Baron Bog Kod Spinoze.pdf

OGLEDI

SADRŽAJ

oARIOBARON Hrvatski studiji, Zagreb

OGLEDI . . . . · · · · · · · · · · · · · Dario Baron, Baruch de Spinoza i pitanje o Bogu Walter E. Efu·hardt, Samo jedan Schelling . . . Boško Pešić, Prilog razumijevanju vremena kod Heideggera: Vrijeme kao istina bitka . . . . · · · · · · · · · · · · Gerhard Eh rl, Filozofska antropologija Heim utha Plessnera Tomislav Zajec, Bertolt Brecht -sam o kazališnoj teoriji . . Marijan Krivak, Očitovanja religije u postkomunističkoj Hrvatskoj

5 5 17 28 33 49 60

PRIJEVODI . . . . . . . . . . . . . . . . Bertrand Russel, Logički pozitivizam . . . . . . . Stephen Hawking, Nazire li se kraj teoretskoj fizici?

71 71 85

RAZGOVOR . . . . . . . . . . . . Peter Kampits, Etika i pluralizam mišljenja

99 99

RECENZIJE . . . . . . . . . . . . Damir Mileta, AUle, Znanost i realizam Ksenija Grubišić, B. Lukšić, Pravo i etika . Alica Bačeković, V. Mikecin, Umjetnost i povijesni svijet

105 105 110 113

DOGAĐANJA . . . . . . . . . . . . . . . . .

117

Baruch de Spinoza i pitanje o Bogu Benedikt (Baruch) de Spinoza (1632-1677) živio je u Nizozemskoj u vrijeme kada su znanstvena otkrića, religiozni razdori i temeljite političke promjene revolucionizirale prirodu i primjenu filozofije. Iako se s nestrpljivošću uključio u tadašnje intelektualne bitke, filozofija je za Spinozu bila ne oružje, već način života, sveti poredak čije su zasluge uznesene do vrhunskog i sigurnog blaženstva. No, svaki poredak zahtijeva žrtvu, a žrtvu koju zahtijeva filozofija - prihvaćanje istine kao čovjekovog gospodara i cilja- niti je lako počiniti, niti se spremno prihvaća. Stoga, većini čovječan­ stva filozof može izgledati kao duhovni diverzant, rušitelj zakonito utvrđenih poredaka i vražji zagovornik. Tako je Spinoza izgledao svojm suvreme_nicima, a i mnogo godina nakon svoje smrti smatrali su ga najvećim heretikom sedamnaestog stoljeća.

U prvom _dijelu Etike Spinoza se posvećuje pitanju »Što postoji?«, a njegov odgovor .J.e sadržan u Postavkama 14 i 15: »Osim Boga niti jedna druga SUpstanCija ne mozve bl"t'l pret post a vl'Jena, mh . . zam1s •vl·Jena« l , te» Svto god.Jest, jest uB . ·v izjave ogu, 1~Ist_a ne može postojati ili biti zamišljeno bez Boga«. 2 Te dvije đujućesu ma~Je Jasne i, kada ih se protumači, djelomično manje iznena»zamisl~~<~~ sto na prvi pogledaju izgledaju. Riječi »Bog«, »supstancija«, mačenja ~ ~»U« s~ _formalnosti Spinozine filozofije i oko njihovog se tuo e razhčtte rasprave. U prvom dijelu Etike njihovo se značenje

:---_

1 Baruch .• . 2 ue Spmoza E l . Ibid., str. 13_ ' Illes, Evcryman's Library, London 1989, str. 12.

s

uglavnom izvodi iz razrađene verzije o nto loškog argumenta za p . osto1a . OJe Boga. Ontološki a rgument potvrđuje postoj anje nečega na temelju zamisl" . . l"IStJe . ke f"l l same te stvari. On osigurava paradtgmu rac10na t ozofije, započin ·u ·· ·· · B oga 1· vo dec1 '· pomocu ' »Jasnih · ct sa »jasnom i razgoviJetnom J"d eJOm« i raz Jov· ·· · da B og postOJI! ··· d a nužno post g ]et... na1me, n ih« ko raka do zaključka o SVIJetu: 0 D ok su prijašnji filozofi posezali za o nto loškim argumentom kako ~: po kazali da postoji barem jedna stvar (Bog), Spinoza vjeruje da argument također pokazuje da postoji najviše jedna stvar i stoga, d a sve što posto·it u neku ruku, jest »U« Bogu. Najveća poteškoća u razumijevanju ovo~~ zaključka potječe od male riječi »U«. Spinozina upotreba ove riječi svoj smisao duguje djelomično njegovom jedinstveno m razumijevanju i preosjetljivoj preinaci razlike između supstancije i atributa, a djelomično i premisi koja je kod Spinoze toliko duboko skrive na da ostaje nepotvrdena tijekom čitavog prvog dijela Etike. v

Skrivena pretpostavka Skrivena pretpostavka Spinozine filozofije jest ta da se stvarnost i zamisao podudaraju, tako da odnosi među idejama odgovaraju o dnosima u stvarnosti. Spinoza ovu tezu namjerava dokazati i osigurati teoriju spoznaje koja će o pravdati njegovu posebnu verziju meto de »jasnih i razgovjetnih ideja«. Ali, budući da je ta metoda (ili nešto slično njoj) pretpostavljena u samom njenom dokazu, skrivena pretpostavka na kraju ostaje samo pretpostavka.

Određene posljedice su vidljive već u aksiomima prvog dijela Etike. Tako Spinoza tvrdi (Aksiom 4) da »Spoznaja (cognitio) posljedice zavisi od s?oznaje uzroka i sadrži ga 'u sebi' «.3 Z a Spinozu reći d a A uzrokuje B tsto je ito i reći da B ovisi o A zbog svojeg postoja~ja i prirode. Ova ovisnost medu stvarima je »izražena U« ovisnosti među idejama ili »zamišljena_J<_rozcc tu ovisnost. Ideja B je ovisna o ideji A ako nje na istinitost mora bttl dokazana pozivanjem na ideju A Stoga su zaključci matematičkog doka.~a ovisni o premisama. Matematičko zaključivanje je zaista paradigma relactr. •racionalne ovisnosti« među idejama. Ono je također i paradigma »~r? · 1 nosti« koja predstavlja odnos koji postoji između A i B kada postoJanJe 3 Ibid, str. 4.

6

. . b' šnJ·eni u terminima A. Kroz d okaz mi objaš·u b1tl o Ja . da B rnoraJ k su premise očigledne, mozemo ga t potpuno pnro o zaključak, a a o njavam . . . . .. b]·asnitJ. d azumiJ.eva da su svi odnosi ovtsnostt u SVIJetu o tpostavka po r . Skrivena pre . vk·10 dnosi među idejam a. Na taJ nacm, nesto Je neov1sno zumljivi kao lo~IC .. de iz same njegove ideje, tj. ako nije potrebno ra svojstva s1IJe . . B . · A ko njegova . k stvar izvan same njene IdeJe. Je ov1sno o a b' vnj'enje za ne u . tražiti o JaS .. d 1' 'z ideje B već iz ideje A. Sva svojstva su u ovom ako priroda B shje ne ~- ma čiJ'i ~u sastavni d io ili su pak uzro kovana o d . a 0 supstanciJa . A smislu ovtsn .. T o .e o no što Spi noza sm atra pod »U<<: »B Je u « 1 tih supstanciJa. . v . . B strane . č' da se kaže ka ko je A o bJaSnJ enJ e . . t drugi na m . . .. b . Jes . ovorio ovom vidu Spinozme fllozoftJe, s o ztrom na · ·čar b t ostro pn g . . . . Em ptn . d" r uzročnost od svijeta 1pnptsao Je nas1m poJmovmm da J·e Sp moza o IJe l0 . k k kv' to ,. Al'1 k kvu garanciju imamo d a svijet zaista jest ona av a tm ga moctma · · •· se na me todu • a . · ? S · bi na takav prigovor odgovon·e pozivaJUCI pOlmamo. pmoza . d. . 'h · razgovJ'etnih ideja« koja p redstavlJa p ara tgmu nase spoznaJe: »Jasm 1 • • d k "h um polazt Ništa ne može biti sigurnije od očigledmh pre~us~ o v· ?Jl·v raz . i ako one ne j amče istinitost, o nda je ne moz~ Jamcttl..msta drug.o .. Ah očigledna istina je upravo ona u kojoj j_e p~~ttgnut pnJelaz ~a miS~! ~a stvarnost: mi iz same ideje opažamo d a Je sVIJet o nakav kakv1m ga tdeJa predstavlja. U očiglednoj ideji imam o cjelovit i zadovoljavajući odgovor.~a pitanje »zašto?«. Kroz takve ideje svijet n am se obj ašn~ a:a·. ~v svo_J_lm aksiomima, dakle, Spinoza može upotrijebiti pojam »zamish« 1 JOS UVIJek vjerovati da njima osigu rava opis stvari u svijetu . v

•

v·

v

•

•

o

v

•

v .

