Didaktika Skripta

Zajednički predmet – Didaktika

VLADIMIR POLJAK DIDAKTIKA

I. O PREDMETU I ZADACIMA DIDAKTIKE (radila Barbara Kušević) Predmet svake znanosti odreñuje osnovno područje proučavanja. Predmet didaktike se kroz povijest mijenjao, a zasigurno će se taj proces i nastaviti. Riječ didaktika grčkog je podrijetla i izvorno znači poučavanje (didasko-poučavam). Taj naziv u pedagošku terminologiju nose Ratke i Komensky u 17. stoljeću, premda se poučavanje kao pedagoška kategorija javlja s pojavom čovjeka. Proizvodno-radno iskustvo roditelji su prenosili na mlañi naraštaj, ali kada se to iskustvo društva znatno razvilo, roditelji ga više nisu u svom domu mogli izravnim poučavanjem prenositi na mlade. Počeo je osnutak posebnih ustanova u kojima bi mlada generacija pod vodstvom odraslih na organiziran način brže stjecala radna iskustva prošlih naraštaja. Tako su se osnivale škole, pojavilo se zvanje poučavatelja, odnosno učitelja, a tu nalazimo i začetke nastave kao organiziranog procesa poučavanja u kojoj učitelji poučavaju i učenici uče. Tada je u prvom planu bio sadržaj poučavanja (što), a ne metodika rada (kako). Sve masovnije školovanje nametnulo je pitanje vještine poučavanja i učenja. Taj zahtjev pojačava se s pojavom grañanske klase i grañanskog društva. Zato Ratke 1613. predlaže da se kao bitna odrednica uspješne nastave ugradi vještina poučavanja. Izraz didaskein (poučavam) kasnije preuzima Komensky u svom djelu Velika didaktika (1632. na češkom, 1657. na latinskom). Zato se 17. stoljeće smatra stoljećem didaktike. Komensky ju definira kao ''opću vještinu o tome kako valja poučavati svakoga u svemu'', što je prvo sadržajno odreñenje pojma. Pod pojmom didaktike on je obuhvatio i odgoj i obrazovanje, što je veoma široko odreñenje, a zadržalo se sve do 19. stoljeća. Podrobnijim proučavanjem sistema u nastavi zaključilo se da treba razlikovati odgoj i obrazovanje jer oni po svom sadržaju, zadacima i načinu poučavanja nisu posve identični. Tako se ustanovilo i da se didaktika ne može poistovjetiti s pedagogijom, kao što je to učinio Komensky, nego je domena pedagogije kao znanosti znatno opširnija i u sebi sadrži didaktiku kao posebnu znanstvenu granu. Zato se krajem 19. i početkom 20. stoljeća ograničava predmet didaktike na područje obrazovanja, ali se pritom uzima u obzir samo organizirano poučavanje u nastavi jer drugog organiziranog masovnog sistema obrazovanja izvan nastave tada još nema. Pedagogija se podijelila na:

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

1

Zajednički predmet – Didaktika


teoriju odgoja




teoriju obrazovanja ili didaktiku

Meñutim, u prvim desetljećima 20. stoljeća započinje znatno proširivanje sistematskog obrazovanja i izvan okvira redovne nastave. Takvo obrazovanje ne završava s redovnim školovanjem, nego se provodi izvan i nastavlja nakon njega. Obrazovanje postaje permanentan proces u životu čovjeka. Posebne oblike obrazovanja (seminari, tečajevi…) organiziraju školski centri, radnička i narodna sveučilišta, pa i škole. Treba uzeti u obzir i različite oblike samoobrazovanja.  Nakon Komenskog, koji je didaktiku u stanovitom smislu tumačio kao školsku pedagogiju, s jedne se strane predmet didaktike sužava samo na područje obrazovanja, a s druge se strane proširuje na obrazovanje u cjelini, bez obzira na mjesto, vrijeme, sadržaj i organizaciju obrazovanja. Meñutim, preorijentacijom didaktike sa školske pedagogije na obrazovanje u totalitetu počinje i prvo razmimoilaženje u preciznijem odreñivanju njezina predmeta proučavanja. Ratkeov i Komenskyjev izraz didaktika prihvaćen je i do današnjeg dana zadržan samo na slavenskom i germanskom području. U romanskim i anglosaksonskim zemljama za odgoj i obrazovanje upotrebljava se zajednički izraz izveden iz latinske riječi educatio, što stvara teškoće pri prevoñenju tog izraza (je li to odgoj, obrazovanje ili jedno i drugo). U anglosaksonskim je zemljama stvorena specifična pedagoška terminologija (kurikulum, strategija, instrukcija…). Razlika je samo u izrazima, a pod utjecajem anglosaksonske pedagoške teorije postavlja se pitanje je li izraz didaktika danas uopće primjeren. Europski didaktičari i dalje zadržavaju taj izraz, a diferencijaciju didaktike provode s obzirom na dob – predškolska didaktika, osnovnoškolska didaktika, srednjoškolska didaktika, andragoška didaktika; s obzirom na integraciju didaktike s ostalim znanostima – filozofska didaktika, psihološka didaktika, kibernetička didaktika, komunikativna didaktika, medijalna didaktika, algoritamska didaktika, teledidaktika, ergodidaktika…

Mi ćemo didaktikom obuhvatiti obrazovanje u cjelini pa stoga didaktiku definiramo kao granu pedagogije koja proučava opće zakonitosti obrazovanja. Ona utvrñuje stalne uzročno-posljedične veze i odnose u procesu stjecanja obrazovanja. Nastava i dalje ostaje odgojno-obrazovni proces, uz napomenu da odgojne probleme proučava teorija odgoja. Tumačenje da je didaktika teorija nastave ne može se prihvatiti iz dva razloga: 1. nastava je odgojno-obrazovni proces, a ne samo jedno od toga dvoga

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

2

Zajednički predmet – Didaktika 2. proces obrazovanja ne svodi se samo na sistematsko obrazovanje u školi, odnosno nastavi, a obrazovanje izvan škole takoñer je predmet didaktike Obrazovanje i odgoj su u dijalektičkom odnosu, što znači u meñusobnom korelativnom i komplementarnom odnosu. U dijalektičkom odnosu ne postoji odnos nadreñenosti i podreñenosti, već meñusobno prožimanje. Što je prožimanje odgoja i obrazovanja intenzivnije, pedagoški učinak će biti kvalitetniji. Ipak treba naglasiti da se u redovnoj nastavi za vrijeme redovnog školovanja provodi najorganiziranije, najsistematskije i najintenzivnije obrazovanje. Stoga ćemo i didaktičke probleme u daljnjim poglavljima didaktičke probleme razmatrati s pozicija najorganiziranijeg procesa obrazovanja u okviru redovne nastave. Ali:  Osnovno područje didaktike jest proučavanje i otkrivanje zakonitosti obrazovanja ličnosti, bez obzira na to gdje se to obrazovanje vrši, jer su zakonitosti obrazovanja čovjeka jedinstvene. Didaktika je, s obzirom na specifičnost predmeta koji proučava, samostalna nauka, ali je u neposrednoj vezi s mnogim ostalim naukama (psihologija, filozofija, logika, spoznajna teorija, sociologija, antropologija, kibernetika, matematika, tehničke znanosti…). Ona se koristi rezultatima tih nauka kako bi olakšala proučavanje svog predmeta.

II. POJAM OBRAZOVANJA (radila Barbara Kušević) Obrazovanje kao jedna od osnovnih pedagoških kategorija i funkcija obuhvaća u sebi znanje i sposobnosti, a ne samo jedno od toga dvoga. Obrazovanost je kvaliteta ličnosti koja je odreñena znanjem i sposobnostima.

Znanje je sistem ili logički pregled činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje je čovjek usvojio i trajno zadržao u svojoj svijesti. Činjenice su konkretnosti, odnosno pojedinosti o objektivnoj stvarnosti koje čovjek upoznaje perceptivnim putem (npr. osjeti miris plina, čuje grom). Činjenice se mogu upoznati i čitanjem i slušanjem izlaganja. Osim poznavanja činjenica znanje obuhvaća i poznavanje generalizacija ili apstrakcija, a to su pojmovi, pravila, principi, metode, zakoni, definicije, zaključci, dokazi, kategorije, aksiomi,

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

3

Zajednički predmet – Didaktika postulati, izvodi, norme, postavke, hipoteze, anticipacije, teorije, misli, ideje, sistemi, simboli, algoritmi, formule, jednadžbe, vrijednosti… Apstrakcije je potrebno shvatiti posredstvom mišljenja. Znanje može biti različite kvalitete, što ovisi o stupnju usvojenosti činjenica i generalizacija. Zato s obzirom na kvalitetu razlikujemo više stupnjeva znanja: 1. znanje prisjećanja – najniža razina; učenik se samo sjeća da je nešto učio o objektivnoj stvarnosti, ali ništa više o tome ne zna 2. znanje prepoznavanja – učenici mogu točno prepoznati neke sadržaje, identificirati njihovu pripadnost, znaju na što se odnose, ali ih ne mogu objasniti (npr. prepoznaju vrstu riječi, ali ništa ne znaju o toj vrsti) 3. znanje reprodukcije – učenici poznaju sadržaje do te mjere da ih mogu reproducirati, katkada vrlo točno; čak i objasniti onako kako su to naučili, ali još ne mogu ta znanja primjenjivati u svom svakodnevnom radu (npr. naučeno pravopisno pravilo koje se u pisanju ne primjenjuje) 4. znanje operativnosti ili operativno (aktivno, aplikativno, primjenjivo, funkcionalno) znanje – visoka kvaliteta; učenik sigurno vlada obrañenim nastavnim sadržajima, može ih objasniti, ali i primjenjivati u svakodnevnom radu u školi i izvan nje, a posebno na svom radnom mjestu nakon završene škole 5. kreativno ili stvaralačko znanje – najviši stupanj u kvaliteti znanja; čovjek na temelju stečenog znanja napreduje dalje u stvaranju novih dobara, materijalnih i duhovnih. Taj je stupanj znanja ljudski ideal.  stjecanje znanja zove se u didaktici još i materijalna strana obrazovanja. Sposobnost je kvaliteta ličnosti koja je tako formirana da uspješno obavlja neku djelatnost (rad, aktivnost, funkciju).  sposobnost je kvaliteta ličnosti (pripada čovjeku, a ne drugim živim bićima i mrtvoj materiji)  ljudska se sposobnost pokazuje u njegovoj djelatnosti  sposobnost se odnosi na uspješnu ljudsku djelatnost S obzirom na različita područja ljudske aktivnosti razlikujemo i različita područja ljudske sposobnosti: 1. senzorne ili perceptivne sposobnosti – sposobnosti osjetilnog doživljavanja (vid, sluh, okus, njuh, dodir, bol, položaj, toplina, hladnoća, napor…)

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

4

Zajednički predmet – Didaktika 2. manualne ili praktične sposobnosti – temelje se na praktičnom radu u smislu aktivnog

odnosa

čovjeka

prema

konkretnoj

materiji

radi

oblikovanja

ili

transformiranja te materije 3. sposobnosti izražavanja – odnose se na govor, čitanje, pisanje, crtanje, slikanje, matematičko izražavanje, pjevanje, sviranje i izražavanje pokretima tijela (gesta, mimika) 4. intelektualne ili mentalne sposobnosti – najviši su domet ljudskog duha i formiraju se na bazi ljudskog intelektualnog rada, napose misaonog. Ujedno su baza za razvijanje ostalih sposobnosti jer sve što čovjek radi treba prolaziti kroz njegov mozak.

Sposobnosti se mogu proučavati i s obzirom na organ koji obavlja aktivnost:


vanjski mišićni organi (npr. ruka, noga)  fizičke sposobnosti i vještine, pa i navike




ljudski mozak kao unutrašnji organ  mentalne (intelektualne, psihičke) sposobnosti

Uspješna ljudska djelatnost u sebi sjedinjuje više sposobnosti. Sposobnosti nisu dane roñenjem, nego se razvijaju. Doduše, razvoj sposobnosti ovisi o dispozicijama, odnosno o naslijeñenoj anatomsko-fiziološkoj strukturi čovjeka (unutarnji faktor) i o vanjskoj sredini u kojoj čovjek živi i radi (vanjski faktor), ali je i sama aktivnost čovjeka važan faktor u razvijanju sposobnosti. Stoga je zadatak nastave da posredstvom brojnih i raznovrsnih aktivnosti u mladoj generaciji potpomaže i unapreñuje razvoj sposobnosti. Razvijanje sposobnosti zove se u didaktici funkcionalna strana obrazovanja, odnosno funkcionalni zadatak nastave, jer se odnosi na funkciju čovjeka kao ličnosti u društvenom životu i radu.  Ljudsko obrazovanje uvijek se pokazuje u jedinstvu znanja i sposobnosti. Znanje je baza za razvijanje sposobnosti kao stanovite nadgradnje: ako nema baze, neće se moći razviti ni njena nadgradnja. S obzirom na sadržaj znanja i sposobnosti koje su s tim povezane za odreñeno područje postoje različite vrste obrazovanja: opće obrazovanje, usmjereno obrazovanje, specijalističko obrazovanje, klasično obrazovanje, humanističko obrazovanje, tehničko obrazovanje, prirodnoznanstveno obrazovanje, političko obrazovanje…

III. OBRAZOVANJE I NASTAVA (radila Barbara Kušević)

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

5

Zajednički predmet – Didaktika Faktori nastave Najorganiziranje plansko obrazovanje izvodi se u nastavi, i to zbog toga što su u nastavi obuhvaćena tri glavna čimbenika: 1. nastavnik – kvalificirani stručnjak koji poučavanjem učenika organizira efikasan proces obrazovanja, pa i nastave u cjelini 2. učenik – sistematskim poučavanjem nastavnika i samostalnim učenjem stječe obrazovanje 3. nastavni sadržaji – /obrazovni sadržaji/ odreñuju program obrazovanja koji je potrebno ostvariti → didaktički trokut (izdvoji li se jedan od tih faktora, to više nije nastava) Zadaci nastave Nastavni proces je cjelokupno kretanje usmjereno na ostvarivanje odreñenih zadataka. Rezultat svakog procesa je neko novo stanje. Nastavni zadaci kao rezultati nastavnog procesa koji se žele postići su sljedeći:  materijalni zadatak nastave – odnosi se na stjecanje znanja o objektivnoj stvarnosti koja se proučava u nastavi pojedinih predmeta. Naziv tog zadatka dolazi od tog što se smatralo da učenici usvajaju odreñenu materiju, odnosno grañu. Ostvarenjem ovog zadatka učenici trebaju usvojiti brojne činjenice i generalizacije koje proizlaze iz propisanih nastavnih sadržaja. Do kraja 19. stoljeća ovo se tumačilo kao jedini zadatak nastave (što više znanja, to bolja priprema za život  didaktički materijalizam, koji je doveo do širenja nastavnih sadržaja, učeničkog memoriranja, lekcionizma (zadavanje lekcije u školi, njeno memoriranje kod kuće i provjeravanje u školi); sve je ovo dovelo do formalizma u znanju, koje je ostalo na stupnju reprodukcije; takvi su učenici bili nesposobni za život jer nisu postigli operativno znanje). Danas s pravom ističemo značenje materijalnog zadatka, ali on je jedan od zadataka u sklopu svih ostalih, a ne jedini zadatak.  funkcionalni zadatak nastave - /formalni zadatak-stari naziv/ odnosi se na razvijanje brojnih i raznovrsnih ljudskih sposobnosti - senzornih, praktičnih, izražajnih, intelektualnih. Tim zadatkom treba postići razvijanje psihofizičkih funkcija u mladom naraštaju. Ovaj zadatak ističu predstavnici tzv. nove škole koja se javlja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Oni pojam obrazovanja svode na razvijanje radnih sposobnosti, fizičke i intelektualne (što bolje razvijene psihofizičke funkcije, to bolja priprema za život). Oni su zapostavljali materijalnu stranu obrazovanja, pa otuda naziv didaktički funkcionalizam

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

6

Zajednički predmet – Didaktika (formalizam).

Ni ova premisa nije ispravna, jer da bi netko mogao razviti svoje

sposobnosti, kao temelj mora imati znanje.  Budući da suvremeno obrazovanje tumačimo kao jedinstvo znanja i sposobnosti, u istom jedinstvu treba naglašavati značenje materijalnih i funkcionalnih zadataka nastave. - formulacije materijalnih zadataka: upoznati, pokazati, uočiti, razumjeti, naučiti - formulacije funkcionalnih zadataka: razviti, osposobiti, usavršiti, jačati, uvježbati, izgrañivati, operirati

Danas se naglašava materijalni zadatak nastave, a zapostavlja funkcionalni.  odgojni zadatak nastave – nastava je i proces usvajanja odgojnih vrijednosti – moralnih, estetskih, fizičkih i radnih. To je dakle odgojno-obrazovni proces. Ovaj zadatak ulazi u domenu teorije odgoja.

Ova tri zadatka potrebno je ostvarivati u smislu dijalektičkog jedinstva. Danas postoje i drugačije iskazivanje zadataka nastave, npr. informativni i formativni, ili kognitivni, afektivni i psihomotorički.

