Seminarski Rad - Intelektualac

INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU

SEMINARSKI RAD Tema: Intelektualac – definicija i značaj Predmet: Epistemiologija

Mentor: prof. Muamer Zukorlić

Student: Edina Kalač 2-2717/17

Novi Pazar, 2019

SADRŽAJ 1. UVOD................................................................................................................................... 2 2. INTELEKTUALAC ............................................................................................................ 3

2.1. DEFINICIJA.............................................................................................................................. 3 2.2. RAZLIČITA ODREĐENJA INTELEKTUALCA .................................................................. 3 2.3. ODLIKE INTELEKTUALCA ................................................................................................. 4 2.4. SVOJSTVA INTELEKTUALCA ............................................................................................. 5 2.4.1. MANE INTELEKTUALCA ......................................................................................................... 6

3. ZAKLJUČAK ....................................................................................................................... 8 4. LITERATURA .................................................................................................................... 9

1

1. UVOD Termin intelektualac potiče od latinske riječi intellectus i glagola intellegere u značenju razumijeti. Kod nas se ovaj pojam koristi kako bi označio osobu sa visoko razvijenim intelektom, analitičkim mišljenjem. Čovjek koji o svemu razmišlja na visoko umnom nivou. To je prije svega obrazovan čovjek koji rasuđivanje potkrepljuje činjenicama, naučno ili iskustveno dokazanim. Na primjer za filozofe, naučnike, književnike, diplomate, doktore i mnoge druge ljude sa visokom stručnom spremom kažemo da su intelektualci. U suštini formalna diploma kao validan papir visoko školske ustanove nije presudan ukoliko se neko bavi dugi niz godina intelektualnim radom, a nema završen fakultet. To dokazuju brojni privatni fakulteti koji danas niču kao pečurke i plasiraju brojne “intelektualce” koji svoje “znanje” ne mogu nigdje da iskoriste, odnosno da primijene. Zato se pojam intelektualac vrlo često pogrešno upotrebljava, pogotovo ako je riječ o obrazovanju. Tako se nerijetko zamjenjuje sa pojmom akademik. Intelektualac je prije svega visoko inteligentna osoba sa širokim spektrom znanja i koja umije to svoje znanje da predstavi kroz mnoge aspekte, rasprave, debate. Iznad svega to znanje će koristiti za donošenje vlastitih stavova i zaključaka koji su zasnovani upravo na načitanosti, anlitičko-kritičkoj posvećenosti određenoj tematici, nauci, te pristupanja istoj sa što više kritičkih tačaka.

2

2. INTELEKTUALAC 2.1. DEFINICIJA Intelektualac je izraz koji u najširem smislu označava osobu koja se od ostalih ističe inteligencijom ili obrazovanjem, odnosno intelektualnim sposobnostima koje koristi u profesionalne ili javne svrhe. U užem smislu se pod time podrazumijeva svaka osoba koja obavlja određeni intelektualni rad kao glavni dio svoje profesije ili zanimanja. U još užem smislu se pod pojmom "intelektualac" podrazumijeva osoba koja zahvaljujući svojim intelektualnim sposobnostima uživa ugled, odnosno predstavlja autoritet u određenim oblastima društvenog života, kao što su kultura ili nauka.1 Ponekad se intelektualci tretiraju kao specifična društvena grupa ili sloj. U tom slučaju se za intelektualce koristi zajednički izraz inteligencija.

2.2. RAZLIČITA ODREĐENJA INTELEKTUALCA Đuro Šušnjarić, filozof i sociolog razlikuje tri tipa intelektualaca, a to su: tzv. neutralni tehničar koji prikuplja i klasifikuje činjenice; tzv. socijalni filozof koji predstavljaju kritičare u društvu i tzv. kritički intelektualci. Naime, intelektualci po Šušnjariću moraju biti zrele ličnosti koji se ne ograničavaju na poznavanje stvari, već bude u okolini čula za otkrivanje novih znanja.2 Pored znanja i obrazovanja, intelektualci moraju biti moralno čvrsti, da bi izbegli sve moguće napade protivrječne okoline. Intelektualac stalno ispituje svoje vrijednosti, što dovodi da budu uvijek na dostojnom intelektualnom nivou. Oni se bore protiv jednostranog ideološkog i dogmatskog shvatanja svijeta, otvarajući put za nova rješenja. U pojedinim slučajevima, intelektualci se vode kao posebna društvena grupa ili sloj, kada se u tom slučaju koristi sveobuhvatni pojam – inteligencija. Žan Pol Sartr u svojim „Predavanjimaˮ kaže da su intelektualci oni koji se bave stvarima koje se njih lično ne tiču, dakle, javnim stvarima.