•

v

•

•

Međutim, aksiomi su daleko od očiglednih i polažu pravo da budu »dovoljni« samo u tijeku dokaza koji ih već takvima pretpostavljaju . Spinoza je, svjestan ove poteškoće, pokušao osigurati metodu za »unaprijeđenje razumijevanja« koja bi nas dragovoljno dovela do spoznaje. Ali, ova metod a ?otovo uopće ne podržava Spinozinu skrivenu pretpostavku da je svijet, ustvari, ~asan razumu i da je njegova uzročnost, ustvari, »uzročnost razuma«. Zbog ko~a, uz sve dokaze Etike čitatelj nikada nije siguran jesu li izvanredne ideje, OJe su mu gotovo nasilno predočene, izmišljotina ili stvarnost.

Supstan · ·

s

CIJa, modus i atribut

Plnoza poč' . . . d lnJe sa slJedećom definicijom , preuzetom od Matmona: »Po uzrok om samoga sebe razumijem ono čija bit sadrži u sebi postojanje ili o

o no čija se priroda ne može shvatiti drukčije nego kao postojeća« (De. finicija l ).4 T a definicija identificira cijelu temu Etike te čitav sadržaj sviJ.et a. Ona je praćena trodijelnim razlikovanjem između »Supstancije«, »atributa« i »modusa«. Supstancija je »ono što u sebi jest i sobom se shvaća«s tj. ono čijem pojmu nije potreban pojam druge stvari (De finicija 3). Drugi~ riječima, supstancija je o no nešto od čega možemo dobiti »odgovarajuću ideju«, kroz koju se njezina priroda može razumje ti bez pribjegavanja bilo čemu što se na lazi izvan nje. Spinoza raspravlja da što god je, na svoj način, pojmovno nezavisno, o no je ta ko đer i ontološki nezavisno, i njegovo postojanje ne ovisi ni o čemu izvan njega samoga. Odatle proizlazi da »prirodi supstancije pripada postojanje«, svaka supstancija sadrž i unutar sebe same potpuno objašnj enje svoje prirode i svojeg postojanja. U tom slučaju supstancij a je nužno »uzro k same sebe«: njena bit uključuj e postojanje, i ona stoga ne može biti zamišljena niti na jedan drugi način osim kao postojeća. Prvi odgovor na zagonetku postojanja je stoga taj da supstancija postoji, i to da postoji nužno. Već je očigledno

da se Spinozina upotreba te rmina »supstancija« ne ravna prema aristotelovskoj tradiciji. U isto vrijeme, Spinoza smatra svoje dokaze kao o ne iz kojih proizlaze neizbježne logičke posljedice ideje koja je prije toga bila nejasno shvaćen a. Mnogi skolastički i kartezijanski mislitelji su pretpostavlj ali da su supstancije krajnje sastavnice stvarnosti i da su, kao takve, samoovisne. Ono što nisu uspjeli vidjeti bila je posljedica ovih pretpostavki - naime, da bilo koja supstancija mora biti causa sui, i stoga nužno postojeća.

Tradicionalno razlučivanje između supstancije i atributa Spinoza je redefinirao kao razliku između supstancije i m odifikacije ili modusa (termin »atribut« ko risti u drugo m - i sasvim jedinstvenom - smislu). Modus je nešto što ne može postojati neovisno, već samo u nečemu drugom , u čemu ovisi. U svojim ranijim spisima Spinoza više puta potvrđuje princip da, osim supsta~cija i modusa, ništa ne postoji. Ka ko bilo, on ne ograničuje m oduse n~ l.o.g•čku kategoriju svojstava i relacija: modusi uključuju stvari ponaosob. V.• .• Ja s~~ o~oje modusi božanske supstancije, budući da oboje možemo biti zam1šl]em kao nepostojeći, i stoga dugujemo objašnjenje našeg posto· 4 Ibid., str. 3. S Ibid.

8

. nas samih. Stoga mi nism o samoovisni, i ako postoj imo, 1 ·anja neče~.u zvka n z moć nečega izvan n as. U ovoj definiciji kategorija moJ tQ1lmo ro d v• • • • onda pos J •• ka· o na sadržava ( u svako nevno m nacmu IZrazavanJa) · veoma stroe na· b oja od ređene k nJi· ·ge) ; o d nose ( to d a Je · ta kn·· dusa Je Jlga svojstva (npr. ~~)· procese (polagano raspadanje te knjige); i pojedinač1 ·· su za S pmozu · ' manJ·a od osta knJ·iga) . Razlučivanja ·Iz me d· u tt' h k ategonJa ta liko sm o se već udaljih· od »1JU · d s k og JeZI · ·k a «.' Spmoza, · nost1. (sama • . • sveto • ' h d d k ·· h nacaJna. bez • . » konačne« o d »besko nacm m o usa«, o OJI su po to nJI·· . dno, razlucuJe . •. • d Je . . .. pstanciJ.e koJe su oc1gle dn e u svako m konacnom mo usu. rnodlf1kaciJe su . . . . . . . . s · ozine filozofije m ože se n aJbOlJe ukratko pnkazat1 nJegovim ovaj diO pm vlastitim riječima: .. • . .•. d kažem da pod supstancijom p o drazumiJevam o no sto Je zamiSIJeno ~Ka saebe i u sebi; i da pod modifikacijom ili slučajnošću podrazumijevam

~~što je sadržano u nečem drugo m, i.~to je za~i.šlje.no ~roz to u ~em~_je 0sadržano, očigledno slije di da s upstanCIJ a po SVOJOJ pnrod1 prethodi SVOJim slučajnostima. Jer, bez prvoga, p otonje niti m ože postojati niti može biti zamišljeno. D rugo, iz toga slije di da po re d supst ancija i slučajnosti ništa

stvarno ne postoji ili ne postoji izva n inte lekt a .«

6

Kada jednom shvatimo upotrebu riječu » U«, k ada shvatimo da o na označava relaciju racion alne o visnosti, takvi o dlomci ne pre dstavljaju veliku poteškoću, čak ni čitatelju koji odbacuje njihovu skrivenu pretpostavku. Najveća prepreka razumijevanju Spinozine filozofije je ona predstavlj ena terminom »atribut«. Atribut j e d efinira n kao »Ono što razum opaža na 7 sup~tanciji, kao da sačinjava nje nu bit« ( D efinicija 4) , i postoji n ekolikomazda čak i beskonačno mnogo - »atributa«. U isto vrije me, atribut nije samo subjektivni aspe kt - način na koji stvari izgledaju iz određenog kuta gledanja. Zato što, prema skrivenoJ· pre tpostavci »ono što razum o paža na supsta ... ' St nctJI, .k ao da sačinjava njenu bit« stvarno sačinjava bit supstancije. nj~ga tv.rdnJa da supstancija ima dva ili više atributa je jednaka tvrdnji da zbu:~u?tt_ ~ož~ biti zamišljena na dva n eovisna načina: i to je veoma Potp~ JUca IdeJa. Pre ma takvom p ogle du od dvoje ljudi oboje m ože imati nu spozn · · ' · d· · Potpuno aJu te m e lJne prirode stvari, a da ipak svaki ponu 1 svoJa neusporediva o bjašnjenja.

:-:---___ 6 Ben . 7

Cdtct von S . . f.thics, str. 3. Plnoza, Dte Rriefe, Philosophischc Bibliothck, Berlin 187 1, str. ll.

Ontološki argument Spinoza definira Boga kao »supstanciju koja se sastoji od besko mnogo atributa, od kojih svaki izražava vječnu i beskraj nu bit«x, i ras nrač~o • b1 . t1· o d o b ren 111t1 · · Je · d an »povo d mt1 · · razlog« koji bi P da, kako ne moze moavija spriječiti postojanje takvog bića, slijedi da Bog nužno postoji. Buduć7~0 priroda Boga da postoji, Bog mora postojati osim ako je spriječen, ali ~e ne može biti spriječen. n Kao što je i Spinoza svjestan, isto sc može reći za bilo koju supstanciju, jer je supstancija ono što unutar sebe same (unutar svoje ideje) sadrži potpuno objašnjenje svojeg postojanja. Supstancija je ono za što je pomoću ontološkog argumenta pokazano da postoji. Ono što svoje postojanje duguje »vanjskom uzroku«, po nužnosti nije supstancija nego modus. Štoviše, supstancija je uvijek »beskrajna u svojoj biti« - tj. nije ograničena bilo čime što je iste prirode kao i ona sama Uer biti og ra ničen isto je kao da na nas utj eče »va njski uzrok«). Zato svaka supstancija nužno i beskonačno postoji. Skrive na pretpostavka racionalizma dovela je Spinozu do zaključka da po toji samo jedna supstancija. Jer, dok postojanje jedne supstancije možemo obrazložiti p omoću pri rode tc supstancije, Spinoza smatra da se takvo a priori objašnjenje ne može dati za postojanje više od jedne supstancije iste vrste: »Sve stvari koje mogu biti zamišljene da postoje u množini nužno moraju biti proizvod vanjskih uzroka, a ne proizvod snage njihove vlastite prirode. «~ I ako bi postojala supstancija neke druge vrste - one kojoj bi nedostajalo Božje beskonačne savršenosti- ona bi nužno dugovala svoje postojanje Bogu, i stoga bi bila modus Boga, a nikako supstancija. Postojanje nečega čije konačno objašnjenje ne bi bilo božja priroda, bilo bi ograniča vanje božje prirode: ali prema hipotezi Bog je neograničen. Zato ne može biti priznata niti jedna druga supstancija osim Boga. Niti ~ože, .d~daje Spinoza, takva druga supsta ncija uopće biti zamišljena, jer je zam1shti su.ps~anciju isto što i zamisliti je kao postojeću (svaku supstanciju kao causa.su.t , lJ. uzrok.same sebe), i time - prema ontološkom argumentu ~ dokaz~ t l ~~ ~n~ ~ostoJ anj e. Stoga, »Štogod jest, jest u Bogu, i ništa ne moze postojat11lt b1ll zamišljeno bez Boga.« 10 Jednom kada shvatimo tehnički 8 lbiu. 9 Du: Rriefe, Mr. 67. lO c liric.f , str. 13.