Vrste nastave i njihova bitna obilježja U iskazivanju cjelovitog pregleda različitih vrsta nastave polazi se od različitih kriterija, npr. s obzirom na: 1. stupanj školovanja – osnovnoškolska, srednjoškolska, visokoškolska nastava 2. stupanj obaveznosti / dobrovoljnosti – obavezna, izborna, fakultativna nastava 3. programsku namjenu i sistem izvoñenja – redovna, dopunska, dodatna, produžna, izvanredna nastava 4. dimenzije nastavnog programa – standardna, skraćena, proširena nastava 5. vremensku koncepciju obrade programa – kontinuirana, tečajna, seminarska nastava 6. tradicionalni / suvremeni sistem rada – tradicionalna, konzervativna, petrificirana, suvremena, moderna nastava 7. nastavnu opremu – kompjutorska, RTV-, satelitska, kibernetička, tehnološka nastava 8. sistem rada nastavnika – razredna, predmetna, timska nastava 9. brojčane formacije učenika – zajednička, frontalna, grupna, individualna, nastava, nastava u parovima

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

7

Zajednički predmet – Didaktika 10. dominaciju nastavnih metoda – verbalna, demonstracijska, praktična, instrukcijska nastava 11. karakter nastavnog rada – teorijska, praktična, proizvodna nastava 12. mjesto izvoñenja – školska, terenska nastava, nastava u udruženom, radu 13. način komuniciranja nastavnika i učenika – direktna, indirektna nastava, nastava na daljinu/dopisna nastava 14. didaktički sistem rada – heuristička, razvojna, programirana, egzemplarna, problemska, mentorska, predavačka, katehetička, majeutička nastava 15. unutrašnju individualizaciju rada – individualizirana, primjerena, elastična nastava 16. razne spoznajne i psihološke činioce – zavičajna, doživljajna, prigodna, dinamična nastava

Ovo su podjele prema formalno-logičkom kriteriju. Frontalna nastava može biti i heuristička, i obavezna, redovita… integriranje i prožimanje više obilježja.

Redovna nastava – najčešća i najdominantnija nastava koja se odnosi na redovno školovanje u pojedinom stupnju školovanja i zato je podjednako obavezna za sve polaznike te škole. Izvodi se po propisanom programu rada s točno odreñenim vremenom nastavnog rada za pojedini razred, čemu se podreñuju svi učenici, pa se zove još i obavezna nastava.

Dopunska nastava – organizira se uz redovnu nastavu, i to samo za onu skupinu učenika koja u redovnoj nastavi teže svladava dijelove propisanog programa pa im je potrebna još dopunska (instruktivna) pomoć nastavnika radi normalnog napredovanja u redovnoj nastavi. Odluku o uvoñenju donosi nastavničko vijeće, a izvodi se izvan redovne nastave u školi.

Produžna nastava – posebna varijanta dopunske nastave, a organizira se na kraju školske godine, tj. nakon završetka redovnog školskog rada. Organizira ju nastavničko vijeće za onu skupinu učenika koja na kraju redovne nastave nije postigla pozitivan uspjeh iz nekih predmeta. U pravilu ju izvode isti nastavnici koji su učenike poučavali tijekom školske godine jer oni najbolje poznaju učenikove slabosti. Nakon toga razredno vijeće utvrñuje konačni uspjeh učenika. Produžna nastava organizira se u osnovnoj školi, i to zbog toga što je osnovno školovanje obavezno.

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

8

Zajednički predmet – Didaktika Dodatna nastava – poseban oblik nastave u toku redovnog školovanja za onu skupinu učenika koji su normalno savladali program u redovnoj nastavi i pokazuju izričite sklonosti i duhovnu potrebu za neka znanstvena područja radi proširivanja i produbljivanja obrazovanja. Organizira se s manjim ili većim skupinama učenika bez obzira na nastavnu pripadnost. Svaka grupa (interesna) ima svoj naziv: mladi povjesničari, mladi prirodnjaci, glazbena grupa, likovna grupa, novinarska… Osim nastavnika, mogu ih voditi i stručnjaci izvan nastavničkog zbora.

Izborna nastava – uvodi se u školu radi prikladnije diferencijacije u sadržaju obrazovanja s obzirom na interese učenika. Od predložene skupine izbornih predmeta učenici biraju koji će predmet učiti. Školskim se dokumentima odreñuje koliko izbornih predmeta učenici moraju, odnosno mogu odabrati.

Fakultativna nastava – nastava na principu dobrovoljnosti. Učenici se slobodno opredjeljuju pri izboru nastavnog premeta prema svojoj želji, kao i u izbornoj nastavi, samo s tom razlikom što ona nije obavezna. IZVANŠKOLSKI OBLICI NASTAVE ↓

Tečajevi / seminari – posebna vrsta nastave koja se može organizirati još za vrijeme redovnog školovanja, ali izvan redovne nastave (tečaj Crvenog križa, tečaj prve pomoći…). Meñutim, taj oblik nastave najčešće se organizira nakon redovnog školovanja radi stručnog usavršavanja, dokvalifikacije ili prekvalifikacije.

Dopisna nastava / nastava na daljinu – organizira se radi školovanja posredstvom dopisivanja. Učenici se pismenim putem (nastavnim pismom) upoznaju s programom obrazovanja, s izvorima znanja, načinom učenja i rješavanja zadataka, načinom polaganja ispita. I svoje individualne obaveze prema školi obavljaju takoñer pismenim putem. Uspjeh mnogo ovisi o samodisciplini učenika. Da bi se uspostavila neposredna veza nastavnika i učenika, dopisna škola održava povremene kraće konzultacije.

Televizijska škola i radio-škola – svojevrsna posredna nastava, i to posredstvom posebnih televizijskih i radijskih emisija namijenjenih obrazovanju. Danas je televizijska nastava sve značajnija. Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

9

Zajednički predmet – Didaktika IV. SADRŽAJ OBRAZOVANJA

(radila Olja Jerosimić)

Sadržaj obrazovanja u odreñenoj školi propisuje se školskim planom i programom, a u nastavi nastavnim planom i programom.

Postoje različite vrste nastavnih planova i nastavnih programa, npr. s obzirom na vrstu škole (Za osnovne, srednje škole različitih smjerova, više škole, fakultete); s obzirom na školske organe koji ih propisuju (savezni, republički, općinski), s obzirom na trajanje školovanja(normalni i skraćeni); s obzirom na potrebe školovanja fizički i psihički retardirane djece (za specijalne škole); s obzirom na opseg obuhvaćenih sadržaja (maksimalni i minimalni); s obzirom na nacionalni sastav stanovnika postoje nastavni planovi i programi za škole etničkih skupina; s obzirom na specijalne zadatke koje škola obavlja u istraživanju (za eksperimentalne škole).

NASTAVNI PLAN

-školski dokument u kojem se u obliku tabele propisuju: *odgojno-obrazovna područja, odnosno predmeti koji će se obučavati u odreñenoj školi *redoslijed obučavanja tih područja, odnosno predmeta po razredima ili semestrima *tjedni broj sati za pojedino područje, odnosno nastavni predmet

IZBOR

ODGOJNO-OBRAZOVNIH

PODRUČJA,

ODNOSNO

NASTAVNIH

PREDMETA

-nastavnim planom propisuju se ponajprije odgojno-obrazovna područja, odnosno nastavni predmeti koji će se proučavati u školi radi obrazovanja -izbor nastavnih sadržaja jedan je od temeljnih problema u odreñivanju sadržaja obrazovanja uopće, pa i u školi -didaktičkom preradom pojedinih znanstvenih grana dobivaju se nastavni predmeti (paralelizam izmeñu znanosti i nastavnih predmeta) -nove znanstvene spoznaje-konstantno mijenjanje naučnih sistema -neprestane diferencijacija znanosti na uže grane (bio.-anatomija, histologija…)→u izboru nastavnih predmeta važno koji će se stupanj diferencijacije uzeti u obzir za pojedini stupanj školovanja

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

10

Zajednički predmet – Didaktika → jedinstvenog i statičnog znanstvenog sistema nema i ne može ga biti; svaki znanstveni sistem zbog svoje dinamičnosti ima samo relativno značenje, a ne apsolutno; dijalektika kretanja i razvoja pojedinih znanosti odražava se adekvatno i na mijenjanje naučnih sistema

Kada se pristupa analizi konkretnog nastavnog plana treba uvijek ustanoviti:- kojem znanstvenom području ili grani pripada predmet, kojem stupnju diferencijacije odgovara taj predmet, koji status ima pojedini predmet u nastavnom planu.

Brojne dileme u izboru sadržaja obrazovanja u predloženom Nacrtu plana osnovnog i općeg odgoja i obrazovanja riješene su

ovako: -provedena je globalna podjela sadržaja

obrazovanja na tzv. obrazovnu jezgru, što se odnosi na redovnu nastavu i obaveznu za sve učenike, te na izborni program, fakultativni program, razne tečajeve i izvannastavne slobodne aktivnosti (time je riješena dilema što sve treba i što se sve može obuhvatiti sadržajem obrazovanja u suvremenoj školi); provedena je potrebna ravnoteža izmeñu integracije i diferencijacije nastavnih sadržaja (pošlo se od 6 svojevrsnih odgojno-obrazovnih područja u mlañim razredima OŠ i nakon toga se postupno provodi diferencijacija pojedinog područja na relativno samostalne nastavne predmete u starijim razredima) . RASPORED PREDMETA U NASTAVNOM PLANU

*SUKCESIVNI RASPORED PREDMETA - nastavni predmeti poučavaju se postupno, jedan za drugim, tj. sukcesivnim slijedom; najprije se potpuno prouči jedan predmet, nakon toga se prelazi na drugi itd. -

dominirao do 18.st.

-

tipičan primjer- srednjovjekovne škole, učenje septem artes liberales (najprije predmeti trivijuma pa kvadrivijuma)

-

Komensky: «Neka se učenici u školama bave u jedno vrijeme samo jednom naukom»

-

Prednosti: u odreñenom vremenskom razdoblju učenici se koncentriraju na samo jedan predmet; olakšana i organizacija nastave

-

Mnogi nedostaci: po takvom rasporedu učenici bi morali proučiti jedan predmet u njegovu potpunu ekstenzitetu i intenzitetu za taj stupanj školovanja, a to prelazi njihove snage u pojedinoj dobi; objektivna stvarnost, prirodna i društvena jest jedinstvena, meñusobno povezana i uvjetovana pa je za bolje razumijevanje te jedinstvenosti potrebno stvarnost proučavati s više strana, sa stajališta više nastavnih predmeta; učenje jednog predmeta u duljem vremenskom razdoblju pridonosi pojavi monotonije Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

11

Zajednički predmet – Didaktika *SIMULTANI RASPORED PREDMETA -

istodobno se proučava više predmeta, pa se tim rasporedom uklanjaju nedostaci sukcesivnog rasporeñivanje- prednost

-

slabije strane: učenici prema svojim mentalnim snagama ne mogu u svojoj svijesti istodobno obuhvatiti mnogo predmeta i podjednako se koncentrirati u potrebnom intenzitetu na sve

*KOMBINACIJA SUKCESIVNOG I SIMULTANOG -

koriste se njihove prednosti i prevladavaju slabosti

-

ima i specifičan izraz- linijsko-spiralni raspored , što dobiva još veće značenje u rasporeñivanju konkretnih sadržaja u toku školovanja, jer se postepeno iz razreda u razred povećava broj predmeta

BROJ TJEDNIH SATI

Broj tjednih sati za pojedini predmet u nastavnom planu odreñuje se prema njegovoj odgojnoobrazovnoj važnosti za školovanje, složenosti i težini predmeta, kao i prema dopuštenom ukupnom vremenskom opterećenju učenika u pojedinom razredu NASTAVNI PROGRAM

-školski dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed nastavnih sadržaja; propisuju se konkretni sadržaji pojedinog nastavnog predmeta, pa je nastavni program konkretizacija nastavnog plana -dok je nastavni plan iskazan u obliku tabelarnog pregleda, nastavni program izložen je na desecima strana (znatno teža izrada) -opseg, dubina i redoslijed- tri osnovne didaktičke dimenzije obrazovanja; znanost se didaktički trnasformira u nastavni predmet po opsegu, dubini i strukturi sadržaja -te dimenzije su samo globalno odreñene, pa svaki nastavni program ima više ili manje okvirni ili orijentacijski karakter

1.OPSEG ILI EKSTENZITET NASTAVNOG PROGRAMA

-širina znanja i sposobnosti koju učenici moraju steći; kvantiteta činjenica, generalizacija i aktivnosti koje učenici moraju steći i razviti 2.DUBINA ILI INTENZITET NASTAVNOG PROGRAMA

-odreñuje se dubina obrazovanja, što znači dubina znanja i stupanj odnosno kvaliteta sposobnosti

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

12

Zajednički predmet – Didaktika -odrediti dubinu nastavnih sadržaja, a samim time i dubinu znanja, znači odrediti da li se nastavni sadržaji odnose samo na upoznavanje vanjske pojavnosti ili će se ići dublje do sadržajnih molekula, ili još dublje od sadržajnih molekula do sadržajnih atoma… -bitno je odrediti intenzitet ili stupanj sposobnosti koje učenici moraju steći obrañivanjem nastavnih sadržaja, što je takoñer u vezi s tom dimenzijom -ne može se u potpunosti precizirati intenzitet -najprije treba precizirati kojem užem znanstvenom području pripada nastavni sadržaj -nastavnik mora biti stručnjak za svoj predmet, tj. mora poznavati nastavne sadržaje u znanstvenom intenzitetu da bi mogao odrediti stupanj intenziteta za svoje učenike -u odreñivanju intenziteta mogu nastati pogreške- nastava prelagana, površno znanje- učenici će osjetiti nedostatak potrebne dubine znanja u daljnjem školovanju; ili nastavnici preduboko zahvaćaju grañu, što odgovara višem stupnju školovanja, pa čak i znanstvenom intenzitetu - najidealnije: ekstenzitet i intenzitet nastavnog programa u meñusobno proporcionalnom odnosu, tj. ekstenzitet uvjetuje intenzitet, odnosno proširivanjem broja činjenica i generalizacija provodi se i njihovo produbljivanje 3.REDOSLIJED ILI STRUKTURA NASTAVNOG PROGRAMA

-kojim će se redom obrañivati nastavni sadržaj pojedinog predmeta u jednom razredu, pa i redoslijed sadržaja tog predmeta u nekoliko razreda •

linijski ili sukcesivni raspored

-tematika jednog predmeta u toku školske godine u jednom razredu ili u nekoliko razreda u kojima se po nastavnom planu taj predmet obučava sukcesivno se niže jedna za drugim -npr. Povijest: prvobitna zajednica, antičko ropstvo, feudalno društvo, buržoaska revolucija… -karakteristično je da se tematika ne ponavlja; najekonomičniji -takav raspored dominira u srednjim, višim i visokim školama, ali u osnovnoj školi se ne primjenjuje na isti način; problem je u suprotnosti izmeñu strukture znanosti i psihičke zrelosti učenika (atom je u znanosti najelementarniji pojam, ali je učenicima osnovne škole veoma apstraktan i nepristupačan); u nastavi se polazi uvijek od onoga što je učenicima psihološki jednostavno, pristupačno, bliže, lakše i postupno se ide prema onome šo je u znanosti elementarno, temeljno i jednostavno S obzirom na strukturiranje nastavnih sadržaja u sukcesivnom nizu možemo izdvojiti: -

etapu uvoñenje od psihološke jednostavnosti di znanstvene jednostavnosti i

-

etapu prelaženja od znanstvene jednostavnosti do znanstvene složenosti

Sukcesivni raspored može stoga imati dvije varijante: Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

13

Zajednički predmet – Didaktika *silazni (regresivni, retrogradni, descendentni) raspored -

polazi se od onog što je učenicima jednostavnije pa se oni postepeno silaznim putem vode do znanstvene jednostavnosti; dominira u mlañim razredima osnovne škole i ima propedeutički karakter, s obzirom na postepeno uvoñenje učenika u poznavanje znanstvenih elemenata

-

najveći stupanj didaktičke prerade, pa je na tom stupnju školovanja najveća razlika izmeñu znanosti i nastavnog predmeta

*uzlazni (progresivni, evolucijski, kronološki, ascendentni) raspored -

od znanstvene jednostavnosti učenici se vode uzlazno do znanstvene složenosti

-

naučno opravdaniji jer se poklapa s dijalektičkim zakonom razvojnosti, kretanjem po uzlaznoj liniji

-

pridonosi potpunijem razumijevanju prirodnih i društvenih fenomena

Općenito, u mlañim razredima osnovne škole dominira silazni raspored, a na srednjem stupnju osnovne škole prelazi se sa silaznog na uzlazni, a u starijim razredima osnovne škole i u daljnjem školovanju dominira samo uzlazni raspored. Sukcesivni raspored, bez obzira na to je li silazno ili uzlazno komponiran, ima i slabijih strana- zbog sukcesivnog redanja sadržaja bez ponavljanja prijeti opasnost da učenici neprestanim prelaženjem na novu tematiku zaborave sadržaje prethodnih tema.

