Rak Dojke

VELEUČILIŠTE LAVOSLAV RUŽIČKA U VUKOVARU STUDIJ FIZIOTERAPIJE

RAK DOJKE -najčešći uzrok smrti u RH

Vukovar,25.01.2010. 1

1.SADRŽAJ 2.Sažetak

3

3.Uvod

4

4.Razrada teme

5

4.1.Statistika raka dojke u Republici Hrvatskoj

5

4.2.Uzroci i rizici

5

4.3.Simptomi

7

4.4.Dijagnostičke metode

7

4.4.1.Samopregled dojki

7

4.4.2.Klinički pregled i palpacija dojki

8

4.4.3.Ultrazvučni pregled

8

4.4.4.Mamografija

8

4.5.Klasifikacija raka dojke

8

4.6.Terapija raka dojke

8

4.6.1.Operativni zahvat

9

4.6.2.Radioterapija

9

4.6.3.Kemoterapija

9

4.7.Uloga fizioterapeuta kod raka dojke

10

5.Zaključak

11

6.Popis literature

12

1.SAŽETAK 2

Rak dojke spominje se kao najčešća bolest žena sa velikom smrtnošću u Republici Hrvatskoj.Nastanak bolesti je poznat,te je također povezan i sa nasljeđem te su utvrđene i rizične skupine pacijentica.Također je rak dojke i klasificiran te možemotočno utvrditi o kojem se stadiju i vrsti radi.Postoje različite metode ranog otkrivanja raka kao i metode liječenja.Navedene su metode otkrivanja kao što su:samopregled dojke,mamografija,ultrazvuk i druge,te metode liječenja kao što su operacija,kemoterapije,radioterapija itd.Uloga fizioterapeuta u postoperativnoj rehabilitaciji raka dojke je također važna.Spomenute su metode u fizioterapiji kao što u: vježbe mišića ruke, vježbe opsega pokreta vratne kralješnice, primjena limfne drenaže, hidrogimnastike, elektroterapije, te edukacija pacijentica radi što bržeg oporavka i nastavka daljnjeg vođenja normalnog života.

2.UVOD 3

Rak dojke je najčešći zloćudni tumor u žena u svijetu i cjelini, koji nastaje kad normalne žljezdane stanice dojke promijene svoja svojstva te počnu nekontrolirano rasti, umnožavati se i uništavati okolno zdravo tkivo. Broj oboljelih žena raste s dobi i u Hrvatskoj je vodeći uzrok smrti zbog raka. Dojka se sastoji od žljezdanog i potpornog tkiva. Žljezdano tkivo čine mliječne žlijezde i mliječni kanali, a potporno čine masno i vezivno tkivo. Najveći broj karcinoma dojke javlja se u gornjem vanjskom kvadrantu i izdancima žljezdanog tkiva usmjerenim prema aksili (pazušnoj jami). Zloćudni tumori dojke najčešće su epitelnog porijekla. Mogu nastati iz epitela kanalića (90%) ili epitela režnjića (10%), a oba se dijele na one koji nisu probili bazalnu membranu (neinfiltrirajući in situ) i na one koji su se probili (infiltrirajući).

4.RAZRADA RADA 4

4.1.Statistika raka dojke u Republici Hrvatskoj Prema podacima Registra za rak Hrvatske (Hrvatski zavod za javno zdravstvo), godišnje u Hrvatskoj od raka dojke obolijeva oko 2300 žena. Rak dojke je i najčešći uzrok smrti od raka žena u Hrvatskoj, godišnje umire preko 800 žena. Očekuje se daljnji trend porasta broja oboljelih u Hrvatskoj. Od raka dojke najčešće obolijevaju žene iznad 50. godine života, ali mogu i žene mlađe dobi. Zemlje koje su rano počele s organiziranim programima ranog otkrivanja (palpacija i mamografija) već imaju prisutan pad smrtnosti. U Hrvatskoj je 18. listopada 2006. počela provedba nacionalnog programa prevencije raka dojke, u kojem su sve žene u dobi 50 do 69 godina bile pozvane na preventivni mamografski pregled. Cilj programa je smanjiti smrtnost od raka dojke za najmanje 25%. Od raka dojke mogu oboljeti i muškarci, ali je rak dojke stotinu puta češći kod žena, nego u muškaraca.

