Dva Na Jedan Crkvadrustvo.pdf

1

CRKVA I DRU©TVO

CrkvaDrustvo

1 Black

19.01.2012, 10:07

2

CRKVA I DRU©TVO

Nakladnik ZNACI VREMENA www.znaci-vremena.com

Izvornik The Religious Liberty Leader’s Handbook General Conference of Seventh-day Adventists Public Affairs and Religious Liberty Department Urednik Jonathan Gallagher Izvrπna urednica Viola Hughes

Urednik hrvatskog izdanja Mario ©ijan Prijevod Hinko Pleπko Lektura Ljerka Koren Oblikovanje Miroslav VukmaniÊ Tisak GrafiËki zavod Hrvatske, 2012.

CrkvaDrustvo

2 Black

19.01.2012, 10:07

3

CRKVA I DRU©TVO

CrkvaDrustvo

3 Black

19.01.2012, 10:07

4

CRKVA I DRU©TVO

CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem 794316 ISBN 978-953-183-176-5

CrkvaDrustvo

4 Black

19.01.2012, 10:07

5

Uvod Predstavljamo vam knjigu Crkva i druπtvo, svojevrsni priruËnik za sve one u KrπÊanskoj adventistiËkoj crkvi koji su po cijelom svijetu ukljuËeni u borbu za vjersku slobodu i koji je na razliËite naËine podupiru. U knjizi je izloæeno glediπte naπe crkve o vjerskoj slobodi i odnosima s javnoπÊu i zasigurno Êe ona koristiti propovjednicima, voditeljima i suradnicima Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu u mjesnim crkvama u duænostima i podruËjima u kojima trebaju djelovati. PriruËnik je nastao iz razliËitih izvora i viπe je puta doraivan i usavrπavan kako bi bio odraz trenutaËnog stanja i prakse. On zamjenjuje prijaπnje izdanje iz 1993. godine. Nadamo se da Êe ova knjiga odgovoriti na mnoga pitanja u vezi s radom Odjela i da Êe potaknuti mnoge da se ukljuËe u taj vaæan posao. Æelimo otvoreno govoriti o naπemu Ëudesnom Bogu, koji viπe od svega cijeni slobodu i dostojanstvo svoje stvorene djece, i prenositi Njegovu predivnu ljubav svima u ovome tuænom i umiruÊem svijetu: “Tama pogreπnih zamisli o Bogu obavija ovaj svijet. Ljudi viπe ne poznaju pravi Boæji karakter. Pogreπno su ga shvatili i pogreπno protumaËili. Upravo u to doba treba se objaviti boæanska poruka koja prosvjetljuje svojim utjecajem i ima spasonosnu moÊ. Treba objaviti istinu o Boæjem karakteru. Tamu ovoga svijeta treba odagnati svjetlo Njegove slave, svjetlo Njegove dobrote, milosti i istine. ... Posljednja zraka milosrdne svjetlosti, posljednja poruka milosti koja Êe se objaviti svijetu, bit Êe objava Njegovog karaktera punog ljubavi.” (Ellen G. White, Isusove usporedbe, str. 285, 286) Jonathan Gallagher

CrkvaDrustvo

5 Black

19.01.2012, 10:07

6

CRKVA I DRU©TVO

Otvorimo prozor druπtvenoj zajednici! Od 2. do 5. rujna 2002. imao sam Ëast voditi seminar kojemu je bilo nazoËno 350 pastora i crkvenih djelatnika u Rumunjskoj. Pastori i administratori su se prvi put okupili na sastanku Ëija je tema bila “Kako utjecati na druπtvo oko nas”. Taj pothvat bio je dio projekta Viorela Dime, direktora Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu u Rumunjskoj uniji. Viorel je viπe godina radio na tome da KrπÊanskoj adventistiËkoj crkvi osigura veÊu prisutnost i utjecaj u lokalnoj sredini. Prisutnost crkve na nacionalnoj razini uvijek je bila dobra. Predsjednik Republike i premijer sastajali su se s duænosnicima unije. Predsjednik unije i direktor Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu primili su medalje od predsjednika dræave. No imali smo problem na mjesnoj razini, gdje je naπa crkva bila gotovo potpuno ignorirana. GradonaËelnik bi rijetko pozvao duænosnike KrπÊanske adventistiËke crkve da budu nazoËni na javnim dogaanjima na kojima se razgovaralo o osjetljivim pitanjima ili se traæio mudar savjet. Viorel je 2001. godine organizirao simpozije i seminare u trideset pet gradova. Na njima su bili nazoËni Ëlanovi gradskih skupπtina, policijski duænosnici, predstavnici vojske, velikih javnih ustanova i vjerskih organizacija. Prvi vidljivi rezultat bio je da su naπe mjesne crkve bile pozvane sudjelovati u svim sluæbenim dogaanjima, ukljuËujuÊi i neka povjerenstva od javnog znaËaja. * PARL (Public Affairs and Religious Liberty) — Odjel za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu.

CrkvaDrustvo

6 Black

19.01.2012, 10:07

7

OTVORIMO PROZOR DRU©TVENOJ ZAJEDNICI!

ZahvaljujuÊi tome, nacionalna evangelizacija, koju je prvi put vodio rumunjski evanelist, postala je javni dogaaj. Na prvim predavanjima bili su predstavnici vlade i mjesne i podruËne vlasti. Prema reakciji neadventista, to je bila jedna od najuspjeπnijih evangelizacija.

Pouke koje moæemo nauËiti iz takvog projekta: 01. Mi imamo odreenu ulogu i mjesto koje trebamo zauzeti u druπtvenoj zajednici. 02. Moramo poduzeti korake da bismo uspostavili kontakt s mjesnim vlastima. 03. Moramo pokazati da se zanimamo za probleme od javnog interesa. 04. Moramo stvoriti mjesno povjerenstvo za vanjske poslove. 05. Moramo izabrati sposobnog voditelja Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu, koji poznaje lokalne prilike. 06. Ne smijemo svake godine mijenjati voditelja Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu. 07. Trebamo naËiniti popis gradskih duænosnika i ideoloπkih voa u gradu i s njima uspostaviti kontakt. 08. Trebamo odrediti crkvena dogaanja koja mogu biti otvorena za gradske duænosnike i vjerske voe. 09. Za vlasti i medije trebamo pripremiti prikladnu zbirku dokumenata i informacija o naπoj crkvi. 10. Redovite posjete mjesnim vjerskim voama trebamo uËiniti prioritetom.

CrkvaDrustvo

7 Black

19.01.2012, 10:07

8

CRKVA I DRU©TVO

Te Êe smjernice pomoÊi u izgradnji mreæe veza u vaπemu gradu. Nikad ne zaboravite da Êe kvaliteta i uËinkovitost vaπega rada biti razmjerne mreæi prijatelja koje imate. Da bismo dovrπili svoj doprinos ovome priruËniku, pozivam vas da ispitate uËinkovitost vaπeg Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu. To Êe biti na vaπu dobrobit i bolji smjer djelovanja. John Graz, direktor Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu (PARL) Generalne konferencije KrπÊanske adventistiËke crkve

CrkvaDrustvo

8 Black

19.01.2012, 10:07

9

ZnaËenje vjerske slobode iz perspektive Sjeverne Amerike Od svih ljudskih prava koje priznaju razliËiti narodi svijeta i koja su proglaπena u svijetu preko Ujedinjenih naroda, nijedno nije vaænije od vjerske slobode. Sjedinjene AmeriËke Dræave, Bermudski i PacifiËki otoci, koji se poistovjeÊuju sa Sjevernom Amerikom, posebno podræavaju vjersku slobodu kao osnovu u nizu sloboda. Ujedinjeni narodi, koji govore u ime naroda svijeta, objavili su Deklaraciju o ljudskim pravima, Ëija je svrha zaπtititi pravo na vjerovanje, prakticiranje i promjenu vjere pojedinca i zajednice. Vjerska sloboda dopuπta pojedincu da bude pod utjecajem ili nadzorom vjerskog svjedoËenja i svoje savjesti, bez vanjskog mijeπanja, dokle god to svjedoËenje ne ograniËava prava i naËin æivljenja drugih i ne djeluje pogubno na dobrobit druπtva. Iz perspektive SjevernoameriËke divizije, vjerska sloboda promiËe “zlatno pravilo” slobode, koje zastupa potrebu da se drugima dopuπta uæivati slobodu kojoj sami teæimo. Clarence E. Hodges, bivπi direktor Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu SjevernoameriËke divizije

CrkvaDrustvo

9 Black

19.01.2012, 10:07

10

CRKVA I DRU©TVO

Uloga voditelja Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu ©to radi voditelj Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu? — To pitanje Ëesto postavljaju naπem Odjelu za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu (Public Affairs and Religious Liberty, PARL). Povijesno gledano, Odjel je preko svojih predstavnika Ëesto izlazio pred vlasti, kongrese i svakovrsne skupove u kojima se odluËivalo, nastojeÊi zaπtititi vjersku slobodu i sprijeËiti krπenje vjerskih prava. Zato je to jedan od najstarijih odjela u AdventistiËkoj crkvi, i joπ uvijek ima tu vaænu ulogu. No potrebno je mnogo viπe uËiniti na mjesnoj, nego na dræavnoj razini. Promicanje vjerske slobode u mjesnim crkvama takoer je vaæno. Temeljno naËelo vjerske slobode osnovno je ljudsko pravo i ne mogu ga dodijeliti niti oduzeti vlasti ni pojedinci. Naπe je glediπte: promicati, πtititi i braniti vjersku slobodu svih ljudi svagdje. Osim toga, bez vjerske slobode, crkva ne moæe funkcionirati kako treba. Svaka restrikcija ili predrasuda moæe omesti πirenje Evanelja i treba joj se oduprijeti. Vjerska sloboda nikad se ne ostvaruje lako, i povijest pokazuje koliko je krvi proliveno u postizanju prave vjerske slobode. Zbog toga je njezino promicanje nedvojbeno, buduÊi da je rijeË o samom postojanju crkve. ©toviπe, naπe sudjelovanje u promicanju vjerske slobode za sve pokazuje naπ pravi krπÊanski karakter i moæe biti izvanredno sredstvo za uklanjanje predrasuda prema adventistima. Crkva je katkad bila ærtva vjerske nesnoπljivosti i zbog toga se poistovjeÊuje s pravima svakog Ëovjeka da slobodno izabere πto Êe vjerovati i da prema

CrkvaDrustvo

10 Black

19.01.2012, 10:07

ULOGA VODITELJA ODJELA ZA ODNOSE S JAVNO©∆U ...

11

svojim vjerovanjima æivi kako mu odgovara. Zbog toga crkva treba prakticirati evaneosku slobodu o kojoj je Isus govorio, da bi bila svjedoËanstvo svim ljudima.

Zaπto vjerska sloboda? Dakle, zaπto vjerska sloboda? Koji su posebni razlozi zbog kojih trebamo podræati vjersku slobodu? Evo nekih odgovora: 1. Zato πto Biblija promiËe vjersku slobodu Biblijski Bog je Bog slobode. On poziva ljude da sami odluËe, nudi spasenje i ne primjenjuje silu. Bog oËekuje dragovoljan odgovor — “Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista Êete biti slobodni.” (Ivan 8,36) 2. Zbog oËuvanja ljudskog dostojanstva Kad se ukloni Ëovjekova vjerska sloboda, nastupa dehumanizacija. Vjerska sloboda se temelji na Ëovjekovu dostojanstvu i njegovo je neotuivo pravo. 3. Zbog samozaπtite Mi smo manjinska crkva koja je doæivjela vjerske restrikcije posebice u vezi sa subotom. Kad je vjerska sloboda uskraÊena, mnogo gubimo. 4. Zbog razumijevanja proroπtva ZnajuÊi πto donosi buduÊnost i znajuÊi da je srediπte velike borbe oko pravog i laænog bogoπtovlja — πto je srce vjerske slobode — moramo isticati tu vaænu Ëinjenicu pred ljudima.

CrkvaDrustvo

11 Black

19.01.2012, 10:07

12

CRKVA I DRU©TVO

5. Zbog uklanjanja predrasuda Mi æelimo pokazati tko smo i prikazati kakvog Boga πtujemo. Vjerska sloboda je bitna u navijeπtanju pravog Boga. 6. Zbog borbe protiv vjerske nesnoπljivosti UskraÊivanje vjerske slobode Ëest je uzrok sukoba i nasilja. Ono izaziva duboko nezadovoljstvo i nestabilnost u druπtvu. Borbom protiv vjerske nesnoπljivosti pokazujemo da naπ Bog nije netolerantan, da je Njegov poziv na spasenje univerzalan. 7. Zbog promicanja Boæjih vrijednosti i ideala PodræavajuÊi vjersku slobodu, u praksi prikazujemo Boæje vrijednosti i ideale. To je vrlo djelotvorno svjedoËenje za istinu Evanelja. Kad to Ëinimo, mi smo “prizorom svijetu, anelima i ljudima” (1. KorinÊanima 4,9). Ove zamisli pokazuju da smo vjersku slobodu proπirili izvan uskih granica zaπtite vlastitih vjerovanja i prakse. Ne moæemo prihvatiti glediπte da je vjerska sloboda samo za one koji imaju istinu. Sloboda znaËi da netko moæe biti slobodan i u krivu. Naπ je najpreËi razlog za promicanje vjerske slobode to πto je ona sama po sebi istinita i prava.

CrkvaDrustvo

12 Black

19.01.2012, 10:07

ULOGA VODITELJA ODJELA ZA ODNOSE S JAVNO©∆U ...

13

Koja je duænost voditelja Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu? Voditelj Êe: •

stalno obavjeπtavati πto se dogaa (πto znaËi pristup medijima — voa bez radija, televizije, novina ili interneta ne moæe biti uËinkovit);

•

sastajati se i upoznavati ideoloπke voe u druπtvu;

•

promicati izdanja o vjerskoj slobodi (obiljeæavati poseban Dan vjerske slobode);

•

biti svjestan πto druge crkve misle i Ëine;

•

organizirati skupove i seminare o vjerskoj slobodi;

•

savjetovati druge organizacije i skupove o problemima i razvoju na terenu;

•

sudjelovati na svjetskim skupovima;

•

na svaki moguÊi naËin upoznati crkvu i druπtvo s problemima vjerske slobode.

NaËela koja rukovode radom voditelja: •

Braniti slobodu da Ëovjek ima — ili nema — osobno vjersko uvjerenje; braniti pravo na zadræavanje, prihvaÊanje ili promjenu vjere ili osobnog vjerovanja.

•

»uvati slobodu ostvarivanja svojih vjerskih uvjerenja privatno, u javnosti ili u zajednici s drugima, bilo u bogosluæju, praksi, u pouËavanju ili evangelizacijskom izlaganju.

•

Izgraivati javno mnijenje i stjecati javnu potporu za vjersku slobodu, temeljno pravo koje obuhvaÊa sva ljudska prava.

CrkvaDrustvo

13 Black

19.01.2012, 10:07

14

CRKVA I DRU©TVO

•

Podræavati koncept odvajanja crkve i dræave i braniti moguÊnost da crkva djeluje bez upletanja dræave.

•

Podræavati naËelo slobodnog izraæavanja religije i protivljenje svakom privatnom ili dræavnom posezanju koje moæe sprijeËiti djelovanje toga naËela.

•

Poduzeti akciju za uklanjanje vjerske diskriminacije u javnom i privatnom zaposlenju.

•

Podræavati izravne akcije, primjerice pisanje pisama i Ëlanaka u kojima se ukazuje na probleme vezane uz vjersku slobodu.

•

Informirati predstavnike javnosti i vlasti prikladnim sredstvima, ukljuËujuÊi publikacije i prezentacije u medijima, i tako promicati svijest o ugroæenosti naËela vjerske slobode.

•

Pruæati potporu i pomoÊ u pravnoj obrani vjerskih prava i povlastica.

•

UkljuËiti se u istraæivanje i obrazovanje koje promiËe vjersku slobodu.

No ponajprije æelimo biti poznati kao graditelji mostova, koristeÊi se tihom diplomacijom da bismo osigurali podupiranje slobode savjesti. Izgleda kao zastraπujuÊa zadaÊa. Ali mi smo jednostavno pozvani svjedoËiti, a koliko Êe se tko ukljuËiti, ovisi o svakom pojedincu. Znamo da Êe vjerska sloboda na svrπetku biti uklonjena. Dotad imamo predivnu prigodu govoriti za Boga otkrivajuÊi da je itekako zainteresiran za prava svih svojih razumnih biÊa. Tako moæemo utjecati na mnoge koji moæda inaËe ne bi imali prigodu Ëuti istinu o Bogu kojega πtujemo i kojemu se divimo.

CrkvaDrustvo

14 Black

19.01.2012, 10:07

ULOGA VODITELJA ODJELA ZA ODNOSE S JAVNO©∆U ...

15

Biblijska osnova za vjersku slobodu 1. Isusovo uvjeravanje: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Ivan 14,9), najjasnije je oËitovanje o tome kakvog Boga volimo i kakvom Bogu vjerujemo. Onaj koji se vratio na ovu Zemlju da bi ponovno zadobio naπe povjerenje u Boga slobode i izbora, nikad se nije sluæio silom ili prisilom. Svjesni da se ljubav moæe probuditi samo ljubavlju i da “savrπena ljubav iskljuËuje strah, jer strah pretpostavlja kaznu” (1. Ivanova 4,18), poπtujemo i sluæimo tome Bogu slobode koji prihvaÊa samo dragovoljno danu ljubav i divljenje. “Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista Êete biti slobodni.” (Ivan 8,36) 2. Bog je i Stvoritelj i Otkupitelj. Njegova su sila i vlast vrhunske, ali On ipak oËekuje otvorenost u naπemu reagiranju. Bog je Kralj kraljeva i Gospodar gospodara i ima pravo na najviπe mjesto u krπÊaninovu æivotu (Izlazak 20,3; Ponovljeni zakon 6,5.6; Matej 22,37; 28,18; Efeæanima 1,20-22; Otkrivenje 19,16). 3. Vlasti su od Boga da bi odræale zakon, red, pravdu i mir. Tako su niæi elementi ljudske naravi pod nadzorom Boæje vladavine pa se Evanelje moæe πiriti (Rimljanima 13,1-4 i dr.). 4. Kao krπÊani svjesni smo svoje odgovornosti prema zemaljskoj i nebeskoj vlasti (Filipljanima 3,20; Koloπanima 1,13; Luka 10,20; Ivan 17,14-16; 18,36; Rimljanima 13,7). Svjesni svojih povlastica i obveza, odani smo svakom zakonitom podruËju vlasti. Ako se zahtjevi zemaljske vlasti ne sukobljuju s nebeskim zahtjevima, krπÊani Êe biti posluπni ljudskim vlastima i silama (Rimljanima 13,1-7; Titu 3,1; 1. Petrova 2,13-17; Propovjednik 8,2). Ali ako se zahtjevi zemaljskih vlasti sukobljuju s Boæjim zakonom, trebamo se viπe pokoravati Bogu nego ljudima (Djela 5,29; Matej 6,33; Daniel 3,17.18; 6.

CrkvaDrustvo

15 Black

19.01.2012, 10:07

16

CRKVA I DRU©TVO

poglavlje). “Podajte caru carevo, a Bogu Boæje!” (Matej 22,21) 5. KrπÊani se trebaju moliti za ljude na vlasti jer je i njima potrebno Boæje spasenje (1. Timoteju 2,1-3). Sveto pismo nigdje ne zastupa “oruæanu borbu”. 6. Pravo savjesti i vjerske slobode uroeno je pravo svakog Ëovjeka; stvorio ga je i dao Bog (Postanak 1,26.27; Psalam 8,5-10).Vjerska sloboda je pojedinËevo pravo da odluËi o svojemu odnosu prema bilo kojemu vjerskom uËenju, naËelu ili zahtjevu te pravo da to vjerovanje slobodno prihvati i prakticira. Ni crkva ni dræava ne smiju nikakvim proglasom ni nekako drukËije nastojati pokoriti pojedinËevu savjest ili ga natjerati da vjeruje ili prakticira iπta πto bi bilo protivno njegovoj volji ili savjesti (Ivan 14,2-5.12.13; Koloπanima 2,16). 7. NaËelo vjerske slobode i prava bliænjih treba poπtivati i Ëuvati. Treba nastojati miroljubivim sredstvima dobiti priznanje i zaπtitu takvih prava i sloboda i oslobaati od tlaËenja, robovanja i zarobljeniπtva one koji nemaju takva prava i slobode (Matej 7,12; 22,39; Levitski zakonik 25,17; Luka 4,18.19; Djela 10,38; Propovjednik 4,1; 5,8).

Globalna sveobuhvatnost vjerske slobode 1. Djelo namijenjeno cijelom svijetu Vjerska sloboda ne poznaje granica. BuduÊi da se temelji na osnovnom pravu, danom od Boga, dræave i vlasti nemaju je pravo davati ili uskraÊivati. Naæalost, mnoge zemlje nastoje ograniËiti slobodu vjere i njezino slobodno ispovijedanje. Zbog toga milijuni po svijetu æive u uvjetima koji su viπe ili manje krπenje slobode vjerovanja i savjesti.

CrkvaDrustvo

16 Black

19.01.2012, 10:07

ULOGA VODITELJA ODJELA ZA ODNOSE S JAVNO©∆U ...

17

Na tome podruËju crkva ima veliko polje rada. Ako nema vjerske slobode, kao πto je to sluËaj u nekoliko zemalja, onda je onemoguÊeno i πirenje Evanelja, barem sluæbeno. Osim toga je crkva duæna uvijek podræavati i braniti one kojima su uskraÊene vjerske slobode. Takvi razlozi objaπnjavaju globalnu ukljuËenost crkve u vjersku slobodu i potrebu za veÊim angaæiranjem. Kao Josip i Daniel, adventistiËke voe nastoje utjecati na dræavnike i meunarodne duænosnike tako da istaknu slobodu vjere prema savjesti. 2. Meunarodni sporazumi, deklaracije i obveze Mnogi meunarodni dokumenti podræavaju i brane naËela vjerske slobode na osnovi ljudskih prava. To moæe biti vrlo korisno u isticanju æivotne vaænosti vjerske slobode i ukazivanju na krπenje takvih sloboda. VeÊina od 191 zemlje u Ujedinjenim narodima, primjerice, potpisnice su tih deklaracija, pa se takva jamstva za vjersku slobodu mogu uporabiti u sluËajevima njihovoga krπenja. Vaæno je znati na πto je odreena zemlja pristala u vezi sa slobodama koje je objavila i obeÊala podræati te u kolikoj je mjeri to zajamËila dræavnim zakonom. Meu takvim deklaracijama najvaænije su OpÊa deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine, u kojoj »lanak 18. jamËi slobodu vjere vrlo πiroko, ukljuËujuÊi i pravo da netko promijeni religiju. Ostali dokumenti su Meunarodni sporazum o gospodarskim, druπtvenim i kulturnim pravima iz 1966. godine te Meunarodni sporazum o graanskim i politiËkim pravima (ukljuËujuÊi i izborni protokol). Niz konvencija Ujedinjenih naroda takoer sadræi neke odredbe o vjerskoj slobodi, a najvaæniji noviji dokument je Deklaracija o ukidanju svih oblika nesnoπljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja iz 1981. godine (vidi Dodatak 3.).