10

·Ten« u ovoj tvrdnji, njezin zaklj učak čini se »za m ts J -. · . . . d kazi _ puno slozemJI nego sto sam usp1o 1z1oz1t1 J11lsao . S ·noztnt o .. . . 5 . b·ežnim. l pt dnJ·a sad rži čitav 1 Jedtnt odgovor na zagonetku ga da ova tvr 0 e1Z J . . . . . . - uvjerth. su tojanJa· . k ·i ·e prihvatio o ntološki argument pnhvatto 1Spip05 . cionahst OJ J . . . ··· · .. e svakt ra . . č k Leibniz je na pnmJer, nastoJaO pommt1raciOnNIJ ' . v • ,. · fčkt zaklJU a · ozin monts 1 k . pluralističko teoriju svem tra, propustaJUCt beskon tpostav u t .. . ,.h · !ističkU pre .. . Boga u onaj »najbolJI od svth moguc1 SVJetova« a stanctp ostm . . . . v načnost sup . .. b ž. eg stvaranja. Ali, kako Letb mz pnznaJe, ne moze .. .. . t. . d . tvarnt svtJet o J .. . đu ovih neovisnih supstanCIJa, mt1 ovtsnos 1 Je ne o koji Je s · t rakctJe tzme · Je · dne d rugoJ, · a biti tn e . . . ·a nj.ihovog prividnog odgovaranJa . 0 1t1 objasnjenJ . . drugoJ, . . . k k og stvarnog odnosa medu njima. I shka svem1ra . . .. b . der mti btlo a v tak0 . d b konačno mnogo sasvim neovtsmh supstanCIJa arem Je · · · · 1·· sastavlJenog o es 1.. kao i Spinozin momzam 1 puno manJe pomtr JIVa jednako teško razum JIVa. sa samim izgledom stvan . . .f.k · ·a trebala bi biti spomenuta. Spmoza nas cesto opommJe . . .. . . . Jedna kval1 1 act1 · božJ.OJ. »J·ednoći«. Zvati Boga »Jedmm th samtm« Je tsto da ne govonmo 0 .. . . . ,. što i podrazumijevati da Bog može bttt prebroJan - .kao da.' preb~oJaVaJ u.c~ elemente svemira, stajemo na broju jedan. Kako btlo, broJ ne ~r.tpada b~tt stvari: on prije pripada našem konačnom razumijev~nj~ sr:~n, t ne .moze imati glavnu ulogu u bilo kakvom apriom om objašnJenJU n~th~ve pnr?d~. Ova misao potječe od Mojsija Maimona, koji smatra da broJ pnpa.d a »JeZI~ ku čovjeka«, i stoga na Boga može biti primijenjen sam~ n~~a.tlvno. ~ 1 Spinoza je otišao dalje od Maima na i utemeljio na ovom 1 shcmm opazanjima svojstvenu i utjecajnu filozofiju aritmetike, prema kojoj broj označava, ne neko svojstvo realnosti već osobinu ljudskog opažanja. O ovome ću sada reći nešto više. .

•

< 1 riječi » U<

v

v

• ••

v

•

•

•

v

•

•

Božji atributi

~~ibut j~ pridan pomoću

»cjelovite i primjerene ideje« Bog.a•. 0 ~~ ~oja At~ sv~Je »primjerenosti«, prikazuje Boga kakav on u SVOJOJ bttl JeSt. akn~ut Je _stoga više od bitnog svojstva . J a sam životinja, ali također i osoba: sv~· IZgub,_m bilo koje o d tih svojstava, prestajem postojati i stoga je svak?, atrfbstvo bttno. Ali nijedno ne »sačinJ'ava moju bit« na onaj način na kOJl ut sači · . · kako Bog može 1ma · f1 OJava b ·tt Boga. Veoma je teško razumJeh

ll

više od jedn og at ributa: tj . kako njegova bit može biti c ·elov·t •. 1 l o sactnj·e n a n e k o l tko n eusporcdtvth načma. na o

o

o

o

Spinoza ide ntificira dva božja atributa: misao i pro težnost. Prvi ·e . "d . d . . f" ·vk"h b" k J SIStern 1 CJa, a rugt ststem tztc 1 o Je ata. Naša fizika nij e deduktivni si već serij a gene ralizacija ute me lje nih na promatra nju »konačnih modstern, usa«. Ipa k, samo nasa procedura d a o da tle de nvtra mo naoko zakonite . 0 ptse .h d . , »b esko n a Č m mo usa«, pre tpostav1Ja mogucnost deduktivne znanost· l. T akva zna nost »protežnosti « omogućil a bi cjelovito znanje samoovisne ukupnosti . Iz njenih očiglednih premisa, deduktivnim argumentom, može biti razrade n opis svijeta u kojem bi sve relacije ovisnosti (»uzročni zakoni«) bili identificirani. Fizički (protežni) svijet mo ra stoga imati karakter samodostatnog sistema, izvan kojeg ne mora mo ispitivati da bismo objasnili bilo koji fizički događaj . Idealna zna nost fizičkog (protežnosti) dala bi nam znanje o biti, i stoga i znanje o supsta nciji u kojoj bit prebiva. Iz toga slijedi da je protežnost božji atribut. v

•

•

D escartes je, kao i Spinoza, vidio fizički svijet kao samostalan i pouzdan sistem. Svejedno, o n nij e bio u mogućnosti objasniti odakle mjesto umu unutar njega. Naša me ntalna stanja (ideje) izgleda da su uzročnim vezama povezana sa fizičkim svijetom, a da nisu preinake bilo koje fizičke supstancije. Ona su , raspravlja D escartes, u biti nefizička, bez mjesta, o~~ika, gra· nica ili kretanja. J edino ako su A i B preinake jedne supstanCIJe, medu njima može postojati uzročni odnos. Što je onda odnos uma i tijela? D escartes se na prijevaru izvukao iz ovog problema, i to se po_kazal~ kao glavni razlog nezadovoljstva kartezijanskim sistemom. Sp~n~z~ J.e ~vaJ ~ro: blem riješio na sebi svojstven način, smatrajući da su ideJe '.ft~tč~t objekt~ modifikacije jedne supstancije, zamišljene, _i~ak, navdva razhč~ta .' ~~u~p~a rediva načina - sad kao um sad kao tvar th proteznost. PoztvaJUCI s ideje, pozivamo se na Boga kroz jedan od njegovih atributa i obzn_anju~erno . . Jasno 1. stgurno . s hvac, anJe pnrodc drugu cjelovitu i apriornu znanost CJeline. individualnih ideja koje ima mo, navješćuje da je aprioma znano~t umno~ (stvarnosti zamišlje ne u umnim terminima) jednako stvarna mogucnost ka i apriorna znanost fizičkog (stvarnosti zamišljene kao protežnost). Spinozinim oštroumnim rješenjem pojavila su se još dva nova problem;· Prvo, koliko Bog ima atributa? Drugo, što točno znači_ ka~a ~aže~?, d: Bog ima više od jednog atributa i kako to odgovara SpmozmOJ teonjl je stvarnost jedna?