1 2

https://sh.wikipedia.org/wiki/Intelektualac Šušnjić Đ., Cvjetovi i tla, Beograd, str.253

3

2.3. ODLIKE INTELEKTUALCA Postoji opšte prihvaćena definicija da je osoba koje se karakteriše kao intelektualac zapravo neko ko se svojim vrsnim intelektom ili nivoom obrazovanja bitno razlikuje u odnosu na druge, a potpuno je svejedno da li svoj intelekt koristi za obavljanje određenog posla ili su njegove intelektulne veštine poznate javnom mnjenju. Međutim, moram napomenuti da je ovo ujedno i najšira odrednica pojma intelektualac. Ako bismo išli malo dublje u analizu navedenog termina, onda bismo naveli da je intelektualac ona osoba koja zahvaljujući svom intelektu, odnosno inteligenciji biva prepoznata od strane društva kao naročito sposobna. Zato i ne čudi što se upravo za takve osobe navodi da su u konkretnim sferama života autoriteti, tako da se baš njihovo mišljenje primarno uzima u obzir kao najmjerodavnije. Zastupljen je i pojam takozvanog intelektualizma, a što je specifična vrsta učenja, koja na prvo mesto stavlja upravo intelekt i racionalizam, a obično predstavnici tog pravca ne uzimaju u obzir uopšte elemente koji se smatraju iracionalnim, tako da je njihova analiza uvijek bazirana na raciju. Obično se ljudi koji zastupaju ovakav, krajnje racionalni princip učenja, rukovode pronalaženjem nadasve logičnih razloga za određene reakcije ili ponašanje pojedinaca, odnosno skupine ljudi u različitim situacijama.

Teoretski gledano, pod pojmom intelekt se smatra nekoliko aspekata ljudskog ponašanja. Prvenstveno je to mogućnost da pojedinac iz sopstvenog ili iskustva drugih izvuče određene zaključke, a da kasnije njih koristi kako bi prevazišao različite situacije. Takođe se pod inteligentnim bićem smatra čovjek, koji je zahvaljujući svojim sposobnostima i naučenom stekao dovoljno znanja da može vrlo lako da prihvati situacije različite vrste. Postoje i brojne teorije inteligencije, a u principu izučavanjem ove pojave se bavi kako kognitivna psihologija, tako isto i određene biološke nauke, ali i takozvana psihometrija. A svaka od njih zastupa određenu teoriju, koja je bazirana na primeni različitih alata i analizi različitih aspekata.

4

Često se postavlja pitanje šta odlikuje jednog intelektualca, a odgovor na njega nije moguće tako jednostavno dati. Zapravo sve zavisi šta se tom prilikom posmatra, a uglavnom je prihvaćeno mišljenje da je intelektualac osoba koja je na prvom mestu visokoobrazovana. Svakako to ne znači da obrazovanje samo po sebi pomaže čoveku da bude okarakterisan kao intelektualac, ali je činjenica da ima značajan uticaj na njegove sposobnosti. Ipak, ne može se reći ni za svakog visokoobrazovanog čoveka da jeste intelektualac, jer postoje i mnoge druge karakteristike koje bi trebalo da zadovolji u tom slučaju. Primarno je važno da u oblasti kojom se bavi, njegovo znanje i sposobnosti budu autoritet, te da u praksi pokaže da je sposoban sa različitim izazovima da se uhvati u koštac. Takođe je važno da pokaže i da je uspeo iz mase drugih ljudi da se izdvoji, a upravo zbog svojih intelektualnih veština, koje se razvijaju tokom života. Sve su više u ponudi i brojni mentalni treninzi, koji umnogome pomažu ljudima da kvalitet svog učenja i znanja podignu na viši nivo, ali i da poboljšaju rasuđivanje i pamćenje, te da nauče na koji način je najbolje sa različitim poteškoćama u životu i poslu da se izbore. A upravo to su najznačajniji aspekti inteligentnog bića. 2.4. SVOJSTVA INTELEKTUALCA Kako smo mogli vidjeti iz definicije, intelektualac je bitno označen dvijema odrednicama: 3 1. svojom visokom izobraženošću, 2. svojim intelektualnim stvaralaštvom, odnosno promicanjem duhovnih vrednoća. Njega peku vitalni problemi čovječanstva i on se trudi da ih riješi svojim intelektualnim naporima. Za intelektualca nije presudno školsko obrazovanje, količina znanja, a tako ni položaj ni vlast koju uživa u društvu. Za njega je bitno njegovo umno i moralno zalaganje. Intelekt je glavni kriterijum vrijednovanja i glavno oruđe rada.