CrkvaDrustvo

17 Black

19.01.2012, 10:07

18

CRKVA I DRU©TVO

Regionalni dokumenti o ljudskim pravima koji se odnose na vjersku slobodu: 1. Europska konvencija o zaπtiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950.) 2. AmeriËka konvencija o ljudskim pravima (1969.) 3. Helsinπka deklaracija (1975.) 4. AfriËka povelja o pravima Ëovjeka i naroda (1981.) 5. Zavrπni dokument BeËkog sastanka Komisije za sigurnost i suradnju u Europi (1986.) 6. Dokument Kopenhaπkog sastanka Konferencije o ljudskoj dimenziji (1990.) Na temelju tih dokumenata, od kojih neki pravno obvezuju dræave, moæe se uloæiti prigovor na krπenje vjerske slobode. Takvi se postupci mogu provesti kroz Ujedinjene narode, Komisiju za ljudska prava, ukljuËujuÊi posebnog izvjestitelja o slobodi vjere ili vjerovanja, Europski sud za ljudska prava, AmeriËki sud za ljudska prava i AfriËku komisiju za ljudska prava. Zbog toga AdventistiËka crkva ima predstavnika u Ujedinjenim narodima i redovito informira Komisiju za ljudska prava o predmetima vezanima uz vjersku slobodu, istiËuÊi sluËajeve iz svijeta koji zahtijevaju pozornost. Jonathan Gallagher, direktor Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu Generalne konferencije KrπÊanske adventistiËke crkve, predstavnik u Ujedinjenim narodima

CrkvaDrustvo

18 Black

19.01.2012, 10:07

19

Zaπto djelovati u Ujedinjenim narodima? Ujedinjeni narodi su meunarodni forum u kojemu sudjeluju sve dræave. Osiguravaju platformu za informacije, raspravu, rezolucije u vezi sa sukobima, meunarodne sporazume, razvitak resursa, socijalne programe, poboljπanje obrazovanja, zdravstvenu skrb, koordinaciju humanitarne pomoÊi, pregovore o razoruæanju — ukratko, pokrivaju sva podruËja ljudskog æivota i druπtva. Kao svaka ljudska ustanova, UN su daleko od savrπenstva. Meutim, UN su primarno mjesto gdje se sastaju dræave i korisno sluæe u diplomaciji, pregovaranju i davanju preporuka. Njihov razvitak meunarodnih konvencija i sporazuma Ëini osnovni okvir mnogih temeljnih prava i naËela, posebice u podruËjima kao πto su vjerska sloboda i ljudska prava, rezolucija o nasilju i ratu, nuklearnom razoruæanju, kemijskom i bioloπkom oruæju, æenskim pravima, ekologiji, odræivom razvoju, humanitarnoj pomoÊi i razvoju te drugome. KrπÊanska adventistiËka crkva je u proπlosti imala predstavnike u nacionalnim i meunarodnim organizacijama. Naπi predstavnici govorili su pred AmeriËkim kongresom 1890-ih godina i pred Ligom naroda 1930-ih godina. Adventisti vjeruju da trebaju biti dio graanskog druπtva i svoje vjerovanje i programe podijeliti sa πirom zajednicom. Osim toga, adventisti u potpunosti podræavaju programe koji nastoje ublaæiti siromaπtvo, patnju, bolesti, nasilje i druge probleme, dok UN i druge organizacije istodobno informiraju o vjerovanjima i programima crkve. Zaπto djelovati u Ujedinjenim narodima? Najbolji odgovor je: zato πto nam to pruæa izvanrednu prigodu

CrkvaDrustvo

19 Black

19.01.2012, 10:07

20

CRKVA I DRU©TVO

da se obratimo diplomatima i voama na visokim razinama, da iznosimo svoju vijest i misiju i da svojim glasom sudjelujemo u odlukama koje se tiËu cijeloga svijeta. Bila bi tragedija kad ne bismo iskoristili prigodu da suraujemo s mnogim pojedincima i organizacijama kako bismo pomogli tolikim ljudima. Ako stvarno vjerujemo da su naπ program i vijest bitni, onda ne moæemo zanemariti moguÊnosti koje nam pruæa pristup i sudjelovanje u Ujedinjenim narodima i drugim globalnim organizacijama. Nismo pozvani raditi samo za neku skupinu ili narod, veÊ za sve ljude. Organizacija Ujedinjenih naroda osigurava predivnu moguÊnost ostvarivanja te zadaÊe. ©to Êe donijeti buduÊnost? Znamo da su rjeπenja problema ovoga svijeta golem izazov i da se bez boæanske pomoÊi neÊe moÊi rijeπiti. Ali to nije razlog da ne uËinimo svoj dio i da ne obavljamo svoj posao dok Isus ne doe. Znatno se moæe pomoÊi kroz naπ program povezanosti s Ujedinjenim narodima. Smatramo prednoπÊu πto pred tako vaænim skupom moæemo predstavljati AdventistiËku crkvu i Boga kojega ljubimo. Jonathan Gallagher

CrkvaDrustvo

20 Black

19.01.2012, 10:07

21

Odnosi meu crkvama i vjerama Adventisti sedmoga dana Ëvrsto vjeruju da je njihova crkva 1863. organizirana kao odgovor na Boæji poziv. Adventizam je proroËki pokret kojemu je povjerena posebna zadaÊa navijeπtanja “vjeËnog evanelja” u pripremi za Kristov drugi dolazak. Zbog toga istiËemo poziv da Boæja djeca iziu iz babilonske zablude i nejedinstva i da se pridruæe globalnoj adventnoj obitelji istine, jedinstva, ljubavi i evaneoskog svjedoËenja. Premda je joπ od Millerova pokreta bilo trenutaka ogorËenih odnosa s drugim vjerskim zajednicama, ne smijemo zanemariti Ëinjenicu da u drugim vjerskim zajednicama postoje mnoga predivna Boæja djeca. Adventisti priznaju sve organizacije koje uzdiæu Krista kao dio boæanskoga plana za evangeliziranje svijeta. To je potvreno Radnim pravilnikom Generalne konferencije joπ od 1926. godine. Da, Bog æeli da se Njegov narod “odvoji od svijeta” i bude æiv primjer svetosti, ali ne zato da bi zanemario ili Ëak ignorirao druge crkve, veÊ da “svijet bude rasvijetljen” i da se mnoge duπe spase. Adventisti vjeruju da Êe se zavrπni dogaaji uglavnom odigrati na dvama podruËjima odnosa crkve i dræave i meucrkvenih odnosa. To je jedan od razloga πto imamo Odjel za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu (Public Affairs and Religious Liberty, PARL) koji osigurava informacije, struËnost i zastupanje na tim podruËjima. Ne moæemo biti dobro informirani ako æivimo u izolaciji. Tijekom posljednjih pedesetak godina ekumenski pokret je bio znaËajna snaga s kojom se moralo raËunati.

CrkvaDrustvo

21 Black

19.01.2012, 10:07

22

CRKVA I DRU©TVO

ZahvaljujuÊi njemu, meucrkveni odnosi su danas manje neprijateljski, a viπe dobrostivi, miroljubivi, Ëesto i kooperativni. Iako adventisti imaju primjedbe na ekumenski pokret i njegove glavne organizacijske manifestacije (Svjetski ili Nacionalni savez crkava), moramo spremno priznati da je bilo nekih pozitivnih ciljeva i rezultata. Jedinstvo za koje se Krist molio pohvalan je cilj. Adventisti ne mogu dopustiti da ih se smatra protivnicima jedinstva u istini, svetosti, ljubavi i svjedoËenju. Vjerska sloboda, srdaËniji meucrkveni odnosi, viπe dijaloga a manje jadikovanja, uklanjanje neutemeljenih predrasuda i neistinitih karakterizacija pohvalni su ciljevi i ostvarenja. Potpuna izolacija i iskljuËivost priznata su obiljeæja sljedbe. AdventistiËka crkva nije sljedba, veÊ krπÊanska crkva svjetskih razmjera, koja upravlja sa 7.804 πkole i stotinama zdravstvenih ustanova. Drugi trebaju biti svjesni tih vaænih obiljeæja adventizma, ukljuËujuÊi i meunarodnu humanitarnu organizaciju ADRA i znaËajan rad na promicanju vjerske slobode svih u suradnji s vjerskim voama i predstavnicima razliËitih religija. Moæemo se upitati zaπto AdventistiËka crkva nije Ëlanica organiziranog ekumenskog pokreta, poput Svjetskog saveza crkava. Ne upuπtajuÊi se u duæu raspravu, evo nekoliko jasnih razloga: 1. Eshatoloπka slika Boæje crkve nije slika sveopÊe crkve koja obuhvaÊa Ëitavo ËovjeËanstvo, veÊ je to slika “ostatka”. Ekumenski pokret uglavnom umanjuje vaænost ili potpuno ignorira krivovjerje (osim “nejedinstva” i rasizma) i otpad. 2. Omekπavanje i relativizacija vjerovanja. Govori se (a u tome ima istine) da su sve denominacijske for-

CrkvaDrustvo

22 Black

19.01.2012, 10:07

23

ODNOSI ME–U CRKVAMA I VJERAMA

mulacije istine djelomiËne, relativne i neprikladne. Zastupa se “pomirena raznolikost”, ali kako pomiriti, primjerice, subotu i nedjelju ili krπtavanje odraslih i novoroenËadi? 3. Mnogi zastupnici ekumenizma smatraju da Biblija nije sama po sebi normativna i autoritativna. NadahnuÊe nije toliko u biblijskom tekstu, veÊ u iskustvu. Takvi apokaliptiËnom proroπtvu praktiËno ne daju ulogu svrπetka. 4. KategoriËno protivljenje prozelitizmu. Premda postoje razliËite definicije prozelitizma (primjerice: uporno i dosljedno nastojanje obraÊanja drugih na svoju vjeru ili ideologiju, od kojih su neke negativne i s kojima se slaæemo), osuivanje prozelitizma u ekumenskim redovima jako je blizu protivljenju svakom πirenju Evanelja. »ak i meu onima koji su samo formalno vjernici neke crkve, spasenje se Ëesto smatra spaπavanjem druπtva od nasilnih reæima, od gladi i drugog, umjesto spaπavanja pojedinaca od grijeha i za vjeËnost. S obzirom na vaænost meucrkvenih odnosa i vjera, Generalna konferencija KrπÊanske adventistiËke crkve osnovala je 1980. godine VijeÊe za meucrkvene odnose zbog davanja nekih opÊih smjernica o odnosu s drugim vjerskim zajednicama. U proteklih nekoliko desetljeÊa bilo je teoloπkih i drugih razgovora s teolozima i voama drugih vjerskih zajednica: luteranima, prezbiterijancima, evangelicima, Vojskom spasa i drugima. Te su rasprave bile korisne jer su uklonile laæne stereotipe, otkrile gdje postoji slaganje, a gdje su male ili znakovite razlike. Izoπtrile su i naπa teoloπka orua i poveÊale naπe razumijevanje vlastite vjere i vjerovanja.

CrkvaDrustvo

23 Black

19.01.2012, 10:07

24

CRKVA I DRU©TVO

Glede razliËitih crkvenih koncila iskustvo nas je nauËilo da je za adventiste najbolji status promatraËa ili konzultanata. To nam pomaæe da ostanemo informirani i da razumijemo trendove i razvoj, pomaæe nam u poznavanju krπÊanskih mislilaca i voa i pruæa nam prigodu da pokaæemo svoju nazoËnost i objelodanimo svoja crkvena glediπta. »lanstvo ne preporuËujemo. Ekumenska tijela nisu neutralna. »esto imaju posebne ciljeve i zastupaju teoloπke i druπtvenopolitiËke uloge s kojima se uopÊe ne slaæemo. OpÊenito je dobro da se adventistiËki propovjednik pridruæi udrugama pastora, bratstvima, nekim mjesnim crkvenim organizacijama, druπtvima koje prouËavaju Bibliju i posebnim skupinama koje nastoje zadovoljiti potrebe druπtva. Nije dobro da se dobije dojam kako nas ne zanima odgovornost za lokalnu zajednicu. Nema razloga da adventistiËki propovjednici ili voe laici imaju kompleks manje vrijednosti. Predivna je prednost biti adventist i znati da su teoloπki i organizacijski temelji AdventistiËke crkve sigurni i Ëvrsti. S obzirom na naπa eshatoloπka i proroËka glediπta u vezi s papinstvom, vaæno je da budemo osobito oprezni u odnosima s rimokatolicima. Ellen G. White o tome daje viπe mudrih savjeta. Evo nekih: “Ne bismo se trebali okomiti na katolike.” (Counsels to Writers and Editors, str. 63) “OsjeÊam bol kad vidim da se toliko napada katolike. Propovijedajte istinu, ali se suzdræite od rijeËi koje pokazuju grub duh.” (Counsels to Writers and Editors, str. 64) “Kad nekamo doemo, ne diæimo nepotrebne zapreke izmeu sebe i drugih denominacija, posebice katolika, tako da misle da smo im zakleti neprijatelji. ... Trebamo izbjegavati napadati katolike.” (Evangelism, str. 574) Ima joπ jedna zanimljiva izjava, napisana davno prije Drugog vatikanskog koncila i promjena koje je izazvao u praksi katolika: “... O pojedinim

CrkvaDrustvo

24 Black

19.01.2012, 10:07

25

ODNOSI ME–U CRKVAMA I VJERAMA

stvarima imamo manje kazati glede rimske sile i papinstva.” (Counsels to Writers and Editors, str. 65) Voditelji Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu trebaju biti graditelji mostova. Mnogo je lakπe i bræe sruπiti crkvene mostove i postupati neodgovorno kao “krπÊanski komandosi”. Potrebno je mnogo mudrosti i vremena da dopremo do drugih propovjednika i utjeËemo na ljude koji vode druπtvo. “Naπi propovjednici trebaju se nastojati pribliæiti propovjednicima drugih vjerskih zajednica. Molite se za te ljude, za koje Krist obavlja posredniËku sluæbu, i molite se s njima... Kao Kristovi vjesnici trebali bismo pokazati duboko, ozbiljno zanimanje za te pastire stada.” (Ellen G. White, Iz riznice svjedoËanstava, sv. 2, str. 312) Ona ih naziva pastirima stada, i oni koji zastupaju vjersku slobodu i rade na meucrkvenim odnosima, ne smiju to zaboraviti. U meucrkvenim odnosima trebamo slijediti trostruko Petrovo naËelo: premda uvijek trebamo biti spremni dati razlog za adventnu vijest nade, uËinimo to uvijek: 1. ponizno, 2. s poπtivanjem i 3. dobre savjesti koja je plod poπtenja (vidi 1. Petrova 3,15.16).

©to adventisti misle o rimokatoliËanstvu? Adventisti smatraju sve ljude jednakima pred Bogom. Odbacujemo nesnoπljivost prema bilo kome, bez obzira na rasu, nacionalnost ili vjeru. Osim toga, slobodno priznajemo da iskrene krπÊane moæemo naÊi u drugim vjerskim zajednicama, ukljuËujuÊi i rimokatoliËku, i djelujemo zajedno sa svim institucijama i tijelima koja nastoje olakπati ljudske patnje i uzdignuti Krista pred svijetom. Adventisti nastoje zauzeti pozitivno glediπte o drugim vjerama. Naπa je najvaænija zadaÊa objaviti Evanelje Isusa Krista imajuÊi na umu Kristov skori po-

CrkvaDrustvo

25 Black

19.01.2012, 10:07

26

CRKVA I DRU©TVO

vratak, a ne isticati nedostatke drugih vjerskih zajednica. Vjerovanja adventista sedmoga dana utemeljena su na biblijskom apostolskom uËenju i zbog toga su mnoge bitne toËke krπÊanske vjere zajedniËke s toËkama sljedbenika drugih krπÊanskih crkava. Meutim, mi se smatramo posebnim pokretom. Naπa je vijest za krπÊane i nekrπÊane prenijeti nadu usmjeravajuÊi se na kvalitetu æivota ostvarenog u Kristu. Kad adventisti govore o rimokatoliËanstvu, u naπe razmiπljanje ulazi proπlost i buduÊnost. Ne moæemo izbrisati niti zanemariti povijesni izvjeπtaj o ozbiljnoj nesnoπljivosti, Ëak i o progonstvima od strane RimokatoliËke crkve. RimokatoliËki sustav upravljanja crkvom, utemeljen na nebiblijskom uËenju o papinskom primatu, doveo je do ozbiljnih zlouporaba vjerske slobode kad se crkva povezala s dræavom. Adventisti su osvjedoËeni u vjerodostojnost naπih proroËkih glediπta prema kojima ËovjeËanstvo danas æivi sasvim blizu kraja vremena. Na temelju biblijskih proroËanstava adventisti vjeruju da Êe neposredno pred Kristov dolazak ova Zemlja doæivjeti razdoblje nezamislivog meteæa u kojemu Êe subota zauzimati srediπnje mjesto. S obzirom na to, oËekujemo da Êe se svjetske religije — ukljuËujuÊi glavna krπÊanska tijela kao kljuËne Ëimbenike — povezati sa silama koje se protive Bogu i suboti. Ujedinjenje crkve i dræave ponovno Êe izazvati opÊe vjersko progonstvo. Okriviti jednu vjersku zajednicu za proπla krπenja krπÊanskih naËela nije ispravno prikazivanje povijesti ni biblijskih proroËanstava. Svjesni smo da su protestanti, ukljuËujuÊi i adventiste sedmoga dana, katkad pokazivali predrasude, pa i zadrtost. Ako adventisti, tumaËeÊi ono πto Biblija uËi, ne pokaæu ljubav prema onima kojima se obraÊaju, onda ne pokazujemo pravo

CrkvaDrustvo

26 Black

19.01.2012, 10:07

27

ODNOSI ME–U CRKVAMA I VJERAMA

krπÊanstvo. Adventisti nastoje biti iskreni u kontaktu s drugima. Premda ostajemo svjesni povijesnih zapisa i nastavljamo Ëuvati svoja glediπta o buduÊim dogaajima, odnedavno prepoznajemo neke pozitivne promjene u katoliËanstvu te istiËemo uvjerenost da su mnogi rimokatolici braÊa i sestre u Kristu. Bert B. Beach, direktor Odjela za odnose meu crkvama Generalne konferencije KrπÊanske adventistiËke crkve

Ovu je izjavu 15. travnja 1997. godine zapisniËki utvrdio Administrativni odbor Generalne konferencije Crkve adventista sedmoga dana, a objavio Ured predsjednika Roberta S. Folkenberga.

CrkvaDrustvo

27 Black

19.01.2012, 10:07

28

CRKVA I DRU©TVO

Predstavniπtvo u vladi Sjedinjenih AmeriËkih Dræava AdventistiËka crkva je svoje predstavnike u vlastima Sjedinjenih AmeriËkih Dræava odavno smatrala kljuËnim Ëimbenikom naπega djelovanja na podruËju vjerske slobode. Za to postoji pet osnovnih razloga: 1. U Sjedinjenim Dræavama adventisti imaju velik broj vjernika i kljuËnih ustanova, ukljuËujuÊi i Glavnu upravu za cijeli svijet. Zbog toga politika dræave izravno utjeËe na AdventistiËku crkvu u svijetu. 2. Sjedinjene Dræave jedan su od najstarijih primjera vjerske slobode i danas ih smatraju najutjecajnijim modelom vjerske slobode u svijetu. Zbog toga postupanje s vjerskom slobodom u Sjedinjenim Dræavama utjeËe na ostali svijet. 3. Sjedinjene Dræave danas su jedina svjetska velesila. Uporaba te sile snaæno utjeËe na slobodu savjesti po svijetu. 4. Adventisti odavno razumiju da biblijsko proroπtvo pokazuje kako Êe Sjedinjene Dræave imati srediπnju ulogu u dogaajima posljetka. 5. Ellen G. White je posebice uputila adventiste da “budu nazoËni u Washingtonu...” (Review and Herald, 16. veljaËe 1905.). AdventistiËko predstavniπtvo u vlastima Sjedinjenih Dræava moæe se podijeliti na domaÊe i meunarodne probleme koji uzajamno utjeËu jedni na druge. Naπ rad na domaÊem podruËju uglavnom je usredotoËen na dvije reËenice Prvog amandmana ameriËkog Ustava:

CrkvaDrustvo

28 Black

19.01.2012, 10:07

PREDSTAVNO©TVO U VLADI SJEDINJENIH AMERI»KIH DRÆAVA

29

“Kongres neÊe proglasiti nijedan zakon kojim bi se uspostavila religija ili zabranilo njezino slobodno ispovijedanje i prakticiranje...” Zabrana uspostave religije postoji zato da se crkva i dræava ne bi pretjerano upletale u poslove jedna drugoj. Premda primjena toga naËela moæe katkad biti sloæena, u ameriËkom politiËkom æivotu javljaju se mnogi ozbiljni problemi. Meu njima su nastojanja da se proglase vjerski zakoni, primjerice nedjeljni zakon, i nastojanja da se javne institucije rabe kao opunomoÊenici vjerskih denominacija. Drugi krak vjerske slobode joπ je vaæniji jer je usmjeren na osobno pravo slobodnog ispovijedanja vjere. Adventisti su snaæno utjecali na glediπte o tome pravu ukljuËivanjem u dva uspjeπna sluËaja pred Vrhovnim sudom. Premda adventisti priznaju da moraju postojati odreene granice vjerske slobode — neki revnitelj ne moæe ubiti krivovjerca Ëak ni ako je uvjeren da ga na to potiËe njegova vjera — mi vjerujemo da se one moraju postaviti samo u jasnim sluËajevima u kojima Êe vjerski postupci naπkoditi pravima drugih u odnosu na njihov fiziËki integritet, vlasniπtvo ili sliËne oËite zlouporabe. Naπ rad na podruËju meunarodne vjerske slobode usmjeren je na Ëetiri institucije Sjedinjenih AmeriËkih Dræava: 1. AmeriËki kongres; 2. Izvrπno tijelo Sjedinjenih AmeriËkih Dræava, ukljuËujuÊi Bijelu kuÊu i Ministarstvo vanjskih poslova; 3. Komisiju za meunarodnu vjersku slobodu Sjedinjenih AmeriËkih Dræava i 4. Organizaciju o europskoj sigurnosti i suradnji (koja je agencija ameriËke vlade).

CrkvaDrustvo

29 Black

19.01.2012, 10:07

30

CRKVA I DRU©TVO

Svaka od tih institucija snaæno djeluje na slobodu vjeroispovijedanja po svijetu. AmeriËki kongres, primjerice, ponekad se odluËuje posluæiti ekonomskim pritiskom na reæime koji krπe vjersku slobodu. Ministarstvo takoer ima naËina izvrπiti diplomatski pritisak na reæime koji krπe vjersku slobodu. AmeriËka komisija za meunarodnu vjersku slobodu oblik je i sredstvo za odræavanje vjerske slobode na Ëelu ameriËke inozemne politike, dok Komisija za europsku sigurnost i suradnju odræava jednu od svojih glavnih misija za napredak vjerske slobode u zemljama Europe i nekadaπnjeg Sovjetskog Saveza. AmeriËki utjecaj na vjersku slobodu po svijetu moæe biti negativan i pozitivan. Sjedinjene Dræave katkad pomaæu i naoruæavaju reæime koji progone na vjerskoj osnovi (Sjedinjene Dræave su nedavno kanile uvjeæbavati policijske snage u Turkmeniji, zemlji koja najviπe krπi vjerske slobode u svijetu). AdventistiËka crkva djeluje protiv prihvaÊanja takvih loπih odluka, a ako su prihvaÊene, nastoji da se promijene. Naπe djelovanje u Washingtonu Ëesto zahtijeva koalicijsku suradnju. Koalicije nastaju zbog nekog zakonskog prijedloga ili problema. TrenutaËno supredsjedamo koaliciji koja zahtijeva da poslodavci poπtuju prava vjernika, ukljuËujuÊi svetkovatelje subote. U toj su koaliciji 44 organizacije, ukljuËujuÊi velik broj krπÊanskih, æidovskih i muslimanskih organizacija, ukljuËjuÊi i organizaciju Sikha. Koalicija u kojoj radimo nije ekumenske naravi, veÊ je usmjerena na problem. RadeÊi s drugim skupinama koje imaju sliËno glediπte o odreenom predmetu, uvelike jaËamo moguÊnost pozitivne promjene. Time slijedimo model πto su ga ostavili prvi adventisti koji su se udruæili s komercijalnim interesnim skupinama da bi 1880-ih onemoguÊili donoπenje predloæenog nedjeljnog zakona.

CrkvaDrustvo

30 Black

19.01.2012, 10:07

PREDSTAVNO©TVO U VLADI SJEDINJENIH AMERI»KIH DRÆAVA

31

Naπa suradnja s vlastima je kljuËna, jer u Sjedinjenim Dræavama imamo mnogo vjernika i institucija. Primjer Sjedinjenih Dræava odjekuje u svijetu, a sila kojom raspolaæe moæe mnogo pomoÊi u promicanju ili koËenju vjerske slobode. Ellen G. White je pozivala adventiste da “budu nazoËni u Washingtonu”. Danas nastavljamo slijediti tu uputu tako πto u glavnom gradu podræavamo najdragocjeniji dar, slobodu savjesti.

Izgradnja mostova s vladinim duænosnicima Ako Ëekamo dok nam trebaju prijatelji na vlasti, bit Êe prekasno da ih stvaramo. Vrijeme za izgradnju mostova s vladinim duænosnicima nije kad se pojavi kriza, veÊ dok stvari teku glatko. Postoji mnogo naËina da se izgrade mostovi s duænosnicima vlasti. Jedan od najboljih je pozvati ih da posjete naπe institucije ili pogledaju kako provodimo svoje programe. Dobar primjer toga je program “Vidi tko nam dolazi Ëitati”, a vodi ga Leisa Standish. Ona svake godine poziva dræavne duænosnike da dou i Ëitaju u njezinom vrtiÊu. »itao je veÊ jedan Ëlan Kongresa, predstavnici savezne dræave dolaze svake godine, godinama su dolazili federalni i dræavni suci, Ëlan gradske skupπtine, πef vatrogasaca i πef policije. Svi su oni bili na odgovornim poloæajima u vlasti i sve ih se duboko dojmilo pozitivno krπÊansko ozraËje za uËenje koje pruæaju adventisti. I naπe bolnice, crkve, klubovi izviaËa i samaritanski odjeli pruæaju mnoge moguÊnosti za pozivanje duænosnika na vlasti da upoznaju nas i pozitivan rad koji obavljamo. Upoznati naπe predstavnike moæe biti jednostavno kao otiÊi u njihov ured, pojaviti se na javnim dogaanjima i ukljuËiti se u druπtvene aktivnosti. Pruæanje potpore inicijativama na podruËju zdravstva, obrazovanja

CrkvaDrustvo

31 Black

19.01.2012, 10:07

32

CRKVA I DRU©TVO

ili javnih sluæbi, koje podræava izabrani predstavnik, pruæa prigodu da upoznamo toga predstavnika i njegov tim i tako izgradimo povjerenje koje moæe biti vrlo korisno kad se pojave problemi vezani uz vjersku slobodu. Povremeno prireivanje veËere u Ëast duænosnika vlasti koji su se posebno iskazali na podruËju zdravstva, obrazovanja, vjerske slobode i sliËnog, u nekim sluËajevima moæe uËvrstiti odnos. Kad je dobro pripremljena, ona pomaæe u isticanju naπe crkve meu vodeÊim ljudima u civilnom druπtvu. Manje poznate zakonodavce, mlae sluæbenike i osoblje izabranog predstavnika katkad smatramo previπe beznaËajnima da bismo s njima uspostavili odnose. To je pogreπno. Osoblje itekako snaæno utjeËe na one za koje radi. Duænosnici Ëesto sluæe na niæim poloæajima prije nego πto dou na viπe poloæaje. Ako ima volju, Ëak i manje istaknuti Ëinovnik u zakonodavstvu moæe znatno utjecati u pravim okolnostima. ©to prije izgradimo odnose s izabranim predstavnicima, to duæe nam oni mogu biti od koristi. Recimo na kraju kako je vaæno zapamtiti da je naËin kako druπtvo reagira prema nama jako povezan s naËinom na koji mi postupamo prema druπtvenoj zajednici. Duænost je adventista ukljuËiti se u svoju druπtvenu zajednicu praktiËno i pozitivno i æivjeti primjerenim æivotom. Biti pravi krπÊanin najbolji je naËin izgradnje mostova.