Slika 4.1.Graf učestalosti nastanka raka dojke kod žena 4.2.Uzroci i rizici Etiologija raka dojke nije poznata. Jedan od glavnih čimbenika rizika je nasljednost, a dva gena odgovorna za nasljedni rak dojke (otkriveni 1994. i 1995. g.) nazvani su Brest Cancer 1 i Brest Cancer 2, odnosno BRCA-1 i BRCA-2. Ženama koje naslijede poremećaj prijeti velika opasnost da obole, prema nekim stručnjacima i do 80%. Mutacije BRCA-1 ujedno povećavaju i rizik od raka jajnika. Kod više od polovice žena bolest se pojavi do pedesete godine, a kod nekih čak u tridesetima. Gene može prenijeti bilo koji roditelj i vjerojatnost da ih djeca naslijede je 50:50. Slika 4.2.Nasljedni geni odgovorni za rak dojke U rizičnoj su skupini: • •

žene u čijim je obiteljima bilo raka dojke (majka, sestra), nerotkinje i one koje su rodile nakon 35. godine 5

• • • •

žene s produženom menstrualnom aktivnošću (kojima je menstruacija nastupila prije 12. godine i koje imaju menstruaciju trideset i više godina) žene kojima je, zbog karcinoma, već operirana dojka imaju 4 do 5 puta veći rizik od razvoja karcinoma u drugoj dojci žene s benignim proliferativnim bolestima dojke žene koje su imale udarac u dojku (tjelesna trauma)

U faktore rizika spadaju i oni na koje možemo djelomično sami utjecati poput višeg društveno-ekonomskog statusa, učestali stresovi, prekomjerna tjelesna težina, prehrana s mnogo masnoća i proteina, alkoholizam (već samo svakodnevno pijenje pola čaše vina povećava rizik od oboljevanja za 6%) , pušenje, ionizirajuće zračenje (posebice u pubertetu), utjecaj okoliša.

Slika 4.3.Nasljedne sklonosti kod raka dojke

4.3.Simptomi

6

Rak dojke je u početnom stadiju obično bezbolan i asimptomatičan. Osobitu pažnju treba obratiti na • • • • • • •

• •

• • •

pojavu kvržice (čvora), a koja ne boli, čvrsta je do tvrda, nije pomična i ima nepravilne rubove (koju više od 80% pacijentica otkrije samopregledom) otvrdnuća ili tvrda mjesta na dojci novonastale promjene u veličini i obliku dojke (usporedba jedne prema drugoj) novonastalo raznoliko ponašanje dojki prilikom podizanja ruke ili bolovi (koji nisu povezani s početkom mjesečnice) zadebljanje ili izbočenje jedne dojke iznenada nastalo crvenilo jedne dojke koje ne nestaje, ili koža plavičaste boje uvlačenje kože ili izgled narančine kore (zadebljana koža s uvučenim mjestima) promjene na koži bradavice iscjedak iz bradavice i to vodenasti, gnojni ili sukrvavi, jantarnožuti, svjetlocrveni i smeđecrveni (u 3-5% slučajeva radi se o raku u izvodnim kanalima) svrbež i pečenje uz ekcematozne promjene na koži u okolini bradavice malaksalost nepoznatog uzroka neobjašnjive bolove u kostima Slika 4.4.Nastanak raka dojke

4.4.Dijagnostičke metode 4.4.1.Samopregled dojki Nakon 25. godine života sve bi žene jednom mjesečno trebale pregledati dojke i to neposredno poslije mjesečnice, odnosno od petog do desetog dana ciklusa. •

• •

•

Treba stati ispred zrcala, ruke ispružiti niz tijelo, a zatim ih podignuti. Provjeriti da li su dojke simetrične i bez udubljenja ili promjena na koži bradavica. Nježno pritisnuti bradavice i provjeriti da li izlazi kakav iscjedak. Leći na leđa, ispod lijevog ramena staviti jastuk, a lijevu ruku ispod glave. Ispruženim prstima desne ruke kružnim pokretima opipati unutarnju polovicu lijeve dojke, pokretima odozgo prema dolje i od vanjske strane prema sredini. Lijevu ruku zatim ispružiti uz bok, pa pregledati vanjsku polovicu dojke, pokretima odozdo prema sredini. Slika 4.5.Samopregled