12

. kao »supsta nciju koja sc sastoj i od beskonačnih ·ntra Boga ll O d f" ... . oza de f1 k" · ažava v1·ecnu 1 beskonacnu btt. « vu e tntCIJU Sptn d koJ"ih sva 1 tzr . . ·buta, o . . onavlJ·a u različitim oblicima, alt ntkada na takav atrt J·im ptsmtma P . . . .. . da Spinoza pod »beskonačmm atnbuttma« OlJe Spinoza u..svo bi suge nrao . d ačin kOJI ago a tributa «. Pa ipak, on se poztva samo na va n b konacno mn .. . . , . S . . rnislio » es t tori su stoga podtjelJem u shvacanJU pmozmc "buta Kame n a .b takVa atn ·. tv no smatra d a p ostoji beskonačno mnogo a tn u ta, d " ( v- k . .. Da h on s ar defintctJe· . e kom smislu beskonacan po sVOJOJ pmo 1 rv at a . ki atnbut u n . 12 ili daJe sva • 'eku i njegovoj dobrobiti, 19 i 34 , nedvosm tsleno upurasprava 0 Bof!u, co~etacij·u kao i Etika l, 9 13)? Spinoza podržava prvu in, . . . k .. rk . a prvu mte rp ćuJU n .. .. ·smirna T schirnha usu, a h u termtmma OJI su to 1 o etactjU U SVOJim pt . (P' 6414) d terpr . d a potvrditi sumnje učenih . On potvrđuj e tsma, . SOl kao a ze 1e v . v·· k ... neJa k mnogo atributa ali raspravlja da COVJeCJI um - OJI Je toJ·i bes onacno ' v . pos. . t .. Ja _ može spoznati samo dva, proteznost (otkn venu u ideJa ljudskog IJe . . . . .. ) . . (otkrivenu kao njegovu tdeju). Alt, obJaSnJenJe mJe m tt Jasno !IJelu t mtsao • .. . niti iskreno. · d" sluc·a Spinozin modus a rgumenta ne moze stvontt brOJ·a Prema pnro 1 1 , .. . . . .. d čane zaključke: on može do kazati da postOJIJ_e~J~a jedmstven~_sn:-a_r: th a postoji beskonačno mnogo jedinstvenih stvan , tl~ da ~e P_~stOJ I mti jed~a. Ali ovo je zato što za Spinozu »je dan«, »beskonacno« 1 ~>m~ta« oznacav~JU , ne broJ·eve već o ntološke kategorije: neovisno postoJanJe, »neogramčed kaz nost« i ne-postojanje. Stoga je ne moguce da moze postojati apnom! o činjenice da postoje samo dva atributa. U isto vrijeme »bes~o~acno«.~e mora podudarati sa »najmanje dva« ako Spinoza želi raspravljati na nacm na koji se raspravlja, i »beskonačno« stoga mora sadržav~ti . !teku ~rst~ brojčane inte rpretacije. Opet, Spinoza raspravlja kao da broJ mJe u pnrodt stvari, nego im je nametnut našom imaginacijom. Ovo je, dakle, pitanje koje predstavlja veliku teškoću za Spinozu. I o~dje ~e Spinoza počinje koristiti svaštarijama, kao i u svojim pis~~a ~schu_~ausu, a u svojem širem korištenju koncepta beskonačnosti. Stovtše, mJ~ samo da njegov sustav sadrži ovu veliku i uznemirujuću prazninu. PokušaJI v

•

v

•

v

v

•

•

•

v

v

v

'

,

v

•

•

•

..

•

•

•

••

•

~ l lhiti., str 3 12

o

o

Baruch dc S · 1 dd 1 Gliick Philoso .. ptno~a•.Kwzgefa.ute A bhandlrmg von Gott, dem Mensc 1e11 rm es.fel • 13 t l/,. Phtschc Btbltothck, Berlin 1874 str. 84-90. i 104- 109. IC,\' "l n ' 14 D,e · B ''' · .rr. "· neJe, str. 212.

13

kom e nta tora da je p opune rezultirali su jednom od najrazdražljiv···h 1 1 jzamornijih i najbeskorisnijih o d svih sekundarnih literatura u čitav ~ · ' n~­ . t' . O bl , ,. 'š J POV!Jves 1zna n osti. ovom pro emu necu rec1 msta v1 e, osim kako je nerješiv. ·v

Sto se tiče drugog problema , Boga znamo i kroz atribut protežnosti, i kro atribut misli. U iskušenju smo da ovu teoriju pojasnimo »subjektivno« _ t ~ da pre tpostavimo kako Spinoza opisuje dva načina opažanja iste stvarnost~· radije nego unutarnju, bitnu dualnost u opaženom svijetu. Čak i sa~ Spinoza potiče takvu inte rpre taciju: »Tražiš, iako za to nema potrebe, da ilustri ram primje rom kako jedna te ista stvar može biti obilježena sa dva imena. D a ne bih ispao škrt, navest ću ih čak dva. Prvo, kažem da se pod Izraelom misli na trećeg patrijarha; isto se misli i po d Jakovom, na ime koje je Jakovu bilo dano, zato što se patrijarh u pitanju borio s Bogom. Drugo, pod bezbojnom površinom mislim n a površinu koja reflektira sve zrake svjetla a da ih ne mijenja. Isto mislim i pod bijelom pozivajući se na čovjeka koji promatra« (Pisma IX). 15 Niti jeda n od Spinozinih primjera ne odnosi se očigledno na problem atributa (od kojih je svaki trebao osigurati cjelovitu i identificirajuću bit stvari kojoj je a tribu iran); i oba su primjera nejasna. Ali oba, izgleda, potiču interpre tacij u atributa kao »perspektivu« ili »aspekt«. Na Boga možemo gledati tren sa aspekta misli, tre n sa aspekta protežnosti, slično kao kada čovjek gleda sliku, prvo kao raspored obojenih djelova, zatim kao portret, a da u oba slučaja razumije istu ma terijalnu stvar.

Bog ili Priroda Iz Spinozine teorije proizlazi da Bog nije odvojen od svijeta već je izj e~na­ čen s nj im. Ali Bog je zamišljen od strane ljudskog uma na d~~ ?dvoJena n ačina: kada kontemplira božanski um i naš um kao dio nj ega, 1h, Isto tak?, kada istražuj emo strukturu fizičkog svijeta, mi unapređujemo naše zn.anJe o Bogu. Sve što je učinjeno za to znanje, dobro je učinjeno i učinjeno Je za naše spasenje. .. Je · Deus st·ve Natura. Spinoza izražava svoj monizam u poznatom 1.zrazu: SVIJet 1 - Bog ili Pri roda. Ova izjava je izazvala to da je Spinoza bio smatran ateistom i pante istom, čak i - prema poznatim riječima Novalisa- »Bogorn IS Ibid., str. 73-74.

14

. « za kojeg boža nski li k svijetli iz cijele prirode. Spi noza · čovJekom ' k · · l ~ ·, · opijennn. . ve interpretacije , kao one Oje IZ azu ograntceno razuml10 obje o .. b l. k , . . bi odbac N' ova teologija je u b1t1 ez 1c na, Isto ao sto JC nJegova · Boga · Jeg ·'kOJ· .. ta u biti teološka. Sva uzrocnost se po korava log1c ·evanJe J . . 1· ~ kog SVIje . . . . , ideja f1z c. . •. 0 obj'ašnJ·enj e je u stva n obli k dokaza. Shvatit i uzrocnost d' rn 1 1c1tav .. para Ig ' . t kao i shvatiti složenu me ntalnu operaCIJU, poduzetu od stvari je stoga IS o beskonačnog uma. strane .. d azne posljedice . Bog nije »prije lazni « već »imane ntni « uzrok I togashje er .. . .. . . Š .• z • či on postoji u SVIJe tu svoje kreaCIJ e, a ne IZVan nJega. tov1se, vega · sto zna ' · · d ,· d · b • k · d :. d · zročnost oblik nužnosti, 1 bu uc1 a JC ozans a pm o a s budUCI a Je U ·· . • . · no takva ka kva jest, sve što se događa u SVIJe tu, događa se po VJecno l nuz . . · u fizičkom svije tu jednako Je. m alo slobode kao 1. u SVIJ.. etu 1'deja, nuznostl. . 'd • ·, ··k · slij'edi iz svoga uzro ka sa n g1 nom nuznoscu mate matlc og 1. pos1JCdica • . . . B · .. k. dokaza. Staviše, svaki ljudski postupak, kao modus oga, pr01z1az1IZ ne ras 1divog lanca nužnosti, i stoga ideje p~put .~>.slu ~:ja.« i .»sl?bode<~ ne mogu imati isto značenje koje imaju u imagmaCIJI ob1cmh ljudi. Stvan su mogle biti drukčije samo da je Bog mogao biti drukčiji: a li to znači pretpostaviti mogućnost druge supstancije, a takva pretpostavka je vrlo nelogična. v