Osnovne kampanje U druπtvu u kojemu vladaju demokratska naËela, prava koja proistjeËu iz takve vrste vlasti praÊena su odgovornostima. Te odgovornosti ukljuËuju i naπ glas u promicanju vjerske slobode. Ellen G. White je rekla: “Ne vrπimo Boæju volju ako mirno sjedimo i ne uËinimo

CrkvaDrustvo

32 Black

19.01.2012, 10:07

PREDSTAVNO©TVO U VLADI SJEDINJENIH AMERI»KIH DRÆAVA

33

niπta da bismo saËuvali slobodu savjesti.” (Ellen G. White, Testimonies to the Church, sv. 5, str. 714) Jedan od najboljih naËina da u demokratskom druπtvu budemo posebni zastupnici slobode savjesti jest organizirati vjernike da pomognu u promicanju prijedloga vezanih uz vjersku slobodu. Organiziranje vjernika zapravo je mobilizacija na najniæoj razini. Postoje Ëetiri glavna naËina za uËinkovitu primjenu potpore na najniæoj razini (uputnost tih metoda varirat Êe ovisno o druπtvenoj i politiËkoj kulturi): 1. kontaktirati s izabranim predstavnikom (zastupnikom); 2. posjetiti izabranog predstavnika; 3. organizirati dane lobiranja i 4. prirediti javna dogaanja. Kad je vjerska sloboda u opasnosti, adventisti imaju dugu povijest mobiliziranja na najniæoj razini. AdventistiËki vjernici su proveli uspjeπnu kampanju da bi 1880-ih godina onemoguÊili prihvaÊanje predloæenog nedjeljnog zakona u Sjedinjenim Dræavama, kad su svojim izabranim predstavnicima predali peticije s tisuÊama imena onih koji su se protivili nedjeljnim zakonima. Nekoliko stotina pisama biraËa, koja se odnose na neki prijedlog, danas mogu snaæno utjecati na nekog duænosnika buduÊi da su svi izabrani duænosnici ovisni o dobroj volji svojih biraËa da ostanu na vlasti. Posjeti biraËa uredima izabranih duænosnika radi zastupanja odreenih prijedloga vezanih uz vjersku slobodu mogu takoer biti snaæno sredstvo s pomoÊu kojega vjernici mogu promicati vjersku slobodu. Vaæno je da takvi posjeti budu dobro pripremljeni. Vjernici se moraju unaprijed pripremiti, imati pisanu grau kojom Êe

CrkvaDrustvo

33 Black

19.01.2012, 10:07

34

CRKVA I DRU©TVO

potkrijepiti svoja glediπta, pruæiti organiziranu prezentaciju i nakon posjeta se dalje zanimati kako stvari napreduju. U takve posjete trebaju iÊi samo oni koji su upoznati s problemom, a opÊenito je bolje prigodom posjeta iznijeti samo jedan problem. Da bi mogla provesti mobilizaciju na najniæoj razini, crkva mora uËinkovito i brzo komunicirati s vjernicima, osigurati im pisanu grau i objasniti idealan naËin komunikacije s njihovim predstavnicima. O kakvoj je potpori rijeË, primjer je web stranica (ola.adventist.org), na kojoj se nalaze primjerci pisama upuÊenih ameriËkim predstavnicima i poziv vjernicima da se prijave za primanje upozorenja u vezi s vjerskom slobodom elektroniËkom poπtom. Ona moæe biti odliËno sredstvo za komuniciranje s vjernicima kad su vam u razmjerno kratkom roku potrebna pisma, pozivi ili posjeti u vezi s nekim posebnim problemom. Drugi vaæan naËin ukljuËivanja vjernika u naπ rad za vjersku slobodu jest odræavanje teËajeva na kojima ih pouËavamo kako se trebaju ponaπati pri susretu s izabranim predstavnicima. AmeriËke organizacije Ëesto prireuju “dane lobiranja” tijekom kojih stotine njihovih Ëlanova dolaze iz Ëitave zemlje u Washington posjetiti svoje predstavnike i/ili osoblje ureda izabranih predstavnika. Dani lobiranja mogu biti uËinkovit naËin da pokaæemo kako smo organizacija koja obuhvaÊa cijelu zemlju, mobilizirana za slobodu savjesti. Djelotvornost takvog nastupa ovisit Êe, meutim, o kulturnim normama druπtva. U nekim sluËajevima moæe biti korisno odræati javna dogaanja/relije da bismo pozornost zakonodavaca i druπtva u cjelini usmjerili na neki problem. To je sredstvo bilo uspjeπno u ukidanju ropstva i poslije u borbi za graanska prava. No moramo temeljito razmisliti hoÊe li u odreenoj situaciji takvo okupljanje biti korisno za naπe djelo. Ali zakljuËimo da jest, moramo ga

CrkvaDrustvo

34 Black

19.01.2012, 10:07

PREDSTAVNO©TVO U VLADI SJEDINJENIH AMERI»KIH DRÆAVA

35

dobro isplanirati da bi to bio pozitivan dogaaj bez problema. Izgradnjom kapaciteta za uËinkovitu kampanju na najniæoj razini uvelike jaËamo glas naπe crkve kad je rijeË o sudbonosnim pitanjima i ostvarujemo moguÊnost da postanemo posebice poznati kao zastupnici slobode savjesti. James Standish, direktor Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu, predstavnik u AmeriËkom kongresu

CrkvaDrustvo

35 Black

19.01.2012, 10:07

36

CRKVA I DRU©TVO

KrπÊanin i vlasti Od samih poËetaka adventisti su bili oduπevljeni zastupnici graanske i vjerske slobode. To pokazuje naπu skrb za otvorenost uma prema istini koju æelimo iznijeti, ali i za oËite izazove s kojima se AdventistiËka crkva koja svetkuje subotu suoËava u druπtvu koje veÊim dijelom svetkuje nedjelju. Premda je naπa prva i najveÊa duænost odgovornost naπemu Bogu u kojega se uzdamo i kojega πtujemo, Biblija takoer uËi krπÊane da se pokoravaju “vlastima nad sobom” (Rimljanima 13,1 — Duda i FuÊak), odnosno graanskim vlastima. Isus je govorio o toj dvostrukoj odanosti Bogu i dræavi. Kad su Ga neprijatelji æeljeli uhvatiti u zamku pitanjem o rimskoj vlasti i o tome trebaju li Æidovi plaÊati poreze, Isus je vrlo mudro odgovorio. Taj nam odgovor danas uvelike pomaæe u odreivanju πto trebamo Ëiniti. Isus je rekao: “Podajte caru carevo, a Bogu Boæje!” (Matej 22,21) On nam je pokazao da smo odgovorni Bogu i Njegovoj crkvi, ali da isto tako imamo obveze prema vlastima. I jedno i drugo je vaæno. Meutim, kad graanske vlasti pokuπavaju stvoriti i nametnuti zakone da bi nadzirale vjerska uvjerenja, mi trebamo, kao Petar i Ivan, potvrditi da moramo viπe sluπati Boga nego Ëovjeka.

Isusov primjer Sjetimo se da je Isus æivio u doba rimske okupacije i tlaËenja. Mnogi æidovski zeloti prikljuËili su se u Kristovo doba politiËkim pokretima kojima je cilj bio zbacivanje vlasti, ali je Isus odbio odobriti takve aktiv-

CrkvaDrustvo

36 Black

19.01.2012, 10:07

37

KR©∆ANIN I VLASTI

nosti. On nije doπao da bi se prikljuËio politiËkim pokretima. Poπtivao je rimske stotnike i duænosnike (Luka 7,1-10), rekao je svojim sljedbenicima da posluπaju vojne zapovijedi (Matej 5,41) i pozvao ih da ljube svoje neprijatelje i mole se za njih Ëak i kad stradaju od njihovih ruku (Matej 5,44). Isus se nije borio za svoja prava. Premda Bog, nije nastojao da Mu se ukaæe Ëast niti je pokuπavao steÊi neko zakonito priznanje svoje nadmoÊi. Umjesto toga uzeo je na sebe ulogu sluge. “On, boæanske naravi, nije se ljubomorno dræao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liπio uzevπi narav sluge i postavπi sliËan ljudima. Kad postade kao Ëovjek, ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to do smrti na kriæu.” (Filipljanima 2,6-8) Tako ni krπÊani ne trebaju oËekivati poπtenje, pravdu i poπtivanje od svih zakonodavnih i izvrπnih vlasti. Sâm Isus je upozorio: “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas! ... Sjetite se rijeËi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veÊi od svoga gospodara!’ Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti.” (Ivan 15,18-20) Kristov primjer nepruæanja otpora i strpljivog podnoπenja patnji kad su Ga uhitili i osudili, uËi krπÊane kako se trebaju ponaπati u sliËnim situacijama. Isus je upozorio da krπÊani mogu oËekivati progonstvo, zatvaranje, pa i smrt kako se bude pribliæavao svrπetak vremena. Meutim, Novi zavjet dosljedno uËi obvezi da poπtujemo zemaljske vlasti i da je naπa duænost ozbiljno im posvjedoËiti o Bogu, kao πto je Pavao svjedoËio Feliksu, Festu, Agripi i drugima.

Novi zavjet i graanska posluπnost Pavao je rekao: “Neka se svatko pokorava viπim vlastima, jer nema vlasti osim od Boga. I one koje postoje, od Boga su uspostavljene.” (Rimljanima 13,1.2)

CrkvaDrustvo

37 Black

19.01.2012, 10:07

38

CRKVA I DRU©TVO

Ne zaboravimo da je pisac tih rijeËi sâm pretrpio mnoge nepravde i na kraju smrt od ruku rimskih vlasti. Meutim, Pavao jasno kaæe da smo kao krπÊani duæni posluπati i slijediti zahtjeve graanskih vlasti. Svjestan da su takve vlasti opunomoÊene od Boga, krπÊani Êe prihvatiti proglase vlasti i poπtivati ih dokle god se ne sukobljuju s Boæjom voljom. “Podajte svakomu ono πto mu pripada: onomu koji s pravom traæi porez, porez; koji carinu, carinu; koji poπtovanje, poπtovanje; koji Ëast, Ëast!” (Rimljanima 13,7) Novi zavjet poziva krπÊane da surauju s vlastima i priznaju njihov autoritet. To znaËi da Êe plaÊati poreze i carine, biti odani voama svoje zemlje i postupati kao dobri graani. Tu nema mjesta revolucionarnim i politiËkim aktivnostima. Ellen G. White je pisala: “Boæji narod Êe priznati ljudsku vlast kao boæanski odreeno ureenje i posluπnost njoj uËiti kao svetu duænost, unutar njezina zakonita djelokruga.” (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 6, str. 402)

Bog je uspostavio vlasti Time πto je ustvrdio da su vlasti “koje postoje, od Boga (su) postavljene” (Rimljanima 13,1), Pavao nije æelio reÊi da je Bog uspostavio odreenu vrstu vlasti, a ostale oblike nije. Nije æelio reÊi niti da je Bog postavio osoblje u bilo kojoj vlasti ili da vlast treba djelovati u skladu s boæanskim naËelima. Vlasti to mogu i ne moraju. Pavao govori o samoj ideji vlasti, da je graanska vlast od Boga dobivena, ili joj je povjereno pravo i moÊ da obavlja ljudske poslove. Bog je dao vlasti radi oËuvanja zakona i reda, za zaπtitu druπtva. Pavao jasno kaæe: “Poglavarâ se ne treba bojati kad se radi dobro, veÊ kad se radi zlo. HoÊeπ li da se ne moraπ bojati

CrkvaDrustvo

38 Black

19.01.2012, 10:07

39

KR©∆ANIN I VLASTI

vlasti, Ëini dobro te Êeπ s njezine strane imati hvalu!” (Rimljanima 13,3) Vlasti su potrebne. Bez oËuvanja zakona i reda vladao bi meteæ. Raditi dobro u najboljem je interesu svih ljudi na Zemlji, slagali se oni s tim naËelom ili ne slagali. Nijedna zemaljska vlast nije savrπena, niti moæe biti savrπena u svijetu koji je pobunjen protiv Boga, svojega Stvoritelja. Meutim, red je prvi zakon Neba i zato su graanske vlasti odreene da bi primjenjivale zakon i odræavale red. KrπÊanin je obvezatan biti vjeran podanik, poπten porezni obveznik i pristojan graanin. Svaki pokuπaj krπÊanina ili crkvene zajednice da ne postupa u skladu s ispravno izglasovanim zakonima moæe donijeti Kristovo Evanelje na zao glas. Premda ne moæe biti posluπan zakonima koji ograniËavaju slobodu savjesti i vjere, krπÊanin ne moæe biti “iznad zakona”. Ne treba javno prezirati Ëak ni zakone koji se Ëine beznaËajni i bezvrijedni, jer i to moæe dovesti do nerazumijevanja naravi crkve, ali i uËiniti upitnim i viπe zakone Boga kojega πtujemo. Ne smijemo poduzeti niπta πto bi izgledalo kao prijevara ili izbjegavanje vlasti. Naπ Bog moæe poniπtiti neπto πto smatra potrebnim i bez naπe (Ëesto pogreπne) strategije. Petrova uputa je glasila: “Sve poπtujte, braÊu ljubite, Boga se bojte, kralja Ëastite!” (1. Petrova 2,17)

KrπÊanin, revolucija i nepoÊudne vlasti To znaËi da se krπÊani ne trebaju prikljuËiti politiËkim pokretima koji nastoje zbaciti postojeÊu vlast Ëak ni kad na vlast dou tirani, kad je prisutna politiËka korupcija ili kad zavladaju zle sile. Bog jedini vlada i dopuπta podizanje i pad naroda. Svakom pojedincu i svakoj vlasti Bog je dao autoritet ili prigodu da vlada.

CrkvaDrustvo

39 Black

19.01.2012, 10:07

40

CRKVA I DRU©TVO

Ponekad Ëak dopuπta da zavladaju zli ljudi. Ali nije naπ posao raditi na njihovom uklanjanju. Mi ne trebamo biti oruæja osvete, jer ne vidimo ono πto Bog vidi. Zato On kaæe: “Moja je osveta, ja Êu vratiti.” Ljudsku, Ëesto nasilnu reakciju, kod krπÊanina mora nadomjestiti Kristov odgovor: “Ne dopusti da te svlada zlo, veÊ zlo nadvladaj dobrom!” (Rimljanima 12,19.21) SlijedeÊi Boga kojega je tako dobro poznavao, Daniel je mogao pokazati pravi duh Ëak i u srcu Babilona. Posljedica je bila da je kralj Nabukodonozor shvatio “da Sveviπnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoÊe” (Daniel 4,22). Ellen G. White je pisala: “Uspon naroda, podizanje i padanje carstava u analima ljudske povijesti naizgled ovise o volji i junaπtvu ljudi. ... Ali u Boæjoj je RijeËi zavjesa povuËena u stranu. Iza, iznad i u svim igrama i protuigrama ljudskih interesa, sila i strasti vidimo orua Svemilostivoga, koja tiho i strpljivo ostvaruju nakane Njegove volje... tako je i sloæena igra ljudskih dogaaja pod boæanskim nadzorom. Usred sukoba i vreve naroda, Onaj koji sjedi iznad kerubina joπ i sad upravlja poslovima ove Zemlje.” (Odgoj, str. 156, 160) To ne znaËi da krπÊani neÊe progovoriti protiv zlouporabe, korupcije i drugih nepravdi vlasti. Meutim, to se ne smije vidjeti kao politiËki Ëin, veÊ jednostavno kao podræavanje evaneoskih naËela i Boæjega zakona.

Boæja ograniËenja ljudske moÊi Premda je graanskim vlastima dao odreeni autoritet, Bog im nije dao neograniËenu moÊ. To bi znaËilo izjednaËavanje zemaljske s Boæjom vlasti. Bog nikad ne bi pristao na takvu vlast, jer bi time Boæje djelo na Zemlji doπlo pod nadzor ljudske vlasti bez obzira na njezino ponaπanje i odnos prema Njemu.

CrkvaDrustvo

40 Black

19.01.2012, 10:07

41

KR©∆ANIN I VLASTI

Velika borba vodi se upravo oko Boæje uporabe vlasti. Svojim rijeËima i postupcima Bog se otkrio kao pouzdan i pravi Otac koji æeli najbolje svojoj stvorenoj djeci. Kad bi Bog dopustio da samovoljne, tiranske i okrutne vlasti nastave vladati, to bi bilo potpuno suprotno Njegovoj boæanskoj volji i æelji da ovaj greπni pobunjeni svijet vrati svojoj ljubavi i povjerenju. Zato je jurisdikcija i moÊ na podruËju graanskih odnosa ljudskim vlastima ograniËena na rjeπavanje pitanja koja upravljaju meusobnim ljudskim odnosima. Isus nam je rekao da caru dademo samo ono πto je carevo. Meutim, postoji podruËje osobnog odnosa ljudi prema Tvorcu, Otkupitelju i Prijatelju, u koje graanske vlasti nemaju pravo pristupa. Individualna prava savjesti i moralne obveze ljudskog roda prema Bogu ne pripadaju podruËju ljudskih vlasti. Jedini je Bog vrhovan i odgovoran za ono πto pripada duhovnom podruËju. U toj bliskosti odnosa svakog Ëovjeka s Bogom nema mjesta dræavi.

Nijedan narod nije posebno povlaπten Opasno je ako vlasti ili zemaljski vladari misle da je Bog posebno blagoslovio njihovu zemlju. Premda je Bog izabrao stari Izrael da bude Njegov zavjetni narod koji Êe Ga predstavljati svijetu, taj je poseban odnos raskinut kad su odbacili Isusa koji je doπao na Zemlju. Boæja naklonost poËiva na onima koji prihvate vijest koju je Isus donio: spasenje je samo po Kristu. Spasenje je uvijek bilo osobna stvar, a poslije Kristova dolaska nijedan narod, rasa ili zemlja, osim pojedinaca, ne moæe tvrditi da ima poseban odnos s Bogom. Petar je jasno rekao da je krπÊanska crkva “izabrani rod, kraljevsko sveÊenstvo, sveti puk, narod odreen

CrkvaDrustvo

41 Black

19.01.2012, 10:07

42

CRKVA I DRU©TVO

za Boæju svojinu”. (1. Petrova 2,9) Zbog toga nijedna zemlja ne moæe tvrditi da uæiva posebnu Boæju naklonost niti moæe smatrati da Êe nacionalni blagoslovi prirodno slijediti pravednost. Moramo se Ëuvati vjerskopolitiËkih pokreta koji Êe pokuπati uvesti vjersko zakonodavstvo kao dio boæanske zadaÊe neke zemlje. “Pravednost podiæe narod” (Izreke 14,31), a ne zakonodavstvo ili prisila. BuduÊi da Bog nikad ne prisiljava na posluπnost sebi, dræava nema pravo zahtijevati ili nametati odreeni odnos prema Bogu. Ljubav se ne moæe zapovjediti.

Odvojenost crkve i dræave Krist je jasno pokazao i uËio da postoji crta razgraniËenja izmeu autoriteta graanske vlasti i podruËja duhovnih odnosa. “Careva vlast” moæe djelovati u odreenim podruËjima, ali je vaænije ono πto je Boæje. KrπÊanin mora uvijek razlikovati izmeu tih dviju odgovornosti. Neprijatelj istine nastoji katkad zamagliti tu odvojenost pa navodi ljudske vlasti da se umijeπaju u duhovno podruËje. Tijekom povijesti vlasti su pokuπavale proglasiti zakone i nadzirati ono πto pripada religiji i savjesti. Naæalost, crkva i dræava nisu uvijek bile odvojene. Meutim, Krist je jasno povukao crtu razdvajanja. Povijest krπÊanske crkve otkriva nevolje i progonstva koja su proiziπla kad su se crkva i dræava nadopunjavale. Kad god se ljudski zakoni sukobljuju s Boæjim zakonom, krπÊani imaju samo jednu moguÊnost: “Treba se viπe pokoravati Bogu nego ljudima.” (Djela 5,29)

CrkvaDrustvo

42 Black

19.01.2012, 10:07

43

KR©∆ANIN I VLASTI

Potreba za odvojenoπÊu crkve od dræave “Smatram da potpuna vjerska sloboda zahtijeva neki oblik odvojenosti crkve od dræave i odbacivanje dræavne religije, jer dræava nije mjerodavna u duhovnim stvarima, a glavna uloga crkve nije djelovanje u politiËkoj areni. Moæe se raspravljati o modalitetu i mjeri odvajanja, ali je odvajanje dobro i za crkvu i za dræavu. Na nesreÊu, u duhovnim i politiËkim podruËjima neke su crkve povijesno pokuπavale steÊi dominantnu ulogu u druπtvu i javnom æivotu. Vlasti su duæne pruæiti crkvama (i, naravno, sinagogama, dæamijama i hramovima) i religijama dovoljno moguÊnosti da ostvare svoju duhovnu zadaÊu, ali da ne zahtijevaju politiËku vlast i nadzor. Religija ne treba imati skrivene politiËke planove. To bi bilo suprotno njezinom integritetu i vjerodostojnosti. Nema sumnje da se vjerska sloboda najlakπe provodi u okviru svjetovne dræave. To ne znaËi da bi dræava trebala biti neprijateljski raspoloæena ili ravnoduπna prema vjerskim zajednicama, veÊ treba pokazivati ono πto nazivamo ‘dobrohotnom neutralnoπÊu’. Samo po sebi je razumljivo da crkva i dræava nikad ne mogu biti potpuno odvojene. Postoje podruËja u kojima se odgovornosti preklapaju i gdje se aktivnosti crkve i dræave trebaju pozitivno sastati. Premda svatko treba plijeviti svoj vrt, postoje podruËja socijalnih aktivnosti u kojima je moguÊe uspostaviti stalnu, iskrenu, plodnu suradnju izmeu crkava i tijela vlasti. Osnovni javni moral, promicanje mira, obrazovanje, zdravlje, zlouporaba droga i skrb za hendikepirane neka su od glavnih podruËja koja mi trenutaËno dolaze na um.” (B. B. Beach, Bright Candle of Courage, str. 14)

CrkvaDrustvo

43 Black

19.01.2012, 10:07

44

CRKVA I DRU©TVO

Naπe poimanje odvojenosti crkve i dræave Vjerska sloboda, to temeljno ljudsko pravo, najbolje se πtiti kad se odræava odvojenost crkve od dræave. Zakonodavstvo i drugi akti vlasti koji ujedinjuju crkvu i dræavu, suprotni su najboljim interesima obiju ustanova i omoguÊuju stvaranje predrasuda prema ljudskim pravima. Postoje dva oblika vjerske slobode: 1. sloboda da vjerujemo i imamo vjerska uvjerenja i 2. sloboda da djelujemo u skladu sa svojim vjerovanjima. Sloboda miπljenja sama je po sebi apsolutna, jer ima malo ili nikakvo druπtveno znaËenje. Zbog toga prava vjerska sloboda zahtijeva da se dræava ne mijeπa u vjeru svojih graana i time prizna da je to podruËje zatvoreno, da u njemu dræava nije mjerodavna. No sloboda djelovanja u skladu s tim ispovijedanjima ulazi u okvir druπtvenog ponaπanja i zbog toga postoje podruËja u kojima se vjerske aktivnosti i dræavna jurisdikcija preklapaju. Razdvajanje crkve i dræave katkad mora biti neprijelazan zid, a katkad medno saÊe da bi omoguÊila zakonitu suradnju i Ëak reguliranje od vlasti. Crkvene aktivnosti Ëesto se ne mogu odvojiti od prava ili pothvata koji potpadaju pod regulaciju vlasti, kao πto je to sluËaj sa crkvenim πkolama i dræavnim obrazovnim zakonima, s izgradnjom crkava i graevinskim propisima, crkvenim novËanim ulaganjima i zakonima koji propisuju financijske transakcije te zdravstvenim propisima i ustanovama kojima upravlja crkva. Odvojenost crkve i dræave podrazumijeva da se dræava neÊe mijeπati u vjerske stvari. Prije AmeriËke i Francuske revolucije opÊenito se smatralo da ne moæe biti nacionalne politiËke stabilnosti i jedinstva ako graanstvo, barem pro forma ne ispovijeda zajedniËku i sluæbeno uspostavljenu religiju. Premda odbacuje takvu laænu pretpostavku, odvojenost crkve od dræave ne