4.4.2.Klinički pregled i palpacija dojki

7

Najvažnija dijagnostička metoda, koja podrazumijeva uzimanje obiteljske anamneze i detaljnu palpaciju obiju dojki i pazušnih jama u različitim položajima od strane iskusnog specijalista. 4.4.3.Ultrazvučni pregled Ultrazvučna pretraga dojki se najčešće koristi kod mladih žena, koje imaju više žljezdanog tkiva. Ultrazvukom dojki može se rano otkriti prisustvo kvržica (da li je riječ o cisti ili tumoru). Ako je potrebno, u slučaju sumnjive kvržice, pomoću vrlo tanke igle može se učiniti ciljana punkcija i citološki pregled. Pretraga se izvodi ambulantno, nije bolna, niti su moguće komplikacije. 4.4.4.Mamografija Mamografija je točna i sigurna rendgenološka pretraga (danas se koristi samo pedeseti dio doze zračenja potrebne u početku) kojom se otkrivaju tumori i druge promjene, premalene da bi se mogle napipati. Mamografski pregled u većini slučajeva nije bolan. U mladih žena žljezdano tkivo zauzima gotovo cijelu dojku i mamografska slika je prilično nejasna, stoga je uobičajeno da nema razloga (osim iznimno) snimati dojke žena mlađih od 35 godina. Prvu mamografiju tzv. bazični (inicijalni) mamogram savjetuje se napraviti ženama između 38. i 40. godine, a zatim ženama starijim od 40 godina jednom godišnje. U žena u dobi od 50-69 godina preporuka je mamografiju napraviti minimalno jednom u dvije godine. Mamografija obuhvaća dvije snimke dojke uz maksimalno stlačivanje dojki (pritiskom na dojku 4.6.Mamografija kompresijskom pločom), snimku dojke sprijeda te s njezine bočne strane, koje prikazuju njezinu građu i sumnjiva mjesta. Unatoč nezamjenjivosti mamografije u ranom otkrivanju i najmanjih karcinoma, važno je naglasiti da se mamografijom ne može prikazati 15-20% karcinoma dojki, osobito kad se radi o dojkama s gustom žljezdanom strukturom. U Hrvatskoj se radi dogovora za mamografiju treba javiti svom izabranom liječniku obiteljske medicine ili ginekologu. Kod suspektnih nalaza dijagnostika se proširuje na aspiraciju i citološku analizu dobivene tekućine, kao i biopsiju, te histološki pregled dobivenog tkiva, kao i pregledi radi isključenja diseminacije bolesti (RTG pluća, UZ jetre, RTG kralježnice, zdjelice, kraniogram). Kao pomoćna metoda u dijagnosticiranju raka pomaže i mjerenje tumorskih markera. Tumorski marker CA 15-3 dobro prati širenje karcinoma dojke, ali zbog slabe osjetljivosti ne pomaže u ranom otkrivanju raka dojke. Detaljnije pretrage koje se koriste samo rijetko su magnetna rezonancija (MR), kompjuterizirana tomografija (CT) i scintigrafija. 4.5.Klasifikacija raka dojke Nakon obrade, a prije terapijskog postupka, bolest je potrebno klasificirati prema TNM (tumor, limfni čvorovi, metastaze) sustavu i pacijenticu razvrstati prema stadiju bolesti. 4.6.Terapija raka dojke Liječenje i prognoza raka dojke određuju se i opisuju s obzirom na dobivene stadije, uznapredovalost malignog procesa i opće stanje organizma. Brojna znanstvena istraživanja posljednjih dvadesetak godina doprinijela su sve ranijem otkrivanju zloćudnih promjena na dojci i s time promijenila i način liječenja raka dojke. Tako se uz kirurško liječenje sve češće koristi radioterapija, kemoterapija, hormonsko liječenje i imunoterapija. 8

4.6.1.Operativni zahvat Ukoliko je rak otkriven na samom početku kada je kvržica manja od 1 cm, ako je moguće odstraniti sve tumorsko tkivo, ako tumor nije fiksiran na kožu ili duboke strukture, ako nije metastazirao izvan limfnih čvorova aksile, ovisno o pokretljivosti tumora prema prsnim mišićima ili ako je dojka tako velika da nakon što se tumor odstrani ostane tri četvrtine dojke, radi se poštedna operacija, modificirana radikalna mastektomija. Uklanja se samo bolesno tkivo (tumor), okolni parenhim i najbliži limfni čvor, koji se šalje na analizu. Rekonstrukcija dojke nakon mastektomije i poštedne operacije ima vrlo veliki utjecaj na psihičko stanje i oporavak bolesnice, moguće ju je učiniti istodobno s mastektomijom, tj. poštednim kirurškim zahvatom ili naknadno, pomoću implantata ili mišićno-kožnog režnja. Najčešće komplikacije nakon kirurške terapije jesu popuštanje šava i edem ruke nakon disekcije aksile, koji može prerasti i u tromboflebitis. 4.6.2.Radioterapija Uz radioterapiju je često omogućeno poštedno kirurško liječenje s boljim kozmetičkim rezultatom i istom lokalnom kontrolom bolesti kao nakon mastektomije. Radioterapiju bi trebalo započeti 6 tjedana, a najkasnije do 12 tjedana, nakon operativnog zahvata. Dojka se zrači telekobaltom ili X-zrakama linearnog akceleratora, čija je energija prilagođena debljini tkiva koje se zrači, a zbog blizine pluća i srca, zračenje se mora svesti na najmanju moguću mjeru i stoga je radioterapija vrlo složen postupak. Uobičajena preporučena tumorska doza koja se aplicira na cijelu dojku, tangencijalnim poljima iznosi 45 do 50 Gy, a raspodijeljena je u 22 do 25 frakcija zračenja tijekom 4,5 do 5 tjedana sa ili bez boosta (dodatne doze zračenja). Radioterapija nakon poštednog kirurškog liječenja, obuhvaća osim preostale dojke i područja regionalnih limfnih čvorova, ukoliko je patohistološki nalaz diseciranih (lat. dissectio; dissecare: rasijecati) čvorova bio pozitivan. Najčešća komplikacije kod radioterapije je radiodermatitis, a kod bolesnica kod kojih je proveden poštedni kirurški zahvat, može se pojaviti fibroza dojke, mastitis ili miozitis sa serijskim prijelomom rebara. 4.6.3.Kemoterapija Kod nekih tumora kemoterapija ima važnu ulogu u liječenju ili ublažava simptome i produljuje preživljavanje. Koliko dugo treba uzimati kemoterapiju ovisi o njezinoj vrsti, tako se razlikuju: • •