•

koncentrični način rasporeñivanja

-nastavni sadržaji iz razreda u razred rasporeñuju se u obliku koncentričnih krugova koji imaju zajedničko središte a različite radijuse -u širim koncentrima koji se odnose na starije razrede obuhvaćaju se nastavni sadržaji iz užih koncentara prethodnih razreda; obuhvaćanjem sadržaja užih koncentara ponavljaju se nastavni sadržaji tog predmeta iz prethodnih razreda -u širim koncentrima koji se odnose na starije razrede obuhvaćaju se nastavni sadržaji iz užih koncentara prethodnih razreda -obuhvaćanjem sadržaja užih koncentara ponavljaju se nastavni sadržaji tog predmeta iz prethodnog razreda -kod sukcesivnog rasporeda nema ponavljanja prethodno obrañenih sadržaja, a kod koncentričnog postoji takvo ponavljanje

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

14

Zajednički predmet – Didaktika -koncentrični krugovi meñusobno se razlikuju po radijusima, što znači da koncentrični krug u starijem razredu znači proširivanje i produbljivanje nastavnih sadržaja sadržajni koncentri mogu se izmjenjivati unutar istog razreda, unutar školovanja u istoj školi i po stupnjevima školovanja -prednosti koncentričnog rasporeñivanja: ponavljanjem sadržaja iz prethodnih koncentara obnavlja znanje učenika i time olakšava prelaženje na nove sadržaje slabije strane: nije baš ekonomičan; to se može otkloniti tako da se uži koncentri ponavljaju samo u potrebnoj mjeri •

kombinirani način rasporeñivanja

-kombinacija sukcesivnog i koncentričnog rasporeñivanja; provodi se u našim nastavnim programima -na početku školske godine učenici se uvode u spoznavanje osnovnog radijusa sadržajnog koncentra tako da dobiju osnovnu orijentaciju u kojim će se relacijama kretati (sadržajnim, prostornim, vremenskim..); u svijesti učenika zacrtavaju se početni obrisi razrednog koncentra odreñenog predmeta; u toku školske godine zacrtani razredni koncentar postupno se popunjava nastavnim sadržajima po «kružnim isječcima», što se odnosi na pojedinu temu(npr. u 2.r.OŠ iz prirode i društva koncentar koji se odnosi na zavičaj postupno se popunjava sadržajima o ustanovama-školi, pošti, općini…) -budući da se po koncentričnom načinu rasporeñivanja ponavljaju sadržaji užih koncentar, prilikom obrañivanja nastavnih tema treba ponovit znanje stečeno u prethodnom razredu, tj. ponavlja se kružni isječak prethodnog koncentra i prelazi se na isječak kružnog vijenca koji se odnose na nove sadržaje; nastavne teme u smislu kružnih isječaka u toku školske godine nižu se u sukcesivnom slijedu pa se dobiva i linearni slijed odnosno sukcesivni raspored

NAZIVI POJEDINIH DIJELOVA NASTAVNOG PROGRAMA

Predmetno područje čine relativno zasebni dijelovi nastavnog programa istog predmeta, a izvedeni su na temelju strukture dotične znanosti. Da bi sadržaj jednog predmeta bio pregledniji, potrebno ga je zbog opširnosti i raznovrsnosti katkad strukturirati po relativno zasebnim područjima tog predmeta, pa odatle i naziv predmetna područja. (npr. nastavni program materinskog jezika za OŠ ima ova područja: početno pisanje i čitanje, usmeno i pismeno izražavanje, gramatika i pravopis, književnost, film)

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

15

Zajednički predmet – Didaktika Nastavnu cjelinu čine kompleksniji dijelovi nastavnog programa u kojima dominira odreñena središnja tematika prožeta nekom osnovnom idejom (idejnom, metodološkom, znanstvenom..). Pojam je nastao u razdoblju nove škole , a obuhvaća komponiranje nastavnog programa i obrañivanje nastavnih sadržaja po širim zaokruženim cjelinama. No, u duhu koncepcije nove škole ne možemo govoriti o nastavnim cjelinama, već o predmetnim cjelinama. Dakle, kada se

govori o nastavnim cjelinama u nastavnom programu, treba

neprestano imati na umu predmet na koji se te cjeline odnose.

Nastavna tema je kao pojam po sadržajnom odreñenju veoma nalik na pojam nastavne, odnosno predmetne cjeline, a ta sličnost proizlazi iz toga što meñu njima ima mnogo zajedničkog, a veoma malo razlika. Razlike mogu postojati s obzirom na opseg sadržaja; cjelina je u pravilu šira od teme, odnosno cjelina obuhvaća kompleksniju tematiku. Potreba raščlanjivanja cjeline na temu nameće se onda kad su cjeline kompleksnije.

Nastavna jedinica jest opseg nastavnog sadržaja odmjeren za jedan nastavni sat ili dvostruki sat. Nastavna jedinica dobije se raščlanjivanjem cjeline, odnosno teme. I kao što se katkada uža cjelina poklapa s temom, tako se katkada i uža tema poklapa s nastavnom jedinicom

PROMJENE NASTAVNOG PLANA I PROGRAMA

Zbog brzog razvitka znanosti dijelovi nastavnog programa zastarijevaju pa ih je potrebno usavršiti, prerañivati, aktualizirati. Kada se utvrdi da treba unijeti neke promjene treba okupiti stručnjake (nastavnici, pedagozi, psiholozi…) koji najprije egzaktnim instrumentima i tehnikama snimanja trebaju prikupiti dokumentacijski materijal o tome što sve treba mijenjati (ankete, intervjui…). Prikupljene primjedbe treba studijski proučiti (znanstvena točnost i opravdanost predloženih promjena…). Ako su promjene radikalnije najprije se definira koncepcija novog nastavnog plana i programa što je temelj za izradu njegova nacrta. Nacrt može biti jedinstven ili izrañen u više varijanata. Nacrt nastavnog plana i programa eksperimentalno se provjerava u eksperimentalnim školama. Eksp. rad traje godinama, a služi za provoñenje daljnje korekture radi izrade definitivnog plana i programa. Tek nakon toga se propisuje i dobiva naziv službenog školskog dokumenta za primjenu u školama. Manje promjene obavljaju se manjim korekturama u novim izdanjima teksta programa. To je tzv. tehnika upotrebe škara i lijepljenja.

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

16

Zajednički predmet – Didaktika

V. STRUKTURA NASTAVNOG PROCESA

(radila Olja Jerosimić)

Kroz koje sve radne etape treba proći nastavni rad da bi se ostvarilo obrazovanje učenika?jedno od središnjih pitanja koje proučava didaktika Kroz povijest odgovor daju: Herbart (jasnoća, asocijacija, sistem, metoda); Dilthey (doživljaj, razumijevanje, izražaj), Ivanov (priprava, promatranje, mišljenje, učvršćivanje, primjena u praksi, vježbanje, provjeravanje, sistematiziranje) i mnogi drugi.

Proces obrazovanja veoma složen jer u sebi nužno obuhvaća mnoge elemente: 1.organizacijske ili didaktičke komponente- priprava, pripremanje, uvoñenje, postavljanje problema, prikupljanje materijala, obrañivanje, izvoñenje rada, uvježbavanje, ponavljanje, učvršćivanje, provjeravanje, ocjenjivanje 2.spoznajni elementi- promatranje, razmišljanje, analiza, definiranje, generaliziranje, pronalaženje, produbljivanje, proširivanje, planiranje, projektiranje, raščlanjivanje, sistem, sinteza, spoznavanje, sreñivanje, sintetiziranje, sistematiziranje, usporeñivanje, zaključivanje 3.psihološki elementi-asocijacija, doživljaj, izražaj, jasnoća, motiviranje, osmišljavanje, obnavljanje, priprema, prihvaćanje, primanje, ponuda preuzimanje, poticanje, stvaranje raspoloženja, podražaj, uživljavanje, razumijevanje, shvaćanje 4.metodički elementi-izrada, izvještavanje. Izlaganje, korigiranje, objašnjavanje, predavnaje, prikazivanje, raspravljanje razvijanje

Spoznajni, psihološki i metodički elementi-mikroelementi u mikrostrukturi pojedine etape nastavnog procesa, pa se zbog toga ne mogu smatrati samostalnim etapama Potrebno je razlikovati globalne elemente ili makroelemente kojima se odreñuju osnovne etape ili komponente nastavnog procesa od brojnih mikroelemenata koji su sastavni dijelovi mikrostrukture pojedine etape.

*Struktura nastavnog procesa pripremanje-obrada nastavnog sadržaja-vježbanje-ponavljanje-provjeravanje

Nastavni proces u cjelini, pa tako i pojedina njegova etapa, ima materijalno tehničku stranu, spoznajnu stranu, psihološku stranu i metodičku stranu s brojnim materijalno-tehničkim, spoznajnim, psihološkim i metodičkim elementima koji se simultano integriraju u pojedinoj

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

17

Zajednički predmet – Didaktika etapi nastavnog procesa kao njezini mikroelementi, po čemu svaka etapa ima svoju mikrostrukturu.

Zadaci nastavnog procesa: materijalni (znanje), funkcionalni (sposobnosti), odgojni

VI. MATERIJALNO – TEHNIČKA OSNOVA NASTAVE

(radila Antonija Ružić)


odnosi se na upotrebu materijala na kojemu se osniva proces obrazovanja jer i proces obrazovanja mora imati svoju materijalnu opremu
dijeli se na: 1.izvorna stvarnost 2.nastavna sredstva

1.

izvorna stvarnost


materijalna stvarnost je pogodan izvor za stjecanje znanja i domena za razvijanje sposobnosti, a ta se stvarnost u obrazovanju iskorištava tako da učenici izlaze iz učionica u prirodu kako bi ju proučavali
to je najširi i najegzaktniji izvor znanja i najpogodnijie mjesto za razvijanje radnih sposobnosti učenika
odnos prema stvarnosti može biti: a)

promatralački – upoznaje se samo njena vanjska strana

b)

aktivan


poneke su škola približile učenicima tu stvarnost izgradnjom posebnih školskih objekata kao akvarij, terarij, školski vrt, rasadnik...

2.

nastavna sredstva


didaktički oblikovana izvorna stvarnost
tu je izvorna stvarnost transformirana s obzirom na dimenzije, oblik, strukturu...
učenicima pristupačnija i kao izvor znanja i kao materijal kojim će raditi
dijele se na: c)

vizualna nastavna sredstva


osnivaju se na tzv.video-komponenti
mogu biti dvodimenzionalna i trodimenzionalna (s obzirom na dimenzije) te statična i dinamična ( s obzirom na didaktičku funkciju)

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

18

Zajednički predmet – Didaktika

STATIČNA

DVODIMENZIONALNA

TRODIMENZIONALNA

crteži, slike, fotografije, dijagrami,

kolekcije, preparati, modeli,reljefi,

grafikoni, karte, plakati, tablice,

makete...

dijapozitivi DINAMIČNA

aplikacije, dinamične slike, film, TV

dinamični modeli, instrumenti, aparati,

emisije...

strojevi, globus, planetarij...

b) auditivna nastavna sredstva
osnivaju se na audio-komponenti i služe kao slušni izvori znanja
tu spadaju: zvučne snimke ljudskog izražavanja, snimke glasanja životinja i raznih drugih prirodnih tonova i šumova koji su snimljeni i reproduciraju se pomoću tehničkih pomagala c) audio – vizualna nastava
kombinacija auditivnih i vizualnih sredstava
tu pripadaju zvučni filmovi i TV emisije d) tekstualna nastavna sredstva
raznovrsni tekstovni materijal koji se u nastavi upotrebljava kao izvor znanja i kao materijal za rad, a to su : udžbenici, priručnici, članci, zbornici, pravopisi, rječnici, enciklopedije, književna djela....

3.

tehnička pomagala


oruña za rad ( trokut, šestar, kutomjer, stalci, posuñe, svjetiljke, plamenici, pincete, ploča, televizor, mikroskop, mjerni instrumenti...)
treba razlikovati nastavna sredstva (izvori znanja, odnosno objekt spoznavanja) od nastavnih pomagala ( oruñe za rad)
upotrebom nastavnih pomagala pridonosi se razvijanju radnih sposobnosti učenika 4.

tehnički ureñaji


raznim tehničkim ureñajima unose se u nastavu odreñeni elementi mehanizacije pa i automatizacije, što pridonosi većoj ekonomičnosti nastave
brzim i jednostavnim stavljanjem u funkciju nastavme opreme racionalno se iskorištava nastavno vrijeme za nastavni sat
uključuje: ureñaji za vodu, plin struju; elektronski ureñaji, ureñaji za zaštićivanje...

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

19

Zajednički predmet – Didaktika 5.

nastavna tehnologija


radi se o tome da je nastavna tehnika tako konstruirana i programirana da neposredno vrši didaktičku funkciju poučavanja i učenja i to mnogo efikasnije i produktivnije od klasične didaktičke funkcije nastavnika
tehnika tako postaje važan faktor u procesu nastave što uzrokuje formiranje didaktičkog četverokuta (nastavnik – učenik – sadržaj – tehnika)
sada se mijenja i uloga nastavnika – on preuzima funkciju organizatora nastavne tehnologije, a to znači da pribavlja tehniku, upoznaje njene funkcije, upućuje učenika na komuniciranje s tom tehnikom, prati učinak učenika u učenju

VII. SPOZNAJNA STRANA NASTAVE

(radila Antonija Ružić)


nastava je proces spoznavanja jer u nastavi učenici stječu nove znanstvene spoznaje, novo znanje, a stjecanje novog znanja je u biti spoznajni proces
nastava je specifičan proces spoznavanja jer nastavnik posredstvom nastavnih metoda vodi učenika do već otkrivenih istina, do poznatog cilja
tri su spoznajne funkcije: 1.

promatranje

2.

mišljenje

3.

praksa

1.promatranje
plansko, organizirano i rukovoñeno percipiranje
svako promatranje je percipiranje, ali svako percipiranje ne mora biti kvalitetno promatranje
učenici promatranjem zahvaćaju ono što mogu osjetnim organima spoznati, odnosno ono što je neposredno pristupačno osjetnim organima
osjetnim područjima (vid, njuh, sluh, okus, dodir, toplina, bol...) čovjek spoznaje različite osjetne kvalitete – npr.osjetom vida spoznaje boje, oblike, prostorne položaje, dimenzije...
u procesu nastave osobito je značajno vizualno i slušno osjetno područje
prirodne sposobnosti ljudskih osjetnih organa su ograničene pa tu ograničenost čovjek nadoknañuje upotrebom različitih instrumenata pa govorimo o posrednom (indirektnom) promatranju jer je instrument posrednik izmeñu osjetnog organa i objekta promatranja

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

20

Zajednički predmet – Didaktika
osim direktnog i indirektnog promatranja može se još razlikovati promatranje s obzirom na trajanje (kratkotrajno i dugotrajno), s obzirom na voñenje (voñeno i samostalno promatranje), s obzirom na formaciju učenika (pojedinačno, grupno i kolektivno), s obzirom na mjesto promatranja (u učionici ili izvan nje)...

2. mišljenje
mišljenjem se spoznaju generalizacije, općenitosti, apstrakcije za razliku od promatranja gdje se spoznaju činjenice
mišljenjem se spoznaje ono što prelazi granice osjetne datosti, ali se izvodi na temelju osjetne spoznaje
posredan način spoznavanja i to posredstvom osjetnih podataka
mišljenje je psihički proces uspostavljanja veza i odnosa meñu sadržajima objektivne stvarnosti, to je intelektualna aktivnost
mišljenje je naziv za brojne misaone operacije, to je cjelina koja se sastoji od misaonih operacija
misaone operacije su: analiziranje, asociranje, dokazivanje, induciranje, izdvajanje, klasificiranje, konkretiziranje, mijenjanje, nabrajanje, planiranje, povezivanje, primjenjivanje, provjeravanje, razlikovanje, sintetiziranje, usporeñivanje, zaključivanje.....
rezultat mišljenja je shvaćanje različitih veza i odnosa proučavanih sadržaja i njihovih generalizacija
misaone operacije se mogu podijeliti na: operacije upoznavanja (dominiraju prilikom upoznavanja nastavnog gradiva) i operacije stvaranja (dominiraju prilikom stvaralačkog rada)
s obzirom na kvalitetu mišljenje može biti: 1.

šablonsko ( uspostavljaju se veze i odnosi po staroj šabloni)

2.

reproduktivno (reproduciraju se tuñe misli)

3.

produktivno i genijalno (stvaralačko)


mišljenje je stalan proces pa takav treba biti i u nastavi

3.praksa
aktivan odnos čovjeka prema prirodi i društvu
odnosi se na cjelokupnu ljudsku djelatnost – proizvodnu, znanstvenu, pravnu, ekonomsku, umjetničku, pedagošku...
povezana je s mišljenjem i promatranjem, naročito s mišljenjem – „Čovjek radeći misli i misleći radi!“

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

21

Zajednički predmet – Didaktika
kao spoznajna funkcija obuhvaća sve spoznajne karakteristike, ona je izvor spoznavanja, sadržaj spoznavanja

VIII. PSIHOLOŠKA STRANA NASTAVE

(radila Antonija Ružić)


rad u nastavi učenici i nastavnici doživljavaju subjektivno, odnosno psihološki – intelektualno i emocionalno
intelektualni doživljaji učenika odnose se na angažman njihovih intelektualnih funkcija – percipiranje, maštu, pamćenje, mišljenje – sve ono što je povezano sa stjecanjem znanja i razvijanjem sposobnosti
emocionalni doživljaji – njima se regulira odnos učenika prema nastavi i njihov stupanj aktivnosti, o njima ovisi kako će se učenici odnositi prema nastavnom radu, hoće li biti pažljivi, zainteresirani, motivirani ili pasivni, nedisciplinirani, nezadovoljni...
odnos učenika prema nastavi može biti: 2.negativan – nastava ima negativan predznak što znači da odgojno djeluje na učenike, ali je to nepovoljna situacija u nastavi koja će imati za posljedicu slabu aktivnost učenika 3.indiferentan – nema intenzivnijeg intelektualnog i emocionalnog doživljavanja pa je i takva situacija u nastavi nepooljna za rad 4.pozitivan – učenici imaju aktivan odnos prema nastavi, to je najpovoljnija situacija koja će imati za posljedicu intenzivnu aktivnost i dobar radni učinak


ako nastavni rad nije popraćen pozitivnim emocionalnim uzbuñenjima učenika, njegov efekt bit će slab; stečena znanja ostat će pasivna i formalna pa će se ubrzo zaboraviti
da bi se formirao aktivan odnos učenika prema nastavi, potrebno je kod njih izazvati emocionalne doživljaje koji će ih pokrenuti na aktivnost, a te povoljne situacije u nastavi treba stvarati nastavnik kao organizator nastavnog procesa, premda takve situacij ovise i o objektivnim uvjetima u kojima radi škola
monotonija – specifična psihološka pojava uvjetovana jednoličnim načinom rada, njim se uvijek podražuju isti ili pretežno isti mozgovni centri u kojima zbog njihovog ograničenog kapaciteta nastupa zasićenost i zbog nje u mozgovnim centrima nastupa kočenje do te mjere da oni više ne primaju nove podražaje
ta nepovoljna situacija u nastavi, uvjetovana monotonim radom, može se promijeniti u povoljnu ako nastavnik obogaćuje svoj način rada, tj.da unosi smišljene promjene i aktivnosti u nastavni proces

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

22

Zajednički predmet – Didaktika
osnovni smisao psihološke strane nastavnog procesa je da se u nastavi stvore povoljne situacije za intenzivno intelektualno i emocionalno doživljavanje
osim o načinu rad nastavnika, psihološka strana nastave ovisi i o drugim čimbenicima kao što su materijajno-tehnička oprema, zdravstveno-higijenski uvjeti rada, zdravstveno i psihičko stanje učenika...

