecu potrebu da se unaprijed koncipiraju odredeni usiovi upravijanja elernentirna Iikvidnosti. Velika je umjesnost znati cemu dati prednost u tom koncipiranju, da li npr: obezbjedivanju potune sigurnosti u odrazavanju Iikvidnosti u srnisiu preferiranj a likvidnosti da se drze staino Iikvidna sredstva veca od ocekivanih obaveza, i to u gotovini iIi potpuno utrzivim konvertibiinirn kratkorocnim nenovcanim obIicirna. Ovakav pristup obavezno prozrokuje neracionaino koristenje gotovine, sto se nega tivno odrazava na rentabilnost posiovanja. Medutirn, ovakvo koncipiranje moze da bude i opravdano, da bude preventivna rnjera da se ne ude u neIikvidnost ida se tako izbjegnu nepozeljne obavezne sankcije zbog neurednog izvrsavanja dospjelih obaveza. Opravdanje za odrzavanje vecih likvidnih sredstava nego sto su dospjele obaveze moze se naci i u uslovirna opcih restrikcija, stagnacije poslovanja i iz razito stabiinirn usiovirna privredivanja. U takvirn okoinostirna drzanje vecih Iikvidn ih rezervi nece prouzrokovati srnanjenje njihove kupovne moci niti ce preduzece tim e biti uskraceno da znacajnije poveca irnovinu, upravijanju koje preferira rentabilnost, sto je potpuno suprotan pristup prethod norn kocipiranju. U ovorn slucaju zamislja se da se upravijanje elernentirna Iikvidno sti realizira bez postojanja neophodnih rezervi likvidnosti, cak se i dozvoljava da likvidne rezerve budu rayne nuli. Realne su mogucnosti u ovakvorn koncipiranju da preduzece dode u situaciju neIikvidnosti, sto se srnatra rnanje znacajnim u upor edenju sa mogucnostima koje se pruzaju u efektirna rentabilnog posiovanja s rezervarna Iikvodnosti. Ovakva priIika moze biti relativno opravdana sarno onda ako postoje sigurne mogucnosti dobijanja povoljnih i efikasnih novih kredita i kada su sankcije za neIikvidnost beznacajne, Ovakvu politiku opravdano je voditi i u usl ovirna visoke inflacije, kada se svako zeli rijesiti novca, koji svako zeli pretvoriti u nenovcane oblike. Preduzece tada nerna interes da izrniruje obaveze, prernda su one znacajno obezvrijedene, jer ocekuje njihovo daIjnje obezvredivanje, shodno procjenarna 0 daIjnjoj progresivnoj stopi inflacije. Opravdanost za angazovanje likvidnih sredstava za izrnirivanje obaveza je prihvatljivo onda kada se ocijeni zaustavij anje iIi pad inflacije, kornprornisno vodenje politike Iikvidnosti iIi tzv. urnjereni kurs vodenja polit

ike likvidnosti se zasniva na iznalazenju upravijanja elernentirna Iikvidnosti koja ce biti izrnedu dvije prethodne krajnosti, stihijno upravijanje likvidnoscu, koje je prisutno u preduzecima koja ne prirnje njuju kvalitetno unaprijed konciprano upravijanje elernentirna Iikvidnosti, jer se sve prepusta slucaju, Ovakav pristup ne sarno sto obavezno dovodi preduzece u nelikvidnost nego obicno takva preduzeca zavrsavaju u postupku sanacije i stecaj a. Ovo je neposiovan pristup i nije svojstven nijednorn preduzecu sa zavidnirn rezultatirna posiovanja. Norrnaino da je preporucljivo gajiti upravijanje elernentirna Iikvidnosti koje ce se zasnivati na vjestini rnaksirnainog koristen ja unutrasnjih rezervi Iikvidnosti (ukljucujuci i potencijaIne) i na udovoIjavanju zahtjeva Iikvidnosti i zahtjeva rentabilnosti. U tom srnisiu cemo pokusati usrnj eriti i nasa razrnatranja. Finansijski rukovodilac ce obezbijediti uredno pracenje svih prornjena koje utje cu na trzisnu vrijednost potencijaine likvidne rnase. Na takav pristup ga sili interes koji proizilazi iz posIjedica koje nastaju kada povjerioci ocjene da trenutno neizvrsavanje odre

denih dospjelih obaveza nije rezultat upravljanja elementima Iikvidnosti, vee st varne nesposobnosti preduzeca za placanje svojih obaveza, tj. nepostojanja likvidnih s redstava za ta placanja. Kada kreditori oeijene da je preduzece insolventno, nesposobno za placanje svoji h racuna, oni ce odmah pristupiti reaIizovanju pojedinih sredstava preduzeca od koga potra zuju, likvidiranju pojedinih dijelova preduzeca iIi pogona iIi ce preuzeti upravljanje preduzecem u svoje ruke. Ti povjerioei mogu pokrenuti i reorganizaeiju poslovanja tog predu zeca prije nego sto pokrenu stecaj tog preduzeca, Situaeija koja nastaje za preduzece poslije bilo koje od ovih mjera koje pokrecu njegovi kreditori, posebno pokretanje stecaja, stvaraju za preduzece niz dodatnih teskoc a i troskova. Svjesni toga, finansijski i drugi rukovodioei preduzeca ce vjestim upravljanjem elementima likvidnosti pokusati odgoditi nastupanje insolventnosti. Utvrdivanje i azurno pr acenje ukupnih likvidnih sredstava omogucava finansijskom rukovodioeu da u svakom momen tu moze efikasno upravljati elementima likvidnosti, posebno kada je u pitanju jedna od spomenutih kljucnih dimenzija likvidnosti koja se odnosi na vrijeme potrebno da se izvrsi konvertovanje nelikvidnih sredstava u novae. Taj uvid mu ornogucava pravovremeno poduzimanje neophodnih radnji i mjera, da zajedno sa vee raspolozivom gotovinom upravlja lik vidnim sredstvima u interesu odrzavanja likvidnosti preduzeca. Pri ovome nijednog momen ta ne smijemo zanemariti da se optimaliziranje upravljanja elementima likvidnosti n e moze postici sarno na osnovu upravljanja likvidnim sredstvima, tj. na optimaliza ciji istih bez upravljanja dugovima, 0 cemu je vee bilo rijeci, Raspolaganje s podacima 0 p otencijaIno mogucim raspolozivim likvidnim i drugim sredstvima koja se u svakom momentu mogu realizirati, a time i aktivirati, ornogucava finansijskom direktoru da iznalazi i najbolja rjesenja u datom momentu. Mozemo vidjeti mogucnost upravljanja elementima likvidnosti u uslovima nesavrsen og finansijskog trzista iz primjera koji se zasniva na prikazivanju kretanja trosko va stecaja od povecanja, odnosno smanjenja sredstava koja se mogu namijeniti za izmirivanje ob aveza, tj. za odrzavanje likvidnosti. Tu je i druga bitna dimenzija likvidnosti sredstava, tj. sigurnost ostvarivanja eijene sredstava." Pretpostavimo pocetnu vjerojatnost solventnosti i troskova stecaja kako je to da

to u gornjem dijelu naredne tabele. Ukoliko nastupi insolventnost, kreditori ce inieirati ste cajni postupak i likvidirati preduzece, Kao posljediea toga nastat ce stecajni troskovi. Pretpo stavljamo da sve troskove steeaja snose vlasniei trajnog kapitala. Gornji dio tabliee prik azuje vjerojatnost insolventnosti za razdoblje 1. i 2. zajedno sa sadasnjom vrijednoscu troskova st ecaja, pod pretpostavkom da ne postoji likvidna masa. Napominjemo da u razdoblju 1. pos toje dva stanja kod kojih nastupa insolventnost, svaka s razlicitom sadasnjom vrijedn oscu troskova stecaja. Ocekivana sadasnja vrijednost troskova stecaja za situaeiju be z likvidnih sredstava je 330$, a za nivo likvidnosti od 20.000$ ti troskovi stecaja iznose 2 25$, dok su za visinu inieijalne Iikvidnosti od 40.000$ ti troskovi stecaja 201$. Prikazom sljedeceg primjera, u stvari, interpretaeijom zadataka i njegovog rjese nja, pokusat cemo ukazati kako preduzece odrzavanjem likvidnosti moze smanjiti opasnost od st ecaja." 20James C. van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", 1993.god., IXizdanie , str. 393. 21 James C. van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", 1993.god., IXizdani e, str. 400, 401 i 403.

Preduzece "A" karakterizira ciklicno i rizicno poslovanje. Odrzavanjem likvidnos ti preduzece smanjuje mogucnost stecaja. Procijenjeno je da bi u slucaju stecaja postojao man jak od 100.000$ sadasnje vrijednosti od onog sto bi dobavljaci kapitala realizirali iz vrijednosti sredstava utvrdenih uz pretpostavljeno trajno poslovanje. Ti "troskovi" stecaja pripisuju se zakonskim troskovima i prodaji sredstava po nepovoljnim cijenama. Odrzavanjem slijedecih visina likvidnosti, vjerovatnost nastanka stecaja su: VISINA UKVIDNIH SREDSTAVA VJEROJATNOST STECAJA 25.000 50.000 75.000 100.000 125.000 150.000 200.000 225.000 250.000 0,30 0,20 0,15 0,12 0,10 0,08 1,05 0,04 0,03 Likvidna sredstva se povecavaju posudivanjem, a drze se u obliku utrzivih vrijed nosnih papira. Prinos utrzivih vrijednosnih papira manji je od kamatne stope koju predu zece mora placati na posudena sredstva. Razlika u sadasnjim vrijednostima 1.500$ za svaki posudeni 25.000$. Ukoliko pretpostavimo da nema poreza niti drugih inpIicitnih iii ekspli citnih troskova u vezi s dugim pitanjem je koja je optimalna visina likvidnosti? Rjesenje zadatka: VISINA UKVIDNIH VJEROJATNOST OCEKIVANI PROMJENA SREDSTAVA STECAJA TROSKOVI STECAJA 25.000 0.30 30.000 50.000 0.20 20.000 -10.000 75.000 0.15 15.000 -5.000 100.000 0.12 12.000 -3.000 125.000 0.10 10.000 -2.000 150.000 1.08 8.000 -2.000 175.000 0.06 6.000 -2.000 200.000 0.05 5.000 -1.000 225.000 0.04 4.000 -1.000 250.000 0.03 3.000 -1.000 Imajuci u vidu daje granicna sadasnja vrijednost troskova 1.500$ za svakih 25.00 0$ povecanja

likvidnih sredstava, to je optimalna visina Iikvidnosti kod 175.000$. Na toj vis ini vjerojatnost nastanka stecaja iznosi 6 posto. Prezentacijom prikazanih osnova za upravljanje elementima likvidnosti, uz ovakve ili s1. primjere, finansijski rukovodilac ima opravdanja da moze pokrenuti nedovoljn o zainte

resirane, vlasnike trajnog kapitala, za aktueliziranje mjera koje mogu ublaziti nelikvidnost preduzeca u smislu iznalazenja zadovoljavajucih likvidnih sredstava i ukuljuciva nje tih vlasnika da se vise i oni angazuju u iznalazenju tih sredstava, odnosno u rjesav anju pitanja likvidnosti. Istieanje ovih mogucnosti je bitno kada se zna da vlasnici, investitori mogu lak se razrjesavati probleme likvidnosti pomocu upravljanja portfoliom obicnih dioniea i dr. sredstv ima, a i obavezama na nacin koji bi zadovoljio i njihove interese za likvidnost u usl ovima razvijenog, savrsenijeg i potpunijeg trfista kapitala. Indiferentnost kod investitora za odr zavanje likvidnosti proizilazi otuda sto su oni uvjerenja da preduzece, kao pravni subje ktivitet, u kojem oni imaju svoje dioniee i gdje su vlasnici, ne moze gotovo nista znacajno uradit i sto oni ne bi mogli sami uraditi, sto nije tacno. Nairne, preduzece moze smanjiti opasno sti nastanka stecaja, odgoditi ga putem odrzavanja likvidnosti zahvaljujuci umjesnosti u vode nju upravljanja elementima likvidnosti, kao sto smo prikazali u prethodnim primjerima. Osim toga , i pozicija vlasnika kod kreditora je bolja. Opravdano je sto vlasnici insistiraj u da probleme likvidnosti iskljucivo treba da rjesavaju poslovodne strukture svojom poslovnosc u, jer to zaostrava i njhovu odgovornost i na tom sektoru rada. Prikazujuci samo jedan aspekt upravl janja elementima likvidnosti sredstava, to ne smije da bude povod za zanemarivanje i n iz drugih mogucnosti tog upravljanja, kao sto su posudivanje novea uz kamatnu stopu koja j e jednaka ili manja od kamatne stope po kojoj posudujemo sredstva drugim, sto je bitno pri razvijenom finansijskom trzistu kada utvrdujemo troskove odrzavanja likvidnosti, zatim mogu cnosti koristenja tzv. eskontnih izvora finansiranja kao eksternih izvora finansiranja. U novije vrijeme razvili su se sofistieirani modeli za upravljanje posebno noveem, potraz ivanjima i zalihama. Tim modelima se utvrduje balansiranje izmedu korisnih efekata koji p oticu iz odredenog obima likvidnih sredstava i troskova korigiranim za rizike koji nastaj u oko odrzavanja likvidnosti preduzeca. Kombiniranje s obavezama koja se ticu upravljaja dugova, kao bitne komponente upravljanja likvidnoscu, odnosi se na uskladivanje vee stvoreni h obaveza u sklopu iznalazenja optimalnih rjesenja interesantnih i s gledista odrzavanja l ikvidnosti. Nas ne interesira iznalazenje optimalne kombinaeije izvora sredstava koja bi slu zila kao osnov za donosenje finansijskih odluka po pitanju finansiranja, tj. s gledista o bezbjedivanja

najprihvatljivijih izvora sredstava u sklopu opste problematike finansiranja, je r je to predmet upravljanja dugovima. Primjera radi, nakon sto smo sagledali maksimalno moguca potencijalna likvidna sredstva, obrazlozena u sklopu konvertovanja nenovcanih sr edstava u gotovinu, pristupa se ispitivanju mogucnosti iznalazenja rjesavanja likvidnosti kroz aktivnosti da se prvenstveno vee dospjele obaveze (potencijalni odlivi) ili obaveze koje ub rzo dospijevaju pokusaju rijesiti odredenom nagodbom sa povjerioeima tih nasih obave za (isporukom robe koja je interesantna za tog kreditora, odgodom samo dospjelog duga, rate, izmjenom dinamike svih buducih rata, prolongiranjem svih rokova i s1.). Znaci, r adi se 0 veestvorenim obavezama, a ne 0 iznalazenju najpovoljnijih novih. Utvrdivanje maksimalno mogucih novcanih sredstava za konvertovanje u novae daje samo osnovu za poduzima nje daljnih aktivnosti na upravljanju elementima likvidnosti. Tako dobivena nenovcan a sredstva nisu i optimalna likvidna sredstva, te iz tih razloga mogu posluziti samo kao od redena bitna polazna osnova za upravljanje likvidnoscu, zajedno sa prethodno razmatranim pita njirna optimalnosti obrtnih sredstava i optimalnosti postojecih dugova, a sve s namjero m da se upravljanje likvidnosscu obezbijedi tzv. dovoljna likvidnost." 22James C. van Horne: "Finansijsko upravljanje i politika", 1993.god., IXizdanje , str. 431.

Pojam ove tzv. dovoljne likvidnosti nam ukazuje na to da postoji neko koji odluc uje koje ce se obaveze likvidirati, a koje ce obaveze biti ostavljene za kasnija vremena. Ta j neko je najodgovornije rukovodstvo privrednog subjekta, medu kojima je i rukovodilac finansijske funkci je. Ti rukovodioci odlucuju, kada ocijene opravdanost placanja neke obaveze, da li c e dati prednost finansijskom nacelu sigurnosti ili finansijskom nacelu rentabilnosti. P ri tom odlucivanju oni procjenjuju ne sarno rizike i troskove transformacije pojedinih sredstava u kruznom toku reprodukcije, procesa poslovanja i mogucnosti profitabilnog ulaganja neanga zovanih sredstava za izmirivanje obaveza koje se odgadaju vee i sve poslovne posljedice koje moze izazvati neizvrsavanje obaveza koje su dospjele za placanje. Rukovodstvo ko je odlucuje 0 tretmanu dovoljne likvidnosti ima pred sobom dva azurirana kompletna pregleda:

azuriran pregled svih podataka, aktivnosti i mjera koje se odnose na utvrdivanje nenovcanih sredstava i utvrdivanje optimalnih obrtnih sredstava i azururani pregled svih podataka, aktivnosti i mjera koje se odnose na optimalnos t postojecih obaveza. Stvar je poslovno-finansijskih odluka najviseg rukovodstva preduzeca, ukljucujuc i i rukovodioce pojedinih poslovnih funkcija u preduzecu, da li ce se donijeti odluka da se ne izvrsi placanje neke dospjele obaveze u situaciji kada preduzece ima dovoljno li kvidnih sredstava za izvrsavanje takvih obaveza. Drugim rijecima, donosenje odluka 0 likvidnim sre dstvima koja ce se moci upotrijebiti za izmirivanje dospjelih obaveza nije u nadleznosti sarno rukovodioca finansijske funkcije, pa i problemi koji su vezani za likvidnost i p osljedice koje nastaju odnose se na poslovno rukovodstvo. U tom smislu treba cijeniti i ma su likvidnih sredstava koja je opcenito predmet razmatranja za koje ce namjere biti usmjerena . Nairne, visina tih likvidnih sredstava Lpu kao zbir Vlk i VIp, koja zavisi i od poslovan ja svih funkcija u preduzecu, posebno od nabavne, prodajne i finansijske funkcije. Odgov ornost finansijske funkcije za visinu tih likvidnih sredstava je time veca u koliko nije poduzela a dekvatne mjere da se novcani kapital neracionalno veze u nenovcanom obliku. Iz ovih razlo ga se smatra da je likvidnost prvenstveno poslovna odluka, a ne finansijska. Pri donosenju odluka 0 usmjeravanju likvidnih sredstava rukovodstvo preduzeca mo ze imati u vidu vise razloga. Primjera radi, kada imaju odgovorni rukovodioci pred sobom povjerioca

cije bi obaveze trebalo platiti, ali je on u takvoj poslovnoj sprezi s ovim pred uzecern da on realno nece poduzeti nikakve aktivnosti koje bi mogle narusiti poslovni ug led peduzeca kod drugih poslovnih partnera (poslovna sprega u smislu pune njegove zavisnosti ili u smislu dugogodisnje saradnje), ili kada se radi i poslovnom partneru cija su p otrazivanja dospjela, ali je taj isti poslovni partner u proslosti cesto kasnio sa izvrsavan jem svojih obaveza prema ovom preduzecu i da protiv njega nisu poduzimane nikakve nepozeljne mjere. Ukoliko najodgovornije rukovodstvo, na osnovu dva pregleda 0 optimalnim likvidni m sredstvima (gotovini, utrzivim vrijednosnim papirima i potrazivanjima) i optimal nim obavezama, ocijeni da se nalazi u situaciji da nece moci izvrsiti neku obavezu cije neizvrs avanje moze izazvati niz nepozeljnosti za preduzece, pa cak i dovodenje preduzeca u sit uaciju insolventnosti ili stecaja, tada ce pokusati problem rijesiti i koristenjem tzv. finansijske poluge koju imaju investitori, vlasnici preduzeca u okvirima upravljanja portfolija obi cnih dionica ili tamo gdje investitori mogu izvrsiti posudivanje sredstava u svoje ime ili pr odavanjem dijela svojih posjeda ili diversifikacijom sredstava u smislu da ih investitori mijenjaju u skladu s nastalim aktuelnim problemima likvidnosti preduzeca.

Iskustva preduzeca u trzisnim privredama, koja su dolazila u situaciju da budu n esolventna zbog nedostatka likvidnih sredstava za izmirivanje dospjelih obaveza, su gorka i upozoravajuca. Stoga likvidnosti treba dati daleko vecu paznju i znacaj nego sto je to i u teor iji i u praksi, posebno kada se izvrsi analiziranje iskustva preduzeca koja su ostva rivala dobre i zavidne rezultate u svom poslovanju. Ovdje ne mislimo da ispitivanju profitabi lnosti preduzeca i izvlacenju odredenih dobrih zapazanja iz tog ispitivanja i da mu tre ba dati jos veci znacaj nego sto mu se daje ili to komparirati u smislu cemu dati prednost, da li losim (negativnim posljedicama) ili iskustvima koja su dovela do izvanrednih rezultata vee u smislu da se ispitivanju iskustva nelikvidnih preduzeca, posljedicama s kojima su se on a susretala, mora dati prvorazredan znacaj. Kreiranje upravljanja likvidnoscu mora da bude jedan od prioritetnih zadataka fi nansijske politike preduzeca, stirn da ni jednog momenta ne treba to shvatiti da se insist ira na zanemarivanju znacaja npr. rentabilnosti poslovanja preduzeca. Na takav tretman nas primorava suvremena praksa. Daleko je bolje i dramatizirati pitanje likvidnosti, drzati st alne tenzije, napetosti, iscekivanja nego potcijeniti pitanje likvidnosti. Dramatizir anjem problematike likvidnosti cerno stvarati uslove da pravovremenije uocimo odredene probleme koj e je u ranom otkrivanju, kao i najteze bolesti, daleko lakse rijesiti, Strucno oda biranje bitnih elemenata koje treba permanentno pratiti, od kojih zavisi rano otkrivanje buduci h, neizvjesnih problema nelikvidnosti je jedno od najdelikatnijih. Od mnogih posljedica koje ne minovno prate gubitak likvidnosti, spomenut cerno sarno jednu koji obavezno prati neured nog platisu, a to je gubljenje prednosti koje ima uredan platisa kod banaka, pocev o d dobijanja povoljnijih uslova kredita (bez posebnih obezbjedenja, bez super-garancija, bez dugog cekanja na odobravanje, bez posebnih uslova u udovoljavanju zahtjeva za izmjenu dinamike koristenja odobrenih kredita, pretransiranje) do prekida svakog daljeg kreditira nja, sto neminovno vodi ka gasenju preduzeca, Pri razmatranju upravljanja elementima likvidnosti neophodno je imati u vidu da smo razmatranju likvidnosti sredstava optimalnih obrtnih sredstava, optimalnosti i upravljanju obavezama, posvetili prioritetnu paznju, iz razloga sto su to preduslovi za uspj esno kompletno poimanje tog upravljanja. Pod pojmom likvidnost moze se smatrati, kao sto smo naveli, sposobnost privredno g subjekta

da u roku dospjelosti obaveze obezbijedi likvidna sredstva za njeno izvrsenje, s cim se slaze vecina eminentnih teoreticara, Kada su u pitanju suvremena teoretska ra zmatranja, interesantno je da se pojam likvidnosti preduzeca odnosi i na to da preduzece ob ezbjedivanjem dovoljnih likvidnih sredstava za izvrsavanje svojih dospjelih obaveza ne dovode u pitanje kontinuitet odvijanja svog tekuceg planskog poslovanja. Prema tome, kada se kaze da je neko preduzece likvidno, to znaci da ono uredno izvrsava svoje poslovne obave ze, tj. da obezbjeduje i da ima obezbijedena likvidna sredstva za izvrsavanje svojih dospje lih obaveza uz neometano odvijanje svog tekuceg planskog poslovanja. Rijetko je koji ekonomsko-finansijski pojam iz oblasti poslovanja preduzeca tako dugo aktueliziran kao likvidnost kako u situaciji stabilnih uslova poslovanja preduze ca, tako i u promjenjivim, a i poremecenim privrednim uslovima kakvi su kod nas. Mogucnosti z a uspjesno rjesavanje problema likvidnosti se sustinski razlikuju kad je u pitanju tretman uslova poslovanja. Dok u postojanim, norrnalnim uslovima trZisnog privredivanja za rjesavanje problematike likvidnosti postoje sve neophodne pretpostavke da se ona stvamo i uspjesno rjesava, pocev od liberaliziranih uslova poslovanja zemlje do slobodnog trZista no

vea i kapitala, dotle je u poremecenim uslovima direktno opterecena i diktirana nenormalnim uslovima poslovanja. Losa iskustva pojedinih preduzeca pri konvertovanju pojedinih vrijednosnih papir a namecu potrebu da se prouce uzroei nastanka tih losih iskustava. Sigurno da ce svako pr eduzece zavisno od svojih specificnosti to uciniti za sebe. Pokusat cemo obrazloziti sus tinu tih propusta koji su prouzrokovali nezeljene posljediee. Prema ucestalosti to su sig urnost, dospjelost, utrzivost i izbor vrste vrijednosnog papira. Premda svi predstavljaju jednu ejel ovitost, ipak cemo dati osvrt na pojedine razloge. Sigurnost vrijednosnih papira. Cesti su problemi u neblagovremenom povratu uloze nih sredstava (glavniei) i naplati kamata koje se odnose na te vrijednosne papire. R azlozi su se nalazili u neadekvatnoj obezbijedenosti odredenih vrijednosnih papira, jer su ih izdavali subjekti nezadovoljavajuceg boniteta, ili su vrijednosni papiri bili bez odgovarajucih dr ugih obezbjedenja, tako da se nisu mogli naplatiti u zeljenom vremenu. Bez dovoljno p roucavanja realnosti naplate tih vrijednosnih papira, cesto su kupovani vrijednosni papiri koji su obecavali formalno visoke kamate. Zanemarivala se poznata poslovna cinjenica da su vrijednosni papiri koji nude relativno visok povrat cesto i veoma rizicni. Pri izboru vrijednosnih papira s gledista likvidnosti na prvom mjestu treba stav iti njihovu sigurnost da ce ulozena visina glavniee, pa tek onda naplata kamata koje su veza ne za taj vrijednosni papir biti naplacene na vrijeme. Ukoliko se ne poznaje dovoljno bonitet izdavaoea vrijednosnog papira, odnosno garanta po tom vrijednosnom papiru, moze se doci u situaeiju ne sarno da se ne plati na vrijeme glavniea i kamata vee i da ce se vrijednosni papir morati prodati s nizom eijenom od nominalne, pa cak i da ne bude uopce nap lativ. Ne sarno iz razloga likvidnosti, ali prvenstveno iz tih razloga, pri izboru vrijedn osnih papira pitanje njihove sigurnosti, u smislu da ce pravovremeno biti naplacena ulozena glavnica i definisani interes, jedno je od prioriteta pri ulaganju gotovine u vrijednosne papire. Dospjelost vrijednosnih papira. Rijec je 0 vrijednosnim papirima koji se kupuju na relativno kratko vrijeme. U zelji da se ostvari veci povrat, cesto se zanemaruje cinjenica da se s povecanjern vremena na koje dospijeva vrijednosni papir povecava i odredena ri zicnost koju nosi dugorocnije vrijeme, prvenstveno zbog toga sto su u tom duzem vremenu vrijednosni papiri vise izlozeni fluktuiranju i vrijednosti i kamate. S obzirom na svrsishod

nost privremenog ulaganja gotovine u vrijednosne papire, pri ulaganju gotovine u te p apire, treba dati prednost vrijednosnim papirima koje posebno karakterizira kraci rok dospjel osti. Utrzivost vrijednosnih papira. Slicno kao i kod sigurnosti vrijednosnih papira p roblemi su se javljali zbog olakog prihvatanja, kupovine naizgled primamljivih vrijednos nih papira koji su nudili visoke kamate. I kod ovih slucajeva cesto se zanemarivalo iskustv o da visoki prinosi nose i vece rizike. Odgovorni rukovodioei finansijskih funkeija moraju p ri privremenom ulaganju gotovine u vrijednosne papire eijeniti da li se taj vrijednosni papir m oze brzo, bez ikakvih problema, unovciti i pri tome ostvariti vrijednosti bez gubita ka na eijeni, jer je takvo unovcavanje vrijednosnih papira neophodno za likvidnost. Vrsta vrijednosnih papira. Praksa je pokazala da je najveci stepen i sigurnosti i utrzivosti pruzaju vrijednosni papir vladinog trezora, kao vladine trezorske obvezniee i vr ijednosni papiri banaka. Pravilan izbor vrste vrijednosnih papira ima specifican znacaj za likvidnost. Nije bitno sarno da Ii ce neki vrijednosni papir biti naplacen zajedno sa kama

tom koju nosi na vrijeme kada dospijeva vee i to da li ce se taj vrijednosni pap ir moci unovciti i prije, u svakom momentu kada se za to ukaze potreba i to bez gubitka ulozene gotovine u vrijednosni papir i uz napaltu kamate u odredenoj srazmjeri s vremeno m angazovanja sredstava. Takve povoljnosti najefikasnije se mogu realizirati privremenim ulaganjem gotovi ne u vrijednosne papire (certifikate) odredenih banaka, posebno tzv. komercijalnih ba naka. Proizilazi da se odluka 0 privremenom ulaganja gotovine u vrijednosne papire mor a donijeti uz velike predostroznosti i prethodne strucne pripreme. Premda je rijec 0 relati vno kratkom vremenu na koji se gotovina ulaze, preduzece se ne moze odreci potenijal nih prinosa koji se realno mogu ostvariti iz privremenog angazovanja gotovine, likvidnih sre dstava u vrijednosne papire. To proizilazi ne sarno iz razloga sto se radi 0 principije lno suvremenom postupku da je neposlovno i jedan dan drzati umrtvljena sredstva, bez oplodavanj a, vee radi interesa koji se moze postici, koji cesto nije za potcjenjivanje. Ako j e to tako, a jeste, preostaje gotovo svakom preduzecu, tj. njegovoj finansijskoj funkciji da se maks imalno angazira da se gotovina u visini tzv. radnog gotovinskog salda sto je moguce vis e oploduje uz puno obezbjedenje pravovremenog povrata ulozenih sredstava i naplate ocekivan og oplodavanja u vidu kamata. Naveli smo tzv. neophodni radni gotovinski saldo koji pretezan broj firmi mora imati ako se zeli zastititi od promjenljivosti, oscilacija na tr zistu, a i zbog toga da spremno doceka i iskoristi povoljnosti koje to trziste nosi (sezonske ko njunkture i s1.). Visak likvidnih sredstava (gotovine) je neophodan i da se preduzece zastit i od vanrednih i nepredvidivih odliva sredstava (placanja). Taj visak likvidnih sredstava defin ise se i kao tzv. saldo predostroznosti, Za radno gotovinski saldo, kao i za saldo predostroznosti moze se reci da su to na odredeni nacin likvidne rezerve koje preduzeca moraju drzati, Visak gotovine koji se mora predvidjeti u definitivnom planu likvidnosti, bez ra zlike da li se radilo za godinu dana, kvartal, mjesec, dekadu ili za sedmicu, mora sadrza vati i minimalni iznos viska gotovine u visini tzv. likvidne rezerve. To ne znaci da i svako preduzece mora imati visak gotovine u visini likvidne rez erye. Finansijski rukovodilac za potrebe obezbjedivanja tzv. radno gotovinskog salda i

za potrebe obezbjedivanja salda predostroznosti moze u dogovoru sa svojom poslov nom bankom precizirati da mu ona "uskace" s kratkorocnim pozajmnicama za rjesavanje potreba koje i diktiraju formiranje prethodnog salda. Takve dogovore je moguce postici s bankama s kojim preduzece ima dobre poslovne odnose, jer takva banka p reuzima garanciju da ce obezbijediti kratkorocnu pozajmicu za sve slucajeve koji bi se f inansirali iz drzanog viska gotovine, tj. likvidne rezerve. Ukoliko finansijski direktor ne moze dobiti sigurne garancije da ce se nedostatak drzanja likvidnih rezervi" pok riti" bancinim kratkorocnim pozajmicama, tada se mora odluciti za drzanje tih likvidni h rezervi i portofolija utrzivih vrijednosnih papira u smislu i vrsti vrijednosnog papira u koje ce se uloziti visak gotovine. Povoljnosti koje pruza poslovanje po tekucem racunu treba da se maksimalno koris ti jer pruzaju garanciju preduzeca da visak likvidnih sredstava polozi na taj racun koji mu daje i zadovoljavajuce oplodavanje, a da, po potrebi, povlaci sredstva do visine odobre

nja. Uskladivanje sredstava i izvora sredstava podrazumijeva i mijenjanje prvobi tno predvidne npr. strukture kratkorocnih sredstava u smislu odnosa izmedu iznosa u gotovini i iznosa, koji ce biti u kratkorocnim vrijednosnim papirima. Koji su sustinski raz lozi za aktueliziranje problematike? Na prvom mjestu ih treba traziti u tezini posljedie a koje proisticu iz neblagovremenog izvrsavanja obaveza preduzeca, Te posljediee su evidentne cak i da se pojavi sumnja kod poslovnih partnera da preduzece nece moci odgovoriti s vojim dospjelim obavezama. Te okolnosti namecu potrebu svakom preduzecu da se sto deta ljnije prouci problematika vezana za sigurnost konverzije svakog posebnog kratkorocnog obrtnog kapitala angaziranog u pojedine vrste sredstava, a posebno angaziranog u vrijednosne papire. Losa iskustava u dosadasnjoj konverziji pojedinih vrijednosnih papira mo gu da budu poucna. Moraju se prouciti i realne mogucnosti obezbjedivanja viskova li kvidnih sredstava u minimumu likvidnih rezervi, jer to diktira osnovni eilj finansijske politike opcenito u preduzecu, koji se sastoji u ostvarivanju maksimalnog povrata sredsta va i odrzavanja likvidnosti. Pri odrzavanju visine likvidnih sredstava mora se voditi racuna i 0 njihovoj raeionalnosti sto diktira nacelo finansijske politike sadrzano u rentab ilnosti poslovanja. Sustina se svodi na obezbjedivanje tzv. optimalne likvidnosti, pod kojom podrazu mijevamo ostvarivanje uslova da preduzece bude sposobno za placanje tj. da ima dovoljno likvidnih sredstava i da tu sposobnost placanja odrzava na najraeionalnijoj osno vi i da se obezbjedivanje likvidnosti preduzeca ne vrsi naustrb urednog odvijanja tekuceg i razvojnog poslovanja preduzeca, Ovakvo ispitivanje je svojstveno za relativno stabilne uslove poslovanja, kada s tvarno funkcionise i trziste nove a i tdiste kapitala. Upravljanje elementima likvidnos ti jednog trzisno orijentiranog, trzisno koneipiranog privrednog subjekta, npr. u nestabil nim uslovirna poslovanja tesko je, gotovo nernoguce. Odrzati se likvidan u takvim uslovima je moguce sarno uz znacajno zanemarivanje zahtjeva koji proizilaze iz rentabilnosti poslovanja, jer moramo, zbog nesigurnosti u poslovanju, nespremnosti i banaka da preuzimaju viskove likvidnih sredstava, drzati nenormalno visoke iznose gotovine. Nairne, nesigurno st u poslovanju, proizasla iz nestabilnosti u eijeloj privredi primorava banke, a i druge privredne subjekte, da ne idu u dugorocne plasmane, vee da se prvenstveno orijentisu na kr atkorocnije koji ne odgovaraju mnogim preduzecima zbog njihovog nesklada sa eiklusom njihovo g privrednog poslovanja.

Banke su primorane da se odricu i najatraktivnijih bancinih poslova, karakterist icne za normalne uslove bankarskog rada, kao sto su mjenjacki portfelji koji su eijenjen i isto kao i gotov novae i sredstva na ziro-racunima s gledista likvidnosti, jer se moze la ko unovciti. Zbog nemotivisanosti banaka za preuzimanje i izdavanje kratkorocnih vrijednosnih papira, zbog toga sto privreda manje trazi kratkorcne pozajmiee, preduzece koje ce imati viskove likvidnih sredstava ce se nalaziti u delikatnoj situaeiji. Takva privredna nesta bilnost vodi do poremecaja na trzistu nove a, na berzi kratkorocnih vrijednosnih papira. Vrijednosni papir postaje nemobilan i ne moze da odigra znacajnu ulogu u upravljanju element ima likvidnosti. Za vodenje kompletnog finansijskog upravljanja elementima likvidnosti bitno je u naprijed utvrdivati i odredene proracune koji se mogu nazivati i specificnim finansijskim pokazateljima likvidnosti. Ti proracuni, specificni finansijski pokazatelji se na odredeni nac in i orijentaeioni normativi interesantni za politiku likvidnosti, posebno u uslovima nedovoljno razvijenog tdiSta novea i kapitala.

7. Orijenlacioni linansijski normalivi likvidnosli ani mogu biti interesantni za likvidnost preduzeca, u stvari za upravljanje elem entima likvidnosti. Nedostatak adekvatnih jedinstvenih finansijskih standarda, posebno u sferi sire problematike likvidnosti, primoravaju preduzeca da pokusavaju s odredenim uopsta vanjima doci do odgovarajucih kvalitetnih pokazatelja likvidnosti koji bi im sluzili prv enstveno za unapredivanje upravljanja elementima likvidnosti i kao pokazatelji za odreden a strucna usmjeravanja operativnih aktivnosti a i kao probna osnova za vrednovanje ostvarenih rezultata kroz uporedivanje stvarnog stanja sa tim normativima. Zbog toga sto se ovi normativi utvrduju unaprijed, to smo ih i nazvali orijentacionim finansij skim normativima. U praksi postoji veliki broj finansijskih pokazatelja kao odredenih mjera "racio " brojeva koji se upotrebljavaju i kod iskazivanja i pracenja sire problematike li kvidnosti. Pokusat cemo dati jedan kompletniji pristup ovoj materiji i izvrsiti adekvatno s vrsishodno selektivno grupisanje odredenih finansijskih omjera koji su po bilo kojem releva ntnom osnovu interesantni za likvidnost. Ne smijemo zanemariti i zadatke finansijske f unkcije na utvrdivanju finansijskih normativa. Prvo cemo dati kratak osvrt na koeficijente, stope likvidnosti, pa tek onda na t zv. koeficijente rizicnosti konvertovanja nenovcanih sredstava u gotovinu i na ostale finansijske pokazatelje" koji se vee djelimicno upotrebljavaju ili bi se mogli vise upotrebljavati za dob ivanje sto potpunije i kvalitetnije procjene sposobnosti privrednog subjekta za placanj e. 7.1. Koeficijenti Iikvidnosti U ovu grupu koeficijenata likvidnosti smo ukljucili ne sarno tzv. tradicionalne koeficijente likvidnosti poslovanja vee i koeficijente likvidnosti sredstava, nazvali smo ih koeficijentima rizicnosti konvertovanja nenovcanih srestava u gotovinu, kao i finansijske pokaz atelje koji su relevantni za likvidnost. Koeficijenti likvidnosti poslovanja preduzeca, Ovi koeficijenti se zasnivaju na posmatranju odnosa izmedu likvidnih sredstava i obaveza koje dospijevaju za placanje. Realno st je daleko veca ako se uporedivanje podataka likvidnosti vrse na funkcionalnom princ ipu (granski) i teritorijalnim agregatima. Ove koeficijente poslovanja dijelimo na: koeficijente trenutne likvidnosti i planske koeficijente likvidnosti.

Planske koeficijente likvidnosti dalje dijelimo, zavisno od toga za koje se vrij eme zeli mjeriti likvidnost ina kojim podacima, na: planske koeficijente redovne likvidnosti i planske koeficijente optimalne likvidnosti poslovanja. Koeficijent trenutne likvidnosti. avo je tradicionalni koeficijent likvidnosti k oji se 23 James C. van Horne: "Hnanslisko upravljanje i politika", 1993.god., IXizdanje , str. 770.

zasniva na odnosu izmedu likvidnih sredstava (u koja su ukljuceni: gotovina, utr zivi vrijednosni papiri, kratkorocna potrazivanja i vrijednost zaliha) i kratkorocnih obaveza poz nat kao tekuci odnos, kao koeficijent tekuce likvidnosti iIi "current ratio". Ovakvo izracunavanje koeficijenta likvidnosti prakticno se nije moglo upotrebljavati, premda se ovaj koeficijent u teoriji i dalje cesto spominje. Razlozi njegovog neupotrebljavanja su u tome s to on ne daje stvamo stanje 0 likvidnosti niti se moze upotrijebiti za bilo kakvo sire ko mpariranje s drugim sl. preduzecima, posebno u smislu vrednovanja tog koeficijenta. Struktura likvidnih sredstava preduzeca je razlicita, pa nije isto da Ii se pri ocjeni sposobnosti p reduzeca za izmirivanje njegovih dospjelih obaveza uzimaju sarno novae ili i konvertni vrije dnosni papiri, iIi se u tu likvidnu masu ukljucuju i potrazivanja, Nerealnost tog koeficijenta je time veca kada se zna da se u tu masu ukljucuje i vrijednost zaliha. Taj koeficijent likvidnosti kao takav je korigiran u smislu da bi se dobio koeficijent trenutne likvidnosti u ci jem brojniku nema vrijednosti zaliha. S ciljem da se otklone nerealnosti koeficijenta likvidnosti koji se zasniva na u kljucivanju vrijednosti zaliha dobio se koeficijent likvidnosti koji odrazava trenutnu likvi dnost preduzeca (Klto), poznat kao "quic ratio", a jos i kao "acid test" (opori test), te kao ko eficijent ubrzane likvidnosti. likvidna sredstva Klto = kratkorocne obaveze Finansijski pokazatelj trenutne likvidnosti je detaljnije razradio dr. J. Rodic" koji navodi da je: G+D+Vp+Pt -ee Klto = ---------,gdje je Oto G = gotovina u blagajni, D = depoziti po videnju, VP= vrijednosni papiri koji se istog dana mogu unovciti iIi indosamentom prenijeti povjeriocu,

Pt= vrijednost potrazivanja koja dospijevaju 0= obaveze dospjele za placanje. U tom smislu autor konsatira "ako je koeficijent trenutne likvidnosti jedan, pre duzece je na dan mjerenje likvidnosti likvidno, moze isplatiti obaveze dospjele za placanj e, pri cemu se raspolaze likvidnom rezervom. Ako je koeficijent trenutne likvidnosti trenutn o veci od jedan, preduzece je na dan mjerenja likvidnosti takode likvidno, a uz to raspola ze likvidnom rezervom utoliko vecom ako je koeficijent veci od jedan. U apsolutnom iznosu lik vidna rezerva je ravna razlici izmedu likvidnih sredstava prvog stepena i dospjelih obaveza za placanje, ali to opet ne garantira da ce preduzece biti likvidno i sutra, odnosno narednih dana. Naravno, ako je koeficijent trenutne likvidnosti manji od jedan, preduzece je ne likvidno na dan mjerenja likvidnosti jer ne moze isplatiti obaveze dospjele za placanje." 24 J. Rodit: "Poslovne finansije", 1991.god., Beograd, str. 69. 25 J. Rodit: Isto dielo i sve ostalo.

Koeficijent planirane buduce likvidnosti poslovanja preduzeca su, u stvari, koef icijenti koji treba da ocijene kakva ce biti likvidnost u nekom buducem "t" (time) vremen u. To buduce vrijeme (n) moze biti sedmica,dekada,15 dana, 30 dana itd. Ukoliko je to vrijeme krace, to je i koeficijent buduce likvidnosti tacniji. Ovdje ubrajamo i tzv. dugorocnu likvidnost, u smislu posmatranja da li je preduz ece perspektivno likvidno, tj. da li mu je ukupno moguca likvidna imovina definisana prethodno kao maksimalno moguca vrijednost likvidnih sredstava koji se mogu dobiti iz post ojece gotovine i svih nenovcanih sredstava koji se mogu konvertovati u gotovinu a da se time ne ugrozi normalno odvijanje zavrsavanja planiranih zadataka preduzeca. U suprotnom , ako mu je takva likvidna masa manja od ukupnih potojecih i procijenjenih obaveza koj e ce trebati dugorocno platiti, tadaje preduzece insolventno, tj. ono je u situaciji da povje rioci mogu pokrenuti stecajni postupak i njegovu likvidaciju. Koeficijent planirane likvidn osti poslovanja preduzeca (Klto) predstavlja i odredeni koeficijent solventnosti preduzeca u smi slu odnosa VIp prema Vduo Koeficijent planirane buduce likvidnosti poslovanja preduzeca u vremenu, koji mo zerno nazvati i koeficijentom projektovane likvidnosti u vremenu "tn", jednak je: likvidna sredstva "tn" perioda Kltn =----------------, sto dalje znaci ukupne obaveze "tn" perioda G+D+Vp+Pt daje Kltn =----------,gdje je Otn Kltn =koeficijent planiranih likvidnosti u vremenskom periodu "tn" G = gotovina u blagajni, razlike izmedu svih gotovinskih priliva i isplata u "tn " periodu D =depoziti po videnju i oroceni depoziti na period od "tn" dana Vp =vrijednosni papiri unovcivi u periodu od "tn" dana Pt =potrazivanja u roku naplate od "tn" dana i Otn = obaveze sa dospijecem u roku od "tn" dana. Ukoliko je Kltn jednako ili vece od jedan, ocjena je da ce preduzece biti likvid no u tom narednom periodu, uz pretpostavku da preduzece nema sezonskih razlika, jer se ti me ispunjava jedan od kljucnih uslova za likvidnost koje postavlja zlatno bilansno pravilo u sirem smislu i pravilo finansijske stabilnosti, a to je da su dugorocno vezana sredstv a jednaka dugorocnim (sopstvenim i pozajmljenim) izvorima sredstava. Sto je taj koeficijent Yeti, to su

i mogucnosti, a i sigurnost za odrzavanje likvidnosti vece. Polazimo od cinjenic e da se sezonske zalihe, u principu, i trebaju i u praksi da finansiraju iz kratkorocnih izvora s redstava. To su razlozi sto se moze s velikom sigurnoscu pretpostaviti da ce likvidnost bi ti odrzavana u periodu "tn". Sigurno da se ne moze utvrditi da ce preduzece koje ima ovaj koe ficijent jedan ili veci od jedan biti i likvidno u tom periodu i da nece dolaziti u tesko ce zbog nelikvidnosti, jer taj koeficijent pokazuje sarno to da ce u globalu preduzece i mati dovoljno likvidnih sredstava za izvrsavanje obaveza u "tn" periodu, a ne i po svakom dosp ijecu

pojedinacne obaveze. Podaci za izracunavanje ovog koeficijenta se uzimaju iz pla na likvidnosti tzv. varijante dva, odnosno iz plana bilansa stanja ako preduzece ne radi posebn e planove likvidnosti. Planirani koeficijent optimalne likvidnosti poslovanja preduzeca (KOLp) se primj enjuje upravo s ciljem da se ocijeni sto realnija likvidnost u datom buducem periodu, i da se provjeri realnost planiranog koeficijenta likvidnosti (KItn), prvenstveno da se uoce odredene nerealnosti i pokusaju otkloniti ili smanjiti. Koeficijenti optimalne likvidnost i preduzeca su se pokazali u praksi prilicno realni ukoliko se ta planirana optimalna likvid nost utvrduje za krace razdoblje, u principu manje od 20 dana. Planirani optimalni ko eficijent likvidnosti npr. za 15 dana KOL 15 se razlikuje od planskog koeficijenta likvidn osti (KIt 15) zbog toga sto su kod KOLp 15 uzeti u racun i rizici unovcenja (npr. vrijedno snih papira i rizici naplate potrazivanja do 15 dana). Nairne, za iznos tih rizika se umanju je brojnik KItn. To znaci da je: planirana likvidna sredstva za 15 dana -rizici KOLp15 = obaveze koje dospijevaju za 15 dana Ako je preduzece prema planu likvidnosti, tj. planu priliva gotovine za 15 dana predvidjelo da ce mu likvidna sredstva iznositi 1.080 KM, a prema tom istom planu likvidnost i odlivi izmirenja obaveza 900 KM, tada cemu biti 1.080 KL15 = =1,2 900 medutim, nakon detaljnijeg proucavanja rizika unovcenja ocekivanih likvidnih sre dstava u tom periodu, doslo se do zakljucka da se pomenuti iznos odliva nece moci ostva riti zbog neIikvidnosti duznika vrijednosnih papira i moguceg eskonta po istim u iznosu od 50 KM, i da ce zbog rizika u naplati potrazivanja, proizaslog iz ocjene da ce neki kupc i iskoristiti kasa-skonto, ta likvidna sredstva biti manja za 40 KM, i da ce obaveze ostati ne promijenjene. Na osnovu takvih proracuna proizilazi da ce planirani koeficijent optimalne likv idnosti poslovanja u narednih 15 dana biti 1.080-90 990 KOL15=------x=----=1,1

900 900 Planirani koeficijent optimalne likvidnosti poslovanja preduzeca, koji mi ovde r azmatramo (KOLp), sustinski se razlikuje od npr. KOL (koeficijent optimalne Iikvidnosti) k ojeg navodi J. Redic," jer mi smatramo da koeficijent optimalne likvidnosti sredstava treba da predstavlja koeficijent rizika konvertovanja nenovcanih sredstava u gotovinu, a ne koeficije nt optimalne likvidnosti poslovanja preduzeca, jer isti autor na istoj strani navod i: "Kad je koeficijent buduce likvidnosti jednak koeficijentu optimalne likvidnosti, smatra se da ce li kvidnost u razdoblju za koje je mjereno biti odrzano". Ta konstatacija nije u skladu s pr etho 26J. Hodic: "Poslovne finansije", 1991.god., Beograd, str. 71.

dnom iz dva razloga. Prvo, preduzece moze biti likvidno u datom razdoblju kao cj elini, a ne u svakom danu, kao sto je i autor konstatirao, drugo sto koeficijent planiran e likvidnosti moze biti isto kao optimalni, tj. da su oba ispodjedan, sto znaci daje koeficije nt planske likvidnosti vee bio manji od jedan. Sustina je u tome sto se koeficijent planske likvidnosti koji prikazuje pomenuti autor odnosi na likvidnost poslovanja preduzeca, a koeficijent opimalne likvidnosti s kojim autor uporeduje taj koeficijent likvidnosti na likvidnost sredstava. Svaki koeficijent likvidnosti poslovanja preduzeca smatramo da mora biti odnos nekih sredstava i obaveza. Koef icijent optimalne likvidnosti (pomenuti autor) ne obuhvata nikakve obaveze, pa on i nije koeficijent likvidnosti poslovanja preduzeca, Konkretno, preduzece moze imati koeficijent op timalne likvidnosti maksimalno moguce povoljan, tj. da bude prakticno nelikvidno. Pomenu ti koeficijenti, kako ih autor kvalificira i prikazuje, ne mogu se uporedivati, jer se radi 0 sasvim dva razlicita kvaliteta likvidnosti, jedan se odnosi na likvidnost poslovanja (k oji obuhvata i obaveze), a drugi na likvidnost sredstava (bez obaveza). Koeficijent rizika konvertovanja. Ovaj koeficijent se moze nazvati i planirani k oeficijent optimalne likvidnosti (KOLs), s tim da se on zasniva na proucavanju rizika konve rzije nenovcanih sredstava u gotovinu. Planirani koeficijent optimalne likvidnosti sredstava je pokazatelj likvidnosti sredstava koji ce biti rezultat strucnog procjenjivanja priliva sredstava s namjerom da se dobije sto realnija visina likvidnih sredstava koja se mogu dobiti i upotrijebiti za izmirivanje oce kivanih obaveza. S obzirom na to da na njegovoj izradi rade strucnjaci koji kriticki cij ene sve bitne okolnosti koje utjecu na to konvertovanje, on je na odredeni nacin i jedan speci fican normativ likvidnosti sredstava i kao takav moze da sluzi ne sarno kao putokaz za strucno vodenje tih poslova likvidnosti vee i kao solidna osnova za ocjenjivanje zalaganja i dop rinosa odgovornih za ostvarivanje likvidnosti. Moze se utvrditi sto je stvarni koeficijent likvidn osti sredstava blizi broju jedan, da je to za preduzece bolje. U praksi su ucinjeni veci napori da se ostvari optimalnost u radu na poslovima vezanim za likvidnost sredstava. Da bi planirani koeficijent optimalne likvidnosti sredstava mogao posluziti npr. namjeni da bude osnova za nagradivanje radnika koji rade na ovim poslovima, moramo tada taj planski koeficijent optimalne likvidnosti (KOLs) uporediti sa stvarnim rezultatima koji

se postignu po pitanju smanjenja predvidenog rizika, nairne, umjesto 100 KOLs= 100-%planskih rizika unovcenja imat cemo da je koeficijent stvarne likvidnosti sredstava (KLs) 100 KIs = 100-%ostvarenih rizika Mozemo realno tvrditi da je veci doprinos odgovornih radnika na smanjenju rizika ako je stvarni koeficijent likvidnosti sredstava (KLs) manji od planiranog koeficije nta optimalne likvidnosti (KOLs).

Na slijedecem primjeru pokusat cemo pojasniti sustinu ovog koeficijenta likvidno sti sredstava. Na osnovu empirijskih iskustava rizici zbog eskonta vrijednosnih papira, rizici zbog nemogucnosti naplate ocekivanih potrazivanja (nelikvidnost duznika, iskoristavan je kasaskonta od kupaca isl.) procjenjuju se da ce iznositi 10 posto od nominalnih vrijednosti vrijednosnih papira i potrazivanja. Nakon isteka posmatranog planskog perioda utvrdeno je da su isti ovi rizici ostvareni u iznosu od pet posto. Prema tome: 100 KOLs =-------= 1,11,a 100-10 100 Kls =--------= 1,05 100-5 S obzirom na to da se likvidnost poslovanja najcesce u praksi posmatra kao stati cka iii bilansna likvidnost i kao dinamicka likvidnost, to se i dokumentaciona osnova na bazi koje se utvrduje ova likvidnost mora prilagoditi nacinu iskazivanja te likvidnosti. Za staticko iskazivanje likvidnosti poslovanja kao dokumentaciona osnova prvenst veno sluzi: bilans stanja rasclanjen na analiticke bilanse u kojima su bilansne pozicije raz vrstane po skupinama i podskupinama osnovnih kategorija sredstava i izvora sredstava i bilans likvidnosti koji se izraduje na temelju analitickih bilansa stanja stirn da se sve pojedinacne analiticke grupacije razvrstaju po stepenu unovcivosti sredstava i dospjelosti izvora sredstava. Na osnovu izvrsenih razvrstavanja sredstava po stepenu unovcenosti i izvora sred stava po dospjelosti, moze se pristupiti utvrdivanju tzv.statickog bilansa i bilansa likv idnosti. Za najcesce prisutna dva oblika" koeficijenta likvidnosti poslovanja uzimaju se bilo koeficijent likvidnosti I stupnja, kao odnos gotovine i brzo unovcivih potrazivanja prema kr atkorocno dospjelim obavezama (ovaj koeficijent likvidnosti poznat je jos i kao koeficijen t trenutne likvidnosti), ili koeficijent likvidnosti II stupnja, kao odnos obrtnih sredstava prerna kratkorocnim obavezama. Staticko izracunavanje koeficijenta likvidnosti nema ono g znacaja kojeg ima tzv. dinamicko pracenje likvidnosti. Kao dokumentaciona osnova za dimanicku likvidnost, uglavnom, sluze:

planovi likvidnosti po varijantama 0 kojima je prethodno bilo rijeci, plan bilansa stanja, plan bilansa uspjeha, kvalitetno razradene operativne finansijske evidencije, pouzdana tekuca infonnisanja. Nije suvisno ponoviti jer se cesto pogresno interpretiraju ovi pojmovi i za likv idnost po 27 R. Tepsic: "Poslovne finansije", str. 130.

slovanja bitno je uporedivati tekuca likvidna sredstva i dospjele obaveze, a sol ventnost ukupna likvidna sredstva i ukupne obaveze, a za zaduzenost trzisnu vrijednost imovine i trzisnu vrijednost ukupnih dugova. 7.2. Ostali finansijski pokazatelji likvidnosti To bi bili odredeni, da ih nazovemo, preventivno-dopunski orijentacioni finansij ski normativi relevantni za efikasno i kavlitetno upravljanje elementima likvidnosti preduzeca . U nedostatku odredenih kako opce prihvacenih, tako i specificnih finansijskih st andarda, preduzeca su primorana da pronalaze odredene specificne kvantifikacije do kojih dolaze induktivnim metodama. Svrha ovakvih orijentacionih normativa jeste unapredivanje kvaliteta rada na poslovima likvidnosti. Ni u teoriji jos nisu unifinirani finansijski sta ndardi u sirern smislu koji su interesantni za likvidnost. Iz tih razloga i utvrdivanje maksimalno mogucih strucnih orijentacionih normativa za planiranje i vodenje politike likvi dnosti i upravljanje elementima likvidnosti moze da bude od koristi i za buduce definitiv no oblikovanje odredenih finansijskih standarda likvidnosti. Nairne, i kod postojanja odredenih finansijskih, da ih nazovemo, standarda javljaju se potrebe da se takvi standard i prilagode odredenim specificnim uslovima preduzeca. Ovdje cerno pokusti ocijeniti prihvatl jivost nekih od njih sire gledano sa aspekta prvenstveno odredenog interesa likvidnosti poslovanja preduzeca za te normative. Finansiiski pokazatelii dugorocne finansijske ravnoteze kao odnosa izrnedu vlastitih i pozajrnljenih dugorocnih izvora sredstava, s jedne strane, i dugoroc nih vezanih sredstava, s druge. Ovaj odnos pokazuje u kojoj srazmjeri su pokriveni, a dugorocno vezana sredstva s dugorocnim izvorima sredstava, te se ovaj finansijsk i pokazatelj moze tretirati, a i nazvati, kao i odredena preventivna mjera normati vnog karaktera definisana s namjerom obezbjedivanja veceg stepena finansijske stabiln osti preduzeca i usjesnijeg vodenja politike likvidnosti. Odredeni teoreticari pridaj u ogroman znacaj ovom odnosu i idu cak dotle da tvrde da se preduzece ne moze susr etati s ozbiljnim problemima u likvidnosti ako ima veci iznos vlastitih i dugorocno pozajmljenih sredstava nego sto je iznos dugorocno vezanih sredstava. Tacno je da ce preduzece koje ima vecu pokrivenost dugorocno vezanih sredstava s a dugorocnim izvorima imati manje problema s likvidnoscu nego preduzece koje ima m anju tu pokrivenost, svakako, uz zanemarivanje ostalih specificnosti. Istovremeno se moze

sa sigurnoscu tvrditi da preduzeca ne mogu biti trajno likvidna cak i kada ispun java ove uslove, tj. da niko ne moze tvrditi da ce neko preduzece koje ispunjava te u slove biti i svakog trenutka likvidno. Uzroka za to moze biti i vise. I pored obezbjedenja pune jednakosti ovog odnosa (l:1) preduzece cesto dode u nelikvidnost zbog nepostojan ja likvidnih sredstava, zbog nelikvidnosti duznika koji nije izvrsio svoju obavezu u roku iz kog osnova se racunalo obezbjedivanje likvidnih sredstava, cime je taj duznik us porio mobilizaciju kratkorocno vezanih sredstava i preduzece doveo u nelikvidnost. Finansijski pokazatelj optirnalnog odnosa izrnedu dugorocnih i kratkorocnih izvora sredstava moze da se dobije i pomocu iznalazenja kratkorocnih izvora sred stava (KIS) ciju visinu treba da limitiraju visina dugorocnih izvora sredstava (DIS), koje je relativno daleko teze obezbijediti, i koeficijent optimalne likvi dnosti sredstava (KOLs), koji je unaprijed proracunat, Te optimalne kratkorocne izvore (KISopt) sredstava bi utvrdili pomocu formule:

DIS KlS opt =-----KOLs-l Premda ovaj finansijski pokazatelj ne predstavlja optimalni donos niti je potpun o realan odnos izmedu KIS i DIS, moze da posluzi kao odredeni okvirni pokazatelj za reguI isanje izvora finansiranja, posebno kada se radi 0 uslovima prakticne ekspanzije preduz eca, tj. kada preduzece cesto olako preuzima KIS bez adekvatnog povecanja DIS. Primjera radi, preduzece se nalazi u situaciji da reaIizira dobar posao i pred dilemom je kako, a da ne d ode u situaciju da poremeti svoju finansijsku stabilnost. Poslije ekspanzije ekspanzije Stanje prije OPIS Varijanta II (povec.iz KIS) Varijanta I (povec.po formuli) Ukupna obrtna sredstva 400 600 600 DIS 114 175 KIS 114 486 286 425 KL(stv.) 400:286=cca 600:486=1.23 600:425=cca1.4

100 KOLs cca = =14 100-%riz I DIS 175 175 KlS opt =-----=------=-----= 425 iii KOLs-l 1.4-1 0.4 obrtna sredstva 600 KlS =---------=-----=425 KOLs 1.4 DIS = 600-425 = 175, sto znaci da bi se potrebe za novim obrtnim sredstvima od 200 KM trebale podmiriti iz kratkorocnih izvora sredstava u iznosu od 139 KM (42 5286) i iz DIS u iznosu od 61 KM (175-114) ako se zeli zadrzati postojeca finansijska stabilnost u poslovanju, ali sarno iz osnova rizika naplate potrazivanja, Ovaj primjer je zasnovan na pretpostavci da preduzece ne moze dobiti tzv. revolv ing kredit i daje obezbijedilo novih sarno 61 KM iz DIS. Nairne, daje moglo obezbijediti re volving kredit, to bi mu bilo povoljnije nego da uzima dugorocne kredite po kojima mora vracati ne sarno kamatu vee i glavnicu. Ukoliko bi preduzece realizovalo ovaj posao po v arijanti