•

v

Ti su zaključci protivni opažanju. Ali stvari stoje gore nego što se čini, zato što postoji pravi smisao po kojem se u Spinozinom svijetu ustva ri ništa ne »događa«. Bog je, doista, uzrok svega, »vječni« uzrok. On, shvaćen na ispravan način, ne sudjeluje u promjeni. On nije »U vremenu«, i ideja vrem~na ne igra nikakvu ulogu u istinskoj spozn aji Boga . D ok mi shvaćamo 5 1 ~ Jet u terminima »promjene« i »procesa«, ti opisi pripadaju samo moduSim: B~ga, a ne božanskoj biti. Oni izražavaju samo nejasno i djelomično ~pa~a~~e onih koji ne maju cjelovitu i prikladnu ideju svijeta. Mi možemo t onstih ova djelomična opažanja, u svezi sa pravilnom znanstvenom met~~~m,051?a bismo dobili izvještaj o »beskonačnim modusima« Bog~. l ra~e~i nJ·e : ~u.r.avamo objašnjenje svijeta koje je potpunije od bilo kojeg objasd · · ' b ' iJ' do nJa kr VIdljiVO . g z rav1m razumom. Svejedno, kako btsmo stvan o Jasn ' aJa ne s ·· · · buduć· d' . miJemo th povezati sa onim što im prethodi u vremenu Pokal~tia 1.~ to samo povezivanje jednog modusa s drugim; radije moramo b~ stoga ~thov bezvr~meni odnos sa vječnom biti Boga. lde~lna znanos~ 0 1 d rnenzj'j prava re hgija, ciljala vidjeti svijet ne u njegovOJ vremenskOJ te lllatičko J ' nego · · · ) , na nač.m ma d »s gle d 1'šta VJečnosti« (sub specie aetemttatlS g okaza.

Bog je jedini »Slobodni« uzrok, budući da je jedino on sam D o kl e god o Bogu m1s · l'1mo na ovaJ· na č'm, u stanju smo razum· oostvaruju-. . c1. kao djelujući i kreativni princip, razumljiv u sebi i kroz sebe l~h Pnroctu naturans, da upotrijebim Spinozinu skolastičku frazu. Ali takođerao n~tura · d k · d stvaranJa, · kao treniranje stvarrnozerno prou Čavati· pnro u ao pr01zvo • . k • d . d ne IStinite . a1ačkog napora k roz b es konacne 1 onacne mo use Je supstanci· . .. k d 'k .. . d Je. kao na.tur~ ~zatur~t~. N e. yo~tOJI o n tr~ 1 ~!Ja IZ~~ u ove dvije ideje; svaka p~1laz1 J ~dnoJ 1dent~cnoJ stv.am~Stl, al~-~a dVIJe različite točke gledišta Ftlo~~f 1 . znanstv~mk ~~glasa~~~u razhc1~e kar~~teristike svijeta, slijed~ r~zhc1t~ mterese 1 pot1:u. r~zh~1t.e st~a~~~ u dus1. Ali, cilj njihovog pro. ucavanJa u svakom slucaJ U Je 1st1: naJVISe dobro koje se sastoji u odgo. va raj ućoj spoznaj i Boga. Ovo je, dakle, zaključak kojem Spinozina metafizika teži: ništa ne postoji osim jedne supstancije - zatvorenog, nezavisnog i samog po sebi razumljivog sistema koji sačinjava svijet. Ovaj sistem može se razumjeti na mnogo načina: kao Bog ili Priroda; kao um ili materija; kao stvoritelj ili stvoreno; kao vječno ili vremenita. Može se spoznati na odgovarajući i jasan način kroz svoje atribute, te djelomično i nejasno kroz svoje moduse. A razumjeti ga u njegovoj cjelovitosti, s gledišta vječnosti, znači također znati da sve u svijetu nužno postoji, i da ne može biti drukčije nego što jest.

DARIO BARON Benedict von Spinoza und Gottesfrage

1.!1 diesem Versuch beschaftigt sich der Autor mit der philosophisch-theologischen Uberlegungen Spinozas bzw. mil seine m eige nartigen Verstehen des Gottes, das sehwer zu bestimmen ist. Der Autor geh t von der verborgenen These Spinozas aus, zwischen der Wirklichkeit und der Ideenwelt sei eine gewisse Ubereinstimmung vorhanden. Beim Bedenken Spinozas Hauptbegriffe - wie z.B. Substanz, Modus und Attribut - laBt sich seine Abweichung von der traditionellen Denkweis~ feststellen. In se inem o nto logischen Argument (es gibt nur eine Substanz mit zwei Attribute n) spiegeln sich Vor- und Nachteile Spinozas Lehre wider. Durch das Denken seines bekannten Ausdrucks Deus sive Natura kommt man zu Spinozas Verstehen Go ttes als natura naturans und natura naturala und demzufolge zur Thematisierung umstrittenes Verhaltnisses zwischen de r Freiheit und Notwendigkeit, so wie zur Analyse der Bedeutung dieser Begriffe tiberhaupt. Aus dem Kroatischen von Dubravka Kobai

16

wALTER E. EHRHARDT

Hannover

Samo jedan Schelling* hellingov utjecaj, skriven ili očigledan, pozivanje na nj kao i polemika S~otiv njega, od početka su uvijek bili parcijalni i nepotpuni, a takvi su i ~anas. Kako je njegovo mišljenje sve pokušaje pisanja povijesti filozofije da ga klasificira ispravnim imenima u neusporedivom opsegu dovelo do propasti, uslijedilo je da se Schellinga prerano naviklo razdjeljivati, praviti razliku od ranog do kasnog Schellinga te ih jednoga nasuprot drugome podcjenjivati ili precjenjivati. Time se Schellingov utjecaj znatno umanjio. Zacijelo, još pun nade, već je Hege l1, previdio zatvorenost ove filozofije i nije u spisu o slobodi mogao prepoznati ništa više osim nečeg pojedinačnog -tek uzgred, donekle ukazujući kako u njegovoj filozofiji nema upravo ničeg pojedinačnog 2 • Marx je, posve nenadano i neočekivano, Schellinga pokušao reducirati na »iskrene mladenačke misli«3, pri čemu je dvojbu u ~chellingovu iskrenost vjerojatno preuzeo od Heinricha Heinea4 čije je ce~t.o zagovaranje suprotstavljenosti ranog i kasnog Schellinga, vjerojatno pnhkom propasti njegovih planova kada je 1828. bio pozvan na Minhenska

---

• Članak prof d W . Studi U b' · . r. altera E. Ehrhardta Nur ein Schelling prvi put je objavljen u časop1su r 11111/t 1977 g d' S . . . .. d l' b
WW .

11

. .

17

sveučilište kao profesor književnosti, motivirano osobnim razlozima. Kad

je profesor Salat , oko 170 godina prije Jtirge na Ha bermasa6 , slutio ko~ Schellinga određeni skrive ni materijalizam, tada nije postojala nikakva ideološka potreba da se Schellinga svrsta u klasu objektivnog idealizma7 te dok se govorilo o konzekventnim spisima poodmakle dobi, o » dovršenj ~ njemačkog idealizma u Schellingovoj kasnoj filozofiji«8, još uvijek se nije uočavalo da će se probuditi jedna a kade mska mladost koja će u primarnom zanimanju za Schellinga upravo ovaj predikat zlouporabiti. 5

Ukoliko se Schellingovu filozofiju uslijed predrasuda ne želi izložiti opas. nosti ignoriranja, mora se pritom dobro čuvati uporabe poopćujućih oznaka poput realizma, materijalizma ili tek nj emačkog idealizma - izraz protiv 9 čije se primjene na sebe Schelling već 1813. branio, jednako kao i protiv predodžbe da ga se uopće svrsta u filozofiju subjektivnosti.10 Takvi izrazi imaju kod Schellinga posebnu opasnost jer sobom nose privid ispravnosti za pojedine dijelove Schellingove filozofije i olakšavaju postavljanje Schellinga nasuprot Schellingu. Interpretacija koja to želi izbjeći mora poći od hipoteze da je Sclzellingova filozofija jedno jedinstvo koje još uvijek ne nosi nikakvo određeno ime, za koj u još nije pronađen nikakav genos kojim b i se ona mogla razlikovati. Za pisanje povijesti filozofije, u koj emu se nikakva filozofija ne može priznati bez nadimaka, trebalo je jednostavno ostati pri ime nu »filozofija prirode« jer Schellingova je filozofija pod ovom oznakom prije svega obilježila epohu i samu sebe predstavila. Tezi sam? jedan Schelling, težnji za jedinstvom njegovog misaonog puta, valja ponajprije postaviti dvije granice: 1. Schelling sa sigurnošću nikada nije težio zaključiti jedan teoretsko-op· 11 ćevaljani sistem. Takovo se jedinstvo u nj egovoj filozofiji od početka ne može tražiti.