CrkvaDrustvo

44 Black

19.01.2012, 10:07

45

KR©∆ANIN I VLASTI

treba znaËiti neprijateljstvo dræave prema religiji, niti dræavnu potporu sekularizmu zbog odbacivanja religije. To znaËi dobrohotnu neutralnost. Vlasti ne smiju postupati prema nekim religijama kao prema drugorazrednima ili treÊerazrednima i njihove sljedbenike smatrati pastorËadi. Svi graani, Ëak i nevjernici, trebaju biti priznati kao ravnopravni Ëlanovi politiËke obitelji. Dræava treba biti nepristrani otac svoj svojoj djeci. Odvojenost crkve od dræave ne znaËi privatizaciju religije (u tajnosti doma) niti njezinu marginalizaciju. Postoje bezbrojni naËini javnog oËitovanja religije, koji stavljaju vjeru u srediπte æivota ljudi, bez sluæbenog priznanja ili pokroviteljstva vlasti. Odvojenost crkve od dræave ne znaËi toliko udaljenost izmeu vlasti i crkava, nego razliËitost njihovih funkcija. Crkve ne trebaju posezati za vlaπÊu, a dræava se ne treba mijeπati u podræavanje razliËitih oblika “poboæne graanske vjere”. Pravoj religiji ne treba pomoÊ vlasti. Takva pomoÊ slabi religiju, posebice na duæu stazu. Prema tome, razliËitost i odvojenost znaËi da crkve nisu dio strukture koja ima politiËku moÊ, a dræava ne preuzima vjersku vlast ili æezlo. Odvojenost crkve od dræave znaËi da porezni novac koji daju svi graani ne treba ulagati u dotacije πirenja vjere. Ujedinjenost crkve i dræave podrazumijeva podupiranje jedne ili viπe vjera i ipso facto nezadovoljstvo drugih religijskih opcija ili, u najmanju ruku, postupanje s njima kao s “autsajderima” koji nemaju punu legitimnost. Odvojenost crkve od dræave ne znaËi ravnoduπnost prema religiji. Neki protivnici odvojenosti crkve od dræave boje se nemara prema religiji. Naravno, prava vjerska sloboda podræava pravo svake osobe da odbaci bilo koju ili svaku religiju. Meutim, glavni cilj odvojenosti crkve od dræave s krπÊanskog glediπta nije promicanje

CrkvaDrustvo

45 Black

19.01.2012, 10:07

46

CRKVA I DRU©TVO

ravnoduπnosti prema religiji ili njezino uklanjanje, veÊ predoËavanje najsigurnije platforme na kojoj Ëovjek moæe stajati u pojedinaËnoj ili kolektivnoj potrazi za vjerom, identitetom i pripadanjem. Dræava postoji da bi se skrbila o druπtvenoj i ekonomskoj dobrobiti svojih graana, a ne o njihovom spasenju, ali ona treba osigurati okvir u kojemu oni to spasenje mogu slobodno ostvariti. Kao πto je rekao John Locke: “Skrb o duπama ne moæe pripadati graanskim magistratima, jer se njihova moÊ sastoji samo od vanjske sile. Prava i spasonosna religija sastoji se od unutarnje osvjedoËenosti uma.” Dræava ne treba “propovijedati”. To pripada onima koji su “iziπli” i stvorili odvojeno duhovno “kraljevstvo”. Zbog toga dræava mora biti odvojena i nepristrana glede vjerskog pouËavanja i propovijedanja. Novi zavjet jasno pokazuje razliËite ciljeve kraljevog zemaljskog kraljevstva i Kristovog duhovnog kraljevstva. Koncept odvojenih funkcija i sfera utjecaja jasan je novozavjetni doprinos koji postaje sve priznatiji u politiËkom druπtvu od prosvjetiteljstva, a osobito u razdoblju rastuÊeg pluralizma nakon Drugog svjetskog rata. Odvojenost crkve od dræave ima u viziji pluralistiËko druπtvo, sa slobodnom crkvom u slobodnoj dræavi. Kad se odræava ta delikatna ravnoteæa, ljudi mogu caru dati carevo, a slobodno i s ljubavlju Bogu Boæje. Bert B. Beach

CrkvaDrustvo

46 Black

19.01.2012, 10:07

47

KrπÊanin i politika Sluæba druπtvenoj zajednici i domovini Biblija pruæa viπe primjera osoba koje su sluæile svojoj zemlji i vladaru na visokom poloæaju, i koje je Bog mogao upotrijebiti zbog njihove vjernosti. KrπÊani slijede novozavjetno naËelo da treba uvijek vjerno sluæiti, bilo kao sluæbenik u javnom æivotu, poslodavac ili druπtveni djelatnik. Pavao je pisao: “Robovi, pokoravajte se svojim zemaljskim gospodarima sa strahopoπtovanjem, s iskrenoπÊu svoga srca, kao Kristu! Ne sluæite samo dok ste na oku kao da se ljudima æelite svidjeti, veÊ kao robovi Kristovi koji od svega srca vrπe volju Boæju! Sluæite dragovoljno kao da sluæite Gospodinu, a ne ljudima.” (Efeæanima 6,5-7) Usporedba o talentima takoer podræava vrlinu vjernosti u sluæbi u rijeËima posljednje pohvale: “Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato Êu te nad velikim postaviti: Ui u veselje gospodara svoga!” (Matej 25,21) Jasno je da krπÊaninova pobuda za sluæenje i bilo kakav rad mora biti znatno viπe od novËane nagrade ili druπtvenog prestiæa. VjernoπÊu u radu krπÊanin otkriva u kakvog Boga vjeruje. I kao jasan prikaz besmislenosti ozakonjivanja vjere, bogosluæja, pa Ëak dobrog rada i ponaπanja, Isus je uputio poziv na osobni odnos, koji je pravi poticaj krπÊaninu: “Viπe vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna πto namjerava uËiniti gospodar. Nazvao sam vas prijateljima...” (Ivan 15,15) Kad upozna Boga kao pouzdanog Prijatelja koji spaπava, krπÊanin Êe dræati na umu: “I πto god nakaniπ uËiniti, uËini dok moæeπ...” i “©to god Ëinite, Ëinite od

CrkvaDrustvo

47 Black

19.01.2012, 10:07

48

CRKVA I DRU©TVO

sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima.” (Propovjednik 9,10; Koloπanima 3,23)

Mjesne vlasti i sluæba druπtvenoj zajednici Od adventista katkad traæe da pomognu u mjesnim druπtvenim poslovima tako da sluæe u vijeÊima ili odborima. To moæe biti prigoda da sluæimo svojoj druπtvenoj zajednici, svojoj zemlji ili vlastima davanjem mudrih savjeta u izradi dobrih zakona za druπtvo. Ako nas pozovu da tako sluæimo, dajmo jasno do znanja da subotom ne moæemo biti na sastancima niti obnaπati duænosti buduÊi da je subota Boæji sveti dan, ali da smo u ostale dane spremni pomoÊi koliko je god moguÊe ako se sluæba ne sukobljuje s naπim vjerskim naËelima i crkvenim odgovornostima.

Prigode za javnu sluæbu Isus je prikazao razliku izmeu ponaπanja zemaljskih vladara i nesebiËne sluæbe koja treba obiljeæavati Njegove sljedbenike: “Kraljevi narodâ gospodare nad njima, i oni koji vrπe vlast nad njima hoÊe da se zovu dobrotvori. A vi ne tako! Naprotiv, tko je najveÊi meu vama, neka bude kao najmanji, a starjeπina kao posluænik.” (Luka 22,25.26) KrπÊanima koje su vlasti zaposlile na vodeÊim poloæajima ili u javnoj sluæbi, pruæaju se velike moguÊnosti da uporabe svoje darove i talente za dobro druπtva i zemlje. Za svoju vjernost i dobar karakter katkad budu nagraeni veÊim odgovornostima i tako dolaze na utjecajna i vaæna mjesta. Ljudi na takvim poloæajima moraju nastaviti raditi za dobro svih i sve Ëiniti “na slavu Boæju” (1. KorinÊanima 10,31), a ne radi ostvarenja sebiËnih ciljeva ili vlastite promocije i interesa.

CrkvaDrustvo

48 Black

19.01.2012, 10:07

49

KR©∆ANIN I POLITIKA

Biblijski primjer Boæjih ljudi koji su zauzimali istaknute poloæaje vlasti, pokazuju da nisu pokazali osobnu ambicioznost. Umjesto toga su Boæjom Promisli postavljeni na utjecajne poloæaje. Posvetili su se svojemu radu i bili spremni nesebiËno sluæiti Bogu i narodu. Josip, Daniel, Estera i Nehemija odigrali su svojom vjernoπÊu vaænu ulogu u Boæjem planu. Mnogi adventisti u svijetu danas su na sliËnim odgovornim poloæajima.

PojedinËevo svjedoËenje Kad su vjernici izabrani za neku javnu sluæbu ili odgovoran poloæaj, utjecaj njihovoga æivota i primjera joπ je veÊi i zahtijeva veÊu pozornost. Svojim postupcima i naËinom æivljenja snaæno utjeËu na dobro ili na zlo i imaju prigodu biti vaæni svjedoci za istinu, kao Daniel i njegovi prijatelji u Babilonu. Vjernike koji su postali predstavnici vlasti (mjesnih, pokrajinskih ili dræavnih) ili su kandidati na izborima, crkva ne treba kritizirati ili poduzimati stegovne mjere zbog njihove odluke sve dok njihovo glediπte ili ponaπanje nisu u suprotnosti s jasnim uËenjem i mjerilima crkve ili dok ne izazivaju sramotu i podjelu. Dokle god takvi vjernici podræavaju naËela i vjerovanje AdventistiËke crkve, ne treba ih spreËavati da budu Ëlanovi crkve ili da obnaπaju duænosti u crkvi.

KrπÊaninovo sudjelovanje Moramo shvatiti vaænost svojega primjera u politiËkom i javnom æivotu i nastojati ne uËiniti niπta πto bi moglo nanijeti sramotu Boæjem djelu ili umanjiti naËela crkve. Ljudi Ëesto prosuuju o crkvi prema svjedoËenju i æivotu njezinih vjernika koji sluæe na istaknutim poloæajima. »esto su pozitivni svjedoci, ali kat-

CrkvaDrustvo

49 Black

19.01.2012, 10:07

50

CRKVA I DRU©TVO

kad su za crkvu neugodno iznenaenje i loπa reklama. Petar je pozvao krπÊane da se dobro ponaπaju meu poganima kako bi proslavili Boga (1. Petrova 2,12).

Utjecaj na vlasti Teπko je odgovoriti na pitanje o tome koliko se krπÊanin treba koristiti svojim odgovornim poloæajem da bi utjecao na zakonodavstvo ili dræavne vlasti. OpÊenito govoreÊi, krπÊanin Êe uvijek raditi na tome da podræi mjerila moralnosti i naËela upravljanja koja Êe saËuvati mir, pravdu, zakon i red te prava svih pojedinaca. Pojedinci ne smiju nikad zlorabiti svoju moÊ ili utjecaj da bi stekli koristi ili prednosti za sebe, svoju crkvu ili neku manjinu. KrπÊanski politiËar ili javni duænosnik treba biti nepristran i raditi za dobro Ëitave druπtvene zajednice. Meutim, trebaju se koristiti svojim utjecajem i primjerima da bi promicali krπÊanska naËela moralnosti. Mogu doÊi trenuci krize, kad su Boæje djelo, crkva ili pojedinci u opasnosti i kad posveÊeni krπÊani na odgovornim poloæajima mogu paæljivim prikazom i diplomacijom pomoÊi u otklanjanju nevolje. Biblija daje nekoliko primjera o tome kako je Bog upotrijebio pojedince da utjeËu na vladare svojega doba i tako izbjegnu katastrofu, tragediju ili napade na Boæji narod. Josip je pomogao spasiti Egipat od gladi i osigurati zaπtitu sinovima Izraelovim u Goπenu. ZahvaljujuÊi svojemu utjecajnom poloæaju, mogao je osigurati Boæjemu narodu smjeπtaj u plodnoj dolini te pokrajine. Nema sumnje da je stari prorok Daniel objasnio Kiru boæanska proroËanstva o Izraelu, a on je nakon toga izdao proglas o povratku Æidova u Jeruzalem i osigurao sredstva za obnovu. Poslije su Ezra i Nehemija uspjeli dobiti Artakserksovu pomoÊ za dovrπenje izgradnje. Æivot

CrkvaDrustvo

50 Black

19.01.2012, 10:07

51

KR©∆ANIN I POLITIKA

Boæjega naroda u cijeloj zemlji spaπen je u Esterino doba od potpunog uniπtenja njezinom intervencijom protiv Hamanova proglasa. Utjecaj posveÊenih pojedinaca na visokim poloæajima Ëesto je pomagao Boæjemu narodu i omoguÊio napredovanje Boæjega djela. KrπÊanima koji sluæe svojoj zemlji ili druπtvenoj zajednici na odgovornim poloæajima i u doba krize, kaæemo ono πto je Mordokaj rekao Esteri: “Tko zna nisi li se baπ i popela do kraljevske Ëasti zbog Ëasa kao πto je ovaj?” (Estera 4,14)

Politika AdventistiËka crkva zadræava aktivan neutralni poloæaj prema politici. Mi poπtujemo razliËite politiËke procese koji postoje u razliËitim oblicima vlasti, ali ne savjetujemo vjernike u politiËkim stvarima ili podræavanju bilo koje politiËke stranke. Neki se vjernici bave politikom. To je njihova osobna odluka. Meutim, zbog Ëestog suparniπtva i nesnoπljivosti meu politiËkim strankama, krπÊanima koji se æele kandidirati za neki odgovoran poloæaj bolje je da to uËine kao neovisni kandidati. To znaËi da su slobodni djelovati prema vlastitim uvjerenjima kad predstavljaju biraËko tijelo i nisu vezani poloæajem ili smjernicama politiËkih stranaka. Meutim, adventistiËkim propovjednicima, nastavnicima i drugim sluæbenicima crkve zabranjeno je ukljuËivanje u politiku. Vaæno je da se svi crkveni sluæbenici suzdræe od svake politiËke aktivnosti kako bi crkva saËuvala potpunu nepristranost. Od svih propovjednika i nastavnika se traæi da posvete nepodijeljenu pozornost svojoj odgovornoj zadaÊi u crkvi i da se suzdræe od svake politiËke aktivnosti ili kampanje za politiËke stranke.

CrkvaDrustvo

51 Black

19.01.2012, 10:07

52

CRKVA I DRU©TVO

PiπuÊi mladom propovjedniku Timoteju, Pavao je dao sliËan savjet o opasnosti svjetovnom zaokupljenosti: “Nijedan se vojnik u sluæbi ne zapleÊe u poslove svakidaπnjeg æivota kako bi ugodio vojskovoi.” (2. Timoteju 2,4)

Izbori i glasovanje U demokratskim druπtvima izbori su jedini naËin biranja predstavnika naroda koji Êe voditi zemlju i njome upravljati. Izbori se obiËno raspisuju da bi se saznala volja naroda. Meutim, u politiku i postupke izbora katkad se uvlaËe nepoπtenje i korupcija. AdventistiËka crkva ne govori vjernicima kako trebaju glasovati, veÊ im jednostavno savjetuje da uËine ono πto vjeruju da je ispravno. Ne trebamo se ukljuËivati u politiËku kampanju, veÊ svoju odluku zadræati privatnom. U nekim zemljama vlasti kaæu da moæemo odluËiti hoÊemo li glasovati, a u drugima je glasovanje obvezatno. ObiËno je naπa odgovornost i pravo kao graana da glasovanjem izrazimo kojega smo kandidata izabrali. Meutim, moæe se dogoditi da krπÊanin osjeÊa kako nema dostojnih kandidata ili da su politiËki problemi toliko nejasni da je bolje suzdræati se od glasovanja. U drugim prigodama mogu postojati dobri razlozi zaπto bismo trebali glasovati. Primjerice, mogli bismo glasovati za kandidata koji je zainteresiran za trezvenjaπtvo ili vjersku slobodu i oËuvanje ljudskih prava. Moramo izbjegavati stranaËke politike i glasovanje za neki manifest, jer Êe uvijek biti prijedloga s kojima se krπÊanin ne moæe sloæiti.

CrkvaDrustvo

52 Black

19.01.2012, 10:07

53

KR©∆ANIN I POLITIKA

Nesudjelovanje u kampanjama i politiËkom agitiranju Sasvim je jasno da u crkvu ne smijemo dopustiti ulaz politiËkim pitanjima i kampanjama za pojedince. Crkva se ne treba mijeπati u politiËke sukobe, nego mora saËuvati neutralnost. Propovjedaonica ili sastanak u crkvi nikad se ne smiju uporabiti kao platforma za politiËku kampanju. Kad je rasprava o nacionalnoj valuti u doba Ellen G. White postala politiËko pitanje, ona je rekla: “Znamo li kako Êemo najbolje ugoditi Spasitelju? To neÊe biti ukljuËivanjem u politiËke govore, ni s propovjedaonice niti izvan nje. ... Iznenadilo me kad sam vidjela muπkarce, koji tvrde da vjeruju istinu za ovo doba, kako su se uzbudili oko pitanja. ... Neki propovjednici su se istaknuli time πto su u svoje propovijedi utkali te teme. Uzbueno su se ukljuËili opredjeljujuÊi se u pitanjima za koja nisu dobili Gospodnji nalog da se umijeπaju. ... Mi ne trebamo sudjelovati u tom politiËkom sukobu oko novca.” (Testimonies to Ministers, str. 331, 332, 335) Oπtro se usprotivila i svakom obliku prezentacije, sluæbeno ili drukËije, koja Êe nagovijestiti neku vrstu politiËke potpore. “Bez obzira na to kakvo je vaπe miπljenje glede glasovanja u politiËkim pitanjima, ne trebate ga objavljivati perom ni glasom. ... BraÊo moja, nemojte zaboraviti da nikoga od vas Gospodin nije ovlastio da u naπim Ëasopisima objavi svoje politiËke sklonosti ili da o njima govori vjerniπtvu kad se narod okupi da bi sluπao Gospodnju RijeË. ... Kao narod ne trebamo se mijeπati u politiËka pitanja. ... Zadræite glasovanje za sebe. Nemojte smatrati svojom duænoπÊu bilo koga nagovarati da postupi kao vi.” (Selected Messages, sv. 2, str. 336.337)

CrkvaDrustvo

53 Black

19.01.2012, 10:07

54

CRKVA I DRU©TVO

Glasovanje i svetkovanje subote ObiËno se izbori ne odræavaju subotom, ali ako se odræavaju, dræimo na umu da glasovanje nije subotnja duænost. Naπa obveza prema Bogu dolazi prije naπe obveze prema zemaljskim vlastima. Meutim, glasovanje je obiËno omoguÊeno nakon zalaska sunca, nekim drugim naËinom (glasovanje poπtom) ili, zbog odsutnosti biraËa, dan ranije ili prije poËetka subote. Sudjelovanje u glasovanju obiËno Êe biti omoguÊeno da bi se poπtivalo vjerska osvjedoËenja adventista. Moramo cijeniti takvu moguÊnost i uËiniti sve πto je moguÊe da bismo suraivali s vlastima kao odgovorni i vjerni graani.

Referendumi Da bi saznale volju naroda o odreenom pitanju, vlasti provode i posebno glasovanje. To se naziva referendum. KrπÊani Êe se koristiti svojim pravom sudjelovanja na referendumu, posebice kad im to pruæa prigodu da podræe vjersku slobodu, trezvenost ili druga moralna pitanja.

Opasnosti vjerskog zakonodavstva Jedna od najveÊih opasnosti s kojima se adventisti na poloæajima vlasti suoËavaju jest kuπnja da zlouporabe svoj utjecaj kako bi se prihvatili zakoni koji Êe nametnuti njihove vjerske ideale. Ako adventisti postanu glavna snaga u nekoj druπtvenoj zajednici, postoji opasnost da iskoriste tu prigodu. Meutim, kako smo veÊ istaknuli, duhovno podruËje nije stavljeno pod autoritet graanskih vlasti. Nijedna zemaljska sila ili vlast nema pravo stvarati zakone u vjerskim stvarima, a crkva se nikad ne smije koristiti svojim utjecajem ili moÊi da

CrkvaDrustvo

54 Black

19.01.2012, 10:07

55

KR©∆ANIN I POLITIKA

bi stvarala zakone ili prisiljavala druge da se pokoravaju njezinim vjerovanjima i praksi. Kad god su duhovni voe s pomoÊu graanske prisile nastojali ojaËati svoj poloæaj i ostvariti svoje æelje, rezultati su bili tragiËni. Bogu nije prihvatljiv nikakav oblik vjerske prisile s pomoÊu graanskih vlasti. Zavrπna kriza u ovome svijetu i zavrπni napad na Boga i Njegov narod upravo Êe biti posljedica takvog ujedinjenja Crkve i dræave (Otkrivenje 12,17; 13. poglavlje; 17,12-14).

CrkvaDrustvo

55 Black

19.01.2012, 10:07

56

CRKVA I DRU©TVO

Vjerska sloboda i ljudska prava Bog slobode i Evanelja Isus je otpoËeo svoju sluæbu objavom da je pomazan “da donese(m) Radosnu vijest siromasima, da navijesti(m) osloboenje zarobljenicima... da oslobodi(m) potlaËene...” (Luka 4,18) Mnogi su ljudi u danaπnjem svijetu potlaËeni, tiranizirani od diktatorskih reæima, robovi su loπih navika, uskraÊena im je sloboda savjesti i vjere. KrπÊanska je vijest i zadaÊa crkve donijeti takvim ljudima slobodu. Isus je rekao: “Upoznat Êete istinu, a istina Êe vas osloboditi. ... Ako vas Sin oslobodi, zaista Êete biti slobodni.” (Ivan 8,32.36) To je bît Evanelja. Prava sloboda moæe se naÊi samo u Isusu Kristu — osloboenje od grijeha, od robovanja Zakonu i osloboenje od smrti (Rimljanima 6,1620; 2. KorinÊanima 3,17; Rimljanima 8,2; GalaÊanima 2,4; 5,1.13). Bog je Bog slobode, a slobodu svojih stvorenja cijeni viπe od svega. Pravo na slobodu savjesti uroeno je pravo svake stvorene osobe, dobiveno od Boga (Postanak 1,26.27; Psalam 8,5-10). Ljudi su stvoreni sa slobodnom voljom i moguÊnoπÊu izbora, bilo da posluπaju ili ne posluπaju, da vjeruju ili ne vjeruju (Joπua 24,5; Izlazak 1,18-20; Ivan 12,47). Bog nikoga ne prisiljava na posluπnost. Ni crkva ni dræava ne smiju pokuπati pokoriti pojedinËevu savjest ili ga prisiljavati da vjeruje ili Ëini neπto πto se protivi njegovoj volji ili savjesti (Rimljanima 14,2-5). Bog oËekuje od Ëovjeka iskrenu ljubav: “Ako me ljubite, vrπit Êete moje zapovijedi.” (Ivan 14,15) To se ne moæe postiÊi silom ili prisiljavanjem, jer je potpuno suprotno Boæjoj volji i nakani.

CrkvaDrustvo

56 Black

19.01.2012, 10:07

57

VJERSKA SLOBODA I LJUDSKA PRAVA

Ellen G. White mnogo govori o uporabi sile u odnosu prema Bogu: “Bog nikad ne prisiljava volju ili savjest, dok se Sotona stalno koristi okrutnoπÊu kao sredstvom prisile ne bi li stekao nadzor nad onima koje drukËije ne moæe zavesti. Strahom i prisilom pokuπava zavladati savjeπÊu ljudi i osigurati njihovo πtovanje.” (Velika borba, Znaci vremena, izdanje 2010., str. 465) “Uporaba sile posljednje je sredstvo kojemu pribjegava svaka laæna religija.” (SDA Bible Commentary, sv. 7, str. 976) “Iako prisiljavanje moæe osigurati prividnu posluπnost, ono ... izaziva joπ odluËniju pobunu u srcu.” (Odgoj, str. 256) “Primjena sile protivna je naËelima Boæje vladavine. Bog æeli jedino sluæbu iz ljubavi, a ljubav se ne moæe zapovjediti, niti se moæe zadobiti silom ili vlaπÊu.” (Isusov æivot, str. 9) “Bog daje dovoljno svjetlosti i dokaza da bi osposobio Ëovjeka za razlikovanje istine od zablude. Ali On ne prisiljava ljude da prihvate istinu. Ostavlja ih slobodnima da izaberu dobro ili zlo.” (SDA Bible Commentary, sv. 6, str. 1112) Ako to vrijedi za Boga, onda moramo slijediti Njegov primjer. Ljudska prava i slobode moraju se protegnuti i na druge i moraju se poπtivati i Ëuvati. KrπÊani trebaju nastojati miroljubivim sredstvima promicati ta prava i druge izbavljati od tlaËenja, ropstva i zarobljeniπtva. To je obuhvaÊeno obvezom da ljubimo “bliænjega svoga kao samoga sebe” i da “sve πto æelite da ljudi Ëine vama, Ëinite i vi njima” (Matej 22,39; 7,12).