I, ono bi poremetilo svoju postojecu strukturu rocnosti sredstava, sto bi u budu cem radu moglo da dovede do nepozeljnih posljedica na njegovu likvidnost. Pokazatelj odnosa vlastitih izvora sredstava prema pozajrnljenim izvorima sredst ava moze da igra znacajnu ulogu u odrzavanju finansijske stabilnosti preduzeca, a time i likvidnosti. Ukoliko je vece ucesce vlastitih izvora u ukupnim izvorima , utoliko je finansijska stabilnost preduzeca veca, a time i uslovi za odrzavanje likvidno sti povoljniji. Ovakva konstatacija je potpuno tacna u situaciji nerazvijenog finans ijskog trzista. Ukoliko je finansijsko trziste razvijeno i blize tzv. savrsenom i potpu nom trzistu, utoliko je i takva konstatacija manje znacajna i tacna, jer su mogucnos ti zaduzivanja na takvim tdistima realne. Tada su i neizvjesnosti za odrzavanje lik vidnosti manje, sto je s gledista ovog naseg proucavanja i najbitnije. Ovaj odnos ima posebnu vaznost kada je u pitanju sigumost povjerilaca, jer su kreditori sigumij i da ce preduzece koje ima vece ucesce vlastitih izvora biti u mogucnosti da ce mu u najgorem slucaju iz likvidacione mase platiti sredstva koja mu namjerava pozajmiti. Jedan od racionalnih finansijskih pokazatelja pomocu kojeg mozemo cijeniti kako ce se odvijati politika likvidnosti jednog preduzeca je odnos izmedu ukupnih obrtnih sredstava i kratkorocnih izvora sredstava. Sto je veci ovaj koeficijent, to je i ucasce kratkorocnih izvora u ukupnim obrtnim sredstvima manje. Smatra se da je odnos 2:1, tj. kada je ucesce kratkorocnih izvora u ukupnim obrtnim sredst virna 50 posto, racionalan. Finansijski pokazatelj odnosa vlastitih izvora prema stabilnim sredstvima, pri cemu pod stabilnim sredstvima podrazumijevamo stalna sredstva, tj. sredstva koja su unovciva u roku duzem od jedne godine. Ovaj pokazatelj moze da predstavalja i odredeni znacaj za politiku likvidnosti i sto je taj odnos veci, to je i znaca j ovog pokazate1ja veci. Ukoliko je taj odnos 1:1, u tom slucaju su dugorocni plasmani upotpunosti finansirani iz vlastitih izvora, ako je npr. taj odnos 1:9, tada je ucesce vlastitih izvora 10 posto u finansiranju ukupnih dugorocnih sredstava i tada taj pokazatelj nema bitnog znacaja za buducu likvidnost, jer su ostali izvori dominantni iIi obratno, u slucaju da vlastiti izvori ucastvuju sa 90 posto u ukupnom finans iranju dugorocnih vezanih sredstava, tada ovaj pokazatelj moze da bude jedan od kljucnih pokazatelja buduce likvidnosti preduzeca, Odnos izmedu likvidnih sredstava i likvidne rezerve je pokazate1j koji moze u odredenim situacijama da ukaze na sigumost u vodenju politike likvidnosti preduz eca. Problematicno je reci sto je taj odnos povoljniji u korist likvidnih sredstava do je sigumost obezbjedenja likvidnosti veca, jer preduzece raspolaze vecim likv

idnim sredstvima nego sto je potrebna likvidna rezerve. Ovaj nacin odrzavanja likvidno sti je neracionalan jer preduzece drzi van oplodivanja vise sredstava nego sto je normativno predvideno. Likvidna struktura sredstava moze znacajno da utjece na odrzavanje likvidnosti, u stvari da politika likvidnosti znacajno zavisi od te strukture. Sto preduzece ima povoljniju likvidnu strukturu, to je i problem vodenja likvidnosti manji. Np r. sto je ucesce gotovine i utrzivih vrijednosti papira u ukupnim likvidnim sredstv irna vece, to je i preduzece manje izlozeno opasnosti da bude nelikvidno. Ukoliko u toj strukturi dominira ucesce gotovine, to je i preduzece u povoljnijoj situac iji da spremnije doceka dospje1e obaveze. Osnovni smisao utvrdivanja odredene likvidne strukture jeste da se pronade tzv. optimalni odnos ucesca pojedinih likvidnih sr edstava u ukupnim likvidnim sredsvima za konkretno preduzece,

Odnos vlatitih izvora sredstava prema ukupnim izvorima sredstava. Sto je taj odnos yeti, tj. sto je vece ucesce vlastitih izvora u ukupnim izvorima sredstava , to je i likvidnost preduzeca stabilnija. U tom slucaju likvidnost je manje izlozena brojnim utjecajima koji proizilaze iz angazovanja ostalih izvora sredstava. Bez poznavan ja vremena vezanosti sredstava i rocnosti ostalih izvora tesko je parcijalno cijeni ti kakva ce biti buduca likvidnost. Tu ocjenu je tim teze dati bez potpunog poznava nja stepena razvijenosti i funkcionisanja finansijskog trzista. U nestabilnim uslovima finansijskog trzista cak i 80 posto ucesca vlastitih izvora u ukupnim i zvorima moze da stvara vecu nesigurnost u likvidnosti nego kad preduzece koje ima npr. sarno 30 posta ucesca vlastitih izvora u ukupnim izvorima, ali ako posluje u stabilnim uslovima finansijskog trzista, Ucesce dUl:orocnih izvora obrtnih sredstava u ukupnim izvorima obrtnih sredstava pokazuje koliko je zastupljena dugorocna komponenta u finansiranju obrtnih potreba. Sto je ucesce povoljnije, tj. vece u korist dugorocnih izvora obrtnih sredstava, to su i procjene likvidnosti povoljnije. Ovaj finansijski pokazatelj je sarno jedan parcijalni pokazatelj finansijske stabilnosti preduzeca, jer se iza njega mogu da kriju i odredene nepoznanice. Primjera radi da su dugorocni izvori obrtn ih sredstava upotrijebljeni za finansiranje osnovnih sredstava iIi da se jedan dio kratkorocnih izvora upotrebljava i za finansiranje osnovnih sredstava. Ukoliko s e kratkorocni izvori sredstava upotrebljavaju i za finansiranje osnovnih sredstava , tada je problem odrzavanja Iikvidnosti jos neizvjesniji. Procenat ucesca dUl:orocnih izvora u finansiranju trajnih obrtnih sredstava CTOS). Neosporno je da vece ucesce dugorocnih izvora u finansiranju TOS-a stvara vecu finansijsku stabilnost preduzeca, a time i vecu sigurnost za vodenje politi ke likvidnosti. Pri ocjeni znacaja ovog finansijskog pokazatelja za likvidnost pred uzeca, kao i kada se cijeni znacaj prethodno razmatrane strukture likvidnih sredstava, mora se uzeti u obzir razvijenost i funkcionalnost finansijskog trzista, Ako se utvrdilo da preduzece npr. u strukturi likvidnih sredstava treba da ima 20 po sta gotovine, to bi na odredeni nacin moglo i znaciti da bi preduzece u trajanju od pet dana moglo izvrsiti svoje kratkorocne obaveze, sto se ne moze protumaciti da ce preduzece time moci i izvrsiti svoje obaveze bez ozbiljnih posljedica, jer to is to preduzece uz sarno ucesce od 10 posta gotovine u ukupnim likvidnim sredstvima u uslovima funkcionalnog finansijskog trzista moze da lakse rjesava probleme lik vidnosti nego sa 20 posta tog ueesca ako je finansijsko trziste nefunkcionalno. Koliko se ovako logiciranje moze primijeniti i na funkcionalnu vezu visine neto obrtnog fonda i likvidnosti poslovanja preduzeca, U literaturi se nerijetko spom inje

visina neto obrtnog fonda kao indikatora likvidnosti. Dovodenje u direktnu zavisnost likvidnosti poslovanja preduzeca od visine neto o brtnog fonda proizilazi prevashodno iz neuskladivanja novcanih tokova u preduzecu. Svak a bilansna aktivna pozicija ima razlicit stepen unovcivosti uz istovremenu cinjenicu da i k ratkorocne obaveze imaju razlicitie rokove dospjelosti, sto stvara velike probleme u usklad ivanju tih velicina. Sto je veci iznos obrtnih sredstava koja se finansiraju iz dugoroc nih izvora, tj. sto je veci neto obrtni fond, to su i mogucnosti unovcenja nenovcanih obrtnih sr edstava u gotovinu vece i pribliznije potrebama placanja dospjelih obaveza koje su dugoroc nijeg karaktera. Iz takvih postavki izvlaci se zakljucak da veci obrtni fond automatski obezbjedu je srazmjerno visi stepen likvidnosti poslovanja preduzeca. Za politiku likvidnosti preduzeca nije toliko relevantan faktor odnosa cak i opt imalnih velicina pozajmljenih i vlastitih izvora sredstava. To mozemo reci i za odnos du gorocnih

izvora sredstava (DIS) prema kratkorocnim izvorima sredstava (KlS). Ti odnosi im aju odredenog znacaja u kontekstu kompariranja sa iznosima vezanosti sredstava. Kada je u pita nju odnos tzv. neto obrtnog fonda prema kratkorocnim obavezama, to za politiku likvi dnosti ovaj finansijski pokazatelj nema onu svrsishodnost koja se dobije na prvi pogled , kada se moze zakljuciti da veci odnos daje povoljniji uslov za odrzavanje likvidnosti. R azlog toj nesvrsishodnosti je u cinjenici sto od finansijske konstrukcije, sredstava, a ne pozicija bilansa stanja, zavisi sigurnost dolazenja do vece potencijalne mase likvidnih sredstava za rjesavanje likvidnosti poslovanja. Einjenica je da veca pokrivenost ukupnih obrtnih sredsta va sa dugorocnim izvorima daje i odredenu sansu da ce odredena obrtna sredstva biti la kse konvertovana u gotovinu. Okolnost da se s vecom tom pokrivenoscu stvara i veca mogucnost pretvaranja obrt nih sredstava u gotovinu, a time i obezbjedivanje placanja dospjelih obaveza, je utj ecala na to da se pretpostavlja da preduzeca koja imaju veci neto obrtni fond, uz isti koefi cijent pretvaranja zaliha i potrazivanja u gotovinu i uz iste ostale uslove koji determinisu nivo n eto obrtnog fonda, automatski obezbjeduje srazmjerno visi stepen likvidnosti sredsta va. Ako je u pitanju ocjena tekuce likvidnosti, koja se vrsi na bazi bilansnih informacija, ova pretpostavka je manje tacna, za razliku kada je u pitanju ocjena likvidnosti u buducnosti, ko ju u velikoj mjeri odreduje nivo neto obrtnog fonda, kao dio obrtnih sredstava koji j e finansiran iz dugorocnih izvora. Osim toga, kretanje nivoa neto obrtnog fonda i stepena likvidnosti obrtnih sreds tava mogu biti i razliciti, u smislu da neto obrtni fond raste, a da se u isto vrijeme niv o likvidnosti obrtnih sredstava smanjuje, kao i obrnuto. Do ovakvih kretanja dolazi zbog razli citog sastava obrtnih sredstava. Povoljnija likvidna struktura obrtnih sredstava, tj. struktur a sa vecim ucescem gotovine nema nikakvog utjecaja na visinu obrtnog fonda. Obrtna sredstva imaju razlicitu relativnu svoju likvidnost, te zbog toga i dolazi da razlicita struktu ra ukupnih obrtnih sredstava, odnosno to je i razlog da i pored toga sto nivo neto obrtnog fonda mo ze rasti, stepen likvidnosti obrtnih sredstava moze i opadati. Ove konstatacije nam ukazuju na to da nas sarno posmatranje neto obrtnog fonda u funkciji i likvidnosti moze navesti na pogresne zakljucke, te iz tih razloga bolje je izn os neto obrtnog fonda, odnosno likvidnosti dovoditi u vezu sa strukturom obrtnih sredsta

va. Veci nivo neto obrtnog fonda moze biti osnova sarno za grubu pretpostavku da se i stepen likvidnosti povecava. Potpuno tacnu konstataciju 0 kretanju likvidnosti je nemog uce dati sarno na osnovu visine neto obrtnog fonda, bez dublje analize elemenata koj i tu visinu i uslovljavaju. Tokovi neto obrtnog fonda ne daju podatke niti 0 stvarnim, a niti 0 monetarnim t okovirna u preduzecu, A stvarni tokovi u preduzecu (tokovi materijala, robe i usluga) i s njima vezani novcani tokovi dovode do promjena u finansijskoj strukturi. Dati nivo net o obrtnog fonda je rezultanta ranije nastalih stvarnih i monetarnih tokova i promjena zali ha, odnosno strukture aktive i strukture obaveza na kraju odredenog perioda. Znaci, pretvara nje zaliha i potrazivanja u likvidna sredstva puni blagajnu, odnosno dovodi do povecavanja go tovine, a dospijece obaveza i njihovo placanje do smanjenja gotovine. Preduzeca cije se zalihe i potrazivanja odrzavaju na relativno niskom nivou zbog visokog koeficijenta obrta, a imaju znatne iznose obaveza koje im tolerisu dobavljaci, m ogu

raspolagati dovoljnim iznosom gotovine da obezbijede svoju likvidnost i pored to ga sto im je neto obrtni fond jednak nuli. Ako se slobodna noveana sredstva u blagajni ili na racunu kod banke odrzavaju ko nstantno na visokom nivou, preduzece moze sasvim slobodno i bez bojazni po svoju likvidno st da dio novcanih sredstava investira u imobilizaeije. Posebno kod trgovackih pred uzeca, koja imaju visok koefieijent obrta zaliha, koja prodaju vrse za gotov novae, a n abavku od dobavljaca na kredit, odnosno uz placanje obaveza prema dobavljacima sa odlgadan jem od 60 do 90 dana. Ovakva situaeija nije rijetkost. Sarna cinjenica da im je neto ob rtni fond na nuli ne sprecava ih da budu likvidni. -. Odnos gotovine prema kratkorocnim obavezama predstavlja pareijalni finansijski pokazatelj na osnovu kojeg mozemo donijeti odredene relevantne zakljucke vezane za racionalnost vodenja politike likvidnosti. Za potpunije vrednovanje ov og pokazatelja u politiei likvidnosti neophodno je poznavati i ostala likvidna sred stva. Ako se utvrdi da je odnos 1:5, tj. da su kratkorocne obaveze pokrivene sa 20 pos to, to bi znacili, a da to preduzece u roku pet dana izvrsava svoje dugove i da nera cionalno koristi svoja likvidna sredstva u gotovini. Ne smijemo zanemariti i cinjenieu da vrednovanje ovog odnosa zavisi i od efikasnosti funkeionisanja finansijskog trzista. ..". Odnos vrijednosti kupaca prema robnim obrtnim sredstvima. Ovaj pokazatelj moze da ima odredene vrijednosti za proucavanje likvidnosti nekog preduzeca sarn o ako se posmatra u odredenoj dinamiei, jer je njegova univerzalnost daleko od prakticnosti, posebno u smislu komparaeije sa drugim preduzecima. Zato postoji niz ozbiljnih razloga, koji se svode na specificnosti poslovanja pojedinih predu zeea. Za neka preduzeca je normalno ako je taj odnos 1:1, za druga 1:2, a za treca 3:1.Ovakverazlike poticu izosnovasto neka preduzeca imaju eikluse proizvodnje, poslovanja (velike vrijednosti robnih obrtnih sredstava) i konjunkturnu proizvod nju, poslovanja koje ne zahtijeva kreditiranje kupaea, vee, naprotiv, omogucava i trazenje avansa od kupaea. Odnos vrijednosti kupaca prema vrijednosti dobavljaca. Najveci dio onog sto je receno za odnos vrijednosti kupaea prema robnim sredstvima odnosi se i na ova j odnos posmatran u fufnkeiji likvidnosti . ./. Mjerenje28 vremenskog razmaka izmedu protieanja likvidnih sredstava i izmirenja obaveza. U namjeri da se dode do sto objektivnijeg oejenjivanja uslova izvrsavanja obaveza, ovaj finansijski pokazatelj, koji predstavlja prosje cnu duzinu vremena u kome se mogu platiti ukupne obaveze preduzeca, zamisljen

je da da odedeni doprinos tom proucavanju. S obzirom na to da se njegova primjenjivost zasniva na odredenim pretpostavkama, koje su cesto u praksi tesko ostvarljive, to i znacaj ovog finansijskog pokazatelja za likvidnost preduzeca treba posmatrati u zavisnosti od njih. Pretpostavka je da se prikazana sadasnja kratkorocna potrazivanja, gotovina i dr. likvidna sredstva permanentno ponavljaju svakog dana u iznosima koji su sluzili i prvom mjerenju ve1icine ovog vremenskog razmaka. 28J. Rodic: "Poslovne finansije", str. 82.

Prethodno smo razmotrili vise tzv. orijentaeionih finansijskih normativa likvidn osti i dr. finansijskih pokazatelja od kojih se mnogi i upotrebljavaju, ne s eiljem koliko oni mogu sluziti kao odredeni kriteriji likvidnosti (ne kao bilansne relaeije vee kao stalna stru kturalna harmonija izmedu priliva i odIiva sredstava) na osnovu kojih ce se dolaziti do r elevantnih konstataeija da Ii je preduzece finansijski stabilno iIi nije, vee prvenstveno s eiljem da ukazemo na to da mogu posluziti i kao odredena, sire gledana, dopunska npr. pravila pri vodenju poIitike likvidnosti i upravljanja elementima Iikvidnosti. Sigurni smo da vecina od tih finansijskih normativa Iikvidnosti, odnosno finansijskih pokazatelja moze da bud e i znacajna za finansijskog rukovodioea preduzeca, koji je duzan obezbijediti raeionalnu upo trebu finansijskih sredstava i unapredivati rad pri rjesavanju problematike likvidnost i. Dalje, pojedini ovi normativi i finansijski pokazatelji mogu da sluze i kao odredeni putokaz u r adu finansijske funkeije u doticnom preduzecu, stirn da rijetko koji posmatran poseb no moze posluziti za oejenu da li ce preduzece biti iIi ne likvidno. Osnovni smisao njih ovog nabrajanja i obrazlaganja jeste u tome da se dobije sto potpunija predstava koliko se njiho vim utvrdivanjem i sprovodenjem i pracenjem moze unaprijediti kompletna materija vez ana za upravljanje elementima Iikvidnosti, posebno materija vezana za priliv i odliv go tovine u uslovima nepostojanja efikasnog finansijskog trzista, kako se njihovim usavrsava njem moze dolaziti i do specificnih finansijskih standarda koji mogu biti od vaznosti za p reduzece. Svakako da ne smijeno zanemariti mogucnost odredenih procjenjivanja kretanja spo sobnosti preduzeca za izvrsavanje buducih obaveza pomocu tih orijentaeionih pokazatelja, posebno ako se ti finansijski normativi posmatraju u odredenoj dinamici u konkretnom pre duzecu. Do slicnih zakljucaka mozemo dolaziti i bez dinamicnog posmatranja njihovog poje dinacnog kretanja, tj. na bazi grupnog, a ne pojedinacnog posmatranja odredenih finansijs kih pokazatelja, orijentacionih normativa dobijenih uporedivanjem aktivnih i pasivni h bilansnih pozicija, temeljitim proracunima utjecaja bitnih grupnih stavki na likvidnost do kraja planskog perioda i procjenama kakva ce biti sposobnost placanja preduzeca na kraju posmat ranog planskog perioda. Ove procjene se ne odnose na to da se dokazuje da li ce preduz ece biti u svakom momentu likvidno ili ne, vee sarno na to da pokazu hoce Ii preduze ce imati dovoljno Iikvidnih sredstava za pokrivanje svih obaveza posmatranog planskog per

ioda. Pouzdaniji proracuni buduce likvidnosti, u stvari pouzdanije prognoze se mogu do biti ako se odredeni adekvatni, prethodno prikazani i drugi finansijski pokazatelji svrst avaju u odgovarajuce srodne grupe, kao sto je grupa tzv. aktivnih finansijskih pokazatelja, koja bi o buhvatila sve karakteristicne finansijske pokazatelje koji se odnose na potvrdivanje odnos a u okviru aktive, zatim grupa tzv. pasivnih finansijskih pokazatelja koja bi obuhva tila sve karakteristicne finansijske pokazatelje koji utvrduju odredene odnose u okviru pasive i grupa tzv. aktivno-pasivnih finansijskih pokazatelja koji se odnose na utvrdivanje odn osa izmedu aktivnih i pasivnih pozieija. Najpouzdanije oejenjivanje buduce likvidnosti u di namiei moze se dobiti na osnovu plana priliva i odliva gotovine, pri cemu ne treba zanemarit i ni elektronski novae kao novo sredstvo placanja.

OESErl DID ORGANIZACIONI ASPEKTI FINANSIJSKOG MENAOZMENTA I UPRAVLJANJA FINANSIJAMA UPRAKSI 1. Uvodna razmalranja Da se ne bi pojavila ni najmanja sumnja u to sto ce sve obuhvatiti ovaj dio razm atranja ili pojavila ma kakva neizvjesnost u koncipiranju sustine organizacionih aspekata fi nansijskog menadzmenta u praksi u smislu da li ce se posvetiti odredena paznja materiji vez anoj za tzv. organizacijski menadzment, zelimo odmah istaci da ce se cjelokupno razmatranje o dnositi na sira pitanja vezana za konkretno organizovanje poslova u privredno -pravnog subj ekta preko kojih ce se ostvariti i osnovne zamisli finansijskog menadzmenta u tom subjektu. Novi drustveno-ekonomski odnosi kojima tezimo preferiraju trzista i njihove zakonitos ti. Postojece stanje je jos optereceno odredenim elementima dohodovne ekonomije u smislu da se predvidanja i organizacija poslovanja odvijaju po unaprijed smisljenim scenarijima. Trzisno opredjeljivanje stvara permanentnu nesigurnost koja u pocetnim fazama prelaska n a trzisnu privredu stvara i odredenu nesnalazljivost, pa i vapaj za starim odnosima po cij enu sporijeg ali sigurnijeg razvoja. Uzroke takvim pojavama i takvim nesnalazenjima treba tra ziti ne samo u tome koliko su stvorene odredene pretpostavke za primjenu trzisnih, prakticno dokazanih opravdanih zakonitosti, kao sto su i definiranje titulara vlasnistva, trzisno vr ednovanje postojecih preduzeca i uspostavljanje neophodnog ambijenta definisanog u slobodn oj trzisnoj ekonomiji i u pluralnoj demokratiji vee i u neprilagodenoj organizaciji poslovan ja koja bi bila sprernna rjesavati i postojece i nove probleme s kojima se vee preduzeca uveliko susrecu. To su prije svega problemi viska radne snage, nedostatak trzisno orijentiranog k adra, nepostojanje stimulativne raspodjele, motivacije za rad, uskladivanja regionalnih razvoja, ne dovoljno znanje 0 trzisnoj privredi i njenim zakonitostima i sl. Zadrzacemo se samo na nekim osnovnim karakteristikama savremenog menadzmenta koje proizilaze iz brojnih ekonomsko-finansijskih, socijalnih, politickih i tehn oloskih promjena kao sto su: sustinske promjene koje su nastale u svjetskim trzisnim privredama, uz sve vecu primjenu informacionih procesa i robotizacije, permanentno rapidno povecavanje znanja, u svim oblastima rada, evidentno prisutna stalna potreba za planiranjem, kvalitetom tehnoloskog rasta i

razvoja

sve vece prisustvo tzv. " intelektualne tehnologije " koju hrane i podsticu maso vne pojave informacionih sistema i sl. Pri tome cerno se zadrzati na nekim aktuelnim pitanjima i problemima koji su pos ebno interesantni za organizaciju finansijskog menadzmenta. To se prije svega odnosi na problematiku koja se tice likvidnosti poslovanja pre duzeca, nedostatak kvaIitetnih izvora finansiranja, probleme vezane za trzisno vrednovan je preduzeca, problematiku aktivnog ucesca u prcesu privatizacije (gdje i da Ii se pojaviti ka o strateski investitor i sl.) i reprivatizaciju, problematiku vezanu za poslovanje vrijednos nim papirima. Da bi se takvi vee aktuelni problemi za mnoga preduzeca mogli uspjesno rjesavati , neophodno je vrsiti odredene promjene u postojecoj organizaciji. Prije bilo kakv ih znacajnih promjena u postojecoj organizaciji, mora se razraditi jasan koncept buduceg razv oja poslovnog drustva. Taj koncept razvoja rade zajednicki preduzetnici i menadzeri, a glavni pokretac organizacionih promjena je, u principu, menadzer, Te promjene mogu biti kadrovske, tehnoloske i strukturne, promjene pravnih obIika i mogu imati karakter reoorgani zacije, restruktuiranja, transfonnacije ili organizacijskog reinzinjeringa. Ova sustinsk a promjena u novom pristupu organizacije se ogleda u tome da se ne moze prvo raditi unaprij ed definisana nova organizacija kao u slicnom poslovnom drustvu pa tek onda program i razvoja i ostalog poslovanja, vee se prvo moraju razraditi razvojni planovi preduzeca pa tek onda koncept organizovanja. Nairne, organizacija se radi u principu zadnja, jer ona t reba da bude uradena tako da odgovori na pitanje -da li je takav i takav izbor organizacije o dredena bitna pretpostavka da ce konkretno planiranje biti uspjesno reaIizirano. Znaci d a je organizacija bitna pretpostavka za odvijanje novo komponiranog procesa poslovanja koje pocinj e na osnovu vee zavrsenog planiranja, jer u fazi planiranja treba dati odgovor na pitanje izbora dok se u fazi razmatranja organizacije pronalaze konkretni nacini obavljanja izb ora, Najjednostavnije receno, organizacija u jednom poslovnom drustvu treba da bude prilagodena realnoj mogucnosti ostvarenja specificnog plana razvoja preduzeca a ne da bude n ekakva uopstena tvorevina dostignuca drugih preduzeca, U tom kontekstu organizaciju fin ansijskog menadzmenta moramo posmatrati kroz koncept razradenog finansijskog planiranja u smislu da razradimo takvu organizaciju koja ce biti kao odredeni garant uspjesnom ostva rivanju preduslova za realizaciju koncipiranog finansijskog planiranja.

Pridrzavajuci se takvog jednog strucno opravdanog pristupa, mi cemo problematiku organizovanja u poslovnom drustvu u ovoj knjizi staviti kao posljednje poglavlje, svjesni da t ime pravimo odredene presedane, a problematika finansijskog planiranja kao prvo pogl avlje. 2. Organizovanje linansijskog menadzmenla uposlovnom druslVu Da bismo bolje razumjeli odredena sustinska pitanja vezana za problematiku kako konkretno koncipirati organizaciju finansijskog menadzmenta u jednom preduzecu, jednom poslovnom drustvu, prikazacemo neke dileme koje se realno mogu pojaviti i koje s e vee pojavljuju. Te dileme mogu biti: da li poslove finansijskog menadzmenta u preduzecu organizovati kao nekakvo novo odjeljenje ili sektor ; da li te poslove organizirati u sastavu vee postojeceg organiziranog sektora fin ansijske funkcije u preduzecu ;

da li poslove finansijskog menadzmenta organizirati da se vode, shodno njihovom karakteru, u vise sektora, jedan dio u sektoru finansijske funkcije, jedan dio u okviru racunovodstvene funkcije a jedan dio u okviru komercijalne funkcije ; da li organizovanje poslova finansijskog menadzmenta ne organizovati kao nekakay poseban organizacioni dio, vee to poslovanje sarno jasno definirati kao zadatke koji ne moraju sprovoditi u preduzecu i slicna pitanja i dileme. Kada bismo odgovorili na ova i druga pitanja, mi bismo se time priklonili koncep tu organizovanja koji nije u duhu zahtjeva savremenih trzisnih zakonitosti, jer bismo bili prista lice da se unaprijed radi organizacija prema nekakvim uopstenim kriterijima, a ne prema specificnim uslovima i potrebama konkretnog preduzeca koje su definisane u finansijskom plan iranju. Da bismo bar djelimicno opravdali ovakav nas pristup, posluzit cemo se jednim pr imjerom koji nam na indirektan nacin moze dati opravdanje ove tvrdnje. Posmatrajmo kako se reflektira uzimanje istog iznosa novog kredita s istim uslovima na dva preduzeca koja imaju razlicitu postojecu vlasnicku strukturu izvora sredstava: "A" "B" 1. pozajmljeni kapital 5.000 15.000 2. sopstveni kapital 15.000 5.000 3. ukupan kapital 20.000 20.000 4. poslovni dobitak 1.920 1.920 5. rashodi kamata 360 1.080 6. bruto fin.dobitak (4-5) 1.560 840 7. 40 % porez na rezultat 624 336 8. neto dobitak (6-7) 936 504 9. prosj.kam.stopa 7,2% 7,2 % 10. stopa prinosa na sopstveni 6,24 % 10,08 % kapital (~ . 100) 2 Preduzece " A " ce imati manju stopu prinosa na sopstveni kapital za 3,84 % prem da imaju istu prosjecnu kamatnu stopu od 7,2 % sarno zbog toga sto imaju razlicitu postojecu vlasnicku strukturu izvora sredstava.

Pouka, da se organizacija, finansijskog menadzmenta ne moze u praksi uopstavati vee da se za svako poslovno drustvo mora pojedinacno iznalaziti i prilagodavati specifi cnim uslovirna. U nasem prethodnom primjeru vlasnicka struktura je ta koja ce zahtijevati i spec ificno organizovanje u preduzece "A " u odnosu na preduzece " B ", jer taj specifican u slov u preduzecu " A " njemu omogucava povoljniju stopu prinosa na vlastiti kapital za 3,84 %. Be z namjere da umanjujemo znacaj specificnosti svakog preduzeca u koncipiranju organ izovanja finansijskog menadzmenta u njegovom poslovanju, isticemo da je praksa pokazala d a se u najvecem broju preduzeca trzisne privrede rjesenja trazila u tome da se okosnica tog organizovanja vezala za postojece organizacione dijelove finansijske funkcije u preduzecima, Rukovodeci se time, mi cemo u narednom izlaganju posvetiti vise paznje organizov anju finansijske funkcije u preduzecima trzisne privrede. Razmatranja ove problematik e ima opravdanja i iz razloga sto je aktuelnost organizovanja te funkcije za nasa pred uzeca koja

se nalaze u tranziciji ka trzisnoj privredi opcenito aktuelna, tako da je svrsih odnost ovog proucavanja time i potpunija. Nalazimo se na pocetnom putu uvodenja finansijskih trzista, novih instrumenata finansiranja, potreba za formiranjem novih finansijskih insti tucija, neophodnosti primjenjivanja i nove filozofije u finansijskom poslovanju posebno po pitanju tretmana finansijskih sredstava, njihovog utvrdivanja, pribavljanja i usmjeravan ja. U sklopu te sire problematike koja proizilazi iz cinjenica da vlasnike firmi, njene dioni care, prvenstveno interesira vrijednost firme, dakle cijena njenih dionica -dividenda, problematik a finansijskog menadzmenta u firmi je sastavni dio te sire problematike poslovnih finansija, a poseban njen dio koji se odnosi na upravljanje finansijskim sredstvima i obave zama. 3. Mjeslo, uloga i zadaci finansijskog menadzmenla ukonceplu poslovnih finansiia kao posebne nauGne discipline Posebno materija koja se tice finansijskog odlucivanja i koja sustinski prozima i finansijski menadzrnent, stalno se mijenja, s novim zamislima i tehnikama. Te promjene imaju karakter kontinuiranog razvoja finansijske teorije i prakse i ucvrscuju ulogu fi nansijskog menadzmenta. Ta uloga je prolazila iz prihvatanja mijenjanja okruzenja od finans ijskih menadzera, posebno po pitanju prihvatanja cilja i iz pozitivnog djelovanja znans tvenika finansijske teorije poslovnih finansija i njihovog pozitivnog i kreativnog utjecaja na pravo vremeno upoznavanje, pa i usmjeravanje razvoja odredenih bitnih okruzenja. To se posebno donosi na: stalno unapredivanje vrednovanja preduzeca, racionalnije i efikasnije koristenje sredstava unapredivanjem njihovog upravljanja i kvalitetnijeg ispitivanja opravd anosti namjeravane upotrebe kapitala, uravnotezavanje razlicitih potrazivanja ulagaca, uskladivanje tekuce i razvojne politike s promjenama odgovarajucih propisa i zakona 0 oporezi vanju i na pravovremeno prilagodavanje finansijske politike mnogim drugim relevantnim internim i eksternim okruzenjima. Neosporno je da se, sa sadasnjeg stanovnista, moze zakljuciti da su sustinska pi tanja finansijskog menadzrnenta: donosenje odluka 0 investiranju, odluka 0 finansiranj u i odluka 0 dividendi, u stvari, proucavanje kako se svaka od tih odluka reflektira na cilj preduzeca, U sirem kontekstu ovog razmatranja, s obzirom na to da su sve te fina nsijske odluke medusobno povezane, najbitnije je pronaci optimalnu kombinaciju triju odluka koje ce maksimizirati vrijednost preduzeca i time utvrditi njegov zajedni cki ucinak na trzisnu cijenu preduzeca, tj. na trzisnu cijenu trajnog kapitala preduzeca. D a bi sto kompleksnije obuhvatili problematiku koju treba da proucavaju poslovne finan

sije, a time i shvatili siri predmet pojmova njenog proucavanja, prikazat cemo sarno n eka pitanja koja intenzivno izucavaju finansijski znanstvenici i s kojima se svakodnevno hva taju ukostac i finansijski menadzeri, To su, prije svega, slijedeca aktuelna vise eks terna pitanja, problemi, kao sto su: usavrsavanje finansijskih odnosa i finansijskog poslovanja, obogacivanje finansijskih saznanja 0 neizvjesnostima i rizicima, proucavanje oscilacionih kretanja, inflatornih stopa, proucavanje kretanja cijena kapitala, proucavanje sve ostrije konkurencije izmedu dobavljaca kapitala i onih kojih pru zaju finansijske usluge, procavanje promjena poreskih propisa i zakona i kako ce oni utjecati na finansij ske instrumente,

izucavanje vanjskih i domacih dugova koji su posebno eskalirali u posljednjih dv adesetak godina kroz nesigurnu kreditnu ekspanziju, upoznavanje s nizom spekulativnih finansijskih poslova i sl. Sva takva i druga eksterna okruzenja se moraju strogo analizirati i pronalaziti najprikladnija rjesenja kako bi preduzece bilo optimalno posluzeno. Poslovne finansije kao zasebna naucna metodoloska disciplina pretenduju da se sv i poslovi finansijske funkcije preduzeca proucavaju u okviru ove discipline. Poslovi finan sijske funkcije predstavljaju jednu cjelinu koju, u osnovi, karakteriziraju aktivnosti koje su v ezane za privredivanje s novcanim sredstvima i regulisanje finansijskih odnosa i za donosenje poslovno -finansijskih odluka. Zbog obimnosti i slozenosti materije koja je vezana za pripremne radnje donosenja takvih odluka, posebno cinjenice da je ona relativno nova naucna disciplina koja se tek sredinom ovog vijeka pocela potpunije i izucavati kao akademski predmet i da biljezi kons tantan progresivan razvoj od tada, opravdano je insistiranje da se ista proucava i u po ddisciplinama. Da li ja dijeliti na dio koji se odnosi na tzv. osnove poslovnih finansija i dio ko ji se odnosi na vise faza upravljanja s finansijama (u formi finansijskog menadzmenta) iIi imati i tr eci dio koji ce se odnositi na kreativni dio poslovnih finansija, to je stvar 0 kojoj se moze i tre ba raspravljati. Drugim rijecirna, osnovi poslovnih finansija mogu da se izucavaju i kao predmet pod nazivom poslovne finansije i koji bi bio obavezan za sve studente ekonomskog fakulteta, a drugi dio mogao bi biti prilagoden odredenom usmjeravanju studenata i odnosio bi se na daljnju razradu poslovnih finansija potpunijeg proucavanja najsuvremenijih i najslozenij ih metoda koje se prvenstveno odnose na finansijski menadzrnent, suvremeno upravlja nje sredstvima, izvorima i poslovno -finansijskim transakcijama. Taj dio bi se mogao proucavati i kao predmet pod nazivom poslovne finansije II. Proizilazi da bi poslovne finansije kao naucna disciplina, kao poseban akademski predmet, proucavale cjelokupnu materiju koja se tice finansijske funkcije preduzeca neovi sno kako je organizirano njeno prakticno sprovodenje u preduzecima, nairne, neovisno od toga sto se u okviru jednog optimalnog oblika organizovanja finansijske funkcije u pr eduzecu (bilo kao finansijskog odjeljenja, sluzbe ili sektora) mogu obavljati sarno odre deni poslovi finansijske funkcije, a ne svi, tj. sarno oni za koje se ocijeni da ce se efikas no, kvalitetno i racionalno obavljati ako su u posebnom organizacionom finansijskom obliku.

Pri procavanju materije finansijskog menadzmenta u praksi i u ovoj knjizi tezist e cemo usmjeriti na pitanja koja se mogu podvesti pod predmet poslovnih finansija, u st vari i kao osnovi finansijskog menadzmenta u praksi. 3.1. Nastanak i razvoj poslovnih finansija Za bolje razumijevanje ove problematike smatramo da je korisno dati kratak osvrt na njen nastanak. Nastanak poslovnih finansija,' kao posebnog odvojenog naucnog polja iz ucavanja u okviru ekonomskih nauka, u direktnoj je zavisnosti od razvoja proizvodnih snag a drustva. Znacajnija otkrica proslog vijeka, narocito pronalasci parnih masina i elektrike , stvorili su bitne preduslove za nagli razvoj infrastrukture (zeljeznica, telefonija, gradnja elekt ricnih 1Frederich i Vera Lutz, The Theory ofinvestment ofthe Firm, 1950. Princenton Uni versity Press.

centrala), kao i razvoj robno -novcane proizvodnje. Te gradnje zahtijevale su og romna ulaganja novcanih sredstava, sto je automatski povlacilo javljanje velikog broja banaka k oje su se pojavljivale kao posrednici izmedu onih kojima trebaju sredstva za ulaganja i onih koji imaju slobodna noveana sredstva. Iz tog perioda datiraju prvi znacajniji organiz ovaniji oblici finansijskog trzista. Sve te pojave se manifestiraju i na potenciranju potreba z a teoretskim proucavanjern odredenih finansijskih problema i pojava s kojima se prvi put susr ecu imaoci slobodnih novcanih sredstava i onih koji trebaju ta sredstva, kao i onih koji su u funkciji posrednika (banke). Od mnogih problema, spomenut cemo sarno nemogucnost banaka da uredno odgovore obavezama prema onim od kojih su uzeli ta sredstva, prvenstveno zbog na glih prekida npr. gradnje zeljeznica i cestih teskoca s kojima su se susretali gradit elji (obustava radova izazvana oruzanim napadima na graditelje i s1.). Ti prekidi onemogucavaju pravovremeni zavrsetak kreditirane zeljeznice, te tako dolazi do njenog odgodenog aktiviranja . U tim slucajevima ulagace slobodnih sredstava hvata panika, traze svi nazad uloge. Ban ke to ne mogu udovoljiti i dolazi do serije bankrotiranja banaka u tom periodu. Iz tih ra zloga, prvenstveno, traze se naucnici koji ce dati odredena teoretska i uopstena zakonita kretanja o vih finansijskih poremecaja. Izgubilo se povjerenje u banke, imaoei slobodnoh novcan ih sredstava traze savjete gdje uloziti slobodni novae. Ovaj period se naziva i kao prvi peri od, kao prva faza naucnog razvoja poslovnih finansija. Tu fazu karakterizira izrazita zainter esiranost korisnika i drzave za rezultate naucnog rada. U sustini, ovo je faza tzv. eksternog finans iranja,' koja se zasniva na proucavanju eksternih pojava i to posebno onih koje se desava ju van privrednog subjekta, a ticu se ekspanzije u poslovanju, tako da se ova faza naucnog izucava nja naziva i ekstenzivnom naucnom fazom, cija se sustina sastoji u tome kako doci do velikih nedostajucih sredstava i kako ulaganja koja su predmet tog finansiranja uciniti atraktivnim z a imaoee slobodnih novcanih sredstava. Pojavio se problem kako odrzati povjerenje u banke koje posreduju pri prikupljanju sredstava. Ovaj period traje od druge polovine proslo ga vijeka i do dvadesetih godina ovog. Poslovne finansije u tom periodu pretezno proucavaju likvidnost finansiranja preduzeca i poslova vezane za emitovanje vrijednosti papira (obavez niee, dioniee itd).' S razvojem konkureneije i predmet proucavanja naucnika koje se bave poslo vnim finansijama sve se vise usmjerava od ekstenzivnog ka intenzivnom proucavanju. Drugim rijecim a, to znaci da se i uspjeh preduzeca sve vise mjeri njegovom sposobnoscu da bude ko nkurentno

na trzistu prvenstveno s nizom eijenom. Ova faza je i nazvana fazom tzv. vnog upravljanja, u stvari, fazom naucnog ispitivanja elemenata intenzivnosti vanju s finansijskim sredstvima. Ona traje sve do drugog svjetskog rata. Tokom krize od 1930. finansijsko poslovanje se usmjerava ka iznalazenju odbrambenih vidova prezivljavanja sti od likvidaeije, reorganizaeije).

intenzi u poslo godine (opasno

Treci period naucnog razvoja poslovnih finansija karakterizira njeno prilagodava nje potrebama brze obnove privrede pracene stvaranjem dva velika politicka bloka, tzv. zapadno g i istocnog bloka. Dolazi do stvaranja ogromnih regionalnih podjela rada, razvoja velikih medunarodnih koneerna, internaeionalizacije institucija. Teziste proucavanja je na planiranju kapitala, kontroli novcanih tokova. Ta faza traje sve do polovine sezdesetih god ina ovog vijeka. Istovremeno, s ovakvim naglim razvojem u zapadnom bloku, u istocnom blok u je gotovo u potpunosti zanemareno i proucavanje i prakticna primjena poslovnih fina nsija. Za cetvrtu fazu se stvarno moze reci da predstavlja vrhunac afirmacije naucnog p roucavanja poslovnih finansija. Ovu fazu karakterizira ukidanje blokovskih podjela, pojava ko 2 Artur Stonea Dewing: Financijal Policy of Corporation 3 James C.van Horne: Finansijsko upravljanje i politika,1991.1X izdanje, Mate, Z gb, str.2

mpjutera, proucavanje kibernetskog sistema upravljanja poslovnim finansijama, iz ucavanje finansijskog planiranja, vjestine vodenja poslovnih finansija, izucavanje strate skih poslova finansijske politike, a sve s eiljem ostvarivanja maksimalne neto dobiti, poveca nja imovine, ostvarivanja finansijske sposobnosti placanja, sposobnosti finansiranja , sposobnosti investiranja. Period savremenih poslovnih finansija karakteriziraju razvijeni modeli proejenji vanja finansijskih kretanja poslovnih partnera, modeli proejene dividende, modeli proe jene vrijednosti preduzeca, razvoj teorije portfolija i njena primjena u finansijskom menadzrnent u, razvijeni modeli proejene rizika, proejenjivanje vrijednosti finansijskih potraz ivanja (kroz model odredivanja eijene opeija), iznalazenje preeiznih rjesenja za umanje ni interes investitora za odredenim vrstama vrijednosnih papira kroz jacanje uloge trgovanj a sa speeijalnim vrstama finansijskih porrazivanja, zatim poteneiranje znacaja finans ijskog signaliziranja (u smislu izbora pokazatelja na osnovu kojih bi se moglo kvalitetno zakljucivati i na sonovu tretmana indikativnih pojava koje mogu zamjeniti stvarne podatke). P oslovne finansije postaju u ovom periodu stvarno kreativna snaga u preduzecu, snaga koja igra strategijsku ulogu u njegovom razvoju i snaga koja stvara nove vrijednosti za preduzece (inovaeije i s1.), tako da su danas poslovne finansije, u pravom smislu rijeci, doprinijele da finansijsku funkeiju u preduzecu tretiraju kao pravu poslovnu funkeiju i jedn u od kljucnih funkeija za preduzece. Savremena teorija poslovnih finansija je zainteresirana da pronade sto prihvatlj ivija, optimalna rjesenja u uskladivanju odnosa izmedu odluka 0 investiranju, odluka 0 finansiranju i odluka 0 dividendi i da u sistemu signaliziranja na odredena dogadanja pronade sto univerzalnije i objektivnije osnove za donosenje odredenih finansijskih odlu ka. Znacaj ovih proucavanja bit ce jasniji za sve one koji znaju da je efikasnost ra da finansijske funkeije preduzeca jedno od njenih najbitnijih svojstava, koje je, pored privred ivanja, i cine da bude jedna od tri kljucne poslovne funkeije u preduzecu, Finansijske a nalize i finansijsko izvjestavanje, a time i pomenuta finansijska signalizaeija, u prin eipu se zasnivaju na odredenim indikaeijama, a ne na povjerenim cinjenicama. Jednom rije cju, savremenu teoriju poslovnih finansija najvise karakterizira proucavanje razvoja teorije finansijskog menadzmenta, Implementacija teoretskih prucavanja materija poslovni

h finansija prakticno se realizira: organizacijom finansijske funkcije u preduzecu i organizacijom drugih funkcija u preduzecu Sto je u drustvu razvijenija trzisna privreda i razvijenije trziste novea i kapi tala, to je i finansijska funkeija u preduzecu bolje organizirana. U takvim opstim uslovima poslovanja najcesce se realizira u organizaciji finansijske funkeije u preduzecu, Generalno gledajuci, ima oejena da se bolji rezutati u implementaciji materije poslovnih finansija mo gu postizati i da se postizu ako se isti sprovode kroz organizaeiju finansijske funkcije u pr eduzecu, s tim da treba imati u vidu, sto je i praksa pokazala, da je raeionalnije obavljat i neke aktivnosti poslovnih finansija u organizaeiji nekih drugih, dobro organiziranih funkcija u preduzecu. U mnogim zemljama koje se nalaze u tzv. tranzieiji, medu koje spada i nasa, prim jenjivanje materije koja se proucava u savremenim poslovnim finansijama, situaeija je razli cita. Necemo mnogo pogrijesiti ako, na bazi nekih licnih oejena i saznanja, situaeiju u zemljama koje tete trZisnom sistemu privredivanja podijelimo na:

zemlje koje su prakticno u intenzivnim aktivnostima da se implementiraju sve bitne odrednice savremenih poslovnih finansija u preduzecima, zemlje koje se nalaze u fazi odredenih pripremanja za organizovaniji rad 0 tom pitanju i zemlje koje jos nisu stvorile realne ambijente za ikakvo sprovodenje u djelo sav remenih teoretskih saznanja iz oblasti poslovnih finansija. Nasa se zemlja u nekim dijelovima vee nalazi u drugoj grupi, au nekim dijelovima je jos na starim principima poslovanja u preduzecu, U prakticnoj realizaciji materije k oja je predmet suvremenog proucavanja poslovnih finansija, posebno mjesto zauzima umjesnost rea liziranja odredenih proucavanih pitanja poslovnih finansija, a to je finansijski menadzmen t. Kao i svaki drugi tako se i finansijski menadzment, u principu, zasniva na vjest ini koja se primjenjuje na podrucju: odlucivanja, planiranja, organizacije, kontrole i ko municiranja prilikom ostvarivanja proucavane materije poslovnih finansija. 3.2. Definisanje finansijske funkcije Kazati da je finansijska funkcija ona funkcija u preduzecu s kojom otpocinje i k ojom se zavrsava privredno poslovanje, time smo sarno djelimicno zadovoljili sustinu poj ma obuhvatnosti poslovanja finansijske funkcije. Takvu istu ocjenu mozemo dati za misljenja koja pod pojmom finansijske funkcije podrazumijevaju pribavljanje i usmjeravanje novc anih sredstava, pa i za ona koja tome dodaju i vodenje brige a njihovom pravovremenom vracanju. Da se stvarno radi 0 djelimicnom zadovoljavanju pravog znacenja finansijske funk cije, to mozemo vidjeti iz slijedeceg grubog pregleda znacajnih poslova finansijske fu nkcije preduzeca koje ona stvarno i obavlja, a to su: planiranje strateskih finansijskih opredjeljenja preduzeca, planiranje pravila finansiranja preduzeca, planiranje bitnih finansijskih ravnoteza, utvrdivanje potrebnog novca i kapitala i oblikovanje njegove strukture, kreiranje finansijske politike i unapredivanje finansijskog upravljanja, upravljanje obrtnim sredstvima, upravljanje novcem i utrzivim vrijednosnim papirima, upravljanje likvidnoscu i likvidnim sredstvima, upravljanje potrazivanjima i obavezama,

poslovi pracenja finansijskih trzista, poslovi emisije vrijednosnih papira, pripremne radnje za donosenje investicionih odluka, obezbjedivanje efikasnih i kvalitetnih osnova za donosenje finansijskih odluka, pripremanje prijedloga za donosenje odluka 0 dividendi, ulaganje finansijskih sredstava i izbor optimalne varijante za ulaganje, predlaganje i primjenjivanje najefikasnijih instrumenata obezbjedenja placanja, predlaganje mjera za obezbjedivanje maksimalne ubrzanosti cirkulacije sredstava, racionalnijeg poslovanja, planiranje i pracenje novcanih tokova, kreiranje i sprovodenje kratkorocne i dugorocne finansijske politike, kreiranje i sprovodenje finansijske taktike i strategije po svim bitnim pozicija ma aktive i pasive, ostvarivanje finansijske snage preduzeca,

naplata potrazivanja i prodaja potrazivanja,

prodaja i kupovina dionica, otkup dugova i placanje obaveza, prodaja i kupovina deviza, pracenje kretanja kamata, kurseva i valuta, disponiranje novca, osiguranja imovine, finansijske analize, finansijsko izvjestavanje, finansijska kontrola dokumenata i finansijskog poslovanja. Iz pregleda poslova, koji su istovremeno i najcesce primjenjivani poslovi u fina nsijskoj funkciji jednog preduzeca trzisne privrede, evidentno je da se pojam finansijske funkcije odnosi i na privredivanje s novcanim sredstvima, njihovo trasformiranje , uredivanje finansijskih odnosa, pracenje i obezbjedivanje likvidnosti preduzeca, njegove sposobnosti finansiranja, povecanja imovine, 0 brizi za zadovoljenje zahtjeva ur ednog izvrsavanja planskih zadataka u poslovanju, zadovoljavanju zahtjeva preduzeca, p oslovnih struktura, zaposlenih, povjerilaca i duznika. Pod pojmom finansijske funkcije se moze smatrati da se radi 0 fukciji u preduzecu koji ima fundamentalni znacaj, da je to jedna od osnovnih funkcija u preduzecu bez koje se ne mogu obavljati ostale f ukcije. Ona je poslovna funkcija, jer mnogi od prikazanih poslova koji se obavljaju u fi nansijskoj funkciji imaju karakter privredivanja, te kao takvi finansijsku funkciju cine poslovnom funkcijom. --Organizacija finansijske funkcije zavisi od vrste preduzeca i ciljeva njihovog poslovanja. Profil i sadrzaj finansijske funkcije jednog preduzeca prevashodno determinira p redmet rada i ciljeve poslovanja preduzeca. Da ne bi bilo dileme, kada navodimo ciljeve preduzeca, tada ne mislimo na sustinsku opredijeljenost svakog preduzeca trzisne privrede da im je jedinstven cilj, a to je maksimiziranje profita uz odrzavanje zadovolja vajuce sposobnosti placanja, sposobnosti finansiranja i sposobnosti investiranja, vee m islimo na jedan sveobuhvatniji cilj preduzeca, a to je maksimiziranje bogatstva dionicara. Ako bismo se zadrzali sarno na prvom objasnjenom cilju (maksimiziranje profita), tada se u pre duzecu ne bi pokretalo kao posebno pitanje rizika i neizvjesnosti predvidivog to ka zarade, jer bi se rizicnost svodila sarno na ovisnost 0 iznosu duga u odnosu na vlastitu strukturu kapitala. Zanemarivala bi se i rizicnost primjenjivanja vrste divedende koju pre duzece moze isplatiti, a i organiziranost u konkretizaciji primjenjivanja razlike izmed u cilja maksimiziranja zarada po dionici i maksimiziranja trzisne cijene dionice, kao sp ecificno

podrucje rada finansijske funkcije u preduzecu. Zanemarivanje tih aktivnosti u f inansijskoj funkciji preduzeca moglo bi realno usmjeriti rad preduzeca ka pogresnom, jednost ranom i dosta rizicnom cilju, a to je da se ide sarno na povecavanje ukupnog profita n eovisno iz kog osnova se postize, sto bi prouzrokovalo zanemarivanje zarade po dionici. Npr. pri takvom definisanju cilja (maksimiziranje ukupnog profita) ukupan profit bi se olako mogao povecati i izdavanjem dionica i ostvarivanjem prihoda tih dionica ul aganjem u kupovinu drugih vrijednosnih papira (konvertibilnih utrzivih vrijednosnih papi ra kao sto su obaveznice drzavnih organa). Svi interesi, a time i ciljevi svih subjekat a koji stupaju u ugovorene odnose u jednom preduzecu se ne mogu jednoznacno definirati, tako da se i 0 tome mora voditi racuna, Razlicitost interesa je prisutna i izmedu pojedi nih struktura u preduzecu (struktura s gledista vlasnistva i rukovodenja), postoje razliciti i nteresi i izmedu pojednih isporucilaca kapitala (dionicara, kupaca, obaveznica, kreditora) . Taj cilj mora voditi racuna i 0 tzv. drustvenom interesu.

Svako preduzece ima svoje specificnosti koje opcenito najvise zavise od njegovog "zivotnog" eiklusa. Nairne, proizvodi i usluge zajedno sa opremom s kojom se proizvode prol aze kroz odredene faze rada," kao sto su inieijalna faza uzleta, faza brzog rasta, f aza zasicenja i faz definitivnog nastanka sa trzista (bilo zbog pojavljivanja novih konkurentn ih proizvoda, novih tehnologija, neprofitabilnog rada). Svaka od ovih faza rada zahtijeva i dr ugaciji rad finansijske funkeije u preduzecu, a time i specificnu organizaeiju te funkei je. Tako pocetnu fazu karakterizira potreba za obezbjedivanjem znacajnih novih ulaganja, prodor na trziste, zelja za brzom afirmaeijom i slicno, sto sve povlaci i specifican rad f inansijske funkeije preduzeca koja mora pojacati aktivnosti na pribavljanju novih sredstava. Najcesc i oblik preduzeca, posebno u pocetnoj fazi, jesu mala privatna preduzeca, Primjera radi, u SAD oko 80 posto preduzeca' je organizirano kao mala privatna preduzeca, eea 10 posta kao ortacka drustva i eea 10 posta kao korporaeije. Ova mala privatna preduzeca karakterizira i natprosjecna potreba za kapitalom i cesto i drzavna politika postice rad ovih preduzeca poreskim olaksicama. Ortacka drustva po brojnosti su daleko iza malih privatnih preduzeca. Njihova osnovna karakteristika je u neogranicenorn jemstvu, ogranicenom vremensk om trajanju i osnivanju od grupe ljudi vlastitim kapitalom. Taj vlastiti kapital or tackog drustva u ekspanziji postaje ogranicavajuci faktor njihovog daljnjeg razvoja zbo g cega se moraju pojaviti na trzistu kapitala. Taj prvi cin njihovog pojavljivanja na trzi stu znaci i njihovu registraeiju, cime oni prestaju biti ortacka drustva i postaju preduzeca koja ka rakterizira javnost u radu (obicno dionicarska drustva). Treca vrsta preduzeca, koja su po b rojnosti kao i ortacka, ali sa daleko najvecim kapitalom koji dostize i 80 posta ukupnog kapitala svih preduzeca, jesu korporaeije. Za primjenjivost suvremenih proucavanja poslov nih finansija kroz finansijsku funkeiju, korporaeije su najinteresantniji i najznacajniji obli k organizovanja. Taj znacaj nije sarno zbog cinjenice da je tu oko 4/5 ukupnih kapitala preduzeca vee i zbog toga sto su se ove korporaeije pokazale kao jedna od najrealnijih osn ova preko kojih se mogu realizirati i sva savremena naucna i teoretska razmatranja i sazna nja u poslovnim finansijama. Osnovna karakteristika ovih korporaeija jeste ujedinjav anje sitnih i drugih kapitala (putem dioniea), s motivaeijom da ce tako ostvariti vec i dohodovni ucinak nego kada bi ti kapitali funkeionirali odvojeno. Ove korporaeije su vee p okazale te i mnoge druge prednosti: ograniceno jemstvo za poslovanje preduzeca smanjuje riz

ike, sto dovodi i do povecavanja vrijednosti sredstava preduzeca, lakse dolazenje do novi h kapitala, ostvarivanje veceg stepena likvidnosti aktive korporaeije (npr. prodajom dioniea na sekundarnom trzistu) i u cinjenici sto su vlade zemalja u kojima su registrirane te korporac ije relativno vise zainteresirane za rad ovako velikih privrednih asoeijaeija i sves tranije pomazu kroz poresku i drugu politiku zemlje, a posebno se podrzavaju u oblasti istraziv anja, Realno je ocekivati da ce kod nas doci do odredenih promjena pravnih oblika zbog promjena vlasnistva, institueionalnih uslova, zakonskih i dr., sto ce se neminovno odrazi ti i na promjene u organizaeionim oblieima u preduzecima u smislu promjena organizaeioni h struktura i do novih restruktuiranja: "portfolio", organizaeijskog, operativnog a posebno finansijskog prestrukturiranja. To ocekivano restrukturiranje u oblasti finansijske funkeije tice se posebno rekapitualizaeije, upravljanja gotovinom, smanjenja dugova i struktur e vlasnistva, Finansijska funkeija treba da bude jedna od osnovnih funkeija preduzeca, iz cega mozemo zakljuciti da je njeno mjesto medu cetiri kljucne vodece funkeije u preduzecu: n abavne, proizvodne i prodajne. Bez njih se ne moze ni u kom vidu odvijati poslovanje pre duzeca kada je u pitanju proees prizvodnje, a ukoliko se radi 0 neprizvodnim preduzecim a, ta 4 Pero Jurkovic, redaktor «Finansijski menadzment u praksi», Mas Medija, Zgb.,1994., str.14. 5 P.Jurkovic:lsto djelo,str.14,

da je njeno mjesto izmedu nabavne i prodajne funkcije. U praksi, formalno gledaj uci, njeno mjesto i uloga zavise cesto i od njenog statusnog regulisanja u preduzecu, sto j e apsurd svoje vrste za trzisnu privredu. Nairne, u trzisnoj privredi poslovi koje treba da obavlja finansijska funkcija u preduzecu imperativno namecu i statusno ragulisanje, a ne obratno da od statusnog regulisanja zavisi kakva ce biti njena uloga u preduzecu, sto je re zultat netrzisnog rezonovanja u preduzecu. U trzisnom preduzecu tesko je zamisliti da se mogu, pri mjera radi, obavljati slijedeci poslovi bez ucesca finansijske funkcije: izrada i ostvarivanje kratkorocnih i dugorocnih finansijskih planova poslovanja i finansijske politike, s ciljem da se kroz njeno pravovremeno ucesce obezbijedi kvalitetna konkretizacija finansijskih pravila finansiranja, finansijskih nacela i optimaln o upravljanje sredstvima i izvorima sredstava, i tako smisljeno da maksimalni doprinos povecanja neto dobiti preduzeca. Pokazalo se da finansijska funkcija mo ze dati znacajan doprinos u povecanju neto dobiti preduzeca, odrzavanju poslovnog ugleda preduzeca planiranjem likvidnosti i brigom 0 sposobnosti finansiranja. Zatim u koristenju povoljnijih kretanja na trzistu novca i kapitala, zastiti od nepovoljnih trendova i monetarnih porernecaja, minimiziranju finansijskog rizika u poslovanju. Ostvarivanje tih efekata i slicno je u direktnoj zavisnosti od uslov a rada finansijske funkcije; regulisanje finansijskih odnosa u okviru preduzeca kako izmedu organizacionih di jelova, tako i pojedinaca; planiranje, pracenje finansijskih tokova i rukovodenje stirn tokovima, s novcem i kapitalom, rukovodenje s kupcima i dobavljacima pri plasiranju privremenog viska likvidnih sredstava u utrzive kratkorocne vrijednosne papire iIi u neke druge at raktivne, a sigurne kratkorocne namjene, plasiranje finansijskih sredstava u kupovinu dugorocnih vrijednosnih papira (dionica, obaveznica); regulisanje svih finansijskih odnosa sa svim pravnim i fizickim licima u zemlji i vani, izmedu preduzeca udruzenih u holding kompaniju; regulisanje odnosa s bankama posebno po pitanju pozamljivanja novca od banaka kao specificnih preduzeca, Banke koje posluju u uslovima trzisnih ekonomija kao samostalna preduzeca nude odredene specificne finansijske poslove, kao sto su de pozitni poslovi, kreditni poslovi, devizni poslovi i niz finansijskih usluga; regulisanje finansijskih odnosa, placanje i pracenje obaveza prema drzavnim i od redenim drzavnim institucijama posebno po pitanju placanja carina, taksi, poreza, kupovine obveznica od drzave;

regulisanje finansijskih odnosa sa gradanima posredstvom banaka ili specificnih organizacija (po pitanju prodaje dionica, obveznica, komercijalnih zapisa, kredi tiranja potrosaca i s1.); svakodnevni odnosi sa trzistem novca kao organiziranom institucijom i neorganizi ranim trzistem novca po pitanju obezbjedenja nedostajucih sredstava (prodajom vlastitih kratkorocnih vrijednosnih papira ili emitovanjem vlastitih ); poslovi vezani za trziste kapitala, posebno po pitanju prezentiranja posjedovani h dugorocnih vrijednosnih papira na prodaju ili kupovinu, novih, kao i po pitanju emitovanja vlastitih vrijednosnih papira; kratkorocno i dugorocno ulaganje i upravljanje portfoliom ulaganja sredstava; stvaranje i vodenje kreditne politike preduzeca koja moze pomoci povecanju plasm ana i profita; kreiranje finansijske politike na svim sektorima, posebno po pitanju odrzavanja du

gorocne stabilnosti i odrzavanju optimalnog stepena likvidnosti u poslovanju; permanentno efikasno pracenje koristenja finansijskih sredstava (racionalnosti i njihove profitabilnosti); preduzimanje efikasnih adekvatnih mjera po pitanju inflacionih kretanja s ciljem ocuvanja supstance imovine; poslovi koji se ticu opcenito finansijskog upravljanja, posebno po pitanju uprav ljanja i finansijskim plasmanima; poslovi vezani za finansijske analize, posebno one koje se odnose na analiziranj e realnosti unovcivosti sredstava, kvaliteta pojedinih vrijednosnih papira, analiz e optimalnosti koristenih pojedinih sredstava itd. Finansijska funkcija preduzeca je jedan od kreatora poslova koji se odnose na sv akodnevna domaca i inostrana placanja, kupovinu i prodaju deviza, preduzimanje preventivni h mjera obezbjedenja od rizika, ispitivanje i pracenje boniteta poslovnih partnera , tako da je nerazumno organizirati da se ti poslovi obavljaju izvan finansijske funkcije, je r je praksa dobrih preduzeca trzisne privrede pokazala da se takvi poslovi najuspjesnije mogu obavl jati u organizaciji finansijske funkcije. Rezimirajuci mjesto, ulogu i znacaj finansijske funkcije preduzeca, mozemo zaklj uciti: Prvo, da rad preduzeca koja imaju dobra organiziranu finansijsku funkciju, sto p odrazumijeva i kvalitetan kadar, koja djeluje u zadovoljavajucem objektivnom okruzenju, poseb no u uslovima re1ativno razvijenog finansijskog trzista, nedvosmisleno pokazuju pun u ekonomsku opravdanost da se organizira izvrsavanje finansijskih poslova upreduzecu u poseb nom obliku (sluzbi, odjeljenju iIi sektoru), i tako obezbijedi i njen doprinos u efi kasnom i rentabilnom poslovanju cijelog preduzeca, u skladu s relevantnim promjenama okru zenja. Njen doprinos je nezamjenjiv u unapredivanju trzisno -finansijskih razmisljanja i u svakodnevnom keriranju novih unosnih poslovnih ideja. Drugo, da preduzeca koja posluju u ambijentu postojanja zadovoljavajuceg okruzen ja, iskazanog u minimalno pozitivnoj ocjeni da i stvarno funkcionise finansijsko trz iste u njegovom ambijentu, a ne posjeduje posebno organizacionu strukturu finansijske funkcije u adekvatnom obliku koji odgovara njihovoj velicini i drugim uslovima, cine ogroma n propust