Salat, J .: Uberde11 Geist der Philo.w phie, Miinche n, 1803, str. 449. H abcrma~. J .: Tf1eorie 1111d Pmxir, Fra nkfurt, (4)1971 , str. 2 15. Usp. Stichlc r, G .: Der ldea/i.fmu.v 11011 Ka111 his Hegel, Be rlin, 1970, str. 384. i dalje. . Schulz, W.: Die Volletul•mg de.v deutsche" Idealismus i11 der Spi/tphilosopllie Scfle/lmgs, Stuttgart, 1955. 9 VIIl, 342. JO VIII , lfi7. l l l, 307. S 6 7 8

h Iling je bio spre man »Siste m , kako je on u bilo kojoj Sc e l'en «12 izdati za sistem na pose. Dakle , mogućnost oako tako, z ]ed . 1 i sastav J • .v · [·udskOJ .g av S hellinga razmatra tek kao hermeneut1cka transcendenJ d nstvo u e v • kim . d ' da seje 1 tpadajednako poput teznJe za teore ts Je mstvom. .. . rpretaCIJe o . cija JOte k .. e iziskuje niti neodređenost ne kog hermeneutJčkog . d'nstva OJI n . . . . N č. . Oblik Je 1 :. ·e teoretski višeg poJma, Jest onaJ o rgamzma. e m1 .t.1 učvršcivanj d S h ll' ·vl· • . vaJ· pojam koji vlada posvu a u e e mgovom m1s JePolja nJ·mJerenJrn o 'l f" . . . ki .. d ' se nepn . ··eniti i na njegovu f1 ozo IJU te za nJu IZIS vati Je mstvo h . k . 'd .. k ođer pnrniJ nj~, ta or anskog sistema. Ovome za tjev~ ~e p~1:1 no .stOJI ~.asu prot izVJesn?g bg rem između početne sklon osti 1 pozitivne filozofiJe mo ra · k · d' · · d3 se 1pak a . ati razlika, jer će predstavljanJe or~ans og Je m~tva ~~n~: osporava t~ pnzn e podjele Schellinga na dVIJe d o sedam filozofiJ a Ih e poha, vec dobre raz1og v k k kv d . l .v d a o su ta a Je om1cn o oprav ana seonomora ograničiti. n a to .d a pokaze · v raščlanjivanja, na kraJU kraJeva suvtsna. Schellingov pojam organizma, kojeg valja posve razlikovati od Kantovog 13 pojma organizacije , nipošto n.~ isklju~uje preobrazbe i raščlambe .. ScheUing naziva organizam »sukcesiJOm koJa zatvorena unutar određemh gra14 nica u sebe samu natrag uvire.« Treba li ovo određenje biti primijenjena na sam Schellingov misaoni put, tada ostaje pitanje: što je ova određena granica koja sveukupnoj Schellingovoj filozofiji daje jedinstvo jednog organskog sistema? Pojam koji se ovdje nadaje jest pojam slobode. Pozivanjem n a često na~ođena mjesta, alfa i omega njegove filozofije jest sloboda 15 ili najviše što Jezastv.?riti u filozofiji jest sistem slobode 16, i još druga, dade se ovaj dobro podupnJeti U · l" ·· da · VJer JIVlJe od pozivanja na ovakve rečenice jest, dakako, to slo~etože pokazati kako je zadaća posvemašnjeg dovođenja zbiljnosti Ovct~ e do predodžbe ona zadaća koje se Schelling konkretno prihvatio. Je se prije sveg " . . . novogpo· . a moze pozvati na Schelhngovo epohalno stvaranJe Jmapnrod k 0 ··1 · e J Je također nov nasuprot ranije danom Kantovo m. Ukoliko u , cudorednom području autonomija biva dokazana kao pretpo-

::-:--_ 12 VIJ, 347

)J lJ . 14 sp. J
ll, 349

IS S · l~ chclling lie •e

X, 36.

der Urteil\·kra'i A 292 "''

g lu, 4. veljače 1795.

18

19

24

stavka sveopće povezanih zakona (Kant), ukoliko se znanje uopće sam . . d . ou svojemu stremlje nju za neuvjetovamm opue propa anJu u pristrano t . subjektivno mnijenje (Fichte), tada sveobuhvatna prir_oda ne može ~it: nešto što ne dopušta uopće nikakvu slobodu. Carstvo pnrode suprotstav· . ca rstvu slobode, ostati pri dualizmu, bilo je moguće, na kraju krajeva, te~' kao dogmatizam. Prirodu, čija su nova otkrića dospjela u sre dište onodob: nih inte resa, »odbacivati« 17 i idealistički podređivati subjektivnom principu bilo je Schellingu strano. Štoviše, njemu jev~n_o fizičko pn:~· »Od kojeg sve, također i razvitak božanskog života, otpocmJe.« On odbtJa u znanosti od 18 »iz velike daljine apstrahiranog mišljenja« silaziti do onog prirodnog. 19 Oštra poruga, koju on po ovom pitanju upravlja protiv Fichtea , ne dopušta nikal-vu dvojbu da Schelling nije filozofiju prirode želio razumjeti kao neki idealizam, ali je dvojbeno je li Schelling uopće pokušao ugraditi filozofiju 20 prirode u transcendentalnu filozofiju . Schellingova metoda, organski temeljni model njegova mišljenja, jedva da dopušta podređivanj a: »Koji predmet treba biti predmet filozofije, taj isto tako mora biti sagledan kao posve neuvjetovan.«21 Štoviše, Schelling je, nasuprot svim dogmatizmima, stvorio novi pojam prirode koji je jednom za svagda trebao isključiti da se subjektivnim mnije njima daje prednost pred općepovezanim odgovorima pokusa: sama priroda je sada ono ne uvjetovano i ne mora biti utemeljena hipotetičkim mnijenjima re flektirajuće rasudne snage; »ali, ukoliko je priroda a priori, tada takoder mora biti moguće nju kao nešto a priori spoznati.«22 Stoga je »prva maksima svake prave prave p rirodne znanosti sve objašnjavati iz takoder prirodnih sila.«23 Schelling ovim načinom pojašnjavanja ne odustaje od toga da takoder i mišljenje sm atra mogućim dijelom prirode, »jer, kako se svo mišljenje na kraju vraća na produciranje i reproduciranje, tada u mišljenju nema ničeg nemogućeg, da je ista djelat· nost kroz koju se priroda u svakom trenutku nanovo reproducira u 17 X, 93. 18 VIli , 205. 19 Usp. Yll, 95. 20

23 Ill, 273.

20

-25

u. Nawr und Ce.rcluchte (Karl Lowith wm 70. Ceb.) Stuttgart 1967 str 420

22 Il l, 279.

dokazan per posterius. želja da se zbiljnost slobo de uopće d oved e do predodžb e vla d a također i Schellingovom filozofijom umjetnosti. I pri znanstvenoj o bradbi umjetnosti, prema Schellingu, ne smije biti p o dmetnut nikakav drugi temelj objašnjavanja osim neuvj etovanog sam og, apsolutna opreka svakoj ovisnosti- slobodi. Filozofija umj etn osti ophodi se st oga s umjetnošću kao sa »zatvorenom, organskom i upravo u svakom njenom dijelu nužno m cjelinom... , kao da je ona priroda.« 31 U ponuđenom se sažetku Sche llingova ten~encij~, u predstavljanjima bogata materijalom, dade tek skicirati: filozofija umjetnosti treba p okazati d a se zbiljnost umjetnosti dade zn an stveno 24 Ill, 274; usp. V, 383

~sp. Wieland, W.: ~ic Anfange der Philosophie Schcllings und die Frage nach der Natur,

21 Ill , ll.

. osred stvom organiz m a.« M ate rija lizam za ovu . reprodukuvna pd 2s uto liko št o bi m a te rija bila prvotn a opsto. nJU · pogr a« 26 lllišlJe .. ne bi btO » t"zirana izmišljotina • Pri roda kao predme t pri. oflJU ~~·a dogma 1 . ftloZ ne nekar-• b . . redstavljena kao ne uvJetovana, t ek kroz samu 111 · ost' aznanosf 1 treba PZadaća filozoftJe ·· pnro · d e 1·1·1 spek u 1attvne · r·tZt"ke Jll odne lJ·ena veza. l kr. . d . . r . du uterne. d stat ak posrednih č a nova te razot 1t1 g Je Je sav . p. nrotek ukaza..u .na .ne tuo ilo na mjest o iskustvem.h postav k.1. p ron a 1azenJe JeSt . rntslJanJe s P k . . . , . v. voljno IZ rotiv »jest rad n a e spenmentuaJucem tstraztrno "h članova, nap ' , . . l.. ·28 . rednt . a mo pokusi vrijede kao o pcemt o UVJer JIVI , samo o m 05 panju.<<2' Schelhngu s . . d J d" h" k . . . · 0 neuvje tovan ost t p nro e. e ma tpoteza OJU je v no poztttvn otvaraju 0 đ u kroz ne d ostatak apsolutnog mirovanja u pro matrav . k · · . g potvr en schelltn ' . · odnih poJ·ava smatrao nuzn om , 1 to samo ovu a o JOJ tojanJU pnr ' oorn ops . •. ··edna p ojava 29, jest hipo teza d a se ne uvjetovanost prirode roturjeCI OIJ . , k d" l . v· ne P ati ne kao ukočenu 1 mrtvu, vec ao Je atnu 1 ztvotnu: . d .. ·v d d l. d v . mora prornatr ,OJ. suglasn osti sama prtro a mJe m sta rugo o 1 sa rzaJ Prema sveopc . , . v » ik bitka. Stoga bi priro du btlo n e m oguce sagledati kao nesto nesvekol og .k b " b" l , k . . k . . . vano ukoliko u pojmu samoga b1t a ne 1 1 o moguce ot nt1 s nvem uvjeto .. d · ,· k · · b· trag slobode.«30 Ona je prius ko)l u napre UJUCtm e spenment tma tva

'

'

'

.