IX. NASTAVNE METODE

(radila Ana Markovinović)

UVOD

Nastavne su metode povezane sa svim ostalim didaktičkim područjima, ali je izrazita posebna povezanost s materijalno-tehničkom, spoznajnom i psihološkom stranom nastave. Nastavne metode su načini rada u nastavi. U nastavi rada i nastavnik i učenik, pa svaka metoda ima dvostrano značenje – načini rada nastavnika i učenika. Nastavne metode su sastavni dio nastavnog rada na svim dijelovima nastavnog procesa, i to uvijek u njihovoj dvostranosti s obzirom na nastavnike i učenike. U povijesnom razvoju didaktičke teorije formirale su se slijedeće metode:

1. metoda demonstracije 2. metoda praktičnih radova 3. metoda crtanja / ilustrativnih radova 4. metoda pismenih radova 5. metoda čitanja i rada na tekstu 6. metoda razgovora 7. metoda usmenog izlaganja

Red kojim su stupnjevane nastavne metode je namjeran – izveden je s obzirom na njihovu težinu (lakše je učenicima demonstrirati film, nego usmeno izlagati).

METODA DEMONSTRACIJE

Demostracija (lat. prikazati, objašnjavati, dokazivati) u didaktičkom pogledu jest pokazivanje u nastavi svega onoga što je moguće perceptivno doživjeti. Najviše je povezana s matrijalno – tehničkom stranom nastave – primjenom nastavnih sredtava i pomagala. Metodom demontracije zahvaćaju se dijelovi objektivne stvarnosti – usvajaju se činjenice. Što se sve može demonstrirati: Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

23

Zajednički predmet – Didaktika

•

Statični predmeti (anorganska i organska priroda, finalni materijalni proizvodi ljudskog rada ili modeli ili slike proizvoda ljudskog rada). Model je didaktički prerañen izvorni predmet u tri dimenzije. Slika dvodimenzionalno prikazuje predmet, u istim ili promijenjenim dimenzijama. Shematski crtež namijenjen je upoznavanju strukture predmeta i njegovih bitnih dijelova. Izbor statičkih predmata treba uskladiti s njihovom osnovnom didaktičkom svrhom. Poželjno je demonstrirati više statičnih predmeta (npr. model motora i shematski crtež unutrašnje grañe motora). Prilikom demonstriranja potrebno je opisivati, obrazlagati i objašnjavati → na taj je način demonstriranje povezano s usmenim izlaganjem. U jednom nastavnom satu ne trena pretjerivati s demonstriranjem kako učenici ne bi bili prezasićeni.

•

Demonstriranje dinamičnih prirodnih pojava Primjenjuje se kad se proučavaju prirodni procesi (prezentiranje kretanja koji podrazumijeva dinamičnu strukturu). Odvija se u izvornoj stvarnosti. U tu se svrhu organiziraju nastavne ekskurzije izvan škole. Neke su pojave u izvornom obliku prekompleksne,

te

prostrono

i

vremenski

udaljene

pa

se

nadoknañuju

eksperimentiranjem. Eksperimentiranje je umjetno stvaranje pojave radi proučavanja. Eksperiment se može ponoviti više puta pa mu je i tu prednost – učenici uspiju uočiti sve fenomene u dinamičnoj strukturi pojave. Dinamična nastavna sredstva su sredstav koja se pomoću pogodnih mehanizama mogu pokrenuti i posredstvom toga demonstrirati proces. •

Demonstriranje aktivnosti Odnosi se na demonstriranje aktivnosti u vezi s ljudskim radom – na taj način učenici upoznaju dinamičnu strukturu odreñenog rada, tj. što i kako se radi. Na taj se način učenici uče kako će nakon demonstracije samostalno izvoditi upoznatu radnju. Postoje 4 skupine ljudskih aktivnosti: praktične, izražajne, senzorne i intelektualne. Demonstriranje praktičnih aktivnosti – učenik se upoznaje s konkretnom praktičnom radnjom i njezinom strukturom. Konačni cilj je da učenici sami izvode upoznatu radnju. Radnja se može demonstrirati i pomoću instruktivnog filma.

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

24

Zajednički predmet – Didaktika Demonstriranje aktivnosti izražavanja – upoznavanje učenika s različitim načinima ljudskog izražavanja (govor, čitanje, pisanje, crtanje, slikanje, pjevanje, sviranje, mimika i geste, te izražavanje pokretima tijela). Može se demonstrirati i pomoću snimljenog govora, radio emisije, tv emisije, kazališnih predtava, nastupa pantomimičara itd. Prilikom ove vrste demonstracije nastvanik osobito upozorava na uočavanje specifičnih osjetnih kvaliteta – akustika, vizualno u ctranju itd. Demonstriranje intelektualnih aktivnosti – zbiva se u ljudskom mozgu pa se može pratiti samo posredno, pa je nužna veza ove metode i metode usmenog izlaganja. Cilj: način izvoñenja pojedinih intelektualnih operacija i intelektualnog rada u cjelini. Različite vrste demonstriranja najčešće su integrirane u cjelovitu radnju. Metodom demonstracije nastvanikov način rada postaje uzor za analogan samostalan rad učenika.

METODA PRAKTIČNIH RADOVA

Praktični rad je aktivan odnos čovjeka prema materiji i prirodi uopće radi njezina mijenjanja – način rada nastavnika i učenika na konkretnoj materiji. •

Uvjeti za praktični rad Za izvoñenje je potrebno: materija, energija (mehanička ili pogonska), organ rada i oruñe za rad. Oruñe nadopunjuje, ojačava organ za rad.

•

Struktura praktičnog rada U svojoj se strukturi praktični rad sastoji od odreñenog broja praktičnih operacija (odnod cjeline i dijela). Da bismo upoznali cjelinu – praktični rad, moramo poznavati dijelove – praktične operacije. Nekoliko praktičnih operacija: piljenje, paranje, vezenje, zidanje itd.

•

Didaktičke napomene o primjeni metode praktičnih radova Uvjeti za uspješno primjenjivanje metode praktičnih radova u nastavi: poznavati svojstva materije na koju se djeluje, odabrati potrebna oruña i upoznati njihovu funkciju, upoznati strukturu praktične radnje s obzirom na broj i red praktičnih operacija

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

25

Zajednički predmet – Didaktika Zahtjev za primjenu metode praktičnog rada u nastavi može biti direktno (ako je u tekstu nastavnog programa jasno formulirano koje prektične radnje treba izvoditi) ili indirektno odreñena. Praktičnom radu kao nastavnoj metodi treba omogućiti najširu primjenu u nastavi svih predmeta. Ova je nastavna metoda takoñer povezana s ostalim aspektima nastave: materijalno-tehničkom, spoznajnom, psihološkom (učenici praktični rad doživljavaju intelektualno i emocionalno).

METODA CRTANJA

Metoda crtanja je metoda pri čemu se pojedini dijelovi nastavnog sadržaja izražavaju crtežom. •

Crtanje kao način izražavanja Ctranjem se dobiva crtež. Crtanjem se mogu prikazati objekti u dvije ili tri dimenzije. Elementi crteža su crte ili linije. S obzirom na kombinaciju crta postoji: detaljan crtež, shematski crtež, skica. Postoji i umanjeni crtež, povećani i u naravnoj veličini, kopiranje, crtanje na temelju promatranja i dosjećanja itd. Za crtanje su potrebni materijali tj. sredstva za crtanje. Psihofiziološka strana crtanja u nastavi obuhvaća pravilno promatranje objektau njegovim pojedinostima i cjelini, zadržavanje slike u svijesti, prijenos slike na podlogu.

•

Sadržaj crtanja u nastavi Crtanjem se mogu u nastavi izraziti različiti nastavni sadržaji: 1. crtanje grafičkih znakova: grafičkim se znakom prikazuje konkretan objekt za koji postoji ugovoreni znak. 2. crtanje grafičkih simbola: odnosi se na nešto opće, apstraktno, za razliku od grafičkih znakova koji po svojoj vizualnoj slici asociraju predodžbu objekta kojeg predstavljaju. 3. geometrijski crtež: izražava crte, pravce, geom. tijela, geom. likovi itd. 4. grafičko prikazivanje kvantitativnih odnosa: crtanje grafikona i dijagrama 5. shematsko crtanje predmeta: crtanje onsnovih dijelova, izostavljanje detalja. Važan je kad učenici trebaju upoznati osnovnu strukturu. 6. shematsko prikazivanje procesa: tzv. razvojni crtež – prikazivanje procesa promjene

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

26

Zajednički predmet – Didaktika 7. crtanje na temelju promatranja i predodžbe prirodnih predmeta: primjenjuje se kad je potrebno da učenici usvoje morfološku stranu objektivne stvarnosti. Može se prikazati samo djelić (kljun) ili i cjelina (ptica). 8. konkretizacija apstrakcije 9. ilustriranje fabula •

Didaktičke napomene o primjeni metode crtanja Osnosvni uvjet za primjenu ove metode je stjecanje vještine crtanja, što se postiže samim crtanje. Sve što crta nastavnik na ploči potrebno je da crtaju i učenici u bilježnicama.

METODA PISANJA

Nastavnici odabiru sadržajne dijelove iz nastavne jedinice i zapisuju na ploču. Pisanje na školskoj ploči može biti sažeto ili opširno. Važno je da se pisanje na ploči pregledno strukturira. Pisanje na gotovo svakom satu primjenjuju i učenici. S obzirom na stupanj samostalnosti razlikujemo: •

Vezane pismene radove Učenici su vezani za tekst, jer ga prepisuju.

•

Poluvezani pismeni radovi Učenicima je unaprijed dan neki sadžaj, ali im je dana sloboda u pismenom izražavanju o tom sadržaju. Poluvezani pism. radovi su: diktati (ne samo diktai u nastavi jezika, nego i diktiranje važnih sadržaja u nastavi), dopunjavanje i proširivanje teksta, pismeni odgovori na pitanja, bilješke za vrijeme predavanja, konceptiranje (doslovno konceptiranje ili citati, doslovno konceptiranje s komentarom, konceptiranje parafraziranjem ili slobodno konceptiranje, sažeto konceptiranje, marginalije).

•

Samostalni pismeni radovi Karakteristika: učenici slobodno odabiru sadržaj i slobodno se o tom sadržaju pismeno izražavaju.

METODA ČITANJA I RADA NA TEKSTU

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

27

Zajednički predmet – Didaktika •

Vrste čitanja S obzirom na opseg obuhvaćenog teksta postoji fragmentarno (čitanje kraćih odlomaka, definicija, važnih misli itd.) i opširno (čitanje teksta u cjelini). S obzirom na način verbalnog izražavanja razlikujemo glasno i tiho čitanje. S obzirom na tempo razlikujemo polagano i brzo.

•

Rad na tekstu Čitanje je pretpostavka za rad na tekstu, rad na tekstu je efikasniji ako se obuhvate šira područja raznovrsnih aktivnosti: Čitanje Čitanje + misaona aktivnost (rezultat je razumijevanje sadržaja) Čitanje + mišljenje + izražavanje Čitanje + mišljenje + izražavanje + promatranje (dodana je senzorna aktivnost, odnosi se na promatranje teksta, naglašenosti odreñenih dijelova teksta i sl.) Čitanje + mišljenje + izražavanje + promatranje + praktični rad (npr. čitanje uputa, potom izvoñenje radnje)

•

Didaktičko oblikovanje udžbenika Udžbenik je osnovna školska knjiga za pojedini predmet, pisana na temelju nastavnog plana i programa, posebno didaktički oblikovana, kojuu učenici svakodnevno upotrebljavaju. Udžbenik služi ostvarivanju nastavnih zadataka. U didaktičkom se oblikovanju udžbenika poštiva struktura nastavnog procesa. Važno je da se u tekstu udžbenika učenici direktno upućuju na primjenu odreñenih aktivnosti. Udžbenik pridonosi osposobljavanju učenika za čitanje i rad na tekstu uopće.

METODA RAZGOVORA

Metoda razgovora jest način rada u nastavi u obliku dijaloga izmeñu nastavnika i učenika, pa i izmeñu učenika. Zove se još i dijaloška ili erotematska metoda. •

Struktura razgovora Općenito, razgovor se sastoji od pitanja i odgovora. Ako ne obuhvaća oba dijela, radi se o monologu.

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

28

Zajednički predmet – Didaktika Postoje različite vrste pitanja: aperceptivna pitanja (ona kojima se od sugovornika

traži da

iznese neke sadržaje što su povezani sa sadržajima naše svijesti), alternativna ili disjunktivna pitanja (izbor izmeñu dvije mogućnosti, samo je jedna točna), indirektna (nema direktne formulacije pitanja, primjenjuju se u slobodnom razgovoru), jednoznačna pitanja (za razliku od višeznačnih ili neodreñenih pitanja), kaverzna pitanja (u njima je namjerno obuhvaćena sadržajna pogreška, najčešće zbunjuju učenike, katkad se nalaze i u testovima inteligencije), koncentracijska pitanja (postavljaju se prilikom produbljivanja nastavnih sadržaja radi učeničke koncentracije na zadanu temu), kategorička pitanja (najčešće počinju s gdje...?, kada...?, kako..?, pokaži...!, analiziraj...! itd.), pomoćna pitanja (postavlja se kao se prvo i osnosvno pitanja ne shvati potpuno ili se nailazi na teškoće u odgovoru), razvojna pitanja (zovu se još i lančana i dijalektička pitanja, postavljaju se za vrijeme obrañivanja novih nastavnih sadržaja, najčešće u svrhu generalizacija), retorička pitanja, skraćena pitanja (zahtijevaju brz i kratak odgovor), sugestivna pitanja, višestruka pitanja (istodobno u sebi sjedinjuju više pitanja, npr. Koji su uzroci i povodi grañanskog rata?). •

Oblici metoda razgovora Postoji nekoliko oblika metode razgovora.

1. Katehetički oblik razgovora: nastao u srednjovjekovnim školama kao način učenja crkvenih dogmi iz katekizma. Sastoji se od odredbenih kraćih pitanja i sasvim odreñenog kraćeg odgovora. U suvremenoj se školi primjenjuje prilikom reproduktivnog ponavljanja i provjeravanja egzaktnih podataka (iz povijesti, matematičke formule, itd.) 2. Sokratovska metoda ragovora: potječe od Sokratove majeutike (istina je u čovjeku, dobro postvljenim pitanjima dolazi se do te istine). U ovoj se metodi pitanja alternativna. Uz odgovor na alternativno pitanje poželjno je tražiti dopunsko opredjeljenje. 3. Heuristički oblik razgovora: potječe od Arhimedovog poklika heureka!. Ovakav oblik razgovora treba dominirati na etapi obrade novih nastavnih sadržaja, ap i prilikom produktivnog ponavljanja. Posredstvom heurističkog razgovora, učenici se postupno vode do generalizacija. Na taj se način učenike uključuje u proces otkrivanja novih spoznaja. Primjenjuju se heuristička pitanja. Ovakav je razgovor tipičan za induktivni pristup u nastavi.

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

29

Zajednički predmet – Didaktika 4. Slobodan oblik razgovora: vezan je za odreñenu tematiku, ali tijek razgovora nije unaprijed odreñen, nego se odvija u slobodnom dijalogu. Slobodnim se razgovorom tema osvjetljava s više strana, iznose se nove tvrdnje za i protiv, itd. 5. Diskusija: diskusijom se provodi demokratizacija sistema život ai rada u školi. Sastoji se od suprostavljanja mišljenje, pobijanja argumenata, iznošenje argumenata itd. Najčešće se primjenjuje na višim i visokim školama, u seminarskoj nastavi. •

Didaktičke napomene o primjeni metode razgovora Važno je tijekom razgovora uspostaviti atmosferu prisne susretljivosti. Važno je učenike osmjeliti da nastavniku i jedni drugima postavljaju pitanja. Prednost je metode razgovora ta što nastavnik neposredno komunicira s djecom.

METODA USMENOG IZLAGANJA

Metoda usmenog izlaganja jest način rada u nastavi kad nastavnik ili učenici verbalno izlažu neke dijelove nastavnog sadržaja. Zove se još i monološka metoda.

•

Oblici metode usmenog izlaganja 1. Pripovijedanje: može biti opširno i detaljno (epsko prip.), s unošenjem emocionalnih doživljaja (lirsko prip.), dramsko prip. itd. 2. Opisivanje: najčešće se primjenjuje kad se žele opisati vanjska svojstva objekata i pojava, stoga je povezano s promatranjem. S obzirom na kvalitetu opisivanje razlikujemo znanstveno i umjetničko. 3. Obrazloženje: detaljnije upoznaje učenike s odreñenim konstatacijama o brojnim pojavama u objektivnoj stvarnosti. Primjenjuje se na pitanje zašto. 4. Objašnjenje: koristi se prilikom izlaganja apstrakcija. Rezultat objašnjavanja je shvaćanje, odnosno razumijevanje objašnjenog. 5. Rasuñivanje: rasuñivanje je glasno razmišljanje. Primjenjuje se kod rješavanje iznimno teških problema.

•

Didaktičke napomene o primjeni metode usmenog izlaganja

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

30

Zajednički predmet – Didaktika Govorne kvalitete nastavnika su važan faktor. Ako je usmeno izlaganje dugo treba napraviti pauze. I učenici su često u poziciji izlagača. Nastavnik ih u takvim situacijama treba poticati i pomoći u svladavanju straha i sl. Nastavnikovo izlaganje je najbolji uzor za slobodno izlaganje učenika.

MEĐUSOBNI ODNOS NASTAVNIH METODA

nastavni je proces složen, cjelovit i dinamičan, pa se to odnosi i na nastavne metode kao metodičku stranu nastavnog sata. Cjelovitost metodičkih postupaka odnosi s na meñusobno povezivanje nastavnih metoda za vrijem nastavnog procesa. Dinamičnost nastavnih metoda izražav se u njihovu izmjenjivanju koje mora biti smišljeno i svrsishodno.