• •

Adjuvantna terapija -oblik sistemnog liječenja nakon lokalnog (koji je najčešće kirurška operacija), a cilj je iskorijeniti mikrometastatska žarišta bolesti) Neoadjuvantna terapija - ili primarna kemoterapija, kojom se nastoji postići smanjenje tumorske mase, kako bi kirurški zahvat bio manji, a obično se primjenjuje u nekoliko ciklusa Palijativna terapija- njezin je cilj produljenje života, odnosno smanjenje simptoma bolesti. Nastoji se postići potpuna ili djelomična remisija bolesti (nestanak bolesti ili značajno smanjenje tumorske mase) i obično se primjenjuje dok god postoji terapijski odgovor.

4.7.Uloga fizioterapeuta kod raka dojke 9

Uloga fizioterapije u bolesnica s mastektomijom od izuzetne je važnosti i ogleda se u fizičkoj i psihičkoj rehabilitaciji žene. Fizioterapija nakon mastektomije sprječava postoperativne komplikacije, pojavu limfedema i posturalnih deformacija, te priprema pacijenticu za uključivanje u svakodnevne životne aktivnosti primjenom fizioterapijskih postupaka u funkciji disanja, pokretljivosti ramena, tonusu i jakosti muskulature ramenog pojasa, provođenjem vježbi mišića ruke, vježbi opsega pokreta vratne kralješnice, primjenom limfne drenaže, hidrogimnastike, elektroterapije, te edukacijom pacijentica u vrhu ponovne uspostave optimalne tjelesne funkcije. Slika 4.7.Simbol „Lige protiv raka dojki“

5.ZAKLJUČAK Operacija odstranjenja dojke duboki je rez u životu žene. Najveći problem operiranih žena je strah od toga da će se rak vratiti te strah da ne budu prihvaćene kao žene. Ako se u bolesnice s operabilnim rakom može izvesti 10

poštedna operacija, dojka će biti očuvana. Međutim, u nekih je bolesnica potrebna mastektomija poslije koje ostaje asimetrija prsnog koša.Zato najveću važnost pridodajemo upravo samopregledu dojki,jer ako otkrijemo kvrzicu koja je sam počtak raka dojke,imamo dovoljno vremena pravovaljano sve izliječiti.Takvo liječenje ne stvara nikakve tjelesne deficite,a i spriječava daljnje širenje te nastanak malignog raka dojke.Također se predlaže i kontole kod liječnika osobito ko rizičnih skupina žena.Ove bolesti se ne traba sramiti i ne treba ju zanemarivati sa mišljenjem:“ma proći će to“,nego treba ozbiljno shvatiti svaku promjenu u dojci,jer je upravo ova bolest vodeća po smrtnosti žeena u Republici Hrvatskoj. Vjerujemo da je mnogim ženama poznato kako je Ministarstvo zdravstva RH pokrenulo veliku akciju preventivnih pregleda dojki mamografijom po dobnim skupinama na koju se sve žene koje dobiju poziv trebaju odazvati. Neke od njih morat će otići na dodatne pretrage ultrazvukom, kako bi se još bolje razjasnile otkrivene ili nejasne promjene na mamografiji. Ovom temom o raku dojke, nije nam bila namjera uplašiti žene kako mogu oboljeti od raka dojke i koliko je to opasno, već nam je namjera bila potaknuti ih na veću brigu o vlastitom zdravlju, o preventivnim pregledima dojki kod liječnika , čime se jedino može za sada , izbjeći velika smrtnost od ove pritajene, podmukle i opake bolesti koja nam odnosi kad je kasno otkrivena u zadnje vrijeme sve više žena i to u mlađoj dobi, ispod 40 godina života.

11

Popis korištene literature: 1.

Šamija, Mirko i suradnici, Onkologija, Medicinska naklada, Zagreb, 2000.

2.

http://rakdojke.kbsplit.hr/rakdojke.htm

3. http://www.rmd.com.hr/rak_dojke.htm 4. http://crosbi.znanstvenici.hr/prikazi-rad?&lang=EN

12