.

vu, 357.

26 Usp. IV 144 27 Ill, 279 ' . 28 . Usp. ll, 450. 29 III, 277 lOIII, 13.. lt V, 357.

.

predočiti bez rekursa na nešto d.ru~o od. č~ga bi bila ovisna. Pozitivno: umjetnost je, konačno, organska CJ~Im~ k~Ja JC određena s~ mo kroz urnjet. nost. u njenoj se neuvjetovanostl očitUJe sloboda, neuvjetovano sarn Samo toliko koliko sa~~ prir~da jest ~jel.atna n~uvj~tovanost može urnje~~ nost prirodu oponašati: Umjet~ost 1 p~troda ms~ Jedna k.r? z dr~gu uvje. tovane, već stoje zajedno kao dVIJe neuvjetovanostl, kao zbtljnosh slobode. Schellingova Predava11ja o metodi akademskog studija iz 1802. godine, koja 33 u određenoj mjeri stupaju na mjesto jedne enciklopedije , razrađuju ne. uvjetovan u autono miju kako svake pojedine znanosti tako i njihovo zajedničko opstojanje u organskoj cjelini slobodnog sveučilišta. Iz ovih je predavanja, prilikom njihovog čitanja u Rimu , Humboldt do bio svoj koncept autonomnog sveučilišta. 34 Schelling u njim a zahtijeva: »Sveučilišta osim što su veze za znanosti, trebaju pored toga i to što država, svojevoljno i radi vlastitog boljitka, mora činiti za njihovu vanjsku egzistenciju, bez ikakvih drugih naloga realnome, kao o no me odakle sama ideja (znanosti) proistječe.«35 Jedino što država može činiti jest osigurati njihovu neuvjetovanost. Spoznaja organske veze znanosti treba o ne koji studiraju čuvati od toga da slobodu znanja, njenu uvjetovanost, žrtvuju ogra ničava nju na jedno stručn o područje.J6 Sama veza znanosti i način na koje će o ne biti predavane i stu dirane trebala bi nadasve biti neuvjetovana zbiljnost slobode odnosno njeno predstavljanje. Već je Schle ie rmacher isticao da Schelling ovdje slijedi metodu kojom bi u onome što o ne jesu pokazao skrivene tragove toga što bi htjele biti. 37

2

Spis o slobo di preuzima za predmet jedno drugo područje zbiljnosti, »realni i životni pojam slobode koja jest omogućenje dobra i zla. «38 Njen će ishod biti onome pozitivnome izvornoga zla u čovjeku pravedno prosuditi uz ci32 VII, 301. 33 Usp. Schelling, F.W.J.: Vorlesrmgen iiber die Methode des akademi.rclren Studiums. Mit Einlcitung und Anmcrkungcn neu hcrausgcgcbcn v. Walte r E. Ehrhardt, Hamburg, 1974, str. 4 1. 34 Ibid. str. VIJ i 154. 35 V, 235. 36 V, 213, usp. biljc.~kc u mome izdanju, str. 150. 37 Usp. Schlcicrmachcr, Fr.: Rczcnsion zu: Schelli ng, F .W.J., Vorle.rrmgen iiberdie Met/wde des trkfulemisclren Studirtms. U: Jenaischc allgemeine Literaturzcitung Nr. 96 v. 21.23. April 1804, Sp. 138. 38 VIJ, 352.

22

. dređenoga čovjeka o tpustiti .u ~očetost osobnos.tt o. .. d a n drugi. Zbiljn ost čovJ eČJe slon . k ·· JeSt l ntje t• 0 yof d će o g .. ·e on taJ OJI . b .t će prito m tako preds tav Jena 1.1 štO · J>autonomnoj« uko liko se ovu bude shvaćalo kao pjesnički uvjetovanu ili.uvjetujuću. U organskom jedins tvu njegove filozofije, štoviše, zbiljnost mitologije kao i umje tnosti može biti razmatrana kao samo kroz sebe

~dređ~na, a da ne predaje zaboravu pro lazne parcijalne

---

anosti, eda bi odnosi

među

apsolutima bili

konačno

aspekte uvjeta pojmlje ni. Hist o rij-

l9 Ukoliko bi . . sc h.l ustanovtlo da upuctvanJa ,. . na poz1ttvnu .. r·t1 ozofiIJU . poč.InJU . u crlangcnsItim Predavanjima . 1 mot!Virao izb~r 1 b•. za na~ađati je li razgovor s Jeanom Paulom od 30. kolovoza 1820. l'onno, 1974 Nr c;~nologtJc. Usp. Tillicttc, X.: Schelling im Spiegel seiner ZeitgetlOSJetl, 40 xn , , 324 u. 225. 1 1391140 · 4t VIn . ' 168.

°

.

toga da ovu narav u potpunosti sp o . . , . ukolikO se n.e ra u zeti u razmatranje t e, gdJe Je to m oguce, ·· · 1 ava m o d .. r.(ozoftJe, .,0 se ova poJ f" 41 Već u svom e općem pregle u n OVIJ e 11 upra• n1 ozo tJ e.« . · f k zlla!Tio: . aravi same . . acrtao k o ncepcij u svoJe nove ftlozo s e . 1·u tZ n Sche lling Je z .. . ,. v• . ..oJ!TI .• k literature .. . f'l fiJ·e 48 Također u zbtiJ nostt raz tcltostt r· 0 ft)S e . 0 VIJesti t ozo · .. filoZ , sti pisanJ a P . k ko se nJ'ihove razlike n e konJene u h etero· pokazat• a . ... · 0 0gucne f'll f"a trebalo Je , VJ·etovano stvaraju u ftlozoftJt sam oJ. va il zo tJ · vec se n e u f 0 ·m visnosuma, f' l f'J'e tumači kao o rgansku poveza nost te b ez 0 po(TI!l' . vijest t ozo t . .. . , . tavka, koJa po v k kterizacij'u stranih poZICIJa, btt ce Sche lhngu tapos . dopusta a ra k lik b ' rci)'alnostt d kadem skog naučavanja . »Upravo u o o 1 se pa · ·1 slobo nog a · f' l f" kođer m)ert 0 . . . . d bi želio ili k a ni pre davati n e puku t ozo IJU dio lZJavttl a . k .. . . ,. petko usu k f'lozofiJ' u _taj bi prote kle razvoJ e, OJI sv t moraJu n act 1 , ć svaka o ct· · uopce, ve . . k . fl zofiji bio sklo n u glavnom pravedn o prosu tvatt. ' . . ·vl· . k b ' l l" . cilJ. u tsttns OJ t o svoJ . ·ećao najveću bojazan p ottcatt mis Je n Je a o t s u sate JI o Upravo on bt OSJ . .. v . . kl' v· b đ . · t mu trebali biti ob avtjest e m kao o IS JUCIVO o ra e n o m , a bilo koJem sts e . . v . . .. k ·alištima koja leže izvan toga btti prepustem n ezn a nJU 111 t e . svtm staJ v • • • 1· · · ' · 0 · t ano obaviješteni. Mladenack1, za ts tmom vatreno zapa Jem OSJe CaJ ne ~~ž~ ništa toliko razjariti poput n akane njegovog učitelja da bilo koji posebni ili pojedinačni sistem pre radi za svoje slušatelje, da im n a ovaj način istodobno želi ispod ruku izvući, n eopazice ukloniti slobodu istraživanja.«49 On je sam stoga, kaže Schelling, svim svojim predavanjima o filozofiji prethodno davao genetski razvoj filozofskih sist e ma do n ajn ovijeg vremena. No, predstavljanje ovog razvoja kod Schellinga nijednom n e n osi P.redodžbu nekog procesa. Štoviše, m o ra se napustiti n ada d a će se suko b Sistema »dovršiti time što će jedan sist e m nadvla dati drugoga.«5 Kao i u filozofiji re ligi. v• • d . . . . .. Je, cmt se a Je 1 ovdJe Jednako m a lo d o pušten o pokušati za l raz IČttost sistema ,· · · uništav . , . »pronact Jedmstvo u k ojemu se o ni svi suprotst avljeni kojega ~u.k.. vec ~e upravo zadaća d a o ni zajedno o p stoje.«51 Predmet, kod 0 az nJegove · t · · dokida, da b' b' UVJe ova nostt nJ ega samog u vlastitom zahtjevu l 10 upravo t vt . . o s o Jest, natme filozofski sistem m o ra dakle odnčemo