ako ne koriste prednosti takvog organizovanja finansijske funkcije. To proizilaz i iz potpunog nepoznavanja sustine uslova za afirmaciju finansijske funkcije u preduzecu (stat usnim tretmanom i s1.). Trece, ukoliko preduzece radi u uslovima okruzenja koja su stvarno sarno formaln o zadovoljavjuca za organizovanje strukture finansijskih poslova u posebnom obliku koji odgovara velicini drugim relevantnim faktorima organizovanja tog oblika, tada je normalno da ne treba formirati posebna odjeljenja, sluzbe ili sektor za finansijsku funkciju , koja su svojstvena slicnim preduzecima u zemljama stvarne trzisne ekonomije. Medutim, to ne znaci da preduzeca treba da mirno cekaju da im neko obezbijedi i stvara takve uslove. Praksa je pokazala da je to obicno tezak i slozen put, da se mnoge barijere, npr. za funkc ionisanje trzista definisane u vazecoj regulativi, mogu efikasnije razbijati ukoliko i preduzeca s istematski organizirano rade na razvoju i unapredivanju finansijske funkcije. S obzirom na to da se privreda i preduzeca u BiB nalaze samo u proklamovanom trzisnom opredjeljenju u poslovanju, to ce dobra, prosperitetna preduzeca biti u stanju da sagledaju znacaj finansijs ke funkcije i da vrse intenzivne pripreme u kombinovanju optimalne, pa i fazno konc ipirane organizacije finansijske funkcije u svom preduzecu. Primjera radi, ako je finans ijska funkci

ja u jednom preduzecu sada organizirana u potpunosti u okviru racunovodstvene fu nkcije, pripremace se njeno osamostaljivanje u realno mogucoj formi u posebnoj sluzbi il i odjeljenju, ili ako je sada organizirano u formi posebne sluzbe i odje1jenja, vrsit ce pripr eme za njeno prerastanje u poseban sektor, ili ako vee ima status posebnog sektora, vrs it cepripreme za njegovo organizovanje koje ce odgovarati potrebama preduzeca koja ce raditi u uslovirna i stvarnog funkcionisanja finansijskih trzista. Cetvrto, pri koncipiranju adekvatnog oblika organiziranosti i strukture finansij ske funkcije u preduzecu, treba stalno imati u vidu da je finansijska funkcija u svojoj susti ni, takode, znacajna poslovna funkcija i da se adekvatno dobrom organizacijom finansijske fu nkcije stvaraju uslovi za nove profitabilne poslove, neke poslove koji se uspjesno mogu generirati i realizirati ako su organizirani u finansijskoj funkciji. To mogu biti specific ni i slozeni, ali rentabilni poslovi. I praksa je pokazala da se oni ostvaruju sarno u onim pr eduzecima koja imaju razvijenu organiziranu finansijsku funkciju. Primjera radi, uspjesno upravljati gotovinom ili vrijednosnim papirima ili pripremati kvaIitetne varijante osnove z a ulaganje slobodnih Iikvidnih sredstava mogu samo oni koji su stekli neophodno iskustvo na tim poslovima, analizirati svoje iskustva, unapredivatu iii vrsiti pripreme za n ova rezervna, varijanta rjesenja, u smislu da u datom vremenskom kriticnorn trenutku, a za pre duzece moze biti i dugorocnom i sudbonosnom, znaju da li je najbolje rjesenje da se ta slobo dna likvidna sredstva drze neangazovana do pojave ocekivanog dobrog posla, iii je bolje da se odmah upotrijebe za otkup nepovoljnih kredita, ili je najbolje da se usmjere za kupvin u kratkorocnih vrijednosnih papira, ili uloze u kupovinu deviznih sredstava, ili poloze na teku ci racun, iii drze kao neorocen depozit u banci, ili da se ta sredstva plasiraju cak i kao dugorocni povoljan finansijski plasman, ako ima mogucnosti da se povoljnije kratkorocno obezbijede sredstva, ali samo pod uslovima ako stopa prinosa na ukupna poslovna sredstva u odnosu na prosjecnu kamatu pokazuje opravdanost tog povecanog zaduzivanja, Uopsteno rec eno, zajednicki ciljevi poslovanja finansijske funkcije preduzeca bi se mogla svesti na ostvarivanje maksimalne dobiti, sto vece stope prinosa na vlastiti kapital, uz odrzavanje zad ovoljavajuceg stepena likvidnosti u tekucem poslovanju. To su, u stvari, ciljevi ostvarivanja vece trzisne cijene preduzeca. Pored ovog cilja za pojedine poslove u okviru finansijske funkcije kao cjeline i li pojedine

poslove u pojedinim fazama njihovog realizovanja mogu se definisati specificni c iljevi. Medutim, svi ti ciljevi moraju biti prilagodeni, sihronizirani s prethodno defin isanim ciljevima. Ovo sihroniziranje je neophodno, a i Iogicno je kada se zna da se ti specificni ciljevi definisu s namjerom sto dosljednijeg ostvarenja jedinsvenih ciljeva finansijske funkcije. U fazi priprema za tekuce poslovanje finansijske funkcije ce imati specifican ci lj da obezbijedi maksimalno mogucu optimalnu strukturu sredstava i izvora sredstava, sto je i u d irektnoj funkciji ostvarivanja optimalne dobiti i zadovoljavajuce likvidnosti. Finansijske funkcije preduzeca koja posluju u uslovima privrdivanja koji praktic no nemaju sve bitne odlike trzisnog privrednog sistema suocavaju se sa specificnim problem ima u ostvarivanju toga cilja. Takvu situaciju imamo sada u BiH, cija se privreda na lazi u obnovi, reorganizaciji, vlasnickoj i upravljackoj transformaciji, zemlji koja se opredij elila za trzisni sistem, sa razlicitim oblicima vlasnicke strukture i koja je formalno stvorila z nacajan dio institucionalnog ambijenta u kojem ce se vise oblika preduzeca konstituirati na osnovama trzisne filozofije, s profitnim aspektom poslovanja. Realno je ocekivati da ce t rzisni uslovi vremenom biti i prakticno nivoa koji karakterise suvremeno trziste privredivanja . Upravo iz

tih razloga, ocekivanih pozitivnih procesa i podizanja nivoa finansijske funkcij e preduzeca, s prethodno koncipiranim ciljem svog poslovanja, moze se doprinijeti prilagodava nju zahtjevima suvremene trzisne ekonomije. Kada su u pitanju nasi uslovi, u procesu finansijskog restrukturiranju, treba uk ljuciti i upravljanje finansijskom funkcijom koja je u nasim preduzecima sada gotovo arhai cna. Toj funkciji se mora dati odgovarajuce mjesto, nova dimenzija i znacaj da bi bila os posobljena zaradivati u svijetu realnih velikih mogucnosti i velikih rizika. 3.3Osvrt na neke karakteristicne poslove koji se obavljaju u finansijskoj funkciji suvremenog triisnog preduzeca Ne posjedujemo puzdane podatke koji bi nam omogucili da damo rangiranje poslova i prikaz strukture poslova finasijske funkcije jednog preduzeca srednje velicine k akva je bila prije, npr. 50 godina, i iste te strukture tog preduzeca danas. U nedostatku tak ve jedne mogucnosti, mozerno sarno real no pretpostaviti da su slijedeci poslovi jednog p reduzeca prije 50 godina bili dominantni: planiranje i pribavljanje potrebnog kapitala, p rimjena novih metoda i tehnike pri izboru investicionih projekata, radovi na svodenju svih vri jednosti na zajednicko dospijece (sadasnja vrijednost), problematika sve-ukupnih sredstav a za investicije i alokacije kapitala za pojedine namjene na osnovu prihvatljivih mje rila. Ukoliko su ti isti poslovi i danas prisutni, tako pretpostavljamo, u radu finansijske fu nkcije tog preduzeca, oni se danas daleko lakse mogu izvrsavati zahvaljujuci primjeni kompj utera i drugih racunala. U sustini, danas jedna takva ili slicna finansijska funkcija bi bila, generalno gledajuci, najvise angazirana na iznalazenju puteva i nacina za sto potpuniju pr imjenu svih savremenih dostignuca koja su bila predmet naucno -teoretskog proucavanja u oblasti poslovnih finansija. Znacajan dio tih proucavanja vee je i prakticno implementir an u radu finansijskih funkcija pojedinih korporacija, a mnoga od tih pitanja pokusavaju s e realizirati u praksi. Neka od tih pitanja vee smo i spomenuli kada smo pisali 0 poslovnim fi nasijama kao zasebnoj naucno -metodoloskoj disciplini. Neka su vee aktuelizirana i primij enjena u radu finansijskih funkcija pojedinih korporacija, a neka su u fazi ocekivane b rze promjene. U grupi tih poslova su i: uvodenje strozih analiza i normativnih teorija, pripremanje kvalitetnijih osnova za

finansijki menadzrnent imovine, usmjeravanje kapitala, procjena preduzeca na cjelokupnom trzistu i organizacija internih analiza, posebno onih koje proucavaju iznalazenje optimaln ih kombinacija triju kljucnih finansijskih odluka u preduzecu od kojih zavisi maksi miziranje vrijednosti dionicarskog drustva i to odluka 0 investiranju, odluka 0 finansiran ju i odluka 0 divedendama." Od uspjesnosti rjesavanja ovih kombinacija zavisi i zajednicki ucinak tih odluka na trzisnu cijenu trajnog kapitala preduzeca, jer su te odluke medusobno povezane. Parcijal o proucavanje efekata svake pojedinacne odluke na visinu te cijene ne bi nam dalo kljucni odgo vor koliko sve te tri uzajamne odluke uticu na cijenu preduzeca, 6 James C. van Horne: Isto djelo, str. 6.

3.4ladaci finansijske funkcije i znacaj definisanja tih zadataka posebno za finansijski menadiment Naucna organizacija rada zadatke preduzeca rasclanjuje na pojedine zadatke svake funkcije u preduzecu s ciljem da se ukupan proces poslovanja (proizvodni i dr.) sto funkc ionalnije organizuje. Skup istorodnih i povezanih poslova u preduzecu naziva se funkcija. U preduzecima postoje tzv. reprodukcione funkcije (nabavna, proizvodna, prodajna i finansijska ), koje se jos nazivaju i poslovne funkcije i funkcije koje aktiviraju, usmjeravaju i ko ordiniraju rad u preduzecu, a to su izvrsno -upravne funkcije, zatim i funkcije koje potpomazu dr uge funkcije u preduzecu, kao sto su racunovodstvena, planska, razvojna, pravna, informativna i dr. Treba istaci da finansijska funkcija ne moze samostalno egzistirati kao posebna cjelina u preduzecu, vee sarno uz punu saradnju sa drugim funkcijama u preduzecu, ali ito da se ona prozima sa svim drugim funkcijama i da izvrsavanje tih drugih funkcija znacajno zavisi od ostvarivanja zadataka finansijske funkcije. Iz tih razloga, organizaciona obuhva tnost i zadaci finansijske funkcije u preduzecu moraju uvazavati princip uskladenosti i povezan osti svih funkcija u preduzecu kao bitnom preduslovu za njegovo efikasno funkcionisanje. P ri tome se ne smijemo zavaravati da potenciramo finansijsku funkciju s nekakvim opravdan jima da se bez npr. odgovarajucih sredstava (novca, zgrada, opreme, strojeva) ne moze ni obavljati ni drugo poslovanje u preduzecu niti ostvarivati neto dobit. Bez jasnog i objekt ivnog definisanja zadataka svake funkcije nema ni organizovanog rada u preduzecu, a to znaci ni ef ikasnog ni racionalnog izvrsavanja zadataka preduzeca. Pitanjima vezanim za tzv. pripremne aktivnosti posvecena je najveca paznja i naj vise prostora, dok je pitanjima koja se odnose na samu realizaciju priprema dato vrlo malo prostora, Primarni zadatak finansijske funkcije preduzeca, finansijskog upravljanjajeste d a osigurava optimalno ostvarenje finansijskog cilja preduzeca, koji se ogleda u ostavrivanju optimalne dobiti, veeoj trzisnoj cijeni preduzeca i odrzavanju likvidnosti. Da bi stvarni doprinos finansijske funkcije bio sto priblizniji tom optimalnom doprinosu, finansijska f unkcija treba prethodno da definira sta se podrazumijeva pod tim optimalnim doprinosom: omogucavanje kontinuiteta i razvoja poslovanja kroz najracionalnije i najefikasn ije snabdijevanje tog poslovanja s potrebnim novcanim sredstvima i obezbjedivanje maksimalnog jacanja finansijske snage preduzeca,

Da bi finansijska funkcija mogla sto bolje udovoljiti zahtjevima svog primarnog, na odrdeni nacin svog generalnog zadatka, mora detaljno razraditi zadatke po svim b itnim Ciniocima tog optimalnog doprinosa, posebno kada se ima u vidu da je put ostvarivanja teza k i slozen, te finansijska funkcija mora prije razrade tih zadataka definisati te cinioce. Ti cinioci su specificni od jednog do drugog preduzeca, a odnose se na sve one radnje, akti vnosti i mjere od kojih zavisi ostvarivanje kontinuiteta poslovanja uz najracionalnije i najefikasnije obezbjedenje potrebnih novcanih sredstava i od kojih zavisi ostvarivanje maksima lnog povecavanja finansijske snage preduzeca. Lepeza tih cinilaca se proteze kroz cij eli ciklus transformacije N -R -P -Rl -Nl. Smatramo da cemo olaksati pristup razmatranju ove problematike ako sve te cinioce grupisemo u dvije karakteristcne skupine: cinioce koji se poduzimaju u fazi priprema za tekuce poslovanje i cinioce koji su svojstveni za tekuce poslovanje, ukljucujuci tu i raspodjelu ost varene dobiti.

Shodno ovakvoj podjeli, izvrsit cemo i razgranicenja zadataka finansijske funkci je stirn da svi zadaci predstavljaju jednu cjelinu koja se u svojoj osnovi bazira na jedinst venom, globalnom ili primarnom zadatku finansijske funkcije kao cjeline za preduzece, U svijetu s u se desile u posljednjih pedeset godina ogromne promjene. Po ocjeni mnogih, najkrupnije u sferi finansijs kog poslovanja, posebno u medunarodnom finansijskom sistemu,' sto je imalo utjecaja i najavljanje krupnih razlika izmedu pojedinih autora kada su u pitanju obim i sadrzaj definis anja zadataka finansijske funkcije u preduzecima, Slobodno interpretirajuci misljenje brojnih autora," mog lo bi se zakljuciti da se zadaci finansijske funkcije u preduzecu prvenstveno odnose n a: pribavljanje novcanih sredstava potrebnih za normalno odvijanje poslovanja, uskladivanje dinamike priliva novcanih sredstava sa rokovima dospijeca obaveza regulisanje novcanih tokova i pracenje finansijskih odnosa i kontrolu upotrebe novcanih sredstava u kruznorn toku. U novije vrijeme se zadaci finansijske funkcije u preduzecima, prilokom teoretsk ih razmatranja kompleksne materije poslovnih finansija, razlicito tretiraju. Pojavljuju se slue ajevi gdje se u potpunosti ispusta materija zadataka finansijske funkcije? ili slucaje vi da se potencira to pitanje kao jedno od najslozenijih i najdelikantnijih i kao pitanje iza kojeg stoji velika odgovornost. Pitanje znacaja pojedinih zadataka finansijske funkcije, u p raksi i teoriji, mora biti u minimumu jednako ulozi finansijske funkcije koju ona vee ima u teori ji poslovnih finansija trzisne privrede. Zbog nepreciznosti definisanja zadataka finansijske funkcije mogu se pojaviti mn oge nepozeljnosti, kao sto su obavljanje poslova bez kontrole efekata, neodgovornost i nepreciznost u radu i s1. Jedan od zadataka finansijske funkcije jeste odrzavanje tekuce likv idnosti preduzeca, Finansijska funkcija preduzeca moze da izvrsi u potpunosti taj zadatak, ali naus trb racionalnosti upotrebe sredstava, uz drzanje velikih likvidnih rezervi. Cak i kad imamo slucaj da je odrzavana likvidnost uz potpunu racionalnost u koristenju finansijskih sredst ava, to ne znaci da rad te finansijske funkcije mozemo ocijeniti uspjesnim, jer ne znamo da li je odrzavanje te tekuce likvidnosti islo naustrb kontinuiteta poslovanja (npr. sredstva namije njena za nabavku novih materijala za poslovanje da su upotrijeblejna za izmirenje dospjelih obave za). Do istih zakljucaka mozerno doci kad uzmemo bilo koji drugi posao finansijske funkc ije u prduzecu, cak i kada posmatramo finansijsku funkciju kao cijelinu, ako joj nisu dati jasni zadaci. Samim aktom jasnog definisanja poslova, koji su predmet rada finansijske funkcij e, i konstatacijom

da sve te poslove obavlja finansijska funkcija, to ne znaci da ona izvrsava zada tke koje treba da im finansijska funkcija jednog preduzeca suvremene trzisne privrede. Sam akt cak i kvalitetno obavljanja svih finansijskih poslova ne znaci i automat ski da je finansijska funkcija i udovoljila suvremenim zahtjevima koji stoje pred njom. U principu, finansijska funkcija treba prvo da ima jesno precizirane zadatke, pa tek na osno vu tih zadataka da i definise poslove koji ce doprinijeti izvrsenju zadatka. Nakon toga, u svako m specificnom poslu koji ona obavlja, treba odrediti zadatke finansijske funkcije, ali istovremeno i jasno definisati zadatke finansijske funkcije kao cjeline u preduzecu. Normaln o da ova lepeza zadataka pretpostavlja njihovo potpuno prethodno usaglasavanje, zatim sihroniziranje po svim bitnim pitanjima zadataka finansijske funkcije. 7 Warren J. Kegecn: Globalni marketing, IVizdanje, 1990.god., str. 147. 8 Dr. R. tepstc: «Poslovne finanslle. (Zbornik radova), Informator, Zagreb, 1974.g od., str. 4 i 5. 9 DrJ. Rodic: «Poslovne tinanshe», Beograd, 1991.god.

Jasno definisanje zadataka finansijske funkcije u preduzecu je potrebno i radi o dredivanja mjesta i uloge finansijske funkcije u preduzecu, posebno radi ocjene da li posto jeca finansijska funkcija u preduzecima ima adekvaten tretman u odnosu na druge funkcije u preduz ecu, jer je cesto, zbog odnosa snaga u preduzecu, mjesto i uloga finansijske funkcije u preduzecu izrazito potcijenjena, rjede precijenjena. Za svaki posao koji ima kar akter finansijskog posla, potrebno je definisati konkretne, jasne zadatke, jer pola uspjeha finansi jske funkcije jeste u jasnom definisanju zadatka finansijske funkcije. Ovdje mislimo prvenstveno na jasnu konkretizaciju nisilaca tih zadataka, mjesta i vremena njihovog izvrsavanja, Ubijedeni smo da definisanje zadataka finasijske funkcije nije predmet nepotrebn osti ili suvisnosti u smislu administriranja, vee treba da je predmet strucnog prouca vanja i znacit ce uslov uspostavljanja veceg reda i odgovornosti u preduzecima kako bi finasijska funkcija sto uspjesnije ostvarila svoje ciljeve. Svako zanemarivanje znacaja definisanja zadataka finansijske funkcije u preduzecu, kao sto Cine neki autori, moglo bi nas udaljiti od svrisihodnosti normativnog reguIisanja odredenih aktivnosti u preduzecu. Jasno preciziranje zadataka finansijske funkcije rnoze biti od znacajne koristi za finansijsku funkciju preduzeca, jer takvo definisanje uslovljava i racionalno ko ncipiranje obima poslova finansijke funkcije koje ona treba da sprovodi, organizaciju rada finansijske funkcije i dr. Uspjesnost obavljanja poslova finansijske funkcije u preduzecu je zavisna ne sarno od toga da Ii te poslove obavlja finansijska funkcija iIi ne ka druga funkcija vee i od toga da li su i kako kvalitetno definisani zadaci finans ijske funkcije u obavljanju njenih poslova. Svaka funkcija u preduzecu ima svoje specificnosti, koje, u principu, ukazuje na to da svaka funkcija najuspjesnije izvrsava zadatke te funkcije ako su organizirani u okviru nje. Odredeni zadaci pojedinih funkcija se mogu obavljati u organizovanju druge funkc ije i to je u odredenim okolnostima racionalnije. Ponekad se moze desiti da se obavljanje sv ih, kao i dijelova finansijske funkcije pokaze opravdanijim u organizaciji druge funkcije u preduzecu. To mogu biti sarno izuzeci, jer najveci broj primjera pokazuje da se najuspjesni je i definisu i izvrsavaju zadaci ako se oni obavljaju u okviru organizacije finansijske funkc ije preduzeca, a ne u organizaciji neke druge funkcije.

Koncipiranje ovih zadataka odnosi se na poslove finansijske funkcije koji bi se trebali obavljati u organizaciji finansijske funkcije kao posebne poslovne funkcije u pr eduzecu, pri cemu zanemarujemo kako je u praksi organizirano vodenje tih poslova finansij ske funkcije. Preneseno na teren teoretskog razmisljanja, ogranicit cemo se sarno na razmatranje onih pitanja finansija koja se odnose na predmet poslovnih finans ija u preduzecu kao posebne metodske discipline. Time stvaramo i odredenu predmetnu po vezanost izmedu poslovnih finansija kao izrazite metodoloske discipline sa bogatom analitickom aparaturom i metodama poslova finansijske funkcije u preduzecu koji treba da budu primijenjeni i organizirani u posebnoj poslovnoj funkciji s nazivom fina nsijska funkcija. Kao i svaka funkcija u preduzecu, tako i finansijska funkcija ima vise svojih zadataka. Bilo bi nesvrsihodno nabrajati sve te zadatke za bilo koje pred uzece ili grupaciju preduzeca iz vise razloga, prije svega, zbog toga sto bi nas to dovelo u jedno opisivanje u kojem bi se izgubilo sto je to prioritetno, a i zbog toga sto bi se takav pregled tesko mogao odnositi i na dva preduzeca cak i iz iste djelatnosti, jer svako pre duzece ima svoje specificne, relevantne finansijske zadatke. Iz tih razloga pokusat cem o

uopstiti neke zadatke koji bi mogli biti svojstveni najvecern broju preduzeca, s tirn da to mogu biti sarno oni koji su i najbitniji za finansijsku funkciju. Svi ti zada ci se moraju posmatrati i uklapati u jedan zajednicki zadatak finansijske funkcije preduzeca, a to je obezbjedivanje optimalne dobiti i dovoljne likvidnosti, znaci moraju da budu u pozitivnoj funkciji stvaranja ukupne trzisne cijene preduzeca, Pridrzavajuci se prethodnog opredjeljenja da nam nije cilj da se daju bilo kakvi univerzalni recepti kako bi trebalo koncipirati definisanje zadataka finansijske funkcije u preduzecu i da cemo poku sati prikazati opravdanost koncipiranja tih zadataka jednog zamisljenog suvremenog tr zisno orijentiranog preduzeca, pokusat cemo da to sadrzi minimalne poslove koji ce obe zbijediti proucavanje i interpretaciju finansijskih informacija (njihovu analizu), utvrdiv anje optimalnog obima i strukture poslovnih sredstava i utvrdivanje optimalne kompozi cije izvora sredstava i to kroz maksimalno mogucih kombinacija izvora finansiranja, a sve s ciljem da finansijska funkcija, odnosno finansijsko upravljanje s njom d a maksimalni doprinos ubrzanju povrata ulozenih sredstava i stvaranju vece trzisne vrijednost i cijelog preduzeca. Suvremena teorija i metode koje se primjenjuju u finansijskom poslovanju, u stvari u finansijskom upravljanju, teze da pruze sto potpuniju nau cnu osnovu za donosenje racionalnih poslovno -finansijskih odluka (tekucih finansijs kih odluka i investicionih odluka). Suvremeno shvatanje zadataka poslovnih finansija se vise pomjera od tradicionaln og shvatanja 0 obezbjedivanju izvora finansiranja ka shvatanju zasnovanom na alokat ivnoj funkciji finansijskog upravljanja, tj. na alokaciji ogranicenih finansijskih izvora uz alternativne upotrebe sredstava radi ostvarivanja cilja funkcije. Jeda n od sustinskih, ako mozemo reci i zajednickih zadataka finansijske funkcije svakog preduzeca jeste da se tako organizira kako bi se sto potpunije, svrsishodnije i efikasnije primjenjivala naucno -teoretska dostignuca iz materije koja je premet proucavanja poslovnih finansija . U tom smislu finansijska funkcija jednog preduzeca bi i svoj uspjeh trebala da mjeri stepenom prakticne realizacije tih naucnih proucavanja u svom p reduzecu. U kojoj se mjeri to prucavanje prakticno ostvarilo u konkretnom preduzecu, to treba permanentno pratiti, proucavati razloge koji usporavaju tu realizaciju, is pitivati uslove koji mogu ubrzati tu primjenu. Pri tome ne smijemo zanemariti i opravdanu opreznost koja je prisutna kada je u pitanju prakticna primjena dostignuca u teo riji iz sfere poslovnih finansija, jer se kao rijetko u kojoj drugoj naucnoj disciplini ta primjenjivost direktno reflektira na materijalne posljedice. Preporucljivo je maksimalo korist iti

iskustva i dostignuca onih preduzeca koja su u primjeni pojednih pitanja teorets ki razmatranih u poslovnim finansijama ostvarila pozitivne rezultate, a posebno ta provjera iskustva treba da bude zastupljena kada se radi 0 materiji koja je jos nedovoljn o prakticno afirmisana. Ako bi pokusali graficki prikazati te relacije izmedu posl ovnih finansija, kao teorije i finansijske funkcije, kao mjesta gdje se prakticno real izira ta teorija, onda bi mogli te relacije prikazati ovako:

Finansijska funkcija Poslovne finansije konkretnog preduzeca Materija poslovnih finansija koja je teoretski dovoljno proucena, npr. Materija poslovnih finansija -finansijsko upravljanje posebno aktuelna, koja je vee strukturom sredstava, primjenjena, npr. -finansijsko upravljanje izvorima -upravljanje finansijskom sredstava strukturom sredstava itd. Materija koja je u intezivnoj fazi Materija koja je u fazi pripreme, teoretskog razmatranja, npr. npr. -finansijska signalizacia -upravljanje finansijskom -neizvjesnost u poslovanju i strukturom preduzeca itd. rizici itd. Nas ovdje interesira utjecaj prakticnih dostignuca u finansijskoj funkciji na te oriju poslovnih finansija. 3.4.1. Zadaci finansijske funkcije peudzeca na iznalaienju adekvatne organizacije finansijske analize i efikasnog finansijskog informisanja Osnovni zadatak ovih analiza koje treba adekvatno organizirati jeste da se omogu ci na bazi tih analiza i efikasno informisanje. Zadrzavamo se sarno na potenciranju zn acaja analiticke interpretacije raspolozivih informacija, na bazi kojih se mogu donositi relevant ne ocjene 0 postojecoj finasijskoj poziciji preduzeca i finansijskom uspjehu preduz eca i 0 potrebi prosirenja poslovanja preduzeca i nuznosti obezbjedenja dodatnih izvora finansir anja. Takve informacije se nalaze u periodicnim bilansima stanja iii uspjeha, kao i sp ecijalno organiziran izvjestajima 0 tokovima finansijskih sredstava." 3.4.2. Zadaci jinansijske junkcije na unapredenju jinansijske signalizacije Ovdje se prakticno radi 0 tome da se pronadu sto objektivniji, efikasniji i kvaI itetniji osnovi i postupci za prikupljanje neophodnih i drugih informacija na bazi kojih bi mogli valjano donositi odredene relevantne finansijske odluke u preduzecu. One su bitne ne sar no finansijskom menadzmentu preduzecu vee i potencijalnim investitorima u vrijednosne papire, te drugim imaocima uloga u nase preduzece (kao sto su kupci, dobavljaci, zaposle ni). Prisutne su razlike u informisanju i u takvim okolnostima je delikatno donositi

znacajne odluke, kao sto su odluke 0 ernisiji vrijednosnih papira, odluke 0 politici divi dendi, odluke 0 investiranju u imovinu, odluke 0 politici nabavke i prodaje i mnoge druge znacaj ne za korporacijsko restrukturiranje. Na osnovu istih informacija mogu se donositi i donose se razli cite 10 D. Krasulja: «Poslovne finansiie», str. 10., Beograd, 1992.god.

odluke za rjesavanje iste materije, istih problema. Odredeni kosturi koneepeijsk ih zamisli se, kao inteneije iii zelje jedne finansijske politike, cesto unaprijed definiraju i onda se nastoji takve zelje ukomponovati u projieiranu finansijsku poIitiku, neovisno od ocekivanih in formaeija. Npr. uprava pruduzeca zeli prikazati uslove koji ce dovoditi do povecanja eijene dioniea, u kom smislu se ubuduce nastojati tako opredjeljivanje sto potpunije dokazivati i opravdavati. Drugim rijecima, pri obuhvatnosti, proejenjivanju i interpretiranju finansijske signalizaeije i njenih ucinaka, mora se voditi racuna 0 svim prethodnim, a i drugim okolnostima. Finansijski menadzrnent je duzan znati i koneepirati i sprovoditi vitalnu strate gijsku poIitiku unutar korporaeije, politiku kako ce obezbijediti stvaranje vrijednosti. Da bi t o maogao raditi, finansijski menadzmet mora znati npr. koju zaradu dobavljaci kapitala za htijevaju od preduzeca, jer ukoIiko on to unaprijed ne zna, desit ce se da se nece donosit i pravilne odluke 0 kupovini, sto ce se odraziti i na ejelokupno poslovanje preduzeca, a ne minovno to ce i dovesti da preduzece dode u finansijske teskoce ili pod stecaj. Ako fina nsijski menadzment poznaje npr. te zahtjeve dobavljaca kapitala, on ce, drzeci se te osj etljive ravnoteze u toku ejelokupnog proeesa odlucivanja, pokusati ako bude neophodno, rijesiti to pitanje nedostajuceg kapitala i peko nacionalnih graniea, odlucivat ce se i za k upovinu strane valute i dr. oblike kako bi obezbijedio najbolju cijenu kapitala. Zadaei finansijske funkcije preduzeca po pitanju finansijske signalizacije, kao jednom suvremenom i nedovoljno proucenom sektoru, moraju sadrzavati, ako je neophodno, i odredena detaljna upustva kako ce se ti zadaci i realizirati, kako ce se vrsiti selektira nje finansijskih podataka koji ce sluziti kao osnova svake pojedinacne znacajne odluke koju predu zece namjerava donositi. Npr. ako se radi 0 donosenju finansijske odluke 0 uspostavljanju poslo vnih odnosa sa nekim znacajnim novim poslovnim partnerom, tada se pri ocjeni njegovog boniteta posebno mora proejenjivati njegovo buduce finansijsko poslovanje, u kom smislu j e neophodno poznavati unaprijed koji su to podaci koji se moraju obezbijediti, kao i to po k ojoj ce se metodi proejenjivati poslovanje tog buduceg partnera (da li ce biti upotri jebljena npr. Metoda staticke tehnike iii Metoda visestruke diskriminatorske analize iii tzv. ZETA model (poznat kao Altmanov model) ili model na temelju toka novea (poznat kao CEB mode l). Bitno je znati unaprijed sustinu finansijske signalizaeije i po pitanju da li ce se ta provjera boniteta vrsiti organizovanjem vlastitog istrazivanja boniteta iii koristenjem iskustva d

rugih dobavljaca iii posredstvom banaka ili speeijaliziranih ageneija za to poslovanje. Finansijska signalizaeija ima znacaj u interpretaeiji kvaliteta dostupnih inform aeija, npr. o nasern poslovnom partneru. UkoIiko jedan od tih nasih poslovnih partnera (A), koji je i nama interesantan kao poteneijalni izdavalae dioniea koje namjeravamo kupiti, la nsira odredene informaeije 0 svome poslovanju koje su i nama dostupne, kako se postaviti prema tim informaeijama. Konkretno, jedan dio je i 0 relativno visokoj dividendi i dioniea ma i 0 usitnjavanju dioniea. Kako tumaciti te signale koji dolaze do nas od toga poslovnog partnera: da li se te informaeije mogu shvatiti kao realne buduce zarade, da li ih tretirati kao stvarno poteijenjene dioniee tog preduzeca (A), kao sto t o preduzece i objavljuje, da li tumaciti kao sastavnim dijelom odredenih taktickih poteza, pa cak i zavara vanja, da li ih tumaciti kao satavnim dijelom daljnjih aktivnosti koje treba poduzimati na ispitivanju tog partnera, da li itd.

Ukoliko nemamo odredene stavove, moze biti nepozeljnih lutanja, nepotrebnih ocje njivanja i dr. Da bismo sto bolje predocili slozenost, delikatnost, a i znacaj finansijsk og signaliziranja, posluzit cemo se jednim primjerom," u stvari, zadatkom koji je dat. Le Pomme de Terre Company ostavrila je nedavno znacajan uspjeh buduci da je Braz il dao velike narudzbe krompira. Ne ocekuje se da bi se ovaj posao ponovio u buducn osti, i Le Pomme de Terre raspolaze viskom sredstava od sest miliona dolara. Preduzece z eli ova sredstva razdijeliti putem iskupa dionica. Trenutno ima 2,400.000 emitiranih dio nica, a trzisna cijena po dionici iznosi 25 $. Preduzece zeli iskupiti 10 posto svojih dionica, ili 240.000 dionica. a) Uz prepostavku nepostojanja signalizacijskog efekta, po kojoj bi cijeni dioni ce, preduzece trebalo ponuditi iskup? b) Koliko ce ukupno preduzece razdijeliti kroz iskup dionica? c) Ukoliko be preduzece, umjesto dionica, sredstva razdijelilo putem novcanih di vi dendi, koliko bi iznosila cijena po dionici nakon razdiobe? (Zanemariti porez) Odgovori: (S x Pc) a) P * = (s-n) (2,400.00 x 25$) P" = =27.78$ (2,400.000-240.000) b) 240.000 x 27,78 =6,667.200$ c) 6,667.200$/2,400.00 dionica =2.778$ novcane dividende Cijena dionice nakon dividende =25$ -2.778$ =22.222$ Ukoliko je prisutno znacajno interesovanje za iskup dionica od njihovih vlasnika , to nam moze i treba da posluzi kao pozitivan signalizirajuci efekat. Drugim rijecima, t akva signalizacija se moze s vecim stepenom realnosti tumaciti i kao znak realnog buduceg dobrog poslovanja tog preduzeca.

3.4.3 Zadaci finansijske funkcije na unapredivanju finansijskog menadimenta u preduzecu Kada smo razmatrali sustinu savremenih poslovnih finansija, istakli smo koja su to pitanja koja obavljaju savremene poslovne finansije, te da se sustina moze svesti i na p itanja vezana za finansijski menadzment. Zadatak finansijske funkcije preduzeca jeste da se 11 James C. van Horne: Isto dielo, str. 382.

angazira na iznalazenju sto adekvatnijih vjestina i sposobnosti u ostvarivanju p roucavane materije u poslovnim finansijama. U sustini, te vjestine se i odnose na finansij ski menadzment, Najbolji finansijski rezultati se postizu u onim preduzecima koja su najdalje ot isla u primjenjivanju naucno -teoretskih saznanja iz oblasti poslovnih finansija. Sta to znaci? Zadrzat cemo se sarno na potenciranju jedne suvremene slozene problematike koja se odnosi na neizvjesnost u poslovanju, procjenjivanju rizika i poduzimanju mjera za ublaz avanje posljedica od tih rizika. Ta problematika je prisutna gotovo u svim preduzecima. Nisu ni teoretski adekvatno razradeni postupci i nacini za rjesavanje te slozene i delikatne probl ematika. To ne znaci da se nije i u teoriji i u praksi relativno dosta postiglo. Treba da se rukovodimo uporedivanjem s preduzecima koja su na tom sektoru ucinila najvise, a to su, u p rincipu, ona koja su toj problematici posvetila paznju, pa su u tom smislu i formirana po sebna odjeljenja i posebni strucni menadzrnentski timovi zaduzeni iskljucivo za prouca vanje neizvjesnosti u poslovanju i definisanje potencijalnih rizika, kvanticiranju tih rizika i predlaganje konkretnih mjera i aktivnosti da se posljedice nastanka rizika svedu na sto manj u mjeru. Preduzeca bez dobro organziranog i razradenog finansijskog menadzmenta su hendikepirana u konkurenciji i u ostvarivanju veceg profita. Da bi u takvim preduzecima izosta la mogucnost efikasnijeg i potpunijeg djelovanja npr. dopunskog dionicarskog kapita la na finansijski menadzment, mora se obezbijediti minimalna profitna stopa kao i dosa d. 3.4.4 Zadaci finansijske funkcije na uspostavljanju i odriavanju discipline u preduzecu Finansijsko rezonovanje u preduzecima, posebno njegova svakodnevna primjena u ra du, nije prolaznog karaktera. U zemljama zavidne tradicije djelovanja finansijskog t rzista, problematika finansijskog razmisljanja je stalno aktuelna. Finansijska trzista se stalno usav rsavaju i na tim trzistima se intenzivno pojavljuju novi " finansijski proizvodi". Pravo vremeno savladivanje novih dostignuca u poslovnim finansijama moze da bude i profitabila n posao za preduzece. Za takvo primjenjivanje finansijskog rezonovanja postoji i jedna s pecificnost koja je svojstvena finansijskoj funkciji, a to ja da se novcani tokovi (ili goto vinski ili u nenovcanom obliku) ticu svih funkcija u preduzecu, tako da npr. pitanje odrzavanja likvidno sti nije sarno problem finansijske funkcije vee svih funkcija u preduzecu. Kvalitet potrebe za primjenjivanje finansijskog razmisljanja je sustinski zavisan od:

realne raspolozivosti sa suvremenim teoretskim i prakticnim dostignucima na sekt oru poslovnih finansija, sposobnosti kadra u finansijskoj funkciji preduzeca da moze pratiti ta slozena d ostignuca i tumaciti ih, kao i to da zna svrsihodno selektirati ta dostignuca, njene materijalno -tehnicke osposobljsnosti da moze organizirati taj rad (AOP) opcenito, posebno finansijski sistem upravljanja, vee stvorene klime u preduzecu da se primjenjuju najsuvremenija dostignuca u sva kom poslovanju, podrske upravnih i poslovodnih struktura u preduzecu, posebno u smislu osposoblj avanja finansijske funkcije za te poslova, a i odredene obaveznosti odredenih struktura, kadrova da se permanentno dopunski obrazuju. Posebna grupacija zadataka finansijske funkcije u ovoj skupini tzv. pripremnih a ktivnosti odnosi se na njeno osposobljavanje za odrzavanje finansijske discipline, prvenst veno u smislu organizovanja rada u finansijskoj funkciji. Aktuelno je pitanje osposoblj enosti da

obezbijedi jedinstveno i pravovremeno tumacenje odredenih najslozenijih propisa i s1. Finansijska funkcija ima zadatak da sto jasnije definise odredene relevantne finansijske poj move, posebno one po kojima postoje odredene i teoretska i prakticna razmimoilazenja, kao sto je npr. pojam sta su trajna obrtna sredstva, sto obuhvataju dugorocno ve zana sredstva itd. Normalno da se od finansijske funkcije ne trazi da da koje je misljenje naj opravdanije iIi da da kriticki osvrt na pojedina aktuelna razna misljenja, vee se trazi od n je da da zvanicno tumacenje 0 svim pitanjima cije razlicito interpretiranje u preduzec u moze izazvati nepozeljne posljedice. Ona moraju biti u vidu uputstava koja ce tacno navesti st a obuhvataju dugorocno vezana sredstva, da Ii ce obuhvatiti osnovna sredstva i stalna trajna obrtna sredstva i dr. kategorije dugorocno vezanih sredstava, kao sto su razni oblici d ugorocnih finansijskih plasmana, dugorocnih robnih plasmana, ili ce ta dugorocna vezana sr edstva obuhvatiti sarno osnovna i trajna obrtna sredstva, ili sarno osnovna sredstva. O vakvo uputstvo treba da otkloni sve sumnje i dileme. Svako nejasno definisanje takvih i s1. pit anja moze da izazove razlicito prikazivanje i interpretiranje pojedinih finansijskih stanja i promjena i da ima ozbiljne reperkusije na finansijsku disciplinu u preduzecu. Realno je prihvatljivo rjesenje da se pod dugorocno vezanim sredstvima smatraju: osnovna sredstva, trajna obrtna sredstva, dugorocni finansijski plasmani, dugorocni robn i plasmani i svi ostali vidovi dugorocno vezanih sredstava. Ne ulazeci u opravdanost razlog a sto pojedini autori npr. iskljucuju trajna obrtna sredstva iz pojma dugorocno vezani h sredstava, smatramo da su svi ti razlozi od manjeg znacaja u odnosu na propust koji bi napr avili kada bi iskljucili trajna obrtna sredstva iz dugorocno vezanih sredstava. To iskljuci vanje bilo bi sterno i stvorilo bi defektnost u utvrdivanju dugorocne finansijske ravnoteze u preduzecu. Pri ovim i s1. tumacenjima ne smijemo zanemariti zvanicni Kodeks racunovodstveni h nacela i standarda FBiH. Uz razmimoilazenje 0 tretmanu dugorocno vezanih sredstava, postoji i niz drugih nejasno definisanih pojmova, od kojih smo mi vee spomenuli sarno pitanje trajnih obrtnih sredstava (TOS). U pojedinim zemljama se cak i propisima definise sta se podrazu mijeva pod pojmom TOS, ukazuje na postojanje ozbiljnih razmimoilazenja 0 tom pitanju i opasnosti koje mogu proizici iz takvog razmimoilazenja. S obzirom na teoreticare ove problematike pod trajnim obrtnim sredstvima treba podrazumijevati vrijednost min imalnih zaliha, to sigurno nece pogrijesiti ni odgovorni za sprovodenje ovog tumacenja n

azivajuci ih tzv. zeljezne zalihe, a koje predstavljaju vrijednost zaliha materijala, polu prizvoda, sitnog inventara, zaliha nedovrsene proizvodnje i zaliha gotovih prizvoda neopho dnih za udovoljavanje urednih ugovorenih isporuka. To su opcenito one zalihe bez kojih nema kontinuiteta poslovanja, au stvari, vrijednosti koje se bitno ne mije njaju, pa se kao takve moraju i finansirati iz dugorocnih izvora sredstava. Prisutna je i grupacija sredstava pod nazivom kratkorocno ulozena sredstva osnovne djelatnosti preduzeca , pod kojim pojmom treba podrazumijevati sva plasirana na rok do jedne godine. Finansi jska funkcija ima zadatak da u ovom, nazvanom pripremnom periodu, definise sve one po jmove Cija bi primjena zbog opasnosti od razlicitih pristupa mogla prouzrokovati nepoz eljne posljedice, odnosno da bude spremna dati zadovoljavajuce i zvanicno tumaccnje i drugih pitanja za koja se pokrene takav zahtjev, kako ne bi doslo do nepozeljn ih razmimoilazenja i dilema u tekucem poslovanju. Ovakvo tumacenje ima posebnu svoju tezinu u preciziranju zadataka finansijske funkcije u odrzavanju dugorocne finansijske stabilnosti u smislu obaveznosti odrzavanja odredene ravnoteze izmedu date kategorije sredst ava i odgovarajuce grupacije izvora sredstava.

Posebna skupina zadataka finansijska funkcije se odnosi na pravovremenu pripremu za davanje tumacenja i primjenu odredenih propisa i s1. koji se odnose i na finansi jsku funkciju. Tu nema recepta za diferenciranje propisa po kojima treba davati detaljnija tuma cenja ili uputstva za sprovodenje. Prepusta se svakom finansijskom rukovodiocu da sam ocij eni po kom propisu ce trebati odmah po njegovom objavljivanju organizirati davanje tuma cenja i uputstava (bilo da to radi sarna finansijska funkcija ili da inicira tu izradu z ajedno sa pravnom, komercijalnom ili nekom drugom funkcijom). Pravovremeno strucno pripremljeno tumacenje i uputstvo ne sarno da obezbjeduje f inansijsku disciplinu u preduzecu ( da se zna red, da nema lutanja, cekanja, razlicitog pri mjenjivanja i s1.) vee istovremeno moze da bude i finansijski unosan posao (nacin obracunava nja, placanja poreza, carina, kamata, zatim nacin placanja doprinosa odredenim papiri ma koji se ne mogu pojaviti kao konvertibilni na trzisru). Inventivnost i kreativno st u iznalazenju adekvatnih rjesenja u placanju odredenih obaveza, cak i po ovim osnovama, mogu d a budu i zavidno materijalizirani ako se obuhvati siri krug zainteresiranih. Ogrom an je broj deviznih stedisa bivse Jugoslavije koji ne mogu da realiziraju svoju stednju kod banaka. Ima spremnosti odredenih banaka da pomognu tim privatnim stedisama. I drzave bivse J ugoslavije morale bi biti vise zainteresirane za rjesavanje tog problema. Uz dobro smisljen u i organizovanu akciju moze se u takvom ambijentu pokusati to rjesavati ne ocekujuci neka genera lna rjesenja. Primjera radi, ako neko preduzece iz BiH kupuje znacajne kolicine robe iz Slovenije, a njena banka ima obaveze prema deviznim stedisama iz BiH, tada taj k upac moze pripremiti organizovanje otkupa tih deviznih prava od deviznih stedisa iz BiH, u z odredenu cijenu u ocekivanju bilateralnih drzavnih dogovora i s tim pravima, bar s odrede nim procentom, placati namjeravanu kupovinu iii s tim pravima da moze platiti jedan procentualni dio obaveza prema drzavi (poreze, doprinose). Navedeni zadaci mogu doprinijeti jacanju finansijske discipline u preduzecu, a i stovremeno da budu i od znacaja za buduce poslovanje preduzeca, odnose se na pripremanje tu macenja za primjenu pojedinih metoda, nacina, principa, kriterija u radu i s1. Svaki fin ansijski rukovodilac, cijeneci specificne buduce uslove poslovanja svog preduzeca, treba da se opredijeli kada ce i u kojim slucajevima pripremiti odgovarajuca tumacenja iIi u pustva koja osiguravaju standardno finansijsko poslovanje u preduzecu. U praksi smo uvijek s

uceljeni sa dilemom koju je metodu u datom trenutku najbolje upotrijebiti, npr. kod utvrd ivanja efikasnosti investicija, utvrdivanja potrebnih obrtnih sredstava, finansijskog p laniranja ili kod finansiranja i s1. Nije dovoljno primijeniti neku najkomplikovaniju metodu o cjena efikasnosti dugorocnog ulaganja, vee je potrebna veca strucnost i umjesnost kada i u kojoj s ituaciji je najopravdanije primijeniti odredenu metodu. Za ocjenu efikasnosti investiranj a postoji na raspolaganju vise metoda i svaka od njih ima svoja dobra i losa svojstva, ali je nepoznanica kada ce i u kojoj situaciji i u kojoj mjeri ta pojedina svojstva doci do izrazaj a. Opravdanost za primjenu pojedinih tih metoda je cesto i u opstoj finansijskoj si tuaciji preduzeca kao investitora ili u stepenu razvijenosti trzista kapitala ili u zvanicnoj fina nsijskoj regulativi zemlje i s1. Nekada je npr. zbog konkuretnih razloga opravdano insist irati da se imperativno primijeni tzv. Metoda brzine povrata ulozenih sredstava uz neku drug u metodu (trazen proizvod iz tehnologije koja ce brzo biti zamijenjena novom), iIi metoda u kojoj ce doci do punog izrazaja realne duzina upotrebljivosti opreme u koju se ulaze, a p osebno i upotrebljivost poslije isteka njenog tehnickog vijeka trajanja. To ce biti vazno za preduzeca koja su finansijski relativno slaba i koja zele nabaviti opremu u cijoj proizvod nji u proslosti nisu evidentirane znacajne tehnoloske inovacije. Finansijski rukovodilac je duza n u interesu ne sarno obezbjedenja unutrasnje finansijske discipline i soecificne finansijske situaci

je preduzeca da propise koja ce se od mnogih metoda primjeniti, tako da to bude dio unutrasnje discipline i tehnologije rada u preduzecu, obaveza za one koji namjeravaju radit i investicione projekte. Uz mogucnost primjene ne sarno vise metoda ima i vise mog ucih finansijsko -strateskih opredjeljenja, kriterija, pristupa, principa u radu i sl. Zadaci fin ansijske funkcije na podrucju dugorocnih ulaganja su da, po svim tim slucajevima, ukoliko postoje razlozi, pripremi odgovarajuce selektiranje, tumacenje 0 izboru onog sto ce prim jenjivati, a u narednom sektoru zadataka finansijske funkcije bit ce rijrci 0 objesnjenju e lemenata koji mogu biti osnov za ovaj izbor. 3.4.5. Zadaci jinansijske funkcije preduzeca na koncipiranju jinansijsko-strateskib opredjeljenja Posluzicemo se izrekom Lkobinsona" "teorija je kutija s alatom". Nairne, usudili bi se tu dobru izreku primijeniti za definisanje sadrzaja zadataka finansijske funkcij e na ovom sektoru djelovanja, tj. primijeniti je u smislu da je ova grupa zadataka finansijske fun kcie kutija u kojoj se nalazi vise realno primjenjivih opredjeljenja, normativa, kriterija i dr. proracuria, pravila koja su pripremljena da mogu biti upotrijebljena po potrebi. oSto znaci, da bi tu simbolicnu izreku mogli ovdje upotrijebiti u smislu da finansijska funkcija t reba ovu fazu njenih zadataka da interpretira kao «kutija» odredenih opredjeljenja, normativa, kri terija i dr koji ce sluziti kao bitna polazista u daljnjoj razradi i radu finansijske f unkcije u preduzecu, Unaprijed postavljanje normi ili standarda jeste uslov kvalitetnog finansijskog analiziranja, bez kojeg ne mozemo donositi valjane ocjene i zakljucke 0 odrzavanju postojeceg finansijskog stanja i njegove tendencije. Za potrebe analitickih interpretacija svako preduzece prema svojim specificnostima moze da bira neke od unaprijed poznatih standarda, s tim da se oni moraju unaprijed odabrati i planirati kako bi analiticka interpret acija po tim standardima bila sto kvalitetnija. Ti standardi" mogu biti, prema slobodnoj inte rpretaciji: standardi koje sam analiticar kreira na osnovu svog dugogodisnjeg iskustva, raci o brojevi i procenti iz poslovanja preduzeca u proslosti, zatim racio brojevi i procenti oda branih najprogresivnijih i najboljih firmi u grani, racio brojevi i procenti utvrdeni na bazi informacija iz tekuceg poslovanja koji su korigirani za ocekivane promjene u planskom period u i racio brojevi i procenti grane kao cjeline kojoj i to preduzece pripada. Ovu grupu zadataka finansijska funkcija mogla bi definisati kao zadatke finansij ske funkcije u kreiranju odredenih, mogli bi ih nazvati optimalnih opredjeljenja, normativa i kriterija.

Pod pojmom " optimalni " podrazumijevamo opredjeljenja,normative i kriterije koj i ce rezultirati iz proucavanja konkretnih uslova, uslova do kojih se doslo pretho dnom obrazlozenim upoznavanjem suvremenih teoretskih i prakticnih dostignuca i realnih procjena onog sto se moze i zeli postici izradom tih opredjeljenja, normativa i kriterija . Ovo treba da bude sto jasnije kako bismo olakasli postupak izbora konkretnog najboljeg opredj eljenja, pravila, metoda, kriterija od vise pripremljenih koji se realno mogu primjenjiva ti u preduzecu u uslovima koji se ocekuju u planskom periodu. Izabrana najbolja rjesenja, opredjeljenja, postala bi strateski rnoguca finansij ka opredjeljenja, koja bi sluzila za izradu finansijske politike preduzeca i za njenu konkretizaci ju u formi finansijskih planova. U strateskim opredjeljenjima definisala bi se ona opre 12Joseph Schumpeter: «Poviiest ekonomskih analiza», knjiga I, Informator, Zagreb 197 7.god., str. 14. 13D. Krasulja: «Poslovne flnanslie», Beograd, 1992.god., str. 53.

djeljenja preduzeca na sektoru finansijskog poslovanja koja se mogu okarakterisa ti kao kljucna i ona se kao takva dalje detaljnije razraduju u finansijskoj politici pr eduzeca i finansijskim planovima. Kreator pocetnih opredjeljenja mora biti finansijska funkcija i njen rukovodilac , s tim da se pocetna opredjeljenja prije nego budu razradena u finansijskoj politici i une sena u finansijski plan, a u daljnjoj proceduri, sirokom i serioznom strucnom raspravom poslovodnih i upravnih struktura, po potrebi, dopunjuju, mijenjaju, dok ne dobiju definitivn i sadrzaj i formu i kao takva postanu strateska finansijska opredjeljenja. To nisu detaljni finans ijski pokazatelji kojima treba teziti, vee grubi okviri buducih ponasanja radeni za konkretne uslo ve tog preduzeca, Oni su kao takvi i obavezujuci u daljnjem radu i razradi finansij ske politike preduzeca, Osnovni smisao grubog utvrdivanja i usvajanja kao obavezujucih jeste da se obezb ijedi kvalitetan rad i olaksa neposredno izvrsavanje poslova i stvori neophodan red u radu, a time i veca finansijska disciplina, a sve u koncipiranom cilju da se da maksimalni do prinos povecanju trzisne vrijednosti preduzeca i odrzavanju «dovoljne» likvidnosti u poslovanju. Neka ce preduzeca smatrati da su za njih najprioritetnija npr. opredjeljenja koj a se odnose na problematiku raspodjele buduceg neto dobitka, a druga da je to i opredjeljenj e koje regulise potrebu odrzavanja minimalnih likvidnih sredstava ili granicu buduceg zaduzivanj a itd. U takvom kontekstu mogu se posmatrati slijedeci primjeri mogucih relevantni h opredjeljenja, koja su i finansijski strateski ciljevi preduzeca: da se finansiranje razvoja maksimalno zasniva na koristenju pozajmljenih sredsta va, da se trajna obrtna sredstva (TOS) finansiraju iz dugorocnih izvora, da se rocna struktura vezanosti sredstava pomjeri ka kratkorocnim sredstvima, da se buduca nabavka opreme realizira u «leasing» aranzmanima, da se rocna struktura izvora sredstava pomjeri u korist dugorocnih izvora, da buduci razvoj poslovanja bude u direktnoj zavisnosti od rasta profita, da se vlasnicka struktura izvora sredstava poboljsa za pet poena u korist vlasti tih izvora, u izvrsavanju buducih poslova mora se obezbijediti minimum 20 posto profita od prodaje,

da se iz raspodjele neto dobitka obezbijedi 30 posto za akumulaciju, da obim ukupnih buducih zaduzivanja ne moze biti veci ad procenta povecanja prom eta, da se buduci razvoj ostvaruje bez novih zaduzivanja, da se minimalni iznosi likvidnih sredstava moraju smanjiti za 20 posto, da u strukturi vrijednosnih papira treba povecati ueesee onih s fiksnim prinosom itd. Finansijska strateska opredjeljenja u svojoj osnovi zavise od specificnih uslova preduzeca i ona cak mogu biti definisana i kao gotovo prezivljavanje, reduciranje poslovan ja ili preorijentacija u radu. Postojanje finansijskih normativa ima visestruko znacenje za unapredivanje finan sijskog poslovanja preduzeca, a i za preduzece. To je put ka stvaranju kvalitetnih osnov a za unapredenje finansijskog poslovanja u preduzecu, za stvaranje objektivnih osnova za ocjenjiv anje ostvarenih rezultata poslovanja finansijske funkcije i stvaranja kvalitetnijih u slova za unificiranje odredenih finansijskih standarda. 410 ,

To je i jedan od preduslova da se organizira upravljanje finansijama u preduzecu . Izrada ovih normativa mora biti predmet strucnog proucavanja koja ce se zasnivat i na: odredenim vee postignutim teoretskim saznanjima, na ostvarenim rezultatima slicnih preduzeca, na dosadasnjim iskustvima u preduzecu, na procjenama proslih, sadasnjih i buducih dogadaja. Podaci u ovako izradenim normativima podlijezu odredenoj standardnoj mjeri kvali teta, ti normativi moraju imati nezaobilazna obiljezja ugradena u dimenzije predmetnog no rmativa: znacajnost, vjerodostojnost, uporedivost, jasnocu i obaveznost. Znacajnost normativa je obiljezje njihove korisnosti, jer utjecu na pozitivno po nasanje njihovog izvrsioca, fakticki na poboljsanju njihovog odnosa prema predmetnom poslu i vazn osti tih normativa s gledista njihove sposobnosti da potvrde ili da pruze korektivne elemente. Ukoliko se pokaze puna opravdanost da se radi odredeni finansijski normativ, tad a slijedi njegova izrada na osnovama koje ce dati finansijske normativne okvire kojima ce se vjerovati, prvenstveno u smislu da se u te normatine ne moze sumnjati da su zasnovani na na mjernim ili nenamjernim greskama. I najbolja ocjena vaznosti znacaja nekog normativa ne moze umanjiti nepouzdanost koja se moze javiti. Ako je finansijski normativ koef icijenta optimalne likvidnosti zasnovan na procentu rizika od dva posto, u smislu da se v rijednosni papiri nece moci unovciti zbog nelikvidnosti duznika, a da se pouzdano zna da je taj rizik daleko veci, tada ce za preduzece biti neodgovorno, nesmotreno i neprimjereno da u koeficijentu optimalne likvidnosti prikazuje manji rizik nego sto se on moze postici, jer se zna da su kljucni duznici vee duze vrijeme u teskoj finansijskoj situaciji. Finansijski normativi, koji su ocijenjeni kao vazni i da postoje realni uslovi d a budu pouzdani, treba da budu uporedivi sa adekvatnim ostvarenim finansijskim rezultatima u pred uzecu i sa podacima drugih slicnih, relevantnih preduzeca. Kvalitet takve uporedivosti jeste i u tome da se procijeni relativna vrijednost podataka kroz tokove procesa, a sve s krajnjom namjerom da se sto bolje procijeni relativna finansijska pozicija preduzeca, din amika uspjesnosti i pravci promjena finansijskog polozaja preduzeca, Bitna znacajka finansijskih normativa treba da bude i njihova jasnoca, To pretpo stavlja da

korisnici finansijskih normativa vee posjeduju dovoljno znanja iz materije koja je predmet konkretnog finansijskog normativa i da su dovoljno motivirani za detaljnije prou cavanje tih normativa. To se ne smije mijesati s pojmom simpIificiranja koje bi islo na stet u kvaliteta. Umjesnost je znati postici maksimalni stepen razumljivosti, posebno kada se radi 0 izradi kompleksnih i cesto tesko potpuno shvatljivih finansijskih normativa. Finansijski normativi, koji inkorporiraju specificna finansijska strateska opred jeljenja, jesu i predvidanja i procjenjivanja niza bitnih okolnosti od kojih ce zavisiti v isina kvantificiranih podataka i drugih cinjenica relevantnih za identificiranje i buducih trendova pr eduzeca, njegove prilagodljivosti i uspjesnost. I pored maksimalno poduzetih perfektnosti u radu kod izrade finansijskih normativa, one su suocene sa rizikom da ne budu ostvarlj ive ili

da budu olako «prebacene». Preporucljivo je unaprijed im dati snagu, interne obavezn osti i ukazati na okolnosti koje mogu prouzrokovati odredene rizike i predvidjeti dodat ne mjere i aktivnosti za suzbijanje tih rizika, pa i preporuciti samoinicijativnost izvrsil aca s ciljem suzbijanja nepozeljnosti. Koji ce to finansijski normativi biti utvrdivani, zavisi od konkretne situacije preduzeca i procjene kojim finansijskim normativima treba dati vaznost. Preduzece koje ima aktuelne probleme iIi se nazire da ce se pojaviti po pitanju finansijske stabilnosti prouzrokovane cestim pojavama problema u izmirenju dospjelih obaveza i pojavama da se te izmiruju s relativno visokim troskovima finansiranja, tj. uz v isok finansijski rizik, teziste ce usmjeriti na utvrdivanje finansijskih normativa koji ce obezbj edivati umanjivanje tezine problematike urednog izvrsavanja obaveza i smanjivanje finans ijskog rizika. Takav odnos cesto je svojstven za preduzeca koja u strukturi sredstava imaju pre tezno ucesce osnovnih sredstava u ukupnim poslovnim sredstvima. Teoretski gledano, ne znaci da je i jedino ispravno rjesenje, dijagnoza «lijecenje» ovih pojava jeste u jacanju vlastitog kapitala u ukupnoj strukturi kapitala pred uzeca. Ako jeste, tada ce i finansijska funkcija pri izradi finansijskih normativa stru kture pasive predvidjeti veci procenat ucesca vlastitog kapitala nego sto je ostvaren u dosad asnjem poslovanju, stirn da to mora biti praceno detaljnom dokumentacionom osnoYom, tacno predvidenim mjerama i aktivnostima koje treba preduzeti u datom periodu i s1. U dokumentacionoj osnovi moraju se racunski dokazati varijanta kretanja od nosa stope prinosa na ukupna poslovna sredstva i cijene pozajmljenih kapitala zavisno od promjene vlasnicke strukture izvora sredstava. Kada su u pitanju izrade, utvrdivanje specificnih finansijskih normativa, kao od redenih i finansijskih strateskih opredjeljenja, moraju se stalno imati u vidu i bitna svo jstva proucavanih pojava i odnosa i zeljena opredjeljenja, kao sto su: sva sredstva i izvore sredstava potrebno je svrstati u odredene grupacije zavisn o od finansijskih efekata razlicitih faktora koji su relevantni sa stanovista njihovo g utjecaja na finansijsku snagu u preduzecu. To znaci da sredstva i izvori sredstava imaju razlicite uticaje na finansijsku snagu preduzeca, kao i to da se ne moze utvrdit i finansijsko stratesko opredjeljenje ukupnih sredstava i izvora sredstava. za svaku tako utvrdenu specificnu grupaciju neophodno je jasno definisati sta se

zeIi postici odredivanjem finansijskog strateskog opredjeljenja u toj grupaciji, stirn da osnovni cilj mora biti usmjeren ka postizanju pozitivnog djejstva na finansij sku snagu preduzeca, s time i na ukupnu vrijednost preduzeca, finansijska strateska opredjeljenja se rade sarno za odredeno vrijeme, nisu traj nog karaktera i moraju se stalno prilagodavati stvarnim promjenama koje imaju presud nog znacaja pri realizaciji tih finansijskih normativa, na izradi finansijskih strateskih opredjeljenja moraju se angazovati eksperti ko ji ce znati procijeniti relevantne okolnosti u kojima ce se reaIizirati ta opredjeljen ja, ali se istovremeno od njih trazi da znaju prilagoditi te normative novonastaloj prom ijenjenoj realnoj situaciji. Ako je finansijsko stratesko opredjeljenje za kratkorocno potrazivanje radeno uz pretpostavku da ce biti pozitivna konjunktura kretanja za proizvode preduzeca, ono se mora, u osnovi, promijeniti ukoIiko dode do nepovolj nih konjunkturnih kretanja.