Povijest ukljuËivanja adventista u obranu vjerskih sloboda Zanimanje i aktivnost adventista na podruËju vjerske slobode vidljivi su od samoga poËetka, i to prije

CrkvaDrustvo

57 Black

19.01.2012, 10:07

58

CRKVA I DRU©TVO

organiziranja AdventistiËke crkve 1863. godine. Nema sumnje da je potreba za slobodnom subotom bila jedan od glavnih poticaja. Meutim, prvo spominjanje vjerske slobode povezano je s adventistiËkim razumijevanjem proroπtva. Nekoliko je adventistiËkih pisaca joπ 1850-ih ustvrdilo da se “dva roga kao u janjeta” iz Otkrivenja 13,11 odnose na graansku i vjersku slobodu, iz Ëega se razvilo jasno uvjerenje o potrebi odvajanja crkve i dræave. Potreba za adventistiËkim glediπtem o neborbenom statusu u doba Graanskog rata navela je Generalnu konferenciju da 1864. poπalje J. N. Andrewsa u Washington da se obrati Ëlanovima vlade. Nakon toga su pokuπaji Nacionalne udruge za reforme da uvede nedjeljne zakone zahtijevali nove posjete Washingtonu i dosta zagovaranja vjerske slobode. Od posebne vaænosti za informiranje javnosti bili su Ëasopisi Sabbath Sentinel (poËeo izlaziti 1884.) i American Sentinel (poËeo izlaziti 1886. godine). Prijedlog Blairovog nedjeljnog zakona 1888. (traæilo se da nedjelja bude ozakonjeni blagdan) naveo je Generalnu konferenciju na osnivanje Odbora za tisak o vjerskoj slobodi. Njegov uspjeh doveo je do osnivanja Nacionalne udruge za vjersku slobodu. “AdventistiËka glediπta o vjerskoj slobodi iznesena su 1889. kao Deklaracija naËela Nacionalne udruge za vjersku slobodu, organizirane te godine u Battle Creeku, u saveznoj dræavi Michigan. »etiri rezolucije, izravno povezane s vjerskom slobodom, glasile su: •

Mi vjerujemo u podræavanje graanske vlasti i pokoravanje njezinim ovlastima.

•

OdriËemo pravo svakoj graanskoj vlasti da zakonom regulira vjerska pitanja.

CrkvaDrustvo

58 Black

19.01.2012, 10:07

59

VJERSKA SLOBODA I LJUDSKA PRAVA

•

Vjerujemo da je pravo, i treba biti povlastica svakog Ëovjeka da bogosluæbuje u skladu sa svojom savjesti.

•

Takoer vjerujemo da je naπa duænost koristiti se svakim zakonitim i Ëasnim sredstvom u spreËavanju graanske vlasti u proglaπenju vjerskih zakona da bismo mi i ostali graani mogli uæivati neprocjenjive graanske i vjerske blagoslove.” (The SDA Bible Commentary, sv. 10, str. 1198)

Sloboda vjere i drugih ljudskih prava najbolje se πtiti kad je zakonom zaπtiÊena od dræave. Meutim, moramo stalno paziti, Ëuvati, pratiti i voditi raËuna o primjeni tih zakona i promicati vjersku slobodu preko sudstva i zakonodavstva. Jedan od najstarijih crkvenih odjela nastavio se razvijati u sveobuhvatnosti i obujmu. Njegovu kasniju povijest nalazimo u SDA Bible Commentary, sv. 10, str. 1158—1164.

Meunarodne deklaracije o pravima Sloboda miπljenja, savjesti i religije ukljuËena je kao jedno od vaænih, uroenih ljudskih prava, i takva je priznata u nizu deklaracija prihvaÊenih od Ujedinjenih naroda i ratificirana od mnogih vlada: 1. Deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima (1948.), »lanak 18. — vidi Dodatak 4. 2. Meunarodna konvencija o graanskim i politiËkim pravima (1976.), »lanak 18. 3. Deklaracija o ukidanju svih oblika nesnoπljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja (1981.) — vidi Dodatak 3.

CrkvaDrustvo

59 Black

19.01.2012, 10:07

60

CRKVA I DRU©TVO

4. Europska konvencija o ljudskim pravima: Svatko ima pravo na slobodu miπljenja, savjesti i vjere; to pravo podrazumijeva slobodu ostajanja pri svojoj vjeri ili uvjerenju i slobodu usvajanja vjere ili uvjerenja po svojemu izboru te slobodu da pojedinaËno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, oËituje svoje vjerovanje ili uvjerenje ispovijedanjem vjere, obavljanjem obreda, pohaanjem bogosluæja i svetkovanjem. Sloboda oËitovanja svojega vjerovanja ili uvjerenja moæe se podvrgnuti jedino ograniËenjima koja su predviena zakonom i koja su u demokratskom druπtvu u interesu zaπtite javne sigurnosti poretka, zdravlja i morala, ili zaπtite prava i sloboda drugih.

Promjena kalendara i subota Sedmodnevni tjedan i redoslijed dana u naπemu kalendaru doπao je nepromijenjen od starih vremena. »ak ni promjene kalendara 1582. nisu utjecale na uobiËajen redoslijed dana, nego samo na brojËani redoslijed. Meutim, u novije doba pojavili su se prijedlozi i pokuπaji da se promijeni struktura kalendara kako bi mjeseci imali jednak broj dana. Ta radikalna promjena znaËila je da se povremeno umetnu “prazni” dani i da se prekine sedmodnevni ciklus. Adventisti i druge vjerske skupine usprotivile su se toj promjeni i ona nije prihvaÊena. Meutim, odnedavno su tiskani kalenadari u kojima je ponedjeljak prvi, a nedjelja sedmi dan tjedna. To je djelomice uËinjeno zbog komercijalnih organizacija, kod kojih je ponedjeljak poËetak uobiËajenog poslovanja svakog tjedna i gdje je uobiËajena praksa da se nedjelja smatra “neradnim” danom, posveÊenim bogoπtovlju, od-

CrkvaDrustvo

60 Black

19.01.2012, 10:07

61

VJERSKA SLOBODA I LJUDSKA PRAVA

moru i rekreaciji. Premda taj kalendar odgovara sadaπnjoj poslovnoj praksi, biblijski je netoËan i vrlo opasan buduÊi da utvruje laænu tvrdnju da je nedjelja pravi dan odmora i sedmi dan tjedna. Tradicionalni kalendar joπ je saËuvao ispravnu identifikaciju nedjelje kao prvog, a subotu kao sedmog dana. Meutim, ako novi komercijalni kalendari budu naπiroko koriπteni i prihvaÊeni, identifikacija subote kao sedmoga dana u tjednu moæe se izgubiti i s vremenom Êe biti teπko objasniti zaπto svetkujemo subotu kao sedmi dan.

Nedjeljni zakoni Zakoni koji zabranjuju trgovanje, zapoπljavanje ili rekreaciju nedjeljom veÊ postoje na razliËitim stupnjevima u mnogim zemljama. Premda takvi zakoni diskriminiraju one koji ne svetkuju nedjelju i vrsta su religijskog zakonodavstva koje nikad ne bi smjelo postojati tamo gdje je crkva stvarno odvojena od dræave, u veÊini sluËajeva nisu prevelik problem. Sve dok nedjeljni zakoni ne primoravaju na bogoπtovlje toga dana i, prema tome, ne sukobljuju se s naπom savjesti, mi ih trebamo poπtivati, a ne izazivati predrasude ili sumnjiËavost. Nije mudro da adventisti krπe nedjeljne zakone koji zabranjuju samo javni rad, sport i sliËno. Trebamo ih rabiti kao prigodu za obavljanje misionarskog rada i drugih crkvenih aktivnosti. Ellen G. White je bilo pokazano da “kad sila odozdo bude potaknula ljude da nametnu svetkovanje nedjelje, adventisti trebaju pokazati mudrost tako πto Êe se suzdræati od obavljanja uobiËajenih poslova toga dana i posvetiti se misionarskom radu. Prkos nedjeljnim zakonima samo Êe ojaËati progonstvo od vjerskih revnitelja koji ih nastoje silom nametnuti. Nemojte im dati prigodu da vas nazivaju kr-

CrkvaDrustvo

61 Black

19.01.2012, 10:07

62

CRKVA I DRU©TVO

πiteljima zakona. Ni u kojemu sluËaju Boæji narod joj [nedjelji] ne treba iskazati Ëast. No æelim da shvate da ne vrπe Boæju volju ako izazivaju protivljenje kad On æeli da ga izbjegavaju. Time stvaraju tako ogorËenu predrasudu da je nemoguÊe objaviti istinu. Nemojte nedjeljom postupati protivno zakonu.” (Testimonies, sv. 9, str. 232, 235) Jasno je da biblijska proroËanstva proriËu kako Êe nametanje nedeljnoga bogosluæja na kraju biti “æig Zvijeri” (Otkrivenje 13,15-17) i da zbog odanosti Bogu moramo odbiti posluπnost takvim ljudskim zakonima (Djela 5,29). Duænost je Odjela za vjersku slobodu podræati cjelovitu vjersku slobodu i s vlastima raditi na uklanjanju nedjeljnih zakona. Kad god netko pokuπava unijeti nedjeljno zakonodavstvo ili restrikcije, ili kad god se traæi revizija Ustava, crkva treba poduzeti primjerene korake da bi sprijeËila vlasti u stvaranju zakona koji Êe diskriminirati one koji ne svetkuju nedjelju.

Sluæenje u vojsci Adventisti su uglavnom slijedili propise Boæjega Zakona: “Ne ubij” i Isusove rijeËi: “Ljubite svoje neprijatelje” pa su u ratnim razdobljima izbjegavali vojniËke duænosti. Isus je svojim sljedbenicima jasno pokazao da se kao graani nebeskog kraljevstva ne trebaju boriti (Ivan 18,36). Premda biblijski primjeri pod teokracijom u starozavjetna vremena pokazuju da je Boæji narod ratovao, novozavjetno naËelo glasi: “Ljubi bliænjega svoga kao samoga sebe.” Isusov primjer bio je “okretanje drugog obraza”, a kad su Ga vrijeali, On “nije zauzvrat vrijeao, muËen nije prijetio” (1. Petrova 2,23). Petru je rekao: “Vrati maË svoj u korice, jer svi koji se maËa hvataju od maËa ginu.” (Matej 26,52)

CrkvaDrustvo

62 Black

19.01.2012, 10:07

63

VJERSKA SLOBODA I LJUDSKA PRAVA

Zbog toga su adventisti pozvani da se dragovoljno ne javljaju u vojsku, a ako zakon zahtijeva sluæenje u vojsci, da traæe neborbeni status. Kao lojalni graani svoje zemlje spremni smo joj sluæiti na svaki naËin koji moæe spasiti æivot bez krπenja Boæjih zapovijedi. Zbog toga adventisti obiËno sluæe u sanitetskoj sluæbi ili u civilnim duænostima. U ratu je potrebna skrb za ranjene i umiruÊe pa moæemo pomoÊi vlastima radeÊi u bolnicama ili se pridruæiti medicinskom osoblju, spremni spaπavati æivote. Ta prigoda nije uvijek dostupna u vojsci u mirnodopsko doba, ali svatko mora sâm odluËiti kakvo Êe glediπte zauzeti. Moramo shvatiti da se svetkovanje subote i primjerena prehrana u vojsci ne dobivaju lako. Meutim, adventisti se trebaju sjeÊati da svetkuju subotu (Izlazak 20,8-11) odbijanjem obavljanja uobiËajenih poslova toga dana i poπtivanjem adventistiËkih zdravstvenih naËela, dræeÊi na umu da je naπe tijelo hram Boæji (1. KorinÊanima 6,19). Sluæenje vojnog roka obvezatno je u mnogim zemljama. Adventistima se obiËno dopuπta obavljanje civilnih ili neborbenih duænosti. Tamo gdje sluæenje u vojsci nije obvezatno, adventistima savjetujemo da ne stupaju u vojsku. Oni koji odluËe dragovoljno stupiti u vojsku, morat Êe poπtivati propise vojnih snaga i nemaju pravo oËekivati posebne prednosti ili iznimke.

Sindikati Razvitak mnogih velikih industrija u zapadnim druπtvima i zapoπljavanje velikog broja ljudi u raznim strukama i zvanjima doveli su do organiziranja udruga i konfederacija zaposlenika da bi se zaπtitila prava i radni uvjeti zaposlenika i dobile bolje plaÊe. Rad tih udruga nekad je bio koristan jer su osiguravale bolje radne

CrkvaDrustvo

63 Black

19.01.2012, 10:07

64

CRKVA I DRU©TVO

uvjete. Meutim, sluæile su se silom i drugim nezakonitim sredstvima da bi ostvarile svoje ciljeve. Udruæivanjem u sindikate ti su ljudi Ëesto mogli izvrπiti pritisak na poslodavce ili vlasti da prihvate njihove zahtjeve. Kad sindikati ne mogu dobiti πto æele, mogu proglasiti πtrajk i zahtijevati od svih svojih Ëlanova da prekinu rad. U takvim sukobima izmeu radnika i poslodavaca krπÊanin se ne moæe opredijeliti ni za jednu stranu. Ne smije nas motivirati sebiËnost ili lakomost. Mi moramo ostati izvan sukoba i uvijek dræati na umu da smo Boæje sluge. Biblija kaæe: “Nikomu ne Ëinite nasilja” i “sluga se Gospodnji ne smije svaati” (Luka 3,14; 2. Timoteju 2,24). Ivan Krstitelj je govorio rimskim vojnicima: “Ne traæite niπta viπe nego πto vam je odreeno... budite zadovoljni svojom plaÊom!” (Luka 3,13.14) Pavao je uËio krπÊanske vjernike: “Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom” (2. KorinÊanima 6,14), a Ellen G. White je upozorila da se “ne ujedinjujemo s tajnim druπtvima ili sindikatima” (Testimonies, sv. 7, str. 84). “Oni koji tvrde da su Boæja djeca, ne smiju se nikako vezati sa sindikatima koji su osnovani ili Êe biti osnovani. Gospodin to zabranjuje.” (Selected Messages, sv. 2, str. 142) Zbog toga se adventisti ne trebaju uËlaniti u sindikate. U veÊini zemalja, Ëak i kad je Ëlanstvo u sindikatima obvezatno, moguÊe je dobiti izuzeÊe na osnovi uvjerenja svoje savjesti ili vjere. To obiËno zahtijeva poseban zahtjev za izuzeÊem od Ëlanstva u sindikatu i izlazak pred neki forum (sud). Zbog toga Êe adventisti biti spremni izravno se nagoditi s poslodavcem ili zaposlenicima oko radnih uvjeta ili plaÊe bez taktike sukobljivanja skupina koje vrπe pritisak ili sindikata.

CrkvaDrustvo

64 Black

19.01.2012, 10:07

65

VJERSKA SLOBODA I LJUDSKA PRAVA

Pravni sporovi Pavao u Rimljanima 12,18.19 kaæe: “Ako je moguÊe — koliko je do vas — budite u miru sa svima! Ne osveÊujte se, ljubljeni, sami, veÊ to prepustite srdæbi Boæjoj, jer stoji pisano: ‘Osveta je moja — veli Gospodin — ja Êu je vratiti.”’ Zbog toga krπÊanin treba uËiniti sve da bi mirno i nesebiËno rijeπio takve sporove. U 1. KorinÊanima 6,7.8 Pavao govori o istom problemu i predlaæe da je na kraju bolje pretrpjeti nepravdu i πtetu nego uÊi u sukob s bratom. U takvim stvarima Boæji narod treba pokazati Kristov nesebiËni duh (Filipljanima 2,3-5). Trebamo se sjetiti Njegovog obeÊanja da Êe “krotki naslijediti zemlju” (Matej 5,5). Postoje trenuci kad Êe Isusov sljedbenik biti spreman podnijeti nepravdu radije nego stvoriti problem i prouzoËiti sukob. Nepravda i loπe postupanje bit Êe cijena koju neki moraju platiti da bi mogli posvjedoËiti o Boæjoj ljubavi i postupiti prema zlatnom pravilu (Matej 7,12).

CrkvaDrustvo

65 Black

19.01.2012, 10:07

66

CRKVA I DRU©TVO

Odnosi prema drugim crkvama

ZadaÊa krπÊanske crkve Kad je Isus osnovao svoju crkvu na Zemlji, uËinio je to da bi ona objavila radosnu vijest o spasenju i dovrπila djelo koje je On zapoËeo. UËenici su dobili nalog: “Idite po svemu svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju” i “Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! UËite ih da vrπe sve πto sam vam zapovjedio!” (Marko 16,15; Matej 28,19.20) Prvu krπÊansku crkvu Ëinili su Isusovi sljedbenici iz razliËitih zemalja i kultura. To nije bila neka posebna vjerska zajednica, veÊ je predoËavala “Tijelo Kristovo”, Ëlanove Boæjega kuÊanstva nazidanog “na pravom temelju — na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus” (Efeæanima 2,20). Danas je crkva podijeljena u mnoge denominacije zbog razliËitih doktrina i tradicija. Meutim, veÊina krπÊanskih crkava prihvaÊa Bibliju i vjeruje u spasenje po Isusu Kristu. Postoje zajedniËka podruËja slaganja i æelja da se ostvari zadaÊa crkve.

Naπa posebna uloga i vijest Adventisti vjeruju da u ove posljednje dane trebaju ispuniti osobitu ulogu kao “ostatak” Boæje crkve koja je postojala u svim vremenima (Otkrivenje 2. i 3. poglavlje; 12,17). Ne vidimo nikakve potrebe za natjecanjem s drugim crkvama, ali moramo poπtivati Boæju zapovijed i “proricati o mnogim pucima, narodima, jezicima i kraljevima” (Otkrivenje 10,11).

CrkvaDrustvo

66 Black

19.01.2012, 10:07

67

ODNOSI PREMA DRUGIM CRKVAMA

Odreena vijest koju trebamo objaviti u ove posljednje dane prikazana je u Otkrivenju 14. poglavlju kao vijest trojice anela neposredno prije Isusovog dolaska. Opisana je kao neprolazna radosna vijest namijenjena “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku” (Otkrivenje 14,6). ©toviπe, mi trebamo ovome svijetu u posljednje vrijeme objaviti istinu o Bogu. Tu vaænu vijest ne moæemo prepustiti drugima. “Tama pogreπnih zamisli o Bogu obavija ovaj svijet. Ljudi viπe ne poznaju pravi Boæji karakter. Pogreπno su ga shvatili i pogreπno protumaËili. Upravo u to vrijeme treba se objaviti boæanska poruka koja prosvjetljuje svojim utjecajem, poruka koja ima spasonosnu moÊ. Treba ‘u susret zaruËniku’ objaviti istinu o Boæjem karakteru. Tamu ovoga svijeta treba odagnati svjetlo Njegove slave, svjetlo Njegove dobrote, milosti i istine.” (Ellen G. White, Isusove usporedbe, str. 285, 286) Zbog toga su adventisti pozvani iÊi i tu vijest objaviti svuda. Zato ne mogu prihvatiti nikakvu teritorijalnu podjelu ili ograniËenja da djeluju samo u dodijeljenim podruËjima.

Vrijednost drugih crkava Adventisti priznaju vrijednost drugih krπÊanskih zajednica i raduju se, kao Pavao, kad god se navijeπta Evanelje o Isusu Kristu (Filipljanima 1,15-18). Svjesni smo da je istina progresivna, da Bog prihvaÊa ljude kakvi jesu i vodi ih dubljem poznavanju istine i prisnijoj zajednici sa sobom (Izreke 4,18; Djela 17,23.30; 10,34.35; Ivan 16,13). Adventisti ne smiju prezirati niti pokuπati sprijeËiti djelovanje drugih krπÊana, veÊ prihvatiti da su svi koji priznaju Isusovo ime Boæja djeca (Marko 9,38-40; Ivan 4,2.15; 5,1; 1. KorinÊanima 12,3).

CrkvaDrustvo

67 Black

19.01.2012, 10:07

68

CRKVA I DRU©TVO

Iskreni krπÊani u drugim crkvama DræeÊi na umu navedene tekstove, priznajemo da su mnoga Boæja vjerna djeca u drugim crkvama i religijama. Sâm Isus je rekao: “Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovËinjaka; i njih mi treba dovesti; one Êe Ëuti glas moj, te Êe biti jedno stado i jedan pastir.” (Ivan 10,16) “U svakoj crkvi ima iskrenih krπÊana...” (Ellen G. White, Evangelism, str. 234) “U naπemu svijetu ima mnogo krπÊanskih djelatnika koji joπ nisu Ëuli za veliËanstvene i Ëudesne istine koje poznajemo. Oni obavljaju dobro djelo u skladu sa svjetloπÊu koju imaju.” (Testimonies to Ministers, str. 416) Posljednji poziv upuÊen Boæjem narodu opisan je u Otkrivenju: “Iziite iz nje, moj narode!” (Otkrivenje 18,4) To pokazuje da je mnogo Boæjeg naroda joπ uvijek u otpalim crkvama. Naπ posao nije da ih osuujemo, veÊ da ih s ljubavlu pozivamo. “No bez obzira na vrlo rasprostranjeno opadanje vjere i poboænosti, u tim crkvama ima pravih Kristovih sljedbenika. Prije nego πto Boæji sudovi padnu na Zemlju, u Gospodnjem Êe narodu doÊi do takvog buenja prvobitne poboænosti kakve nije bilo od doba apostola. ... Mnogi Êe propovjednici i ljudi radosno prihvatiti velike istine πto ih je Bog odluËio objaviti u to doba da bi se narod pripremio za drugi Gospodnji dolazak.” (Ellen G. White, Velika borba, str. 367)

Uljudno i taktiËno djelovanje Kad dolaze u kontakt s drugim vjerskim skupinama, adventisti trebaju biti vrlo paæljivi da ne izazovu sukob ili protivljenje. Svoju vijest trebamo iznijeti taktiËno i diskretno. Isus je rekao: “Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!” (Matej 10,16) Ellen G. White kaæe: “Kad poËnete raditi u novom kraju, nemoj-

CrkvaDrustvo

68 Black

19.01.2012, 10:07

69

ODNOSI PREMA DRUGIM CRKVAMA

te misliti da je vaπa duænost ljudima odmah kazati: ‘Mi smo adventisti sedmoga dana. Vjerujemo da je subota dan odmora i ne vjerujemo u besmrtnost duπe. To Êe Ëesto stvoriti veliku zapreku izmeu vas i onih do kojih æelite doprijeti. Kad vam se pruæi prigoda, govorite im o toËkama doktrine s kojima se moæete sloæiti. Govorite o potrebi praktiËne poboænosti. Pokaæite im da ste krπÊanin, da æelite mir i da volite njihove duπe. Neka vide da ste savjesni. Tako Êete steÊi njihovo povjerenje, a onda Êe biti dovoljno vremena za doktrine.” (Gospel Workers, str. 119.120) “Kad radite u nekom mjestu gdje duπama poËinju otpadati ljuske s oËiju pa vide ljude koji hodaju kao stabla, budite jako paæljivi da istinu iznesete tako da ne izazovete predrasude i ne zatvorite vrata srca za istinu. Sloæite se s ljudima u svemu u Ëemu se moæete dosljedno sloæiti.” (Evangelism, str. 141, 142) “U iznoπenju vijesti nemojte ustati protiv drugih crkava. ... Boæji aneli vide u raznim vjerskim zajednicama mnoge do kojih moæemo doprijeti samo uz najveÊi oprez.” (Evangelism, str. 576; vidi i Radni propisi Generalne konferencije, broj 0 75 u Dodatku.) Zbog toga moramo nauËiti suraivati s drugim krπÊanskim crkvama koliko je god to moguÊe i uËiniti sve da bismo uklonili predrasude i nesporazume. Ne izazivajmo neprijateljstvo javnim napadanjem drugih crkava. Propovijedajmo istinu s jednostavnoπÊu i ljubavlju i uËimo narod da pokaæe vjersku snoπljivost.

Rad s drugim propovjednicima Vaæno je pokazati prijateljstvo i krπÊansku uljudnost prema propovjednicima drugih crkava. Neke najogorËenije protivnike istine Bog Êe obratiti i uporabiti kao Savla iz Tarza. Ellen G. White kaæe: “Naπi propo-

CrkvaDrustvo

69 Black

19.01.2012, 10:07

70

CRKVA I DRU©TVO

vjednici trebaju se nastojati pribliæiti propovjednicima drugih vjerskih zajednica. Molite se za te ljude, za koje Krist obavlja posredniËku sluæbu, i molite se s njima. ... Naπi propovjednici trebaju odluËiti da Êe posebno raditi s propovjednicima. Neka ne ulaze u sukob s njima, veÊ ih s Biblijom u ruci pozovu da prouËavaju RijeË. ... Potrebno je mnogo mudrosti da se dopre do propovjednika i utjecajnih ljudi.” (Evangelism, str. 562)

Uporaba sumnjivih metoda Neki mogu doÊi u kuπnju da uporabe metode prisiljavanja ili primamljivanja kako bi zadobili sljedbenike za svoju vjeru. Mi adventisti ne odobravamo takve metode. Prolazne prednosti, financijski poticaji ili metode primjene sile ne smijemo nikad uporabiti u pripremi kandidata za Ëlanove crkve. Opredijeljenost za Krista i Crkvu mora biti neovisna odluka svakog pojedinca u skladu s osvjedoËenjima vlastite savjesti (obratimo osobitu pozornost na Radne propise Generalne konferencije, broj 0 75 u Dodatku). Da bismo izbjegli optuæbu da “krademo ovce”, smatramo mudrim informirati one kojih se tiËe o odluci novog vjernika i o njegovoj osvjedoËenosti.

Laæna uËenja Pa ipak, adventisti su svjesni da Sveti Duh ne pokreÊe sve koji tvrde da su krπÊani ili da prihvaÊaju istine Svetog pisma. Isus je rekao: “NeÊe svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ uÊi u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrπi volju moga nebeskog Oca.” Premda su prorokovali i izgonili demone pomoÊu Njegova imena, On tvrdi da nikad nije poznavao te “zlotvore” (Matej 7,21-23). Isus je rekao da Êe se prije Njegova

CrkvaDrustvo

70 Black

19.01.2012, 10:07

71

ODNOSI PREMA DRUGIM CRKVAMA

dolaska pojaviti “laæne mesije i laæni proroci” (Matej 24,5.11.24). Novi zavjet spominje vrijeme otpada, kad ljudi neÊe vjerovati u istinu (2. Solunjanima 2,3-12; vidi i Djela 20,29.30; 2. Petrova 2,1.2). Otkrivenje opisuje otpalu crkvu kao Babilon — bludnicu i laænog proroka (Otkrivenje 17. i 18. poglavlje; 16,13; 19,20). Boæja posljednja vijest opomene usmjerena je protiv laænog uËenja toga sustava (Otkrivenje 14,8; 18,2-5).