ska zbiljnost re ligije predstavlja slobodu, autonomiju koja zajedno r ealno opstoji s neuvjetovanošću koju valja iznaći u svakom području. Područje na koje nanovo želim skrenuti pozornost, jest Schellingova vlastita metoda pisanja povijesti filozofije. U m ojoj knjizi Philosophiena. schic~t~ und gesclzichtlicher Skeptiz~smus..(Filozo~ijska povijest i povije;~~ skeptlctzam)42 pokazao sam da se ftlozoftJe moraJU karakterizirati i prern vrsti i načinu njihovog pozivanja na filozofijsku povijest. Ovakvo postupan·: nudi osobitu mogućnost ispitivanja ispravnosti neke interpretacije u je~­ n?m t~matskom . području. Ako .je točn~. da su ~ Schellingovoj filozofiji dtjelovt povezant samo organskt kroz nJlhovu b1tnosnu neuvjetovanost kroz slobodu, moramo tada kod Schellinga pronaći vrstu i način pisanj~ povijesti filozofije koji ne negira zahtjev za samostojnošću i apsolutnošću filozofskih sistema, već ga podiže do pozitivne sveze. H istorijska višeslojnost filozofskih pokušaja pojavljuje se kao ne ki bezdan nepremostivih relativiteta. Zbiljnost višeslojnosti filozofija značila bi jedno nesvladivo proturječje ukoliko se i ovu zbiljnost ne bi uspjelo obuhvatiti kao organsku povezanost djelatne slobode koja se, dale ko udalje na da bi bila manifestacija tamnih ovisnosti, pojavljuje štoviše kao mjesto dokazivanja slobode. Zapravo, Schelling sa zb iljnošću povijesnih razlika filozofija ne postupa kao s neči m što bi se moglo jednostavno odbaciti ili kroz jedan viši dogmatizam dovesti do jedinstva.43 Znanstveno razmatranje mora i ovoj zbiljnosti dopustiti da bude što jest. Različitost, čak proturječnost sistema naziva 44 Schelling nezatajivim iskustvom i to »mračnom i zastrašujućom stranom« filozofije; i već jedan pogled na njenu povijest daje »dovoljno grade za melankolična razmatranja.«45 Schelling ne misli da bi se na ove različitosti filozofija moglo ne osvrnuti. On takoder opovrgava relevantnost poredbi poput » ... da se kaže kako je svaka filozofija ipak takode r filozofija kao što je svaka vrsta voća voće.«46 Štoviše, za njega u različitosti filozofija leži jedna pozitivna osnova znanja o filozofij i. »Ova različitost, ova mijena ne tek međusobno različitih, već međusobno suprotstavljenih sistema, jest pojava koja u svakom slučaju razotkriva jednu posve samosvojnu narav

42 Bern, 1967. 43 Usp. ibid., str. 114. 44 XIII , 13. 45 Ibid. 46 Xlii, 15; usp. Hegel, WW X lii, 31.

24

v

°

:----_

'

47 Xli( IS 48 ' .

Usp. Ehrhardt W

49

str. ss. xu1' !(i

SO l)(

•

.

.E.: Philosophie ' . l .

•213SI l)( 2 • Usp. XIV 3 • 13. , .

.

.

~e.lc uchte und gesc/uchtltcher Skeptizismus, Bern 1967 '

,

iz is kivati predstavlja nj e koJ·e ne zaht" . b aJ·u · · · · lJeva n t kakve ·š ststc m, biti unište ni vec' kao l 'č· . . VI e ovisnost,· N . , raz 1 ltt SISt · ·» et ?am zmu i kroz nj ega svo me zajed ničk em, postojati u jedno re. Je mu se čovjek osjeća zd ravo kao št o m opsta nku stvoriti pogled p~ kor. d ·f .. , o se u zdravom č . n o l erc~CIJC ~rgana i funkcija rastvaraju U ned ' J" . v~VJečjem tijefu SV~ zd~~VIJC.~<$~ Filo~~fija se također mora čuvati oJenJ~:~~tvot čiji je ?sjećaj Zbiljnosti fil ozofiJSke poviJ'esti u nJ·en . J~tovano pozitivno · d . OJ mnogostrukosti. »Tk . & ~e nog ovakvog Siste ma, tj . ko d koga se to ističe ka š o pak patt od ISto d obno za ovaj sistem svezan zapriJ.ečen . ~ nJe to ~osebno, taj je . k . . , u SVOJOJ s obodl, zaprav IStog.. . t o Je proniknuo do kraJ·a nanovo s 'd · . o rob l b . , e vt l u potpunoJ sl0 b d'1 s o o dan Je o d sistem a, iznad svakog siste ma.«sJ I poseb d .? • , . . . .. na meto olog1Jska m oguc n ost p1sanJa ftlozofiJSke povijesti koJ·u Schelling kon kv ht" · k v . . . ' ze entno zaljeva t po usava realtztratt, ta kođer ukazuje na to što organizm · fl f" d · · · .. u nJegove l oz~ lJ~ aJe Jedmstvo, ctlj - posvuda dovesti slobodu do predstavljanja. O staj e h. ~ak potr~ba za razradom jedne p ozitivne filozofije, postavljene u ko n cep CIJI ne ke pn rod e koja nije suprotstavljena slobodi, u svim pojedinim područjima zadaćom, tada čitav Schellingov misaoni put nije nikakav na predak i prijelaz prema jednoj pozitivnoj filozofiji. Prividne odsječke nj egovog dje la tada je prije za tumačiti u obzoru tadašnjih tematskih polja od k ojih svaki za sebe mo ra pitati za svoj neuvj etovani prius- zadaća koju nika ko nij e za zamijeniti sa pukim poretkom »prema predmetima«. U svakom predmetnom području - prirodi, umjetnosti, čovječjoj slobodi, re ligiji i filozofijskoj povijesti - samostalno izrasta zadaća pozitivne filo· zo fije. Prednost filozofije religije, prividno stapanje filozofije objave s pozitivno m filozofijom , potječe o datle što bi u objavi zbiljnost slobode..bez p ozitivite ta očito ostala prazan poja m kao i u drugim područjima u koJima argument još-ne -zna nja priječi zahtj ev pozitivnog. Preveo s njemačkog Tomislav Bracanović

WALTER E. EHRHARDT Nur ein Schelling* hlre ichen partiellen und unvollst andigen Versuchen der Auftei-

[rnGegens~tzzu.za mehrere Philosophien o d er Epoche n ve rsucht der Au to r in (ung Schelhngs ~n eisen dal3 in seinem ganzen Scha ffen e in e gewisse E inhe it, e in

diesern Text zu ;:nhan~ existiert. Und d en find et er in Schellings O rganismus gewisser.zusa: riff. In jedem seiner Gegenstandsbe reiche (von Phil osophie der bZW· Fre•he•ts Ne! ur, Kunst und Religion bis zur Philosophiegeschichtssch reibung) Offenb~r~;~ie Wirklichke it de r Freiheit zur .Da~stel~ung.zu ~~ingen. ind~m ~r in versuc:ach der Unbedingtheit such t. J?es.~ a~b ISt d1e E mhe •t be11h~ ntcht ·~ Smne allem. h . eines theoretisch-allgememgulllgen Systems sonde m em es besllmmten der Em e•1 organischen zu verstehen. Aus dem Kroatischen von Dubravka Kobaš

:---:---__

Dcrr . . llschrift S111 chelltllg von p f D dc~ Auto di Urbillmi ro · r. Walter E. Ehrhardt wurde zum crstcn Mal in der 1977 rcdaktion~(~rschcint cr in Sco' Nr: 1-2, h~rausg~~cbcn. Mit freundlichcr Gcnchmigung · 'Pfts m kroat1schcr Ubcrsctzung. Die Zusammenfassung ist

Ze· . CJ
52 IX, 213. 53 IX, 2 12.

26

27

SCOPUS Časopis za filozotiju studenata Hrvatskih studija God. I, Br. 3, Sv. 3 Zagreb, listopad, 1996.

Glavni urednik: Tomislav Bracanović urednici: Tomislav Zajec

Pomoćni

Hrvoje Jurić,

SCOPUS v

Casopis za filozofiju studenata Hrvatskih studija

Članovi uredništva:

aura Blažetić, Sonja Demnieva, Maja Dundov, Toma Galli, Boško Pešić, Silvana Pujić Lektura: Milena Marinić Fotografija na naslovnici: Ivo Vučetić Prijelom teksta: Stjepan Ocvirk Tisak: Brunino Naklada: SOO primjeraka Adresa uredništva: Hrvatski studiji (za SCOPUS) Ulica grada Vukovara 68, lO 000 Zagreb časopis izlazi četiri puta godišnje

Cijena primjerka: S kn

Zagreb, 1996.