X. IZVOĐENJE TOKA NASTAVNOG PROCESA (radila Iskra Tomić) - svaka etapa nastavnog rada treba biti usklañena sinteza mnogih elemenata iz područja (materijalno – tehnički, spoznajni, psihološki i metodički elementi) - osnovne etape strukture nastavnog procesa: pripremanje učenika za nastavni rad, obrada novih sadržaja, vježbanje, ponavljanje i provjeravanje

1) Pripremanje ili uvoñenje učenika u nastavni rad (priprava, uvoñenje, odreñivanje zadataka) - priprema prethodi svakom radu = složenost procesa = složenije pripreme - opći zadatak pripreme: pripremanjem ili uvoñenjem treba stvoriti povoljne objektivne ili vanjske uvjete u učionici i subjektivne ili unutarnje uvjete u učenicima za izvoñenjem daljnjeg rada - pripremanje ovisi o onome što slijedi i zbog čega se vrši priprema zato što bolje definirati pripremu prema strukturi nastavnog procesa - materijalno tehnička strana pripremanja – priprema nastavnih sredstava i pomagala, raspodjela pri samostalnom radu, upoznati ih s materijalom, provjeriti funkcije ureñaja i mehanizama - spoznajna strana – dati učenicima osnovne informacije što će raditi, o čemu će se učiti, upoznati ih sa spoznajne strane o radu koji im predstoji - psihološka strana – učenike motivirati za rad, aktivirati ih, razviti intelektualnu radoznalost i interes; dakle staviti njihov psihički, intelektualni i emocionalni mehanizam u funkciju - sve se to radi prikladnim metodičkim postupcima = metodička strana ove etape

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

31

Zajednički predmet – Didaktika - pripremanjem = prevladati negativan i indiferentan odnos učenika i postići njihov aktivan odnos - sadržaj pripreme ovisi o glavnom dijelu rada i pronicljivosti nastavnika o izboru efektnog sadržaja - sadržaj i način pripremanja ovise o mnogim faktorima: 1. etapi koja slijedi nakon pripremanja (npr. obrada novih nastavnih sadržaja, ponavljanje, provjeravanje) 2. vremenu koji stoji na raspolaganju za cijeli nastavni rad •

što ekonomičnije i smislenije

•

što prije uvesti i dovesti do glavnog rada

- pogreške: •

neadekvatno pripremanje ( dugotrajan oblik razgovora s isjeckanim pitanjima i odgovorima – umara učenike)

•

nefunkcionalno pripremanje (nova tema koja je nejasna – promašena priprema)

•

nepotrebno normiranje na standardno vrijeme ((5-10min)nije potrebno dužiti ako osjetimo da su učenici spremni)

•

uvodna etapa ne može se normirati za sve situacije podjednako (različiti rad, dob, različito radno vrijeme u toku dana, tjedna)

2) Obrada novih nastavnih sadržaja - jedna od temeljnih strukturnih komponenata nastavnog procesa od koje u velikoj mjeri ovisi uspjeh u nastavi - nazivi užih dijelova obrade = izražavaju nužne elemente proučavanja novih nastavnih sadržaja - spoznajna strana nastave – promatranje, mišljenje, analiza, sinteza, shvaćanje - psihološka strana nastave – asocijacija, doživljavanje, prihvaćanje - metodički elementi – izražavanje, izlaganje, izrada, objašnjavanje - organizacijska pitanja – podjela zadataka, podjela radnih grupa

- pri provedbi ove etape bitno je obogatiti na potrebnoj materijalno – tehničkoj bazi, brojnim socijalnim, psihološkim i metodičkim elementima - nekoliko didaktičkih problema: 1. proces usvajanja znanja – usvajanje novog znanja izvori znanja: primarni – intenzivno doživljavanje

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

32

Zajednički predmet – Didaktika sekundarni - generalizacije (mišljenjem) - to je dijalektički proces koji se podreñuje dijalektičkim zakonima 2. dimenzioniranje znanja: ekstenzitet – kvantitet činjenica i generalizacija (nekoliko činjenica čini nekoliko generalizacija) intenzitet – dubina raščlanjivanja nastavnih sadržaja strukturu – logičko sreñivanje činjenica i generalizaciji pri obradi sadržaja 3. graduiranje etape obrade novih nastavnih sadržaja – postupno proširivanje znanja izlaganjem i usvajanjem novih činjenica i generalizacija i istodobno produbljivanje te stvaranje logičkog pregleda, odnosno strukture

3. Vježbanje - ostvaruje se samo dio obrazovnih zadataka nastave – uglavnom materijalnih (stjecanje znanja) - povezati s funkcionalnim zadatkom nastave – razvijanje radnih sposobnosti - sistematski i organizirani proces u nastavi koji u sklopu cjelokupnog nastavnog procesa ima karakter relativno samostalne nastavne etape ili komponente - struktura radnje obuhvaća odreñeni broj elemenata iz različitih područja aktivnosti – praktičnih, senzornih, izražajnih, misaonih - više aktivnosti = složenija radnja - rezultat vježbanja (mozga) = intelektualne sposobnosti različitog stupnja a) predradnje za vježbanje - pripremiti radno mjesto - pribor - poučiti izvoñenje radnje (instruktaža) - demonstracija - uzorak ili model radnje b) proces vježbanja - samostalno vježbanje - tempo i učinak - faze: početna – početno ili uvodno vježbanje - učenici sami pristupaju izvoñenju radnje

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

33

Zajednički predmet – Didaktika - paziti na pravilnost izvoñenja radnje - u školi središnja – osnovno ili temeljno vježbanje - kontinuirani ponavljanje - kvalitativne promjene: brže i točnije izvoñenje → vještina = sposobnost pravilnog i brzog izvoñenja praktične radnje → intelektualne sposobnosti = stečena kvaliteta u pravilnom i brzom izvoñenju intelektualne radnje - u školi i izvan škole završna – završno ili dopunsko vježbanje - primjenjivanje u svakodnevnom životu - automatiziranje i formiranje navike → navike = automatizirane komponente svjesne djelatnosti koje se formiraju u dugotrajnom procesu te djelatnosti - korektivno vježbanje - organizira se za one koji su za vrijeme vježbanje formirali pogrešne vještine i navike → vrijeme za vježbanje (50% cjelokupnog nastavnog vremena) → proces vježbanja se temelji na zakonitosti svjesne i smišljene djelatnosti → stjecanje vještina podrazumijeva intenzivno razmišljanje s primjenom misaonih operacija → u toku vježbanja = analizirati radnju, uočavati kritična mjesta, usporeñivati, sreñivati, provjeravati, eliminirati

4. Ponavljanje - zadatak je nastave da stečena znanja postanu trajno vlasništvo učenika, tj. da se spriječi proces zaboravljanja = ponavljanje VRSTE PONAVLJANJA:

1) s obzirom na raspored: koncentrirano i raspodijeljeno 2) s obzirom na vrijeme: u okviru jednog nastavnog sata; u okviru školske godine

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

34

Zajednički predmet – Didaktika 3) s obzirom na opseg obuhvaćenih nastavnih sadržaja: fragmentarno, tematsko, kompleksno 4) s obzirom na kvalitetu: - reproduktivno ( brojno reproduciranje sadržaja iz nekog izvora bez promjena) - produktivno (ponavljanje proučenih sadržaja na primjenu misaonih aktivnosti) - produktivne misaone aktivnosti: 1. usporeñivanje (stavljanje u odnos dva predmeta) 2. analogija (A:B ~X:Y) 3. sintetiziranje (brojnost činjenica i generalizacija te sadržaja sjediniti u cjelinu) 4. sistematiziranje (razgrañivanje i reorganiziranje sadržaja te izgrañivanje novih struktura 5. mijenjanje ili preinačivanje 6. rješavanje hipoteze 7. konkretiziranje 8. rješavanje praktičnih problema

5. provjeravanje i ocjenjivanje - provjeravanjem se utvrñuje kako su ostvareni materijalni, funkcionalni i odgojni zadaci - funkcija ove etape je prilično složena jer proizlazi iz dvostrane aktivnosti (aktivnosti nastavnika i učenika) a. Samoprovjeravanje i samoocjenjivanje nastavnika - nastavnik kontrolira efikasnost svog načina rada - isto tako samokritički ocjenjuje u čemu je uspio a u čemu nije b. Samoprovjeravanje i samoocjenjivanje učenika - učenici kritički provjeravaju i ocjenjuju svoj rad - razvija se osjećaj odgovornosti c. Učenikovo provjeravanje i ocjenjivanje nastavnika - učenici provjeravaju i ocjenjuju svoje nastavnike d. Nastavničko provjeravanje i ocjenjivanje učenika - najdominantniji oblik koji zahtijeva odreñeno nastavno vrijeme - relativno zasebna nastavna etapa - donekle završni karakter nastavnog rada -provjeravanje funkcionalnog zadatka nastave, provjeravanje sposobnosti mišljenja (najteže i najdelikatnije)

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

35

Zajednički predmet – Didaktika - više načina provjeravanja: USMENO

– izravni dodir s učenikom, provjera kvalitete - unaprijed odabrati dio programa za provjeru - unaprijed odabrati koje znanje i koje sposobnosti provjeravamo

PISMENO - više oblika:

•

pismena zadaća – na temu (poznavanje sadržaja, sposobnosti mišljenja, sposobnosti pismenog izražavanja)

•

pismeni kontrolni zadaci (zajednički ili diferencirani)

•

nizovi zadataka objektivnog tipa (otvorena ili zatvorena pitanja)

•

testovi znanja i testovi sposobnosti (izrañuju stručnjaci)

-ekonomičnije je od usmenog ispitivanja -nedostatak: nedostaju ponekad dopunska pitanja koja je moguće postaviti kod usmenog

PRAKTIČNO PROVJERAVANJE

-provjeravanje praktičnih sposobnosti učenika -ocjenjivanje – postupak kojim se na ugovoreni način izražava uspjeh učenika (povezano s povjerenjem) -skala ocjena: OCJENA

grafički znaci riječi : - sažetije - opširnije

opisno ili analitičko ocjenjivanje

- kriterij za objektivno ocjenjivanje ?

XI. DIDAKTIČKI SISTEMI NASTAVE (radila Zrinka Kolaković)
izrañivali su se brojni sistemi kojima se odreñivala struktura rada u nastavi, a spominje se i izraz nastavna strategija
ukidaju se zastarjeli nastavni sistemi: diktiranje, majeutička nastava, dociranje ex catedra, a razvijaju se suvremeni nastavni sistemi
didaktički sistemi nastaju variranjem odnosa izmeñu učenika, nastavnika i nastavnih sadržaja

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

36

Zajednički predmet – Didaktika 1. HEURISTIČKA NASTAVA

a. obrazovnu važnost imaju samo oni sadržaji koje učenici razumiju b. nastavnici svojim načinom poučavanja misaono vode učenike do shvaćanja obrañivanih sadržaja c. dominantno mjesto ima poučavanje nastavnika, učenike cijeli sat sigurnim putem vodi nastavnik d. o shvaćenim sadržajima učenici se mogu izražavati e. znanje

zasnovano

na

razumijevanju

dobiva

kvalitetu

operativnosti,

aplikativnosti, funkcionalnosti, primjenjivosti – tj. može se korisno upotrijebiti f. podrazumijeva svestrano pripremanje nastavnika g. slabosti: i. teško je sve učenike dovesti do potpunog razumijevanja ii. dominacija nastavnika ne pridonosi osamostaljenju učenika 2. PROGRAMIRANA NASTAVA

a. nastala u periodu nakon II. svj. rata kao pokušaj intenziviranja i individualiziranja poučavanja i učenja b. prethodi joj izrada programiranog materijala, što je najteži dio posla na kojemu treba angažirati predmetne stručnjake i pedagoga c. o kvaliteti materijala ovisit će i kvaliteta učenja d. programirati se mogu samo neki dijelovi nastavnog programa ili program u cijelosti e. radu na programiranom materijalu prethodi priprema učenika (upute im kaže nastavnik ili su one navedene na samim materijalima) f. oblikovanje članaka kao osnovnog dijela programiranog materijala: i. priopćavanje informacije – početni dio članka kojim se učenicima izražava nova spoznaja 1. može biti izražena direktno/indirektno ii.

usvajanje

informacije

–

razumijevanje

i

ponavljanje

radi

zapamćivanja 1. eksplicitno/implicitno iii. formuliranje i rješavanje zadatka – učenicima se daje zadatka koji nužno obuhvaća i prethodnu formulaciju

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

37

Zajednički predmet – Didaktika 1. u završnim člancima zadatak može biti složeniji i obuhvaćati više inform. iz prethodnog članka 2. rješavanjem zadatka učenici izvode radnju, što se s obzirom na strukturu nastavnog procesa odnosi na vježbanje iv. povratna informacija – programer uz svaki članak izrazi točno rješenje radi informiranja učenika o ispravnosti njegova rješenja 1. ako je učenikovo rješenje pogrešno mora se vratiti na rješenje prethodnog članka ili na nekoliko prethodnih članaka 2. povratna je informacija regulatoru u samostalnom učenju u programiranoj nastavi 3. potrebno spriječiti učenike da pročitaju rješenje prije nego su sami riješili zadatke g. osniva se na strukturi nastavnog procesa, njezina je struktura koncipirana po člancima kao niz kratkih koraka h. prednosti: i. učenici se putem kratkih koraka sigurno vode do konačnog cilja ii. uspjeh u nastavi osiguran je u visokom postotku i. poteškoće: i. zbog

individualnih

razlika

ne

mogu

se

koraci

podjednako

dimenzionirati za sve učenike ii. nastoje

se

prevladati

kombinacijom

linearnog

i

razgranatog

programiranja 1. po linearnom programu članci su rasporeñeni u niz koji moraju svi učenici prijeći 2. po razgranatom programu uz pojedine osnovne članke dodaje se još nekoliko dopunskih članaka, njih proučavaju oni učenici kojima su osnovni koraci preveliki i me mogu ih svladati bez meñu koraka iii. sistem sa strogim voñenjem učenika, učenik ne smije skrenuti izvan onoga što mu je odredio programer iv. nedostatak interpersonalnih odnosa nastavnika i učenika pa i izmeñu učenika 3. EGZAMPLARNA NASTAVA

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

38

Zajednički predmet – Didaktika a. nastala nakon II. svj. rata u zemljama s intenzivno znanstveno-tehničkom revolucijom b. naziv kazuje da se ova nastava ograničava na bitno c. koraci u egzamplarnoj nastavi: i. nastavnik proučava program i izdvaja sadržaje koji su jako slični ii. iz mnoštva sličnih sadržaja po odreñenom kriteriju izdvaja ono osnovno, odnosno reprezentativno
na taj je način nastavni sadržaj podijelio u 2 skupine egzamplarno (uže) i analogno (šire) iii. obrañivanje egzamplarnog sadržaja na egzamplaran način (virtuozna heuristička nastava) iv. učenici moraju shvatiti obrañeni nastavni materijal v. učenici usvajaju model o obrañenom sadržaju vi. učenici prelaze na samostalno obrañivanje analognih sadržaja – taj njihov rad može biti nediferenciran ili diferenciran vii. samostalni se rad može kombinirati s radom u školi i izvan škole viii. produktivno ponavljanje obrañenih sadržaja i egzamplarnih i analognih ix. provjeravanje d. prikladna za opširne dijelove nastavnog programa u kojima ima mnogo sličnosti 4. PROBLEMSKA NASTAVA

a. bit i smisao je osposobljavanje učenika za rješavanje brojnih životnih i radnih problema b. dijalektička bipolarnost problema – poznato/nepoznato; dano/zadano; otkriveno/neotkriveno… c. ako nastavnik rješava znanstveni problem i istodobno misaono vodi učenike tada je to heuristička, programirana i egzamplarna nastava d. ako učenici sami rješavaju uočeni problem uz pomoć nastavnika tada je to problemska nastava e. učenici kao subjekti koji rješavaju problem su u prvom planu, dok je nastavnikova pomoć u drugom planu f. učenici rješavaju probleme koji su u znanosti već rješeni, to je ponovno otkrivanje već otkrivenog g. polazi se od poznatih činjenica i kreće prema nepoznatom Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

39

Zajednički predmet – Didaktika h. razvija se stvaralačko ili kreativno mišljenje i. učenici prije ove nastave moraju ovladati širokim spletom suptilnih misaonih operacija j. mora poštivati strukturu nastavnog procesa i. pripremni dio – razvijanje psihološke potrebe za samostalnim rješavanjem uočenih problema ii. rješavanje problema – najsloženiji i najteži dio iii. ponavljanje već obrañenih sadržaja i tijekom samog rješavanja problema kako bi pomoću starog lakše otkrili novo k. u samovoñenju učenika iskazuju se i prednosti i teškoće problemske nastave 5. MENTORSKA NASTAVA

a. po koncepciji i unutrašnjoj mikrostrategiji vrlo je slična problemskoj b. poučavanje nastavnika smanjeno na povremene konsultacije c. povećan samostalan rad učenika, od izbora problema pa sve do njegova rješavanja d. pri izradi referata, seminarski, maturalnih, diplomskih radova e. kod prakse f. učenici na konsultacije obavezno dolaze s radnim materijalom (radnim mapama) iz kojih mentor može vidjeti što su radili g. potreban visok stupanj samodisciplnie i sposobnosti i svladana tehnika intelektualnog rada

XII.