Izrada finansijskih strateskih opredjeljenja zavisi od brojnih specificnih grupa cija pojedinih sredstava i izvora sredstava, kao i od specificnih problema i ciljeva koji se ze le postici u tim pojedinim finansijskim strateskim opredjeljenjima. Premda je u teoriji finansijska strategija i taktika relativno zadovoljavajuce o bradena," korisno je pri definitivnom koncipiranju finansijskih strateskih opredjeljenja konkretnog preduzeca, ako bi razmotrili i neke interesantne finansijske zadatke koji bi prvenstveno bili u funkciji takvih opredjeljenja, posebno da daju adekvatan d oprinos takvom definisanju finansijskih strateskih opredjeljenja. Stoga isticemo finansi jske zadatke: 1) Interesantni finansijski zadaci koji se odnose na dugorocno vezana sredstva jesu : obezbijediti stepen iskoristenosti kapaciteta koji ce biti «x» procenata udaljeniji od donje tacke rentabilnosti, jer time ostvarujemo vecu razliku izmedu prihoda od prodaje i varijabilnih troskova koji sluze za podmirivanje fiksnih troskova i za stvaranje realnih mogucnosti za povecanje finansijske snage preduzeca iz osnova veceg neto dobitka, smanjiti vezivanje sredstava ukupnih ulaganja u osnovna sredstva iz osnova ubrzanja mobilizacije ulozenih sredstava u smislu smanjenja vremena od momenta pocetka pribavljanja osnovnih sredstava do momenta njihovog poslovnog aktiviranja, obezbijediti maksimalan stepen racionalnosti angazovanih sredstava za tzv. nepro duktivna osnovna sredstva (kancelarije, luksuzna operamanja objekata i s1.), sacuvati supstancu ulozenih sredstava u osnovna sredstva u inflatornim kretanjim a kada postoji rizik da se realna osnovica za obracunavanje amortizacije smanji, j er se revalorizacijom osnovnih sredstava ne obuhvata porast cijena u visini stope inflacije, pa se po zavrsnom amortizovanju iz naplacene amortizacije nece moci kupiti ista osnovna sredstva, obezbijediti maksimalne prinose na dugorocne plasmane primjenom najadekvatnije metode za ocjenu efikasnosti investicionih ulaganja iIi uz primjenu nekog drugog svrsishodnog postupka kada se radi 0 kupovini dugorocnih vrijednosnih papira i dugorocnim plasmanima u novcanom i robnom obliku u smislu da kamatna stopa bude u minimumu veca od vladajuce stope inflacije. 2) Interesantni zadaci vezani za kratkorocna potrazivanja. Kada su u pitanju fin ansijski zadaci znacajni za koncipiranje finansijskih strateskih opredjeljenja iz osnova

kratkorocnih potrazivanja, tada mozemo istaci neke od tih zadataka: odrzavati zalihe sirovina i materijala na minimalnim iznosima, koji obezbjeduju ostvarivanje kontinuiteta planskog poslovanja uz minimalne troskove tih zaliha, obezbijediti optimalne zalihe nezavrsene proizvodnje i gotovih proizvoda i odrza vati stvarne zalihe sto blize optimalnim, obezbijediti maksimalno rnoguce povoljno djejstvo kratkorocnih potrazivanja na f inansijsku snagu preduzeca, posebno po osnovu komercijalnih plasmana (datih avansa dobavljacima, potrazivanja od kupaca po osnovu prodaje robe sa odlozenim rokom placanja, potrazivanja po osnovu kratkorocnih robnih kredita i prodaje robe na kredit). Konacan efekat ovih potrazivanja treba da bude pozitivan na finansij sku snagu preduzeca, a neka od ovih imaju takve specificnosti da se ovaj zadatak fin ansijske funkcije moze ostvariti sarno u zajednickim akcijama sa komercijalnom i 14J. Rodic: «Poslovne flnansiie», 1991.god., str. 239.

proizvodnom funkcijom. Nije rijedak slucaj da se interesi ove tri funkcije ne po dudaraju. Kada je u pitanju obim potrazivanja, finansijska funkcija je zainteresirana da obim potrazivanja bude sto manji, jer ce imati vise likvidnih sredstava na ra spolaganju. Komercijalna funkcija je zainteresirana za povecanje tih potrazivanja, jer time olaksava izvrsavanje svojih zadataka po pitanju prodaje, a i proizvodna je za njihovo povecanje, te se tako stvaraju uslovi za daljnje potpunije koristenje ka paciteta, iako prodaja slabo ide. Kada su u pitanju rokovi tih potrazivanja, finansijska funkcija je zainteresiran a za sto kraci rok (ubrzava povrat angazovanih sredstava), a komercijalna za sto duzi rok (jer time stvara povoljnije uslove za prodaju), dok je proizvodna funkcija za to da taj ro k odgovara odnosu kvaliteta proizvoda prema konkurenciji. Kada je u pitanju kasa -skonto, i finansijska i komercijalna funkcija su zainteresirane da taj kasa -skonto budu sto veci, jer se ubrzava naplata potrazivanja a cesto moze i da poveca obim prodaje. Smanjivati iznose i rizike pravovremenog povrata pojedinih ulozenih sredstava, s to se moze posebno odnositi na kratkorocna potrazivanja, npr. po osnovu komercijalnih odnosno (dati avansi dobavljacima, potrazivanja od kupaca po osnovu prodaje sa odgodenim rokom placanja, potrazivanja po osnovu kratkorocnih robnih kredita pri prodaji robe na kredit), kratkorocnih finansijskih plasmana (datih finansijskih kredita s rokom od jedne godine), kratkorocnih plasmana u robnom obliku itd. Da bi se smanjio rizik povrata ulozenih sredstava, mogu se predvidjeti i obavezn e analize tekuce likvidnosti, boniteta duznika, zatim analize nase dugorocne finansijske r avnoteze, nase zaduzenosti, realne vrijednosti kapitala (vlastitog i pozajmljenog), vrijed nosti dugova, trzisne vrijednosti ukupnog preduzeca, analize prinosa na vlastita i poz ajmljena sredstva. Rizik se moze smanjiti i uzimanjem garancija od kreditno sposobnih subjekata, uz imanjem robe u zalog, trazenjem cediranja odredenih kvalitetnih potrazivanja, zatim anal izom i politikom selektiranja kupaca, utvrdivanjem prioritetnosti u izboru nacina pro daje robe, npr. u davanju prednosti kupcima sa povoljnijim rokom naplate, koji su se dokaza li kao uredne platise, a prodaju na kredit staviti kao mjeru koja ce se poduzeti sarno onda ak o se ocijeni kao neophodna, limitiranje rokova naplate potrazivanja zavisno od konkretnih svo jstava proizvoda, predvidanje visine kasa -skonta za odredene proizvode i kupce i disko

ntni period kao vrijeme za koje se daje kasa -skonto. U sklopu mjera s ciljem smanjenja rizika naplate potrazivanja treba imati u vidu i ostale mogucnosti koje stoje na raspolaganju: obezbjedivanje vise ziranata, pose bno ako se radi 0 rizicnoj masovnijoj prodaji velikom broju krajnjih kupaca po osnov u potrosackih kredita, stalnu kontrolu blagovremenosti naplate, pracenje bitnih okolnosti i preduzimanje preventivnih mjera za ubrzavanje naplate, smanjenje prodaje na odgo deno placanje, ugovaranje zateznih kamata za kasnjenje u placanju, izbor oblika napla te od kupaca sa sumnjivom kreditnom sposobnoscu koji smanjuje rizik naplate (primje njivati prema njima neopozive dokumentarne akreditive, iii osiguranje potrazivanja kada se radi 0 velikom riziku, uz uslov da osiguravanje nece znacajnije usporiti proces prodaje, s obzirom na to da osiguravajuce organizacije obicno traze avaliranu mj enicu od krajnjeg kupca).

3) Interesantni zadaci kada su u pitanju obaveze preduzeca, na primjer zaduzenja po uzetim kratkorocnim kreditima, obaveze po emitovanim i prodatim vrijednosnim papirima (komercijani zapisi), obaveze prema dobavljacima, spontane obaveze (obaveze po osnovu kamata, dividende, porezi, licni dohoci) i slicne, tada se fi nansijska strateska opredjeljenja mogu zasnivati u principu na: maksimiranju obima pojedinih obaveza, uskladivanju obima obaveza sa odgovarajucom ocekivanom raspodjelom neto dobitka, smanjenju finansijskih rashoda finansiranja po osnovu odgovarajucih obaveza iz poslovanja i izbjegavanju dodatnih rashoda u uslovima inflacije. 4) Interesantni zadaci po pitanju gotovine, uglavnom, mogu se odnositi na: definisanje minimalnog iznosa gotovine za odrzavanje likvidnosti i ostvarivanje prinosa upotrebom kratkorocnog viska gotovine, stirn da procenat prinosa iz angazovanja te gotovine bude veci nego sto je procenat inflacije. 5) Interesantni zadaci po pitanju raspodjele neto dobiti odnose se na to cemu da ti prioritet u zadovoljavanju potreba koje se podmiruju tom raspodjelom, u smislu da Ii se to odnosi na raspodjelu prema dionicarima (u tome i prioritetnim) i zaposleni m iIi prema potrebama tekuceg i razvojnog poslovanja. Pri definisanju strateskog opredjeljenja raspodjele treba imati u vidu da su int eresi tri ucesnika suprotni i da se ta finansijska strategija mora zasnivati na ocjeni fin ansijskih efekata razlicitih faktora koji su bitni s gledista raspodjele neto dobitka na dio koji ce biti akumuliran, dio koji ce se isplatiti dionicarima i dio radnicima. Raspodjela se mora zasniva ti prvenstveno na ekonomsko -finansijski obrazlozenoj osnovici koja treba da razrij esi te razlicite interese i pruzi dokumentovano obrazlozenje raspodjele. Slijedeci zadatak i odgovori mogu nam docarati sustinu problematike raspodjele s arno na dionicare: «Za svako od slijedecih preduzeca, biste Ii ocekivali da imaju srednju, visoku iIi nisku stopu isplate dividende? Objasnite zasto? a. Preduzece s velikim dijelom unutarnjeg vlasnistva, vlasnici kojeg su pojedinci s visokim prihodima. b.

Preduzece u rastu s obiljem dobrih mogucnosti za ulaganje. c. Preduzece s normalnom stopom rasta, koje ima visoku Iikvidnost i obilje neiskori stene sposobnosti za zaduzivanje. d. Preduzece koje placa dividende i koje dozivljava neocekivani pad zarada u odnosu na trend. e. Preduzece s kolebljivim zaradama i visokim poslovnim rizikom. Odgovori podrazumijevaju da su sve stvari konstantne, izuzev predmetnih, unutar pitanja. a. Niska stopa isplate dividende. Vlasnici koji spadaju u visoke porezne razrede na jvjerovatnije ce zeljeti ostvariti svoje povrate kroz kapitalni dobitak. b. Niska stopa isplate dividende. Nece postojati rezidualna sredstva. c. Srednja iIi visoka stopa isplate dividende. Vjerovatno ce postojati izdvojena sr edstva, nakon finasiranja kapitalnih troskova. Stovise, likvidnost i sposobnost zadu

zivanja omogucuju preduzecu znatnu fleksibilnost. d. Srednja i visoka stopa isplate. Sve dok preduzece ne smanjuje svoje dividende, s to je malo vjerovatno u kratkorocnom razdoblju, stopa isplate ce rasti s padom zara da. e. Niska stopa isplate. Preduzece ce najvjerovatnije pozeljeti zadrzavati zarade da bi izgradilo finansijsku snagu potrebnu da bi se ponistio visoko poslovni rizik»." Stvar je specificnih uslova preduzeca i ocjene rukovodioca finansijske funkcije koja ce se finansijska strateska opredjeljenja smatrati da su prioritetna u definisanju za naredno poslovanje finansijske funkcije. Ukoliko se npr. jedno drvopreradivacko preduzece, nedovolj no profitabilno, pored ostalih finansijsko -strateskih opredjeljenja, odluci za isp itivanja kompleksnih finansijskih i drugih efekata namjeravanog ulaganja za zamjenu relativno starih gatera, preporucuje se razrada u vise varijanti opravdanosti tih investiranja, s tirn da se primijeni ona metoda ispitivanja opravdanosti investiranja koja favorizira finansijske efe kte jedne investicije u cijelom periodu realne moguce funkcionalnosti opreme. To znaci da ne dolaze u obzir npr. one metode koje ispituju brzinu povrata ulozenih sredstava. Postoji za to vise razIoga od kojih spominjemo da su tehnoloska svojstva svih gatera, u principu, d osta slicna, da nema revoIucionarnih promjena u tehnici rezanja trupaca, znaci nema opasnosti od tzv. ekonomskih zastarijevanja, te se iz tih razIoga preporucuje da se primjenju je ona metoda koja uvazava duzinu upotrebIjivosti opreme. U primarnoj preradi drveta je cesto slucaj da se kvaIitetni gateri, i nakon isteka njihovog predvidenog roka tehnicke upotrebI jivosti, npr. osam godina, mogu, bez ikakvih posebnih zastoja, dodatnih troskova uz isti kvaIi tet prorezane grade, upotrebIjavati 15 i vise godina. Svaka upotrebIjivost preko propisanih os am godina omogucava tom preduzecu da, grubo ocijenjeno, cijeli period posIije osam godina tu opremu koristi kao privremeni izvor finansiranja. Finansijski stratesko opredjeIjenje o vog preduzeca kod zamjene ovakve opreme ce biti da se favorizira oprema s dugim vijekom upotre bljivosti. Ima preduzeca koja ce, suprotno prethodnom u finansijskim strateskim opredjeljen jima pri zamjeni svoje opreme, dati prednost onim metodama koje favorizuju brzinu pov rata ulozenih sredstava, jer se namjerava uIagati u opremu koja je podvrgnuta brzim i novativnim tehnoloskim i dr. promjenama, kao u nekim djelatnostima hemijske industrije. Prethodno smo istakIi da pojedina preduzeca, radi svojih specificnosti, mogu sma trati da im nijedno od prethodno nabrojanih finansijskih strateskih opredjeljenja ne odgo

vara, jer im nije od znacaja kao sto je npr. iznalazenje zadovoljavajucih okvira za rjesavanj e permanentno prisutnih problema iz osnova rizika vaIute. Ona se mogu odluciti za izradu finan sijskog strateskog opredjeljenja, tj. za koncipiranje finansijskih zadataka koji ce se zasnivati na smanjenju rizika valute i niz drugih negativnih posljedica, uz prethodno dobro poznavanje i medunarodnog finansijskog sistema i razlicitih rizika valuta i izlozenosti koje su relevantne . 3.4.5.1. Zadaci finansijske funkcije na utvrdivanju optimalne strukture sredstava Za utvrdivanje optimalne strukture sredstava razmotrit cemo sarno neka bitna pit anja, s osvrtom na tzv. rocnu strukturu sredstava. Neophodno je, prije svega, pripremiti svrstavanje svih sredstava po njihovim odr edenim relevantnim svojstvima za preduzece i pri tome izvrsiti njihovo rangiranje. Grup isanje svih 15Van Horne: Isto djelo, str. 359 i 364

sredstava moze se izvrsiti prema stepenu njihove likvidnosti, tj. prema stepenu unovcivosti: sredstva likvidna do 10 dana, sredstva likvidna do 30 dana, sredstva likvidna do 90 dana, sredstva likvidna do 180 dana, sredstva likvidna do 365 dana, sredstva likvidna preko 365 dana. U prvu grupu spadala bi slijedeca sredstva. gotovina, neorocena sredstva na depozitnim racunima, dospjeli utrzivi vrijednosni papiri, obaveze koje dospijevaju u roku od 10 dana, konvertibilni, kvalitetni vrijednosni papiri koji se mogu naplatiti prije dospij eca, uz odgovarajuci diskont i bez velikih transakcijskih troskova. Sustina definisanja zadataka finasijske funkcije nije da se u ovom dijelu stvarn o i izvrsi takvo ili slicno grupisanje i rangiranje sredstava, vee sarno da se predvide kri teriji koje treba uvazavati u daljnjem razmatranju sredstava (finansijskom planiranju, finansijsko j politici), tj. voditi racuna 0 tim relevantnim svojstvima sredstava. Za optimalne strukture sredstava neophodno je definisati i odredene normative. Ako se u prethodnom poslovanju pre duzeca pokazalo da preduzece oskudijeva sa likvidnim sredstvima unovcivim od 30 do 60 d ana zbog specificnih isporuka s rokom placanja do 60 dana ili ostvarivanja povoljnij e kamate, tada se moze odrediti da od ukupnih obrtnih sredstava 20 posto novcanih sredstav a, u sirem smislu, mora biti u obliku unovcivosti do 60 dana. Ako je motiv bio i povoljnija kamatna stopa na vrijednosne papire s rokom 60 dana, tada ce se tih 20 posto obrtnih sre dstava usmjeriti za kupovinu tih vrijednosnih papira. Prethodno smo razmotrili sarno jedno svojstvo sredstava, tj. stepen likvidnosti ili stepen njihove unovcivosti, Svako ce preduzece, prema ocjeni znacaja pojedinog svojstva svojih sredstava za njih, odrediti zadatke finansijske funkcije u tom dijelu upravljanj a novcanih sredstava. Ta svojstva mogu biti: vrijeme u kojem se obezbjeduje naknada za njihovo angazovanje,

vrijeme potrebno da se vee izvrsena ulaganja transformisu iz jednog oblika u dru gi (npr. dugorocna ulaganja iz novcanog oblika u dugorocna ulaganja u robnom obliku) i cijena, efekat tog transformisanja, osjetljivosti na inflatorna kretanja, opterecenost od sistema poreskih i dr. mjera,

stepen mobilnosti sredstava, mogucnosti njihove supstitucije, visina znacaja pojedinih sredstava u politici ostvarivanja maksimalne dobiti, mogucnost njihove realne nadoknadivosti, uslovi njihovog finasiranja, u kom roku i pod kojim uslovima se moze prilagoditi stvarno stanje njihove angaz ovanosti novonastalim uslovima trzista (da li se ukazana hitna potreba za vecim angazovanjem sredstava moze rijesiti finansiranjem iz kratkorocnih izvora ili iz privremenog koristenja nekih drugih slobodnih izvora), cijena angazovanja i transakcijski izdaci pojedinih sredstava, u kakvoj su zavisnosti od kretanja obima poslovanja,

stepen urgentnosti njihovog finansiranja, kakve posljedice izaziva njihovo neazumo rjesavanje (npr. dovodi li u pitanje likvidnost, solventnost, sposobnost finasiranja). Treba cijeniti znacaj osjetljivosti sredstava na promjenljivost kretanja cijena. Finansijska funkcija ima zadatak da utvrdi odredene normative, kriterije kako bi se u naredn im periodirna preduzece maksimalno zastitilo od takvih ocekivanih kretanja. Finansijska funkcija bi trebala da pronade optimalno rjesenje -da predlaze da se odredena sredstva u preduzecu, koja su proizvod masinske industrije, potpuno zamijene pla sticnim, jer se ocekuje znacajan dugorocniji rast njihovih cijena. IIi, ako se ocekuje dr asticno smanjenje cijena te i te opreme koju smo mi vee kupili, ali jos nismo ugradili, da se pokusa prodati dok su povoljnije prodajne cijene nego sto ce biti pri kasnijoj kupovini . UzeIi smo te primjere sarno s ciljem da ukazemo na realne mogucnosti odredivanja drugacije strukture sredstava od postojece, u stvari, povoljnije za preduzece. Po svim pre thodnim svojstvima mogu se iznalaziti povoljnija rjesenja, Ova pitanja se i u teoriji i u praksi ne potenciraju dovoljno iii im se ne daje adekvatna paznja. Kljucno mjesto u ovoj grupi zadataka finansijske funkcije zauzima pitanje iznala zenja optimalne strukture svih sredstava, jer ono ima i svoju posebnu tezinu u politic i odrzavanja finansijske stabilnosti preduzeca i vodenju poIitike Iikvidnosti. .5toje veci ne sklad izmedu rocne strukture sredstava i rocne strukture izvora sredstava, to je i znacaj utv rdivanja odredenih normativnih okvira rocne strukture sredstava kojoj treba teziti veci. Nesklad mo ze da ukazuje i na upotrebu dugorocnih izvora u kratkorocne namjene, sto je suprotno n acelu rentabilnog poslovanja (angazuju se relativno skuplji izvori za kratkorocne namj ere). Propisi pojedinih zemalja primoravaju finansijske funkcije preduzeca da obezbije de odredenu minimalnu rocnu strukturu sredstava, koja cesto moze udovoljiti neke za htjeve koje postavljaju trzisne zakonitosti poslovanja. Preduzeca se nerijetko zadovolj avaju tim propisima i svrstavaju sredstva sarno u dvije grupe: kratkorocno vezana sredstva i dugorocno vezana sredstva. Potrebe trzisne privrede, posebno problemi likvidnosti i rentabilnosti, zahtijev aju siru lepezu

grupisanja. Opravdanje se moze traziti u neurednosti i nedostupnosti preduzeca n acionalnom i medunarodnom finansijskom tdistu i kreditnom trzistu, ili u okolnostima da ner na slobodnog kretanja robe i cirkulacije kapitala i neometanog funkcionisanja instr umentarija emisione banke. Veliko je urnijece pronaci optimalnu strukturu sredstava. Finansijska funkcijaje odgovorna za sve probleme u finansijskom poslovanju koji se mogu pojaviti zbog neadekvatne rocne strukture sredstava. Tvrditi npr. da je rocna struktura sredstava uzrocnik npr. nelikvidnosti, znacilo bi biti pobornik stajalista da finansijski problemi u preduzecu rezultir aju iz karakteristika svojstva sredstava, a zaboravljajuci da proisticu i iz organizaci onih propusta u pogresno postavljenim tretmanima pojedinih sredstava. Finansijska funkcija moz e lako da predvidi takvu strukturu sredstava u kojoj ce iznos likvidnih sredstava potpuno osigurati likvidnost, ali da takvo veliko drzanje sredstava u gotovini prouzrokuje pad rentabilnosti,

smanjenje prinosa od upotrebe sredstava, sto je latentna opasnost za buducnost p reduzeca. Takva finansijska funkcija ne zna da ne moze sarna, povecanjem gotovine, bez sag lasnosti niz drugih relevantnih faktora (rocnosti izvora i s1.), rjesavati probleme plate zne sposobnosti preduzeca, Optimalna rocna struktura sredstava ne moze se uspjesno obezbjedivati tekucom po litikom, ako prethodno nisu stvoreni bitni preduslovi. To je, prije svega, analiza procje na i izracunate planirane optimalne strukture sredstava. Cak i maksimalno postavljeni stepen mobilnosti cijele aktive nece odgovarati zah tjevirna optimalne strukture sredstava. Moze se postaviti naizgled zadovoljavajuca struktura sredstava. Njena optimalnos t se ne moze postici bez obezbjedivanja i adekvatne rocne strukture izvora sredstava, od nosno, uskladivanja medusobnih odnosa sredstava u aktivi. Tek tada moze poceti ravnopra vna "utakmica" izmedu pojedinih grupa sredstava aktive i pojedinih izvora sredstava. Znaci, mor a se uspostaviti neophodna podbilansna ravnoteza izmedu pojedinih adekvatno defini sanih grupa u okviru sredstava aktive i izmedu pojedinih adekvatnih izvora sredstava. To su bitni odnosi izmedu dugorocno vezanih sredstava i dugorocno raspolozivih izvora sredst ava. Optimalnost rocne strukture sredstava zavisi i od toga kako finansijska funkcija rjesava pitanja definisanja vremena pocetka angazovanja sredstava i pocetka povratka ulo zenih sredstava. Cesto se, i bez adekvatnog preispitivanja svih realnih mogucnosti, obezbijedena sredstva pocinju angazovati po pojedinim zakljucenim ugovorima. Preispitivanja treba vrsi ti prije sklapanja ugovora, u cemu finansijska funkcija mora da odigra odlucujucu i aktiv nu ulogu. To isto se odnosi i na definisanje uslova povrata sredstava. avo pitanje ima poseban znacaj za banke koje posluju kao trzisna preduzeca, jer odredivanje pocetka koristenja transe za solidnu banku znaci i rezervisanje tih sredstava, p a se kamata pocinje obracunavati od predvidenog pocetka koristenja, od predvidenog transiran ja, a ne od stvarnog pocetka koristenja stavljenih sredstava na raspolaganje. Da bi se pojacala i disciplina koristenja dugorocno odredenih kredita, banke ugovaraju tzv. kommit mente fee. Odredivanje pocetka angazovanja sredstava i povrata sredstava mora biti kvalitet

no procjenjivano i na tim poslovima se moraju angazovati strucna lica koja to znaju kompleksnije sagledati. U sklopu iznalazenja optimalne strukture sredstava, finansijska funkcija mora im ati znacajniju ulogu u definisanju vremena vezivanja sredstava. Nerealno predvidanje vremena vezivanja ima direktnog odraza na visinu finansijsk og rizika, racionalnost upotrebe sredstava, te na stabilnost poslovanja i druga nacela fina nsijskog polsovanja. Stetno je i potcjenjivanje i precjenjivanje duzine tog vremena. Odre divanje kraceg roka vezivanja sredstava izazvace niz nepredvidenih teskoca i iznalazenju novih izvora koji treba da nadoknade nedostatak sredstava za tu vremensku razliku, iii ce stv oriti problem likvidnosti preduzeca i s1. Precijenjeni period angazovanosti sredstava stvara n epotre

bna opustanja u radu s finansijskim sredstvima, sredstva se neracionalno koriste , sto povecava finansij ske izdatke. Pri utvrdivanju visine potrebnih sredstava i odredivanju vremena pocetka i ukupn og vremena njihovog vezivanja, tj. njihove imobilizacije, finansijska funkcija mora ne sarn o da prezentira te podatke vee i to da pri njihovom definisanju bude maksimalno kriti cna, konstruktivna i svrsishodna. Finansijska funkcija ce tako izvrsiti svoj zadatak u ovoj fazi ra da. Uloga finansijske funkcije jeste i da predvidi mjere i dinamiku aktivnosti koju treba konkretno sprovoditi kako bi se i prakticno ostvarili sto priblizniji odnosi izmedu stvarn ih i projektovanih struktura sredstava (preispitivanje dosadasnje cirkulacije sredsta va, cijene proizvoda i usluga, ubrzane naplate potrzivanja i s1.). Ukoliko se ocijeni da bi, pored takvih aktivnosti i mjera, obezbjedivanje dobive nih visina potrebnih sredstava prouzrokovalo negativne efekte i otezalo iznalazenje neophod nih izvora, to finansijska funkcija mora pripremiti i kriterije za reduciranje odred enih bilo poslova, bilo obima sredstava ili izmjenu dinamike pocetka angazovanja sredstava. Moraju se pripremiti mjere i aktivnosti prije izrade definitivne koncepcije finansijskih p lanova. Mogu biti zasnovane i na preispitivanju namjeravanog ulaganja s aspekta realnih moguc nosti za iznalazenje optimalnih izvora finansiranja, posebno strukture sredstava s gledis ta rocnosti tih sredstava. Zadatak finansijske funkcije jeste da pronade i utvrdi optimalnu strukturu sreds tava. Potrebo je voditi racuna ne sarno 0 obezbjedenju odgovarajuceg odnosa izmedu sredstava k oja ce biti angazovana do jedne i preko jedne godine vee i 0 realno mogucoj rocnosti aktive preduzeca u rokovima kracim od jedne godine rocnosti, ne u smislu prethodnih kri terija koliko ce dugo biti vezana sredstva -vee u smislu kriterija mogucnosti unovcivosti poje dinih dijelova aktive. Takvo razvrstavanje je neophodno s gledista potreba obezbjedenj a sposobnosti placanja obaveza preduzeca u svakom trenutku. Da bi se preduzece pripremilo za vodenje optimalne likvidnosti, finansijska funk cija mora predvidjeti obezbjedivanje i odredene tzv. rezerve likvidnosti. Te rezeve likvid nosti u ovoj fazi sagledavanja zadataka finasijske funkcije su prvenstveno u predvidanju minimalnih rezervi koje mogu biti i kao izabilansne stavke po kojima nisu nastale materijal ne promjene.

Rjesavanje tog raskola izmedu roka angazovanosti sredstava i realnog vremena u k ome bi se ta sredstva mogla unovciti, za slucaj potrebe rjesavanja problema likvidno sti bi se realizirao iz predvidenih rezervi likvidnosti. Razlozi za nemogucnost potpunog unovcenja kratkorocnih vezanih sredstava mogu biti razliciti. Konkretno, mogu biti u procjeni da se nece moci naplatiti potraz ivanja npr. u aprilu, koja su dospjela u vrijednosti od 50.000 KM, sto ukazuje na to da ce o cekivani prilivi stvarno biti manji za taj iznos i da se moraju naci neki novi izvori za povecavanje krakorocno vezanih sredstava za period do okoncanja vremena, te odgodene naplate potrazivanja. U maju to mogu biti problemi koji proizilaze iz ocjene da se nece moci naplatiti vrijednosni papiri u vrijednosti 50.000 KM zbog njihovog neadekva tnog obezbjedenja, jer izdavac nece biti u mogucnosti u roku platiti svoje obaveze po tom vrijednosnom papiru.

Moguca su i suprotna kretanja, jer su realne mogucnosti naplate nekih potrazivan ja i prije njihovog roka. U tom slucaju imacemo ovakva kretanja: ~~o(J.'] hi~I;!~-,-,~;,::.~~ r. . .... ... ".,: .'.,. ,.. ,. " .. ,. Tt·r· ·····l···················w .:..w..:...~.:...;.~.~."" "........ . ~ .J Il l:lt ~?~t

Grafikon 1-Iznos kratkorocno vezanih sredstava U ovorn prirnjeru iznos prvobitno utvrduje kratkorocno vezanih sredstava pocetko m marta nece biti 200 vee sarno 100, dok ce taj iznos od pocetka aprila pa nadalje iznos iti sarno 50, iz cega proizilazi da nece biti potrebno obezbjedivati nova sredstva. Na grafikonu 2 pori cemo od pretpostavke da je za narednu godinu po svirn rnjese cirna predvidena ista vrijednost angazovanja sredstava, u tzv. kratkorocno nenovcanim vezanirn sredstvirna i to u iznosu od 300 i da je predvideno da treba irnati u gotovini 1 00. =l,.,.-'''.'''''...", .,,'".'.'.",.'.'.'.'-"",''''''''0,., Zl>it,,,,, ;lUP··; -~'--""" )"., <. t.:« ,.

-'.····.t.:,Jf~UOV~.";(l:iJh

:1 .-.. , .··:k""·"'ti ..:., 5
~?Qn -'. ~ ·.m."" "" :; ..:.,.~ :..;: .~:. ·:t:~;:~>~f~:~ii;:~t~~: 1.'00····1···,·..--··"··,...······;,,·,,··:,·..,,,,····:··:··..··: ".,';.. ..,... ; .,. :<:.: ,,: ..,.,, . , : ",. ; ....:, :.: ;+.., .(}L... . ,. ...j. III tV ;~UF6t;(F;q

Grafikon 2 -Kratkorocno vezana sredstva Prijevrernenorn naplatorn potrazivanja pocetkom rnaja od 50 dobijamo sarno izrni jenjenu strukturu kretanja zbira te dvije vrijednosti.

..·.-.·.-.-.-l.: _..... . ..._..-v.~:;.;.;..;.;.=--=--+-_ _.·.v.' _.' . J -nt M~6$U.(;l Grafikon 3 U slucaju prijevremene naplate, uz realnu pretpostavku da je utvrdeni obim gotov ine od 100 dovoljan i u maju, proizilazi da se vaj iznos, da ga nazovemo pozitivne razl ike, moze upotrijebiti za kreditiranje kupaca, odnosno da se zbirno angazovanje sredstava u tzv. vezanim kratkorocnim sredstvima i gotovini moze smanjiti za period prijevremene naplate ovih potrazivanja. Uloga finansijske funkcije po pitanju utvrdivanja optimalne rocne strukture jest e samo jedan segment njenih zadataka kada je u pitanju optimalizacija strukture sredsta va. Finansijska funkcija se ne moze zadovoljiti samo podjelom sredstava po rocnoj st rukturi na sredstva vezana do jedne i preko jedne godine. Nju interesiraju i mnoge druge podjeIe, sto zavisi od specificnosti preduzeca, U tom smislu i pomenuta rocna struktura s redstava se ne podudara sa strukturom sredstava kao odnosom osnovnih i obrtnih sredstava, jer znacajan dio kapitala predstavlja i obrtna sredstva. Naime, obrtna sredstva nisu identicna s pojmom finansijskih sredstava vezanim do jedne godine, tj. novcanih sredstava u aktivi. Za ovo nase razmatranje bitnija je podjela sredstava na sredstva koja ce biti vezan a do jedne godine, tj. kapital, nego podjela na osnovna i obrtna sredstva. Takva podjela ce znacajno utjecati i na podjelu izvora sredstava na kratkorocne izvore sredstava, tj. izvo re do jedne godine i dugorocne izvore sredstava, odnosno izvore preko jedne godine. Ovakva podjela nije rezultat nicije proizvoljnosti, vee rezultat niz objektivnih uslova koji to dikt iraju. Jedan od znacajnih razloga jeste i da je, u principu, daleko teze pronaci dugorocne iz vore sredstava i oni su skuplji, ali manje rizicni nego kratkorocni izvori i da se dugorocni iz vori mogu razmatrati i iznalaziti u relativno mirnijem ambijentu. Istovremeno, ovakve podjele sredstava zavise uveliko i od toga kakva je vlasnick a struktura sredstava. Svakako pomjeranje strukture sredstava ka vecem ucescu dugorocno veza nih sredstava potencira odrdeno pomjeranje strukture izvora sredstava ka vlastitim i zvorima. Zanemarivanje potrebe ovakvog pomjeranja znaci negiranje nekih osnovnih nacela f inansiranja:

nacelo sigurnosti, samostalnosti. To dalje znaci da manje ucesce sredstava do je dne godine znaci i vece aktueliziranje ucesca pozajmljenog kapitala. Pri utvrdivanju visine dugorocnih finansijskih ulaganja zadatak finansijske funk cije jeste da mora posebno voditi racuna 0 tzv. inflatornom gubitku, koji nastaje kada je s topa prinosa na angazovanje sredstava niza od stope inflacije. Specifican zadatak finansijska funkcija ima kada se aktuelizira neophodnost visi ne deviznih dugorocnih finansijskih ulaganja. U tim slucajevima finansijska funkcija mora vo diti

racuna 0 odnosu stope inflacije u nasoj zemlji i stope inflacije u zemlji porije kla valuta, odnosno 0 valutnim rizicima za preuzet kredit. Finansijska funkcija ima zadatak da kod utvrdivanja visine potrebnih sredstava v odi racuna i 0 utjecaju inflacije na visinu potrebnih sredstava. Ako se radi 0 utvrdivanju potrebnih sredstava za stalne zalihe, ustvari za trajna obrtna sredstva, finansijska funkc ija mora voditi racuna 0 kretanju cijena. Njen zadatak je da pri utvrdivanju tih potrebnih sreds tava vodi racuna da se za povecanu stopu inflacije, od perioda stvaranja tih stalnih zalih a do ponovne nabavke tih zaliha, obezbijedi povecani iznos vlastitih izvora, odnosno dugorocn ih izvora iz kojih su bile prethodne zalihe. Ukoliko finansijska funkcija tako ne postupi, ta da ce ona biti odgovorna za ugrozavanje finansijske stabilnosti preduzeca, jer ce iznos dobijen ih novcanih sredstava kao pokrice rashoda po osnovu prodatih zaliha biti nedovoljan za obnav ljanje utrosenih zaliha, cije su cijene bile ispod cijena koje vladaju sada, tj. u mome ntu potrebe obnavljanja zaliha. Istu ulogu ima finansijska funkcija i kada se radi 0 utvrdivanju potrebnih sreds tava za obnavljanje i svih drugih materijalnih dobara, npr, 0 osnovnim sredstvima kada j a njihova nova, sadasnj nabavna cijena veca od stare nabavne cijene. Iz tih razloga, zbog manje osnovice, i iznos amortizacije kao masa koja ce sluziti za zamjenu starog osnovnog sredstv a bit ce nedovoljna za nabavku novog osnovnog sredstva. Finansijska funkcija ima zadatak da permanentno uskladuje stopu revalorizacije n e sarno osnovnih sredstava sa stopom inflacije vee i cijele aktive kako bi razlika izmed u pozitivnih efekata revalorizacije (aktive) i nagativnih efekata revalorizacije (pasive) bil a sto rnanja, a u krajnjoj liniji pravovremeno sprijecila stvaranje nepokrivenih efekata reval orizacije, odnosno gubitaka. Pri razmatranju zadataka finasijske funkcije u ovom, kao sto smo ga nazvali prip remnom periodu utvrdivanja optimalnih velicina, treba ukazati i na specifican zadatak f inansijske funkcije koji nije dovoljno potenciran teoretski i prakticno. Rijec je 0 utvrdivanju potrebnih sredstava za nabavku opreme i drugih sredstava po narudzbi. Stepen unovcivosti ove opreme je u principu duzi nego serijske opreme, dok je br oj potencijalnih kupaca, koji bi mogli biti zainteresirani u slucaju njene prodaje, manji i vrijeme vezivanja sredstava u toj opremije znatno duze. Prije nabavke ovakvih sredstava

(opreme) neophodno je seriozno i kvalitetno proucavanje opravdanosti ulaska u ovakve posl ove. Zadatak finansijske funkcije jeste da to insistira ida razradi posebna uputstva za rad, jer, u protivnom, preduzece ima nerealnu strukturu sredstava. Postavlja se pitanje u cemu je ta optimalnost strukture sredstava, pa se odgovor ne moze generalizirati. Oni koji daju prioritet poslovanju na principu optimalne likvidn osti, tu optimalnost sredstava ce prvenstveno vidjeti u utvrdivanju obima sredstava, koji ce uvijek b iti dovoljni da se izvrse dospjele obaveze preduzeca i omoguci nesmetano odvijanje p laniranog poslovanja, ali uz relativno najnize izdatke u koristenju tih sredstava. U preduzecu koje ima stalan nedostatak obrtnih sredstava, i posluje u uslovima t olerantne nelikvidnosti, finansijska funkcija ima zadatak da optimalnost strukture sredsta va trazi u iznalazenju takve strukture sredstava koja ce trajnije obezbijediti otkl anjanje tog problema bez forsiranja rentabilnosti na ustrb likvidnosti. Nije dovoljno da fin ansijska fu

nkcija to samo proklamuje i utvrdi, vee i da razradi aktivnosti i mjere da se to i ostvari u dogledno vrijeme. Finansijska funkcija u toj aktivnosti mora istrajati cak i kro z ubjedivanje upravnih i drugih struktura u preduzecu da prihvate i podrze izvrsavanje zadatak a finansijske funkcije na rjesavanju problema obezbjedivanja obrtnih sredstava i na nacin odrzavanja uredne likvidnosti, svakako, ako su rizici opravdani. Rezultati ce za visiti i od primjenjivanja finansijske filozofije u preduzecu, koliko ona dovoljno ucestvuje u usmjeravanju sredstava i koliko je djelotvorna u sprecavanju nerealnih ulaganja u neproduktiv na osnovna sredstva, u administrativne zgrade, u dugorocne plasmane. Ona mora istra jati u mijenjanju strukture sredstava u korist obrtnih sredstava, a ako to ne moze po stici, premda zato postoje uslovi, onda je bolje za njeno rukovodstvo da se pravovremen o povuce s polozaja, U preduzecima koja imaju stalne probleme u naplati svojih kratkorocnih potraziva nja do 60 dana i ako su postaIi dominantni i kocnica tekuceg i razvojnog poslovanja, fi nansijska funkcija ce tu optimalnost strukture sredstava traziti bilo u izmjeni strukture ukupnih s redstava u korist kratkorocnih sredstava iii potrazivanja, bilo u promjeni strukture sami h kratkorocnih sredstava s vecim ucescern vezanosti do 60 dana bez izmjene participacije kratko rocnih potrazivanja, sredstava u strukturi ukupnih sredstava. Ove aktivnosti slijede tek nakon sto je finansijska funkcija poduzela sve neopho dne radnje i mjere da ubrza naplatu dospjelih kratkorocnih potrazivanja i da se problem sta lno pojavljivao i da je i ubuduce aktuelan. Ukoliko se finansijska funkcija odluci da zadrzi postojecu participaciju kratkor ocnih potrazivanja u ukupnim sredstvima, a da rjesenje optimalne strukture trazi u promjeni struktu re kratkorocnih potrazivanja na stetu potrazivanja po osnovu kratkorocnih finansijs kih plasmana, a u korist potrazivanja po osnovu kratkorocnih komercijanih aranzmana (potraziva nja po osnovu prodaje robe sa odgodenim rokom placanja, potrazivanja po osnovu datih avansa dobavljacima i s1.), tada predstoji razrada mjera i aktivnosti, kao i pre ciziranje zadataka i nosilaca tih zadataka kako bi se ostvarila zeljena promjena strukture tih krat korocnih potrazivanja. Potrazivanja po osnovu kratkorocnih finansijskih plasmana nastaju pretezno kada preduzece raspolaze gotovinom vecom nego sto je u odredenom (kracem) period u neophodna likvidna rezerva. Ako se u preduzecu pojavi takav visak gotovine, onda ga treba usmjeriti prvenstveno u:

kupovinu kratkorocnih hartija od vrijednosti (npr. u prosjeku 60 posto od gotovi ne iznad tzv. likvidne rezerve) i u kratkorocne finansijske plasmane kao kredite (40 posto od gotovine iznad likvidn e rezerve). Ako se problemi u blagovremenoj naplati pretezno pojavljuju u naplati potrazivanja iz osnova kratkorocnih finansijskih plasmana datih kao kredita, tad a ce ta finansijska funkcija vjerovatno raditi na tome da cjelokupne finansijske p lasmane po osnovu kratkorocnih finansijskih kredita ukine u korist npr. povecanja iznosa potrazivanja od kupaca, jer ce s odgodom placanja povecati obim prodaje robe, a iznos sigurno raspolozivog viska gotovine iznad likvidne rezerve zadrzat i i dalje, uz zaostravanje i kupovinu hartija od vrijednosti. Kupovat cemo samo one papire koji dobro kotiraju na berzi kako ne bi bilo problema u pravovremenom unovcenju, s tim da ce kupovati hartije na sto kraci rok kako ne bi smanjivao te k date kredite kupcima.

3.4.5.2. Zadaci na utvrdivanju optimalne strukture izvora sredstava Jedan od najslozenijih i najvaznijih zadataka finansijske funkcije opcenito jest e utvrdivanje optimalne strukture izvora sredstava, tj. iznalazenje optimalnih kombinacija kor istenja realno mogucih izvora sredstava. Slozenost tog zadatka jeste sto postoji relativ no veliki broj realno mogucih kombinacija koje mogu dati djelimicno zadovoljavajuce rezultate. Zadatak finansijske funkcije jeste da pronade najbolje kombinacije, koje ce obezbijediti racionalnost, sigurnost i pravovremenost. Teske je realno utvrditi sve optimalne odnose izmedu pojedinih grupa izvora sredstava, kao sto su odnosi izmedu vlastitih i pozajmljenih izvora , kratkorocnih i dugorocnih, te izmedu pojedinih podgrupa u okviru takvih grupa. Gotovo svako preduzece se nade u dilemi kako uci u finansiranje ekspanzije poslovanja, cak i ona koja imaju adekvatne izvore sredstava. Rocna struktura izvora sredstava. Ta rocna struktura izvora sredstava je jedan o d parcijalnih zadataka finansijske funkcije u sklopu utvrdivanja optimalne strukture izvora sr edstava kao ciljnog zajednickog zadatka. Poseban problem je utvrdivanje visine kratkoroc nih izvora sredstava. Nepostojanje tog pribliznog okvira cesto preduzeca dovode u nerealnu i opasnu ek spanziju zbog koje se nadu gotovo u bezizlaznoj situaciji. Okolnost da se poslovi odvijaj u dobro, s jedne strane, i okolnosti da se relativno lako dolazi do kratkorocnih pozajmic a (kredita), s druge strane, pothranjuju nedovoljno promisljene ambicije za ulazak u jos vecu ekspanziju poslova. To su sustinski razlozi sto smatramo da treba potencirati zadatke finan sijske funkcije u limitiranju koristenja kratkorocnih izvora sredstava. Okolnost da je koristenje dugorocnih izvora (ovdje mislimo za obrtne namjene) u vecini slucajeva direktno izvan preduzeca, te da je do takvih izvora i teze doci, cini to pitanje jos tezim. Zadatke finansijske funkcije, u principu, ne treba davati po pitanju odredivanja visine koristenja dugorocnih izvora sredstava ne sarno zbog prethodn ih potenciranih okolnosti da se do istih teze dolazi vee i zbog toga sto prekomjerno angazovanje dugorocnih izvora, ako se do istih, ipak, dode, nece prouzrokovati tako ozbiljne probleme, kao kada se prekomjerno angazuju kratkorocni izvori sredstava. Postoje odredeni nacini, vise kao pokusaj, da se utvrde priblizno optimalni iznosi kratk orocnih izvora sredstava (KIS) "de facto" optimalni odnos izmedu kratkorocnih i dugorocn ih izvora sredstava. Rijec je 0 prethodno utvrdenom optimalnom koeficijentu likvidn osti

unovcivosti sredstava (KOLs-l) i mogucim dugorocnim izvorima sredstava (DIS). Zn aci, pomocu dvije unaprijed poznate velicine utvrdujemo trecu, a to je iznos kratkoro cnih izvora sredstava: DIS KIS (optimalni)= --Ovaj nacin nije pouzdan, ali daje priblizniji iznos normalnijih uslovno optimaln ih kratkorocnih izvora sredstava i ogranicava nerealnu ekspanziju. Ovaj nacin ne og ranicava buduci obim poslovanja unaprijed, vee polazi od toga da se pokusa dovesti u skla d kretanje KIS i DIS, sto znaci prvo se utvrdi obim zeljenog poslovanja, a onda se pristupa trazenju DIS.

Ukoliko preduzece raspolaze mogucnoscu obezbjedenja DIS od 200 hiljada KM i ima KOL od 1,4, tada moze uci u obim poslovanja kojim dozvoljava ukupan iznos obrtni h sredstava od 700.000 KM. Do tog iznosa smo dosli na osnovu prethodne formule. DIS 200 200 KIS (otimalni) = = =--=500 KOLs-l 1,4-1 0,4 Optimalnost rocne strukture izvora sredstava, ako se 0 njoj realno moze govoriti , u smislu njenog parcijalnog planiranja, moguca je i ima opravdanja sarno onda ako se utvr duje u kontekstu rocne strukture sredstava. Da li ce se prethodni ili neki drugi nacin utvrdivanja prihvatljivog odnosa izmedu DIS i KIS biti primijenjen, to treba jasno definisat i. Vlasnieka struktura izvora sredstava.Vlasnicka struktura izvora sredstava predst avlja drugi kljucni i deIikatan zadatak finansijske funkcije. To je pitanje iznalazenj a optimalne vlasnicke strukture izvora sredstava, u smislu utvrdivanja odnosno izmedu vlasti tih i pozajmljenih izvora sredstava. Utvrdivati vlasnicku strukturu izvora sredstava znaci sukoblja vati se s niz problema cije je rjesavanje neizvjesno. Bez dilema se ne treba odluciti za politiku rnaksimiranja tog odnosa u korist vlastitih izvora sredstava. Einjenice "govore" da angazovanje tudih izvora sredstava nije opravdano u svim uslovima poslovanja. Pozajmljivanje je prakticno neophodno u poslovanju svakog preduzeca. To je u datim situacijarna i finansijski opravdano ako pozitivno utice na stvaranje veceg neto dobitka. Ta okolnost podrz ana je i tvrdnjom da se preduzeca perrnanentno nalaze u neizvjesnosti ostvarivanja plan irane neto dobiti. Izlozenost preduzeca riziku u ostvarivanju predvidenog neto dobitka, kao prenos na vlastita poslovna sredstva, inicirala je iznalazenje odgovarajucih metoda za rnj erenje i kvantitativno iznalazenje tog rizika. Primjenjuju se mnoge metode, a jedna je i tzv. leverage metoda. Drugim rijecima, pokusava se utvrditi koji je to odnos vlastitih i pozajmljenih sredstava koji bi bio i od redeni polazni normativ. Postoje poslovni leverage, koji procjenjuju efekte privredivanja sa fi ksnim troskovima poslovanja, zatim finansijski leverage, koji se zasniva na procjeni i poslovnog i finansijskog leverage na neto dobitak i stopu prinosa na vlastita poslovna sreds tva. Leverage na engleskom znaci dejstvo, poluga, sto mozemo protumaciti kao mehanizam mjerenj a zavisnosti odredenih finansijskih rezultata poslovanja preduzeca od obima prodaj e i odnosa

vlasnicke strukture izvora sredstava. Nairne, poslovni leverage pokazuje zavisno st finansijskog rezultata, iskazanog u visini poslovnog dobitka, od obima prodaje, a finansijski leverage zavisno od finansijskog rezultata iskazanog u neto dobitku od vlasnicke struktur e izvora sredstava, odnosno od zaduzenosti preduzeca. U kojim slucajevima finansij ski leverage djeluje povoljno ili nepovoljno na neto dobit -neophodno je utvrditi kako koji s tepen zaduzenosti utice na neto dobitak i stopu prinosa na vlastita sredstva. Tako utvrdena zavisnost se ne moze uzeti kao neko uopsteno pravilo 0 najpovoljni jem komponovanju vlasnicke strukute sredstava. Preporucljivo je, u nedostatku drugih pouzdanijih metoda, pronaci za vise varijanti finansiranja tzv. prelomnu tacku finansiranja, odnosno tacku indiferencije finansiranja. To je onaj stepen zaduzenosti kada je stopa pr inosa na ukupna poslovna sredstva jednaka prosjecnoj cijeni (kamati) pozajmljenog kapital a. Iznad te tacke prinos na vlastita sredstva u odredenoj srazmjeri se povecava sa poveca njem intenziteta finansiranja iz pozajrnljenog kapitala. Tako vrednovanje vlasnicke strukture izv ora

sredstava moze da bude jedno od opredjeljenja u daljnoj razradi planiranja vlasn icke kompozicije izvora sredstava. Ovako opredjeljivanje treba da se definise u zadacima finansij ske funkcije u ovoj fazi njenih zadataka, sto ce biti odredena obaveza pri definitiv noj izradi finansijskog plana preduzeca, Znacaj ovog pitanjajeste u vodenju finansijske politike na sektoru odredivanja t rajne sposobnosti placanja, trajne sposobnosti finansiranja i opcenito finansijske politike po pit anju stabilnosti poslovanja preduzeca i odrzavanju njegovog dobrog poslovnog ugleda. Misljenja suvremenih teoreticara problematike finansiranja da se ne moze unaprij ed utvrditi nekakav univerzalan normativ po pitanju optimalne strukture izvora sred stava obavezuje finansijsku funkciju svakog preduzeca da se maksimalno angazira na utvrdivanju s to realnijih normativa za svoje preduzece, koje ce vaziti u datim uslovima poslovan ja (konkretan organizacioni sastav sredstava, stopa inflacije u doticnoj djelatnosti itd.). Uk oliko se radi 0 potrebi utvrdivanja odredenog kvantitativnog odnosa izmedu vlastitih i pozajml jenih izvora sredstava, treba znati da se takve kvalitetne kvantifikacije nigdje ne mo gu unaprijed naci. Isto tako, ukoliko postoje takve univerzalne kvantifikacije one su, prakti cno, neupotrebljive u nekom konkretnom preduzecu, jer se priblizan optimalan odnos izmedu vlastitih i tudih izvora finansiranja u datom preduzecu, tj. optimalan odnos posmatran sa stanovista vlasnistva kapitala, ne moze dobiti bez detaljnog proucavanja dinamike i finansi jske strukture sredstava konkretnog preduzeca, kako bi se utvrdila dalja politika strukture sre dstava, rentabilnosti, sigurnosti, samostalnosti i elasticnosti u odnosu na moguca buduc a kretanja van preduzeca. Svaka promjena strukture sredstava ka osnovnim sredstvima automat ski prouzrokuje i adekvatnu potrebu pomjeranja strukture kapitala u korist vlastitog kapitala. Razlog tome treba traziti i u relativno vecern riziku koji proistice iz ulaganja kapitala u osnovna sredstva nego u obrtna sredstva. Veca ulaganja u osnovna sredstva prouzr okuju vecu amortizaciju, vece fiksne troskove, i tako veci poslvoni rizik u smislu rizika o stvarivanja poslovnog dobitka. Pomjeranje strukture kapitala u korist vlastitog kapitala stv ara ne sarno vecu sigurnost povjerilaca u to preduzece vee i smanjuje tzv. finansijski rizik ostvarivanja bruto dobitaka. Sto se tice nacela rentabilnsoti poslovanja, treba imatu u vidu da ona zahtijeva proucavanje pomjeranja strukture kapitala u korist pozajmljenog kapitala. To pomjeranje dopr inosi

maksimiranju prinosa na vlastiti kapital, a to dalje prakticno znaci da se sa po vecanjem neto dobitka povecava mogucnost daljnjeg uvecavanja vlastitog kapitala. 0 zahtje vima politike likvidnosti finansijska funkcija treba da vodi racuna pri utvrdivanju konkretne optimalne strukture kapitala. Ne smije se izgubiti iz vida da se pridrzavanjem ovih zahtje va politike likvidnosti stvara povoljniji poslovni imidz, jer se smanjuje i rizik poslovnih partnera prema ovom preduzecu u cjelokupnom poslovanju sa ovim preduzecem. Gotovo suprotne zahtjeve postavljaju finansijska nacela sigurnosti, samostalnost i i elasticnosti nego sto ih postavlja nacelo rentabilnosti po pitanju pomjeranja strukture kapit ala. Nairne, ova nacela postavljaju zahtjev da se struktura kapitala mijenja u korist vlastit og kapitalao Tada ce npr. sigurnost u poslovanju preduzeca prema poslovnim partnerima biti ve ca, jer se u tom slucaju povecava garantna masa izmirenja obaveza preduzeca prema povjer iocima. Veci vlastiti kapital za povjerioca znaci manji rizik. Finansijska funkcija je d uzna voditi racuna da pronade takav odnos izmedu vlastitog i pozajmljenog kapitala koji nije dnog trenutka nece biti razlog za gubljenje povjerenja partnera prema njenom preduzecu.

Finansijska funkcija torn pitanju mora dati takav znacaj cak po cijenu da to bud e naustrb rnaksirniziranja stope oplodivanja vlastitog kapitala, jer je pitanje visine sto pe rentabilnosti na vlastiti kapital vise interna stvar koja ne mora biti dostupna poslovnirn par tnerirna. Jednorn izgubljeno povjerenje u tdisnoj privredi tesko se nadoknaduje. Tezina posljedica nepovjerenja prerna konkretnorn preduzecu prouzrokovana indicijarna da to preduzece nerna dovoljno vlastitog kapitala za pokrivanje svojih dugova tesko se moze vrijednosn o kvantificirati. Jedno je sigurno da je on veci nego sto su posljedice rnanje ostvarene stope ren atiblnosti na vlastita sredstva zbog udovoljavanja zahtjeva sigurnosti prerna povjeriocirna . Potpuno identicne zahtjeve po pitanju izrnjene strukture kapitala u korist vlast itog kapitala postavljaju i finansijska nacela sarnostalnosti i elasticnosti, Tezina ovih zahtjeva je daleko rnanja nego sto je zahtjev finansijskog nacela si gurnosti. Zato finansijska funkcija 0 zahtjevirna ovih nacela treba da vodi racuna sarno k ao 0 zahtjevirna sekundarnog znacaja. To znaci da ce finansijska funkcija voditi racu na 0 njirna kod pornjeranja strukture kapitala i iste rjesavati, ali sarno onda ako to ne id e znacajnije na ustrb nacela strukture sredstava i finansijskog nacela rentabilnosti i ako se rjesavanjern tih zahtjeva preduzece dovodi u situaciju da se bar djelimicno poveca stepen sigurnosti preduzeca kod povjerilaca. Nairne, ako finansijska funkcija ocijeni d a ce se odredenirn pornjeranjern strukture izvora sredstava u korist vlastitih izvora ev identno doprinijeti povecanju elasticnosti i samostalnosti u poslovanju preduzeca, te da ce biti od odredenog manjeg znacaja uticaj na stepen sigurnosti, tada ce finansijska funkci ja komparirati te efekte sa vjerovatno odredenim negativnim efektima koje to pomjeranje donosi na finansijsko nacelo rentabilnosti. Tek nakog potpune procjene i kornpariranja, predlagace donosenje odluke 0 definitivnom oblikovanju finansijske politike po p itanju samostalnosti i elasticnosti. Zadaci na ostalirn svojstvirna izvora Treci bitan elernenat optimalne strukture izvora sredstava predstavljaju ostala svojstva izvora sredstava. Zadaci finansijske funkcije ovdje se odnose na definisanje tih ostalih faktora, cinilaca 0 kojirna se mora voditi racuna pri utvrdivanju optirnalne kornbinacije koristenja realno mogucih izvora sredstava. U ovoj fazi finansijska funkcija ce utvrditi sa rno odredene kriterije, principe koji ce biti obavezujuci pri daljnoj aktivnosti na izradi i iznalazenju optirnalnih kornbinacija i izvora finansiranja.

Za ovu grupu zadataka finansijske funkcije karakteristicno je iznalazenje optirn alne kornbinacije konkretno mogucih, realnih izvora posrnatranih ne sa gledista roka i vlasnistva, vee ostalih svojstava. Optirnalnost ove kornbinacije se ne zasniva na vlasnicko i rocnoj strukturi ukupnih sredstava kao prethodno posmatranje optirnalnosti, vee ona treba da uzrn e u obzir slijedece faktore: sigurnost (stabilnost) izvora, stepen obezbjedenja koje si trazi, mogucnosti produzenja rokova i dobijanja novih, da li je izvor zasnovan na povjerenju iii ne, raspolozivost izvora, uslove odobravanja i koristenja izvora, uslove vracanja pozajrnljenih sredstava, nacin obracuna obaveza (kredita) odnose izrnedu raspolozivosti i visine zaduzenosti pojedinih izvora (kredita).