Ekumenski pokreti Adventisti Ëeznu za istinskim jedinstvom vjere i uvjerenja za koje se Isus molio da vlada meu Njegovim sljedbenicima (Ivan 17,21.22). Mi pohvaljujemo sve iskrene pokuπaje krπÊana da surauju u zadaÊi i konaËnom jedinstvu u Duhu. Meutim, ekumenski pokret obiljeæavaju elementi doktrinarnog kompromisa koje ne moæemo prihvatiti, a pojavljivanje organizacije ujedinjenih otpalih crkava odraz je opisa “laænog proroka” u biblijskom proroËanstvu. Postoji snaæna tendencija da se te crkve politiËki mijeπaju s dræavom i zbog toga adventisti ne traæe Ëlanstvo u takvim organizacijama, veÊ zadræavaju samo status promatraËa. U veÊini krajeva u svijetu predstavnik AdventistiËke crkve obiËno je nazoËan sastancima tih ekumenskih organizacija kao promatraË ili pridruæeni Ëlan da bi poticao na suradnju i razumijevanje, ali u njima nemamo puno Ëlanstvo.

CrkvaDrustvo

71 Black

19.01.2012, 10:07

72

CRKVA I DRU©TVO

KrπÊani i druge organizacije Tajna druπtva, dobrotvorni klubovi i partnerstvo U nekim krajevima postoje druπtva ili klubovi kao πto je zidarska loæa (masoni). Te organizacije Ëesto zahtijevaju posebnu “inicijaciju” kao pristup u Ëlanstvo. Aktivnosti i sastanci tih skupina Ëesto se odræavaju u tajnosti ili samo za muπkarce. Njihova se organizacija sastoji od hijerarhije tajnoga reda. Nijedan adventist ne treba se pridruæiti takvim tajnim druπtvima. Biblija kaæe: “©to ima pravednost s bezakonjem? ©to li je zajedniËko svjetlu i tmini? ... Zato iziite izmeu njih i odvojite se — veli Gospodin!” (2. KorinÊanima 6,14.17) Ellen G. White je napisala poduæi tekst o zlima tajnih druπtava pa je 1893. objavila traktat s naslovom “Trebaju li krπÊani postati Ëlanovi tajnih druπtava?” Danas ga nalazimo u Selected Messages (sv. 2, str. 120— 140). Pisala je: “Oni koji stoje pod krvlju uprskanom zastavom Kneza Emanuela, ne mogu se sjediniti sa slobodnim zidarima ili s bilo kojom tajnom organizacijom. Boæji peËat neÊe biti stavljen ni na koga tko odræava takvu vezu...” (str. 140).

Dobrotvorni klubovi Meutim, neki su klubovi organizirani u dobrotvorne svrhe i sluæe druπtvenoj zajednici pa im pristupaju uglavnom struËne osobe. Takvi klubovi, primjerice Rotary i Lions, obiËno imaju visoka moralna naËela i ukljuËeni su u mnoge dobrotvorne projekte. Premda sve adventiste neÊe privlaËiti Ëlanstvo u tim klubovima, takve organizacije pruæaju izvanredne

CrkvaDrustvo

72 Black

19.01.2012, 10:07

73

KR©∆ANI I DRUGE ORGANIZACIJE

prigode vjernicima koji imaju smisla za druπtvene kontakte da se poveæu s neadventistima i budu dobri svjedoci. Mnogi su adventistiËki poslovni ljudi i pastori bili ukljuËeni u te klubove i pridonijeli zadovoljavanju potreba druπtvene zajednice.

Partnerstvo Partnerstvo u poslovnim pothvatima moæe biti naËin da izbjegnemo probleme vezane uz izravno zaposlenje (rad subotom, sumnjivi postupci i drugo). Neka su partnerstva bila blagoslov kako za pojedince, tako i za crkvu. Ali ako neki adventist æeli stupiti u partnerstvo s nekim tko nije adventist, vjerojatno Êe imati problema s trgovanjem subotom, s vrstom robe koju prodaje i s mnogim drugim stvarima. Za njega je najbolje da se ne ujarmi s nevjernicima (2. KorinÊanima 6,14). Osim toga, poslovni aranæmani Ëesto su bili izvor poteπkoÊa izmeu vjernika crkve. Oni koji razmiπljaju o partnerstvu s drugom osobom, moraju biti potpuno svjesni rizika i opasnosti kojima se izlaæu. Crkva ne moæe ni u kojemu sluËaju biti odgovorna za poslovne pothvate vjernika.

Kako se ukljuËiti? Kao tajniku crkve u Odjelu za javne poslove i vjersku slobodu povjerena vam je odgovornost za promicanje vjerske slobode, razumijevanja i suradnje prema vjerskoj toleranciji u mjesnoj crkvi i u druπtvenoj zajednici. Navodimo nekoliko savjeta kako da se ukljuËite i vjersku slobodu uËinite dijelom djelovanja svoje mjesne crkve: 1. Provedite istraæivanje u svojoj mjesnoj crkvi da biste saznali koji vam vjernici mogu pomoÊi u organi-

CrkvaDrustvo

73 Black

19.01.2012, 10:07

74

CRKVA I DRU©TVO

ziranju aktivnosti kojima Êete promicati vjersku slobodu. Traæite odvjetnike, novinare, graanske aktiviste, socijalne radnike i Ëlanove struËnih i druπtvenih udruga. Ako ih pozovete, oni Êe biti skupina koja vam moæe pomoÊi u provoenju vaπega programa vjerske slobode. 2. Predloæite svojoj mjesnoj crkvi organiziranje Odbora za vjersku slobodu. Traæite savjet, podrπku i odobrenje pastora i odbora mjesne crkve. 3. Postavite odreene ciljeve, odredite vrijeme i izaberite osoblje da promiËe vjersku slobodu. Meu vaπim ciljevima mogu biti: Promicanje vjerske slobode u crkvi i u druπtvu izdavanjem biltena, organiziranjem relija i skupina za raspravu. Obiljeæavanje Dana vjerske slobode. PromiËite pretplatu na Ëasopise o vjerskoj slobodi i drugim prikladnim temama. Pripremite popis pojedinaca ili organizacija u svojoj druπtvenoj sredini koje Êe imati koristi od primanja takvog materijala kao darova od vaπe crkve. Meunarodna praksa pokazuje da takav pothvat moæe biti vrlo uspjeπan. Meu onima na koje raËunate mogu biti gradske knjiænice, novinski urednici, vjerske ili crkvene voe, odvjetnici, gradonaËelnikov ured i, naravno, vaπ zastupnik u mjesnoj vlasti ili Ëlan parlamenta. Kad planirate neki program, svakako razmotrite koliko Êe stajati predloæene aktivnosti. Neka odbor odobri novac. Do novca moæete doÊi posebnim skupljanjem, a dijelom i od pretplate. 4. Razmotrite osnivanje knjiænice s literaturom koja se bavi problemima vjerske slobode.

CrkvaDrustvo

74 Black

19.01.2012, 10:07

75

KR©∆ANI I DRUGE ORGANIZACIJE

5. Pripremite popis druπtvenih organizacija, koji Êe sluæiti za slanje pozivnica, javnih oglaπavanja i drugog materijala. 6. Uspostavite vezu s mjesnim graanskim i druπtvenim organizacijama, skupinama za ljudska prava (Amnesty International, Prijatelji UN-a, HHO i drugi), vjerskim organizacijama i crkvama. 7. Odredite osobu kojoj Êete povjeriti da prati ljudska prava, posebice vjersku slobodu, u druπtvenoj zajednici, ali i na nacionalnoj i meunarodnoj razini. Povremeno organizirajte posebnu akciju u prilog vjerskoj slobodi ili protiv vjerske nesnoπljivosti. 8. Informirajte lokalni tisak i medije o svojim aktivnostima. Pozovite urednike da sudjeluju u vaπim aktivnostima i da objave informacije o njima. 9. Moæda Êete ustanoviti godiπnju nagradu za osobu koja se iskazala u promicanju vjerske slobode. Takva nagrada (diploma ili plaketa) moæe postati dio programa za vaπ Dan vjerske slobode. 10. Dio vaπega uspjeha ovisit Êe o tome kako ste povezani sa svojom konferencijom i/ili unijom. Voe u konferenciji izvor su vam informacija i pomoÊi.

Izvori za vjersku slobodu AdventistiËka crkva je pokroviteljica dviju meunarodnih udruga koje promiËu naËela vjerske slobode. To su Meunarodna udruga za vjersku slobodu (International Religious Liberty Association — IRLA) sa sjediπtem u Silver Springu, Maryland, SAD, i Meunarodna udruga za obranu vjerske slobode (International Association for the Defense of Religious Liberty — IADRL) sa sjediπtem u Bernu u ©vicarskoj. Obje orga-

CrkvaDrustvo

75 Black

19.01.2012, 10:07

76

CRKVA I DRU©TVO

nizacije promiËu zaπtitu vjerske slobode prireivanjem svjetskih kongresa i kontaktima s meunarodnim organizacijama i organizacijama za zaπtitu ljudskih prava te kontaktima s vlastima u dræavama. Obje udruge promiËu vjersku slobodu preko razliËitih Ëasopisa. Adventisti su veÊ 1886. izdavali American Sentinel, Ëasopis koji je 1906. dobio naziv Liberty. To je dvomjeseËnik namijenjen Ëitateljima u Sjevernoj Americi. »asopis Conscience and Liberty izdaje se od 1948. u Europi na viπe jezika: francuskom, njemaËkom, talijanskom, πpanjolskom, portugalskom, hrvatskom (Savjest i sloboda)* i srpskom. Godine 1989. uvedeno je englesko izdanje toga dvomjeseËnika kao sluæbenog glasila IADRL-e. Fides et Libertas je struËni Ëasopis koji izdaje IRLA. Namijenjen je osobama koje kreiraju javno miπljenje, diplomatima, zakonodavcima i akademicima. U njemu je skup Ëlanaka koji obrauje πiroku lepezu predmeta i aktivnosti vezanih uz vjersku slobodu. »asopis prikazuje temeljito istraæene materijale struËnjaka razliËitih svjetonazora o vjerskim temama. Meu Ëitateljima i pretplatnicima Ëasopisa Fides et Libertas su dræavnici, pravnici, znanstvenici, vjerske voe, novinari, edukatori, zastupnici ljudskih prava, kreatori javnog miπljenja te svi koji æele biti informirani o vjerskoj sceni i æele pridonijeti veÊoj vjerskoj snoπljivosti, slobodi, pravdi i miru.

* Osim Ëasopisa Savjest i sloboda (koji na hrvatskom jeziku izlazi povremeno u obliku knjige formata A5 sa stotinjak stranica), Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj od 1995. godine izdaje i Ëasopis Vjerska sloboda (glasilo Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj, formata A4 s dvadeset do trideset stranica).

CrkvaDrustvo

76 Black

19.01.2012, 10:07

77

Dodatak 1. Deklaracija KrπÊanske adventistiËke crkve (Crkve adventista sedmoga dana) o odnosima crkve i dræave Preambula Bog je ljubav. Njegova vladavina ovim svemirom temelji se na spremnoj posluπnosti Njegovoga stvorenja, izazvanoj Njegovom veliËanstvenom dobrotom.1 Bog prihvaÊa samo vjeru koja prebiva u ljudskom srcu2 i postupke potaknute ljubavlju.3 Meutim, ljubav nije predmet graanskih propisa. Ljubav se ne moæe izazvati zapovijedi niti podræati zakonom. Zbog toga su nastojanja da se vjera ozakoni po svojoj naravi u suprotnosti naËelu prave religije i, prema tome, opreËna Boæjoj volji.4 1 “Bog æeli da Mu sva stvorenja sluæe iz ljubavi, sluæbom koja izvire iz poπtovanja prema Njegovu karakteru. On ne nalazi zadovoljstvo u prisilnoj posluπnosti i svima daruje slobodnu volju da Mu mogu dragovoljno sluæiti.” (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 16) 2 Ezekiel 36,26. 3 1. KorinÊanima 13. poglavlje. 4 Katkad se uzima primjer drevnog Izraela kao opravdanje za suvremene pokuπaje ozakonjenja onoga πto je vezano uz religiju. Takva opravdanja pogreπno primjenjuju biblijski primjer. Za razmjerno kratko razdoblje povijesti ove Zemlje Bog je uporabio odreene metode da bi saËuvao svoju vijest za svijet. Te su metode bile utemeljene na uzajamno prihvaÊenom Savezu izmeu Boga i jedne obitelji koja je prerasla u razmjerno mali narod. Tijekom toga razdoblja Bog je izravno vladao na naËin koji otad viπe nije primijenio. Iskustvo izravne Boæje vladavine utemeljene na uzajamno pri-

CrkvaDrustvo

77 Black

19.01.2012, 10:07

78

CRKVA I DRU©TVO

Bog je stavio naπe praroditelje na ovu Zemlju s moguÊnoπÊu izbora izmeu dobra i zla.5 Naraπtaji koji su slijedili imali su sliËnu moguÊnost. Tu slobodu izbora, koju je Bog dao, Ëovjek ne treba krπiti. Prikladan odnos izmeu religije i dræave najbolje je pokazan u æivotu naπega Spasitelja i primjera, Isusa Krista. Kao jedno s Boæanstvom, Isus je imao neusporedivu vlast na Zemlji. Imao je boæanski uvid,6 boæansku snagu7 i Svetu povelju.8Ako je itko u povijesti svijeta imao pravo nametnuti drugima bogoπtovlje kakvo je odredio, onda je to bio Isus Krist. Pa ipak, Isus se nikad nije posluæio silom da bi πirio Evanelje.9 Kristovi sljedbenici trebaju slijediti taj primjer. KrπÊanska adventistiËka crkva od samoga je poËetka nastojala slijediti Kristov primjer zagovarajuÊi slobodu savjesti kao sastavni dio svoje evaneoske zadaÊe. Kako se uloga AdventistiËke crkve u druπtvu πiri, prikladno je utvrditi naËela koja vode crkvu u svijetu u naπim kontaktima s vlastima zemalja u kojima djelujemo.

Sloboda savjesti U sræi adventistiËke vijesti je naπe trajno uvjerenje da svima treba jamËiti slobodu savjesti. Sloboda savjehvaÊenom Savezu, premda vrlo vaæno za naπe razumijevanje Gospodina, nije izravno primjenjivo na naËin kako bi trebale vladati suvremene dræave. Umjesto toga primjenjiviji je primjer odnosa izmeu crkve i dræave koji je dao Isus Krist. 5 Postanak 3. poglavlje. 6 Vidi, primjerice, Ivan 4,17-19. 7 Vidi, primjerice, Ivan 11. poglavlje. 8 1. Ivanova 2,1. 9 Sasvim suprotno Isus je izriËito rekao da Njegovo “kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu” i zbog toga Njegove sluge nemaju pravo silom nametnuti vlast (Ivan 18,36).

CrkvaDrustvo

78 Black

19.01.2012, 10:07

DEKLARACIJA KAC O ODNOSIMA CRKVE I DRÆAVE

79

sti ukljuËuje slobodu vjerovanja i potpunog prakticiranja vjere po izboru, slobodu nevjerovanja ili neprakticiranja vjere, slobodu promjene vjere i slobodu osnivanja i djelovanja vjerskih institucija u skladu s vjerom. Mi odluËno radimo na poboljπanju zakonske i politiËke zaπtite vjerske slobode i podræavamo πiroko tumaËenje narodnih i meunarodnih povelja koje jamËe zaπtitu te slobode.10 Kao krπÊani, adventisti priznaju legitimnu ulogu organizirane vlasti u druπtvu.11 Podræavamo pravo dræave da ozakonjuje svjetovne stvari i podupiremo poπtivanje takvih zakona.12 Meutim, kad se suoËimo sa situacijom u kojoj je zakon zemlje protivan biblijskim nalozima, dræimo se biblijskog naËela da se treba viπe pokoravati Bogu nego Ëovjeku.13 AdventistiËka posveÊenost slobodi savjesti prepoznaje da postoje granice te slobode. Sloboda vjere moæe 10

Vidi, primjerice, OpÊu deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, »lanak 18.; AmeriËku konvenciju o ljudskim pravima, »lanak 12.; AfriËku povelju o ljudskim i narodnim pravima, »lanak 8.; Europsku konvenciju o zaπtiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, »lanak 9.; Ustav Republike Juæne Afrike, »lanak 15.; Ustav Federativne Republike Brazila, »lanak 5.; Ustav Republike Juæne Koreje, »lanak 20.; Ustav Komonvelta Australije, »lanak 116.; Ustav Indije, »lanci 25—28; Ustav Sjedinjenih AmeriËkih Dræava, Prvi amandman. 11 1. Petrova 2,13-17. 12 Rimljanima 13. poglavlje. 13 Djela 5,29; “Boæji narod Êe priznati ljudsku vlast kao boæanski odreeno ureenje, a posluπnost njoj uËit Êe kao svetu duænost, unutar njezina zakonita djelokruga. Ali kad se njezini zahtjevi sukobe s Boæjim zahtjevima, Boga moramo sluπati viπe nego ljude. Boæju rijeË treba smatrati viπom od ljudskog zakonodavstva. A ‘tako kaæe Gospodin’ ne moæe se zamijeniti rijeËima ‘tako kaæe crkva’ ili ‘tako kaæe dræava’. Kristovu krunu treba uzdignuti iznad kruna zemaljskih vladara.” (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 6, str. 402)

CrkvaDrustvo

79 Black

19.01.2012, 10:07

80

CRKVA I DRU©TVO

postojati samo u okviru zaπtite legitimnih i jednakih prava drugih u druπtvu. Kad druπtvo ima neku nuænu potrebu, kao πto je zaπtita njegovih graana od neposredne povrede, ima pravo ukinuti vjersku praksu. Takvo ukidanje treba provesti tako da πto manje ograniËava vjersku praksu i da joπ uvijek πtiti one koji su njime ugroæeni. OgraniËenja slobode savjesti da bi se druπtvo zaπtitilo od uvreda ili sliËnih neopipljivih povreda, od hipotetiËnih opasnosti ili da nametne druπtveno ili vjersko slaganje s mjerama kao πto su nedjeljni zakoni ili drugi dræavom nametnuti blagdani, nisu legitimna ograniËenja slobode. Adventisti su pozvani zastupati naËelo slobode savjesti za sve. U skladu sa svojom ljubavi prema drugima,14 moramo biti spremni zauzeti se za skupine kojima dræava neumjesno krπi slobodu savjesti. Takvo djelovanje moæe dovesti do osobnog i zajedniËkog gubitka. To je cijena koju moramo biti spremni platiti da bismo slijedili naπega Spasitelja koji je dosljedno zagovarao one koji su bili u nemilosti i izvlaπteni.15

Sudjelovanje u vlasti KrπÊanska adventistiËka crkva svjesna je duge povijesti ukljuËivanja Boæjega naroda u graanske poslove. Josip je obnaπao graansku vlast u Egiptu.16 Daniel je doπao na vrh graanske vlasti u Babilonu i zemlja je od toga imala koristi.17 U naπoj crkvenoj povijesti adventisti su se udruæili s drugim vjerskim i svjetovnim organizacijama da bi utjecali na graanske vlasti da se

14 15 16 17

Matej 22,39. Vidi, primjerice, Luka 4,18; Matej 5,1-12; Luka 10,30-37. Postanak 41,40-57. Daniel 6,3.

CrkvaDrustvo

80 Black

19.01.2012, 10:07

DEKLARACIJA KAC O ODNOSIMA CRKVE I DRÆAVE

81

ukine ropstvo i unaprijedi vjerska sloboda. Meutim, vjerski utjecaji nisu uvijek doveli do poboljπanja druπtva. Vjerska progonstva, vjerski ratovi i mnogobrojni primjeri druπtvenog i politiËkog tlaËenja, poËinjeni po nalogu vjerskih ljudi, potvruju opasnosti koje postoje kad se dræavna sredstva koriste za ostvarenje vjerskih ciljeva. Rast KrπÊanske adventistiËke crkve posljedica je sukladnog rasta naπe sposobnosti da politiËki utjeËemo u nekim podruËjima svijeta. Taj politiËki utjecaj sâm po sebi nije problematiËan. Adventisti mogu teæiti za poloæajima graanske uprave.18 Ali moramo uvijek biti svjesni opasnosti koje su povezane s vjerskim utjecajem na graanske poslove i neumorno ih izbjegavati. Kad adventisti postanu voe ili utjeËu na πire druπtvo, to trebaju Ëiniti u skladu sa zlatnim pravilom.19 Zato trebamo raditi na ostvarenju snaæne vjerske slobode za sve i ne smijemo se koristiti svojim utjecajem na politiËke i graanske voe da bismo unaprijedili svoju vjeru ili ograniËili vjeru drugima. Adventisti moraju ozbiljno shvatiti graanske odgovornosti. Trebamo sudjelovati u glasovanju kad je moguÊe da to Ëinimo Ëiste savjesti20 i trebamo dijeliti odgovornosti u izgradnji na18

“Gajite li tajnu æelju da jednog dana dostignete vrhunac intelektualne veliËine, da sjedite u savjetodavnim i zakonodavnim tijelima i suraujete u donoπenju zemaljskih zakona? U tim teænjama nema niËeg zloga. Svatko od vas moæe postiÊi postavljeni cilj. Ali ne trebate se zadovoljiti siÊuπnim uspjesima. Uprite pogled gore; ne πtedite trud da biste dostignuli viπi cilj.” (Ellen G. White, Fundamentals of Christian Education, str. 82) 19 “Sve πto æelite da ljudi Ëine vama, Ëinite i vi njima!” (Matej 7,12) 20 Premda adventisti trebaju glasovati, pozvani su da glasuju uz razmatranje potkrijepljeno molitvom. Vidi Ellen G. White, Selected Messages, sv. 2, str. 337 (savjet da adventisti glasuju), Fundamentals of Christian Education, str. 475 (tvrdnja da adventisti ne

CrkvaDrustvo

81 Black

19.01.2012, 10:07

82

CRKVA I DRU©TVO

πih druπtvenih zajednica. Meutim, adventisti ne trebaju biti prezaokupljeni politikom niti se koristiti propovjedaonicom ili naπim publikacijama za πirenje politiËkih teorija.21 Adventisti koji su graanske voe moraju se nastojati dræati najviπih mjerila krπÊanskog ponaπanja. Kao suvremene Daniele Bog Êe ih voditi, a njihova vjernost Bogu bit Êe blagoslov njihovim druπtvenim zajednicama.

Predstavnici u vlasti i meunarodnim tijelima Tijekom povijesti Boæjega naroda Gospodin je smatrao potrebnim izabrati pojedince koji Êe Njegovu vijest prenijeti vladarima onoga doba. Abraham,22 Josip23 i Mojsije24 izravno su kontaktirali s faraonima svojega doba. Esterina nazoËnost na dvoru kralja Ahasvera spasila je Boæji narod od uniπtenja.25 Daniel je prvo bio predstavnik u Babilonskom Carstvu,26 a poslije u carstvu Kira Perzijanca i Darija Medijca.27 Pavao je donio Evanelje vladajuÊoj klasi Rimskog Carstva.28 Mnogi veliki reformatori stajali su pred vladarima svojega doba u obrani svojih glediπta. Bili bismo nemarni kad u ovo doba mogu sa sigurnoπÊu glasovati za politiËke stranke) i Last Day Events, str. 127 (adventisti postaju sudionici u grijesima politiËara ako podræe kandidate koji ne podupiru vjersku slobodu). 21 Ellen G. White, Fundamentals of Christian Education, str. 475. 22 Postanak 12,15-20. 23 Postanak 41. poglavlje. 24 Izlazak od 4. do 12. poglavlja. 25 Estera 8. poglavlje. 26 Daniel od 3. do 5. poglavlja. 27 Daniel 1,21 i 5,31 do 6,28. 28 Djela od 23. do 26. poglavlja.

CrkvaDrustvo

82 Black

19.01.2012, 10:07

DEKLARACIJA KAC O ODNOSIMA CRKVE I DRÆAVE

83

ne bismo nastojali prikazati Krista voama ovoga svijeta. Adventisti su pozvani da budu glas koji zastupa slobodu savjesti u ovome svijetu.29 Uz tu zadaÊu ide razvijanje odnosa sa zemaljskim vlastima.30 Da bismo to uËinili, AdventistiËka crkva imenuje predstavnike u vladama i meunarodnim tijelima koja utjeËu na zaπtitu vjerske slobode. Taj posao moramo smatrati bitnim za naπu evaneosku zadaÊu i mora nam biti od najveÊe vaænosti osigurati moguÊnosti za svoju nazoËnost.