BROJČANE

NASTAVNOG RADA

FORMACIJE

UČENIKA

I

SOCIOLOŠKI

OBLICI

(radila Zrinka Kolaković)


brojčana formacija može biti obrazovna grupa, razred, odjeljenje, radne grupe, parovi učenika
brojčana je formacija učenika subjekt, odnosno nositelj rada 1. DIREKTNO POUČAVANJE FRONTALNIM RADOM

a. primjenjuje se u sistemima u kojima dominira istovremeno zajedničko poučavanje svih učenika b. zajednički, kolektivni, razredni rad (drugi nazivi) c. nastavnik je u direktnom odnosu s učenicima i nastavnim sadržajem, on posreduje izmeñu ta 2 elementa

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

40

Zajednički predmet – Didaktika d. sistem direktnog poučavanja – poučavanje je direktna pomoć učenicima u učenju e. prednosti: i. najekonomičniji ii. nastavnik kontrolira učeničko praćenje nastave iii. slabiji učenici potiču se na dinamičniji tempo rada iv. razvijanje kolektivne discipline f. nedostatci: i. teško je provesti individualizaciju nastave ii. stupanj razumijevanja može se provesti samo na malom broju učenika iii. teško je aktivirati sve učenike na rad iv. monotonija v. psihologija gotovanstva kod učenika jer im sve gotovo daje nastavnik vi. takav rad umara nastavnika 2. SAMOSTALAN RAD UČENIKA


učenici su subjekti, odnosno nositelji rada u većem ili manjem dijelu nastave
učenici se mogu samostalno pripremiti na obradu novih nastavnih sadržaja
nastavnik nije posve isključen, on zadaje učenicima zadatke, motivira ih, preporučuje im izvore
učenici su stavljeni u direktan odnos prema nastavnim sadržajima
tri osnovna tipa grupnog rada: a. grupni rad učenika i. unutar učeničkog kolektiva formiraju se manje skupine učenika koje samostalno rade na odreñenim zadatcima i s rezultatima svoga rada upoznaju ostale učenike i nastavnika ii. meñusobna suradnja – zajednički rad svih učenika, a ne zajedničko sjedenje iii. organizacija grupnog rada

1. nastavnik upoznaje sve učenike s programom rada, tj. konkretnim zadatcima koje će samostalno raditi po grupama 2. nastavnik upućuje učenike u tehnike rada, uporabu različitih materijala i izvora

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

41

Zajednički predmet – Didaktika 3. formiraju se grupe – učenici se trebaju odlučiti za odreñenu grupu prema vlastitim afinitetima, premda nastavnik ima pravo odrediti konačan sastav grupe 4. razmještanje razrednog namještaja 5. svaka grupa dobiva unaprijed pripremljen zadatak 6. sve grupe u razredu mogu imati iste zadatke – grupe se natječu tko će brže i točnije riješiti zadatke 7. zadatci mogu biti diferencirani 8. učenici prelaze na samostalan rad – unutar grupe učenici mogu izvršiti daljnju podjelu radnih zadataka 9. grupa može izabrati i voditelja koji snosi odgovornosti za rad 10. nastavnik obilazi grupe, kontrolira rad, daje dopunske upute 11. predstavnici pojedinih grupa izvještavaju o rezultatima svog rada – izlaganje učenika koje nastavnik dopunjava iv. izvodi se u kombinaciji s frontalnim nastavnim oblikom v. prednosti: 1. nositelji nastavnog dijela su učenici, stavljeni su u direktan odnos prema nastavnom sadržaju 2. stalna direktna suradnja meñu učenicima 3. veća individualizacija nego u frontalnom obliku – tempo rada prilagoñen njihovim sposobnostima vi. nedostatci: 1. učenici često lutaju u radu jer im nedostaje direktno voñenje nastavnika 2. manja ekonomičnost toga rada 3. potrebni objektivni uvjeti: školski namještaj nevezanog tipa, materijalna oprema škole za samostalan rad učenika b. rad u parovima i. neke je djelatnosti u nastavi najprikladnije da ih učenici samostalno obavljaju u paru ii. prikladno za ponavljanje sadržaja, voñenje dijaloga iii. važan i izvan učionice, npr. pri izradi domaćeg rada iv. preduvjet je radna disciplina oba partnera

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

42

Zajednički predmet – Didaktika c. individualni rad učenika i. odnosi se na pojedinačni samostalni rad učenika, svaki učenik sam za sebe rješava dobiveni zadatak ii. zadatci mogu, ali i ne moraju biti diferencirani iii. prethode mu upute nstavnika o zadatcima rada, načinu rada, pravilima rada – upute mogu biti i na tiskanome materjialu iv. učenici rade svojim individualnim tempom v. prednosti: 1. učenici su pojedinačno stavljeni u direktan odnos prema odreñenim zadatcima nastavnih sadržaja 2. krajnji uspjeh ovisi o angažiranosti pojednica vi. nedostatci: 1. učenici nemaju prilike verbalno se izražavati 2. težak 3. manje efikasan, manje ekonomičan vii. ekonomičnost i efikasnost se nastoji postići programiranjem individualnog rada učenika viii. ako su zadatci jenostavni i nediferencirani najekonomičnije je da ih nastavnik usmeno formulira s popratnim uputama za rad ix. ako su zadatci složeni i nediferencirani tada trebaju biti ispisani na ploči, papirima, prozirnici i nastavnik daje usmene upute x. ako su zadatci složeni i diferencirani tada je najprikladnije da upute za rad stoje na nastavnom listiću xi. nastavni listić mora sadržavati: 1. zadatak – osnovne informacije o tome što se mora raditi 2. materijal – na kojim će sredstvima učenici raditi 3. način rada xii. strategija osamostaljivanja učenika za individualan rad: 1. N
N: nastavnik odabire radnju i izvodi je pred učenikom, sve ono što želimo da učenik samostalno radi moramo ga prethodno naučiti – učenici upoznaju model radnje 2. N
U: nastavnik odabire radnju koju izvode učenici (polusamostalan rad)

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

43

Zajednički predmet – Didaktika 3. U
U: učenik sam odabire radnju i sam je izvodi d. samostalan rad i nastavna tehnologija i. samostalan rad učenika povezuje se s nastavnom tehnologijom ii. posebno konstruiranje i programiranje nastavne opreme u koju se ugrañuje obrazovni sadržaj i didaktička funkcija poučavanja i učenja iii. nakon svakog samostalnog rada nastavnik mora provjeriti rezultate rade

XIII.

ORGANIZACIJA NASTAVE

(radile Iskra Tomić i Ana Klaić)

VANJSKA I UNUTARNJA ORGANIZACIJA NASTAVE VANJSKA

= smišljeno ureñenje i koordiniranje odreñenih vanjskih čimbenika (izvan učenika i

nastavnika) da bi se njihovim usklañivanjem stvorili što povoljniji objektivni uvjeti za normalno izvoñenje nastave. - problemi vanjske org. nastave •

ureñenje mjesta za izvoñenje

•

pravilna adaptacija školskog namještaja

•

pripremanje i adaptiranje materijalne opreme

•

formiranje povoljne brojčane formacije učenika

-vanjska org. nastave obuhvaća usklañivanje vanjskih faktora o kojima ovisi stvaranje povoljnih objektivnih uvjeta za nastavni rad

UNUTARNJA

= organizacija samog toka procesa obrazovanja

- jedinstvo unutarnje i vanjske org. nastave podjednako pridonose ostvarivanju zadataka nastave - vanjska – jednostavnija i lakša s didaktičkog stajališta - unutarnja – mnogo složenija i delikatnija

A) VANJSKA ORGANIZACIJA NASTAVE

1) mjesto izvoñenja nastave - klasična učionica (stara), škola u prirodi, na suncu i sl. (nova) - u suvremenoj školi prevladane jednostarnosti stare i nove te nastavu izvoditi na različitim mjestima u šk. zgradi i izvan nje

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

44

Zajednički predmet – Didaktika a) školske prostorije – središnje mjesto za izvoñenje nastave u suvr. školi dobiva novi oblik – mjesto za raznovrsni rad učenika i nastavnika (univerzalne, specijalne, kabineti, laboratoriji) b) školski objekti izvan školske zgrade – školsko dvorište, vrt, šk. ekonomija (te površine treba urediti i opremiti) c) rad u radnim organizacijama – potrebno dobro organizirati rad i učenje ("škola za život putem života") d) nastavne ekskurzije – proučavanje dijelova nastavnog programa; izvoñenje u prirodi, tvornici, muzeju; trajanje jednostavno, višesatni, jednodnevno, tjedno i sl.; po etapi obrade: pripremne, u toku obrade, zaključne. Potrebno ju je dobro isplanirati, cilj, vrijeme, program, izvoditi prema planu uz pomagala i stručnjake te na kraju završnim radom sintetizirati i sistematizirati stečena znanja (u učionici) Didaktičke značajke ekskurzije – proučavanje u prirodnim uvjetima, povezivanje sa stvarnošću, povremeno provoñenje. 2) razred – odijeljenje – obrazovna grupa RAZRED

– stalna zajednica učenika koja se pod zajedničkim nastavnim planom i programom

te vodstvom sistematski obrazuje i odgaja. ODIJELJENJE

– relativno stalna skupina učenika koju istodobno poučava jedan nastavnik ili

naizmjenice nekoliko njih (odijeljenje – prostor; razred – godina) -

formiranje broja odijeljenja odlučuje nastavničko vijeće

-

stvoriti povoljne uvjete za rad

-

homogeni razredi = pedagoška utopija

-

heterogenost _ specifične individualne razlike

3) razredni i predmetni nastavnici -

razredni nastavnici – mlañi razredi o.š. (jedan nastavnik obuhvaća sva nastavna područja)

-

diferencijacija odgojno – obrazovnih područja od V razreda = predmetni nastavnici (+ stručnost, - personalna izoliranost, slabo poznavanje učenika)

-

personalna koncentriranost – predmetni nastavnik preuzme veći broj predmeta

-

metodička koncentriranost – nastavnici razrednog vijeća dogovaraju se oko usklañivanja nastavnog rada

-

timski rad tj. timska nastava – udruživanje stručnjaka u zajedničkom radu zbog postizanja maksimalnog učinka

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

45

Zajednički predmet – Didaktika 4) raspored sati -

odreñuje se pravilna izmjena nastavnih predmeta u školskom danu i tjednu

-

regulira početak i završetak nastave, vrijeme rada i odmora, izmjena predmeta i nastavnika

-

regulira život i rad u jednoj školi

-

može biti simetričan i asimetričan

-

SIMETRIČAN

– simetrično rasporeñeni predmeti po tjednu da postoji vremenski

razmak (pon-sri-pet; uto-čet-sub) -

ASIMETRIČAN

– isti predmeti u uzastopne dane zbog postavljanja većeg vremenskog

i sadržajnog kontinuiteta -

Sim. se poštuje zakonitost memoriranja na temelju raspodijeljenog ponavljanja a asim. Zakonitost mišljenja na bazi kontinuirane koncentracije

-

odreñivanje broja predmeta – tradicionalno (1 predmet 1 sat) ili suvremeno (elastičniji raspore sati transformacijom klasičnih rasporeda)

-

elastičniji raspored sati 0 povoljnije organiziranje uvjeta za moderniju nastavu

-

izbjegavati mehaničko redanje predmeta

-

najteže udovoljiti psihološkoj zakonitosti o različitom stupnju psihičkih snaga učenika (preporuka prvi i zadnji sat lakši predmeti)

-

na svakom satu je bitno iskoristiti psihičke snage koje učenici imaju

-

uključiti i ostala zanimanja učenika izvan redovne nastave u raspored

VANJSKA ORGANIZACIJA NASTAVE

-

gdje?

-

koliko?

-

kada?

-

to su pitanja smišljene organizacije rada

1. ORGANIZACIJA NASTAVNOG SATA

* NASTAVNI SAT = najmanja vremenska organizacijska jedinica nastavnog rada

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

46

Zajednički predmet – Didaktika * problem unutarnje organizacije nastave tretira se u didaktičkoj teoriji pod nazivom ARTIKULACIJA NASTAVE -

strukturiranje nastavnog procesa u odreñenoj vremenskoj jedinici

-

njome se reguliraju etape rada u nastavi da bi se što racionalnijim putem postigao postavljeni cilj

* u povijesti did. teorije različito se odreñivala osnovna vremenska jedinica za artikuliranje nastave (npr. sat, dan, tjedan…) pa se govorilo o MIKROARTIKULACIJI i MAKROARTIKULACIJI nastave * osnovna didaktička pitanja u vezi nastavnog sata:

-

nastavnog sata

-

TRAJANJE

-

UNUTARNJA ORGANIZACIJA

-

njegovo MJESTO u sklopu radnog dana i nastavnog procesa uopće

nastavnog sata

-

prijelaz 19./20. st. = brojna ispitivanja da bi se ustvrdilo kako dugo učenici mogu neprekidno efikasno raditi - Meumann = predlaže za sedmogodišnje dijete 30 min, osmogodišnje 45 min, devetogodišnje 60 min, a za starije i dulji nastavni sat - reformni pokreti nove škole = smatraju da se nastavni rad ne može točno regulirati kazaljkom na satu, pa da prema tome ne može biti ni vremenski normiranih nastavnih sati za sve situacije = uvode tzv. PEDAGOŠKI SAT = trajanje mu je vrlo varijabilno, a regulira se s obzirom na dob učenika, opseg nastavne cjeline, mjesto rada, interes učenika, pojavu umora i druge faktore - zbog praktičnih organizacijskih razloga nastave prevladalo je mišljenje da je potrebno normirati vremensko trajanje nastavnog sata (više razrednih odjeljenja u istoj zgradi, sprečavanje proširivanja rada u jednom predmetu na štetu drugih, nesmetana izmjena predmetnih nastavnika, itd.) - u odreñivanju trajanja uzeti su u obzir psihološki faktori s obzirom na mogućnost neprekidnog nastavnog rada učenika i odabrano je trajanje od 45 min - preporuka = u nižim razredima za vrijeme jednog nastavnog sata izmjenjivati rad iz dva nastavna predmeta * ETAPE NASTAVNOG SATA jesu osnovne strukturne komponente u organizaciji nastavnog = u višim razredima blok-sati sata (priprema učenika za nastavu, obrada novih nastavnih sadržaja, vježbanje, ponavljanje i provjeravanje) = za svaki nastavni sat važno je odrediti broj etapa, njihov redoslijed, vremensko trajanje, meñusobno usklañivanje i integriranje = rijetko koji sat sadrži samo jednu, ali isto tako rijetko i sve od navedenih etapa = redoslijed etapa može se mijenjati = vremensko trajanje pojedine etape je veoma varijabilno = najduže traje ona etapa koja se prema zadatku sata odreñuje kao dominantna, a prema njoj se odreñuje i naziv sata (npr. sat obrade novih sadržaja, sat provjeravanja i ocjenjivanja, itd.)

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

47

Zajednički predmet – Didaktika = meñusobno integriranje etapa u artikulaciji sata može biti SUKCESIVNO, SIMULTANO, pa i naizmjence

Jedna etapa se logički nadovezuje na drugu

Istodobno se povezuju dvije etape

= svaka odabrana etapa, s obzirom na mjesto i trajanje u strukturi sata, mora odgovarati adekvatnoj funkciji u cjelokupnom nastavnom procesu -

pogrešno je neke etape potpuno izostaviti ili im odrediti neadekvatno mjesto u artikulaciji sata (npr. nakon obrade novih sadržaja odmah prijeći na provjeravanje)

= zbog raznovrsnih kombinacija etapa svaki nastavni sat imat će svoju posebnu strukturu uvjetovanu različitim nastavnim faktorima = time se otklanja opasnost stvaranja univerzalne artikulacijske strukture nastavnog sata za sve nastavne situacije -

napušta se i tendencija izrade tipologije nastavnih sati jer se tipom sata odreñuje nešto što ima standardni oblik

-

blok-sat = ima jedinstvenu artikulaciju, s tim da su etape produžene

-

artikulacija nastave ovisi o primjeni didaktičkog sustava nastave (s obzirom na vremensko dimenzioniranje direktnog poučavanja i samostalnog rada učenika)

* o organizaciji nastave odlučuje sam nastavnik kao rukovodilac nastave i to s obzirom na osnovni zadatak nastave, karakter nastavnog sadržaja, stupanj škole, mjesto izvoñenja nastave, raspoloživo vrijeme i didaktički sustav = svaka artikulacijska struktura mora biti didaktički opravdana s obzirom na postavljeni cilj sata

2. ORGANIZACIJA ŠKOLSKOG RADNOG DANA

= skup odreñenog broja nastavnih sati što su iskazani u rasporedu sati = usklañivanje = dominantne komponente nastave u toku dana izmjenjuju se po satima (ako na jednom satu prevladava obrada novih sadržaja, na drugom satu i predmetu prevladavat će neka druga komponenta) = takvo usklañivanje potrebno je i zbog provoñenja korelacije nastave, čime se postiže njezina ekonomičnost i racionalizacija

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

48

Zajednički predmet – Didaktika = lakše ga je ostvariti u razrednoj nastavi

3. ORGANIZACIJA NASTAVE U KOMBINIRANIM ODJELJENJIMA

= KOMBINIRANA ODJELJENJA nastaju spajanjem dvaju ili više razreda u istoj učionici = škole s takvim odjeljenjima zovu se nepodijeljene, nediferencirane, neraščlanjene, nižeorganizirane, patuljaste) = formiraju se u manjim seoskim školama koje imaju malo učenika = broj takvih odjeljenja ograničen je pretežno na mlañe razrede osnovne škole = u jednom kombiniranom odjeljenju može biti različit broj razreda = najčešće se radi o kombinaciji s dva razreda = dva osnovna mišljenja o spajanju: -

treba spajati uzastopne razrede (1. i 2., 3. i 4.) -

razlozi = veća sličnosti u nastavnom programu što omogućuje povremeno organiziranje zajedničkog rada; manja razlika u dobi učenika,

-

prigovor = opasnost od niveliranja razlika meñu razredima

treba spajati udaljenije razrede (1. i 3., 2. i 4.) -

razlozi = zbog većih razlika u nastavnom planu i programu ne postoji opasnost od niveliranja razreda; stariji učenici pozitivno djeluju na mlañe; sa starijim razredom lakše je organizirati samostalan rad

-

prigovor = neekonomičnost; težina rada zato što je onemogućen bilo kakav zajednički rad sa svim učenicima

* na temelju praktičnog iskustva prevladava uvjerenje o opravdanosti spajanja bližih razreda