Veliki broj mogucih izvora, od kojih su neki jeftiniji, neki rizicniji, neki su nesigurniji, neki su neadekvatni s gledista vremena, neki postavljaju neprihvatljive, skriven e politicke ili neke druge uslove za njihovo koristenje (obezbjedenja za povratak istih), za datak finansijske funkcije jeste da kombinirajuci prednosti i lose strane pojedinih izvora odabere one izvore koji najbolje odgovaraju zahtjevima, potrebama i mogucnostima preduzeca. Svako preduzece ima svoje specificnosti pri ocjenjivanju prihvatljivosti pojedinih izv ora. Za neka je bitnije da pri odabiranju pojedinih izvora prednost daju izvorima koji se mog u odmah koristiti radi rjesavanja problema u tekucoj likvidnosti ili problema zapocetog finansiran ja, dok neka daju prednost izvorima sa nizom cijenom. Za neka preduzeca je najbitnij e da za te izvore nije poseban problem ispunjenje uslova kako za njihovo odobravanje, tako i za njihovo koristenje, Postoji znacajan broj raznih okolnosti koje diktiraju izbor odredenog izvora. Pr eduzece je u situaciji da bira da li ce za pospjesivanje prodaje proizvoda svoje grupaci je (npr. namjestaja) prihvatiti iznos kredita od banke i poslije isti dati pojedinim potencijalnim ku pcima (namjestaja) ili ce se odluciti da se ti izvori za finansiranje prodaje namjesta ja direktno odobravaju potencijalnim kupcima namjestaja, Na prvi pogled izgleda da je za preduzece koje proizvodi namjestaj svejedno, medutim, pogresan pristup tom pitanju moze da bude uzrok stagniranja u poslovanju. Zadatak finansijske funkcije tog preduzeca jeste da za jedno sa komercijalnom funkcijom razmotre sve dobre i lose strane jedne i druge moguce varijante. Ako preduzece proizvodi kvalitetniji namjestaj od drugih proizvodaca, za njega j e prihvatljivije da banka raspisuje konkurs za davanje tih namjenskih kredita, jer ce se potencij alni kupci vise opredjeljivati za kupovinu njihovog namjestaja, Obratno, ako se cijeni da preduzece proizvodi manje kvalitetan namjestaj, tada j e za to preduzece bolji izbor da se preduzece zaduzi kod banke, pa da onda odobrava kred ite potencijalnim kupcija, jer ce se mnogi kupci vodeni olaksicama u placanju opredijeliti i za sl abiji kvalitet. Ovaj primjer moze da bude tipican u rjesavanju zadataka finansijske fu nkcije u izboru najboljeg konkretnog izvora finansiranja. Finansijska funkcija i po ovo m i po mnogim drugim sl. mogucnostima mora imati unaprijed razradene stavove kako bi se dalje razradili u finansijskoj poIitici i konkretizaciji u finansijskom planiranju. Uzecemo i jedan primjer iz bliske proslosti, koji realno moze biti aktuelan. Rij ec je 0

obavezi jedne banke iz druge republike iz sastava bivse Jugoslavije, koja je ima la svoju filijalu u Bosni i Hercegovini da odredeni iznos stednje gradana, tj. kreditni p otencijal koji omogucava ta stednja bude usmjeren za pospjesivanje prodaje odredenih kucni h potrepstina kao trajnih potrsnih dobara putem kredita potrosacima odakle i stednja prikuplje na. Banka je prihvatila tu obavezu i izvrsila, ali se ispostavilo kasnije na stetu p roizvodaca iz BiH. Nairne, ta maticna banka odobrila je namjenski kredit proizvodacu iz svoje republike, uz obavezu da on odobri kredite kupcima svoje robe sa podrucja gdje je njena filijala skupljala stednju. Odgovornost za ovakve promasaje u krajnjoj kon sekvenci pada i na finansijsku funkciju, posebno preduzeca iz podrucja gdje je skupljana stednja, pa tek onda i na finansijsku funkciju proizvodnih preduzeca iz BiH koji su proiz vodili robu koja nije podrzavana pomenutim kreditima. Njihova odgovornost je u neblagov remenoj intervenciji i neorganiziranosti finansijske funkcije da se kvalitetnije priprem e i kod odabiranja ovakvih izvora. Parcijalno posmatrajuci optimalnost strukture izvora sredstava, neka preduzeca c e tu optimalnost pronalaziti npr. sarno u strukturi kapitala sa stanovista vlasnistva , jer ce fina

nsijski rizik ostvarenja dobitka i rizik povjerilaca svoditi na nivo koji ce to preduzece uciniti samostalnim u vodenju poslovne politike i koji ce mu onemoguciti stvaranje infla tornih gubitaka. 3.4.5.3. Zadaci na uskladivanju strukture sredstava i strukture izvora sredstava Optimalne strukture sredstava i optimalne strukture izvora sredstava (utvrdivanj e odredenih finansijskih velicina) su uslovno optimalne. Nernoguce je i potpuno nerealno utv rdivati te finansijske strukture u parcijalnom kontekstu. Do njihove koliko -toliko real nije optimalnosti se dolazi ako se te velicine posmatraju u njihovoj punoj funkcionalnoj zavisnost i. Tvrditi npr. da je utvrdeni odnos izmedu osnovnih i obrtnih sredstava optimalan, a da se nije dovodio u punu zavisnost od mogucnosti obezbjedivanja prihvatljivijih izvora sre dstava, potpuno je teoretki defektno, a i neupotrebljivo. Sustina je da se obezbijedi uskladivanje vezivanja sredstava i rokova raspoloziv osti pojedinih izvora sredstava. U ovom dijelu definisanja zadataka finansijske funkcije ne rad i se o svakodnevnim aktivnostima finansijske funkcije koje ona obavlja tokom pribavlj anja i ulaganja sredstava niti njene aktivnosti tokom ostalog tekuceg poslovanja u pred uzecu, vee o aktivnostima koje finansijska funkcija mora obavljati prije svake operativne d jelatnosti. Rijec je korekeijama koje treba izvrsiti na vee grubo utvrdeni, da ih privremeno nazovemo optimalnim, strukturama sredstava i izvora sredstava koje su prethodno opisane. Ove aktivnsoti se ne mogu tretirati ni kao materija redovnog finansijskog poslovanja, jer se ob avljaju ukoliko se pojavi i raskorak u strukturi sredstava izvora. Drugim rijecima, zada tak finansijske funkeije u ovom dijelu pripremnog rada jeste da poteneira uspostavljanje pocetne ravnoteze izmedu rokova vezivanje sredstava i rokova raspolozivosti njihovih izvora. Uspos tavljanjem ovog paraliteta stvaraju se i pocetni uslovi za uspostavljanje te ravnoteze. Odrzavati tako uskladene rokove vezanosti sredstava i raspolozivih izvora u nare dnom periodu za finansijsku funkeiju ce predstavljati tezak zadatak. Sto se tice pocetno uspostavljene ravnoteze izmedu trajno vezanih sredstava (vri jednost trajnih ulaganja u druga preduzeca, kupljenih dionica, zemljista, trajnih obrtni h sredstava koja se ne mobilisu u novae i trajnih izvora sredstava (vlastitog kapitala) koji ne dospijevaju za placanje, ta ravnoteza gotovo u cijelosti ostaje nepromjenjiva tokom poslovan ja preduzeca. Medutim, sve ostale pocetne ravnoteze izlozene su potrebi stalnog pracenja i otk lanjanja

poremecenih pocetnih uskladenosti. Da bi se pocetno uspostavljena uskladenost izmedu perioda vezivanja sredstava i rokova raspolozivih izvora uspjesno odrzava la, finansijska funkcija je obavezna i predvidjeti odredene mjere, ako se radi 0 angazovanju sre dstava u namjere koje prouzrokuju remecenje ovih pocetnih odnosa. To se, prije svega, t ice mjera koje se odnose na preventivne aktivnosti koje treba poduzeti da ne dode do produzavanja rokova vezivanja sredstava po bilo kom osnovu usporavanjem mobilizacije ulozenih sredstava (produzenje rokova naplate potrazivanja, produzenje rokova vezivanja s redstava u zalihama materijala, poluproizvoda, gotovih proizvoda), jer to produzenje prouzr okuje potrebu za iznalazenjem novih izvora finansiranja. Finansijska funkcija je duzna predvidjeti i mehanizam koji ce stalno drzati u ob avezi sve najodgovornije, uz dovodenje odgovornih za pridrzavanje pocetno datih rokova vezanih sredstava.

Neodrzavanje rokova vezanosti sredstava prouzrokuje iznalazenje novih izvora fin ansiranja, a to su tuda sredstva i obicno nepovoljnija od koristenih, jer se moraju obezbij editi na brzinu. Ukoliko to ne daje efekte, finansijska funkcija mora pribjeci nekoj nepo voljnoj mjeri, npr. obratiti se povjeriocima s molborn za produzavanje nase obaveze. Sve su tak ve mjere nepopulame i negativno utjecu na poslovni ugled preduzeca, Uz pocetne utvrdene o dnose, pocetno uskladene rokove, sposobni i odgovomi ljudi za finansijsku funkciju ce u naprijed razraditi i odredene rezervne potencijalne izvore finansiranja. Karakter ovih re zervnih izvora nema karakter materijalnih promjena, vee sarno kao specificne izvanbilans ne stavke (obecani krediti, dogovorene pozajmice). Cilj uskladivanja jeste da se maksimalno obezbijedi sto stabilnije finansijsko p oslovanje i sto veci poslvoni ugled preduzeca, Zadovoljavajuci stepen stabilnosti u finans ijskom poslovanju finansijska funkcija ce uspostaviti ako obezbijedi u samom startu poslovanja da su: trajno vezana sredstva pokrivena trajnim izvorima sredstava, tj. vlastitim kapit alom, dugorocno vezana sredstva (vrijednost osnovnih sredstava bez vrijednosti zemljis ta, plus svi dugorocni plasmani osim trajnih ulaganja u druga preduzeca i vrijednost kupljenih dionica) da budu pokrivena dugorocnim izvorima sredstava i da kratkorocno vezana sredstva i povremene potrebe (sezonske zalihe i s1.) budu pokriveni kratkorocnim izvorima sredstava. Rukovodilac finansijske funkcije treba da zna i suvremena teoretska shvatanja da njegovu aktivnu poslovnu politiku -plasmane sredstava, uglavnom, diktiraju njegovi poslo vi koji se odnose na pasivu, tj. na izvore sredstava. Prednost pri uskladivanju bi treba lo dati strukturi izvora sredstava i prema njima uskadivati zelje iskazane u prvoj verziji struktu re sredstava. Normalno da se ne moze postici 100 posto bilansno uravnotezavanje odgovarajucih sredstava, npr. kratkorocnih plasmana sa odgovarajucim izvorima, u ovom slucaju sa kratkorocnim izvorima. Kada potpuno uskladivanje nije moguce, treba da se predvide posebne mjere i aktivnosti da se prevazidu problemi koji mogu zbog toga proizaci (to mog u biti posebne rezerve likvidnosti kao brzo utrzivi vrijednosti papiri ili cesto kao "over draf t" krediti od banaka). Suvremena teoretska shvatanja 0 nacinu tog uskladivanja su razlicita . Ako tu razliku posmatramo sarno sa gledista cemu dati prednost pri uskladivanju struktu re sredstava i strukture izvora sredstava, ima misljenja da treba dati prednost strukutri sre dstava, jer

"finansiranje treba prilagoditi tim potrebama?" (misleci na stvame potrebe neoph odnog angazovanja sredstava, primjedba Nj.Z.). Takvo misljenje je opravdano ako se odn osi na postojecu strukturu sredstava, kao nesto sto vee egzistira u preduzecu, na nesto na cemu s e i zasniva poslovanje preduzeca. Pretpostavljamo da je i autor mislio na takve potr ebe, a ne na nova ulaganja koja su rezultat potreba iz povecanog poslovanja. Misljenja smo da se cjelokupna struktura sredstava, posebno sredstva povecanih ulaganja u dugorocno vezana sred stva, treba prilagodavati realnim i prihvatljim raspolozivim izvorima sredstava. Oprav danost davanja prioriteta izvoru sredstava u tom uskladivanju vidimo ne sarno u situaci jama kada se radi 0 dugovorcno vezanim sredstvima vee narocito u situaciji kada se ra di 0 neadekvatno ogranicenoj ponudi dugorocnih izvora sredstava. Vecina preduzeca jos radi u uslo virna nedovoljno razvijenih tdista kapitala, te dajemo prednost izvorima sredstava u u skladivanju, jer to proizilazi iz postojece realnosti. Tako opredjeljivanje ne moze se tumaci ti kao da nam je cilj ostvarivanje optimalnih izvora sredstava, a ne ostvarivanje zelje nog obima poslovanja uz iznalazenje i primjenjivanje optimalnih izvora sredstava. U praksi postoje razliciti pristupi. Cesto se vrsi odredeno kombinovanje u davan ju pre 16 Pero Jurkovic: Poslovne finansije, str. 239, Narodne novine, Zagreb, 1980.god .

dnosti strukturi sredstava iii strukturi izvora sredstava, zavisno od trenutnog stanja i pojedinacnih ocjena onih koji to vrse. Slijedeci nacini uskladivanja, uzeti pretezno iz prakse, na direktan iii indirek tan nacin idu u prilogu misljenju da se pri uskladivanju da prednost i izvorima sredstava: mijenjenjem prvobitno utvrdene strukture plasmana, prebacivanjem odredenih namje na iz jedne grupacije sredstava u drugu, u smislu da se prenapregnuto uskladivanje jedne grupe rasterecuje prebacivanjem dijela sredstava u grupaciju sredstava gdje je to uskladivanje lakse rjesavati, mijanjenjem prvobitne dinamike ulaganja istog oblika vezivanja sredstava, radi ubrzanja iii usporavanja povrata namjeravanog ulaganja sredstava, mijenjanjem dosadasnjeg ucesca oblika izvora sredstava, npr. uz vecu participaci ju finansiranja iz ubrzane cirkulacije sredstava, mijenjanjem roka raspolozivosti istog prvobitno utvrdenog izvora (produzenje rok a), zamjenom kvaliteta pojedinih izvora i s1. Finansijska funkcija moze definisati i odredene okvirne poslovno-finansijske kri terije, principe koji ce se primjenjivati u tekucem poslovanju, razliciti su za svako pr eduzece. Za neka preduzeca ce biti dovoljno da vrijednost kupaca bude u pribliznim granicama vrijednosti dobavljaca, tj. da: -vrijednost kupaca vrijednost dobavljaca, i da su -vrijednost aktivnih vrijednost pasivnih naplacenih kamata isplacenih kamata. U nekim preduzecima, finansijska funkcija ce insistirati, radi potrebe da se obe zbijede odredene rezerve nelikvidnosti (koje ce se javiti radi ocekivanog usporavanja mo bilizacije sredstava) da: -prosjecna vrijednost dobavljaca > prosjecna vrijednost kupaca, -prosjecna vrijednost aktivnih kamata < prosjecna vrijednost pasivnih kamata, -vrijednost ostalih potrazivanja < vrijednost ostalih spontanih izvora 3. 5. Odnos finansijske funkcije prema drugim funkcijama upreduzecu Sustinu tih odnosa posmatrat cemo sarno kroz odredene zajednicke poslove finansi jske funkcije sa drugim funkcijama u preduzecu. 3.5.1. Odnos finansijske funkcije i nabavne funkcije kao prve funkcije u preduze cu u

kojoj dolazi do pretvaranja novcanog oblika sredstava u nenovcani oblik. Ovaj odnos je za finansijsku funkciju interesantan jer se na tim relacijama regu lisu i odredena pitanja vezana za: utvrdivanje optimalnih kolicina zaliha materijala, sirovina i sitnog inventara, utvrdivanje broja dana vezivanja pojedinih zaliha i

definisanje uslova nabavke i pojedinacne rokove i nacine placanja. Sve aktivnosti treba da utvrduju zajednicki finansijska i nabavna funkcija. Sto cesce nabavljati manje kolicine uz sto duze rokove placanja, 3.5.2. Odnos finansijske i proizvodne funkcije Teziste njihove zajednicke aktivnosti treba da bude na utvrdivanju stepena iskor istenosti realnih kapaciteta. Pri utvrdivanju tog obima proizvodnje, koji predstavlja i je dan od kljucnih faktora izrade bilansa uspjeha preduzeca, ucestvuju i nabavna i prodajna funkcij a. Za finansijsku funkciju je bitna visina vezivanja sredstava u nezavsenoj proizvodnj i, koja predstavlja i cijenu ostavrene proizvodnje. Teziste zajednicke aktivnosti se odnosi na sto r ealnije proucavanja faktora od kojih zavisi duzina procesa poslovanja, u stvari, faktora koji mogu uticati na smanjivanje broja dana vezivanja sredstava u procesu proizvodnje. 3.5.3. Odnos finansijske funkcije i prodajne funkcije Finansijska funkcija je zainteresirana za sto intenzivniju saradnju s prodajnom funkcijom, jer od nje zavisi ukupno vrijeme vezivanja obrtnih sredstava, a i sto od kvalite ta prodajne politike zavisi i obimnost i dinamika priliva gotovine. Ta saradnja treba da se ostvaruje na: sektoru politike gotovih proizvoda i sektoru politike potrazivanja od kupaca. Zalihe gotovih proizvoda i potrazivanja od kupaca kod gotovo svih preduzeca vezu najveci dio obrtnog kapitala i izvori su cestih krupnih problema za preduzece, To je pod rucje koje pruza i najrealnije mogucnosti za smanjivanje obima vezivanja sredstava. In tenzivna saradnja je pozeljna i na svim ostalim aktivnostima prodajne funkcije kako bi se ispostovala odredena finansijska nacela poslovanja, koja nisu cesto interesantna za prodajnu funkciju. To se odnosi i na definisanje roka naplate, jer duzi rok otvara vece mogucnosti prodaje, ali negativno utice na dinamiku priliva gotovine i na sposobnost placanja preduz eca. Saradnja je realno ostvarljiva sarno uz ukljucivanje i proizvodne funkcije koja cesto arb itrira u rjesavanju prethodnih sukobljenih interesa, kao sro je slucaj kada prodajna funk cija tvrdi da su trzisne pozicije nasih proizvoda ispod konkurencije zbog losijeg kvaliteta i da se mora ici na duze rokove prodaje kupcima, sto proizvodna funkcija cesto demantira. Podrucja te saradnje treba da bude narocito prisutna kada se radi 0 utvrdivanju optimalnog nivoa zaliha gotovih proizvoda i potrazivanja, zatim utvrdivanje uslova prodaje gotovih proizvoda kupcima ( rokova i nacina placanja ) i naplate potrazivanja od kupaca. 3.5.4. Odnos finansijske funkcije prema raiunovodstvenojfunkciji Saradnja izmedu ove dvije funkcije prisutna je kod gotovo svih preduzeca i ona j

e najintenzivnija. Od obostranog interesa i cesto dostize takve razmjere da se zan emaruju odredene principjelne opredijeljenosti u poslovanju i da zbog toga nerijetko tre ba vrsiti razgranicavanja odredenih poslova i potencirati razgranicenja i zajednick og rada na nekim poslovima.

To namecu ne sarno razlozi diktirani racionalnoscu vee i oni koji se odnose na s tvaranje odredenih preduslova za odgovorniji i strucniji rad u preduzecu. Razgranicavanjc na nekim poducjima je moguce lako sprovesti za: izradu novcanih i racunovodstvenih dokumenata, gdje bi npr. izradu slijedecih do kumenata vrsila finansijska funkcija": izdavanje naloga za uplatu i isplatu iz blagajne, izdavanje svih naloga za isplatu sa depozitnog racuna, izdavanje svih oblika i vrsta vrijednosnih papira, ukljucujuci i otvaranje akreditiva i davanje garanc ija, obracun kamata na sva potrazivanja, izdavanje naloga za kupovinu i prodaju deviz a, izdavanje naloga za kupovinu i prodaju vrijednosnih papira, obracun putnih naloga, izdavanje naloga za isplatu dividende, naknada za ulog trecih lica i kam ate po obaveznicama, obracun licnih dohodaka i sacinjavanja isplatne liste; poslove kontrole novcanih dokumenata. Formalnu i materijalnu kontrolu nije suvis no da obavljaju i finansijska i racunovodstvena funkcija; poslovno vodenje operativnih evidencija. Finansijska funkcija kao poslovna funkc ija preduzeca mora organizovati potpunu azurnost ne sarno dnevnu vee ako treba i j08 kracu, gdje god to ne moze obezbijediti racunovodstvena funkcija, kao sto je cest slucaj sa nekim analitickim evidencijama. Promjene kao sto su: dnevnik blagajne, knjiga emitovanih dionica, knjiga izdatih obveznica, knjiga ulaznih faktura, knjiga izlaznih faktura, evidencija portfelja svih vrije dnosnih papira, evidencija primljenih a nerealizovanih instrumenata placanja od duznika, evidencija izdatih a neiskoristenih kredita, evidencija odobrenih a ne doznacenih finansijs kih dugorocnih i kratkorocnih plasmana, evidencija administrativnih i sudskih zabrana na licne dohotke pojedinih radnika (ako finansijska funkcija sacinjava isplatnu listu) i analitic ke evidencije isplacenih lienih dohodaka na svakog pojedinog radnika (ako finansijska funkcija sacinjava isplatnu listu), te evidencije neosporno mora da vodi finansijska funkcija. Ima odredenih poslova koji se mogu uspjesno voditi, osim planova priliva i odliv a gotovine, i u finansijskoj funkciji i u racunovodstvenoj funkciji. Stvar je dogovora kako bi se izbjegla neracionalnost u radu i zadovoljile potrebe 0 potrazivanjima i obavezam a koje vodi racunovodstvena funkcija i uz odredene dopune azurnijeg pracenja tih evidencija mogu zadovoljiti i potrebe finansijske funkcije, poslove finansijskog planiranja i finansijskih a naliza. Vecina poslova finansijskog planiranja moze se organizirati u racunovodsvenoj fu nkciji,

stirn da se prilagodi i za potrebe finansijske funkcije. Dobri menadzeri ce to r azgranicavanje uspjesno organizirati. Sto se tice plana priliva i odliva gotovine, mora se vodi ti u finansijskoj funkciji, jer se pokazalo da se jedino uspjesno moze voditi u organizaciji finan sijske funkcije. Sto smo rekli za finansijsko planiranje, odnosi se na finansijske analize. Izrada metodologije analiza se mora voditi zajednicki izmedu finansijske funkcij e i racunovodstvene funkcije, normalno aka se namjerava organizovano vodenje finansijskih analiza u okviru racunovodstvenih analiza i za potrebe finansijske funkcije. Kadaje u pitanju informisanje, ta saradnja ne smije biti naustrb ostvarivanja za dataka finansijske funkcije prema upravljackoj i poslovnoj funkciji u preduzecu. To se posebno 17 D. Hodle: «Poslovne finansiie», Ekonomika, Beograd, 1991.god., str. 30.

odnosi na dnevna informisanja 0: naplati potrazivanja, isplati obaveza, planu pr iliva i odliva gotovine, prijedlogu sanacije, kontroli novcanih dokumenata, nadzoru nad koriste njem sredstava i izvora finansiranja i stanja na trzistima novca, kapitala i deviznom trzistu. U skladu sa propisima 0 balansiranju i vrsti djelatnosti, finansijska funkcija j e zainteresirana da se poslovi u oblasti bilansa sprovode tako da se maksimalno zadovolje slijede ci zahtjevi: nacela procjenjivanja i iskazivanja pozicija aktive po najnizim cijenama, nacela da se obaveze procjenjuju i iskazuju po najvisim vrijednostima, nacela impariteta u srnislu iskazivanja gubitaka i kada oni nisu trzisno verifik ovani i nacela finansijske paznje koja namece stvaranje sto vise latentnih rezervi. Neophodno je obezbijediti sto intenzivniju saradnju izmedu finansijske i racunov odstvene funkcije, jer je to u interesu i stvaranja sto vise skrivenih oblika finansiranj a. 3.5.5. Odnos finansijske i upravljacke funkcije Finansijska funkcija ima najtjesnju saradnju sa upravljackom funkcijom. Upravlja cku funkciju sprovode vlasnici sredstava. Donose sve kljucne odluke: 0 buducoj konce pciji razvoja, investiranju, finansiranju i raspodjeli neto dobiti. Da bi uspjesno mogli donosi ti takve kapitalne odluke za preduzece, moraju imati osnove za njihovo donosenje. U pripr emi tih osnova i donosenja odluka, koje uglavnom priprema finansijska u saradnji s d rugim funkcijama, uspostavlja se neminovno sustinska i tijesna saradnja izmedu finansijske funkcij e i upravljacke funkcije, a mora se zasnivati na: povjerljivosti podataka, tacnosti podataka, blagovremenosti, dosljednosti, potpunom informisanju 0 efektima sprovedenih odluka i racionalnoj osnovi. Finansijska funkcija dobiva odredena ovlastenja od upravljacke funkcije u sprovo denju odredenih zakljucaka, odnosno ona prenosi dio svoje nadleznosti na finansijsku f unkciju s ciljem da se obezbijedi veci stepen efikasnosti i racionalnosti u radu. U tom sm islu finansijska funkcija dobija okvima ovlastenja, na primjer 0 odlucivanju za preuzimanje zaduz enja, usmjeravanju sredstava, uskladivanju rokova ulozenih sredstava sa rokovima raspo lozivih izvora sredstava, stirn da u odredenom roku mora informisati upravljacku funkcij u 0 realizaciji tih ovlastenja, 3.6. Odnosi finansijske funkcije preduzeca prema subjektima van preduzeca

Za razmatranje ovih odnosa bitna su tri, ako mozemo reci, vanjska segmenta finan sijskog sistema: mehanizmi kontinuirane apsorpcije i koncentracije finansijske akumulacije, racionalna i efikasna alokacija kapitala i finansijsko servisiranje privrede i potrosnje.

Ovo bi trebalo da budu i odredeni okviri regulisanja svakodnevnih kontrola finan sijske funkcije preduzeca s privrednim subjektima van preduzeca, Mozda vise od drugih, finansijska funkcija i njen rad zavisni su od vanjskih okr uzenja, posebno od promjena tog sistema, tako da se ona mora permanentno prilagodavati t om relativno vrlo promjenjivom okruzenju, Njeno prilagodavanje direktno se odrazava na organi zaciono strukturiranje, odnosno na sistematizaciju rada finansijske funkcije preduzeca. Organizaciona struktura finansijske funkcije, sistemi radnih mjesta i rukovodni nivoi moraju biti maksimalno korespondirajuci sa vrstama i karakterima poslova u odnosima pre duzeca prema: bankama, trzistima novca, trzistima kapitala, trzistima vrijednosnih papi ra. U praksi se 0 tome ne vodi dovoljno racuna (ne vrse se adekvatne pripreme). Kako finansijska funkcija preduzeca najintenzivnije saraduje s bankama, to mozem o vidjeti iz prokazane tipicne organizacione strukture jedne banke po poslovima sa privred om. Globalno posmatrana, ta struktura je slijedeca: poslovi depozita po videnju i orocenih depozita, kratkorocno kreditiranje privrede, dugorocno kreditiranje privrede, krediti za investicije, krediti za trajna obrtna sredstva, krediti i garancije prema inostranstvu, finansijsko -komercijalni poslovi sa inostranstvom, poslovi vezani za vrijednosne papire, poslovi vezani za trziste novca. Na osnovu vrste i karaktera bankarskih poslova i cje1okupnog sistema bankarstva u poslovima s privredom, treba prilagodavati ne sarno organizacionu strukturu finansijske fu nkcije preduzeca vee i kadrovsku strukturu kako bi i komuniciranje sa bankama bilo na n iYOU. Organizaciona struktura u preduzecu mora respektovati i proceduralna pitanja u b anci kako bi i na taj nacin preduzeca imala potpuniju podrsku od te vitalne organizac ije, banke kao preduzeca. Dobri, stabilni i harmonicni odnosi sa bankama cesto mogu kompenzirati i manja p oznavanja materije od zaposlenih u preduzecu, Finansijska funkcija u preduzecu ima intenzivne odnose i sa drugim finansijskim organizacijama i bankarskim finansijskim institucijama." Stepen intenzivnosti tih odnosa zavisi od karaktera finansijskih poslova koje pr eduzece namjerava obavljati u kontaktu stirn institucijama. Ako je preduzece zainteresir ano za prikupljanje novcanih sredstava putem emisije vrijednosnih papira (obveznica, di

onica, komercijalnih zapisa), tada ce finansijska funkcija uspostavljati tijesnu saradn ju sa investicionim bankama i drugim strucnim posrednicima finansijskog trzista (brokeri, dileri itd). Premda je rad i drugih funkcija u preduzecu zavisan od finansijskog sistem a zemlje i cinjenice da su i druge funkcije na odredeni nacin zainteresirane za funkcioni sanje tog finansijskog sistema, ipak, finansijska funkcija u preduzecu je posredno i nepos redno, 18Detaljnije 0 ovim finansijskim odnosima rnoze se nati u «Poslovnim finansijama» R. Tepsit, str. 169-178; Zgb.

po prirodi svog poslovanja, najvise vezana za finansijski sistem zemlje (za ekst erno finansiranje). Polazimo od toga da finansijski sistem jedne zemlje predstavlja skup: finansijsk ih trzista, pojedinaca i instituciju, pravnih normi, regulacija i finansijskih tehnika koje omogucavaju trgovanje finansijskim potrazivanjima i koji determiniraju kamatne stope, i da j e njegOY primarni zadatak mobiliziranje novcanih viskova, od pojedinaca ili sektora, koji mogu posluziti kao zajam i transformirati ih od stedisa ka onima koji ih trebaju za i nvestiranje. To prakticno znaci da se nepotroseni dohodak usmjerava u produktivne svrhe direktno od novcano suficitarnih subjekata (kucanstva, preduzeca i drzave) ka novcanim deficitarnim subjektima (kucanstva, preduzeca i drzave), ili indirektno uz finansijsko posredovanje (ban aka, stednih institucija, brokera, dilera). Efikasnost tog usmjeravanja sustinski zavisi od profitabilnosti, likvidnosti, si gurnosti i dr. elemenata upotrebe kapitala. Drugim rijecirna, 0 upotrebi raspolozivog kapit ala odlucuju kupci dionica, finansijski posrednici i dr. koji kupuju finansijska potrazivanja pridrzavajuci se prethodnih kriterija. Ovi kupci upravljaju razvojem gospodarstva iskljucivo p rema zahtjevima trzista, 0 cemu se mora stalno voditi racuna i pri definisanju zadata ka finansijske funkcije i njenoj oraganiziranosti. Od kvaliteta funkcionisanja relacije izmedu suficitanih i deficitarnih subjekata novcanih sredstava zavisi i "krvotok" preduzeca, sto na s navodi na zakljucak da od kvaliteta finansijskog menadzrnenta zavisi i poslovanje predu zeca. Tim pitanjima se mora posvetiti duzna paznja u preduzecu ne sarno u smislu dobro org aniziranog poznavanja finansijskog okruzenja, finansijskog sistema (eksternog finansiranja) vee i osposobljavanja finansijskog menadzmenta da sto uspjesnije obavlja svoje zadatke na sto efikasnijim i sto racionalnijem prenosu novcanih sredstava od subjekata koji su suficitarni (bez razlike u kojoj su zemlji) ka subjektima koji su deficitarni s novcanim sre dstvima. 4. Faklori od koiih zavisi organizacija finansijske funkcije upreduzecu Organizaciju finansijske funkcije u preduzecu moramo posmatrati u sklopu intenzi vnih promjena koje se desavaju u finansijskim svjetskim okruzenjima, finansijskim der egulativirna, promjenama vlasnistva, razvoja finansijskog trzista, koje su relevantne za iznal azenje sto pribliznije optimalne organizacije finansijske funkcije u preduzecu, Desile su se krupne promjene u relativno kratkom proteklom periodu, aktuelne su i sada, a realno je

ocekivati i njihov daljnji trend u skoroj buducnosti, Sustina tih relevantnih promjena odnos i se pocev od elektronske revolucije, sirokog svjetskog trenda deregulacija, akcionarstva, privatizacije, globalizacije do unifikacije finansijskih trzista i finansijskih ulaganja, finan sijske ekspanzije opcenito, porasta finansijskih rizika, finansijskih inovacija, izmijenjene ponud e bankarskih usluga, primjenjivanja novih tehnologija u finansijskom poslovanju i do promjene finansijskog ambijenta u BiR. Aktuelnost organizovanja finansijske funkcije u preduzecima je permanentno prisu tna. Finansijska funkcija u preduzecu se nalazi pred velikim ispitom kako udovoljiti i kako se prilagoditi19 dvjema kompleksnim grupama zahtjeva koji su ogromnog dijapazona, c esto i dijametralnog karaktera. Konkretno, finansijska politika svakog preduzeca, tj. n jeno nacelo 19Warren J. Kegeen: «Globalni marketing rnenadzrnent-, IVizdanje, str. 146.

rentabilnost,kao i sve ostale poslovne politike preduzeca, ima sarno jedan cilj, a to je ostvarivanje maksimalnog povrata ulozenih sredstava i odrzavanje dovoljne likvidnosti u kom smislu se mora i organizovati finansijska funkcija u preduzecu. Medutim, istovre meno odredena nacela finansijske politike, na primjer nacelo finansijske stabilnosti, a time i likvidnost zahtijevaju jacanje vlastitog kapitala i drzanje odredenih sredstava kao rezervi likvidnosti, sto je cesto u potpunoj suprotnosti sa nacelom rentabilnosti. Prethodni primjer ukazuje na delikatnost udovoljavanja sarno jedne grupe zahtjev a koji dolaze iz preduzeca. Po prirodi poslovanja finansijska funkcija u preduzecu je n ajodgovornija za ostavrivanje ta dva integralna cilja preduzeca. To je praceno potrebom perman entnih uskladivanja cesto suprotnih zahtjeva jednog i drugog cilja. Finansijska funkcij a se mora tako organizirati da kreira, prati, potpomaze, kontrolise njihovo ostvariva nje. Naveli smo ta dva permanento aktuelna problema koja su svojstvena gotovo svakom preduze cu, bez cijeg uspjesnog rjesavanja ce biti stalno opterecena smetnjama koje koce nje gov razvoj i ostvarivanje njegovih planskih zadataka. Finansijska funkcija ima svoje princi pe rada. Jedan od njih se tice seme organizacije preduzeca kao cjeline, jer ce i najbolje posta vljen koncept izolirane organizacije finansijske funkcije biti kalemljenje neceg tudeg u predu zecu. Mora se radati u preduzecu, nju moraju proizvesti snage iznutra, da to bude nest o sto ce se roditi tu, jer ce takva biti prihvacena kao vlastiti proizvod. I Iosiji konce pt organizacione seme proizveden u preduzecu funkcionirat ce bolje i davati pozitivne rezultate n ego najbolje mehanicki prenesen od drugih. To ne znaci da se treba miriti s postojecom situac ijom vee da treba omoguciti sto sirem krugu uticajnih ljudi u preduzecu da se upoznaj u s bitnim elementima suvremene organizacije finansijske funkcije kako to izgleda u svijetu ili drugim preduzecima. Organizacija finansijske funkcije mora da bude postavljena da maksimalno doprino si ostvarivanju zadataka finansijske funkcije, stirn da ona mora da bude podredena i zavisna od strateskih ciljeva preduzeca definisanih u finansijskom planu preduzeca. Isto vremeno, mora da bude prilagodena specificnim uslovima, racionalna, sposobna da se maksim alno brzo prilagodi novonastalim promjenama. Pitanje njene fleksibilnosti mozda je je dno od najbitnijih, posebno ako zelimc, a treba da tome tezimo, da se sustinski koncept organizacije cesto ne mijenja, vee da se fleksibilno prilagodava vremenu za koje se odnosi. P

ostoje mnogi principi i osnovni 0 kojima se mora voditi racuna pri koncipiranju jedne suvreme ne organizacije finansijske funkcije u preduzecu, pa i to da ona mora biti i znacajan aktivan fa ktor razvoja, ukljucujuci maksimalno i dobre sposobnosti zaposlenih strucnih radnika. Splet ovakvih kompleksnih, a relevantnih, okolnosti i specificnih interesa, kao sto smo rekli cesto suprotnih svojstava, posebno suvremeni ciljevi preduzeca, traze veli ku umjesnost u iznalazenju adekvatne organizacije finansijske funkcije u preduzecu, kao i pot rebu njenog stalnog prilagodavanja takvim zahtjevima. Neovisno od toga da li preduzece vee ima posebno organiziranu finansijsku funkci ju ili je ona organizaciono u sastavu, na primjer, racunovodstvene funkcije ili se radi 0 novom preduzecu koje zeli tek organizirati finansijsku funkciju, pitanje iznalazenja odredene op timalne organizacije finansijske funkcije treba da bude aktuelna za sve takve i slicne s lucajeve organiziranja finansijske funkcije. Pretpostaviti je da ce interes za uvodenje novog koncepta organizovanja finansijske funkcije normalno proizlaziti iz procesa ukljucivanja preduzeca u fi nansijske i trzisne tokove, daje to proces koji stalno tece i koji ce teci i cija ce brzin a zavisiti od

vee stecenog nivoa razvoja finansijske funkcije u preduzecu, kao i od drugih unu trasnjih snaga u preduzecu koje zele brzo prilagodavanje poslovanja preduzeca aktuelnim trzisni m uslovirna poslovanja. Preduzeca kod kojih se ne ispoljava ta unutrasnja pozitivna snaga za razvoj i finansijske funkcije objktivno ce improvizirati organizaciju finansijske funkc ije, ako ne shvacaju da je finansijske funkcija jedna od kljucnih poslovnih funkcija u preduzecu, Odr edena maksimalno ostvarljiva optimalna organizacija finansijske funkcije u preduzecu m ora se zasnivati i na principima sistemskog i kibemetskog pristupa, ona na odredeni nacin treba d a bude i centar implementacije suvremenih finansijskih dostignuca i instruktivni centar i za druge, jar se poslovi finansijske funkcije odvijaju i u drugim funkcijama u preduzecu, Proucavajuci mnoge slucajeve funkcionisanja finansijske funkcije u preduzecima, mozemo konstatovati da se u preduzecima, neovisno od stepena razvijenosti trzisnih uslo va u kojima rade, poslovi finansijske funkcije obavljaju: u principu, u organizaciji posebne finansijske funkcije u preduzecu iii djelimicno u organizaciji finansijske funkcije, a djelimicno u organizaciji drug ih funkcija (racunovodstvene funkcije iii organizaciji neke druge funkcije ili zaje dno sa srodnim drugim funkcijama). Opca je ocjena da se najuspjesniji rezultati rada na sektoru finansijske funkcij e postizu u preduzecima u kojima se finansijska funkcija obavlja u posebno organiziranoj fin ansijskoj funkciji. To ne zaci da se uspjesno ne moze organizirati izvrsavanje dijelova fi nansijske funkcije izvan organizacije finansijske funkcije. Takva ocjena zasniva se na radu izuzetn o konkurentnih trzisno orijentiranih preduzeca, koja su odredene finansijske poslove povjerila da budu organizirani i kao dijelovi drugih funkcija u preduzecu. Opravdanost za takvo organizovanje ta preduzeca su nalazila u racionalnijem ili efikasnijem realizovanju finansijskih poslova. Do prethodno izrecene ocjene 0 evidentnoj pre dnosti odvojenog organizovanja izvrsavanja finansijskih poslova posebno specificnih za pojedine predmete aktivnosti u preduzecu, u organizaciji posebne finansijske funkcije, do lazimo sarno onda kada je finansijska funkcija u preduzecu dostigla vee odredeni nivo r azvoja u smislu da uspjesno obavlja bitne finansijske poslove. Najuopcenija podjela tih relevantnih faktora bila bi na tzv:

eksteme i interne faktore. Zadrzat cemo se sarno na onim faktorima koji najznacajnije determiniraju organiz aciju finansijske funkcije u preduzecu. 4.1. Eksterne determinante Eksterne determinante organizacije finansijske funkcije u preduzecu jesu: drustveno -ekonomski i pravni sistem zemlje, finansijske regulative, razvijenost finansijskog trzista (funkcionisanje ponude, potrazivanje, konkurenc ija, troskovi, povezanost itd.), ostala finansijska okruzenja (banke i nebankarske organizacije).

Drustveno -ekonomski i pravni sistem jedne zemlje je preduslov rna kakve organiz iranosti finansijske funkcije u preduzecu. Ukoliko je taj sistem birokratsko -administrat ivnog karaktera triisno neorijentiran, ukoliko se on zasniva na neadekvatnom postivanj u vlasnickih odnosa, na strogo planskom usmjeravanju, a ne na logici ekonomskih zakonitosti, tada ce i organizacija finansijske funkcije u preduzecu biti direktno ovisna od karak tera tog sistema. Drugim rijecima, za takva preduzeca nije potrebna finansijska funkcija 0 kojoj s e namjerava razmatrati u ovom materijalu. Stepen razvijenosti trZista je prevashodno zavisan od drustveno-ekonomskog urede nja, sto znaci da u okviru jednog drustveno-ekonomskog sistema moze egzistirati manje ili vise razvijenih mehanizama funkcionisanja finansijskog trzista. Einjenica je da i u p roklamovanom postojanju finansijskih trzista u jednoj zemlji, kao sto smo imali slucaj u bivs oj Jugoslaviji, u praksi su postojala mnoga ogranicenja i nisu postojali objektivni uslovi za tr zisno funkcionisanje. Stoga se finansijska funkcija mora stalno prilagodavati stvarnom stepenu razvijenosti finansijskog trzista, I u najrazvijenijim trzisnim privredama postoji ogromna ra zlika u stepenu razvijenosti pojedinih finansijskih trzista, Ovo je jedan od najbitnij ih elemenata koji se mora permanentno pratiti i u tom smislu fleksibilno prilagodavati finans ijsku funkciju preduzeca vee nastalim promjenama na finansijskom trzistu, Tu organizaciju treba prilagodavati cak i ocekivanim promjenama u relevantnim finansijskim trzistima. Ukoliko je raz vijeno trziste novca i kapitala, a posebno razvijen sistem funkcionisanja vrijednosnih papira, tada ce se i u okviru finansijske funkcije preduzeca trebati organizirati posebn o odjeljenje, sluzba za drzanje vrijednosnih papira i za upravljanje portfolijom vrijednosnih papira. Ako je povoljna eskontna stopa za preduzece, i ista je stalnija, a za preduzece znacajna, tada ce finansijska funkcija preduzeca organizirati poslovanje da se npr. maksim alno izmirivanje obaveza prema dobavljacima putem izdavanja vlastitih mjenica, ukoliko ispunjava uslove za izdavanje vlastitih mjenica, a raspolozive dobivene mjenice ce podnosi ti na eskontovanje, ukoliko ispunjava evantualne propisane uslove u broju prethodno izvrsenih indosi ranja. Ovim se aktivnostima mogu postici znacajni finansijski efekti u rjesavanju probl ema placanja, bez angazovanih posebnih, cesto nepovoljnih kredita i dr. izvora, pa i finansijska funkcija mora biti adekvatno organizirana. Sto je finansijsko triiste organizovanije i razvijenije, to je problematika orga

nizovanja finansijske funkcije u preduzecu manje optercena neizvjsnoscu i moze se postaviti na dugoroc nijim osnovama. Sto se tice ostalih finansijskih okruzenja kao bitnih eksternih objektivnih fakt ora koji determiniraju finansijske funkcije u jednom preduzecu, koji se odnose na bankarske i druge fin ansijske institucije, usudit cemo se reci da je kod nas po pitanju trzista novca bio dale ko veci raskorak izmedu prakticnih i teoretskih dostignuca u uporedbi sa razvijenim zeml jama, nego sto je bio taj raskorak u teoretskom razmatranju i prakticnim ostvarenjima kada su u pitanju finansijke institucije, posebno banke. Nairne, teoretsko razmatranje trzista nov ca nije tako daleko od teoretskog razmisljanja na Zapadu, ali su evidentne ogromne razli ke kada je u pitanju prakticna funkcionalnost tih trzista kod nas i u razvijenim zemljama. U bankarstvu su te razlike daleko manje, i u teoriji i u praksi, u uporedbi sa razvijenim zem ljama. Teoretska razmatranja bankarstva kod nas dominiraju u odnosu na teoretska prouca vanja ostalih nebankarskih finansijskih institucija. Uzroke tome treba traziti i u tom e sto su interesi za proucavanje pojedinih autora u dogovorenoj ekonorniji bili sarno na izucavanj u ba

nkarstva preko kojeg je vrsena alokacija kapitala, a ostale grupaeije finansijsk ih trzista nisu bile interesantne. Uloga pojedinih finansijskih institueija u jednoj zemlji u direktnoj je zavisnos ti i od njenog drustveno -politickog uredenja i uloge koja je data trzistu, a trzistu kapitala posebno. Razvijena finansijska trzista kao ejelovit sistem ne mogu uspjesno funkeionisati bez postojanja bankarskih institueija, nebankarskih ustanova, trZista novea, kapitala (berze) i organizaeija koje vrse reviziju i pruzaju druge finansijske savjete, usluge preduzecima. Prva grupaeija se odnosi na bankarske institueije, ustanove. Ta grupaeija obuhva ta sve bankarske organizaeije koje ucestvuju u kreiranju novea i kredita i obavljanju p latnog prometa, kao i ono bankarstvo koje ne ucestvuje u stvaranju novea niti u platnom prometu, a to je tzv. razvojno i ekspertno bankarstvo, koje daje podrsku izvozu opreme, ref inansira i strukturira razvoj. U ovoj grupaciji banke se, kao finansijske institucije, javljaju pod raznim nazi vima, iza kojih stoji odredena bitna specificnost, U namjeri da se predstavi kompletan rel evantan finansijski ambijent, u najkracim crtama dat cemo osvrt na pojedine banke s kojima finansijs ka funkcija direktno iIi indirektno poslovno kontaktira. Pri tome smo se koristili prvenstveno opisom finansijskih instrukcija koje je dao prof. Milos Vuckovic" bez kritickog osvrta na taj dio materijala. Bankarske organizaeije razmatramo u sklopu ovog dijela, a ne ostalih relevantnih okruzenja kao posebnog dijela knjige iz razloga sto je rad finansijske funkcije direktnije vezan za njih. Poslovne banke su tipicne finansijske ustanove koje se bave poslovanjem finansij skim kapitalom. Njihov poteneijal prvenstveno potice iz kruga povezanih preduzeca i i z vlastitog kapitala. Bave se pretezno ulaganjem u obrtne i investicione potrebe, a manje pl atnim prometom i bankarsko -usluznim poslovima. Komereijalne banke predstavljaju vodecu grupaciju banaka kada je u pitanju finan siranje privrede. Osnovna karakteristika ovih banaka jeste da su to tipicne depozitne ba nke koje primaju kratkorocne depozite i uloge na stednju i na osnovu njih daju kratkorocn e krediteo Te kredite prvenstveno daju za obavljanje prometa dobara i usluga. One obavljaju i platni promet i sve usluzne poslove za svoje komitente. Najdelikatnije pitanje iz rada ovih banakajeste

odrzavanje njihove likvidnosti i rentabilnosti, jer odrzavanje trajne Iikvidnost i zahtijeva drzanje odredenih stalnih likvidnih rezervi koje usporavaju eirkulaeiju i negati vno uticu na rentabilnost poslovanja ovih banaka. Finansijske fukcije pojedinih pote ncijalnih klijenata ovih banaka moraju voditi posebno racuna 0 likvidnosti ovakvih banaka kada im povjeravaju odredene kratkorocne depozite i druge poslove. Za njihov uspjesan ra d neophodno je imati i predstavnike sto blize klijentima. U ovaj tim banaka spadaju i stedio nice i kreditne zadruge koje su obicno manje po obimu poslovanja. Investicijske banke. To su nekada bile banke koje su se bavile prikupljanjem dep ozita, kreditiranjem investieija na duze rokove i poslovima razvoja. 20 Milos Vuckovic: Finansijske instrukcije, Veliki finansijski priruaaik, Privre dni pregled, str. 475-494.

Danas to vise nisu razvojne banke, a sve su manje i bankarske finansijske instit ucije. Nairne, danas pod investicionim bankama podrazurnijevamo finansijskog specijalistu kao p osrednika izmedu preduzeca kao ernitenta vrijednosnih papira i preduzecea kao investitora. To su usluzne finansijske organizacije koje sa bave strucnim poslovima vezanim za prip remanje i organizovanje emisije vrijednosnih papira, njihovu prodaju i druge aktivnosti sa vjetodavnog karaktera na primamom trzistu i usluznim poslovima odrzavanja emisionog tecaja n a sekundamom trzistu, zatim poslovima kontrole nad drugim preduzecima, restrukturiranjem i s1 . Razvojne banke. To su specificne banke karakteristicne za zemlje koje se susrecu sa neophodnoscu brzeg razvoja. One finansiraju privredni razvoj zemlje, posebno finansiraju infrastrukturu i neprivredu, obicno pod povoljnim komercijalim uslovima. Kredite odobravaju na osnovu pribavljenih domacih i stranih kapitala. One bi, po svojoj ekonomskoj prirodi, mogle spadati i u specificne, investicione banke, kao tzv. jayne investicione ba nke. Regionalne banke. To su one banke cija je djelatnost ogranicena na odredenu geof rafsku oblast. One mogu biti: regionalne banke u okviru jedne zemlje i medunarodne regi onalne banke zasnovane na ugovorima izmedu drzava u kojima djeluju. Regionalne banke u okviru jedne zemlje su rasprostranjene u zemljama gdje postoj i tzv. federalno uredenje, sto moze biti i bitan razlog za osnivanje novih regionalnih banaka i u nasoj zemlji. Za medunarodne banke je bitno da one u ugovorima sa pojedinim drzavama precizira ju obaveze u formiranju bancine glavnice i prava na upravljanje. U ove banke spadaj u Medunarodna banka za obovu i razvoj, Medunarodni monetami fond, Medunarodna finansijska korporacija, Medunarodno udruzenje za razvoj, zatim Evropska banka u Bazelu (193 0), Evropska investiciona banka zemalja zajednickog trzista u Briselu (1958), Intera mericka banka za razvoj u Vasingtonu (1960), Centralna americka banka za razvoj (1961), Africka banka za razvoj (1964), Azijska banka za razvoj (Manila 1966), Medunarodna inves ticiona banka (Moskva 1971). Dobro poznavanje sustinskih karakteristika ovih pojedinih regiona1nih banaka moz e da bude u odredenim oko1nostima korisno, npr. da mnoge od njih izdavanje odredenih deviznih garancija i deviznih kredita ne uslovljavaju i postojanjem neophodnog uslovljava nja za vodenje kreditnog posla preko te banke i da nosilac kredita mora biti iz sjedista te ban

ke, kao sto je slucaj kod komercijalne i mnogih drugih banaka. Razvoj komercijalnog posl ovanja pojedinih preduzeca (obim nabavki, a cesto i plasman) lirnitiranje mogucnoscu dobijanja od govarajucih deviznih kredita i deviznih garancija, kao i to da su ovo banke specificne namje ne. Univerzalne banke su one banke koje predstavljaju odredenu mjesavinu izmedu kome rcijalnih i investicionih banaka, a vrse i odredene aktivnosti poslovnih banaka. Ovaj tip banaka je u razvoju. Finansijske funkcije preduzeca koje se opredijele za vodenje svog poslovanja preko ovih banaka moraju posebno voditi racuna 0 cinjenici da su sve banke zavis ne od konjunktumih kretanja koja su ogromna opasnost za likvidnost svih banaka, a l ikvidnost ovih banaka je najosjetljivija na te promjene. Specijalizirane granske banke. To su one banke koje svoju bankarsku djelatnost o granicavaju na rad samo definisane grane ili oblasti. Dosta su prisutne u svijetu, posebno z a oblasti poljoprivrede, sumarstva, industrije, spoljne trgovine, zadrugarstva.

Monobanka. To je banka koja je sarno jedna u doticnoj zemlji, a obavlja sve bank arske poslove, pocev od emisionih do poslova komercijalnih i investicionih banaka. Obi cno su privremenog karaktera, a javljaju se kao nuznost u razrjesavanju odredenih aktue lnih problema jedne zemlje, posebno zemalja u razvoju. Multinacionalne banke. Ovo su banke koje se formiraju s ciljem prevazilazenja no rmalnog bankarstva koje onemogucava obavljanje finansijskih transakcija sirom svijeta. T ako su Midland and International bank u Londonu osnovale korporaciju kao zajednicku ban ku u okviru Britanskog komonvelta (1964. godine), zatim odredene banke (Deutsch bank -Frankfurt, Amsterdam bank -Amsterdam, Banque de la societe Generale de Begique -Brisel i Midland bank -London) formiraju svoj konzorcij. Znacajnije banke ovog tipa jesu: Evropsko finansijsko drustvo -Pariz, Tele kredi t London, Udruzena banka evropskih korporacija -Pariz, Evropsko-arapska banka -Hamburg, Britansko-Saudi banka -Jeddah itd. Broj ovih banaka stalno se povecava shodno ra zvoju medunarodnih finansij skih odnosa. Zadatak finansijske funkcije u preduzecima jeste da se upozna s radom i ovih ins titucija i da se izbori da bude izvan tradicionalnih shvacanja i obicaja koji su prisutni u preduzecima po pitanjima kontaktiranja sa raznim bankama, da koriste strucne savjete i uslug e specijaliziranih banaka i da uz pomoc tih banaka lakse savladaju probleme po pitanjima: zastarjelih nacina pracenja novcanih tokova, nesrazmjernog i neracionalnog drzanja i cirkulacija novca, placanja sa primitivnim brojanjem, isplate licnih primanja, periodicnog i godisnjeg obracuna na relativno primitivnoj tehnici, neefikasnog poslovnog informisanja. Rezultat ce zavisiti ne sarno od spremnosti finansijske funkcije preduzeca da se maksimalno angazuje na unapredivanju ovih poslova vee i od primjene marketinga u bankarstvu da se banke osposobe za svestranije pruzanje usluga svojim komitentima. Nase ban karstvo, kao sto je to vee ucinilo i bankarstvo u razvijenim zemljama, ima realne uslove za brze i racionalnije organizovanje i unapredivanje tog poslovanja. Tako banke povezane suvremenim informacionim sistemima, kompjuterima mogu da preuzmu mnoge poslove od preduzeca i tako daju znacajan doprinos racionalnijem i efikasnijem obavljanju administrativ nih i drugih poslova u preduzecu, posebno u okviru finansijske funkcije preduzeca, unapredenj u medunarodnog finansijskog inzinjeringa i sL Druga grupacija su tzv. finansijske institucije kao nebankarske organizacije, ko je ne ucestvuju

u kreiranju novca. Tu spadaju one finansijske institucije koje ne ispunjavaju bi tne uslove koje zahtijeva profesionalno bankarstvo po osnovu posredovanja u prometu novcanih kredita, tj. prikupljanjem i distribucijom najcesee pozajmljenih novcanih sredst ava. To su: osiguravajuci zavodi, postanske stedionice, stedionice, stedno-kreditne zadruge,

stedne kase, dacka stednja, fondovi za uzajamno samofinansiranje svojih clanova, investiciona drustva, poljoprivredne zadruge koje finansiraju kooperaciju i otkup poljoprivrednih proi zvoda, direkcija za materijalne rezerve (prehrana, industrija) koja angazuje znacajna f inansijska sredstva, uredi za zastitu imovine, imovinskih prava i interesa pravnih i fizickih lica je dne zemlje u inostranstvu. Suvremeni rad finansijske funkcije u jednom preduzecu trzisne privrede, posebno pracenje i upravljanje portfoliom, ne moze se ni zamisliti bez postojanja i dobrog poznav anja finansijskog ambijenta koji se odnosi na upravljacka drustva, sa ogranicenom odgovornoscu i upravljaju uzajamnim fondovima i investicionim drustvima. Uzajamni fondovi cine imovinu fizickih i pravnih osoba koja je ulozena u prenosi ve dugorocne vrijednosne papire i koja je vlasnistvo tih Iica u srazmjernom dijelu investicio nih kupona koji je u posjedu tih osoba, dok investiciona drustva predstavljaju drust va koja se osnivaju iskljucivo radi javnog prikupljanja novcanih sredstava i daljeg ulaganj a tako prikupljenih sredstava u prenosive vrijednosne papire na principu ogranicavanja i rasporediva nja rizika iii kao holdinzi direktnim ulaganjima i upravljanja pojedinim preduzecima , Treca grupacija finansijskih institucija odnosi se na slobodna finansijska trzis ta. Kazemo slobodna, jer ova trzista ne mogu funkcionisati bez samostalnih banaka, instituc ionalnih okvira i slobodne cirkulacije sredstava. To su sva ona trzista na kojima se organizovano vrsi ponuda i kupovina novca i k apitala. Naime, i novae i kapital treba posmatrati kao i svaku robu na tdistu koja ima svoju cij enu. Cijena novca i kapitala je kamata. U teoriji se trzista novca i kapitala zovu jos i fin ansijska trzista. Tdiste novca je trziste preko kojeg banke i druge finansijske institucije, bilo dnevno iIi u slicnim kratkim rokovima, uravnotezavaju ponudu i traznju novca. To je sistem gdje se organizirano susrecu oni koji imaju visak kratkorocnih novcanih sredstava i onih koji imaju potrebu za takvim sredstvima. Novcano tdiste time prvenstveno pomaze bankama koj e imaju viskove sredstava da ih ustupe onim bankama koje nemaju ili nemaju u dovol

jnoj mjeri takvih kratkorocnih sredstava. Preko ovog tdista se obavlja promet kratkor ocnog kredita. Novcano trziste se dijeli na: trziste dnevnog novca i eskontno trziste. Na trzistu dnevnog novca se odobravaju i koriste krediti sa kratkim rokovima (ca k i preko noci "over night credit"), dok se na eskontnom trzistu vrsi prenos preko eskonta kratkorocnih kredita iskazanih u vrijednosnim papirima. Zavisno od tih vrijednosnih papira ra zlikujemo tdiste mjenica, trziste bankarskih akcepata, trziste depozitnih certifikata, trz iste obveznica, trziste blagajnickih zapisa i sl, Za uspjesno funkcionisanje trzista novca bitna je eskontna i reeskontna politika centralne banke i politika ponude otvorenog trzista kapitala velikih banaka i u nekim drza vama politika drzavnog trezora koji izdaje drzavne obveznice.

Treba razlikovati domace i medunarodno trziste novea. Ako se ponuda i traznja ob avlja u granicama jedne zemlje, onda je to domace trfiste novea. Medutim, ako subjekti koji nude i traze novcana sredstva poticu iz raznih zemalja tada govorimo 0 medunarodnom t rzistu novea. Na medunarodnom trzistu novea pojavljuje se sarno konvertibilan novae, no vae koji zemlje prihvataju, medunarodni novae, a subjekti na tom trzistu obicno su banke i to one koje imaju iskustvo, reputaeiju i efikasno poslovanje. Od svjetskih medunarodnih tdista novea, danas su najveca u Njujorku, Londonu, Fr ankfurtu, Cirihu, Tokiju, Parizu, Honkongu i Singapuru. U rjesavanju likvidnosti banaka on a su odigrala, a i sada to Cine, ogroman znacaj. U novije vrijeme razvio se sistem "offshore banking", pri cemu se koriste vremenske razlike, i na toj osnovi kursne razlike trzista ponuda novea. Sto se tice priprema za uspostavljanje odredene stabilnosti novcanog tdista kod nas, moramo imati u vidu da je nas kreditni sistem u toku rata i unisten i da je izgubio i n a kvalitetu rada, te da se banke nalaze u ozbiljnim teskocama. Banke se permanentno nalaze u dilemi da li davati prednost rentabilnosti iii likvidnosti, jer od njenog rjesavanja ce sto zavisi i opstanak. Prisutna je opasnost da banka postane neIikvidna, jer kratkorocne kred ite ne zele preduzeca zbog toga sto ti krediti nisu u skladu sa rokovima izvora u odnosu na rokove plasmana. Nairne, kratkorocnim kreditima se ne mogu rjesavati eiklusi reprodukcije koji su znacajno duzi od kratkorocnih kredita koji bi se dobili od banaka. Poremecaji u privrednom zivotu ce sigurno potrajati duze, a oni dovode banku u situaeiju da joj i atrakt ivni sitni mjenicki portfelji nerado budu prihvaceni kao plasmani. Atraktivnost ovih portfelja se og leda u njegovom reskontu i brzom dolazenju do Iikvidnih sredstava. Ti portfelji kao i t romjesecne mjeniee od 90 dana u normalnim uslovima smatraju se kao gotovina. I sve dok se n e stabiliziraju uslovi privredivanja, nerealno je ocekivati i poslovanje banaka kao privrednih s ubjekata u trzisnoj privredi, a bez takvih banaka nema ni realnih osnova za rna kakav usp jesan rad trzista novca. Trziste kapitala. To je trziste za kupovinu i prodaju novcanih sredstava na duzi rok. Na ovom trzistu glavna paznja se posvecuje visini kamatne stope, visini dividende, spekulacijama, a manje pitanjima likvidnosti. Veca je sigurnost sredstava koja imaju relativno kraci rok angazovanja,

Na ovom trzistu se emituju javni zajmovi, hipotekarne zaloznice, industrijske ob vezniee i razne druge akeije, pa se dijeli na: trziste obvezniea, trfiste dioniea i trziste hipoteka. Na tdistu kapitala su finansijske institueije: komercijalne banke, osiguravajuce ustanove, investieione banke (drustva), stedionice i stambena drustva. Kao i tdiste novea i trziste kapitala moze biti domace i medunarodno. Posrednicke banke i stanovniei mogu nud iti slobodna sredstva. Preko ovog trzista se vrsi suocavanje ponuda viska novea mobilizirane stednje sa zahtjevirna za finansiranje preduzeca sa sredstvima koja trebaju.

Berze. Interesuju nas sarno tzv. efektivne berze na kojima se vrsi ponuda i traz nja kapitala, a ne berze robe, materijala (robne ili produktivne berze). Transakcije se vrse u z veliki broj berzanskih posrednika. Postoje tzv. zvanicne berze, na kojima se posluje sa rno vrijednosnim papirima koji ispunjavaju uslove te berze, i nezvanicne, na kojima se trguje i d rugim vrijednosnim papirima. Kursevi na berzama se obicno iskazuju u vidu procenta pre ma njenoj nominalnoj vrijednosti. Poslovi na efektivnim berzama mogu biti promptni i terminski (radi spekulacije). Cetvrta grupa su pomocne finansijske institucije koje obuhvataju razlicite i nek ad specijalizovane finansijske institucije koje pruzaju razne finansijske savjete i usluge prvenstv eno gradanima, preduzecima i bankama. One ne utjecu na monetarno-kreditni volumen no vcane rnase, bilo po osnovu njegove visine ili rocnosti. Pomenute finansijske ustanove mogu pruziti znacajan doprinos u funkcionisanju kreditnog trzista, posebno u olaksanj u njegove funkcionalnosti. Sto je kreditiranje tdista razvijenije, to je veci doprinost i ovih finansijskih institucija. One ne predstavljaju nikakve znacajne izvore finansijskih resursa, au te finansijske institucije spadaju: zavodi za vodenje platnog prometa, opea racunovodstvena preduzeca sa javnim ovlastenjem, opce finansijske institucije, opce kreditno-informativne agencije, distributivne kuce, preduzeca za reviziju, brokerske organizacije, kuce, kompanije za lizing poslove, starateljske ustanove, statisticki zavodi za pracenje kretanja novcanih tokova u zemlji, regionalni depoi za efekte, biroi za reviziju investicionih projekata, firo-centrale, koncesionarni biroi za pregled i reviziju knjigovodstvenog stanja, starateljske ustanove, razna udruzenja, kolektivno vodenje "crnih lista" za neuredne duznike, medunarodni centar za rjesavanje investicionih sporova u Vasingtonu, opce klirinske kuce i s1.