OËekivanja u vlasti Vlasti su uspostavljene da bi sluæile potrebama onih kojima vladaju. Zbog toga moraju osigurati stanovniπtvu zaπtitu temeljnih ljudskih prava, ukljuËujuÊi i slobodu savjesti. Dræava mora nastojati izgraditi zajednice u kojima postoji javni red, javno zdravlje, Ëist okoliπ i ozraËje koje neÊe nepotrebno ograniËavati moguÊnost graana da podiæu obitelji i slobodno istraæuju sve elemente svoje ljudskosti. Odgovornost je dræave da nastoji ukloniti diskriminaciju na osnovi rase, etniËkog podrijetla, druπtvenog poloæaja, religije, politiËke opredijeljenosti i spola te da svojim stanovnicima jamËi jednak pristup neovisnom sudstvu. Dræave su odgovorne za zaπtitu ne samo onih koji æive unutar njihovih granica, veÊ i da rade na zaπtiti ljudskih prava u meunarodnoj zajednici i da osiguraju skloniπte progonjenima. 29 “Mi ne vrπimo Boæju volju ako mirno sjedimo i ne uËinimo niπta da bismo saËuvali slobodu savjesti.” (Ellen G. White, Testimonies to the Church, sv. 5, str. 714) 30 “Kraljevi, guverneri i skupπtine trebaju upoznati istinu preko vaπega svjedoËenja. To je jedini naËin da svjedoËenje o svjetlosti i istini moæe doprijeti do ljudi na visokom poloæaju.” (Ellen G. White, Review and Herald, 15. travnja 1890.)

CrkvaDrustvo

83 Black

19.01.2012, 10:07

84

CRKVA I DRU©TVO

Recept za primanje novËanih sredstava od vlasti Adventisti su dugo raspravljali o tome trebaju li crkva ili njezine ustanove prihvatiti sredstva od vlasti. S jedne strane crkva je uËila da Gospodin pokreÊe srca ljudi u graanskoj vlasti i da crkva ne treba postavljati zapreke koje bi onemoguÊile pomaganje napredovanja Njegovoga djela.31 S druge strane crkva je upozorena na sjedinjenje crkve i dræave.32 Kad zakoni neke zemlje dopuπtaju pomaganje dræave crkvama ili njihovim institucijama, naπa naËela dopuπtaju primanje novËanih sredstava, ako ona nisu popraÊena uvjetima koji umanjuju moguÊnost da slobodno prakticiramo i promiËemo svoju vjeru, da na posao primamo samo adventiste, da zadræimo upravu samo u adventistiËkim rukama i da bez kompromisa poπtujemo naËela izraæena u Bibliji i spisima Ellen G. White. Osim toga, da bismo izbjegli sjedinjenje crkve i dræave, ne smijemo primati dræavna sredstva za plaÊanje vjerskih aktivnosti kao πto su bogosluæja, evaneoski rad, izdavanje vjerskog πtiva ili za plaÊe onih koji rade u crkvenoj administraciji ili u sluæbi propovije-

31

“Dokle god smo na ovome svijetu i dok se Boæji Duh bori sa svijetom, mi trebamo primati i iskazivati naklonost. Svijetu trebamo dati svjetlo istine kako je prikazano u svetim Pismima, a od svijeta trebamo primiti ono na πto ih Bog pokreÊe da uËine za Njegovo djelo. Bog joπ nije zatvorio vrata milosra. Gospodin joπ uvijek utjeËe na srca kraljeva i vladara u prilog svojemu narodu. Na nama je, koji smo duboko zainteresirani za pitanje vjerske slobode, da ne prezremo nijednu naklonost niti odbijemo pomoÊ na koju je Bog potaknuo ljude da je pruæe za napredak Njegovoga djela.” (Ellen G. White, Testimonies to Ministers, str. 197—203) 32 “Zajednica Crkve i dræave, pa bilo to u najmanjem obliku, premda naoko pribliæava svijet Crkvi, u biti pribliæava Crkvu svijetu.” (Ellen G. White, Velika borba, str. 234)

CrkvaDrustvo

84 Black

19.01.2012, 10:07

DEKLARACIJA KAC O ODNOSIMA CRKVE I DRÆAVE

85

danja, osim za obavljanje duhovnih sluæbi onima Ëiji æivot je toliko reguliran od dræave da bi potrebe za takvom sluæbom bile nepraktiËne bez umijeπanosti dræave.33 U sluËajevima kad prihvaÊanje dræavne pomoÊi ne krπi ta naËela, treba pomnjivo razmotriti treba li prihvatiti dræavna sredstva. Stalna dræavna pomoÊ, nasuprot jednom novËanom prilogu, osobita je opasnost. Zapravo je nemoguÊe da ustanove ne postanu djelomice ovisne o stalnom financiranju od dræave. Takvo financiranje uvijek prate dræavni propisi. Premda ne moraju krπiti krπÊanska naËela, kad je novac prvi put primljen, ti se propisi mogu mijenjati. U sluËaju da se propisi vezani uz primanje dræavne pomoÊi promijene pa zahtijevaju napuπtanje naËela koja su za naπe ustanove opisana u Bibliji i u savjetima Ellen G. White, stalno financiranje od dræave moramo odbiti, Ëak i onda kad ustanovu moramo zatvoriti, prodati ili znaËajno restrukturirati. Kad adventisti prihvate financiranje od dræave, takvim novËanim sredstvima moramo raspolagati savrπeno poπteno. To ukljuËuje i strogo poπtivanje propisa koji su vezani uz sredstva i primjenu rigoroznih knjigovodstvenih propisa. Ako ne postoje procedure koje osiguravaju prihvaÊanje tih mjerila, moramo odbiti ponuena sredstva. U nekim iznimnim prigodama adventisti mogu biti nazoËni u nekoj zemlji samo ako vode programe koje nadzire dræava, a koji zabranjuju otvoreno svjedoËenje. Mnogo molitava i razmiπljanja treba posvetiti poslje33 U toj kategoriji su kapelani koje dræava prihvaÊa da duhovno sluæe vojnim osobama, oni koji djeluju u zatvoru, u dræavnim bolnicama i oni koji su na sliËan naËin ograniËeni na dræavne ustanove ili Ëiji æivot na sliËan naËin uglavnom regulira dræava.

CrkvaDrustvo

85 Black

19.01.2012, 10:07

86

CRKVA I DRU©TVO

dicama sudjelovanja u takvim programima. Moramo voditi raËuna o tome pomaæemo li svojim sudjelovanjem vlastima u oËuvanju restriktivne politike, povezuje li sudjelovanje ime AdventistiËke crkve s vlastima koje prisiljavaju i hoÊe li sudjelovanje uskoro ili neπto kasnije pruæiti prigodu za πirenje Evanelja, ukljuËujuÊi vijest trojice anela34 u toj zemlji. Moramo oprezno izbjegavati svaku povezanost Kristova imena s reæimima koji tlaËe i brutalno postupaju sa svojim stanovniπtvom.

ZakljuËak Bog je stavio svakog pojedinca na Zemlju sa sposobnoπÊu da pod vodstvom Svetoga Duha i u skladu s Njegovom RijeËi moæe razlikovati dobro od zla. Zbog toga ova Deklaracija ne kani nadmaπiti boæanski savjet, niti je namijenjena da bude autoritativno tumaËenje toga savjeta. Deklaracija sluæi da bi obuhvatila razumijevanje KrπÊanske adventistiËke crkve u ovo doba. NaËin kako adventisti vode odnose crkve i dræave znaËajno utjeËe na naπe evaneoske napore u svijetu. Zbog toga moramo pristupati tome podruËju s osobitom razboritosti i molitvom. RadeÊi pod vodstvom Svetoga Duha, adventisti Êe i dalje zastupati evaneosko naËelo slobode savjesti.

34

Otkrivenje 14,6-12.

CrkvaDrustvo

86 Black

19.01.2012, 10:07

87

Dodatak 2. Crkveni radni propisi, broj 0 75. Da bismo izbjegli nesporazum i trzavice u naπim odnosima s drugim krπÊanskim crkvama i vjerskim organizacijama, objavljujemo smjernice: 1. Odajemo priznanje onim institucijama koje pred ljudima uzdiæu Krista kao dio boæanskoga plana za evangeliziranje svijeta. Stoga visoko cijenimo krπÊane i krπÊanke drugih vjerskih zajednica koji se posveÊuju zadobivanju duπa za Krista. 2. Kad misionarskim radom doemo u dodir s drugim krπÊanskim druπtvima i vjerskim tijelima, u svakom trenutku treba prevladavati duh krπÊanske uljudnosti, otvorenosti i iskrenosti. 3. Svjesni smo da se prava religija temelji na savjesti i osvjedoËenosti. Stoga trebamo stalno nastojati da ljudi ne budu privuËeni u naπu zajednicu sebiËnim interesima i prolaznim prednostima. Osim toga, vjernik se treba vezati uz nju samo ako vjeruje te ako je osvjedoËen da se tako uspio povezati s Kristom. Ako promjena osvjedoËenosti navede vjernika AdventistiËke crkve na zakljuËak da viπe nije u skladu s adventistiËkom vjerom i praksom, smatramo ne samo pravom, veÊ i odgovornoπÊu toga vjernika da bez osjeÊaja srama promijeni vjersku pripadnost u skladu sa svojim vjerovanjem. OËekujemo da druge vjerske zajednice reagiraju istim duhom vjerske slobode. 4. Prije primanja u vjerniπtvo osoba iz druge vjerske zajednice treba provjeriti jesu li kandidati potak-

CrkvaDrustvo

87 Black

19.01.2012, 10:07

88

CRKVA I DRU©TVO

nuti na promjenu vjerske pripadnosti svojim vjerskim uvjerenjem i zahvaljujuÊi svojoj osobnoj zajednici s Bogom. 5. Osobu koja je pod stegom u drugoj vjerskoj zajednici zbog jasno utvrenih nedostataka u krπÊanskom moralu ili karakteru, ne treba smatrati primjerenom za Ëlanstvo u KrπÊanskoj adventistiËkoj crkvi dok nema dokaza o pokajanju i promjeni. 6. Zbog svojega razumijevanja evaneoskog naloga, KrπÊanska adventistiËka crkva ne moæe ograniËiti svoje poslanje na odreena zemljopisna podruËja. Prema Boæjoj Promisli i povijesnom razvoju Njegovoga djelovanja za ljude, povremeno su se pojavljivale vjerske zajednice i vjerski pokreti koji su trebali isticati razliËite elemente evaneoske istine. Nastankom adventistiËkog naroda povjerena nam je zadaÊa objavljivanja Radosne vijesti o Kristovom dolasku kao o bliskom dogaaju, uz potrebu navijeπtanja biblijske istine u okviru posebne vijesti o pripremi opisanoj u biblijskim proroËanstvima, posebice u Otkrivenju 14,6-14. Ta vijest nalaæe navijeπtanje neprolazne Radosne vijesti “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku” da bi je upoznali svi ljudi. Svaka zabrana koja bi to svjedoËenje ograniËila na odreena zemljopisna podruËja, stoga postaje umanjivanje evaneoskog naloga. KrπÊanska adventistiËka crkva takoer priznaje pravo drugih vjerskih zajednica da djeluju bez zemljopisnih ograniËenja.

CrkvaDrustvo

88 Black

19.01.2012, 10:07

89

Dodatak 3. Deklaracija Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika nesnoπljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja Uvod Jedan od osnovnih ciljeva Ujedinjenih naroda, kako je istaknuto u Povelji, jest promicanje i pozivanje na poπtivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve, bez obzira na rasu, spol, jezik ili religiju. Sloboda vjerovanja jedno je od prava objavljenih u OpÊoj deklaraciji o ljudskim pravima, koju je Glavna skupπtina prihvatila 1948. godine, i u Meunarodnoj konvenciji o graanskim i politiËkim pravima, prihvaÊenoj 1966. godine. U preambuli OpÊe deklaracije o ljudskim pravima stoji da je “izgradnja svijeta u kojemu Êe ljudska biÊa uæivati slobodu govora i uvjerenja te biti poπteena straha i neimaπtine, proglaπena najveÊom teænjom svih ljudi”. »lanak 2. objavljuje da “svakome pripadaju sva prava i slobode utvrene u ovoj Deklaraciji, bez ikakve razlike glede rase, boje koæe, spola, jezika, vjere, politiËkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, roenja ili neke druge okolnosti”. »lanak 18. OpÊe deklaracije o ljudskim pravima tvrdi da “svatko ima pravo na slobodu miπljenja, savjesti i vjere; to pravo ukljuËuje slobodu da se mijenja vjera ili uvjerenje i slobodu da se, bilo pojedinaËno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjera ili uvjerenje pouËavanjem, praktiËnim obavljanjem,

CrkvaDrustvo

89 Black

19.01.2012, 10:07

90

CRKVA I DRU©TVO

bogosluæjem i obredima.” To je pravo pretvoreno u pravnu obvezu dræava koje su je ratificirale u »lanku 18. Meunarodne konvencije o graanskim i politiËkim pravima, koji glasi: “1. Svatko treba imati pravo na slobodu miπljenja, savjesti i religije. To pravo ukljuËuje slobodu da ima ili prihvati religiju ili uvjerenje po svojemu izboru, i slobodu, bilo individualno ili u zajednici s drugima, da u javnosti ili privatno oËituje svoju religiju ili uvjerenje u bogosluæju, svetkovanju, praksi i nauËavanju. 2. Nitko ne smije biti podvrgnut prisili koja Êe ograniËiti njegovu slobodu da ima ili prihvati religiju ili uvjerenje koje je izabrao. 3. Sloboda oËitovanja svoje religije ili uvjerenja moæe biti predmet samo zakonom propisanih ograniËenja, prijeko potrebnih za zaπtitu javne sigurnosti, reda, zdravlja i morala ili temeljnih prava i sloboda drugih. 4. Dræave potpisnice Konvencije odluËuju da Êe poπtivati slobodu roditelja i, kad je moguÊe, zakonskih skrbnika, da osiguraju svojoj djeci vjerski i moralni odgoj u skladu s njihovim uvjerenjima.” Priprema nacrta Deklaracije o ukidanju svih oblika nesnoπljivosti i diskriminacije na osnovi religije i uvjerenja poËela je 1962. godine, kad je Generalna skupπtina prvi put odobrila ideju o izradi instrumenta Ujedinjenih naroda koji bi regulirao to podruËje. U tu svrhu su bila zamiπljena dva dokumenta: Deklaracija i Meunarodna konvencija. Generalna skupπtina odluËila je 1972. dati prioritet dovrπetku Deklaracije prije nego πto uzme u obzir nacrt

CrkvaDrustvo

90 Black

19.01.2012, 10:07

91

DEKLARACIJA UN O UKIDANJU SVIH OBLIKA ...

Meunarodne konvencije. Na zahtjev Skupπtine pitanje nacrta Deklaracije razmotrila je Komisija za ljudska prava na svakom od svojih godiπnjih zasjedanja od 1974. do 1981. godine. U oæujku 1981. Komisija je prihvatila tekst nacrta Deklaracije, koji je preko Ekonomskog i socijalnog vijeÊa predloæen Generalnoj skupπtini na redovitom zasjedanju kasnije te godine. Generalna skupπtina proglasila je 25. studenoga 1981. Deklaraciju o ukidanju svih oblika nesnoπljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, uz tvrdnju da je smatra bitnom “za promicanje razumijevanja, snoπljivosti i poπtivanja u stvarima koje se tiËu slobode religije i uvjerenja”. ZakljuËeno je da se “prihvate sve potrebne mjere za brzo ukidanje takve nesnoπljivosti u svim njezinim oblicima i oËitovanjima i da se sprijeËi i bori protiv diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja”. Slijedi puni tekst Deklaracije.

Deklaracija Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika nesnoπljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja prihvaÊena od Glavne skupπtine, 25. studenoga 1981. godine (Rezolucija 36/55). Glavna skupπtina, — buduÊi da je jedno od temeljnih naËela Povelje Ujedinjenih naroda da su dostojanstvo i jednakost svih ljudskih biÊa uroeni, sve dræave Ëlanice su se obvezale da Êe poduzeti zajedniËke i odvojene korake u suradnji s Ujednjenim narodima zbog promicanja i poticanja opÊeg poπtivanja i primjene ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na rasu, spol, jezik ili religiju;

CrkvaDrustvo

91 Black

19.01.2012, 10:07

92

CRKVA I DRU©TVO

— buduÊi da OpÊa deklaracija o ljudskim pravima i Meunarodne konvencije o ljudskim pravima proglaπavaju naËela nediskriminacije i jednakosti pred zakonom i pravo na slobodu miπljenja, savjesti, religije i uvjerenja; — buduÊi da je nepoπtivanje i krπenje ljudskih prava i temeljnih sloboda, posebice prava na slobodu miπljenja, savjesti, religije i bilo kakvog uvjerenja, izravno ili neizravno izazvalo ratove i patnje ËovjeËanstva, posebice kad sluæe kao sredstvo stranog mijeπanja u unutarnje poslove drugih dræava i izazivaju mrænju izmeu naroda i dræava; — buduÊi da je religija ili uvjerenje, za svakoga tko ispovijeda jedno od toga, jedan od temeljnih elemenata njegovog shvaÊanja æivota i da se ta sloboda religije ili uvjerenja treba u potpunosti poπtivati i jamËiti; — buduÊi da je bitno promicati razumijevanje, snoπljivost i poπtivanje u stvarima koje se tiËu slobode religije i uvjerenja te osigurati da je neprihvatljiva uporaba religije ili uvjerenja s ciljevima suprotnima Povelji i drugim instrumentima Ujedinjenih naroda i ciljevima i naËelima prikazanima u Deklaraciji; — buduÊi da i sloboda religije i uvjerenja pridonose ostvarenju ciljeva svjetskog mira, druπtvene pravde i prijateljstva meu narodima, a ukidanju ideologija ili prakse kolonijalizma i rasne diskriminacije; — primjeÊujuÊi sa zadovoljstvom prihvaÊanje nekoliko konvencija, od kojih neke stupaju na snagu, pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda i specijaliziranih agencija za ukidanje razliËitih oblika diskriminacije; — zabrinuti zbog oËitovanja netolerancije i postojanja diskriminacije u vezi s vjerom i uvjerenjem, joπ uvijek prisutnih u nekim podruËjima svijeta; — odluËujemo prihvatiti sve potrebne mjere za brzo ukidanje takve netolerancije u svim njezinim oblicima i oËitovanjima te za spreËavanje i borbu protiv diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja;

CrkvaDrustvo

92 Black

19.01.2012, 10:07

93

DEKLARACIJA UN O UKIDANJU SVIH OBLIKA ...

— proglaπavamo ovu Deklaraciju o ukidanju svih oblika netolerancije i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja: »lanak 1. 1. Svatko ima pravo na slobodu miπljenja, savjesti i vjere; to pravo podrazumijeva slobodu ostajanja pri svojoj vjeri ili usvajanja vjere ili uvjerenja po svojemu izboru te slobodu da pojedinaËno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, oËituje svoje vjerovanje ili uvjerenje ispovijedanjem vjere, obavljanjem obreda, pohaanjem bogosluæja i nastavom. 2. Nitko neÊe biti podvrgnut prinudi koja bi mogla nanijeti povredu njegovoj slobodi ostajanja pri svojoj vjeri ili slobodi usvajanja vjere ili uvjerenja po svojemu izboru. 3. Sloboda oËitovanja svojega vjerovanja ili uvjerenja moæe se podvrgnuti jedino ograniËenjima koja su predviena u zakonu i koja su prijeko potrebna za zaπtitu javne sigurnosti poretka, zdravlja i morala, ili osnovnih sloboda i prava drugih osoba. »lanak 2. 1. Nitko ne moæe biti izloæen diskriminaciji od dræave, institucije, skupine osoba ili neke osobe na temelju vjere ili drugih uvjerenja. 2. Izrazi “netolerancija i diskriminacija na temelju vjere ili uvjerenja” za ovu Deklaraciju oznaËuju stvaranje bilo kakve razlike, iskljuËenje, ograniËenje ili davanje prednosti na temelju vjere ili uvjerenja, s ciljem ili posljedicama poniπtenja ili ograniËavanja priznavanja, uæivanja ili ostvarenja ljudskih prava i temeljnih sloboda na jednakoj osnovi. »lanak 3. Diskriminacija izmeu ljudskih biÊa na temelju vjere ili uvjerenja uvreda je ljudskom dostojanstvu i odricanje od naËela Povelje Ujedinjenih naroda, i treba je osuditi kao krπenje ljudskih prava i temeljnih sloboda proglaπenih u OpÊoj deklaraciji o ljudskim pravima i pojedinaËno nabrojenima u

CrkvaDrustvo

93 Black

19.01.2012, 10:07

94

CRKVA I DRU©TVO

Meunarodnim konvencijama o ljudskim pravima te kao zapreku prijateljskim i miroljubivim odnosima izmeu dræava. »lanak 4. 1. Sve dræave trebaju poduzeti djelotvorne mjere da bi sprijeËile i uklonile diskriminaciju na temelju vjere ili uvjerenja u priznavanju, primjeni i uæivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda u svim podruËjima graanskog, ekonomskog, politiËkog, druπtvenog i kulturnog æivota. 2. Sve dræave trebaju uloæiti najveÊe napore da bi proglasile i poniπtile zakone gdje je potrebno zabraniti svaku takvu diskriminaciju i poduzeti sve potrebne mjere za borbu protiv nesnoπljivosti na temelju vjere ili drugih uvjerenja. »lanak 5. 1. Roditelji, odnosno djetetovi zakonski skrbnici, imaju pravo organizirati æivot u obitelji sukladno svojoj vjeri ili uvjerenju, dræeÊi na umu moralni odgoj u kojemu dijete treba biti odgojeno prema njihovom uvjerenju. 2. Svako dijete treba uæivati pravo na pristup odgoju glede vjere ili uvjerenja u skladu sa æeljama roditelja, ili, ako je to sluËaj, zakonskih skrbnika, i ne smije biti prisiljavano da prihvati uËenje vjere ili uvjerenja protiv volje svojih roditelja ili zakonitih skrbnika, pri Ëemu vodeÊe naËelo treba biti dobrobit djeteta. 3. Dijete treba zaπititi od svakog oblika diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja. Treba ga odgajati u duhu razumijevanja, tolerancije, prijateljstva meu ljudima, mira i opÊeg bratstva, poπtivanja slobode vjere ili uvjerenja drugih i u punoj svijesti da svoju energiju i talente treba posvetiti sluæbi bliænjima. 4. U sluËaju djeteta koje nije pod skrbi roditelja ili zakonskih skrbnika, treba voditi raËuna o æeljama koje izrazi ili o bilo kakvom dokazu takvih æelja glede vjere ili uvjerenja, pri Ëemu vodeÊe naËelo treba biti dobrobit djeteta.

CrkvaDrustvo

94 Black

19.01.2012, 10:07

95

DEKLARACIJA UN O UKIDANJU SVIH OBLIKA ...

5. Prakticiranje vjere ili uvjerenja u kojemu je dijete odgojeno ne smije biti πtetno za njegovo tjelesno ili mentalno zdravlje ili za njegov cjelovit razvoj, dræeÊi na umu »lanak 1., stavak 3. ove Deklaracije. »lanak 6. U skladu s »lankom 1. ove Deklaracije i propisima »lanka 1., stavka 3., pravo na slobodu miπljenja, savjesti, vjere ili uvjerenja treba ukljuËivati inter alia ove slobode: 1. da odræava bogosluæja ili okupljanja sukladno svojoj vjeri ili uvjerenju i da osnuje i odræava mjesta u tu svrhu; 2. da osnuje i odræava prikladne dobrotovorne ili humanitarne ustanove; 3. da u primjerenoj mjeri izrauje, nabavlja i rabi potrebne predmete i materijale za obrede ili obiËaje povezane s vjerom ili uvjerenjem; 4. da piπe, izdaje i πiri publikacije na tome podruËju; 5. da poduËava vjeru ili uvjerenje na mjestima prikladnima toj svrsi; 6. da traæi i prima dragovoljne financijske i druge doprinose od pojedinaca i institucija; 7. da obuËava, imenuje, bira i zamjenjuje voe u skladu sa zahtjevima i propisima bilo koje vjere ili uvjerenja; 8. da svetkuje dane odmora i slavi blagdane i obrede u skladu s propisima svoje vjere ili uvjerenja; 9. da uspostavi i odræava komunikaciju s pojedincima i zajednicama u stvarima vjere ili uvjerenja na nacionalnim i meunarodnim razinama. »lanak 7. Prava i slobode iznesene u ovoj Deklaraciji trebaju biti ukljuËene u nacionalno zakonodavstvo tako da se svatko moæe u praksi posluæiti tim pravima i slobodama.

CrkvaDrustvo

95 Black

19.01.2012, 10:07

96

CRKVA I DRU©TVO

»lanak 8. U ovoj Deklaraciji niπta se ne moæe protumaËiti kao restrikcija ili poniπtenje ijednog prava odreenog OpÊom deklaracijom o ljudskim pravima i Meunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.