= činjenica je da je rad u kombiniranom odjeljenju mnogo teži od rada u čistom odjeljenju, pa nijedna kombinacija nije sama po sebi idealna = bez obzira na to, na spajanje razreda često utječu objektivni faktori = broj učenika, veličina učionice, broj nastavnika, podjednako opterećenje nastavnika… = u takvom odjeljenju stalno se izmjenjuju direktno poučavanje i samostalan rad učenika (i to najčešće po razredima = dok učitelj s jednim razredom radi direktno, učenici drugog razreda rade samostalno)

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

49

Zajednički predmet – Didaktika = nastavnik sa svim razredima radi direktno samo na onim sadržajima koji se mogu do odreñene mjere zajednički obraditi = bit rada u kombiniranom odjeljenju sastoji se u vještom primjenjivanju i izmjeni navedenih mogućnosti (o čemu odlučuje nastavnik) = rad u kombiniranom odjeljenju iziskuje veliku spretnost i snalažljivost nastavnika u organizaciji rada da bi nastavno vrijeme za sve učenike bilo potpuno iskorišteno = samostalan rad učenika u kombiniranom odjeljenju ima svoje specifičnosti: -

mora biti što sadržajniji, svestraniji i produktivniji (a ne neko formalno zapošljavanje učenika bilo čime)

-

nužno mu prethodi direktan rad radi upućivanja u sadržaj i način rada

-

rezultati samostalnog rada se moraju provjeriti

-

učenici moraju imati materijal na kojem će raditi (npr. nastavni listići) = to iziskuje savjesno pripremanje nastavnika za nastavu

4. DOMAĆI RADOVI UČENIKA

= aktivnosti učenika koje proizlaze iz svakodnevnih obveza prema radu u školi, pridonose ostvarivanju nastavnih zadataka, ali se izvode izvan školskog rada * u staroj školi = ponavljanje zadanih lekcija radi memoriranja = reproduktivni karakter * u novoj školi = samostalno stjecanje novog znanja = produktivni karakter * cjelodnevni boravak u školi = smanjenje domaćih radova, pa i potpuno ukidanje = danas postoje veoma različita mišljenja o domaćim radovima -

protivnici dom.radova naglašavaju = slobodno vrijeme učenika; djeca su ionako opterećena školskim radom; mnoga djeca kod kuće nemaju uvjete za rad; učenici zbog njih zamrze školu

-

razlozi u prilog dom.radovima = zbog opširnosti nastavnih programa učenici ne mogu sve svladati za vrijeme nastave; efikasno učenje uključuje i individualan rad; individualizaciju rada (svaki učenik ima svoj tempo, način i tehniku učenja) moguće je provesti samo kod kuće; razvija se osjećaj odgovornosti prema vlastitim obvezama

= opseg i težinu dom.radova treba regulirati s obzirom na vremenski boravak učenika u školi i ostvarene zadatke u školi Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

50

Zajednički predmet – Didaktika -

ukupan opseg rada u školi i domaćeg rada treba biti u granicama dopuštenog opterećenja učenika

= po sadržaju i zadacima domaći rad se nimalo ne razlikuje od nastavnog rada = zadaci se mogu i diferencirati radi veće individualizacije

= zadavanje domaćeg rada u školi treba biti precizno, a to znači da nastavnik treba jasno i odreñeno formulirati zadatke, upozoriti na izvore i ostali materijal, tehniku i način rada, provjeriti jesu li učenici shvatili zadatak i ustanoviti mogu li samostalno raditi = vrijeme zadavanja: -

potkraj one etape kojoj će domaći rad biti produžetak

-

na kraju sata = treba paziti da to bude prije završetka sata da se mogu smireno dati i usvojiti sve obavijesti/upute o domaćem radu

= uspjeh domaćeg rada ovisi o odabiru koji je napravio nastavnik, (ne)dovoljnim uputama i psihološkoj motiviranosti učenika za samostalan rad

= svaki samostalan rad učenika treba se kontrolirati -

ne samo prezentiranje rezultata nego i objašnjenje postupka

-

bez toga se domaći rad svodi na formalno i nemarno ispunjavanje (i prepisivanje!)

-

način kontrole može se mijenjati

-

time se kod učenika stvara uvjerenje da nastavnik misli na njihov domaći rad i da ga cijeni

XIV. DIDAKTIČKI PRINICIPI

(radila Ana Klaić)

1. IZVOĐENJE DIDAKTIČKIH PRINCIPA

= proces obrazovanja je složena i delikatna djelatnost, pa je razumljivo da su u didaktici formulirani brojni principi koje nastavnici moraju poštovati da bi se postigli uspjesi

= princip = od lat. Riječi koja znači polazište, osnovno pravilo, primarni zahtjev.

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

51

Zajednički predmet – Didaktika

Didaktički principi su odreñena načela kojima se rukovodi nastavnik u nastavnom radu da bi uspješno ostvario njegove zadatke.

= izvode se na temelju spoznate objektivne zakonitosti nastavnog procesa

= proces nastave ima izrazito sve oznake dijalektičkog procesa, što dokazuje da je u njemu sadržana dijalektička zakonitost (kretanje, kretanje po uzlaznoj liniji, kretanje na temelju suprotnosti njihovih polova, te jedinstvo bipolariteta) koju didaktički principi moraju odražavati.

= važno je naglasiti da se did.principi kao rukovodeća načela odnose na sve dijelove nastavnog procesa (sadržaj, metode, sredstva i pomagala, spoznajnu i psihološku stranu nastave…)! 2. PRINCIP ZORNOSTI I APSTRAKTNOSTI

= principom zornosti osigurava se usvajanje činjenica, a principom apstraktnosti usvajanje generalizacija

= kao što je znanje jedinstvo usvojenih činjenica i generalizacija, treba postojati i analogno jedinstvo principa zornosti i apstraktnosti.

= ZORNOST – znači cjelovito osjetno doživljavanje tj. perceptivno zahvaćanje pomoću osjetnih organa objekta proučavanja radi usvajanja činjenica i formiranja pravilnih predodžaba = omogućiti učenicima da u nastavi osjetnim organima neposredno zahvaćaju objektivnu stvarnost koja se u nastavi proučava = ljudska svijest djeluje integralno, pa osjetno doživljavanje intenzivira ostale psihičke funkcije -

promatranjem zanimljivog objekta koncentrira se učenikova pažnja, razvija interes, pamte se slike objekta, itd.

= ne svodi se samo na vizualno percipiranje nego obuhvaća i ostala osjetna područja = treba biti istaknuta napose kad učenici trebaju usvojiti činjenice Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

52

Zajednički predmet – Didaktika = dominira u nižim razredima osnovne škole = ne treba pretjerivati = griješe nastavnici koji u razred donose puno zornih sredstava i izmjenjuju ih velikom brzinom od čega u svijesti učenika ostane samo nekoliko površnih dojmova = zornost je potrebna u tolikoj mjeri da učenici u svojoj svijesti akumuliraju dovoljnu kvantitetu činjenica kao materijalnu osnovu za apstrakciju tj. generalizaciju

= postoji dijalektički odnos jedinstva izmeñu zornosti i apstraktnosti kao i izmeñu činjenica stečenih na temelju zornosti i njihovih generalizacija -

zornost je uvjet za izvoñenje apstrakcija i ujedno uključena u apstrakciju, pa se zato ne može govoriti o zornosti mimo apstrakcije, niti o apstrakciji bez zornosti

= u nastavnoj praksi je važno uspostaviti odreñene didaktičke prijelaze izmeñu zornosti i apstraktnosti koji učenicima olakšavaju taj prijelaz od konkretnog k apstraktnom (postupni prijelazi, a ne mehanički skokovi)

3. PRINCIP AKTIVNOSTI I RAZVOJA

= mijenjajući radom objektivnu sredinu, prirodnu i društvenu, dajući toj sredini novu kvalitetu, čovjek ujedno progresivno mijenja samoga sebe, stoga je aktivnost važan faktor u formiranju ličnosti -

postoji uzročno-posljedična veza izmeñu rada i razvoja ličnosti = zato je aktivnost u nastavi takoñer važan čimbenik u razvoju i formiranju ličnosti učenika

(odatle se izvodi princip jedinstava aktivnosti i razvoja)

= znanje i sposobnosti stječu se vlastitom aktivnošću = uspjeh u nastavi proporcionalan je udjelu vlastitog rada = kada govorimo o primjeni aktivnosti u nastavi, treba imati na umu svjesne aktivnosti, tj. aktivnosti koje su rukovoñene ljudskom sviješću = didaktičko opravdanje ima samo ona aktivnost koja pridonosi razvoju pojedinih sposobnosti učenika

senzorne, praktične, izražajne i misaone

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

53

Zajednički predmet – Didaktika

4. PRINCIP SISTEMATIČNOSTI I POSTUPNOSTI

= budući da je znanje sistem znanstvenih činjenica i generalizacija koje su učenici usvojili i trajno zadržali u svojoj svijesti, to je potrebno radi stjecanja znanja poštovati princip sistematičnosti

= SISTEMATIČNOST = obrañivanje nastavnih sadržaja u odreñenom logičkom pregledu koji će dovesti učenike do stupnja znanstvenog sistema kao logičkog pregleda znanstvenih činjenica i generalizacija -

sistematiziranje nastavnih sadržaja po predmetima i razredima

-

strukturiranje užih dijelova sadržaja prilikom obrade nastavnih tema i nastavnih jedinica

= bit je sistematiziranja nastavnih sadržaja u tome da se u mnoštvu znanstvenih činjenica i generalizacija izdvoje odreñeni sadržajni elementi kao uporišta, da se ta uporišta rasporede u logički red, a da se pri tom ostali sadržajni elementi koncentriraju oko odgovarajućih uporišta -

kriteriji za izdvajanje uporišta mogu biti različiti (ovisno o unutarnjoj strukturi sadržaja i njezinoj logičnosti), a mogu se i mijenjati

= princip sistematičnosti povezuje se s principom POSTUPNOSTI kojim se pokazuje da učenici ne mogu odmah usvajati znanstvene sisteme u njihovu punom ekstenzitetu i intenzitetu, nego ih do njih treba dovesti postupnim radom (zbog suprotnosti izmeñu strukture znanosti i dobi učenika) = izražena je u posebnim pravilima koja glase: -

od lakšeg k težem

-

od jednostavnog k složenom

-

od bližeg k nepoznatom

-

od konkretnog k apstraktnom

= postupnost se ne iskazuje samo u postupnom proširivanju i produbljivanju nastavnih sadržaja iz razreda u razred, nego i unutar pojedinog razreda, pa čak i prilikom obrade pojedinih nastavnih jedinica

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

54

Zajednički predmet – Didaktika = polazi se uvijek od onog što je učenicima lakše, jednostavnije, bliže, konkretno, pa se prelazi na ono što im je teže, složenije, apstraktno, dalje, nepoznato, a što je opet u znanstvenom sistemu temeljno, osnovno, bitno (npr. polazi se od proučavanja viših živih bića da bi se postupnim putem došlo do jednostaničnih životinja i stanice kao apstrakcije)

5. PRINCIP DIFERENCIJACIJE I INTEGRACIJE

= DIFERENCIJACIJA = raščlanjivanje (u sadržajima, oblicima rada, aktivnostima, postupcima, etapama rada, itd.) da bi se stvorili uvjeti za precizniji i efikasniji nastavni rad = INTEGRACIJA = proces sjedinjavanja, sintetiziranja u nastavnom procesu

Da bi se dobila cjelina, nije dovoljna samo podjela na dijelove, nego i sjedinjavanje dijelova. Zbog toga ova dva procesa uvijek prate jedan drugoga. Diferencijacija i integracija se meñusobno izmjenjuju i prožimaju, ali u odreñenoj ravnoteži ako ravnopravni dijalektički polovi suprotnosti, pa govorimo o jedinstvenom principu diferencijacije i integracije.

* stara škola = dominirala je diferencijacija (stroga predmetna nastava) * nova škola = dominirala je integracija (ukidanje predmetne nastave) * suvremena škola = uspostavlja se dijalektičko jedinstvo i ravnoteža izmeñu diferencijacije i integracije

= timski rad nastavnika je tipičan primjer jedinstva integracije i diferencijacije (zajednički rad s unutarnjom podjelom posla) 6. PRINCIP PRIMJERENOSTI I NAPORA

= princip PRIMJERENOSTI (adekvatnosti) zasniva se na spoznaji da se dijete postupno razvija (anatomski, fiziološki, psihički) te da nastavni rad na pojedinom stupnju školovanja treba uskladiti s fizičkim i psihičkim snagama učenika pojedine razvojne dobi = specifičnosti pojedine dobi = to bi značilo da nastava po sadržaju i načinu rada ne bi smjela biti učenicima ni prelagana ni preteška, da s poučavanjem pojedinih nastavnih sadržaja ne bi trebalo početi ni prerano ni prekasno, da se psihofizičke snage učenika ne bi smjele ni precjenjivati ni podcjenjivati…

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

55

Zajednički predmet – Didaktika = zadaća je nastave da potpomaže, unapreñuje i intenzivira razvoj učenika do najvećeg mogućeg stupnja, a to se postiže ako nastavni rad ide korak naprijed, ispred trenutnog stanja tj. ako se na adekvatnost nadoveže princip NAPORA ili anticipacije = time se stvaraju uvjeti da se u većoj mjeri angažiraju snage učenika, a pojačani osobni angažman učenika pridonosi intenziviranju njihova razvoja

= adekvatnost bez napora značila bi prilagoñavanje samosazrijevanju po biološkim zakonima, a napor bez adekvatnosti bio bi sam po sebi pedagoška utopija !

7. PRINCIP INDIVIDUALIZACIJE I SOCIJALIZACIJE

= razredna zajednica učenika skup je različitih individualiteta, što znači da se učenici meñusobno razlikuju po svojim fizičkim, psihičkim i moralnim karakteristikama = zbog toga nastavu treba individualizirati, a to znači respektirati individualne specifičnosti, i to ne samo da se nastava adaptira prema njima, nego da se te individualne psihofizičke snage razviju do maksimuma = individualizacija se najčešće provodi u dopunskoj, izbornoj i fakultativnoj nastavi = u redovnoj nastavi se provodi individualnim radom učenika, pogotovo ako su zadaci diferencirani = variranje nastavnog rada izborom različitih izvora znanja, izmjenom nastavnih metoda i njihovih oblika, izmjenom različitih aktivnosti pogoduje individualnim razlikama učenika

* pedagoška je zabluda da postoji najveći broj tzv. prosječnih učenika prema kojima treba regulirati nastavni rad = to je tzv. univerzalizam ili konfekcionizam u nastavi

= dijete živi i radi u odreñenoj zajednici i sprema se za život i rad u društvenoj zajednici. Zbog toga razvoj individualnosti ne smije voditi razbijanju zajednice, pa se princip individualizacije treba sjedinjavati s principom socijabilnosti ili socijalizacije kao njegovim suprotnim dijalektičkim polom = prema tome, razvoj individualnosti u stalnoj je relaciji prema kolektivu = kolektiv će biti snažniji ako su u njemu snažne individualne ličnosti (ali ne i individualisti!)

* važan je i razvoj interpersonalnih odnosa meñu učenicima u razredu

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

56

Zajednički predmet – Didaktika

8. PRINCIP RACIONALIZACIJE I EKONOMIČNOSTI

= načelo EKONOMIČNOSTI = postići najveći mogući učinak sa što manjim utroškom vremena, sredstava i snaga = potrebno je imati na umu da svaki nastavni postupak zahtijeva odreñeni optimalni utrošak vremena, ali da mu time nije smanjena obrazovna i odgojna vrijednost. = pretpostavka za dobru ekonomičnost u nastavi jest pravilno komponiranje nastavnog programa po razredima da bi se obrada pojedinih sadržaja smjestila u pravo vrijeme školovanja = svaki sadržaj ima svoje optimalno vrijeme kad se obrazovni zadatak postiže s najmanje napora i vremena

= ekonomičnost nastave neposredno je povezana s racionalizacijom nastave

= RACIONALIZACIJA = provoñenje smišljenih, odnosno racionalnih promjena u nastavnim postupcima da bi se postigao kvalitetniji rezultat i veći učinak u propisanom nastavnom vremenu (čime se ujedno postiže i veća ekonomičnost) = cilj je racionalizacije povećanje radnog učinka u predviñeno nastavno vrijeme propisano nastavnim planom

* racionalizacija nastave znači visok stupanj intelektualne sposobnosti nastavnika u pronalaženju originalnih i boljih rješenja, visok stupanj osmišljenosti nastavnih postupaka

9. PRINCIP HISTORIČNOSTI I SUVREMENOSTI

= znanstvene sadržaje treba proučavati razvojno, u njihovu dijalektičkom kretanju od prošlosti do sadašnjosti = sve pojave imaju svoju prošlost, svoj povijesni razvojni tok do današnjice. Bez poznavanja tog razvojnog kretanja koje je prethodilo suvremenosti učenici ne mogu potpuno shvatiti suvremenost, jer ona nije nastala odjednom, bez svoje povijesti, bez obzira na to je li

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

57

Zajednički predmet – Didaktika to kretanje uvjetovano fizikalnim, kemijskim, biološkim zakonitostima bez intervencije čovjeka ili pak posredstvom izravne intervencije čovjeka

* ponekad se s principom historičnosti pretjerivalo = npr. Häckelov biogenetski zakon je tumačio da učenici proučavanjem pojedinih kulturnih epoha i sami trebaju proći te epohe po načinu života i rada * zadržavanjem samo na prošlosti, bez obuhvaćanja sadašnjosti, dolazi se do historicizma u nastavi, a time se učenici nedovoljno pripremaju za suvremeni život

= zbog toga historičnosti kao povijesnom pristupu proučavanja pojedinih nastavnih problema treba pridružiti suvremenost * na to su upozoravali već predstavnici nove škole naglašavajući povezivanje i usklañivanje života i rada na školi sa suvremenim životom Non scholae sead vitae discimus! = ne učimo za školu nego za život

= suvremenost se odnosi na neprestano aktualiziranje i osuvremenjivanje nastavnih sadržaja; materijalno-tehničku opremu škole; modernizaciju nastavnog rada na temelju novih pedagoških spoznaja = škola jest i treba biti u službi života, ali ne samo s obzirom na prilagodbu konkretnom životu, nego i radi njegova mijenjanja na viši stupanj