3

Knežević M., Intelektualci u razdoblju tranzicije, Kikinda, 2003, str. 253

5

Intelektualac je dakle čovjek koji se redovno, iskreno i pošteno služi svojim intelektom. To je uman čovjek (intelligens, intellectualis) i umni radnik, mislilac koji želi postati mudrac. U svom se djelovanju najviše služi intelektom, ali je otvoren svim duševnim aktivnostima (vjera, iskustvo, potsvijest). U tom je smislu integralan i svjestran čovjek. Upravo kao takav najviše je usmjeren na rješavanje problema ljudskog života, otkrivanje smisla opstanka ,i kozmičkih tajna te stvaranje kulturnih dobara. Drugo je pitanje — u koje zasad i ovdje ne možemo ulaziti — da li čovjek uopšte može ikada riješiti zagonetke smisla i postojanja samo uz pomoć svoga uma. Kako razum (lumen rationis) nije dovoljan za rješenje svih problema, prisiljeni smo tražiti pomoć i u svjetlu vjere (lumen fidei). Intelektualci moraju posjedovati određene intelektualne i moralne odlike:4 1. duhovnost, radoznalost, kontemplativnost, budnost duha, mudrost. 2. istinoljubivost, objektivnost, poštovanje činjenica, kvalitetno znanje, 3. etičku svijest, odgovornost, slobodoljubivost, poštenje, hrabrost, altruizam, discipliniranost, kritičnost, 4. koncentraciju, radišnost, kreativnost, naučni rad, pravilnu upotrebu vremena.

Tako izgleda idealna slika intelektualca. Onakva kakav bi trebao biti. Nažalost, ni intelektualci nisu svi kakvi bi trebali biti.

2.4.1. MANE INTELEKTUALCA Osim osobnih postoje i mane kojima su intelektualci na neki na in kolektivno skloni: samouvjerenost, oholost, fanatizam, staleška izolacija, povlašćen status, elitizam i sl. Intelektualcima prijete opasnosti kao što su intelektualizam, racionalizam, prosvjetiteljstvo i scijentizam, zatim sklonost prema ideologizaciji.

Pored svojstava koja možemo smatrati bitnim za svakog intelektualca, mogu se ustanoviti i ona koja su samo integrativna i značajna za njih. To su, sve spomenuti, visoki stepeni inteligencije, nadarenost, akademska školska sprema (premda 4

Sertillanges A.D., Intelektualac, Istina, Zagreb, 1942, str.34

6

intelektualac nije »diplomirani lajavac«, kako bi rekao E. Morin), kritički stav prema društvenoj stvarnosti i javno djelovanje (iako, gledaju i psihološki prema Sprangeru, intelektualac spada me u teoretske tipove). Sva ostala nebitna svojstva možemo smatrati sporednima. Sažeto rečeno: intelektualac je onaj misaoni čovjek kojeg peku intelektualni problemi čovječanstva.

7

3. ZAKLJUČAK Na osnovu različitih izvora a i iz vlastite sredine možemo zaključiti da fakultetska diploma, društveni položaj i profesija ne čine intelektualca. S druge strane, neke od osobina koje ga zaista čine jesu logičko mišljenje, stvaralačka intuicija, kritičnost, oštroumnost, hrabrost. Osobina intelektualca je i da promiče vrijednosti, ono što danas nazivamo ljudskim pravima. Njegovo stvaralaštvo ogleda se upravo u tome da kroz stvaranje novih dobara i vrijednosti pokreće društvene promjene. Neka od polja zanimanja intelektualca trebala bi biti: svjetonazor, problemi čovjekove egzistencije i djelovanja, civilizacija, etička odgovornost za ljudski rod, moral, problemi javnog života, kritički odnos prema društvenoj stvarnosti

8

4. LITERATURA 1. Šušnjić Đ., Cvjetovi i tla, Beograd, str.253 2. Sertillanges A.D., Intelektualac, Istina, Zagreb, 1942, str.34 3. https://sh.wikipedia.org/wiki/Intelektualac 4. Knežević M., Intelektualci u razdoblju tranzicije, Kikinda, 2003, str. 253

9