4.2. Interne determinante Organizacija finansijske funkcije mora biti prilagodena finansijskim strateskim ciljevima preduzeca, a najcesce zavisi od slijedecih tzv. internih determinanti: velicine preduzeca, predmeta poslovanja preduzeca, karaktera tehnoloskog procesa poslovanja u preduzecu, brojnosti organizacionih dijelova, lokacije organizacionih dijelova preduzeca, karaktera vlasnistva preduzeca, rocne strukture izvora sredstava, od toga da li se radi 0 finansijskoj funkciji u maticnom preduzecu, holding pred u

zecu ili u holding sistemu, odnosa snaga u preduzecu,

investicione aktivnosti, poslovne orijentiranosti preduzeca (da li se radi 0 preduzecu koje je orijentira no na preradu domacih iii uvoznih sirovina), da li je orijentacija poslovanja preduzeca ka domacem trzistu iii je poslovanje izvozno orijentirano, dinamicnosti procesa poslovanja, dostignutog stepena, nivoa poslovne afirmacije, ugleda, raspolozivog kadra, tehnicke opremljenosti finansijske funkcije i racunovodstvene funkcije u preduze cu, organizacije cijelog preduzeca i kvaIiteta regulisanja odnosa izmedu pojedinih f unkcija preduzeca, organskog sastava kapitala,

dostignutog stepena afirmacije finansijske funkcije u preduzecu i razvijenosti trzisno-finansijskih rezonovanja u preduzecu (posebno kod upravnih struktura, dionicara i poslovnih struktura). Svako preduzece ima svoje specificnosti koje kljucno determiniraju karakter orga nizacije finansijske funkcije. Velicina preduzeca. Sto je preduzece vece, to je veci stepen organiziranosti fin ansijske funkcije, u smislu obuhvatnosti finansijskog poslovanja da se obavlja u organiza ciji finansijske funkcije, i obratno. Sve nacine organiziranosti finansijskih poslova u preduzeci ma mogli bi svrstati u tri tipicne grupacije: organiziranost finansijskih poslova koji se realiziraju u organizaciji finansijs ke funkcije preduzeca, organiziranost finansijskih poslova koji se djelimicno ostvaruju u organizaciji fi nansijske funkcije preduzeca i organiziranost finansijskih poslova koji se u potpunosti sprovode u organizaciji drugih funkcija u preduzecu.

Organiziranost finansijskih poslova koji se realiziraju u finansijskoj funkciji je karakteristicna za tzv. velika preduzeca koja imaju sve bitne uslove da se gotovo svi finansijsk i poslovi, ukljucujuci i finansijsko planiranje i finansijske analize, obavljaju u organiza ciji finansijske funkcije. Maksimalno moguca lepeza finansijskog poslovanja i relativno obimno fi nansijsko poslovanje omogucavaju da se kod velikih preduzeca obezbijedi racionalnije i efi kasnije reaIizovanje finansijskih poslova. Te okolnosti stvaraju i realne uslove za specijalizaciju p ojedinih radnika za pojedine poslove. Sto je veci obim i intenzitet tih poslova, to je pr isutnija i mogucnost veceg broja specijalizacija. Podjela poslova u preduzecu i broj specijalizacija ograniceni su racionallizacijom obavljanja finansijskih poslova. U tom srnislu je i brojnos t organizacionih dijelova finansijske funkcije, kao i specijaIizacija pojedinaca, u direktnoj zav isnosti od stepena iskoristenosti pojedinih organizacionih dijelova finansijske funkcije . Najcesci naziv organiziranja finansijske funkcije u velikim preduzecima, a i okupljanje ovih or ganizacionih dijelova finansijske funkcije u jednu organizacionu cjelinu, jeste finansijski s ektor. Druga tipicna organiziranost finansijskog poslovanja odnosi se na poslove koji s e sarno djelimicno realiziraju, a svojstvena je za tzv. srednja preduzeca, Obim njihovog poslovanja

je manji, pa su ovakva preduzeca primorana da vise slicnih poslova daju na izvrs avanje jednom radniku ili jednom organizacionom dijelu, aida odredene finansijske poslove osta vljaju da se vode u okviru racunovodstvene funkcije. Treca tipicna organiziranost finansijskog poslovanja odnosi se na poslovanje koj e se u potpunosti vodi u organizaciji drugih funkcija u preduzecu. Qvakva organiziranja obavljanja finansijskih poslova je svojstvena tzv. malim pr eduzecima (inokosnim i dr). Vecinu finansijskih poslova u ovakvim preduzecima obavlja racu novodstvo, stirn da direktor preduzeca obavlja finansijske poslove sa trecim licima, odnosn o vlasnik preduzeca kada se radi 0 inokosnim preduzecima. Predmet poslovanja. Predmet poslovanja preduzeca, odnosno karakteristike tehnolo skog procesa su razlicite, sto se znacajno odrazava i na organizaciju finansijske fun kcije u preduzecu. Primjera radi, organizacija finansijske funkcije jednog preduzeca koje ima vise faznu proizvodnju ne moze biti ista i za monofaznu proizvodnju ili preduzeca koja imaju tzv. organ ski sastav kapitala 10 : I (hemijske branse) ili organski sastav kapitala I : I ili 1 : 2 (konsalting karaktera). Velicina ovih preduzeca, mjerena vrijednoscu posla, i brojem zaposle nih, moze biti ista, ali to ne znaci da ce organizacija finansijske funkcije biti priblizna. On a moze biti cak i potpuno razlicita, Preduzece hemijske struke mora imati jaku finansijsku sluzb u koja ce se brinuti 0 rjesavanju problema obezbjedivanja dugorocnih izvora sredstava i osigu ranja imovine, dok je u konsalting firmi to gotovo zanemarujuce u odnosu na probleme rjesavanja uskladivanja kratkorocnih obaveza sa raspolozivim kratkorocnim izvorima sredstava. Brojnost organizacionih dijelova. Brojnost organizacionih dijelova u istom mjest u ili postojanje vise pogona jednog preduzeca na raznim lokacijama primoravaju preduzeca da u svojoj organizaciji finansijske funkcije posvete vecu paznju pitanjima koja se t icu uspjesnog regulisanja medusobnih finansijskih odnosa i efikasnom koordiniranju u svakodnev nom radu, posebno pravovremenog izvrsavanja obaveza koje dospijevaju i naplate dospjelih p otrazivanja raspolozivosti novcanih sredstava. Ona stoga obicno imaju posebno organiziranu sluzbu platnog prometa. Karakter vlasnistva, Razvijanjem akcionarstva javljaju se i razlozi koji diktira ju uvodenje specificne organizacije finansijske funkcije u tim dionicarskim preduzecima za r azliku od preduzeca koja egzistiraju na nedionicarskom principu vlasnistva. Finansijska funkcija je duzna organizirati vodenje finansijskih poslova u dionicarskom drustvu tako da t

a organizacija u svakom momentu moze zadovoljiti cesto razlicite interese: dionicara kao vlasnika preduzeca, poslovodnih struktura i rukovodnih struktura preduzeca. I interesi dionicara nisu identicni, jedna grupa preferira dividendu, druga grup a nije zainteresirana za dividendu, a ima ih koji su i protiv dividende. Da bi udovoljila razlicitim interesima dionicara, finansijska funkcija mora orga nizirati svoje poslovanje kako bi sto kvalitetnije prezentirala sve relevantne podatke ko ji mogu biti od interesa dionicarima prilikom donosenja odluke 0 podjeli ostvarene dobiti. To je bitno kada se radi 0 velikom broju dionicara za cije su izjasnjavanje 0 podjeli dobiti neophodne kvalitetne finansijske analize.

Kada je u pitanju zadatak finansijske funkcije u prezentiranju bitnih elemenata dionicarirna za odlucivanje 0 raspodjeli ostvarenog neto dobitka, ona mora voditi racuna, pos ebno ako se radi 0 vecim preduzecima, da ima i finansijske strucnjake koji ce znati preze ntirati dionicarirna ne sarno prethodne podatke vee i podatke 0 problemima strukture izvora sredstava firme, problemima koji mogu nastati u odnosu prema bankarna i dr. poslovnim partnerima ako se zanemari vece izdvajanje ostvarene dobiti u potrebe firme. Istovremeno, i zna ti procijeniti da su prilike za investiranje nepovoljne i da se zna da je situacija povoljnija da ulaze u kupovinu kratkorocnih vrijednosnih papira koji donose vecu kamatu nego sto je stopa infla cije i sl. Primjeri ukazuje na kompleksnost definisanja zadovoljavajuce organizacije finans ijske funkcije u preduzecu, koja u razvijenom dionicarstvu treba imati i posebna odjel jenja za prodaju potrazivanja i kupljenih dionica i odjeljenje za otkup dugova i prodatih dionica. U okviru faktora tzv. vlasnistva kapitala, pored dionicarstva koje smo prethodno o brazlozili, bitan je i odnos izmedu vlastitih i tudih izvora finansiranja. Preduzece koje im a vise pozajmljenog kapitala, koje ima vise kredita, vise kreditora (kreditnih partija), nece biti i sto organizirano kao preduzece koje ima pretezno vlastite izvore sredstava, a mali b roj kreditora. Preduzece koje znacajno koristi kreditna sredstva i od vise kreditora, moze orga nizirati i posebno odjeljenje za kontaktiranje sa bankama. Rocna struktura. Jedna od determinanti organizacije finansijske funkcije u predu zecu je i rocna struktura izvora sredstava. Preduzece koje ima relativno nepovoljnu rocn u strukturu izvora sredstava, kod koga npr. postoji znacajan raskorak izmedu dugorocnih rasp olozivih izvora sredstava i dugorocno imobilisanih sredstava, u organizaciji svoje finans ijske funkcije nastojace da formira i posebno odjeljenje, npr. sluzbu za oblikovanje strukture kapitala i sluzbu za uskladivanje roka imobilizacije sredstava i roka raspolozivosti izvora finansiranja. Ono koje ima pretezno kratkorocne izvore ima vecu frekvenciju poslova, sto se mo ra odraziti na organizaciju finansijske funkcije. Finansijski odnosi. Organizacija finansijske funkcije znacajno zavisi i od toga da Ii se ona organizuje u holding preduzecu ili preduzecu u holding sistemu. Finansijska funkcija koja se organizira u maticnom preduzecu ce poentu organizir anosti finansijske funkcije usmjeriti ka obezbjedivanju sustinskog utjecaja na: planira nje finansijske

poIitike u organizacionim dijelovima maticnog preduzeca, raspodjelu ostvarenih r ezultata poslovanja i pracenje realizacije znacajnijih finansijskih poslova i novcanih to kova. U holding preduzecu mora prvenstveno biti podredeno interesima osnivaca holding preduzeca, dok je organizacija finansijske funkcije u preduzecu holding sistema prilagodena potrebama koje se traze i od svakog drugog preduzeca slicne djelatnosti i zahtje vima holding preduzeca, odnosno maticnog preduzeca. Realizacija investicija. Organizacija finansijske funkcije u preduzecu zavisi od karaktera obavljanja investicionih radova, kao i od toga da li se ti radovi izvode u mjest u sjedista firme ili u drugim mjestima iii se ugovoreni radovi izvode za druge investitore, u zemlji ili u inostranstvu. Preduzeca koja obavljaju investicione aktivnosti kao svoju redov nu djelatnost za treca lica organizaciju cijele svoje finansijske funkcije prilagodit ce toj k oncepciji poslovanja. Ona koja obavljaju odredene investicione radove u vlastitoj reziji i imaju inves tieione planove koje im obavljaju drugi izvodaci, cesto organiziraju posebna odjeljenja za investiciono poslovanje.

Spoljnotrgovinski aspekt. Preduzeca koja se pretezno bave izvoznim poslovima iii uvoznim poslovima, iii svoj razvoj zasnivaju na konceptu domaceg triista imat ce razlici te organizacije finansijske funkcije. Izvozno-uvozna preduzeca opravdano ce imati posebna devizna odjeljenja u okviru svoje finansijske funkcije. To odjeljenje ce obavljati deviznu komponentu poslovnih tr ansakcija, poslove deviznog platnog prometa, vodenjem evidencija i izvjestavanjem 0 devizno m platnom prometu, pracenjem kursa deviza (proucavanje moguceg deviznog rizika, pl acanje i naplatu), prodajom kupovnih deviza. Uspjesno koristenje mnogih izvoznih olaksi ca moguce je ostvarivati sarno uz dobro organiziranje tog poslovanja. Stepen prisutnosti razvoja. Organizacija finansijske funkcije mora se prilagodav ati i dinamicnosti poslovanja preduzeca. Preduzece koje karakterise permanentna ekspanzija, cesto i rizicna, imace drugacije organizovanje finansijske funkcije nego staticno iii preduzece koje je u degrersiji poslovanja. Preduzeca koja su u stalnoj ekspanziji kao i te k formirana imaju npr. veliku potraznju za gotovinom. Zbog udovoljavanja potreba za gotovino m, posebno kada se radi 0 obezbjedivanju od rizicnosti, isplati dividende i odrzavanju likv idnosti, ovakva preduzeca u svojoj organizaciji finansijske funkcije moraju pojacati fina nsijsko poslovanje koje se odnosi na pribavljanje i upotrebu gotovine, ispitivanje rizika ekspanzij e. Finansijska funkcija mora biti osposobljena da da kljucni doprinos u generiranju i strategij i projekta razvoja, neophodnosti finansijskih tokova i likvidnosti projekta razvoj a. Afirmacija preduzeca. Organizacija finansijske funkcije jednog privrednog subjek ta zavisi od stecenog poslovnog ugleda. Preduzece koje ima zavidnu poslovnu reputaciju lak se rjesava svoje probleme vezane npr. za dobijanje novih kredita, garancija, prodaj u svojih dionica kroz novu misiju i s1. U njima nema potrebe za brojnost ljudi u finansijskoj fun kciji koji rade na tim poslovima kao sto je slucaj sa preduzecima iste velicine i bran se koji nemaju takav poslovni ugled. Kadrovski potencija1. Postojeci kvalitet kadra u finansijskoj funkciji je bitna determinanta organizovanja finansijske funkcije. Ukoliko raspolaze vrsnim poznavaocima i ako ih moze ekspeditivno obezbijediti, tada ce se u finansijskoj funkciji preduzece moc i organizovati na izvrsavanje daleko vece slozenosti finansijskih poslova i s manje kadrova neg o isto preduzece sa slabijim kadrom. Prva preduzeca mogu preuzeti izvrsavanje i mnogih

poslova finansijskog karaktera koje u mnogim preduzecima rade eksperti izvana, posebno k ada se tice ispitivanja finansijske opravdanosti namjeravanog buduceg usmjeravanja dugo rocnih ulaganja i mnogih slozenijih poslova finansijskog karaktera u spoljnotrgovinskom poslovanju, koji se cesto prepustaju brokerima i s1. -naplate potrazivanja, reguIisanje dugo va itd. Tehnicka opremljenost. Tehnicka opremljenost racunovodstvene i finansijske funkc ije je jedan od znacajnih cinilaca od kojih zavisi organizacija finansijske funkcije pr eduzeca, Konkretno, npr. vodenje analiticke evidencije potrazivanja i obaveza je nepotrebno organizi rati u finansijskoj funkciji preduzeca, ako postoji takva tehnicka opremljenost racunov odstvene funkcije koja ce moci svakog dana dati neophodne podatke 0 stanju sredstava koji su potre bni finansijskoj funkciji 0 visini i roku obaveze svakog naseg povjerioca i visini p otrazivanja i roku dospijeca nasih potrazivanja za svakog naseg duznika, U suprotnom, ako racunovod stvo nema racunara i s1. suvremene opremljenosti, koja bi davala te neophodne podatke , finansijska funkcija ce biti primorana uvesti posebne analiticke, azurne finansijske evidenc ije.

Tretman finansijske funkcije. Organizovanje finansijske funkcije u jednom preduz ecu direktno zavisi od njenog tretmana u okviru preduzeca (po prirodi posla, mora imati visok i rang), statusa koji ona ima, kvalitetnog regulisanja odnosa izmedu organa upravl janja i rukovodenja i odnosa izmedu pojedinih funkcija. Ako postoje dobro regulisani odnosi npr. sa racunovodstvenom funkcijom, tada se mnogi poslovi koji su finansijske prirode mogu uspjesno organizirati u organizaciji ra cunovodstvene funkcije. Jedan od tipicnih jesu i poslovi planskog bilansa uspjeha i planskog b ilansa stanja. Ne smijemo zanemariti da tretman finansijske funkcije prevashodno zavisi od njenog rada. 4.3. Faktori optima/nog funkcionisanja rada u finansijskoj funkciji To su faktori od kojih zavisi ostvarivanje realno moguce optimalnosti funkcionis anja organizacije finansijske funkcije. Da bi ona u preduzecu odgovarala zadacima koj i se pred nju postavljaju, mora se suvremeno organizirati. U dostupnoj" literaturi nismo m ogli naci ovakav pristup iznalazenju optimalne funkcionisanosti finansijske funkcije u pre duzecu, tako da nismo sigurni da nece biti i ozbiljnih kritika. Ne moze se utvrditi univerzalna optimalna organizacija finansijske funkcije, cak ni takva koja bi vazila za odredene grupacije preduzeca, npr. za velika preduzeca iste dj elatnosti, iii za specijalizirana spoljnotrgovinska preduzeca i s1. Sigurni smo da svako preduz ece, ako zeli koliko-toIiko ostvariti svoju organiziranost finansijske funkcije, stvoriti opti malnost za funkcionisanje finansijske funkcije, mora preduzeti odgovarajuce aktivnosti i mjere da dode do svoje specificne organizacije finansijske funkcije. Faktori od kojih zavisi ostvarivanje optimalnog funkcionisanja organizacije fina nsijske funkcije ubijedeni smo da mogu predstavljati znacajnu pomoc i doprinos u rjesava nju tog pitanja u pojedinim preduzecima, Pri izboru smo se rukovodili time da uzmemo sarno one faktore koji mogu biti upo trijebljeni u vecini preduzeca, Npr.ako tvrdimo da optimalnost funkcionisanja organizacije finansijske funkcije znacajno zavisi od profila rukovodioca finansijske funkcije u preduzecu, to se moze odnos iti i na svako preduzece. Faktori optimalnog funkcionisanja finansijske funkcije u preduzecu jesu:

tretman finansijske funkcije u preduzecu, profil rukovodstva finansijske funkcije u preduzecu, osposobljenost i angazovanost strucnog kadra, stepen organiziranosti rada finansijske funkcije preduzeca, stepen primjenjivosti savremene racunarske tehnike i dr. savremenih informativni h tehnika, racionalnost rada finansijske funkcije, 21 Henry Fayol: «GENERAL, and Industrial MENAGEMENT», Pitman Paperback, 1967.god.

stepen poznavanja i primjenjivanja teoretskih, naucnih i prakticnih dostignuca, stepen poznavanja ambijenta u preduzecu (opste situacije, finansijskog polozaja, koncepta razvoja, sustine problema, rizika u poslovanju). Vecina ovih faktora ima uticaj na koncept optimalne organizacije finansijske fun kcije i utce na organiziranost rada. Ako je razvijenost finansijskog trzista jedan od bi tnih uslova koncepta, to ne mora znaciti da je preduzece uspjelo i optimalno organizirati fu nkcionisanje finansijske funkcije. Odnosi u finansijskoj funkciji. Odnosi u finansijskoj funkciji u konkretnom pred uzecu su jedan od najbitnih faktora na putu ostvarivanja optimalne funkcionisanosti finan sijske funkcije, sto predstavlja i odredeni barometar odnosa snaga. Ako se finansijska funkcija n e moze izboriti u preduzecu da se prihvaca finansijski nacin razmisljanja, a time i finansijska filozofija upravljanja, tada ona nema realnih izgleda da ce se moci ostvariti i ciljevi finansijske funkcije. Neprihvacanje takvog finansijskog rezonovanja i takve finansijske filo zofije upravljanja znaci da i nepostojanje podrske finansijskoj funkciji u ostvarivanju njenog cilja od ostalih funkcija u preduzecu, od poslovodnih upravnih struktura u preduzecima , Bez podrske od vlasnika kapitala finansijska funkcijaje unaprijed izgubila bitku u ostvarivanju svoga cilja i strategije i taktike finansijskog upravljanja. Kada i uprava i dru ge funkcije u preduzecu ne budu ometale rad finansijske funkcije u ostvarivanju njenih zadat aka, zadaci finansijske funkcije ce ostati neostvarljivi ako uprava svojim odlukama n e bude potpomagala finansijsku funkciju u ostvarivanju njenog cilja, a i ako se druge f unkcije ne budu aktivino ukljucile. Znacaj podrske je i tada kada preduzece dolazi u manje finansijske teskoce i kad a finansijska funkcija u potpunosti uspjesno izvrsava svoje zadatke, posebno kod krupnih trzis nih i monetarnih poremecaja, te neizbjeznih rizika u radu. Finansijska funkcija treb a da se izbori da nametne svima razmisljanje 0 opasnostima u koje preduzece u normalnim uslovim a moze doci ako se ne ostvaruje finansijska strategija i taktika, jer ce doci u te zak finansijski polozaj, sto moze ugrozavati i opstanak. Prihvatanje takvih razmisljanja je prev entivna snaga koja otvara "vrata" finansijskoj funkciji i njenom laksem savladivanju i drugih problema. To je i prvi korak u afirmaciji finansijske funkcije u preduzecu u smislu njenog tretmana

i mjesta koje treba da ima. Profil rukovodstva finansijske funkcije. Razvijanje finansijske trzista, globali zacija trzista kredita i sredstava izbacuje finansijskog rukovodioca kao kljucnog covjeka kompa nije. Njegov posao postaje sve kompleksniji i suptilniji. Najodgovorniji finansijski r ukovodioci jednog privrednog subjekta su jedan od kljucnih faktora postizanja optimalnijeg funkcionisanja finansijske funkcije u preduzecu. Dinamican razvoj i kreativnost finansijskog tr zista zahtijevaju od finansijskog rukovodioca da bude ne sarno dobar poznavalac svoga posla veei da je dobar koordinator -kreativan, ambiciozan, organizator i instruktor. Firma koja ima takvog rukovodioca moze realno ocekivati da ce se moci koristiti i mnoge pogodno sti razvijenih i kreativnih trzista. Praksa neafirmisanih, trzisno nedovoljno konkurentnih firm i u svijetu je pokazala da su, i pored postojanja neiscrpne ponude finansijskih resursa, one padale cesto u finansijske teskoce, poduzimale sanacione mjere, prvenstveno zbog neadek vatnog profila kadra. Ogromne prednosti razvijenih i kreativnih finansijskih triista os tajale su za takva preduzeca sarno potencijalne, zbog nekreativnosti i nesnalazljivosti rukov odilaca finansijske funkcije tih firrni.

Postojanje finansijskog trzista sarno je jedna od bitnih determinanti koja utice na kvalitet i efikasnost organizovanja finansijske funkcije u i njegovo postojanje ne znaci da ce preduzece imati adekvatne konkretne prednosti od tog trzista. Finansijsko trziste ce biti sarno potencijalni osnov, ali ne i uvijek dovoljan, ako preduzece ne bude imalo i ruko vodioca finansijske funkcije koji ce znati koristiti te pogodnosti. U tom smislu treba i razlikovati faktore organizacije od faktora organiziranosti rada. Svi faktori organizovanja finansijske funkcije, u stvari njihove pogodnosti, ost at ce sarno potencijalni, ako firma nema profila kljucnog rukovodenja finansijskom funkcijom koji ce znati organizirati njihovo koristenje. Taj ljucni finansijski rukovodilac mora b iti dobar menadzer i dobar preduzetnik. Strucna osposobljenost zaposlenih u finansijskoj funkciji. Ne manje znacajnu ulo gu u uvodenju optimalno moguceg funkcionisanja finansijske funkcije u preduzecu u odn osu na rukovodioca ima i osposobljenost angazovanog ostalog strucnog kadra u finansijsk oj funkciji. Strucni kadar, zajedno sa odgovornim finansijskim rukovodiocem, moze i treba da odigra bitnu ulogu u maksimalno mogucern koristenju mnogih pogodnosti za ostvari vanje optimalno moguceg funkcionisanja finansijske funkcije. Organiziranost rada finansijske funkcije je jedno od najdelikatnijih pitanja, ak o ga posmatramo kao faktore od koji zavisi uvodenje maksimalno moguce optimalnosti funksionisanj a finansijske funkcije u preduzecu. Teske je definisati efekte te organiziranosti rada, jer se njeni rezultati ogledaju u podizanju kvaliteta rada finansijske funkcije, pov ecanju efikasnosti u radu, racionalnijem poslovanju, razgranicavanju odgovornosti, u disciplinarnom sprovodenju poslova, povecanju reda u radu, omogucavanju da se unificira poslova nje. Uspjesnost rada moze sustinski da zavisi i od odredenih uput-stava." Osposobljenost primjenjivanja suvremenih racunskih tehnika i komunikacija. Stepe n primjenjivosti racunarske i drugih suvremenih informatickih dostignuca predstavl ja bitan cinilac ostvarivanja optimalne funkcionalnosti finansijske funkcije. Stepen prim jenjivosti ne smijemo mijesati sa faktorom posjedovanja racunarske opreme, jer ako nije osv ojena automatska obrada odredenih bitnih finansijskih tokova i promjena (dnevna stanja i promjena potrazivanja i dugvanja, povremenog pracenja dogadaja i promjena na trzistu novc a i sl.), tada finansijska funkcija nije unaprijedila rad.

Racionalnost rada. Za ostvarivanjerealnih mogucnosti optimalnog funkcionisanja f inansijske funkcije u preduzecu, racionalnost rada finansijske funkcije prdstavlja bitan fa ktor. Ako se poslovanje obavlja bez prethodnog provjeravanja ili normiranja vremena i potrosnje materija la u poslovanju, to moze da bude stetno za obezbjedivanje reda i discipline u radu, o dgovomosti u izvrsavanju obaveza, te neophodnog minimuma kreativnosti. Neracionalno poslovanj e se negativno odrazava i na afinnaciju finansijske funkcije i njen globalni status, polozaj u preduzecu. Poznavanje i primjena suvremenih metoda. Stepen poznavanja teoretskih, naucnih i prakticnih dostignuca jeste faktor koji moze bitno utjecati da se konkretno finansijsko pos lovanje u preduzecu priblizi realno mogucem optimalnom poslovanju finansijske funkcije. U posljednjih pedeset godina desile su se krupne promjene u teoretskom i naucnom p oimanju finansijske funkcije i njenoj ulozi u tekucem i razvojnom poslovanju. Mogu se oc ekivati i 22 Grupa autora, me u njima i autor ovog rada, «Uputstvo 0 jedinstvenoj obradi inv esticionih zahtjeva u PBS», 1976.god.

dalje promjene i to u duzem periodu, a i to da se u relativno kratkom roku vee i spituju i primjenjuju u finansijskoj praksi dobro organiziranih firmi. Poznavanje najsuvremenijih dostignuca iz nauke, teorije i finansijske prakse ce pribliziti konkretno finansijsko poslovanje realno mogucem optimalnom funkcionisanju finans ijske funkcije. Stoga cemo navesti neke mjere i aktivnosti: organizirati skromnu strucno-prirucnu biblioteku dostupnu svima, u kojoj ce se m oci naci najnovija saznanja 0 teoretskim, naucnim i prakticnim dostignucima u sferi finansijske funkcije u svijetu. To mogu biti dvije od tri kvalitetne knjig e i nekoliko casopisa 0 poslovnim finansijama (npr. "Racunovodstvo i poslovne finans ije", Journal of accounting), obezbijediti kratke prevode znacajnijih suvremenih razmisljanja 0 finansijskoj f unkciji zainteresiranim, sto se ne smije zanemariti, jer je ona duzna i odgovorna za stvaranje suvremenog finansijskog razmisljanja i suvremenih filozofiranja 0 upra vljanju u preduzecu, organizirati adekvatna, strucna predavanja iz oblasti finansijske funkcije iIi t umacenja odredenih pitanja, organizirati, po potrebi, dopunsko obrazovanje radnika koji rade na finansijskom poslovanju ili posebne strucne kurseve, omoguciti prakticno usavrsavanje i specijaIiziranje za najinteresantnije finansi jsko poslovanje, angazirati i afirmisane institucije za obradu nekih interesantnih suvremenih fin ansijskih tema. U sustini treba predociti: prvo, sto se sve u posljednje vrijeme naucno-teoretsk i proucava10 iz domena poslovnih finansija, drugo, sto se od toga vee prakticno ostvarilo iii se ostvaruje, gdje i uz kakve rezultate, i trece, koja su to pitanja aktuelna za prakticnu pri mjenu. Ovi materijali treba dabudu na odredeni nacin i orijentacioni voditelji u kreiranju buducih zad ataka. Osnovni smisao potenciranja suvremenih teoretskih i naucnih dostignuca u oblasti poslovanja jeste da su rukovodioci finansijske funkcije najodgovorniji za obezbjedivanje or ganizovanog pristupa pracenju ovih dostignuca, te da omoguci svim zainteresiranim da budu pr avovremeno obavjestavani, odnosno bude obaveza za sve one koji su direktno ukljuceni u prob lematiku finansijske funkcije. Stvar je organizacione sposobnosti odgovornih za vodenje f

inansijske funkcije kako ce to obezbijediti, da li urednim nabavkama strucne literature 0 p oslovnim finansijama i da ona bude pristupacna zainteresiranim ili na naki drugi nacin. Suvremeno rukovodstvo finansijske funkcije u preduzecu mora dobro da poznaje i m anjkavosti zaposlenih radnika kako u poznavanju relevantnog finansijskog okruzenja, koja se odnose na pracenje suvremenih dostignuca u strucnom i naucnom proucavanju komlet ne problematike, sire vezane za finansijsku funkciju i suvremenih prakticnih dostig nuca u svijetu u toj oblasti. Na osnovu toga rukovodstvo finansijske funkcije u preduzecu ce ocijeniti koji je najbolji nacin dase to popravi. Ako rukovodstvo uocava nedostatke u poznavanju odredene problematike za preduzec e iz oblasti mogucnosti sireg primjenjivanja vrijednosnih papira, kao instrumenta obezbjedivanja placanja ili njihovog adekvatnog primjenjivanja kao instrumenta u medunarodnom 454

platnom prometu, tada moze pristupiti izradi specijalnih uputstava" za primjenu vrijednosnih papira u toj djelatnosti. Ukoliko se mnogi problemi u nenormalnom permanentnom p ovecavanju potrazivanju javljaju zbog neadkvatnog kvalitetnog preventivnog dogovaranja izmedu finansijske i komercijalne funkcije pri ugovaranju s potencijalnim kupcim a i propusta u tom ugovaranju, tada ce se organizirati odredeno dopunsko zajednicko obrazovan je odgovarajucih kadrova i s1. Potreba za organizovanjem, proucavanjem i upoznavanjem sa ovom problematikom dir ektno je zavisna od stepena stabilnosti drustveno-politickog i pravnog sistema jedne z emlje. Nalazimo se u situaciji kontinuirane izgradnje jednog novog, suvremenijeg sistem a privredivanja, tako da je potrebno organizovano pracenje i upoznavanje sa nizom propisa koji su privremenog karaktera. I u zemljama sa stabilnim drustveno-ekonomskim si stemirna cesto se i dobro organizirana i specijalizirana preduzeca upoznaju sa relevantni m propisima, koji regulisu slozenu problematiku (vrijednosne papire, poreski sistem). Stepen poznavanja unutrasnjeg finansijskog ambijenta. To su tzv. intema okruzenj a finansijske funkcije u okviru preduzeca. Treba razlikovati okruzenja u okviru preduzeca koja su van finansijske funkcije i uslove u samoj finansijskoj funkciji preduzeca, Finansijs ka funkcija, kao jedna od tri poslovne funkcije, mora dobro poznavati sve relevantne faktore iz d osadasnjeg poslovanja preduzeca kao cjeline, sadasnje poslovne aktivnosti, aktuelne probleme i rezulta te poslovanja, te sve bitne osnovne zamisli buduceg poslovanja preduzeca, Za finansijsku funkci ju je interesantno da ima sve relevantne podatke 0 svim funkcijama preduzeca, poseb no za: prizvodnu funkciju, njene probleme u dosadasnjem poslovanju, kakva je bila njena saradnja sa finansijskom funkcijom i drugim funkcijama i prijedlog mjera za unapredivanje rada proizvodne funkcije interesantne za finansijsku funkciju i komercijalnu funkciju, sto je bilo otezavajuce u dosadasnjem poslovanju, koji su razlozi utjecali na ostvarivanje njenih dobrih i losih rezultata, kakva je bila saradnja sa finansijskom funkcijom i prijedlog mjera za unapredenje medusobne suradnje. To ne znaci da je finansijska funkcija manje zainteresirana za unapredenje odnos a sa racunovodstvenom, razvojnom, pravnom i informativnom funkcijom. Postojece stanje bi trebalo unapredivati i prilagodavati da sve funkcije zajednickim efikasnijim poslovanjem mogu vise doprinijeti ostvarivanju optimalne dobiti preduzeca. Neophodna je objektivnost kako se krivica Iosih rezultata i problema ne bi preba

civala na druge funkcije. Ukoliko se uvida da se u komercijalnoj funkciji pojavljuju odred eni propusti, koji se znacajno odrazavaju i na rad finansijske funkcije u smislu ostavrivanja ubrzanije naplate, tada treba predvidjeti zajednicku strucnu grupu koja ce sagledati probl ematiku, predloziti konkretne mjere i aktivnosti, uz jasno imenovanje osobe za realizaciju. Potrebna je strucna, kriticka ocjena dosadasnjeg rada, posebno finansijske funkc ije, izrazita kreativnost u predlaganju mjera i aktivnosti s ciljem unapredenja rada. Finansij ski rukovodilac mora da bude stvarno preduzetnik u ovom poslovanju. Koliko je finansijska funkcija mogla boljom i efikasnijom suradnjom sa drugim fu nkcijama sprijeciti odredene negativnosti u finansijskom poslovanju preduzeca, kao cjelin e, koliko je doprinijela unapredenju i svog poslovanja i pomogla drugim funkcijama, da li je u 23 Po narudibi jeEkonomski institut Sarajevo, 1992.godine radio materijal-«Primien a tehnike finansijskog inienjeringa u poslovnim bankarna», kao prlrucnlk,

cjelini i pojedinacno osposobljena za izvrsenje strucnih zadataka koji se od nje ocekuju, da li je potrebno i sta poduzeti da se poboljsa nivo strucnosti i kvaliteta rada, d a li su dovoljno upoznate ostale funkcije, posebno organi upravljanja i rukovodenja aktuelnom pro blematikom finansijske funkcije i da li postoji adekvatna podrska njenom radu i koji su raz lozi toj slaboj podrsci, da li je spremna prihvatiti ocekivane nove zadatke, narocito za zaostravanje uslova u odrzavanju likvidnosti i rentabilnosti. Rukovodstvo finansijske funkcije ce, nakon detaljno sagledane situacije, organiz irati izradu odredenih konkretnih mjera i aktivnosti za poboljsanje. Zaposleni u finansijskoj funkciji, za razliku od mnogih drugih u preduzecu, mora ju biti dobro informisani 0 svim teskocama, problemima koji se desavaju u cirkulaciji sr edstava od momenta pretvaranja gotovine u nenovcane oblike do njenog ponovnog povrata u prv obitno, pocetno stanje. 5. Organizaciona sema finansijske funkcije preduzeca Organizacioni oblik, sema finansijske funkeije jednog preduzeca zavisi od mnogo bitnih faktora. Preduzece moze dati prioritet jednoj grupi tih faktora kada pravi svoju organizaeionu semu, ali nikako sarno jednom faktoru iz te grupe. Taj prioritetan faktor moze b iti velicina preduzeca, u kom smislu pristalice" tog shvatanja smatraju da se moze dati uopce na skiea organizaeione seme finansijske funkeije, posebno za: mala, srednja i velika preduzeca Ovakav pristup ima dosta i ekonomskog i finansijskog opravdanja, jer se vrijedno st poslovanja znacajno razlikuje kod ovih grupaeija preduzeca, kao i obim i vrsta finansijskih poslova kao bitnih faktora organizaeije finansijske funkcije. Velicina preduzeca je jedan od najznacajnijih faktora pri definisanju seme organ izacije finansijske funkcije. Taj se faktor mora obavezno kombinirati i sa drugim specif icnim faktorima konkretnog preduzeca, stirn da se svaki taj faktor mora posmatrati kroz zadatke finansijske funkeije u tom preduzecu, posebno u pojednim domenima znacajnijeg poslovanja koje to preduzece vee obavlja ili namjerava to uciniti, Organizacione seme finansijske funkcije jednog srednjeg i velikog preduzeca, pre mda su suvremene, ne mogu se uzeti kao nekakva univerzalna organizaciona struktura fina nsijske funkeije ni za srednja ni za velika preduzeca, Mogu sluziti sarno kao odredena p olazna ili

okvirna osnova koja ce biti redueirana, dopunjavana, prilagodavana konkretnim us lovima, zavisno od specificnosti rada finansijske funkcije konkretnog preduzeca i konkre tnih zadataka finansijske funkcije. Organizaciona sema finansijske funkcije jednog srednjeg preduzeca, koje posluje u uslovirna funkcionisanja finansijskog trzista," izgleda ovako: 24 J. Rodic: «Poslovne flnansile». str. 35., daje prednost velicini preduzeca. 25 J. Rodic: «Poslovne tinansile», str. 36. i 37., 1991.godine.

Serna prilog 1 SEF FINANSIJSKOG ODJELJENJA, ODNOSNO SLUlBE koordinacija rada finansijske funkcije sa drugirn funkcijarna i upravorn preduze ca, pribavljanje novca i kapitala, ulaganje novca i kapitala, oblikovanje strukture kapitala, uskladivanje rokova irnobilizacije sredstava i rokova raspolozivosti izvora fina nsiranja kreiranje finansijske politike i razvijanje strategije i taktike finansijskog up ravljanja, pracenje kretanja karnatnih stopa, cijena hartija od vrijednosti i kursa valuta, prodaja potrazivanja i kupljenih dionica, prodaja i kupovina dionica, nadzor racionalnosti upotrebe sredstava, osiguranje irnovine, otkup dugova i prodatih dionica, sacinjavanje sanacionog prograrna, finansijsko inforrnisanje. Referat platnog prorneta disponiranje novca, naplata potrazivanja, placanje obaveza, vodenje operativne evidencije, plan priliva i odliva gotovine. Blagajna blagajnicki poslovi gotovine, portfelj hartija od vrijednosti. Likvidatura kontrola novcanih dokurnenata, kontrola blagajne. Referat lienih dohodaka analiticka evidencija lienih dohodaka. Prikazat cemo tu istu organizaciju zajedno veliko preduzece u obliku finansijsko g sektora:

Serna prilog 2 Direktor finansijskog sektora koordinacija rada finansijske funkcije sa drugim funkcijama i upravom preduzeca, koordinacija rada odjeljenja finansijskog sektora, kreiranje finansijske politike i razvijanje strategije i taktike finansijskog up ravljanja, zastupanje preduzeca u finansijskim poslovima sa duznicima i povjeriocima, Odjeljenje za pribavljanje i upotrebu novca i kapitala, pribavljanje novca i kapitala, upotreba novca i kapitala, oblikovanje strukture kapitala, uskladivanje roka imobilizacije sredstava i roka raspolozivosti izvora finansira nja, prodaja potrazivanja i kupljenih dionica, otkup dugova i prodatih dionica, nadzor racionalne upotrebe sredstava, pracenje kretanja kamatnih stopa i cijena hartija od vrijednosti. Odjeljenje platnog prometa disponiranje novca, naplata potrzivanja, placanje obaveza, vodenje operativne evidencije s podrucja platnog prometa. Devizno odjeljenje devizni platni promet, pracenje kursa deviza, prodaja i kupovina deviza, vodenje operativne evidencije deviznog platnog prometa. Odjeljenje planiranja i analize finansijsko planiranje, finansijska analiza, sacinjavanje prijedloga sanacije, finansijsko informisanje. Odjeljenje lienih dohodaka obracun licnih dohodaka, analiticka evidencija licnih dohodaka. Odjeljenje likvidature kontrola novcanih dokumenata, kontrola blagajne.

Odjeljenje za proucavanje i kvantificiranje rizika pracenje neizvjesnosti, definisanje rizika, mjere za ublazavanje posljedica rizika. Odjeljenje portfelja hartija od vrijednosti evidencija hartija od vrijednosti Odjeljenje blagajne blagajnicki poslovi gotovine. U novije vrijeme javlja se i odjeljenje za finansijsku signalizaciju. Dati primj eri su i najcesce i upotrebljavani oblici. Organizaciju finansijske funkcije moramo posmatrati u sklopu tzv. eksternog i in ternog ambijenta, pri cemu efikasnost finansijskih institucija i ugradenost trzisne kom ponente u njih ima presudnog utjecaja i na koncipiranja finansijske funkcije u preduzecu. Finansijska sfera kod nas se nalazi u fazi institucionalnog razvoja, koji tezi razvijenijem finansijskom trzistu. Treba uciniti maksimalne napore da prilagodimo organizaciju finansijske funkcije tim ambijentima, tj. da odredimo strateske finansijske zadatke za ostvarivanje o rganizacione strukture finansijske funkcije svojstvene razvijenim finansijskim trzistima, Medutim, ipak od umjesnosti, znanja i sposobnosti projektanta organizacije zavis i koji ce se faktori za konkretnu organizaciju uzeti kao najrelevatniji u konacnom konc ipiranju organizacije finansijske funkcije, a time i finansijskog menadzmenta u preduzeci ma, prvenstveno u smisli da je ta organizacija radena na osnovu finansijskog plana preduzeca i d a ce kao takva biti i odredena garacija ostvarivanju zadataka finansijske funkcije, f inansijskog menadzmenta.

Mr Zeljko Sain PRAKTICNI PRIMJERI POSLOVNIH FINANCIJA

KHAIKI HEPEIITOHIJ POSLOVNE MAIEMAIIKE 1.0. UVODNA NAPOMENA Svakom malo boljem poznavaocu teorijskih i prakticnih sadrzaja poslovnih financi ja jasno je da se one ne mogu istinski shvatiti bez odgovarajucih racunica, S toga je poslovna matematika primjerena sastavnica poslovnih financija. Postojana je tvrdnja da ne moze biti proucavanja i rada u poslovnim financijama bez poslovne matematike. Kao posebna potvrda posluzilo je, autoru ovog teksta, iskustvo koje je stjecao u bogatoj svakodnevno j praksi baveci se konsultantskim radom u brojnim razlicitim pravnim subjektima -korporac ijama. Jedno takvo iskustvo nosi se i iz prakticnih edukativnih programa koje je vodio bankarski ekspert Bill R. Pendleton iz Sjedinjenih Americkih Drzava u periodu 1996-1998.go dine u Centru za menadzment i informacione tehnologije (MIT Centru) Sores Fondacije -Fo nd otvoreno drustvo BiH. Na pocetku edukativnog programa za bankare i financijske r adnike, pod nazivom: «Bosnia Reconstruction Finance Facility (BRFF)>> u okviru USAID progr arna Business Finance, polaznici su trebali uraditi mali test iz poslovne matematike. Iako su svi polaznici imali prethodno zavrseno fakultetsko obrazovanje, rezultati testa nisu bili do kraja zadovoljavajuci. Sadrzaj testa, koji je imao svega devet malih zadataka, dajemo u cijelosti: POSLOVNA MATEMATlKA 1. 2. 3. 4. 5. na 6.

Kako cete izraziti 0,265 kao postotak? Kako ce 98,2% biti izrazeno kao decimalni broj? Koliko je 45% od 260? Koliko je 5/8 u procentima? Anderson Hardware predvida da ce njihova prodaja porasti sa 350.000 472.500. Koliki je procenat porasta? Koliki je procenat smanjenja sa 600 na 456?

7. Ako zlatar kupi neki sat za 30, a proda ga za 75, koji je procenat bruto prof ita? 8. Od kojeg broja 18% iznosi 1.008? 9. Nabavili ste proizvod za 36 i zelite da ostvarite 25% bruto profita od njegov e prodaje. Po kojoj cijeni trebate da ga prodate? Po odobrenju gospodina Bill R. Pendletona, isti ovaj test sam davao studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu od 1998. do 2003.godine u Sarajevu i dislocirano j nastavi u Zenici. Test se radio u prvom satu vjezbi iz poslovnih financija, unaprijed ne najavljen i potpuno anonimno. Rezultati testa su dati u narednoj tabeli:

REZULTATI ANONIMNOG TESTA STUDENATA EKONOMSKOG FAKULTETA U SARAJEVU I DISLOCIRANOJ NASTAVI U ZENICI OD 1998. do 2003. GODINE II -,],: r[[][~I[:[:[:II[:['[:I::\[;t::@I:::::: :::'[\:":::'j.::::::@\': ::::::::::\1.::: :::::::: l. 12.10.1998. Sarajevo III , 28 2 7 7 2 2 3 1 1 2 1 2. 12.10.1998. Sarajevo I 43 -2 4 3 7 6 12 6 -3 3. 09.03.1999. Sarajevo I 98 --4 2 14 18 24 22 11 3 4. 10.03.1999. Zenica I 61 1 2 3 7 5 11 10 11 7 4 5. 12.03.1999. Zenica III 15 -1 2 3 2 5 1 -1 6. 15.03.1999. Sarajevo III 49 5 5 5 5 9 7 1 6 3 3 7. 15.03.1999. Sarajevo I 22 1 --4 3 5 -1 2 1 5 8. 25.02.2000. Sarajevo I 22 -1 4 2 3 2 4 5 -1 9. 22.02.2000. Sarajevo III 128 10 20 21 16 19 19 11 7 3 2 10. 25.02.2000. Zenica III 42 4 2 11 13 4 6 -2 1l. 06.03.200l. Sarajevo III 15 -1 2 2 3 2 4 --1 12. 08.03.200l. Zenica III 5 ---1 -2 1 --1 13. 07.03.2002. Sarajevo II 81 3 8 10 14 13 15 6 5 3 4 14. 08.03.2002. Zenica III 25 1 2 2 4 4 4 6 2 15. 28.02.2003. Zenica III 24 -2 2 8 3 2 4 2 1 UKUPNO Broj: 658 27 53 77 86 91 107 86 71 32 28 U% 100,0 4,10 8,06 11,70 13,07 13,83 16,26 13,07 10,79 4,861 4,26 .t:> O"> (J"l

Navedeni rezultati anonimnog testa dovoljno govore sami za sebe. Ipak, potcrtajm o: veoma su losi! Posebno ako se ima na umu dostignuti stupanj formalnog obrazovanj a. Prethodno kazano i pokazano, uz najbolje pedagoske namjere da pomognemo studenti ma i svima drugima koji zele izucavati poslovne financije, dat cemo u nastavku krat ki (najkraci) repetitorij poslovne matematike u funkciji lakseg savladavanja sadrza ja poslovnih financija. 1.1. PROCENTNI (PROMILNI) RACUN Temeljne relacije: a) Decimalna notacija: G:P=I:p b) Procentualna notacija: G: P =100: p c) Promilna notacija: G:P= 1000:p d) Decimalna notacija: (G ± P) :G =(l ± p) :1 (G ± P) :P =(1±p) :p e) (G (G f)

Procentualna notacija: ± P) :G= (lOa ± p) :100 ± P) :P=(100 ± p) :p Promilna notacija

(G ± P) :G =(l000 ± p) : 1000 (G ±P) :P= (1000±p) :p Simboli znace: G =glavnica, temeljni iznos P = procentni ili promilni iznos p = procentna ili promilna stopa 3 466

Primjeri (case study): a) U tekucem mjesecu, u odnosu na protekli mjesec, placa je povecana za 50%. U istom su periodu troskovi zivota porasli za 60%. Za koliko je procenata realno opala placa u tekucem u odnosu na protekli mjesec? (Rezultat: 6,25%). b) Cijena neke robe snizena je za 10%, a poslije izvjesnog vremena jos za 2,5%. Poslije drugog snizenja cijena robe je 193,05 novcanih jedinica. Kolika je bila cijena prije prvog snizenja? (Rezultat: 220 novcanih jedinica). 1.2. KAMATNI RAtUN Temeljne relacije: G: K = 100: p .v G :K =100:p .g G :K =1200 :p .m G:K =36.500 :p.d Simboli znace: G K p v g m d

=glavnica, temeljni znos =kamata =kamatna stopa = vrijeme (moze biti dato u: godinama, mjesecima i/ili danima) =broj godina =broj mjeseci =broj dana

(2) Elementi za obracunavanje kamate: polazna velicina / polazne velicine vremenski interval broj obracunskih perioda unutar posmatranog vremenskog intervala kamatna stopa / oblik kamatne stope metod / nacin obracuna kamate (3) Prosta i slozena kamata a) Prosta kamata se, u principu, obracunava jednokratno unutar jedne godine. b) Slozena kamata se obracunava visekratno i, u principu, za vremenske periode preko jedne godine. Tekuca se obracuna, ta kamata dodaje na osnovicu iz koje je racunata i tako kumulirani iznos predstavlja osnovicu za obracun naredne kamate. c) Velicina proste i slozene kamate (interesa)

Primjer: Koliki cebiti ukupan iznos proste i slozene kamate nakon 5 obracunskih perioda a ko se kamata racuna na pocetni iznos od 1.000,00 novcanih jedinica (n.j.) uz 10% za sv aki obracunski period?

:'!!11~1~~':~::: J::,~:::I:·I·:·:1ijJi::I:i::::::11111.1:1:I·ji:iI1:1·1::I:lil:I:':::·1·111:lllliJ·J:·1i::l·iJ :I:!1111:·II:I:1:liI1·:::J:I:111::·I·'J··:I:: '1111::111 :1·11111 :'i:;III_I:·:: 1. Na POcetku orvoc perioda 1.000,00 1.000,00 2. + 10% kamateza prvi period Na POcetku drugog perioda + 10% kamate za drugi period Na POCetku treceo oerioda + 10% kamateza tred period Na POcetku cetvrtog perioda + 10% kamate za cetvrti period Na pocetku petog perioda 100 00 1.100100 100,00 3. 1.100 00 110,004. 100,00 5. 1.200L oo 1.210 00 121,006. 100,00 7. 1.300,00 1.331 00 133,108. 100,00 9. 1.400,00 1.464 10 146,4110. + 10% kamate za peti period Na kraiu oetoc perioda Ukupan iznos kamate 100,00 11. 1.500,00 1.610,51 500100 610 51 Prosta kamata -aritmeticki rast Slozena kamata -eksponencijalni rast (4) Preracunavanje kamatne stope a) Nominalna kamatna stopa (p) je data kamatna stopa za bazni period. Najcesce s e za bazni period uzima godina dana. Ako se ekspIicitno ne definira bazni period, podrazumijeva se da je to onda godina dana. Ako bazni period nije godina dana, onda se ta cinjenica mora eksplicitno jasno iskazati. Npr. Ako se kaze: kamatna stopa 15% (i nista vsel), podrazumijeva se da se ona odnosi na godinu dana (lat. pro amno). Nije naodmet kazati i ovako: godisnja kamatna stopa 15% iii strucno oznaciti p =15% (p.a. (pro amno). Ako bi se, pak, ova stopa odnosila na polugodiste, onda bi se to moralo i ekspIi citno naglasiti, a kod pisanja imati jednu od altemativa: (i) polugodisnja kamatna stopap =15%iii(ii)P =15%p.s. (prosemestre). Itakodalje. b) Relativna kamatna stopa (p') je aIikvotni dio nominalne kamatne stope

p'= p m (m =broj obracunskih perioda unutar baznog perioda za koji je data nominalna kamatna stopa) Primjer: ako je nominalna kamatna stopa p =15% godisnje, onda je relativna:

-polugodisnja kamatna stopa -tromjesecna kamatna stopa P'= 15 =375% 4' Efektivna (stvarna) kamatna stopa (e) pokazuje stvarne efekte pnmjene relativne kamatne stope u visekratnorn obracunavanju kamate u baznom periodu, za koji je d ata nominalna kamatna stopa, na kraju baznog perioda. Ako se primijeni procentualna notacija, imamo relacije: (i) p'= p m P' e (ii) o+_)m =1+100 100 (iii) (1 + P )m =1+ ~ 100·m 100 (iv) e =100[0 + P )m -1] 100·m Primjer: ako je p =15% p.a., onda je efektivna (stvarna) kamatna stopa: uz polugodisnji obracun (m=2) uz primjenu relativne kamatne stope 7,5% na godisnjem nivou e = 15,5625% uz tromjesecni obracun (m=4) uz primjenu relativne kamatne stope 3,75% na godisnjem nivou e = 15,8650415%. Konformna iii ekvivalentna kamatna stopa (c) je takva kamatna stopa koja, uz vis ekratni obracun kamate unutar baznog perioda za koji je data nominalna kamatna stopa, da je isti iznos kamate na kraju baznog perioda kao i nominalna kamatna stopa uz jednokrata n obracun kamate (na kraju baznog perioda). Ako se primijeni procentualna notacija, imamo sljedece relacije: (ii) c =100(6 -1)

r=1+ L 100 m =broj obracunskih perioda unutar jednog baznog perioda za koji je data nominal na kamatna stopa p. (iii) ako je vrijeme dana u danima, prethodni se obrazae transfomira u: 36R c =100(7 1+ L -1) 100 gdje je: d =broj dana za koji se izracunava stopa e p = nominalna godisnja kamatna stopa Primjer: ako je p = 15% p.a., onda je konformna (ekviva1entna): Polugodisnja kamatna stopa: c =100(.jl,15 -1) =7,23805295% Tromjesecna kamatna stopa c =100("1,15 -1) =3,5558076% Kamatna stopa za 52 dana 365 C =100(5\11,15 -1) =2,01108424% 1.3. PRINCIP EKVIVALENCIJE =PRINCIP JEDNAKOSTI Srednji i zajednicki rok placanja (1) Temeljna odredniea principa ekvivaleneije: iznos svih uplata mora biti jednak iznosu svih isplata koje rezultiraju iz tih uplata, svedenim na isti trenutak. U svemu ovome bitno je vremenska vrijednost novea (kamata) koja je u funkcionalnoj ovisnosti od: nominalnog iznosa (kolicine, kvantiteta novea, glavniee), duzine vremenskog intervala za koji se pravi obracun, intenziteta promjene vrijednosti novea (kamatna stopa) i dinamike promjene vrijednosti novea (broj obracunskih perioda). (2) Primjer za srednji rok placanja -prosta kamata Preduzece treba platiti 40.000,00 novcanih jediniea (n.j.), rok 10. juni, 60.000 ,00

n.j., rok 20. juli i 20.000,00 n.j., rok 20. august. Dana 05. juna preduzece se sporazumjelo sa povjeriocem da navedene iznose likvidira istog dana. Kada je taj dan ako je kamatna stopa 9%? Obracun 05.juna 40.000,00, rok 10.06., dana 5, kamatni broj 200.000 60.000,00, rok 20.07., dana 45, kamatni broj 2.700.000 20.000,00, rok 20.08., dana 76, kamatni broj 1.520.000 1.200.000,00 Ukupno: 4.420.000 4.420.000 Srednji dani =------= 36,83 :::::} 37 dana 120.000 Srednji rok =05.juni +37 dana =12.juli .08.1'06. 10.06. I 20.07. 2( I I 12.07. + -.. .... r -.... ~ ~ 05 Srednjirok c) Primjer za srednji rok placanja -slozena kamata Preduzece treba da isplati dug od 50.000,00 novcanih jedinica (n.j.) na 3 puta: 15.000,00 n.j poslije 2 godine, 18.000,00 n.j. poslije 4 godine i 17.000,00 n.j. poslije 7 godina. Sa povjeriocem se sporazumjelo da dug isplati u jednom iznosu. Kada moze isplatiti dug ako se kamata obracunava polugodisnje na osnovu godisnje stope 6% (d)? Treba raditi: a) metodom diskontovanja i b) metodom prolongacije. a) metoda diskontovanja (ns =nepoznato vrijeme) Danas 15.000 18.000 17.000 ..... I I I I I I I I I I ..... -..... ,

(15.000 +18.000 +17.000)· II;;;" =15.000· II: +18.000· II: + 17.000· II~4 II;;.... =0,7755134 sez», <9 n, =4,3021811 n, =4 godine, 3 mjeseca,19 dana b) metoda prolongacije (x =vrijeme za koje treba prolongirati jedinstveni iznos dugovanja) 15.000 18 00 I 1_ ---1 (15.000 + 18.000 + 17.000· Iix =15.000· I~o +18.000· I; +17.000 IiX =1,1730336 5< 2x< 6 ns =7 -2,6978203 ns =4 godine, 3 mjeseca, 19 dana Danas 15.000 18.000 I I I II II II I ....... " 50.000 4 godine 3 rrjeseca 19 dana Srednjirok

(4) Primjer za zajednicki rok -prosta kamata Duznik treba platiti dvije mjenice: prva mjenica glasi na 12.350,00 novcanih jedinica (n.j.) i ima rok dospijeca 26. septembar, a druga mjenica glasi na 18.5 40,00 n.j. i ima rok dospijeca 28. oktobar. U dogovoru sa povjeriocem ove je mjenice z amijenio 05. septembra jednom novom mjenicom ciji je rok dospijeca 16. oktobar. Kamata se racuna po 5% p.a. Na koji iznos glasi nova mjenica? (k, 360). Napomena: Na kraju zadatka imamo u zagradi izraz (k, 360). To znaci tzv. francuski nacin r acunanja vremena: dani se racunaju po kalendaru, a godina 360 dana. (U svijetu, a takoder i u Bosni i Hercegovini, dominira tzv. engleski nacin racunanja vremena: dani po kal endaru, a poslovna godina 365 dana). Obracun je 05. septembra, a rokovi mjenica se svode na dan 16. oktobar -dan dosp ijeca nove mjemce, Obracun: 12.350,00 n.j., rok 26.09., dana + 20, kamata + 34,31 18.540,00 n.j., rok 28.10., dana -12, kamata -30,90 Ukupno: 30.890,00 + kamata 3,41 n.j. 30.893,41 n.j., rok 16.10. Nova mjenica glasi na 30.893,41 n.j. sa rokom dospijeca 16. oktobar. 1.4. DODATAK Aritmeticki niz: Suma prvih n clanova aritmetickog niza:

(2) Geometrijski niz: Suma prvih n clanova geometrijskog niza: n 1 S=a~ nIl qShema obracuna potrosackog kredita Obracun Nominalni iznos kredita n.]. -Uplata u gotovu n.]. Stvami dug n.j. + Planirana kamata n.j. Iznos zaduzenja n.j. Mjesecna rata (obrok) n.j. Ukoliko se zeli prije ranije ugovorenog vremena otplatiti say preostali dug, alt emativne sheme obracuna su: Obracun na dan dospijeca rate Iznos zaduzenja -Polozene (placene) rate -Kamata za bonifikaciju n.j. n.j, n.j. n.j, Za naplatu ..................... n.]. ili Obracun na dan dospijeca rate Neuplacene otplate n.j. Dospjela kamata n.j. -Uplacena kamata n.j. n.j. Za naplatu: n.j.