* na kraju autor samo još navodi neke od principa, ali ih ne razrañuje detaljnije, npr. princip jedinstva stjecanja znanja i razvijanja sposobnosti; jedinstvo intelektualnih i emocionalnih doživljaja; jedinstvo svestranosti i egzemplarnosti

XV. PRIPREMANJE NASTAVNIKA ZA NASTAVU (radila Sanja Mirenić) Nastava je složena i delikatna društvena djelatnost na odgoju i obrazovanju mladog naraštaja u njegovoj razvojnoj dobi, a uspjeh toga rada ovisi o načinu i kvaliteti pripremanja nastavnika. Pripremanje:

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

58

Zajednički predmet – Didaktika  potrebno jer nastavnik svakodnevno provede nekoliko sati u razredu i pred sobom ima veliku skupinu učenika različitih individualnosti koje treba obrazovati i odgajati, formirati ličnosti  jest permanentan proces koji se provodi paralelno s nastavnim radom i njegov je sastavni dio.  počinje stupanjem nastavnika u to zvanje, odnosno nastupom nastavničke dužnosti u školi i traje dok nastavnik u tom zvanju radi
zahtjev za pripremanje nastavnika za nastavu kodificiran je u šk.zakonu. obzirom na predstojeći nastavni rad u jednoj šk.godini može se razlikovati:  pripremanje za novu šk.godinu - globalno ili godišnje pripremanje  pripremanje u toku šk.godine za pojedinu nastavnu temu - tematsko pripemanje  pripremanje za pojedine nastavne jedinice, odnosno nastavni sat - lekcijsko pripremanje

1. PRIPREMANJE ZA NOVU ŠKOLSKU GODINU


obuhvaća:  proučavanje nastavnog programa po kojemu će nastavnik raditi,  prikupljanje potrebne stručne literature,  upoznavanje udžbenika i priručnika i njihov izbor za nastavni rad,  nabavljanje i izrañivanje nastavnih sredstava i pomagala
svako pripremanje vremenski prethodi nastavnom radu pa tako i pripremanje za novu šk. godinu valja provesti prije početka nove šk. godine.
pripremanje za novu šk. godinu

povezano je s izradom godišnjeg plana rada,

tzv.makroplana.
planiranje je specifična intelektualna aktivnost kojom čovjek na temelju poznavanja svoje domene rada snagom intelekta unaprijed projektira djelatnost s obzirom na rezultate koje želi postići radom
planiranje predviñeno za dulji rok, za jednu šk. godinu je globalno, približno, orijentacijsko ili tzv. makroplaniranje radi izrade makroplana, globalnog plana, orijentacijskog plana, godišnjeg plana ili izvedbenog plana
obzirom na tematizaciju nastavnih programa to se godišnje planiranje praktički ovako provodi:

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

59

Zajednički predmet – Didaktika 1. najprije se iz službenog teksta nastavnog programa izdvoji

osnovna tematika i

ukratko se formuliraju naslovi nastavnih tema 2. nakon toga se nastavne teme rasporede u logički niz od prve do posljednje za vremenski raspon od jedne šk. godine (od rujna do lipnja), i to ravnomjerno po mjesecima, imajući pri tom na umu trajanje nastave u pojedinom mjesecu 3. uz naslov nastavnih tema potrebno je sažeto u obliku natuknica, teza, podnaslova i sl. naznačiti okvirni sadržaj izdvojenih tema da bi se dobila orijentacija o tome je li obuhvaćen cjelokupni sadržaj propisan nastavnim programom i ujedno njegove približne dimenzije po temama 4. na temelju poznavanja ukupnog fonda godišnjih sati odreñuje se orijentacijski broj sati za pojedinu temu, iskazujući pri tome broj sati za sve komponente nastavnog procesa - pripremanje, obradu nastavnih sadržaja, vježbanje, ponavljanje i provjeravanje
uz sadržaj i broj sati za pojedinu temu mogu se i radi orijentacije navesti neki specifični izvori znanja na kojima će se sadržaji proučavati, imenovati materijal na kojemu će učenici raditi, eventualno navesti mjesto izvoñenja nastave izvan učionice i dr. čime se dobije godišnji plan, a njime se dobije ujedno i plan rada za uža vremenska razdoblja šk.godine-polugodišta, kvartale, mjesece
godišnji plan izrañuje svaki nastavnik za svoje predmete, ali je pri tome potrebna i suradnja s ostalim članovima razrednog vijeća radi meñusobnog usklañivanja redoslijeda tematike i postizanja nužne korelacije meñu predmetima
nastavnoj praksi postoje različiti načini u pismenom oblikovanju godišnjih planova rada
najjednostavniji je način da svaki nastavnik pregledno ispiše svoj godišnji plan po razredima i predmetima na običnom papiru, a može i na zidnom tabelogramu ili kartogramu.
godišnjem planu samo se ukratko formulira osnovna tematika, a u tematskom planu detaljnije se razrañuje plan za obradu pojedinih tema

2. PRIPREMANJE U TOKU ŠKOLSKE GODINE


na temelju godišnjeg i tematskog plana nastavnik ima točan pregled koju će tematiku za vrijeme šk.godine obrañivati, kojim će redom, u kojem vremenu i koliko sati
prije prijelaza na obradu pojedine teme nastavnik mora dobro upoznati njezin sadržaj i u skladu s predviñenim brojem sati odrediti joj dimenzije:  ekstenzitet, Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

60

Zajednički predmet – Didaktika  intenzitet i  logičku strukturu
nakon toga raščlanjuje sadržaj pojedine teme na nastavne jedinice
pripremanje za obradu nastavnih jedinica i tema provodi se za vrijeme šk. godine i ono neposredno prethodi njihovoj obradi
praktički započinje na početku šk. godine i završava na kraju šk. godine.
takvo pripremanje s planiranjem provodi svaki nastavnik sam za sebe jer će po tom planu sam i raditi
obrada nastavnih tema i njezinih užih dijelova kao priprema za nastavu planira se znatno detaljnije i preciznije, pa od toga dolazi i naziv mikroplan, detaljni plan, precizni plan, operativni plan, kratkoročni plan i sl. 1. Stručna ili sadržajna priprema a.

temeljito upoznavanje sadržaja koji će se u nastavi izlagati i s učenicima obrañivat

b. izlagati nastavne sadržaje učenicima, objašnjavati i obrazlagati u pojedinostima svu njihovu složenost, odgovarati učenicima na brojna pitanja, poučavati tako pristupačno da učenici sadržaje potpuno razumiju i usvoje može samo onaj nastavnik koji nastavne sadržaje zaista poznaje i njima suvereno vlada c. razvojem znanosti i tehnike u nastavne programe unose se novi sadržaji koje je nastavnik tijekom studija kadkada manje proučavao ili ih uopće nije proučio, pa ih zbog aktualizacije nastave mora samostalno upoznati d. izvori za stručno pripremanje jesu stručna literatura različitih vrsta, počevši od članaka u stručnim časopisima sve do stručnih monografija. Učenički udžbenici i priručnici ne mogu biti prikladan izvor za stručno pripremanje nastavnika jer su oni namijenjeni učenicima, premda ih nastavnik mora poznavati da bi uskladio svoje izlaganje s interpretacijama u udžbeniku e. osnovna orijentacija za stručno pripremanje jest službeni nastavni program 2. Pedagoška priprema a. odnosi se na pedagoško projektiranje nastavnog rada b. njome se odreñuju najefikasniji načini u obrañivanju nastavnih sadržaja na pojedinim etapama nastavnog procesa c. nameće se čitav kompleks didaktičkih postupaka: •

didaktičko prerañivanje naučnih sadržaja

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

61

Zajednički predmet – Didaktika •

organizacijsko strukturiranje nastavnog procesa i sadržaja pojedine etape

•

izbor adekvatnih znanja za upoznavanjem nastavnih sadržaja

•

izbor sadržaja za produktivno ponavljanje

•

projektiranje izvoñenja pojedine etape s obzirom na spoznajnu psihološku i metodičku stranu nastave

•

predviñanje didaktičkih sistema nastave

•

pripremanje zadataka za samostalan rad učenika u nastavi i izvan nastave

• d. treba

niz pojedinosti o kojima ovisi efikasnost načina rada itd. pokazati

stvaralačke

sposobnosti

nastavnika

u

pedagoškom

oblikovanju nastavnog rada e. pretpostavlja pedagoško obrazovanje stečeno u nastavničkoj školi, kao i stalno pedagoško usavršavanje praćenjem pedagoške literature i pedagoškog periodičkog tiska f. ne znači upoznavanje osnovnih pedagoških postupaka za pojedini sat, nego efikasno operiranje već stečenim pedagoškim znanjem i sposobnostima, a u tome je bitna razlika izmeñu stručnog i pedagoškog pripremanja 3. Organizacijska i materijalno-tehnička priprema a. predradnje nastavnika radi stvaranja povoljnih objektivnih uvjeta za normalno izvoñenje nastavnog rada, npr: •

ureñenje radnog mjesta za izvoñenje nastave,

•

pripremanje, provjeravanje i aranžiranje nastavnih sredstava i pomagala

•

provjeravanje raznovrsnih tehničkih ureñaja koje će nastavnik upotrebljavati

•

izrañivanje jednostavnih nastavnih sredstava i pomagala itd.

4. Psihološkom pripremom a. trebaju se prevladati pretjerano neugodna uzbuñenja za predstojeći nastavni rad i stvoriti osjećaj sigurnosti.
stručna, pedagoška, organizacijska i materijalno-tehnička priprema uvjetuje i dobru psihološku pripremu.

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

62

Zajednički predmet – Didaktika
spoznaja i uvjerenje nastavnika da dobro poznaje sadržaj, da ima jasnu orijentaciju u tok rada na pojedinoj etapi, da su izvršene sve potrebne predradnje, da sva sredstva i ureñaji pravilno funkcioniraju - stvaraju osjećaj sigurnosti, a to je važan psihološki činitelj za uspješan rad

3. TEHNIKA PRIPREMANJA

1. radne su mape nastavna pomagala u koja nastavnici unose raznovrsni tekstovni, grafički i slikovni materijal. Zbog raznovrsnosti grañe i zbog bolje preglednosti radne mape mogu se izrañivati po predmetima - predmetne mape, ili po temama tematske mape. Neprestanim prikupljanjem i čuvanjem akumuliraju se u mapama neobično dragocjeni podaci za aktualizaciju nastave, a ujedno se omogućuje da nastavnik sačuva svoje bilješke, pa i koncepte obrañenih nastavnih jedinica ili tema. 2. bilježnice takoñer služe nastavnicima da za vrijeme pripremanja unose u njih raznovrsne podatke o nastavnom sadržaju, skiciraju obradu nastavnih jedinica, izrañuju pregled podataka, rade skice za crteže na šk. ploči, stavljaju napomene o didaktičkim postupcima, formuliraju zadatke za samostalan rad itd. 3. pismena priprava za sat (plan rada, koncept, nacrt rada i sl.) služi nastavniku kao pismeno projektiranje nastavnog rada za pojedini nastavni sat. Pismena priprava može biti opširnija i detaljnija ili pak kraća i sažetija. a. u opširnoj pripravi nastavnik pismeno formulira cijeli tijek nastavnog rada na predviñenim etapama nastavnog procesa i to s obzirom na sadržaj koji će izlagati i metodički način rada b. u sažetoj pismenoj pripravi ispiše se u obliku skice u nekoliko teza ili natuknica, pa čak grafičkim znacima opća struktura rada na pojedinim etapama, ispišu se neki važniji podaci, te se označe još i neke druge pojedinosti kao podsjetnik i orijentacija u radu c. pisanje opširnih priprema ne znači pisanje skripata iz kojih će nastavnik čitati i diktirati za vrijeme sata d. da bi nastavnik uspješno radio, mora imati osnovnu koncepciju rada prije svega u svojoj svijesti, a ne samo na papiru
budući da je nastava živ proces s velikim brojem učenika, može se dogoditi da za vrijeme rada nastavnik mora djelomično odstupiti od svog pripremljenog plana jer to zahtijeva situacija u razredu.

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

63

Zajednički predmet – Didaktika
nastavnik se samostalno priprema za nastavu, ali prema potrebi traži pomoć od šk. pedagoga, ostalih nastavnika, razrednog, odnosno stručnog aktiva, ravnatelja škole pa i članova prosvjetno-pedagoške službe
budući da je pripremanje nastavnika za nastavu obavzeno, ravnatelji škole i prosvjetni savjetnici provjeravaju kvalitetu nastavnikova rada u nastavi i kvalitetu nastavnikova pripremanja, stoga ravnatelji škole i školski pedagozi moraju paziti da se dobro organizira rad na školskoj, odnosno pedagoškoj dokumentaciji s preglednim sistemom evidencije raznovrsnih izvora kojima se nastavnici služe prilikom pripremanja
vremenski se ne može normirati trajanje priprema, ali i prosječno ono treba trajati upravo toliko koliko i rad u nastavi, pogotovo za nastavnike početnike
neprestanom popratnom kontrolom izvoñenja rada, kao i samokritičnom analizom postignutog uspjeha nastavnik treba ustvrditi dobre i loše strane svoga rada u pojedinostima, a to će mu u pripremanju daljnjeg rada poslužiti kao orijentacija u eliminiranju negativnog i unošenju i razvijanju pozitivnog
˝Pismena priprava˝ nije uvijek pouzdani pokazatelj i stvarne pripreme nastavnika; pokazatelj dobre pripreme je krajnji učinak nastavnog rada

XVI. METODOLOGIJA DIDAKTIKE

(radila Sanja Mirenić)

Didaktička metodologija odnosi se na otkrivanje još neotkrivenih spoznaja o zakonitosti procesa obrazovanja.
metodološki pristup nastavi započinje izborom problema za proučavanje: o kad nastavnik ustanovi da je neki problem aktualan te osjeća želju i potrebu da ga temeljitije prouči, istraži i riješi, već na samom početku mora najprije definirati, odnosno formulirati problem da bi jasno precizirao na što će se orijentirati u svom proučavanju o potrebno je odmah na početku odrediti mjesto gdje će i na koji način taj cjelokupni materijal postupno skupljati radi njegova konačnog obrañivanja o nakon toga nastavnik pristupa proučavanju i rješavanju problema 1. HISTORIJSKI PRISTUP PROBLEMU a. nastavnik mora prikupiti potrebnu bibliografiju i temeljitim proučavanjem tih izvora pratiti kako se rješavao taj problem kroz dulje ili kraće povijesno razdoblje na različitim mjestima i u različitim uvjetima

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

64

Zajednički predmet – Didaktika b. bez takvog poznavanja moglo bi se dogoditi da nastavnik otkriva nešto što je već davno otkriveno ili da pronalazi rješenja koja su posve promašena c. ne može se napredovati dok se ne upozna što je u vezi odabranoga problema već otkriveno i riješeno 2. EMPIRIJSKI PRISTUP PROBLEMU a. nastavna teorija i praksa trebaju napredovati i razvijati se u pronalaženju kvalitativno novih rješenja b. odnosi se na proučavanje konkretnog problema u nastavnoj praksi c. to je tzv. egzaktan put proučavanja d. potrebno je da praktični nastavni rad bude na nivou dotadašnje nastavne teorije e. problem mora biti sadržan u nastavnoj praksi jer u protivnom ono što ne postoji u praksi ne može se u praksi ni proučavati f. s obzirom na egzaktnost empirijsko proučavanje može imati više stupnjeva: i. najniži stupanj jest jednostavno nastavnikovo promatranje rada u nastavi s obzirom na odabrani problem i evidentiranje svih činjenica do kojih se dolazi npr. aktivnosti učenika, njihovo regairanje, intenzitet doživljaja, mogućnost mišljenja, spretnost u praktičnom radu itd. Nastavnik mora unaprijed odrediti svoj plan promatranja, tj. što će promatrati, u kojoj situaciji, kako će evidentirati rezultate promatranja itd. Takvo promatranje nastavnik dopunjava i razgovorom na temelju čega dolazi do činjenica koje ne može vizualno spoznati. ii. viši stupanj može biti egzaktno snimanje stanja u nastavi posredstvom nekih pomagala, odnosno instrumenata, kao što su ankete, upitnici, testovi, skale sudova, kontrolni listići itd. Njih konstruira sam nastavnik prema potrebama proučavanja odabranog problema. Didaktički

eksperiment

jest

najviši

stupanj

empirijskog

istraživanja. Nastavnik će u vezi s odabranim problemom namjerno i planski izvršiti neke promjene u svom nastavnom radu pa će na temelju dobivenih rezultata proučiti koliko su te promjene utjecale na dobivene rezultate. Da bi se bolje proučio efekt, tzv. varijabilnog faktora, odnosno faktora promjene, nastavnik odabire najmanje dva odjeljenja, i to kontrolno i eksperimentalno. U kontrolnom

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

65

Zajednički predmet – Didaktika odjeljenju radi na uobičajeni način, a u eksperimentalnom unosi varijabilni faktor. iii. komparira uspjeh u kontrolnom i eksperimentalnom odjeljenju i utvrñuje u kojoj je mjeri varijabilni faktor pridonio boljem ili eventualnom slabijem rezultatu. Potrebna je i statistička obrada dobivenih rezultata. 3. TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU

a. omogućuje da misaono krene još korak dalje prema otkrivanju rješenja problema kao više kvalitete b. na temelju podataka historijskog i empirijskog proučavanja sada se racionalnim, tj. misaonim putem izvode generalizacije c. znatno

mu

pridonosi

proučavanje

suvremene

literature,

odnosno

tzv.hermeneutika.


u istraživanju treba uvijek sjedinjavati u jedinstvo historijsko, empirijsko i teorijsko proučavanje
zadatak je istraživanja u području didaktike neprestano proširivanje postojećih didaktičkih spoznaja i unapreñivanje njezina spoznajnog radijusa

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected]

66