2. NOVCANI IOKITOKOVI NOVCANIH SREDSIAVA (GOIOVINE) (engl. CASH FLOW) 2.1. PREDGOVOR Svaka poslovna organizacija (preduzece, d.d., d.o.o. i sl.), bez obzira na njenu velicinu (od npr. pojedinacnog taksi prevoznika, gradske pekare, preduzeca iz oblasti medija -medi jske kuce, kulture, do multinacionalnih kompanija kao sto su Coca-Cola, Wolkswagen i sl.) u svom pos lovanju ima odredene stalne i/ili periodicne prilive i odlive novcanih sredstava sa odgo varajucim stanjimanaracunima iublagajni.Tipriliviiodlivinovcanihsredstava Cinefaktickijedan noveanitok (engl. cash flow) na relaciji: okruzenje -poslovna organizacija -okruzenje, kao i unutar same poslovne organizacije. Simbolicno se novcani tok rnoze uporediti sa krvotokom u zivom organizmu koji je imperativ egzistiranja organizma u zivotu. Isto tako, poslovna organizac ija ne moze zivjeti -egzistirati, poslovati bez novcanog toka. Poslovna organizacija, dok ak tivno poslovno egzistira, predstavlja zivi sistem cija se zivost ocituje u primjerenim novcanim tokovima. Novcani se tokovi moraju planirati i regulirati. Ne mogu se prepustiti spontanim , neplaniranim i nereguliranim dogadanjima. Financijska nauka i struka su jasno pr onasle zakonitosti i principe planiranja i reguliranja novcanih tokova. Zakonodavna reg ulativa je utvrdila odgovarajuce norme ponasanja u ovoj oblasti. Svakodnevna je praksa uvij ek prilagodavala sebi naucne, zakonske i strucne odredbe novcanih tokova saglasno aktuelnim potrebama ne zeleci doci pod udar zakonskih i strucnih sankcija. Praksi su uvije k potrebna pragmaticna rjesenja u dozvoljenim i/ili nesankcioniranim okivirima datog sistem a. 2.2. DEFINIRANJE OSNOVNIH POJMOVA Kod razmatranja novcanih tokova, posebno se isticu sljedeci pojmovi: (a) novae i novcani ekvivalenti, (b) financijska sredstva i tokovi financijskih stredstava i (c) noveana sredstva (gotovina) i tokovi novcanih sredstava (gotovine), odnosno cisti novean i tok. Za potpunije razumijevanje posmatrane teme definirajmo naznacene osnovne pojmove: I (a) Novae (engl. money) je svako opceprihvaceno sredstvo koje moze posluziti kao sredstvo razmjene, placanja i podmirenja duga. Novae u opticaju u jednoj 1 Kod ovog definiranja i kasnijeg govorenja 0 karakteristikama novcanih/gotovins kih tokova korlstenl su sljedeci izvori: (1) Leksikon racunovodstva i poslovnih finansija, Savez racunovodstvenih i finansijs kih radnika Srbije, Beograd, 1982, (2) Rjecnikbankarstvaifinancija, Masmedia, Zagreb, 1993,(3)Ekonomski leksikon,Savrem enaadministracija, Beograd,1975,

(4)Meigs & Meigs: Racunovodstvo temelj poslovnog odlucivanja, MATE, Zagreb, 1999 . 475

naeionalnoj privredi (gospodarstvu) cine gotovina u optieaju i depozitni novae. Gotovinu u optieaju Cinemetalni (kovaniee) i notni (papirni) novae sto su ga izd ali drzava ili eentralna banka. Depozitni novae predstavljaju slobodna i stalno rasp oloziva sredstva na transakeijskim i slicnim racunima kod banaka (kod nas prije i u zavodima za platni promet), plativa po videnju, koja se bez zapreke i gubitaka mogu koristiti kao sredstva placanja, Gotov novae manji je dio novea i rjede sud jeluje u definitivnom podmirenju potrazivanja nego sto je slucaj s depozitnim nnvcem (uobicajeni je odnos 3:1 u korist depozitnog novea). Racunovode definiraj u novae kao depozite u bankama i svaki oblik koji ce banka prihvatiti kao depozit. Ti obliei nisu samo kovanice i papirni novae vee i cekovi, postanske novcane uputnice, putnicki cekovi, potpisani racuni bankovnih kreditnih kartiea kao sto su Visa i MasterCard. Odbor za finaneijsko-racunovodstvene standarde / Odbor za standarde finaneijskog racunovodstva SAD (Financial Accounting Standards Board = FASB) je, u svrhu prip reme izvjestaja 0 novcanim tokovima, definirao novae tako da on ukljucuje novae i nov cane ekvivalente. Novcani ekvivalenti su kratkorocna visokolikvidna ulaganja kao sto su fondovi trzista novca, komercijalni papiri i blagajnicki zapisi. Da bi bilo novcani ekvi valent, kratkorocno ulaganje mora imati mogucnost konverzije u poznati iznos efektivnog novea gotovi ne unutar tri mjeseca od trenutka ulaganja. (b) Financijska sredstva su sredstva kojima se financira (pocinje i zavrsava) svaki poslovni proees tj. eiklus reprodukeije. U toku poslovnog procesa -reprodukeije sredstava prelaze iz novcanog oblika u razlicite materijalne oblike, kako bi se na kraju opet vratila u novcani oblik po formuli: novae -roba -novae (kruzno kretan je). Za efikasno poslovanje u eiklusu reprodukcije od bitnog su znacaja obim i struktura finaneijskih sredstava uzimajuci u obzir i rocnost u vremenskom veziva nju tih sredstava u odnosu na njihove izvore, sto se pokusava sagledati kroz izvjest aje 0 tokovima finaneijskih sredstava. Tokovi finaneijskih sredstava predstavljaju kretanja finansijskih sredstava izme du dva ili vise uzastopna bilansa stanja. Tokovi tih sredstava, kao povecanja ili smanjenja financijskih sredstava u odredenom vremenskom periodu (npr. mjesee, polugodiste, godina), pri kazuju se u vidu razlicitih bilansa tokova finaneijskih sredstava ciji iskazi pokazuju kvantitativno, kvalitativno i vremenski odredeno kretanje i transformaeije. (c) Novcana sredstva su sredstva gotovine (engl. cash). Gotovina je tehnicki bankarski izraz za gotov novae koji se jos naziva efektivom i efektivnim sredstv ima

placanja. Obuhvaca kovani novae i novcanice koji su u sluzbenoj upotrebi u odredenoj zemlji. Novcana sredstva -novae se nalazi u blagajni i na ziro i drugim racunima u zavodu za platni promet (ranije i kod nas u Bosni i Hereegovini) i bankama. Novcana sredstva mogu imati razlicite pojavne oblike kao sto su npr. i: efektivni strani novae i potrazivanja na deviznom racunu kod domace ili inozemne banke, novcani ekvivalenti i slicna sredstva koja su za njenog vlasnika operativna. Tokove novcanih sredstava (gotovine) predstavljaju prilivi i odlivi novcanih sre dstava iz tekuceg poslovanja i/ili eksternih transakeija s noveem. Ovi tokovi, njihovo kre tanje i prom 476

jene znace stalno i/ili povremeno pretvaranje novcanih oblika sredstava u nenovc ane oblike, i nenovcanih oblika sredstava u novcane oblike u odredenim oblicima stanovitom dinamikom i prisutnim zakonitostima. Cisti novcani tok (eng1. net cash flow, cash flow) predstavlja razlika izmedu no vcanih primitaka (priliva) i novcanih izdataka (odliva) u odredenom vremenskom periodu. Novcani primici (eng1. cash inflows) su novcana primanja poslovne organizacije (npr. pre duzeca) iz svog okruzenja, koji uvecavaju njena novcana sredstva. Najcesce je rijec 0 primi cima novca od naplate potrazivanja od kupaca za realizirane proizvode i usluge -novcani pri mici iz redovne djelatnosti poslovne organizacije. Novcanim izdacima (engl. cash outflow s) naziva se izdavanje novca iz poslovne organizacije (npr. preduzeca) sro umanjuje njena novcana sredstva. Najcesce je rijec 0 novcanim izdacima potrebnim za nabavku inputa u pr oces reprodukcije / poslovni proces (kao npr. za materijale, energiju, tude usluge, p lace i s1.). 2.3. KARAKTERISTIKE NOVCANIH/GOTOVINSKIH TOKOVA Novcani/gotovinski tokovi mogu se svrstati prema karakteru aktivnosti na koje se odnose na: gotovinske tokove iz poslovnih aktivnosti gotovinske tokove u vezi sa kapitalnim ulaganjima gotovinske tokove iz financijskih aktivnosti poslovne organizacije. Gotovinski tokovi iz tekucih poslovnih aktivnosti mogu biti: a) primici/prilivi: naplata za gotovinu prodatih proizvoda, robe i/ili materijala i izvrsenih usluga naplata za prodaju kupcima (na domacem i inozemnom trzistu) drugi primici po osnovu neposrednih prihoda b) izdaci/odlivi: isplata za gotovinu kupljenog materijala i usluga isplata obaveza dobavljacima materijala i usluga isplata plata placanje dazbina drugi izdaci po osnovu neposrednih rashoda. Saldo izmedu primitaka po osnovu prihoda i izdataka po osnovu rashoda predstavlj a neto gotovinski tok (iii cisti novcani tok) iz tekuce poslovne djelatnosti. Gotovinski tokovi po osnovu kapitalnih ulaganja mogu biti: a) primici/prilivi: naplata iz prodaje stalnih sredstava naplata iz prodaje obveznica i dionica koje su imale karakter kapitalnih ulaganj a 477

b) izdaci/odlivi: izdaci isplata na nabavke stalnih sredstava isplata za kupovinu dionica i obveznica koje imaju karakter kapitalnih ulaganja Moguce je i potrebno utvrditi saldo izmedu novcanih primitaka i novcanih izdatak a iz investicijske aktivnosti, odnosno kapitalnih ulaganja. Gotovinski tokovi iz financijske aktivnosti mogu biti: a) primici/prilivi: iz primljenih dugorocnih zajmova u obliku gotovine iz primljenih kratkorocnih zajmova u obliku gotovine iz prodaje obicnih i preferencijalnih dionica iz prodaje obveznica b) izdaci/odlivi: isplata glavnice za dugorocne zajmove otplata kratkorocnih zajmova placanje dividendi. Moguce je i potrebno utvrditi saldo izmedu novcanih primitaka i novcanih izdatak a iz financij ske aktivnosti. Navedena salda izmedu novcanih/gotovinskih primitaka (priliva) i novcanih/gotovi nskih izdataka (odliva) po osnovu poslovnih aktivnosti, kapitalnih ulaganja i financij skih aktivnosti, kao neto gotovinski tok ili cisti novcani tok, predstavljaju osnovic u za donosenje financijskih/poslovnih odluka. Cisti novcani tok zasniva se na realnim kategorijama: novcanim prilivima i novca nim odlivima. Zbog toga se cisti noveani tok razlikuje od racunovodstvene kategorije dobitka: sadrzajno, vremenski i sa stajalista mogucnosti upotrebe. Sadrzajno gledano, neki novcani prilivi nece biti istovremeno i prihodi (npr. po vrat financijskih plasmana, priliv novca od kredita i s1.). Ni svi prihodi ne moraju postati novcani prilivi (npr. nenaplativa potrazivanja od kupaca). Isto tako, svi novcani odlivi ne moraju postati ujedno i troskovi, odnosno rashodi (npr. financijski plasmani, vracanje glavnice pribavljenih kredita i s1.), kao sto ni svi rashodi, odnosno troskovi ne predsta vljaju ujedno i novcane odlive (npr. amortizacija). Postoji vremenska neuskladenost izmedu nastajanja novcanih priliva i prihoda, od nosno novcanih odliva i rashoda. Novcani prilivi, po pravilu, slijede prihodima, a nov cani odlivi, po pravilu, prethode troskovima, odnosno rashodima. Upotrebno gledano, prihodi neposredno nemaju mogucnost koristenja, a raspoloziva novcana sredstva mogu se k oristiti u razne svrhe. Upravo mogucnost racionalne upotrebe novcanih sredstava uvjetuje

da se o novcanim tokovima treba rezonirati sa stajalista mogucnosti upotrebe novca i o portunitetnih troskova (troskova altemativne upotrebe sredstava).

Analiza novcanih tokova omogucuje analizu pojedinih dijelova priliva i odliva no vcanih sredstava i njihovo kretanje u odnosu na transformaciju pojedinih oblika sredsta va. Pracenje tokova novcanih sredstava odnosi se, u sustini, na pracenje promjena u aktivi i pasivi bilansa stanja, pri cemu je stanje novcanih tokova za svaki dan/period uvjetovano stanje m aktive i pasive proteklog dana/perioda i saldom primanja i izdavanja (priliva i odliva) p laniranog dana (perioda). Ima i izuzetaka kada uprkos promjenama u aktivi i pasivi ne dolazi do novcanog toka (nepodudarnost prihoda sa prilivima, odnosno rashoda sa odlivima -0 cemu sm o vee ranije govorili, kao i npr. u slucajevima: revalorizacije sredstava, prodaje na kredit i sl.). Koristenjem iskaza novcanih tokova za odredeni period moguce je izracunati potre bna i raspoloziva novcana sredstva (uzimajuci u obzir i stepen vjerovatnoce) i na taj nacin omoguciti pravovremeno pribavljanje i plasiranje raspolozivih novcanih sredstava . Navedeni iskaz novcanih tokova od osnovnog je znacaja posebno za donosenje (krat korocnih) financijskih odluka, pa je zbog toga stalno uskladivanje priliva i odliva novcan ih sredstava osnovni i trajni zadatak financijske funkcije. Uprosceni oblik uskladi vanja novcanih tokova polazi od formule: gdje je: Dt -stanje novcanih sredstava u posmatranom tekucem periodu Dt-l -stanje novcanih sredstava u proslom periodu Pt -priliv novcanih sredstava u tekucem periodu °t -odliv novcanih sredstava u tekucem periodu Lmin t -minimalno potrebna likvidna sredstva u tekucem periodu. U svakodnevnoj praksi moze doci do situacije da je: (a) Pt > o, + Lmin t iIi (b) Pt < o, + Lmin t iIi (c) Pt = 0t+Lmin t Svaka navedena situacija trazi odgovarajuce poslovne aktivnosti u teznji da se o ptimiziraju novcani tokovi ili odrze uspostavljeni skladni prilivi i odlivi novcanih sredsta va. Svakako da na stanje novcanih sredstava u tekucem periodu znacajno utice naslije deno stanje novcanih sredstava iz proslog perioda, kao i tekuci prilivi i odlivi ovih sredst ava. Optimizacija novcanih sredstava, odnosno novcanog toka je dinamican proces koji treba rezultirati krajnjom relacijom u vidu sljedeceg odnosa: Na osnovu poznatih priliva i odliva novcanih sredstava (uzimanjem u obzir i step ena vjerojatnosti), uz isticanje prioriteta likvidnosti, potrebno je donositi financ

ijske odluke 0 pribavljanju i plasmanu novcanih sredstava.

Bitno je naglasiti da se unutar strukture novcanih tokova moze dalje detaljnije analizirati npr.: vrsta priliva i odliva u odnosu na gotovinska placanja ili placanja suroga tima novea (mjeniea, cek, akreditiv itd). Isto tako moze se analizirati kvalitet raspoloziv ih novcanih sredstava -da li ona poticu iz cistog novcanog toka i/ili iz vlastitih trajnih i li tudih (posudenih) kratkorocnih i dugorocnih izvora. 2.4. PRIMJER NOVCANOG TOKA . STUOIJ SLUCAJA Krenimo od sljedeceg hipotetickog primjera: Osnovano je malo trgovacko preduzece sa zeljom da u narednom srednjorocnom perio du preraste u preduzece srednje velicine, Preduzece se zove "Najdraza knjizara", Ba vi se: prodajom knjiga, biljeznica, papirne ambalaze i nosaca zvuka (kasete, CD i s1.). Kupei su pojedinei gradani (kupuju robu sistemom: plati i nosi -promptno placanje, bez odgode), zat im pravna liea, skole, fakulteti, biblioteke i druge institueije (koje kupuju robu po sistemu malog ili primjerenog odgodenog placanja). Dobavljaci su razne srodne institueije, izd avacke i stamparske poslovne organizaeije koje su susretljive i zele pomoci razvoj malog preduzeca "Najdraza knjizara", te u prosjeku odobravaju novom preduzecu marzu/rabat od 50% . Vlasnik preduzeca "Najdraza knjizara" zeli u biznis uloziti vlastitih 10.000 nov Ca~~ jediniea (n.j.) i uzeti srednjorocni kredit od banke u visini od 10.000 n.j. Za adaptaeiju poslovnog prostora treba utrositi 12.500 n.j. Preostalo bi jos 7.500 n.j, za pod mirenje neposrednih troskova poslovanja, ali bi i novae od kupaea trebao pristizati dovo ljno brzo da bi podmirio svakodnevne tekuce izdatke. Ocekuje se da zakupnina poslovnog prosto ra, rate kredita i ostali tekuci troskovi (telefon, grijanje, rasvjeta, prevoz, tekuce ma terijalno odrzavanje) godisnje iznosi 27.600 n.j, (mjesecno 2.300 n.j.), Place zaposlenih ce godisnje iznositi 12.000 n.j. (mjesecno 1.000 n.j.). Za marketing komunikaeije mjesecno c e se trositi 250 n.j. Prvih sest mjeseei ce biti najkriticniji prema misljenju vlasnika predu zeca, ali vjeruje da ce ostvariti u tom periodu prodaju u visini od 60.000 n.j. uz marzu o d 50%. Na osnovu iznesenih velicina moze se napraviti projekeija finaneijskog rezultata za prvih sest mjeseei rada: 1. 2. 3. 4.

Prodaja 60.000 n.j. Cijena prodate robe (marza 50%) 30.000 n.j. Bruto dobit 30.000 n.j. Troskovi za sest mjeseei 21.300 n.j,

4.1. Zakupnina, rate i drugi tekuci troskovi 27.600: 2 =13.800 4.2. Place 6 x 1000 = 6.000 4.3. Marketing komunikaeije 6 x 250 =1.500 Neto dobit prije oporezivanja (3-4) 8.700 n.j. Vec smo ranije konstatirali da realizirana prodaja ne mora promptno biti i efekt ivni priliv novcanih sredstava, niti imati rok dospijeca u eijelosti u posmatranom obracunsk om perioduo Zato i polazimo od pretpostavke da od realizirane prodaje od 60.000 n.j. ostvare n je, u

prvih sest mjeseci, efektivni priliv novcanih sredstava u visini 48.000 n.j. Oba veze prema dobavljacima se trebaju regulirati prema dogovorenoj dinamici (koju cemo pretpos taviti). Na temelju prethodnih konstatacija i podataka moze se prezentirati sljedeca prog noza novcanog toka, odnosno cistog novcanog toka za prvih sest mjeseci poslovanja: / 4.000 10.000 10.000 24.000 5.000 5.000 5.000 5.000 7.000 7.000 12.000 12.000 15.000 15.000 48.000 5.500 2.300 1.000 250 12.500 21.550 2.450 2.450 _ 2.950 2.300 1.000 250 6.500 -1.500 2.450 950 4.220 2.300 1.000 250 7.770 -2.770 950 -1.820 7.416 2.300 1.000 250 10.966 -3.966 -1.820 -5.786 9.332

2.300 i.ooe 250 12.882 -882 -5.786 -6.668 9.690 2.300 1.000 250 13.240 1.760 -6.668 -4.908 39.108 .E....12rezentiranih podataka jasno se vidi iznos i karakter cistog novcanog tok a.' On je sarno u prva dva mjeseca pozitivan (novcani prilivi veci od novcanih odliva), a u narednim je mjesecima negativan (novcani prilivi su manji od novcanih odliva). Ovakvo sta nje nije dobro za vlasnika preduzeca "Najdraza knjizara" i on mora poduzimati odredene ak tivnosti kako bi imao primjereno pozitivan cisti novcani tok. Primjereno pozitivan cisti novcani tok znaci teznju i ostvarenje ranije navedene relacije: Pt =Ot + Lmin t. Vlasnik preduzeca moze npr.: traziti od kupaca sa odgodenim placanjem da sto prije plate svoje obaveze (ali p ri tome on te kupce moze izgubiti u buducnosti -oni mogu otici kod konkurencije) povecati obim prodaje sa promptnim placanjem (sistem: plati i nosi) traziti od dobavljaca kredit (koji ce se morati vracati, a to ce uticati na veli cinu odliva novcanih sredstava u buducem periodu) traziti povoljnije dobavljace (pitanje je imali ih uopce) smanjiti neke od postojecih troskova (ali to moze uticati na ukupan obim poslova nja) itd. U pravilu, ukoliko preduzece naizmjemcno prolazi kroz periode viska i nedostatka novca, jedan od mogucih izalaza je u prihvatljivim dodatnim pozajmicama (ako ne postoji 2 Istina, ovdje je primijenjen prostiji obracun, bez npr. obraeunavanla amortiza cije, poreza i sl, stavki. Medutim, to bitnije ne utice na sustinsko shvatanje karaktera novcanoq toka.

bolji nacin prevazilazenja ovog stanja). Medutim, ukoliko nema duzeg perioda sa viskom novca, osnovana je sumnja da je preduzece potkapitalizirano (treba mu veci inici jalni iJili tekuci kapital) iJili ima losu generalnu poslovnu politiku. Ako je generalna pos lovna politika dobra, onda je rijec 0 potkapitaliziranosti preduzeca, Znaci: traze se dodatna i nvestiranja. U svemu tome bitno je naglasiti nepobitnu istinu: ako trazite od drugih da inves tiraju u vas poslovni prijedlog, prognoza cistog novcanog toka je kljucni opredjeljujuci element potencijalnog investitora. Ukoliko je pozitivan cisti novcani tok, vjerovatno ce se lako naci potencijalni investitor, u suprotnom niko nece investirati u preduzece ciji je d ugorocno negativan cisti noveani tok. Vratimo se ponovno na prezentirani kvantitativni primjer prognoze cistog novcano g toka za prvih sest mjeseci poslovanja. Napravimo promjene na sarno dva mjesta: neka se od kupaca efektivno naplacuje svakog mjeseca vise (od navedenog) za 1000 n.j. da se za popravke i uredenje/adaptaciju poslovnog prostora potrosi ne 12.500 n.j . vee sarno 10.500 n.j. Novi obracun -prognoza cistog novcanog toka je: 1 rm, 2 mj. 3 nu. 4 mi 5 rnj, 6 mj. Novcana orimania /orilivi: Prodaja 5.000 6.000 6.000 8.000 13.000 16.000 Vlasnicki kaoital 10.000 Kaoital od zaima 10.000 Ukupan ulaz novca / Prilivi 25.000 6.000 6.000 8.000 13.000 16.000 Novcana olacania/odlivi: Nabavke 5.500 2.950 4.220 7.416 9.332 9.690 Zakupnina rate itd. 2.300 2.300 2.300 2.300 2.300 2.300 Place 1.000 1.000 1.000 1.000 1.000 1.000 Markelina komunidranie 250 250 250 250 250 250 Pooravke i uredenie/adao, 10.500 ----Ukuoan izlaznovca/odliv 19.550 6.500 7.770 10.966 12.882 13.240 Noveane bilance Mieseena noveana bilanca 5.450 -500 -1.nO -2.966 118 2.760 Prenos bilance 5.450 4.950 3.180 214 332 Prenesena bilanca iii cisti novCani tok 5.450 4.950 3.180 214 332 3.092 Iz prezentiranog obracuna jasno se vidi da u svih sest mjeseci imamo pozitivan c isti novcani tok, sto je velika promjena u odnosu na prvobitno stanje. Nove pretposta vke, koje smo uveli u inovirani obracun, realno su ostvarive sto znaci da sa agresivnijom politikom nap1ate potrazivanja i skromnijom adaptacijom izbjegavamo nepovoljne negativne c iste novcane tokove.

Ocito je da vlasnik preduzeca treba istraziti vise mogucnosti u svojoj poslovnoj politici kako bi iznasao najprihvatljivije rjesenje vezano za cisti novcani tok -jedan od osnovnih indikatora uspjesnog poslovanja. Nepobitno je pravilo da je pozitivan cisti novc ani tok preduvjet uspjesnog poslovanja.

2.5. UMJESTO ZAKUUCKA Umjesto zakljucka dajemo sheme: Intemi i ekstemi aspekti tokova gotovine u predu zecu (preuzetu iz knjige: prof.dr Dragan Krasu1ja, Pos1ovne finansije, Ekonomski faku ltet, Beograd, 1989, str. 114), Skicu novcanih tokova (preuzetu iz knjige: David H. Ba ngs, Jr., Kako napraviti pos1ovniplan, sedmo izdanje, Jakubin i sin, Zagreb i Centar za po duzetnistYO, Osijek, 1998., str. 74) i Tokovi sredstava unutar preduzeca (preuzetu iz knjige: James C. . van Home, Financijsko uprav1janje i po1itika (financijski menadzment), deveto iz danje, MATE, Zagreb, 1993, str. 805). INTERNII EKSTERNIASPEKTITOKOVA GOTOVINE U PREDUZECU Privrp.mp.ni nrilivi Vlastiti izvori Povierioci ~+I__I~ Povre -meni nrllivi *) povremeni od1ivi: kamata, porezi, raspodje1a dobitka, otp1ata duga, povlacenj e vrijednosnih papira.

Skica noveanih tokova Primici Izdaci Povecanje novea ostvareno Povrat zajmova poslovnim aktivnostima Novi zajmovi Kupovina nove dugotrajne imovine Prodaja dugotraje imovine Isplata dividendi Novi ulozi u glavnieu Otkup dionica Pozajrnica zaposlenima Novae prirnljen prodajom Manje novae isplacen: dobavljacima, zaposlenieima, prevoznieima, za poreze itd. Struktura noveanih primitaka i izdataka I. Novae (u banei i blagajni) na pocetku razdoblja. Njemu treba dodati: 2. Novae primljen prodajom za gotov novae ~ 3. Novae primljen prodajom na kredit (naplatom potrdivanja od kupaca) 4. Novae primljen od prodaje dugotrajne imovine 5. Novae primljen ulaganjem u glavnieu 6. Novae primljen od zajma 7. Novae primljen od vee otpisanih potrafivanja 8. Ostale uplate, primiei Ukupni novCani primiei Oduzeti novcane izdatke 9. Nove zalihe kupljene gotovim noveem 10. Isplaeene place i nadnice 11.

IsplaCeni porezi i doprinosi na place 12. Isplaceni ostali dodati na place 13. Nova oprema za kupljenu gotovim noveem 14. Za proizvodnju 15. Za wed i prodajni prostor 16. Za dostavu 17. Premije osiguranja 18. Plaeanje usluge 19. Raeunovod! 20. Odvjetnika 21. Komunalije 22. Telefon 23. Grijanje, svjetlo, struja 24. Rek1ama Povecanje novca ostvareno poslovnim aktivnostima 25. Dio glavniee i kamata na zajam 26. Izdaei za vozilo 27. Benzin, ulje 28. Oddavanje vozila 29.Gume 30. Usluge prevoza 31. Izdvajanje za nenaplativa potrazivanja (ako za to postoji posebanfond) 32. Plaeeni porezi 33. Na dobit 34. Na imovinu 35. Na akeize 36. Na promet (ako postoje) 37. Isplacene dividende vlasnieima 38. Izdvajanje za nepredivdene izdatke 39. Izdvajanje za zamjenudugotrajne imovinekoja se deproeira (ako za to postoji poseban fond) Razlika ~ mYCanih pimitaka i ~ oovCanih izdataka je IIlMIC u banci i b1agajni na mju l3Zdoblja (ito je '!iedm i zavdno staqje kata Novae ubilarK:i) Biljeika: ObuhvaCeni su sarno novCani primiei i izdaci. Toje stvami novaekoji je iii primljen iii isplaeen,ali ne i potrafiV8l\ia, odn08llO obaveze koje dosprijevaju u bud~ti iii su vee dospjele. One se pojavljuju u planiranom izvjelltaju 0 dobiti i planiranoj bi1anei.

PROIZVODNJA ~ U TIJEKU 1OIIl~t----------------, ~ '------.~---'~ ZALIHE GOTOVIH PROIZVODA Troskovi rada Amortizaeija Gubitak POTRAZIVANJA zbog spornih potrazivanja Prodaja za novae Troskovi prodaje i administrativni troiikovi Prodaja na kredit Naplate UKALKULIRANE NADNICE I DRUG! IZDACI Isplata nadnica i drugi izdaei Kupovina sredstava NETO FIKSNA SREDSTVA SIROVINE TRGOVACKA DUGOVANJA " Investicije ... ... .... I NOVAe I Otplata zajmova Placanjaza novae , Dividendei iskupdionica Zajmovi DlONICARSKI TRAJNI KAPITAL DUGOVI PROIZVODNJA ~ U TIJEKU 1OIIl~t----------------, ~ '------.~---'~ ZALIHE GOTOVIH PROIZVODA Troskovi rada Amortizaeija Gubitak POTRAZIVANJA zbog spornih

potrazivanja Prodaja za novae Troskovi prodaje i administrativni troiikovi Prodaja na kredit Naplate UKALKULIRANE NADNICE I DRUG! IZDACI Isplata nadnica i drugi izdaei Kupovina sredstava NETO FIKSNA SREDSTVA SIROVINE TRGOVACKA DUGOVANJA " Investicije ... ... .... I NOVAe I Otplata zajmova Placanjaza novae , Dividendei iskupdionica Zajmovi DlONICARSKI TRAJNI KAPITAL DUGOVI TOKOVISREDSTAVA UNUTARPREDUZECA

3. KREDITIRANJE KAO IZVOR FINANCIRANJA POSLOVNOG SUBJEKTA 3.1. OSNOVNE KARAKTERISTIKE 3.1.1. Vrste kredita 1. Prerna vrernenskoj rocnosti: a) Kratkorocni krediti -rok otplate do jedne godine. U principu se najcesce koriste za financiranje sezonskih zaliha i drugih kratkor ocno vezanih tekucih (obrtnih) sredstava. b) Srednjorocni krediti -rok otplate od jedne do pet godina c) Dugorocni krediti -rok otplate preko pet godina. Napornena: cesto se i srednjorocni i dugorocni krediti nazivaju sarno dugorocnim kreditirna i, u principu, najcesce se koriste za financiranje stalnih (osnovnih) sredstava. 2. Prerna pokrivenosti: a) Pokriveni krediti -daju se sarno uz posebnu garanciju korisnika kredita (zalog, garancija treceg lica, hipoteka i s1.) b) Nepokriveni krediti -daju se bez posebne garancije 3. a) b) c)

Prerna obliku davanja i vracanja: robni krediti -daju se u robi i vracaju u robi kornercijalni -daju se u robi, vracaju se u noveu financijski -daje se u novcu i vracaju se u noveu.

4. a) b) c) d)

Prema namjeni Proizvodacki -daju se za proizvodne svrhe Potrosacki -daju se za potrosacke svrhe Investicijski -daju se za investicijske projekte Krediti za tekuca (obrtna) sredstva

5. Prema porijeklu: a) Domaci krediti -daju ih domace institucije (banke, preduzeca itd.) b) Inozemni krediti -daju ih inozemne institucije (banke, preduzeca itd.) 3.1.2. Bitni elementi kredita nominalni iznos vrijeme amortizacije sa ili bez grace perioda visina kamatne stope nacin -model amortizacije mogucnosti konverzije 3.1.3. Bonitet lica u kreditnom odnosu bonitet korisnika kredita (duznika) bonitet davaoca kredita (povjerioca) 3.2. OBLICI KREDITA 3.2.1. Nenamjenski kratkorocni kredit Primjer nenamjenskog kratkorocnog kredita Poslovna banka je odobrila gradaninu N.N. nenamjenski kratkorocni kredit od 1.00 0,00 novcanih jednica pod uvjetom da kredit vraca u jednakim mjesecnim ratama po 100, 00 novcanih jedinica krajem svakog mjeseca u toku narednih 12 mjeseci: a) Ana1izirati moguce strukture mjesecnih rata (odnos otp1ate i kamata) b) Utvrditi cijenu ovog kredita c) Analizirati iznose otplata i kamata u strukturi mjesecne rate sa stajalista vremenske vrijednosti novca i njihovog utjecaja na karakter ob1ika priliva novcanih sredstava u banku.

Obracun: Nominalni iznos: -Ucesce/uplata u gotovu 1.000,00 n.j.°n.j. Stvarni dug 1.000,00 n.j, + Planirana kamata 200,00 n.j. Iznos zaduzenja 1.200,00 n.j. Mjesecna rata 100,00 n.j. Prosjecna otplata =1000 : 12 = 83,33 n.j. Prosjecna kamata = 200: 12 = 16,67 n.j. Prosjecne mjesecne rate =1200 : 12 =100,00 n.j.

.j:>, o ss» JEDNAKE MJESECNE RATE PROSJECNE OTPLATE I PROSJECNE KAMATE Tabela 1. 1'111111111.1.1.1111111111111111 .._11\ 1111\111111111:1:111:1111:\1111.11\1\ DUG I 1000,0 I 916,67 I 833,34 I 750,01 I 666,68 I 583,35 I 500,02 I 416,69 I 33 3,36 I 250,03 1166,70 I 83,37 16.500,22 OTPLATA I 83,33 I 83,33 I 83,33 I 83,33 I 83,33 I 83,33 I 83,33 I 83,33 I 83,33 I 83,33 I 83,33 I 83,33 I 999,96 KAMATA I 16,67 I 16,67 I 16,67 I 16,67 I 16,67 I 16,67 I 16,67 I 16,67 I 16,67 I 16,67 I 16,67 I 16,67 I 200,04 MJESECNA RATA 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 11. 200,00 Pitanja: Koliko je korektan ovakav nacin obracuna kamate? Koliko se kamata placa u prvom mjesecu, a koliko bi trebalo? Koliko se kamate placa u posljednjem mjesecu, a koliko bi trebalo? Sta ovo znaci sa naucnog stajalista?

1000 Prosjecna otplata =----.-=83,33 12 G.p.m Mjesecne kamate se racunaju po formuli K =------. 1200 1000· p·1 91667· p·1 83334· P ·1 7501· p·1 66668· p·1 --~--+' +' +'+' + 1200 1200 1200 1200 1200 58335·p·1 50002·p·1 41669·p·1 33336·p·1 25003·p·1 +'+'+'+'+' + 1200 1200 1200 1200 1200 + 166,70· P ·1 + 83,37 . P ·1 =200 1200 1200 p. 6500,22 =200 ·1200 p=36,92%

-l'>o (0 '" JEDNAKE MJESECNE RATE MJESECNA STOPA 3,077% Tabela 2. :ill!IIIII!lilill·~~I:I!II!lililililllllllilil!llilll!~lilill!liilllilll 1\\:1 1III111\:\lllli·II:IIIIIIIIIIII: DUG I 1000,0 I 930,77 1859,41 I785,85 I 710,03 I 631,88 I 551,32 1468,28 I 382,6 9 I 294,47 I 203,53 1109',79 OTPLATA I 69,23 I 71,36 I 73,56 1 75,82 I 78,15 I 80,56 I 83,04 I 85,59 1 88,22 1 90,94 I 93,74 I 96,62 I 986,83 KAMATA I 30,77 I 28,64 I 26,44 I 24,18 I 21,85 I 19,44 I 16,96 I 14,41 1 11,78 1 9,06 I 6,26 I 3,38 I 213,17 MJESECNA RATA I 100,0 I 100,0 I 100,0 I 100,0 I 100,0 I 100,0 I 100,0 I 100,0 I 100,0 I 1 00,0 I 100,0 I 100,0 11.200,00 GODISNJA KAMATNA STOPA =36,92% MJESEcNA KAMATNA STOPA =36,92 : 12 =3,077%

JEDNAKE MJESECNE RATE KONFORMNA ILl EKVIVALENTNA MJESECNA STOPA 3% Tabela 3. DUG I 1000,0 I 930,00 I 857,90 I 783,64 I 707,15 I 628,36 I 547,21 I 463,63 I 37 7,54 I 288,87 I 197,54 1103,47 OTPLATA I 70,00 I 72,10 I 74,26 I 76,49 I 78,79 I 81,15 I 83,58 I 86,09 I 88,67 I 91,33 I 94,07 I 96,90 I 993,43 KAMATA I 30,00 I 27,90 I 25,74 1 23,51 I 21,21 I 18,85 I 16,42 I 13,91 I 11,33 I 8,67 I 5,93 I 3,10 I 206,57 MJESECNA RATA I 100,0 I 100,0 I 100,0 I 100,0 I 100,0 I 100,0 I 100,0 I 100,0 I 100,0 I 1 00,0 I 100,0 I 100,0 11.200,00 c =1o{~I +1~o -IJ POCETNI DUG =1.000,00 UKUPNA KAMATA = 200,00 UKUPNO ZADUZENJE =1.200,00 MJESECNA KAMATNA STOPA =3% 3= IO{~1 + I~O -IJ GODISNJA KAMATNA STOPA =42,57608868% P =42,57608868% .j:>. <0 W

-l'>o <0 -l'>o JEDNAKE MJESECNE OTPLATE PROMJENJIVA KAMATA I PROMJENJIVE MJESECNE RATE Mjesecna stopa 3% Tabela 4. 111!11!.:!:llllilllllll:li:lllii:I!:llil:lljllll~lliji:ililllijliljllllil:I~!!:

1::\1:1::\1\111111111111111.1111111'111:\1\1111111.111::li.IIIIII·I·II.II.11I 111111:1:!I!II.IIIIII.l.\ill:III!III\III::ll\·I·~:I:I:1:1~lllll:IIII\IIIIIIIII\ill·i\l llil·I·I:I.:IIII·ill:1·1:·:I:I'IIIIIII:IIII:I·I.I:I·\I:\:I:i:.:II·1 DUG I 1000,0 I 916,67 I833,34 I750,01 I 666,68 1583,35 I500,02 I416,69 I 333,36 I 250,03 1166,70 I 83,37 OTPLATA I 83,33 I 83,33 1 83,33 I 83,33 1 83,33 I 83,33 1 83,33 I 83,33 I 83,33 I 83,33 I 83,33 I 83,33 I 999,96 KAMATA I 30,00 I 27,50 I 25,00 I 22,50 1 20,00 I 17,50 I 15,00 I 12,50 I 10,00 I 7,50 I 5,00 I 2,50 I 195,00 MJ~~;NA 1113,331110,831108,331105,831103,331100,831 98,33 I 95,83 I 93,33 I 90,83 I 88,3 3 I 85,83 1 1.194,46 GODISNJA KAMATNA STOPA =36,92% MJESEcNA KAMATNA STOPA =36,92 : 12 =3,077%

3.2.2. Kontokorentni kredit Kontokorentni kredit je kredit po tekucem racunu. Utvrduje se visina dugovnog sa lda tekuceg racuna sto u stvari predstavlja kontokorentni kredit. Stopa aktivne kamate obracunava se na dugovni saldo tekuceg racuna, Stopa pasvine kamate obracunava se na pasivni saldo tekuceg racuna. Primjer: Na tekucem racunu nalaze se sljedece pozicije: Duguje: 01.01. 500,00 novcanih jedinica (n.j.) Rok 31.12. 10.02. 600,00 n.j. Rok 20.02. 20.04. 800,00 n.j. Rok 10.05. 04.06. 400,00 n.j. Rok 04.06. Potrazuje: 10.02. 1.000,00 n.j Rok 10.02. 20.03. 800,00 n.j. Rok 20.03. 25.05. 200,00 n.j. Rok 25.05. Izraditi tekuci racun i zakljuciti ga 30.juna Kamatna stopa je 6% : 5% Napraviti analizu ovog primjera sa stajalista kontokorentnog kredita. Tekuci racun N.N. (stepenasta metoda) 01.01. 31.12. 50000 10.02. 10.02. 1.00000 50000 50 10.02. 20.02. 60000 100 00 28 20.03. 20.03. 80000 70000 357 20.04. 10.05. 80000 100 00 15 25.05. 25.05. 20000 10000 10 04.06. 04.06. 40000 300 00 78 30.06. Zbirkamatnih brojeva 326 417 30.06. Kamata saldo 30.06. 035 0 29965 91 30.06. Saldo 30.06. 29965 181 2.30000 2.30000 417 417 01.07. Poeetno stan' 29965 0 29965

Obracun kamate vrsen je po formuli: G. d . P LKbr . p K=--= 36500 365 K =326 .6 =536 D 365 ' K =417.5=571 p 365 ' Saldo kamate =Kp =0,35 Posto je saldo prometa dugovan, zakljucujemo da je koristen kontkorentni kredit. 3.2.3. Kreditna linija Kreditna linija je slicna kontokorentnom kreditu. To je, u biti, kratkorocni kre dit bez pokrica. Odobrava se na osnovu utvrdenog boniteta komitenta uz poseban ugovor. Primjer: Preduzece je zakljucilo ugovor 0 kratkorocnom kreditu sa bankom pod sljedecim uv jetima: a) Banka odobrava kredit u ukupnom iznosu od 5.000.000,00 novcanih jediniea (n.j.) i obavezuje se da ga korisniku doznaci u dvije transe, ito: 3.000.000,00 n.j. 20.04. i 2.000.000,00 n.j. 20.09. b) Redovna kamataje 8%, a zatezna (za zakasnjenje, kaznena, moratorna) 5%, e) Provizija na neiskoristeni kredit 1% od iznosa neiskoristenog kredita d) Banka se obavezuje da plati na ime ugovorne kazne, ako u roku od 3 dana ispra vnog naloga ne doznaci kredit, 1% od iznosa kredita koji nije stavljen korisniku na raspolaganje e) Korisnik kredita treba da vrati 2.500.000,00 n.j. 15.10. i 2.500.000,00 n.j. 15.11. Realizacija potpisanog ugovora bila je sljedeca: a) Bankaje doznacila prvu transu 25.04. (prekoracenje izazvano njenom krivieom), a drugu transu, po nalogu korisnika kredita u iznosu od 1.500.000,00 n.j., dana 20

.09. b) Korisnik kredita isplatio je 2.500.000 n.j. 15.10. i 2.000.000 n.j. , dana 10 .12. e) Troskovi su iznosili: 30.06. novcanih jedinica 2.000,00, a 10.12. novcanih je dini ea 3.000,00

Na osnovu datih podataka treba izraditi obracun i dati analizu kreditnog racuna. Kreditni racun N.N. ::::(:'i~:""jj(::SiftIdl:f:jj::'I::::::j::t(~atrii_ 30.6. 30.6. 66 30.6. 82 20.9. 25 15.10. 31 10.12. 25 10.12. 10.12. 10.12. 10.12. 10.12. 163 25.4. Prenos na ziro racun 30.6. Kamata8% 30.6. Troskovi 30.6. 1% ugovome kazne 30.6. Naplata kamate i ostaloa 30.6. Saldo 1.7. Saldo 20.9. Prenos na ziro r. 15.10. otplata 10.12. Otolata 10.12. Red.kamata 8% 10.12. Zatezna kam. 5% 10.12. 1% provizije na neisk.kred. 10.12. Troskovi 10.12. Naplata kamate i ostaloa 25.4. 66 30.6. 30.6. 30.6. 3.000.000 43.39726 2.000 00 3.045.39726 3.000.000 00

1.500.000,00 103.123,29 6.849,32 5.000,00 3.00039 4.617.97300 30.000,00 15.397,26 3.000.000 00 3.045.397 26 2.500.000 2.000.000 117.793,00 4.617.97300 o o o 0 0 0 0 0 0 0 0 0 3.000.000,00 3.043.39726 3.045.39726 3.015.397,26 3.000.000,00 3.000.000.00 4.500.000,00 2.000.000 103.123,29 109.972,61 114.972,61 117.97300 1.980.000 1.980.000 1.980.000 2.460.000

1.125.000 620.000 500.000 1.980.000 4.705.000 4.705.000 4.705.000 K = 1.980.000·8 = 43.39726 1 365 ' K = 4.705.000.8=103.12329 2 365 ' 500.000 ·5 Kzat..,w = = 6.849,32 365 3.2.4. Lombardni kredit Lombardni kredit je kratkorocni kredit koji se odobrava na temelju zaloga. U pri ncipu, daje se na rok od tri mjeseca. Primjer: Privredno preduzece zatrazilo je od banke lombardni kredit na osnovu zalozenih 5 000 kg robe po trZisnoj cijeni od 150 novcanih jedinica (n.j.) po kg. Bankaje odobrila kredit 15.05. pod slijedecim uvjetima: lombardna stopa 80%, kamatna stopa a) 6%, b) 266%, tros kovi 500 n.j. Treba izraditi obracun. (k, 365)

a) Obracun 15.05. Vrijednost zaloga 5000 kg po 150 nj./kg 750.000,00 n.j. Zajam,80% 600.000,00 n.j. -92/6% kamate 9.073,97 n.j. -troskovi 500,00 nj. 9.573,97 n.j. Za isplatu: 590.426,03 n.j, b) Obracun 15.05. Vrijednog zaloga 5000 kg po 150 nj./kg 750.000,00 n.j. Zajam,80% 600.000,00 n.j. -c % kamate 232.107,35 n.j.* -troskovi 500,00 n.j. 232.607,35 n.j, Za isplatu: 367.392,65 n.j. C =100(3965 1+ 266 -1) =38,68455879% 100 K =600.000·38,68455879 =232.107 35 100 ' 3.2.5. Kratkorocni robno-komercijalni kredit -potrosacki kredit Moze se odobriti: a) bez ucesca u gotovom i bez depozita b) sa ucescem u gotovom c) sa obavezom polaganja depozita Primjer: a) Bez ucesca u gotovom i bez depozita Potrosacki kredit od 1.800,00 novcanih jedinica (n.j.) sa 12% treba otplatiti u toku 6 mjeseci jednakim mjesecnim ratama koje sadrze prosjecne otplate i prosjecan mjes ecni iznos planirane kamate.

a) Urediti obracun kredita b) Ako na dan dospijeca 4. rate duznik izrazi zelju da u cijelosti isplati ostat ak kredita koliko tada treba jednokratno platiti? a) Obracun Nominalni iznos kredita 1.800,00 n.j. -Uplata u gotovu Stvarni dug 1.800,00 n.j. + Planirana kamata 63,00 n.j. Iznos zaduzenja 1.863,00 n.j. Mjesecna rata (obrok) 310,50 Pomocne radnje Preracunata kamatna stopa: P 12 p' =-.m =-·1 = 1% 12 12 Prosjecna otplata: b= 1800 =300 6 Planirana kamata: LK = G· p .(m + 1)=1800·12.7=6300 ili 2400 2400 ' LK=m(K1 +K6) 2 LK = ~(18 + 3)=3.21=63 iii 2 LK= m[2K1 ± (m -1)d]=~(2'18 -5.3)=3. (36-15)=3·21 = 63 22

b) kamata za bonifikaciju =bonifikaciona kamata bI) Obracun Iznos zaduzenja -polozene rate 931,50 n.j. -kamata za bonifikaciju 9,00 n.j. Za naplatu: Pomocne radnje: -polozene rate =310,50 . 3 =931,50 -kamate za bonifikaciju m=2 K6=K1=3 d =3 K=m[2K+(m-1)d]=~[2.3+(2-1).3]=9 B 2 1 2 b2) Obracun Neuplacene otplate Dospjela kamata 54,00 Uplacena kamata 31,50 Za naplatu: Pomocne radnje: Neuplacene otplate 300 . 3 =900 Dospjele kamate m=4;K1 =18,d=3 K =m [2K1 -(m -1)d]=~[2 .18-(4-1).3]=54 22 -Placena kamata 10,50 . 3 =31,50 1.863,00 940,50 922,50 900,00 22,50 922,50

c) Sa ucescem u gotovom Potrosacki kredit od 1.800,00 n.j. sa 12% treba otplatiti u toku 6 mjeseci jedna kim mjesecnim ratama koje sadrze prosjecne otplate i prosjecan mjesecni iznos planir ane kamate. Korisnik kredita duzan je uplatiti 20% na ime ucesca u gotovom. Uraditi obracun kredita: Obracun: Nominalni iznos kredita 1.800,00 n.j. -20% ucesca u gotovom 360,00 n.j. Stvarni dug 1.440,00 n.j. + Planirana kamata 50,40 n.j. Iznos zaduzenja 1.490,40 n.j. Mjesecna rata (obrok) 248,40 n.j. Pomocne radnje: Planirana kamata: LK = G· p(m1 +1) = 1440·12(6+1) =5040 ili 2400 2400 ' K =14 40'K =14,40 =240 I, 1 66 ' LK = ~(l4,40 + 2,40) = 50,40 iii 2 L K= ~[2 ·14,40 -(6 -1).2,40] = 50,40ili 2 IK= ~[2' 2,40+ (6-1)· 2,40]= 50,40 2 d) Sa obavezom polaganja depozita Odobren je potrosacki kredit od 5.000,00 n.j. pod sljedecim uvjetima: depozit od 10% u gotovini polozen na racun davaoca kredita sa kamatnom stopom 2% kamatna stopa na kredit 15%

vrijeme otplate 10 mjeseci sistemom jednakih mjesecnih rata. Izracunati: a) visinu mjesecne rate b) visinu ukamacenog depozita c) visinu iznosa zaduzenja ako bi se dug regulisao u cjelini na dan dospijeca ce tvrte rate

Objasniti sve dobivene rezultate Obracun: Nominalni iznos kredita 5.000,00 n.j. -Uplata u gotovomu Stvami dug 5.000,00 n.j. + Planirana kamata 343,75 n.j. Iznos zaduzenja 5.343,75 n.j, Mjesecna rata (obrok) 534,375 n.j, Ukamacenidepozit = 500·2.10 =50833n.j. 1200 ' Rezultat =3.609.375 n.j. 3.2.6. Akceptni kredit i eskontovanje mjenica Akceptni kredit u sebi sadrzi i mogucnosti ekskontovanja mjenica. Ista mogucnost postoji i kod rambursnog, avalnog i vinkulacionog kredita. Zato dajemo primjer eskontova nja mjenica: Banka je eskontovala 20. marta dvije mjenice ito: mjenica na 4.000,00 novcanih j edinica (n.j.) s rokom 19. aprila i mjenica na 5.000,00 n.j. sa rokom 04.maj. Provizija se raeuna od eskontne sume po stopi 0,4%. Troskovi su 16,73 n.j, a kamatna stopa 6%. Treba izracunati cisti iznos eskonta na nacin poslovnog eskonta i k, 360 (dane racunat i po kalendarn, a godinu 360 dana =francuski nacin racunanja vremena). Eskontovano (ili obracun) 20. mart Mjenica na 4.000,00 n.j, rok 19.04., dana 30 Mjenica na 5.000,00 n.j, rok 04.05., dana 45 Zbir 9.000,00 n.j. Eskont (kamata) 57,50 n.j. Eskontna suma 8.942,50 n.j. Provizija 35,77 Troskovi 16,73 52,50 n.j. Cisti iznos eskonta 8.890,00 n.j. 3.2.7. Investicioni kredit Investicioni kredit je, po praviIu, srednjorocni iIi dugorocni kredit. Daje se u z odgovarajuci collateral (specificnu vrstu osiguranja novcanih potrazivanja nekim vrijednostim a, posebno onima koje su zamjenjive za novae).

Modeli amortizacije investicionih kredita mogu biti razliciti (0 cemu se vise iz ucava u financijskoj matematici). Svi se modeli svrstavaju u dvije temeljne skupine: modeli s primarno datim otplatama i modeli s primarno datim anuitetima. Primjer: Preduzece je uzelo investicioni kredit od 1.000.000,00 novcanih jedinica (n.j.) pod sljedecim uvjetima: vrijeme otplate 4 godine, godisnja kamatna stopa 10%, modelo tplate: a) jednakim godisnjim dekurzivnim otplatama b) jednakim godisnjim dekurzivnim anuitetima. a) Model jednakih godisnjih otplata nodlO2.1 1.000.000,00 o 750.00000 1 100.00000 250.00000 350.000,00 2 500.000,00 75.000,00 250.000,00 325.000,00 250.00000 250.00000 300.000,00 3 50.00000 25.000,00 250.000,00

275.000,00 4 2.500.000,00 1.000.000,00 250.000,00 1.250.000,00 b) Model jednakih godisnjih anuiteta ,,::G.QQlo.a~ 1.000.000,00 o 784.529,20 215.470,80 1 100.000,00 315.470,80 547.511,32 2 78.452,92 237.017,88 315.470,80 286.79165 3 54.75113 260.71967 315.47080 315.470,80 4 28.679,15 286.791,65

2.618.832,17 1.000.000,00 1.261.883,20 261.883,20 Napomena: jednake godisnje anuitete racunali smo po formuli: a =Krn(r -1) -: -1 a =1.000.000. 1,10 4 °:10 -1) =315.470,80 1,10 -1 (K =kredit,r =1+L) 100

4. AUTONOMNIILI SPONTANIIZVORI FINANCIRANJA -PRIMJER NA GOTOVINSKOM CIKLUSU PREDUZECA Formiraju se na osnovu obaveza iz poslovnih odnosa sa dobavljacima, iz obaveza prema radnicima i fiskusa, i ostalih obaveza Mogu se formirati i na osnovu racionalizacije poslovnih procesa, primjerenijom politikom prema dobavljacima, naplati od kupaca, racionalnijom politikom upravlj anja zalihama sirovina, materijala, poluproizvoda i gotovih proizvoda Primjer na gotovinskom ciklusu preduzeca, prilagoden karakteru ovog rada, u osnovnom pogledu je preuzet iz knjige: dr Dragan Krasulja: Poslovne finansije, Ekonomski fakultet, Beograd, 1989. (str. 192-205), odnosno prema L.J.Gitman: Principles of Managerial Finance, Harper and Raw Publishers, New York, 1976, str. 171. GOTOVINSKI CIKLUS PREDUZECA Po1azne pretpostav1jene velicine: 1. Poslovna godina 360 dana 2. Pocetna prosjecan starost dobavljaca 35 dana 360 3.Iz I. i 2. :::::} Koeficijent obrta dobavljaca =----=10,286 35 4. Pocetna prosjecna starost zaliha =85 dana 360 5.Iz 1. i 4.:::::} Koeficijent obrta ukupnih zaliha =----=4,235 85

6. Pocetna prosjecna starost kupaca =70 dana 360 7.Iz 1.i6. => Koeficijent obrta kupaca =-----: 5,143 70 8.Iz 1.,2.,4.i6. => gotovinski ciklus =120 dana 360 9.Iz 1i8. => Koeficijent obrta gotovine =----=3,00 120 10. Ukupno planirani izdaci gotovine za redovno poslovanje iznose 12.000.000,00 n.j. 12.000.000 11.Iz 10.i9. => prosjecan saldo gotovine =------= 4.000.00 n.j. 3 12. Oportunitetni troskovi drzanja gotivne = 8% p.a. 13. Iz 11. i 12. => troskovi drzanja prosjecnog salda gotovine = =4.000.000 x 0,08 = 320.000 novcanih jedinica (n.j.)

GOTOVINSKI CIKLUS PREDUZECA nabavka realizacija gotovih nap1ata materijala proizvoda na kredit potrazivanja nakredit Prosjecna starost zaliha Prosjecna starost kupaca (85 dana) (70 dana) 35 85 iss o Prosjecna starost i! 1j dobavljaca ! (35 dana) isp1ata ; jIi dobavljaca 1 ; j I II I !'--------------..v,....------------J) izdatak gotovinski ciklus primanje gotovine (120 dana) gotovine !----1~. vrijeme u danima o

EFEKAT PROLONGlRANJA OBAVEZA PREMA DOBAVLJACIMA NA GOTOVINSKICIKLUSPREDUZECA nabavka materijala nakredit realizacija gotovih proizvoda na kredit naplata potrazivanja Prosjecna starost zaliha (85 dana) Prosjecna starost kupaca (70 dana) 45 85 iss o ii ! Prosjecna starost ; dobavljaca (45 dana) 1 I j II isplata dobavljaca II' fi ~~-----------"V""---------_-J~ ! I izdatak gotovine gotovinski ciklus (110 dana) primanje

gotovine ;----1~~ vrijeme u danima o

EFEKAT UBRZANJA OBRTA ZALIHA NA GOTOVINSKI CIKLUS PREDUZECA nabavka materijala nakredit realizacija gotovih proizvoda na kredit naplata potrazivanja Prosjeena starost zaliha (70 dana) Prosjecna starost kupaca (70 dana) o 35 85 , i40 Prosjeena starost dobavljaca (35 dana) isplata dobavljaca iI; ij ,..------------J11 izdatak gotovinski ciklus primanje gotovine (105 dana) gotovine ;----1.. vrijeme u danima o ~'------------""'" i ~ i

EFEKAT SKRACENJA PERIODA NAPLATE POTRAZIVANJA NA GOTOVINSKI CIKLUS PREDUZECA nabavka materijala na kredit realizacija gotovih proizvoda na kredit naplata potraZivanja Prosjecna starost zaJiha (85 dana) Prosjecna starost kupaca (50 dana) 35 85 135 o Prosjeena starost dobavljaca (35 dana) isplata ii!jii!II! i i I ...JJ izdatak gotovinski ciklus primanje gotovine (100 dana) gotovine ;-----1.. vrijeme u danima o dobavlj aca II II ~ ' . ....... ,..

V

EFEKAT KOMBINOVANIH STRATEGUA NA GOTOVINSKI CIKLUS PREDUZECA nabavka realizacija gotovih naplata materijala proizvoda na kredit potraZivanja na kredit I ! ! ! Prosjeena starost kupaca (50 dana) 7045 Prosjecna starost dobavljaca (45 dana) Prosjeena starost zaliha l~",(70 dana.........) ..... ,/ ,Ir isplata dobavljaca II . o f' ii !!!i!III i120 ~ II I I i r....... ---. r------------~ V izdatak gotovinski ciklus primanje gotovine (75 dana) gotovine

I j o

~ N Tabelarni pregled efekata na gotovinski ciklus preduzeca .1 i.,ff_fi

_

~-~~-= 10 286 , ~-~~-I I~-~~-= 10 286 I~-~~-= 10 286 I~-~~-, = 8 000 = 8 000 1. I KOEFICUENT OBRTA DOBAVLJACA I , 35 45 35 3545 ~-~~-= 4 235 ~-~~-= 4235 I~-~~-= 5 143 I~-~~-= 4235 I~-~-= 5 143 2. I KOEFICUENT OBRTA UKUPNIH ZAUHA II , II 85 85 70 8570 ~-~~-= 5,143 ~-~~-= 5,143 I~-~~-= 5,143 I~-~~-= 7,200 I~-~-= 7,200 3. I KOEFICUENT OBRTA KUPACA 70 70 70 5050 ~-~-= 3,000 ~-~~-= 3,273 I~-~~-= 3,429 I~-~-= 3,600 I~-~-= 4,800 4. I KOEFICUENT OBRTA GOTOVINE 120 110 105 100 75 12.000.000 I 12.000.000 I 12.000.000 I 12.000.000 I 12.000.000 ---------------= ---------------= --------------= ---------------= ---------------= 4,800 3,600 3,429 5. PROSJECAN SALDO GOTOVINE 3,000 3,273

= 2.500.000 = 3.333.333 = 3.499.563 =4.000.000 = 3.666.361 2.500.000 x 3.333.333 x 3.499.563 x 0,08 = 6. TROSKOVI DRZANJA PROSJECNOG 4.000.000 x 0,08 3.666.361 x 0,08 0,08 = 200.000 0,08 = 266.667 279.965 SALDA GOTOVINE =320.000 = 293.309 320.000 320.000 320.000 320.000 -200.000 -266.667 7. usra» NA TROSKOVIMA DRiANJA -279.965 293.309 PROSJECNOG SALDA GOTOVINE 120.000 53.333 40.035 26.691

5. PRIMJERI ZA VJElBANJE PRIMJER ZA VJElBANJE BROJ: 01 1. Preduzece ima na dan 01.11.2000. godine sljedece stanje: gotovinu u blagajni 2.000,00 n.j. depoziti po videnju 10.000,00 n.j. vrijednosni papiri koji se mogu unovciti po videnju 5.000,00 n.j. obaveze dospjele za placanje 22.000,00 n.j. a) Izracunati koeficijent trenutne likvidnosti b) Da li je preduzece likvidno na osnovu datih podataka? c) Da su dospjele obaveze za placanje u iznosu 15.000,00 n.j., a ne 22.000,00 n. j., uz ostale nepromijenjene podatke iz zadatka, kakvu bi tada likvidnost imalo preduze ce? Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: a) 0,7727 b) Ne c) 1,13 2. Preduzece potrazuje 50.000,00 n.j. sa rokom dospijeca 01.12.2000. godine i 10 .000,00 n.j. sa rokom dospijeca 15.12.2000.godine. Istovremeno preduzece duguje 58.00,00 n.j. sa rokom dospijeca 12.12.2000.godine. Kakav je saldo navedenih odnosa 26.11.2000. g odine? Kamatna stopa je 12%. Objasniti sve dobivene rezultate i karakter ovog zadatka. Rezultat: vrijednost potrazivanja 59.855,34 na dan 26.11.2000. vrijednost dugovanja 57.694,90 na dan 26.11.2000.

3. Banka je eskontovala 26.11.2000.godine mjenicu od 5.000,00 n.j. sa rokom dosp ijeca 30. 12.2000.godine. Kamatna stopa je 15%, a provizija od eskontovane sume 0,5%. KoIiki je cisti iznos eskonta? Objasniti karakter ovog financijskog posla. Rezultat: 4.905,49 PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 02 1. Mjenica dospijeva na naplatu 30.12.2000.godine u iznosu od 4.000,00 n.j. Kolika je njena vrijednost 26.l1.2000.godine? Kod obracuna zaracunava se provizi ja od 0,5% od eskontne sume. Kamatna stopa je 15%. Moze li ovom mjenicom regulirati dug od 4.000,00 n.j. koji dospijeva 1O.01.2001.godine? Rezultati: 3.924,39 Moze se regulirati dug 2. Na tekucem racunu zbir dugovnih kamatnih brojeva je 32.400, a zbir potraznih kamatnih brojevaje 42.000 (kamatni brojevi nisu kraceni brojem 100). Kamatna sto pa je 8%:6%. Treba: a) izracunati dugovnu i potraznu kamatu b) napisati da li je koristen kontokorentni kredit c) u kakvim kvantitativnim relacijama stoje banka i komitent. Rezultati: a) Dugovna kamata =7,10 Potrazna kamata = 6,90 b) Da 3. Odobren je 15.09.2000.godine lombardni kredit na temelju zalozene robe. Trzisna vrijednost zalozene robe je 200.000, n.j.. Lobardna stopa je 80%, a kama tna 16%. Provizija na ovaj kreidt je 1%. Izracunati koIiko ce duznik -korisnik kredi ta efektivno primiti novcanih jednica. Objasniti dobiveni rezultat i karakter zajma . Rezultat: 152.017,53

PRIMjER ZA VJEZBANJE BROJ: 03 1. Mjenica dospijeva na naplatu 25. 12.2000.godine u iznosu od 6.000,00 novcanih jedinica. Kolika je njena vrijednost 20.11.2000. godine? Kod obracuna zaracunava se provizija od 0,8% od eskontne sume. Kamatna stopaje 18%. Moze li ovom mjenicom regulirati dug od 7.000,00 n.j, koji dospijeva 10.01.2001.godine? Rezultati: 5.849,27 Ne moze regulirati dug 2. Na tekucem racunu zbir dugovnih kamatnih brojeva je 23.400, a zbir potraznih kamatnih brojeva je 24.000 (kamatni brojevi nisu kraceni brojem 100). Kamatna st opa je 7%:5%. Treba: a) Izracunati dugovnu i potraznu kamatu b) Napisati da Ii je koristen kontokorentni kredit c) U kakvim kvantitativnim relacijama stoje banka i komitent. Rezultati: a) Kamata dugovna =4,49 Kamata potrazna =3,29 b) Da 3. Odobren je 25.10.2000.godine lombardni kredit na temelju zalozene robe. Trzisna vrijednost zalozene robe je 100.000 n.j. Lobardna stopa je 90%, a kamatn a 14%. Provizija na ovaj kredit je 1%. Izracunati koliko ce duznik -korisnik kredi ta efektivno primiti novcanih jedinica. Objasniti dobiveni rezulatt i karakter zajm a. Rezultat: 85.924,11

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 04 1. Preduzece ima na dan 26.11.2000.godine sljedece stanje: -gotovina u blagajni 1.000,00 n.j. -depozit po videnju i oroceni depozit do sest mjeseci 12.000,00 n.j. -vrijednosni papiri unovcivi u roku od sest mjeseci 5.000,00 n.j. -kratkorocna potrazivanja sa rokom naplate do sest mjeseci 8.000,00 n.j. -kratkorocne obaveze sa dospijecem za placanje do sest mjeseci 25.000,00 n.j. a) Izracunati koeficijent ubrzane likvidnosti b) Da li je preduzece likvidno na osnovu datih podataka? c) Da su dospjele obaveze za placanje do sest mjeseci 30.000,00 n.j., a ne 25.00 0,00 n.j., uz ostale nepromijenjene podatke iz zadatka, kakvu bi tada likvidnost imalo pred uzece? Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: 1,04 Da 0,86 2. Banka je eskontovala 26.11.2000.godine mjenicu od 10.000,00 n.j. sa rokom dospijeca 15.01.2001.godine, uz kamatnu stopu 15%, proviziju od eskotnovane sume 1,5% i sitne troskove 2,0 n.j. Koliki je cisti iznos eskonta? Objasniti karakter ovog financijskog posla. Rezultat: 9.645,60 3. a) b) c)

Ako je nominalna polugodisnja kamatna stopa 10%, koIika je: Mjesecna relativna kamatna stopa? Dvomjesecna ekvivalentna kamatna stopa? Iz rezultata pod b) izracunati godisnju kamatnu stopu.

Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: 1,666% 3,228% 21,00%

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 05 1. Preduzece ima na dan 01.11.2000.godine sljedece stanje: -gotovina u blagajni 2.000,00 n.j. -depozit po videnju i oroceni depozit do godine dana 10.000,00 n.j. -vrijednosni papiri unovcivi u roku do godine dana 5.000,00 n.j. -kratkorocna potrazivanja sa rokom naplate do godine dana 14.000,00 n.j. -kratkorocne obaveze sa dospijecem za placanje do sest mjeseci 35.000,00 n.j. a) Izracunati koeficijent ubrzane likvidnosti b) Da li je preduzece likvidno na osnovu datih podataka? c) Da su dospjele obaveze za placanje do godine dana 30.000,00 n.j., a ne 35.000 ,00 n.j., uz ostale nepromijenjene podatke iz zadatka, kakvu bi tada likvidnost imalo pred uzece? Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: 0,8857 Ne 1,033 2. Banka je eskontovala 01.11.2000.godine mjenicu od 12.000,00 n.j. sa rokom dospijeca 22.01.2001.godine, uz kamatnu stopu 18%, proviziju od eskotnovane sume 2,0% i sitne troskove 3,0 n.j. Koliki je cisti iznos eskonta? Objasniti karakter ovog financijskog posla. Rezultat: 11.281,45 3. a) b) c)

Ako je nominalna tromjesecna kamatna stopa 9%, kolika je: Mjesecna relativna kamatna stopa? Mjesecna ekvivalentna kamatna stopa? Iz rezultata pod b) izracunati godisnju kamatnu stopu.

Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: 3% 2,9142% 41,158%

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 06 1. Ako je polugodisnja kamatna stopa 6%, kolika je: a) mjesecna relativna stopa b) mjesecna konformna stopa c) na osnovu rezultata pod a) kolika je efektivna godisnja stopa d) na osnovu rezultata pod b) kolika je efektivna polugodisnja stopa ? Objasniti: e) sve dobivene rezultate f) karaktere: g) nominalne kamatne stope h) konformne stope i) relativne stope j) efektivne stope. Rezultati: 1% 0,976% 12,683% 6% 2. Odobren je lombardni kredit na osnovu zalozene robe cija je trzisna vrijednos t 800.000,00 novcanih jedinica (n.j.). Lombardna stopa je 95%, kamatna stopa 15%, troskovi 12,00 n.j. Izracunati efektivni (cisti) iznos zajma koji ce biti stavljen korisniku na rasp olaganje. Objasniti: a) dobiveni rezultat b) karakter lombardnog kredita. Rezultat: 731.488,00 3. Odobrenje potrosacki kredit od 18.000,00 novcanih jedinica (n.j.) pod sljedec im uvjetima: a) beskamatni depozit 25% od iznosa kredita b) kamatna stopa 12% c) vrijeme otplate 12 mjeseci sistemomjednakih mjesecnih rata. Izracunati: d) visinu mjesecne rate e) kamatu za prvi i posljednji mjesec f) visinu iznosa zaduzenja ako bi se dug regulisao u cijelosti na dan dospijeca osme rate. Objasniti: g) sve dobivene rezultate h) karakter ovog kredita i) znacenje kamate za bonifikaciju.

Rezultati: d) 1.597,50; e) 180 i 15; f) 7.837,50

PRIMjER ZA VJEZBANJE BROJ: 07 1. Preduzece ima mjenicu sa nominalnim iznosom od 92.744,21 novcanu jedinicu (n.j.) ciji je rok dospijeca 11. april tekuce godine. Dana 11. januara iste godi ne preduzece zeli eskontovati ovu mjenicu u banci koja obracunava kamatu po stopi 12%. Eskontna suma je jednaka stvamom dugu kod potrosackog kredita koji se daje pod sljedecim uvjetima: ucesce u gotovom 10% kamatna stopa 15% vrijeme otplate 10 mjeseci sistemom jednakih mjesecnih rata. Izracunati: a) nominalni iznos potrosackog kredita b) visinu mjesecne rate c) kamatu za prvi i posljednji mjesec d) visinu iznosa zaduzenja ako bi se dug regulirao u cijelosti na dan dospijeca seste rate. Objasniti: e) sve dobivene rezultate f) karakter eskontovanja mjenice g) karakter kredita h) znacaj kamate za bonifikaciju. Rezultati: a) 100.000; b) 9.618,75; c) 1125 i 112,50; d) 46.968,75 2. Na kontokorentnom racunu je na periodicnom obracunu utvrden zbir: kamate na dugovanja 4.500,00 n.j. kamate na potrazivanja 4.700,00 n.j. a) Da li je koristen kontokorentni kredit? b) Objasniti sustinu ovog kredita. Rezultat: Ne 3. Na osnovu sljedecih podataka: gotovina u blagajni 1.000,00 n.j. depoziti po videnju i oroceni do godine godinu dana 100.000,00 n.j. vrijednosni papiri unovcivi u roku do godinu dana 200.000,00 n.j. kratkorocna potrazivanja sa rokom naplate do godinu dana 300.000,00 n.j. utvrditi visinu mogucih kratkorocnih obaveza sa dospijecem za placanje do godinu dana pa da koeficijent likvidnosti bude: (a) jednak 1,2 i (b) 0,8. Objasniti rezultate i karakteristike slucaja pod a) i slucaja pod b). Rezultati: 500.833,33 751.250,00

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 08 1. Na osnovu sljedecih podataka: gotovina u b1agajni 2.000,00 novcanih jedinica (n.j.) depoziti po videnju i oroceni do pola godine 200.000,00 n.j, vrijednosni papiri unovcivi u roku do po1a godine 300.000,00 n.j. kratkorocna potrazivanja sa rokom nap1ate do pola godine 400.000,00 n.j. utvrditi visinu mogucih kratkorocnih obaveza sa rokom dospijeca do pola godine, pa da koeficijent 1ikvidnosti bude: (a) jednak 1,3 i (b) 0,7. Objasniti rezultate i karakteristike slucaja pod (a) i (b). Rezultati: 693.846,15 1.288.571,43 2. Na kontokorentnom racunu je na godisnjem obracunu utvrden zbir: kamate na dugovanja 4.700,00 n.j. kamate na potrazivanja 4.500,00 n.j, a) Da li je koristen kontokorentni kredit ? b) Objasniti sustinu ovog kredita. Rezultat: Da 3. Preduzece ima mjenicu sa nomina1nim iznosom od 10.410,72 n.j. ciji je rok dos pijeca 12. april tekuce godine. Dana 12. januara iste godine preduzece zeli eskontovati ovu mjenicu u banci koja obracunava eskont po stopi 16%. Eskontna suma je jednak a ucescu u gotovom kod potrosackog kredita koji se daje pod sljedecim uvjetima: ucesce u gotovom 20% kamatna stopa 15% vrijeme otp1ate 12 mjeseci sistemom jednakih mjesecnih rata. Izracunati: a) nomina1ni iznos potrosackog kredita b) visinu mjesecne rate c) kamatu za prvi i pos1jednji mjesec d) visinu iznosa zaduzenja ako bi se dug regulirao u cijelosti na dan dospijeca cetvrte rate. Objasniti: e) sve dobivene rezu1tate f) karakter eskontovanja mjenice g) karakter kredita h) znacaj kamate za bonifikaciju. Rezultati: 50.000,00 3.604,17 500 i 41,67 30.937,50

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 09 1. Odobrenje potrosacki kredit od 60.000,00 novcanih jedinica (n.j.) pod sljedec im uvjetima: a)depozit20% ad nominalnogiznosakreditanakojiseracunakamatapostopiod3%p.a. b) kamatna stopa za kredit 14% c) vrijeme otplate osam mjeseci sistemom jednakih mjesecnih rata. Izracunati: d) visinu ukamacenog depozita na kraju kreditnog obligacionog odnosa e) visinu mjesecne rate f) kamatu za prvi i posljednji mjesec g) visinu iznosa zaduzenja ako bi se dug regulirao u cijelosti na dan dospijeca seste rate. Objasniti: h) sve dobivene rezultate i) karakter ovog kredita j) znacenje depozita u potrosackim kreditima. Rezultati: d) 12.240; e) 7.893,75; f) 700 i 87,50; g) 23.418,75 2. Ako mjesecna konformna stopa (dobivena iz godisnje kamatne stope) iznosi 1,53094705 % kolikaje: a) nominalna godisnja kamatna stopa b) na osnovu rezultata iz a), kolika je relativna kamatna stopa za jedan mjesec c) na osnovu relativne stope izracunate pod b) izracunati godisnju efektivnu sto pu. Objasniti: d) sve dobivene rezultate e) karaktere: f) nominalne kamatne stope g) konformne stope h) relativne stope i) efektivne stope. Rezultati: a) 20,00%; b) 1,66%; c) 21,94% 3. Odobren je lombardni kredit na osnovu zalozene robe cija je trzisna vrijednos t 500.000,00 n.j. Lombardna stopa je 80%, kamatna stopa 14%, troskovi 15,00 n.j.Izracunati efektivni (cisti) iznos zajma koji ce biti stavljen korisniku na raspolaganje. Objasniti: a) sve dobivene rezultate, b) karakter lombardnog kredita i c) karakt er lombardne stope. Rezultat: 385.985,00

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 10 1. Na osnovu sljedecih podataka: gotovina u blagajni 2.000,00 novcanih jedinica (n.j.) depoziti na dan uzimanja podataka 50.000,00 n.j. depoziti koji ce biti oroceni nakon uzimanja podataka, a bit ce oslobodeni u per iodu za koji se mjeri buduca likvidnost 200.000,00 n.j. vrijednosni papiri unovcivi na dan uzimanja podataka 80.000,00 n.j. vrijednosni papiri Ciji je rok unovcavanja nakon uzimanja podataka, a u okviru perioda za koji se bude mjerila buduca likvidnost 400.000,00 n.j. kratkorocna potrazivanja ciji je rok naplate vee pristigao 100.000,00 n.j. kratkorocna potrazivanja koja ce dospjeti nakon uzimanja podataka, a u okviru perioda za koji se mjeri buduca likvidnost 150.000,00 n.j. obaveze dospjele za placanje na dan uzimanja podataka 232.000,00 n.j. obaveze koje dospijevaju za placanje nakon uzimanja podataka, au periodu za koji se mjeri buduca likvidnost 1.000.000,00 n.j, izracunati: a) koeficijent trenutne likvidnosti b) koeficijent buduce likvidnosti i objasniti: c) sta generalno znaci likvidnost d) dobijene rezultate pod a) i b) Rezultati: a) 1,00; b) 0,797 2. Odobrenje lombardni kredit 01. 09. 2001. godine na osnovu zalozene robe cija je trzisna vrijednost 400.000,00 n.j, Lombardna stopa je 90%, kamatna stopa 12%, a provizija 0,5%. Izracunati iznos novcanih jedinica koji ce biti stavljen korisni ku kredita na raspolaganje. Objasniti: dobiveni rezultat i sve sto znate 0 lombardnom kreditu. Rezultat: 347.483,44 3. Na konkretnom licno odabranom primjeru objasnite kamatu za bonifikaciju (kod potrosackih kredita).

PRIMjER ZA VJEZBANJE BROJ: 11 1. Bankaje primila na eskont 01. 09. 2001. godine mjenice sa nominalnim iznosirn a od 10.000,00 n.j. rok 01.10. iste godine i 20.000,00 n.j. rok 01.1l. iste godine . Izracunati cisti iznos eskonta ako je eskontna stopa 8% i provizija 0,5% (od esk ontne sume). Objasniti: a) dobivene rezultate i b) karakter eskontovanja. Rezultat: cisti iznos eskonta 29.518,52 2. Na osnovu sljedecih podataka: obaveze dospjele za placanje na dan uzimanja podataka 320.000,00 n.j. obaveze koje dospijevaju za placanje nakon uzimanja podataka, a u periodu za koji se mjeri buduca likvidnost 900.000,00 n.j. kratkorocna potrazivanja ciji je rok naplate vee pristigao 120.000,00 n.j. kratkorocna potrazivanja koja ce dospjeti nakon uzimanja podataka, a u okviru perioda za koji se mjeri buduca likvidnost 200.000,00 n.j. gotovina u blagajni 6.000,00 n.j. depoziti na dan uzimanja podataka 80.000,00 n.j. depoziti koji ce biti oroceni nakon uzimanja podataka, a bit ce oslobodeni u per iodu za koji se mjeri buduca likvidnost 200.000,00 n.j. vrijednosni papiri unovcivi na dan uzimanja podataka 100.000,00 n.j. vrijednosni papiri ciji je rok unovcavanja nakon uzimanja podataka, au okviru perioda za koji se bude mjerila buduca likvidnost 600.000,00 n.j. izracunati: a) koeficijent trenutne likvidnosti b) koeficijent buduce likvidnosti i objasniti: c) dobijene rezultate pod a) i b) d) sta generalno znaci likvidnost. Rezultati: a) 0,95625 b) 1,07049 3. Na konkretno licno odabranom primjeru objasnite karakter slozene kamate. 523 /

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 12 1. Na konkretno licno odabranom primjeru objasnite amortizaciju kao iZVOf samofi nanciranja. 2. Odobren je potrosacki kredit od 50.000,00 novcanih jedinica (n.j.) pod sljedecim uvjetima: a) depozit 20% od nominalnog iznosa kredita na koji se racuna kamata po stopi 1% p.a. b) kamatna stopa za kredit 12% c) vrijeme otplate sest mjeseci sistemom jednakih mjesecnih rata. Izracunati: d) visinu ukamacenog depozita na kraju kreditnog obligacionog odnosa e) visinu mjesecne rate f) kamatu za prvi i posljednji mjesec g) visinu iznosa zaduzenja ako bi se dug reguliraou cijelosti na dandospijeca ce tvrte rate. Objasniti: h) sve dobivene rezultate i) karakter ovog kredita j) znacenje depozita u potrosackim kreditima. Rezultati: d) 10.050,00; e) 8.625,00; f) 500,00 i 83,33; g) 25.625,00 3. Ako je nominalna polugodisnja kamatna stopa 10%, kolika je: a) efektivna godisnja stopa b) mjesecna relativna stopa c) tromjesecna konformna stopa. Objasniti: d) sve dobivene rezultate e) karakter nominalne kamatne stope f) karakter relativne stope g) karakter efektivne stope h) karakter ekvivalentne stope. Rezultati: a) 21%; b) 1,66%; c) 4,88088%

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 13 1. Prodavac robe po osnovu koristenog rambursnog kredita zeli 01.10.2001. godine eskontovati mjenicu u banci cija je nominala 15.000,00 novcanih jedinica (n.j.), a rok dospijeca 31.12.2001. godine. banka obracunava kamatu po 12%, a proviziju po sto pi 0,5% (od eskontne sume). Dana 01.11.2001. godine banka zeli istu ovu mjenicu eskontovati kod druge banke koja ima eskontnu stopu 10%, a proviziju obracunava po 0,6%. Izracunati: a) Koliko ce prodavac robe dobiti novcanih sredstava na ime eskontovane mjenice? b) Koliko ce banka dobiti novcanih sredstava na ime eskontovane mjenice? c) Objasnitiodvojenooba poslovnaprocesaeskontovanja i zajednicki ciljvlasnikamje nice. Rezultati: a) 14.478,47; b) 14.664,90 2. Trgovacko preduzece nudi prodaju robe na potrosacki kredit sa dvije mogucnosti: (i) sa ucescem kupca u placanju kredita gotovinom u visini 25% od nominalnog iznosa kredita i (ii) polaganjem depozita u visini 25% od nominalnog iznosa kredita sa kamatnom stopom na depozitna sredstva od 4%. Nominalni iznos kredita je 20.000,00 n.j., a rok otplate 10 mjeseci. Kamatna sto pa na kreditje 14%. Nacin otplate kredita sujednaki mjesecni obroci (rate). Izracunati: a) Iznos mjesecne rate za slucaj (i) i (ii) b) Iznos zaduzenja duznika ako bi on zelio u cijelosti izmiriti dug na dan c) dospijeca seste rate -za slicaj pod (i) Objasniti sa stajalista preduzeca: c) prednosti varijante (i) d) prednosti varijante (ii). Rezultati: (i) 1.596,25; (ii) 2.128,33 7.806,25 3. Na vlastitom konkretnom primjeru objasniti izvore samofinanciranja.

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 14 1. U banci se moze dobiti lombardni kredit i eskontovati mjenica. Preduzece arbitrira sta mu je bolje sa (i) stajalista kamata i (ii) cistog efektivnog iznosa novca koji moze dobiti uzeti lombardni kredit ili eskontovati mjenicu na osnovu sljedecih podataka: trzisna vrijednost zaloga je 100.000,00 novcanih jedinica (n.j.) nominalni iznos mjenice je 80.000,00 n.j. lombardna stopa je 80% eskontna stopa je 12% i provizija za eskontovanje 0,5% od eskontne sume, a vrije me eskontovanja tri mjeseca kamatna stopa za lornbardni kredit je 12%, a provizija 0,5% od iznosa dobijenog nakon obracunate kamate. Izracunati: a) Lombardni kredit b) Cisti iznos eskonta c) Iznos kamate za slucajeve pod (i) i (ii) Dokazati cifarski i opisno povoljniju varijantu za preduzece, Rezultati: a) 77.212,00; b) 77.212,00; c) 2.400,00 i 2.400,00 2. Na vlastitom konkretnom primjeru objasniti lizing kao specificni oblik financ iranja. 3. Odobren je potrosacki kredit od 50.000,00 n.j. pod sljedecim uvjetima: ucesce u gotovom 20%, kamatna stopa 16%, vrijeme otplate 12 mjeseci sistemom jednakih mjesecnih rata. Izracunati: a) visinu mjesecne rate b) prvu i posljednju kamatu c) visinu iznosa zaduzenja (na dva nacina) ako bi se dug regulirao na dan dospijeca seste rate. Objasniti sve dobivene rezultate, kamatu za bonifikaciju i karakter ovog kredita . Rezultati: 3.622,22 533,33 i 44,44 24.422,24

PRIMjER ZA VJEZBANJE BROJ: 15 l.Na vlastitom konkretnom primjeru objasniti sustinu avalnog kredita. 2. Komitent je donio u banku 1O.09.2001.godine na eskont mjenicu sa nominalom od 20.000,00 novcanih jedinica (n.j.) i rokom dospijeca 20.12.2001.godine. Banka koristi eskontnu stopu 15% i proviziju 0,8% od eskontovane sume. Banka je izvrsi la eskontovanje. Dana 15.10.2001.godine banka podnosi drugoj banci na eskont istu mjenicu. Nova b anka eskontuje mjenicu po stopi 14% i uz proviziju na eskontnu sumu od 0,6%. Izracunati: a) Koliki je cisti iznos eskonta za komitenta b) Koliki je cisti iznos eskonta za banku c) Objasniti odvojeno oba poslovna procesa eskontovanja i zajednicke karakterist ike. Rezultati: a) 19.016,50 b) 19.376,74 Na tekucem racunu imamo sljedece pozicije: a) duguje 15.02. 18.04. 10.000,00 n.j., Yr. 15.02. 20.000,00 n.j., Yr. 25.04. b) potrazuje: 06.03. 09.06. 10.000,00 n.j., Yr. 06.03. 20.000,00 n.j., Yr. 30.06. Na dan privremenog zakljucka tekuceg racuna 30.06.iste godine obracunavana je ka mata po stopi 6%: 4%. Izracunati: a) kamatu na dugovanja b) kamatu na potrazivanja Objasniti: c) karakter dugovne i potrazne kamate d) da li je koristen na kraju kontokorentni kredit e) sustinu kontokorentnog kredita. Rezultati: a) 248,22; b) 0 (nula); d) da

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 16 1. Na vlastitom konkretnom primjeru, deskriptivno i sa kvantitativnim obracunom, objasniti znacenje nenamjenskog kredita. 2. Komitentje donio u banku 18.11.2001. godine na eskont mjenicu sa nominalom od 50.000,00 novcanih jedinica (n.j.) i rokom dospijeca 31.01.2002. godine. Bank a koristi eskontnu stopu 12% i proviziju 0,5% od eskontne sume. Banka je izvrsila eskontovanje. Dana 01.12.2001. godine banka podnosi drugoj banci na eskont istu mjenicu. Nova banka eskontuje mjenicu po stopi 14% i uz proviziju na eskontnu sumu od 0,4%. a) Objasniti karakter ovih poslovnih procesa. b) Koliki je cisti iznos eskonta za komitenta? c) Koliki je cisti iznos eskonta za banku? Rezultati: b) 48.539,64; c) 48.634,82 3. Na vlastitom konkretnom primjeru, deskriptivno i sa kompletnim kvantitativnim obracunom, objasniti: a) teorijski i b) prakticno koeficijente: c) trenutne likvidnosti i d) tekuce likvidnosti.

PRIMjER ZA VJEZBANJE BROJ: 17 1. Na vlastitom konkretnom primjeru, deskriptivno i sa kompletnim kvantitativnim obracunom, objasniti: a) teorijski i b) prakticno znacenje eskontovanja mjenica. 2. Trgovacko preduzece nudi prodaju robe na potrosacki kredit uz ucesce kupca sa 25% neposrednog placanja u gotovini (<
PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 18 1. Na vlastitom konkretnom primjeru, deskriptivno i sa kompletnim kvantitativnim obracunom, objasniti: a) teorijski i b) prakticno znacenje potrosackog kredita koji se odobrava sa obaveznim pologom odredenog depozita i bez koristenja kamate za bonifikaciju. 2. Banka je odobrila lombardni kredit 18.11.2001. godine na osnovu zalozene robe cija je trzisna vrijednost 1.000.000,00 novcanih jedinica (n.j.). Lombardna stop a iznosi 80%, kamatna stopa 11%, provizija 0,5% (od iznosa kredita). Koliko ce banka korisniku kredita efektivno staviti novcanih jedinica na raspola ganje? Objasniti: a) karakter ovog kredita b) dobijene rezultate c) koliko treba korisnik kredita vratiti novcanih sredstava banci da bi sa svoje strane ispunio obligacioni odnos d) sta ce banka prije kraja obligacionog odnosa uraditi sa zalozenorn robom e) sta je lombardna stopa i koji su faktori njenog variranja. Rezultati: Efektivan iznos za raspolaganje 774.000,00 c) 800.000,00 3. Objasniti karakter, upotrebu, slicnosti i razlike izmedu: a) depozita, b) zaloga i c) hipoteke.

PRIMjER ZA VJEZBANJE BROJ: 19 1. Na vlastitom konkretnom primjeru, deskriptivno i sa kompletnim kvantitativnim obracunom, objasniti: a) teorijski i b) prakticno znacenje potrosackog kredita koji se odobrava sa obaveznim ucescern u gotovom korisnika kredita i sa buducom mogucnoscu koristenja kamate za bonifikaciju. 2. Na osnovu sljedecih podataka: gotovina u blagajni 1.500,00 novcanih jedinica (n.j.) depoziti na dan uzimanja podataka 45.000,00 n.j. depoziti koji ce biti oroceni nakon uzimanja podataka, a bit ce oslobodeni u per iodu za koji se mjeri buduca likvidnost 150.000,00 n.j. vrijednosni papiri unovcivi na dan uzimanja podataka 50.000,00 n.j. vrijednosni papiri ciji je rok unovcavanja nakon uzimanja podataka, a u okviru perioda za koji se bude mjerila buduca likvidnost 250.000,00 n.j. kratkorocna potrazivanja ciji je rok naplate vee pristigao 80.000,00 n.j. kratkorocna potrazivanja koja ce dospjeti nakon uzimanja podataka, a u okviru perioda za koji se mjeri buduca likvidnost 120.000,00 n.j. obaveze dospjele za placanje na dan uzimanja podataka 210.000,00 n.j. obaveze koje dospijevaju za placanje nakon uzimanja podataka , a u periodu za koji se mjeri buduca likvidnost 800.000,00 n.j. izracunati: a) koeficijent trenutne likvidnosti b) koeficijent buduce likvidnosti i objasniti: c) sta generalno znaci likvidnost d) dobijene rezultate pod a) i b). Rezultati: a) 0,840476; b) 0,689604 3. Na tekucem racunu imamo sljedece pozicije: a) duguje: 15.03. 12.000,00 novcanih jedinica (n.j.), Yr. 15.03. 20.04. 18.000,00 n.j., Yr. 30.04. b) potrazuje: 08.03. 12.000,00 n.j., 08.03. 12.06. 18.000,00 n.j., 30.06.

Na dan privremenog zakljucka tekuceg racuna 30.06. iste godine obracunavana je k amata po stopi 8%: 6%. Izracunati: a) kamatu na dugovanja b) kamatu na potrazivanja. Objasniti: c) karakter dugovne i potrazne kamate d) da li je na kraju koristen kontokorentni kredit e) sustinu kontokorentnog kredita. Rezultati: a) 240,66; b) 13,80

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 20 1. Na vlastitom konkretnom primjeru, deskriptivno i kvantitativno, objasniti: a) kratkorocni kredit b) srednjorocni kredit c) dugorocni kredit 2. Ako je nominalna godisnja kamatna stopa 20%, kolika je: a) tromjesecna relativna stopa b) tromjesecna konformna stopa c) mjesecna relativna stopa d) mjesecna ekvivalentna stopa. Objasniti: e) sve dobivene rezultate f) karakter nominalne kamatne stope g) karakter relativne stope h) karakter konformne stope. Rezultati: a) 5%; b) 4,6635139%; c) 1,666%; d) 1,5309471 % 3. Na vlastitom konkretnom primjeru postaviti izracunavanje likvidnosti preduzec a tako da konacan rezultat koeficijenta likvidnosti bude: a) 0,85 b) 1,25 c) 1,00 Objasniti znacenje koeficijenata likvidnosti pod: a), b) 1 c).

PRIMjER ZA VJEZBANJE BROJ: 21 1. Ako je nominalna godisnja kamatna stopa 16%, kolika je: a) polugodisnja relativna stopa b) polugodisnja ekvivalentna stopa c) mjesecna relativna stopa d) mjesecna ekvivalentna stopa Objasniti: e) sve dobivene rezultate f) karakteristike: -nominalne -relativne i -ekvivalentne stope. Rezultati: a) 8%; b) 7,7032961 %; c) 1,33%; d) 1,2445138% 2. Financijski direktor zeli osigurati trenutnu likvidnost preduzeca s koeficije ntom 1,00. U posmatranom danu stanje gotovine je 60.000,00 novcanih jedinica (n.j.), depozita po videnju 240.000,00 n.j., a dospjelih obaveza 309.884,93 n.j, Na rasp olaganju ima mogucnost eskontovanja jedne mjenice sa rokom dospjeca od 60 dana i uz kamatnu stopu 7% p.a. Na koji iznos glasi ova mjenica Ciji bi cisti iznos eskont a osigurao trenutnu likvidnost od 1,00. Treba: a) izracunati nominalni iznos mjenice b) objasniti sta znaci trenutna likvidnost c) objasniti sta znaci cisti iznos eskonta mjenice. Rezultati: Nominalni iznos mjenice je 10.000,00. 3. Na heno odabranom primjeru konkretno racunski i deskriptivno objasniti 10mbar dni kredit: a) Objasniti karakter i sustinu ovog kredita b) Izvesti obracun c) Objasniti karakteristike lombardne stope.

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 22 1. a) b) c) 2.

Na vlastitom konkretnom primjeru objasniti: robni kredit komercijalni kredit financijski kredit Na osnovu sljedecih podataka: obaveze vee dospjele za placanje 200.000,00 novcanih jedinica (n.j.) obaveze koje ce dospjeti za placanje u narednom periodu 900.000,00 n.j. potrazivanja dospjela za naplatu i efektivno su naplativa 120.000,00 n.j. potrazivanja koja ce dospjeti za naplatu u narednom periodu 550.000,00 n.j. gotovina u blagajni 50.000,00 n.j. depoziti po videnju 100.000,00 n.j. izracunati: a) koeficijent trenutne likvidnosti b) koeficijent buduce likvidnosti c) koliko bi jos trebalo likvidnih sredstava u posmatranom periodu pa da se izje dnaci koeficijent buduce likvidnosti sa koeficijentom trenutne likvidnosti. Objasniti: d) sta je to likvidnost e) kako se mjeri tekuca i buduca likvidnost f) koja bi mogla biti likvidna sredstva koja se traze pod c) ? Rezultati: a) 1,35; b) 0,7454; c) 665.000,00 3. Odobren je lombardni zajam na osnovu zalozene robe cija je trzisna vrijednost 500.000,00 n.j. Lombardna stopa je 85%, kamatna stopa 16%, a provizija 0,5% od nominalnog iznosa zajma. Obracun kamate se vrsi uz primjenu ekvivalentne stop e na dan 10. maj tekuce godine. Izracunati cisti efektivni iznos dobijenog zajma. Objasniti: a) Dobijene rezultate b) Postupak dobijanja i vracanja zajrna sa konkretnim podacima iz zadatka. Rezultati: Cisti efektivni iznos dobijenog zajma je 406.674,62.

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 23 1. Na osnovu sljedecih velicina: 1) Poslovna godina 365 dana 2) Prosjecna starost dobavljaca 45 dana 3) Prosjecna starost ukupnih zaliha 75 dana 4) Prosjecna starost kupaca 60 dana 5) Ukupno planirani izdaci gotovine za redovno poslovanje 10.000.000,00 novcanih jedinica (n.j.) 6) Oportunitetni troskovi drzanja gotovine 7% p.a. Izracunati: a) Koeficijent obrta dobavljaca b) Koeficijent obrta ukupnih zaliha c) Koeficijent obrta kupaca d) Gotovinski ciklus e) Koeficijent obrta gotovine f) Prosjecni saldo gotovine g) Troskove drzanja prosjecnog salda gotovine h) Sve financijske reperkusije skracenja prosjecne starosti kupaca na 40 dana. Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: a) 8,11; b) 4,866; c) 6,083; d) 90 dana; e) 4.055; f) 2.465.753,43; g ) 172.602,74; h) usteda 38.356,16 2. Bankaje primila 10. maja na eskont dvije mjenice sa sljedecim karakteristikam a: prva mjenica od 4.000,00 n.j., rok 20. juni iste godine druga mjenica od 6.000,00 n.j., rok 20. august iste godine. Eskontna stopa 7%, provizija 0,5% od eskontnog iznosa. Koliki je cisti iznos eskonta? Objasniti: a) Dobivene rezultate b) Karakter eskontovanja mjenica. Rezultat: Cisti iznos eskontaje 9.801,92. 3. Na vlastitom konkretnom primjeru objasniti hipotekami kredit sa svim bitnim karakteristikama.

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 24 1. Banka je prirnila na reeskont 10. juna dvije rnjenice sa sljedecirn karakteri stikarna: prva mjenica od 5.000,00 novcanih jedinica (n.j.), rok 10. juli iste godine druga rnjenica od 7.000,00 n.j. , rok 10. august iste godine. Eskontna stopa 8%, provizija 0,5% od eskontnog iznosa. Koliki je cisti iznos reeskonta? Objasniti:' a) dobivene rezultate b) karakter reeskontovanja rnjenica. Rezultat: Cisti iznos reeskonta je 11.814,16. 2. Na osnovu sljedecih velicina: 1) poslovna godina 360 dana 2) prosjecna starost dobavljaca 30 dana 3) prosjecna starost ukupnih zaliha 80 dana 4) prosjecna starost kupaca 40 dana 5) ukupno planirani izdaci gotovine za redovno poslovanje 10.000.000,00 n.j. 6) oportunitetni troskovi drzanja gotovine 8% p.a. Izracunati: a) koeficijent obrta dobavljaca b) koeficijent obrta ukupnih zaliha c) koeficijent obrta kupaca d) gotovinski ciklus e) koeficijent obrta gotovine f) prosjecni sa1do gotovine g) troskove drzanja prosjecnog salda gotovine h) svefinancijske reperkusijeskraCenja prosjecnestarostiukupnih zaliha na 50 dan a Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: a) 12,00; b) 4,50; c) 9,00; d) 90 dana; e) 4,00; f) 2.500.000; g) 200 .000; h) usteda 66.666,67 3. Na vlastitorn konkretnom prirnjeru objasniti kreditnu liniju.

PRIMjER ZA VJEZBANJE BROJ: 25 1. Na vlastitom konkretnom primjeru objasniti potrosacke kredite sa svim bitnim karakteristikama. 2. Na osnovu sljedecih velicina: (1) poslovna godina 365 dana (2) prosjecna starost dobavljaca 25 dana (3) prosjecna starost ukupnih zaliha 55 dana (4) prosjecna starost kupaca 50 dana (5)ukupniplaniraniizdacigotovine zaredovnoposlovanje 2.000.000,00 novcanih jedinica (n.j.) (6) oportunitetni troskovi drzanja gotovine 8% p.a. Izracunati: a) koeficijent obrta dobavljaca b) koeficijent obrta ukupnih zaliha c) koeficijent obrta kupaca d) gotovinski ciklus e) koeficijent obrta gotovine f) prosjecni saldo gotovine g) troskove drzanja prosjecnog salda gotovine h) sve financijske reperkusije skracenja prosjecne starosti kupaca na 40 dana. Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: a) 14,6; b) 6,636; c) 7,30; d) 80 dana; e) 4,5625; f) 438.356,16; g) 35.068,49; h) usteda 4.383,36 3. Banka je primila na eskont 01. septembra dvije mjenice sa sljedecim karakteri stikama: prva mjenica od 10.000,00 n.j., rok 01. novembar iste godine druga mjenica od 8.000,00 n.j., rok 01. decembar iste godine. Eskont se racuna uz koristenje konformne stope dobijene iz nominalne godisnje st ope od 18%. Provizija se racuna po stopi 0,5%. Koliki je cisti iznos eskonta? Objasniti: a) Dobivene rezultate b) Karakter eskontovanja c) Karakter primijenjenog obracuna eskonta (kamate). Rezultat: Cisti iznos eskonta je 17.295,59.

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 26 1. Obracun kamate na lombardni kredit izvrsen je 10. maja tekuce godine sa kamatnom stopom 16% p.a. i uz koristenje konformne stope. Kamata je u apsolutnom iznosu 16.200,38 novcanih jedinica (n.j.). Izracunati: a) Nominalni iznos lombardnog zajma b) Efektivni iznos primljenog novca ako se provizija racuna po stopi 0,5% od nominalnog iznosa lombardnog zajma c) Trzisnu vrijednost zaloga ako je lombardna stopa 85%. Objasniti: d) Sve dobivene rezultate e) Karakter lombardnog zajma. Rezultati: a) 425.000,00; b) 406.674,62; c) 500.000,00 2. Na osnovu sljedecih velicina: 1) poslovna godina 365 dana 2) prosjecna starost dobavljaca 45 dana 3) prosjecna starost ukupnih zaliha 45 dana 4) prosjecna starost kupaca 40 dana 5) ukupni planirani izdaci gotovine za redovno poslovanje 3.000.000,00 n.j, 6) oportunitetni troskovi drzanja gotovine 7% p.a. Izracunati: a) koeficijent obrta dobavljaca b) koeficinent obrta ukupnih zaliha c) koeficijent obrta kupaca d) gotovinski ciklus e) koeficijent obrta gotovine f) prosjecni saldo gotovine g) troskove drzanja prosjecnog salda gotovine h) sve financijske reperkusije skracenja prosjecne starosti dobavljaca na 30 dan a. Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: a) 8,111; b) 8,111; c) 9,125; d) 40 dana; e) 9,125; f) 328.767,12; g) 23.013,70 h) poskupljenje od 8.630,14 3. Na vlastitom konkretnom primjeru objasniti rambursni kredit.

PRIMjER ZA VJEZBANJE BROJ: 27 1. Na vlastitom konkretnom primjeru objasniti kontokorentni kredit 2. Kamata za prvi mjesec potrosackog kredita iznosi 75,00 novcanih jedinica (n.j .). Kredit je odobren pod sljedecim uvjetima: ucesce kupca u gotovom 25% kamatna stopa 12% p.a. vrijeme otplate 10 mjeseci sistemom jednakih mjesecnih rata. Izracunati: a) Iznos stvarnog duga b) Iznos nominalnog iznosa zajrna c) Iznos jedne mjesecne rate d) Iznos zaduzenja duznika ako bi on zelio u cijelosti izrniriti dug na dan dospijeca seste rate. Objasniti: e) Sve dobivene rezultate f) Karakter potrosackog kredita g) Kamatu za bonifikaciju. Rezultati: a) 7.500,00; b) 10.000,00; c) 791,25; d) 3.881,25 Na osnovu sljedecih velicina: 1) poslovna godina 365 dana 2) prosjecna starost dobavljaca 40 dana 3) prosjecna starost ukupnih zaliha 75 dana 4) prosjecna starost kupaca 60 dana 5) ukupni planirani izdaci gotovine za redovno poslovanje 3.000.000,00 n.j. 6) oportunitetni troskovi drzanja gotovine 7,5% p.a. Izracunati: a) koeficijent obrta dobavljaca b) koeficijent obrta ukupnih zaliha c) koeficijent obrta kupaca d) gotovinski ciklus e) koeficijent obrta gotovine f) prosjecni saldo gotovine g) troskove drzanja prosjecnog salda gotovine h)svefinancijske reperkusije skraCenjaprosjeene starostiukupnih zalihana50dana. Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: a) 9,125; b) 4,866; c) 6,083; d) 95 dana; e) 3,842; f) 780.821,92; g)

58.561,64; h) usteda 15.410,96

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ:28 1. Ako je ekvivalentna polugodisnja kamatna stopa 5,83005244%, kolika je: a) nominalna godisnja kamatna stopa b) iz rezultata pod a) kolika je konformna mjesecna kamatna stopa c) iz rezultata pod a) kolikaje relativna mjesecna stopa? Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: a) 12%; b) 0,94888%; c) 1% 2. Na tekucem racunu zbir dugovnih kamatnih brojeva je 45000, a zbir potraznih kamatnih brojevaje 34400 (kamatni brojevi nisu kraceni brojem 100). Kamatna stop a je 7%:5%. Treba: a) izracunati dugovnu i potraznu kamatu b) napisati da li je koristen kontokorentni kredit c) objasniti dobivene rezultate i samu sustinu kontokorentnog kredita. Rezultati: a) dugovna kamata 8,63; potrazna kamata 4,71 b) da 3. Odobren je potrosacki kredit od 4000,00 n.j. pod sljedecim uslovima: uplata u gotovom 20% kamatna stopa 14% vrijeme otplate 10 mjeseci sistemom jednakih mjesecnih rata. Izracunati: a) iznos mjesecne rate b) visinu iznosa zaduzenja ako bi se dug regulisao u cijelini na dan dospijeca s este rate. c) Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: 340,53 1.665,35

PRIMjER ZA VjEZBANjE BROj: 29 1. Odobren je 16. juna 2000. godine lombardni kredit na temelju zalozene robe. Trzisna vrijednost zaloga je 200.000,00 n.j. Lombardna stopa je 90%, a kamatna 4% tromjesecno. Provizija na ovaj kredit je 1%. Izracunati koliko ce duznik -korisnik kredita efektivno primiti novcanih jedinica. Objasniti dobiveni rezultat i karakter zajm a. Rezultat: 171.000,00 2. Prekomorski izvoznik -prodavac robe dobio je 16. juna 2000. godine posredstvom svoje banke od rambursne banke akceptiranu mjenicu sa nominalnim iznosom od 2.500,00 n.j. sa rokom dospijeca 16. juli 2000. godine. Koliko bi izvoznik mogao dobiti za ovu mjenicu: a) 16. juna 2000. i b) 16. jula 2000. godine ? Objasniti dobivene rezultate ako se koristi kamatna stopa 20% p.a. Rezultati: a) 2.458,90 b) 2.500,00 3. Preduzece ima na dan 16.06.2000. godine sljedece stanje : novcana sredstva u blagajni 800,00 n.j. nove ana sredstva na ziro-racunu 10.200,00 n.j, kratkorocne vrijednosne papire naplative po videnju u iznosu 1.000,00 n.j, tekuce dospjele obaveze plative odmah u iznosu 14.000,00 n.j. a) Da li je preduzece likvidno 16.06.2000. godine ? b) Kakve bi posljedice mogla proizvesti mjenica cija bi eskontovana vrijednost na dan 16.06.2000. godine iznosila 2.000,00 n.j. c) Kolikaje nominalna vrijednost mjenice navedene pod b) ako je eskontna stopa 8 9'0? Rezultati: a) Nije likvidno (0,8571) b) Preduzece bi tada bilo likvidno c) 2.020,82

PRIMjER ZA VJEZBANJE BROJ: 30 1. Odobren je potrosacki kredit od 20.000,00 n.j. pod sljedecim uvjetima: depozit od 15% u gotovini polozen na racun davaoca kredita sa kamatnom stopom 4% kamatna stopa na kredit 18% vrijeme otplate 10 mjeseci sistemom jednakih mjesecnih rata. Izracunati: a) visinu mjesecne rate b) visinu ukamacenog depozita c) visinu iznosa zaduzenja kako bi se dug regulisao u cijelini na dan dospijeca seste rate. Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: a) 2.165,00; b) 3.100,00; c) 10.525,00. 2. Odobren je 11.1O.2000.godine lombardni kredit na temelju zalozene robe. Trzisna vrijednost zalozene robe je 80.000,00 n.j. Lombardna stopa je 95%, a kam atna 14%. Provizija na ovaj kredit je 2%. Izracunati koliko ce duznik -korisnik kredi ta efektivno primiti novcanih jedinica. Objasniti dobiveni rezultat i karakter zajm a. Rezultati: 71.798,14 3. Ako je: gotovina u blagajni 2.000,00 n.j. depozit po videnju 12.000,00 n.j. obaveze dospjele za placanje 20.000,00 n.j., koliki treba biti iznos vrijednosnih papira koji se mogu istog dana unovciti iIi indosamentom prenijeti povjeriocu pa da koeficijent trenutne likvidnosti bude: a) 1,0 b) 1,2 c) 0,8 Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: a) 6.000,00; b) 10.000,00; c) 2.000,00 542 \,

PRIMjER ZA VJEZBANJE BROJ: 31 1. Odobren je potrosacki kredit od 15.000,00 n.j. pod sljedecim uvjetima: depozit od 20% u gotovini polozen na racun davaoca kredita sa kamatnom stopom 2% kamatna stopa na kredit 16% vrijeme otplate 12 mjeseci sistemom jednakih mjesecnih rata. Izracunati: a) visinu mjesecne rate b) visinu ukamacenog depozita c) visinu iznosa zaduzenja kako bi se dug regulisao u cjelini na dan dospijeca o sme rate. Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: b) 1.358,33; b) 3.060,00; c) 6.625,00. 2. Odobren je °1.l1.2000.godine lombardni kredit na temelju zalozene robe. Trzisna vrijednost zalozene robe je 120.000,00 n.j. Lombardna stopaje 85%, a kam atna 12%. Provizija na ovaj kredit je 1%. Izracunati koliko ce duznik -korisnik kredi ta efektivno primiti novcanih jedinica. Objasniti dobiveni rezultat i karakter zajm a. Rezultati: 97.894,95 3. Ako je: gotovina u blagajni 1.000,00 n.j. depozit po videnju 10.000,00 n.j. obaveze dospjele za placanje 26.000,00 n.j., koliki treba biti iznos vrijednosnih papira koji se mogu istog dana unovciti ili indosamentom prenijeti povjeriocu pa da koeficijent trenutne likvidnosti bude: d) 0,9 e) 1,2 f) 1,0 Objasniti sve dobivene rezultate. Rezultati: a) 12.400; b) 20.200,00; c) 15.000,00

IMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 32 1. Banka je primi1a na eskont 21.01.2001. godine mjenicu na 6.000,00 n.j. sa rokom dospijeca 15.03.2001. godine. Eskontna stopaje 15%, a provizija od eskontn e sume 0,7%. Koliki je cisti iznos eskonta ako su troskovi 3,20 n.j.? Objasniti karakter eskontovanja i dobiveni rezultat. Rezultat: 5.825,04 2. Ako je polugodisnja kamatna stopa 14%, kolika je: a. tromjesecna konformna kamatna stopa b. tromjesecna re1ativna kamatna stopa c. mjesecna ekvivalentna kamatna stopa d. dvornjesecna relativna kamatna stopa? Objasniti: e. sve dobivene rezultate f. definisati: a) nominalnu kamatnu stopu b) relativnu kamatnu stopu c) ekvivalentnu kamatnu stopu Rezultati: a) 6,77%; b) 7%; c) 2,21 %, d) 4,67%. 3. Odobren je potrosacki kredit od 12.000,00 n.j. pod sljedecim uvjetima: ucesce u gotovu 20% kamatna stopa na kredit 18% vrijeme otplate 12 mjeseci sistemom jednakih mjesecnih rata. Izracunati: a) visinu mjesecne rate b) kamatu za prvi i posljednji mjesec dugovanja c) visinu iznosa zaduzenja kako bi se dug regulisao u cjelini na dan dospijeca seste rate. Objasniti sve dobivene rezultate i karakter ovog kredita. Rezultati: a) 878,00; b) 144,00 i 12,00; c) 5.894,00.

PRIMjER ZA VJEZBANJE BROJ: 33 I. Odobren je potrosacki kredit od 20.000,00 n.j. pod sljedecim uvjetima: depozit od 25% u gotovini polozen na racun davaoca kredita sa kamatnom stopom 2% kamatna stopa na kredit 16% vrijeme otplate 10 mjeseci sistemom jednakih mjesecnih rata. Izracunati: a) visinu mjesecne rate b) visinu ukarnacenog depozita c) visinu iznosa zaduzenja kako bi se dug regulisao u cjelini na dan dospijeca c etvrte rate. Objasniti sve dobivene rezultate i karakter ovog kredita. Rezultati: a) 2.146,67; b) 5.083,33; c) 14.466,67. 2. Ako je godisnja kamatna stopa 20%, kolika je: a. tromjesecna relativna kamatna stopa b. tromjesecna konformna kamatna stopa c. cetveromjesecna relativna kamatna stopa d. mjesecna ekvivalentna kamatna stopa? Objasniti: sve dobivene rezultate definisati: (i) nominalnu kamatnu stopu (ii) relativnu kamatnu stopu (iii) konformnu kamatnu stopu Rezultati: a) 5%; b) 4,66%; c) 6,67%, d) 1,53%. 3. Banka je primila na eskont 21.02.2001. godine mjenicu na 8.000,00 n.j. sa rokom dospijeca 15.04.2001. godine. Eskontna stopaje 15%, a provizija od eskontn e sume 0,5%. Koliki je cisti iznos eskonta ako su troskovi 2,50 n.j.? Objasniti karakter eskontovanja i dobiveni rezultat. Rezultat: 7.784,12

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 34 1. Preduzece ima na dan 03.04.2001.godine sljedece stanje: gotovinu u blagajni 2.000,00 n.j. depoziti po videnju i oroceni do tri mjeseca 150.000,00 n.j. kratkorocna potrazivanja do tri mjeseca 100.000,00 n.j. obaveze sa dospijecern u naredna tri mjeseca 300.000,00 n.j. Izracunati: a) Da li ce preduzece biti Iikvidno prema navedenim podacima. b) Ako preduzece ima mjenicu na 80.000,00 n.j. sa rokom 03.08.2001.godine i ako je podnese banci na eskont 03.04.2001.godine, a banka pri eskontovanju raeuna kamat u po stopi 16% i proviziju 0,1% od eskontovane sume, uz podatke date u zadatku, da li ce se stanje likvidnosti promijeniti? c) Se izracunate velicine pismeno objasniti i dati komentar. Rezultati: a) 0,84; b) 1,092 2. a) b) c)

Data je nominalna godisnja kamatna stopa od 20%. Na osnovu nje izracunati: mjesecnu konformnu stopu relativnu tromjesecnu kamatnu stopu godisnju efektivnu kamatnu stopu na osnovu rezultata iz b)

Objasniti na osnovu dobijenih rezultata sta znaci: d) nominalna kamatna stopa e) ekvivalentna kamatna stopa f) efektivna kamatna stopa. Rezultati: a) 1,53%; b) 5%; c) 21,55%. 3. Odobren je 03.04.2001.godine lombardni kredit na osnovu zaloga od 200.000,00 n.j. Lombardna stopa je 90%, kamatna stopa 14%, a provizija 0,2%. Izracunati koIiko ce korisnik kredita efektivno primiti novcanih jedinica. Objas niti dobiveni rezultat i karakter zajma. Rezultati: 173.369,83

PRIMJER ZA VJEZBANJE BROJ: 3S 1. Preduzece ima na dan 21.06.2000. godine sljedece stanje: gotovinu u blagajni 400,00 n.j. depozite po videnju i orocene depozite do godinu dana 25.600,00 n.j. vrijednosne papire unovcive u roku do godine dana 20.000,00 n.j. kratkorocna potrazivanja sa rokom naplate do godinu dana 15.000,00 n.j, kratkorocne obaveze sa dospijecem za placanje do godinu dana 60.000,00 n.j. a) Izracunati koeficijent ubrzane Iikvidnosti. b) Da Ii je preduzece likvidno na dan 21.06.2000.? c) Da su kratkorocne obaveze sa dospijecem za placanje do godinu dana 70.000,00 n.j. umjesto 60.000,00 n.j. kakvu bi tada Iikvidnost preduzece imalo? Objasniti dobivene pokazatelje. Rezultati: a) 1,016; b) Da; c) 0,87 2. Odobren je potrosacki kredit u visini 2.000,00 n.j. sa ucescern u gotovom od 20%. Kamatna stopa je 15%, vrijeme otplate 10 mjeseci sistemom jednakih mjesecnih rata. a) Izracunati jednu mjesecnu ratu b) Ako bi duznik zelio na dan placanja seste rate izmiriti say preostali dug, koliko bi tada trebao platiti ? c) Objasniti 0 kakvoj se kamati radi u slucaju pod b). Rezultati: a) 171,00; b) 835,00 3. Ako je nominalna polugodisnja kamatna stopa 30%, izracunati: relativnu tromjesecnu i mjesecnu stopu i ekvivalentnu tromjesecnu i mjesecnu stopu. Objasniti dobivene rezultate. Rezultati: 15% i 5% 14,0175% i 4,46975%

548

LITERATURA 1. Anderson, H. R., Needles, RE., Coldwrll, J.c., «Managerial accounting», Houston Miffilin, 1989. 2. Andric mr. Mirko: «Investiciono odlucivanje u uslovima neizvjesnosti i rizika», d oktorska disertacija 3. Arslanagic S. «Finansijsko trziste», Privredni klub 1966. 4. Bars Zlatko: "Reorganizacija bankarskog sustava kod nas». 5. Basic M. -«Kako praviti biznis u BiH, Centar za menadzmant», Zenica 1966. 6. Bestenbostel, P, Dunskus, a., Gartner, M., Solfrank, P, «Dionice i berze», Inform ator, Zagreb, 7. Brackovic A.-«Racunovodstvena rezervisanja», Nastavne teme Skole za samostalne racunovode, I knjiga, 1995. Block and Clirt:"Fundations of financijal Management", Irwin,ClomewoodIllinois, 1977 8. Braut ing. Roko, Zbornik radova "Poslovne finansije", Red Tepsic, Informator, Zagreb 1974. 9. Brea1eyR.A.,S.c.Principlesofcorporatefinance,forurthedition,Myrs1991.McGray = Hill 1O.Brigham E.P. "Financijal menagement",Theory and Practic, The DrydonPress, Ill inois, 1994. f LCarter R. -Goals and functions of Finance, London, 1986. 12.Crnkovic R. -«Finansijska funkcija u OUR», Informator, Zagreb, 1980. 13.Eausevic mr, Fikret: "Stabilizacioni i razvojni aspekti devizne politike", Ud ruzenje racunovoda i revizora FBiH., 1999., Sarajevo. 14.Domljan dr. Vjekoslav: «Institucionalni investitori u FBiH», Udruzenje-udruga racunovoda i revizora FBiH 1999.;Sarajevo. 15.Durmic dr. Selim: "Racunovodstvo zaliha,materijala i robe", Zbornik radova FB iH, 1996., Sarajevo. 16.Edwin J.E. i Martin,lG., Modern Portfolio Theori and Investment Andalysis, John Wiley i Sons,N.York...Singapore, 1984. 17.Fabozzi, Frank,Sherli Kole -Selected Topics im Investment Management for Financijal Planing, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinolis, 1985. 18.Foley J. Bernardr'Trziste kapitala" MATE, Zagreb, 1993. 19.Gacic E. -«Upravljanje novcem i finansijskim plasmanima», Racunovodstvo i poslovne finansije, broj 224, FEB Sarajevo, 1996. Gmur, C.J.Trade -Financing, Published by Evromoney Publikations Hadziahmetovic Z.-«Leksikon-finansijskih pojmova», Zenica, 1996.

20. Hadziahmetovic Z. «Organizacijski menadzment», ERUDIT, Zenica ZlHanzekovic M., «Vrijednosni papiri i njihovo trZiste», Institut zajavne financije, Zagreb 1990. 22.Hempel, G.H., Alan, B.C:,Simonson, D.G., Bank management, John Wiley i Sons N.York...Singapore, 1986. 23.Hingley Wilfred i Osborn F.-«Financijal management», Made simple Books, 1989. Hirst, 1.R.c.-Business Invertment Decision, Philip Allan, Oxford, 1988. Humble, J.W. -Inpraving ManagmentPerformance,Managenent by objectives Mehmed Jahic -«Racunovodstvo», Revicon, Sarajevo, 1999. P. Jurkovic -«Poslovne finansije», Narodne novine, Zagreb, 1980. P. Jurkovic -«Finansijski menadzment u praksi», Masmedija, Zgb, II prosireno izdanje 1994. 24. Jahic dr Mehmed: «Racunovodstvo», Revicon, 1999.god. 25. James C. van Home: «Finansijsko upravljanje i politika», Deveto izdanje, MATE Zgb. 1993.god. 26. Jones, Charles P, Investments, Analysis and Management, John Wiley and Sons, Inc. New York, 1991. 27.Jurkovic P: «Finansijski menadzment u praksi», Redaktor, Masmedija, Zagreb, 1994. 28.Katunaric A., «Banka -principi i praksa bankovnog poslovanja», CIP, Zagreb, 1988. 29.Keown P,Scott -Basic Financijal menagement, New Jersey, 1979. Mesaric M. -«Planiranje privrednog razvoja», Informator, Zagreb Markusic Z. -«Novcano trziste», Beograd, 1973. Nikolic N. -«Menadzer male privrede(prvo izdanje)», Benesa, Sarajevo,1996. 30.Kesetovic dr. Izudin :"Transformacija sistema placanja", Udruzenje racunovoda i revizora, FBiH, 1999., Sarajevo. 31.Kidwel, D.S., -Financijal institutions,markets and money, The Drysden Press, Chicago... Madrid,1987. 32.Klobucar J. -Racunovodstvo.Ekonomski fakultet, Sarajevo, 1991. Racunovodstvo stalnih sredstava,utvrdivanje osnovice za amortizaciju i metode obracuna, Nastavne teme Skole za samostalne racunovode, knjiga I, FEB, 1995. Planski i stvarni bilans stanja i uspjeha i analiza i efekata. Isti izvor, Amortizacija, u knjizi Poslovne finansije, kao zbornik radova u redakturi R. Tepsic, Informator, Zagreb,1974. Racunovodstvo, Sarajevo 1998. 33.Krasulja D. -«Poslovne finansije», Beograd,1992. Vlado Leko i Neven Mates -«Rijecnik bankar. i finansija», Masmedija Zgb. Lutz Frederich i Vera -The theori of invest. of the firm, 1950. Princenton unive rzity Press 34.Kralj 1., -«Finansijsko upravljanje i finansijsko poslovanje u uslovima trzisne privrede»,Knjigovodstvo br. 8-9, 1990.god. 35.Kreso S. -«Stabilzacioni i razvojni aspekti fiksalne politike" u racunovodstvu i reviziji FBiH, 1999. Sarajevo.

«Finansijska trzista i vrednovanje vrijednosnih papira, Zbornik radova po programu Nastavnihtema za obrazovanje samostalnih racunovoda, II knjiga», 1996. 36.Leko, v., Mates, N" ur., «Rjecnik bankarstva i financija», Masmedia, Zagreb, 1993 . Leko, v., «Zakono bankama u kontekstu cjelokupnog uredenja hrvatskog financijskog sustava», Racunovodstvo i financije br. 4/1993.

37. Madura J., «Financial Markets and Institutions», West Publishing, N.Y., 1992. 38. Marjanovic dr S., «Primjena kibernetike u rukovodenju radnim organizacijama», Informator Zagreb, 1974.god. 39. Mills, P., «Managing for Profit», Me, Grow, Clill Book, Company, New Jork 1982.god. 40. Miller, R.L., Pulsinelli, R.W., Modern Monex and Banking, Me Graw-Hill, N.Y. , 1989. 41.Monks, 1.G., Operations management, theory and problems, Me, Graw-Hill, 1987. 42.Nikolic N. -Menadzer male privrede (prvo izdanje), Benesa, Sarajevo, 1996. 43. Njuhovic Zijad: -«Bitni elementi daljnjeg razvoja organ. i finans. privrede BiH u domenu spolj.trgov. poslovanja», materijal sa savjetovanja «Privreda BiH i medunarodni privredni tokovi», 1987. «Finansijski aspekti konzorcijalnih nastupa na inostranim trZistima», materijal rade n 1985.Ekonomski institut Sarajevo «Finansijsko planiranje i finansijske analize», Zbornik radova sacinjen po programu nastavnih tema za obrazovanje samostalnih racunovoda, knjiga II, Sarajevo, 1996. «Pravila finansiranja», isti izvor «Upravljanje finansijama», Ekonomski glasnik br. III-IV, 1990. «Mjerenje efikasnosti investicija», Svjetlost, Sarajevo, 1977. «Mjerenje efikasnosti investicija metodom dvojnih kretanja», Informator, Zagreb,1966. «Aktuelna pitanja bankarskog i monetamo-kreidtnog sistema», «Savjetovanje u organizaciji Radnickog univerziteta «Duro Dakovic»», Sarajevo, 1991. «Likvidnost u trzisnim uslovima poslovanja, materijal raden za savjetovanje privre dnih rukovodilaca u organizaciji Privredne komore BiH», Igman, 1991. «Poslovne finansije», I izdanje, Svjetlost, Sarajevo 1997. «Poslovne finansije», II izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1998. «Poslovne finansije», Revicon, Sarajevo, 1999. 44. Oklin R.J. International financial markets, Elsevier, New York, 1986. 45. Openheim P.J. International Banking, New York, 1978. 46. Orsag S.: -«Financiranje emisijom vrijednosnih papira», Fifin, Zagreb, 1997. «Problematika financijskog poslovanja i razvoja i korporativnog preduzeca», Zagreb. 47.Prohaska dr Zdenko, «Upravljanje vrijednosnim papirima, «Infoinvest», Zagreb, 1994.god. 48. Pamukcic M. «Politika procjena», Zbornik radova po programu nastavnih tema za obrazovanje samostalnih racunovoda, I knjiga, 1996. 49. Primorac Z. «Finansijsko-imovinsko restrukturiranje preduzeca», Finansije broj % , Beograd, 1990. 50. Perisin, I., Sokman, A., «Monetarno-kreditna politika», Informator, Zagreb, 1992 . 51. Puljic dr Mirko: «Bankarske metode ocjene investicionog projekta», Ekonomski

glasnik br. 25-26, Sarajevo, 1980.god. «Institucionalni okvir formiranja trZista kapitala kod nas», URRF BiH, 1999. 52. Radic dr Drago: «Finansiranje poduzeca, finansijska struktura i finansijska po litika». Udruzenje -Udruga racunovoda i revizora FBiH, 1999.god., Sarajevo. 53. Ristic dr Zivota: «Trziste kapitala -teorija i praksa», Izdanje autora, Beograd, 1990. 54. Ross & Westfield, Cororate finance, times MirrorlMosby College Publishing, S t.

Louis...Santa Clara, 1988. 55. Samuelson, P.A., Nordhaus, W., Ekonomija, Mate, Zagreb, 1992. 56. Shapiro, A.c. Multinational Finantial Management, Allyn and Bacon, Boston, 1 989. 57.Simic-Trifkovic: «Poslovno pravo»-Osnovi prava i obligacija, Trgovacka privredna drustva, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 1999.god. 58. Slovic D. «Bilans i poslovne finansije», Beograd, 1990. 59. Sarajic L. «Privredna matematika II, Zavod za izdavanje udzbenika, Sarajevo, 1 971. 60. Sovic J: «Finansijska funkcija i finansijska politika», FEB, Knjiga II, 1995. «Uvod u razmatranje medunarodnih racunovodstvenih standarda, FEB, Racunovodstvo i poslovne finansije broj 223, 1996. 61. Smith C.W. Investment «Bonkres and the captial Acquisition Process» 62. Stephen Figlewski: Financial Options, IRIN, New York, William L., Silber, Ma rti, 1990.god. G. Asubrahmanyam, 63. Stojanov D.-«Medunarodne finansije», Svjetlost, Sarajevo, 1986. 64. Sutton D.: Understanding Stock Market, Probus Publising Compani, Chikago, Illinois, 1989.god. 65. Sain mr Zeljko: -«Finansijski menadzment», izabrani tekstovi, I izdanje 1996.god., Centar za menadzment i informacione tehnologije, Sarajevo, «Vremenska vrijednost novca», Ekonomski fakultet Sarajevo, 1996.god. 66. Sutalo dr Ivan: «Vremenski trosak novca», Finansijski menadzment u praksi (red. P. Jurkovic), Masmedia, Zgb, 1994. 67.Tepsic R.: «Likvidnost poslovanja i solventnost privredne organizacije», Savez racunovodstvenih i financijskih radnika Hrvatske, Zagreb, 1989. «Poslovne finansije», Zbornik radova, Informator, Zagreb, 1974. Aktuel.prob.fin. i fin. posl. org.udr. rada, Say. Rae. i fin. rad. 1984. 68. Tihi B. «Istrazivanje marketinga», Fabulas ABC, 1995. 69. Tintar 1.: Neka pitanja finansijskog planiranja kao instrumenta finansijske politike privredne organizacije, Savez racunovodstvenih i financijskih radnika Hrvatske, Zagreb, 1989. 70.Trifkovic M.: «Sredstva obezbjedenja placanja, Nastavne teme Skole za samostaln e racunovode, Knjiga II, 1995. 71. Trklja B.: «Finansijska matematika», Savremena administracija, Bgd, 1985.god. 72. Weibrich Heinz Harold Koontz: Management, MATE, Zgb, 1994, X izdanje, prevod. 73. Wholen, Hunger: «Strategia Management», University Ohio, 1990. 74. Zaklan dr Damir: «Stabilizacioni i razvojni aspekti monetarno-kreditne politik e», Udruzenje raeunovoda i revizora FBiH, Sarajevo, 1999.god. 75. Ostali koristeni materijali: Ekonomic Development, Institut of world Bank, 1994, Internatioanl Financial Corporation (IFC) and Corporate Restructuring, (Sistematical Overview) 1988. Kljucni faktori poslovnog preduzetnistva, Centar za obrazovanje i razvoj kadrova, Energoinvest, Grupa autora -Eksportno finansiranje, materijal za studente univerziteta u Austriji, 1996.

Veliki finansijski prirucnik, Privredni pregled, Beograd, 1975., Zavod za racunovodstvo i reviziju RBiH, Sarajevo, Kodeks racunovod stvenih nacela i racunovodstvenih standarda, 1996.

Zavod za racunovodstvo i reviziju, Zbornik radova, sacinjen po programu nastavnih tema za obrazovanje samostalnih racunovoda, Knjiga I i II, Sarajevo, 1996. Zbornik radova XXXI simpozija, Pula, 1996., HZRJFD.