DPI/714-82-20555-lipanj 1982-20M 84-33131-prosinac 1984-20M

CrkvaDrustvo

96 Black

19.01.2012, 10:07

97

Dodatak 4. OpÊa deklaracija o ljudskim pravima Preambula BuduÊi da je priznanje uroenog dostojanstva te jednakih i neotuivih prava svih Ëlanova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu, buduÊi da je nepoπtivanje i zanemarivanje ljudskih prava rezultiralo barbarskim postupcima koji vrijeaju savjest ËovjeËanstva i da je izgradnja svijeta u kojemu Êe ljudska biÊa uæivati slobodu govora i uvjerenja te biti poπteena straha i neimaπtine, proglaπena najveÊom teænjom svih ljudi, buduÊi da je ljudska prava prijeko potrebno zaπtititi vladavinom prava kako Ëovjek ne bi morao pribjeÊi, kao krajnjem sredstvu, pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja, buduÊi da je bitno promicati razvoj prijateljskih odnosa meu narodima, buduÊi da su narodi u Povelji Ujedinjenih naroda ponovno potvrdili svoju vjeru u temeljna ljudska prava, u dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe i ravnopravnost muπkaraca i æena te odluËili promicati druπtveni napredak i poboljπati uvjete æivota u veÊoj slobodi, buduÊi da su se dræave Ëlanice obvezale da Êe u suradnji s Ujedinjenim narodima osigurati opÊe poπtivanje i primjenu ljudskih prava i temeljnih sloboda, buduÊi da je opÊe razumijevanje tih prava i sloboda kljuËno za puno ostvarenje te obveze, u ovome Ëasu, stoga,

CrkvaDrustvo

97 Black

19.01.2012, 10:07

98

CRKVA I DRU©TVO

OpÊa skupπtina proglaπava OpÊu deklaraciju o ljudskim pravima kao zajedniËku steËevinu svih naroda i dræava kako bi svaki pojedinac i svaki dio druπtva, imajuÊi ovu Deklaraciju stalno na umu, pouËavanjem i uËenjem teæili promicanju ljudskih prava i sloboda te progresivnim domaÊim i meunarodnim mjerama osigurali njihovo opÊe i djelotvorno priznanje i poπtivanje, kako meu narodima dræava Ëlanica, tako i meu narodima na podruËjima koja se nalaze pod njihovom jurisdikcijom. »lanak 1. Sva ljudska biÊa raaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Obdarena su razumom i svijeπÊu pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva. »lanak 2. Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrene u ovoj Deklaraciji, bez ikakve razlike glede rase, boje koæe, spola, jezika, vjere, politiËkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, roenja ili neke druge okolnosti. Nadalje, ne smije se praviti nikakva razlika zbog politiËkog, pravnog ili meunarodnog statusa zemlje ili podruËja kojemu neka osoba pripada, bilo da je to podruËje neovisno, pod zaπtitom, nesamoupravno, ili mu je na neki drugi naËin ograniËen suverenitet. »lanak 3. Svatko ima pravo na æivot, slobodu i osobnu sigurnost. »lanak 4. Nitko se ne smije dræati u ropstvu ili odnosu sliËnom ropstvu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuju se u svim njihovim oblicima.

CrkvaDrustvo

98 Black

19.01.2012, 10:07

99

OP∆A DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

»lanak 5. Nitko ne smije biti podvrgnut muËenju ili okrutnom, neËovjeËnom ili poniæavajuÊem postupku ili kazni. »lanak 6. Svatko ima pravo svugdje pred zakonom biti priznat kao osoba. »lanak 7. Svi su pred zakonom jednaki i svi imaju pravo na jednaku pravnu zaπtitu, bez ikakve diskriminacije. Svi imaju pravo na jednaku zaπtitu od bilo kojega oblika diskriminacije kojim se krπi ova Deklaracija, i od svakog poticanja na takvu diskriminaciju. »anak 8. Svatko ima pravo na primjerenu odπtetu preko nadleænih domaÊih sudova zbog djela kojima su povrijeena njegova temeljna prava zajamËena ustavom ili zakonom. »lanak 9. Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom uhiÊenju, zatvoru ili izgonu. »lanak 10. Svatko ima potpuno isto pravo na pravedno i javno sasluπanje od neovisnog i nepristranog suda radi utvrivanja njegovih prava i obveza te bilo koje kaznene optuæbe protiv njega. »lanak 11. 1. Svatko optuæen za kazneno djelo ima pravo da ga se smatra nevinim dok se njegova krivnja zakonski ne utvrdi u javnom postupku u kojemu su mu pruæena sva jamstva za obranu.

CrkvaDrustvo

99 Black

19.01.2012, 10:07

100

CRKVA I DRU©TVO

2. Nitko ne smije biti proglaπen krivim za kazneno djelo poËinjeno Ëinom ili propustom koji, po domaÊem ili meunarodnom pravu, u Ëasu poËinjenja nije bio predvien kao kazneno djelo. Ne smije se odrediti ni teæa kazna od one koja je bila primjenjiva u Ëasu kad je kazneno djelo poËinjeno. »lanak 12. Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom mijeπanju u njegov privatni æivot, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napadima na njegovu Ëast i ugled. Svatko ima pravo na pravnu zaπtitu protiv takvog mijeπanja ili napada. »lanak 13. 1. Svatko ima pravo na slobodu kretanja i boravka u granicama bilo koje dræave. 2. Svatko ima pravo napustiti svoju i bilo koju drugu zemlju i vratiti se u svoju zemlju. »lanak 14. 1. Svatko pred progonom ima pravo traæiti i dobiti utoËiπte u drugim zemljama. 2. Na to se pravo ne moæe pozivati u sluËaju progona koji su izravna posljedica nepolitiËkih zloËina ili djela protivnih ciljevima i naËelima Ujedinjenih naroda. »lanak 15. 1. Svatko ima pravo na dræavljanstvo. 2. Nitko ne smije biti samovoljno liπen svojega dræavljanstva niti mu se smije odreÊi pravo na promjenu dræavljanstva. »lanak 16. 1. Punoljetni muπkarci i æene imaju pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji bez ikakvih ograniËenja glede rase,

CrkvaDrustvo

100 Black

19.01.2012, 10:07

101

OP∆A DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

nacionalnosti ili vjere. Oni imaju ista prava pri sklapanju braka, u braku i tijekom rastave. 2. Brak se moæe sklopiti samo uz slobodan i potpun pristanak osoba koje stupaju u brak. 3. Obitelj je prirodna i temeljna druπtvena jedinica, i ima pravo na zaπtitu druπtva i dræave.

»lanak 17. 1. Svatko ima pravo posjedovati imovinu samostalno ili u zajednici s drugima. 2. Nitko ne smije biti samovoljno liπen svoje imovine.

»lanak 18. Svatko ima pravo na slobodu miπljenja, savjesti i vjere; to pravo ukljuËuje slobodu da se mijenja vjera ili uvjerenje, i slobodu da se, bilo pojedinaËno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjera ili uvjerenje pouËavanjem, praktiËnim obavljanjem, bogosluæjem i obredima.

»lanak 19. Svatko ima pravo na slobodu miπljenja i izraæavanja. To pravo obuhvaÊa slobodu zadræavanja miπljenja bez vanjskih pritisaka te slobodu traæenja, primanja i πirenja informacija i ideja preko bilo kojega sredstva javnog priopÊivanja i bez obzira na granice.

»lanak 20. 1. Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruæivanja. 2. Nitko ne smije biti prisiljavan na pripadanje nekoj udruzi.

CrkvaDrustvo

101 Black

19.01.2012, 10:07

102

CRKVA I DRU©TVO

»lanak 21. 1. Svatko ima pravo sudjelovati u upravljanju svojom zemljom neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika. 2. Svatko ima pravo na jednak pristup javnim sluæbama u svojoj zemlji. 3. Volja naroda je temelj dræavne vlasti; ta se volja mora izraæavati na povremenim i poπtenim izborima, koji se provode uz opÊe i jednako pravo glasa, tajnim glasovanjem ili nekim drugim, jednako slobodnim glasaËkim postupkom.

»lanak 22. Svatko kao pripadnik druπtva ima, preko dræavnih programa i meunarodne suradnje, a u skladu s organizacijom i moguÊnostima svake pojedine dræave, pravo na socijalnu sigurnost i ostvarenje gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava koja su uvjet njegova dostojanstva i neometanog razvoja njegove osobnosti.

»lanak 23. 1. Svatko ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravedne i primjerene uvjete za rad i zaπtitu od nezaposlenosti. 2. Svatko, bez ikakve razlike, ima pravo na jednaku naknadu za isti rad. 3. Svatko tko radi ima pravo na pravednu i primjerenu naknadu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava æivot dostojan Ëovjeka i koja se, prema potrebi, dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaπtite. 4. Svatko ima pravo osnivati sindikate i pristupati im da bi zaπtitio svoje interese.

CrkvaDrustvo

102 Black

19.01.2012, 10:07

103

OP∆A DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

»lanak 24. Svatko ima pravo na odmor i slobodno vrijeme, ukljuËujuÊi razumno smanjenje radnih sati i povremene plaÊene neradne dane.

»lanak 25. 1. Svatko ima pravo na æivotni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, ukljuËujuÊi prehranu, odjeÊu, stanovanje, lijeËniËku njegu i potrebne socijalne usluge, te pravo na zaπtitu u sluËaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udoviπtva, starosti ili nekog drugog æivotnog nedostatka u uvjetima koji su izvan njegova nadzora. 2. Materinstvu i djetinjstvu pripada posebna skrb i pomoÊ. Sva djeca, ona roena u braku i ona koja su roena izvan njega, moraju uæivati istu socijalnu zaπtitu.

»lanak 26. 1. Svatko ima pravo na odgoj i obrazovanje. Odgoj i obrazovanje moraju biti besplatni, barem na osnovnom i opÊeobrazovnom stupnju. Osnovno obrazovanje mora biti obvezatno. TehniËko i strukovno obrazovanje mora biti dostupno svima; viπe i visoko obrazovanje mora biti dostupno svima prema sposobnostima. 2. Odgoj i obrazovanje moraju biti usmjereni k punom razvoju ljudske osobe i jaËati poπtivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda. Moraju promicati razumijevanje, snoπljivost i prijateljstvo meu svim narodima, rasnim ili vjerskim skupinama, te podupirati djelatnost Ujedinjenih naroda na odræanju mira. 3. Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu.

CrkvaDrustvo

103 Black

19.01.2012, 10:07

104

CRKVA I DRU©TVO

»lanak 27. 1. Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom æivotu svoje zajednice, uæivati u umjetnosti, pridonositi znanstvenom razvoju i koristiti se njegovim prednostima. 2. Svatko ima pravo na zaπtitu moralnih i materijalnih interesa od bilo kojega znanstvenog, knjiæevnog ili umjetniËkog djela kojemu je autor. »lanak 28. Svatko ima pravo na druπtveni i meunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti. »lanak 29. 1. Svatko ima obveze prema onoj zajednici u kojoj je jedino moguÊ neovisan i cjelovit razvoj njegove osobnosti. 2. U uporabi svojih prava i sloboda svatko moæe biti podvrgnut samo onim ograniËenjima koja su utvrena zakonom, iskljuËivo radi osiguranja potrebnog priznanja i poπtivanja prava i sloboda drugih te radi ispunjenja pravednih zahtjeva morala, javnog reda i opÊeg blagostanja u demokratskom druπtvu. 3. Ta prava i slobode ne smiju se ni u kojemu sluËaju rabiti protivno ciljevima i naËelima Ujedinjenih naroda. »lanak 30. Niπta se u ovoj Deklaraciji ne moæe tumaËiti tako da podrazumijeva pravo neke dræave, skupine ili pojedinca da poduzmu bilo koju akciju ili izvrπe bilo koji Ëin kojim se poniπtava neko od ovdje utvrenih prava i sloboda. (Prevela Vedrana SpajiÊ-Vrkaπ) OpÊa deklaracija o ljudskim pravima prihvaÊena je i proglaπena kao rezolucija Generalne skupπtine 217 A (III.), 10. prosinca 1948. godine.

CrkvaDrustvo

104 Black

19.01.2012, 10:07

105

Dodatak 5. Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etniËkim, vjerskim i jeziËnim manjinama OpÊa skupπtina, ponovno potvrujuÊi da je jedan od temeljnih ciljeva Ujedinjenih naroda, kao πto je proglaπeno u njihovoj Povelji, promicanje i poticanje poπtivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve, bez razlike glede rase, spola, jezika ili vjere, ponovno potvrujuÊi vjeru u temeljna ljudska prava, u dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe, u jednakost prava muπkaraca i æena te velikih i malih naroda, æeleÊi promicati ostvarenje naËela sadræanih u Povelji, OpÊoj deklaraciji o ljudskim pravima, Konvenciji o spreËavanju i kaænjavanju zloËina genocida, Meunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Meunarodnom paktu o graanskim i politiËkim pravima, Meunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Deklaraciji o ukidanju svih oblika nesnoπljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja te Konvenciji o pravima djeteta, kao i u drugim odgovarajuÊim meunarodnim instrumentima usvojenim na svjetskoj ili regionalnoj razini, ali i onima sklopljenim izmeu pojedinih dræava Ëlanica Ujedinjenih naroda, nadahnuta odredbama Ëlanka 27. Meunarodnog pakta o graanskim i politiËkim pravima pripadnika etniËkih, vjerskih ili jeziËnih manjina, smatrajuÊi da promicanje i zaπtita prava pripadnika nacionalnih ili etniËkih, vjerskih i jeziËnih manjina pridonosi politiËkoj i druπtvenoj stabilnosti dræava u kojima oni æive,

CrkvaDrustvo

105 Black

19.01.2012, 10:07

106

CRKVA I DRU©TVO

naglaπavajuÊi da promicanje i zaπtita prava osoba koje pripadaju nacionalnim ili etniËkim, vjerskim i jeziËnim manjinama, kao neodvojiv dio cjelovitog druπtvenog razvoja u demokratskom okviru temeljenom na vladavini prava, pridonosi uËvrπÊenju prijateljstva i suradnje meu narodima i dræavama, smatrajuÊi da Ujedinjeni narodi imaju vaænu ulogu u zaπtiti manjina, imajuÊi na umu dosadaπnje rezultate u sustavu Ujedinjenih naroda na promicanju i zaπtiti prava osoba koje pripadaju nacionalnim ili etniËkim, vjerskim i jeziËnim manjinama, napose Komisije za ljudska prava, Podkomisije za spreËavanje diskriminacije i zaπtitu manjina, kao i tijela ustanovljenih u skladu s meunarodnim paktovima o ljudskim pravima i drugim odgovarajuÊim meunarodnim instrumentima ljudskih prava, uzimajuÊi u obzir znaËajne rezultate meuvladinih i nevladinih organizacija u zaπtiti manjina te u promicanju i zaπtiti prava osoba koje pripadaju nacionalnim ili etniËkim, vjerskim i jeziËnim manjinama, proglaπava ovu Deklaraciju o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etniËkim, vjerskim i jeziËnim manjinama:

»lanak 1. 1. Dræave Êe na svojim podruËjima πtititi opstanak i nacionalni ili etniËki, kulturni, vjerski i jeziËni identitet manjina te unapreivati uvjete potrebne za razvoj tog identiteta. 2. Dræave Êe donijeti odgovarajuÊe zakone i druge mjere kako bi ostvarile te ciljeve.

»lanak 2. 1. Osobe koje pripadaju nacionalnim ili etniËkim, vjerskim i jeziËnim manjinama (u daljnjem tekstu: osobe koje pripadaju manjinama) imaju pravo slobodno, bez ikakvog mijeπanja

CrkvaDrustvo

106 Black

19.01.2012, 10:07

DEKLARACIJA O PRAVIMA OSOBA KOJE PRIPADAJU ...

107

sa strane i bez ikakve diskriminacije, privatno i javno uæivati svoju kulturu, ispovijedati i prakticirati svoju vjeru i sluæiti se svojim jezikom. 2. Osobe koje pripadaju manjinama imaju pravo aktivno sudjelovati u kulturnom, vjerskom, druπtvenom, gospodarskom i javnom æivotu. 3. Osobe koje pripadaju manjinama imaju pravo na dræavnoj i, kad je potrebno, na regionalnoj razini, aktivno sudjelovati u donoπenju odluka koje se odnose na njima pripadajuÊe manjine ili na podruËja u kojima one æive, na naËin koji je u skladu sa zakonom. 4. Osobe koje pripadaju manjinama imaju pravo osnivati i odræavati svoje udruge. 5. Osobe koje pripadaju manjinama imaju pravo bez ikakve diskriminacije uspostavljati i odræavati slobodne i miroljubive odnose s drugim pripadnicima svoje grupe i s osobama koje pripadaju drugim manjinama te prekograniËne odnose s graanima drugih dræava, s kojima su povezani po nacionalnosti ili etnicitetu, vjeri ili jeziku.

»lanak 3. 1. Osobe koje pripadaju manjinama mogu bez ikakve diskriminacije ostvarivati svoja prava, ukljuËujuÊi i ona koja su utvrena ovom Deklaracijom, pojedinaËno i u zajednici s drugim pripadnicima svoje grupe. 2. Niti jedna osoba koja pripada manjini ne smije se dovesti u nepovoljan poloæaj temeljem primjene ili neprimjene prava utvrenih u ovoj Deklaraciji.

»lanak 4. 1. Dræave Êe poduzeti, kad je to potrebno, mjere kako bi osobama koje pripadaju manjinama osigurale puno i djelotvorno koriπtenje njihovih ljudskih prava i temeljnih sloboda bez ikakve diskriminacije i u punoj jednakosti pred zakonom.

CrkvaDrustvo

107 Black

19.01.2012, 10:07

108

CRKVA I DRU©TVO

2. Dræave Êe poduzeti mjere za stvaranje povoljnih uvjeta u kojima osobe koje pripadaju manjinama mogu izraziti svoja obiljeæja i razvijati svoju kulturu, jezik, vjeru, tradiciju i obiËaje, osim kad je takvo djelovanje suprotno domaÊem pravu i meunarodnim standardima. 3. Dræave trebaju, kad je to moguÊe, poduzeti odgovarajuÊe mjere kako bi osobe koje pripadaju manjinama imale odgovarajuÊe uvjete za uËenje svog materinskog jezika ili za sluæenje svojim jezikom u nastavi. 4. Dræave trebaju, kad je to primjereno, poduzeti mjere u podruËju odgoja i obrazovanja kako bi poticale stjecanje znanja o povijesti, tradiciji, jeziku i kulturi manjina koje æive na njihovu podruËju. Osobe koje pripadaju manjinama trebaju imati odgovarajuÊe uvjete kako bi stekle znanje o druπtvu kao cjelini. 5. Dræave trebaju razmotriti odgovarajuÊe mjere kako bi osobe koje pripadaju manjinama mogle u potpunosti sudjelovati u gospodarskom napretku i razvoju svoje zemlje.

»lanak 5. 1. Dræavne politike i programi moraju se planirati i provoditi uz uvaæavanje legitimnih interesa osoba koje pripadaju manjinama. 2. Programi meudræavne suradnje i potpore moraju se planirati i provoditi uz uvaæavanje legitimnih interesa osoba koje pripadaju manjinama.

»lanak 6. U cilju jaËanja uzajamnog razumijevanja i povjerenja, dræave trebaju suraivati na pitanjima koja se odnose na osobe koje pripadaju manjinama, inter alia, razmjenjujuÊi informacije i iskustva.

»lanak 7. Dræave trebaju suraivati u cilju promicanja zaπtite prava utvrenih ovom Deklaracijom.

CrkvaDrustvo

108 Black

19.01.2012, 10:07

DEKLARACIJA O PRAVIMA OSOBA KOJE PRIPADAJU ...

109

»lanak 8. 1. Niπta u ovoj Deklaraciji ne smije sprijeËiti dræave u ispunjavanju njihovih meunarodnih obveza koje se odnose na osobe koje pripadaju manjinama. Dræave Êe napose u dobroj vjeri ispunjavati odgovornosti i obveze koje su preuzele pod meunarodnim ugovorima i sporazumima. 2. Ostvarivanje prava utvrenih ovom Deklaracijom ne smije ugroziti uæivanje opÊepriznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda od strane svih osoba. 3. Mjere koje dræave poduzmu kako bi osigurale puno uæivanje prava utvrenih ovom Deklaracijom, ne smiju se prima facie smatrati suprotnima naËelu jednakosti sadræanom u OpÊoj deklaraciji o ljudskim pravima. 4. Niπta se u ovoj Deklaraciji ne moæe tumaËiti tako da dopuπta ikakvu djelatnost suprotnu svrhama i naËelima Ujedinjenih naroda, ukljuËujuÊi suverenu jednakost, teritorijalnu cjelovitost i politiËku neovisnost dræava. Niπta se u ovoj Deklaraciji ne moæe tumaËiti tako da podrazumijeva pravo neke dræave, grupe ili pojedinca da poduzmu bilo koju akciju ili izvrπe bilo koji Ëin kojim se poniπtava neko od ovdje utvrenih prava i sloboda.

»lanak 9. Specijalizirane ustanove i druge organizacije u sustavu Ujedinjenih naroda pridonijet Êe u svojim podruËjima punom ostvarenju prava i naËela utvrenih ovom Deklaracijom. (Prevela Irena StaniÊ-Raπin)

Ova Deklaracija je usvojena i proglaπena na 47. zasjedanju OpÊe skupπtine Ujedinjenih naroda, 18. prosinca 1992. godine (Rezolucija br. 47/135)

CrkvaDrustvo

109 Black

19.01.2012, 10:07

110

CRKVA I DRU©TVO

Povelje, deklaracije i konvencije Osim Deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima iz 1948. i Deklaracije Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika nesnoπljivosti iz 1981. godine, navodimo nekoliko zaπtitnih instrumenata vjerske slobode u vaænim meunarodnim dokumentima.

AfriËka povelja o ljudskim i narodnim pravima AfriËku povelju o pravima Ëovjeka i naroda prihvatile su afriËke dræave Ëlanice Organizacije afriËkog jedinstva na sastanku u Banjulu, u Gambiji, 27. lipnja 1981., a stupila je na snagu 21. listopada 1986. godine. »lanak 8. JamËi se sloboda savjesti, ispovijedanja i slobodnog prakticiranja religije. Nitko podloæan zakonu i redu ne moæe biti podvrgnut mjerama koje ograniËavaju uporabu tih sloboda.

AmeriËka deklaracija o ljudskim pravima i duænostima AmeriËka deklaracija o ljudskim pravima i duænostima prihvaÊena je na Devetoj meunarodnoj konferenciji Organizacije ameriËkih dræava u Bogoti, u Kolumbiji, 2. svibnja 1948. godine.

CrkvaDrustvo

110 Black

19.01.2012, 10:07

111

POVELJE, DEKLARACIJE I KONVENCIJE

Prvo poglavlje: Prava »lanak 3. Pravo na vjersku slobodu i bogoπtovlje Svatko ima pravo slobodno ispovijedati neku religiju i oËitovati je i prakticirati u javnosti i privatno. »lanak 22. Pravo na udruæivanje Svatko ima pravo udruæiti se s drugima u promicanju, obavljanju i zaπtiti svojih legitimnih interesa politiËke, ekonomske, vjerske, druπtvene, kulturne, profesionalne, sindikalne i druge naravi.

AmeriËka konvencija o ljudskim pravima AmeriËku konvenciju o ljudskim pravima prihvatile su dræave Ëlanice Organizacije ameriËkih dræava u San Joséu, u Kostariki, 22. studenoga 1969., a stupila je na snagu 18. srpnja 1978. godine. »lanak 12. Sloboda savjesti i vjere 1. Svatko ima pravo na slobodu savjesti i vjere. To pravo podrazumijeva slobodu ostajanja pri svojoj vjeri ili uvjerenju, ili slobodu promjene vjere ili uvjerenja, i slobodu oËitovanja i πirenja svoje religije ili uvjerenja, bilo pojedinaËno ili zajedno s drugima, javno ili privatno. 2. Nitko neÊe biti podvrgnut ograniËenjima koja bi mogla povrijediti njegovu slobodu da zadræi ili promijeni svoju religiju ili uvjerenje. 3. Sloboda oËitovanja svojega vjerovanja ili uvjerenja moæe se podvrgnuti samo onim ograniËenjima koja su predviena u zakonu, a prijeko su potrebna za zaπtitu sigurnosti jav-

CrkvaDrustvo

111 Black

19.01.2012, 10:07

112

CRKVA I DRU©TVO

nog poretka, reda, zdravlja i morala ili osnovnih sloboda i prava drugih osoba. 4. Roditelji, odnosno zakonski skrbnici, imaju pravo osigurati vjerski i moralni odgoj svoje djece ili πtiÊenika u skladu sa svojim uvjerenjima.

Europska konvencija za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Europsku konvenciju za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prihvatilo je VijeÊe Europe, 4. studenoga 1950., a stupila je na snagu 3. rujna 1953. godine. »lanak 9. Sloboda miπljenja, savjesti i vjere 1. Svatko ima pravo na slobodu miπljenja, savjesti i vjere; to pravo ukljuËuje slobodu da se promijeni vjera ili uvjerenje, i slobodu da pojedinaËno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeru ili uvjerenje bogosluæjem, pouËavanjem, praktiËnim obavljanjem i obredima. 2. Sloboda iskazivanja vjere ili uvjerenja podvrgnut Êe se samo takvim ograniËenjima koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom druπtvu nuæna zbog interesa javnog reda i mira, zaπtite javnog reda, zdravlja ili morala, ili zbog zaπtite prava i sloboda drugih.

Zavrπni dokument BeËkog sastanka Europske konferencije o sigurnosti i suradnji (CSCE) Zavrπni dokument BeËkog sastanka Europske konferencije o sigurnosti i suradnji prihvaÊen je 19. sijeËnja 1989. godine.

CrkvaDrustvo

112 Black

19.01.2012, 10:07

113

POVELJE, DEKLARACIJE I KONVENCIJE

Pitanja koja se odnose na sigurnost u Europi: NaËela (13) U ovom kontekstu (poπtivanje ljudskih prava) one (odnosno dræave sudionice) Êe (13.7) osigurati ljudska prava i temeljne slobode svakome na svojemu teritoriju i podloænom svojoj jurisdikciji, bez ikakve razlike u odnosu na rasu, boju koæe, spol, jezik, religiju, politiËko ili drugo miπljenje, nacionalno ili druπtveno podrijetlo, imovinu, roenje ili neki drugi status. (16) Da bi osigurale slobodu pojedinca da ispovijeda i prakticira vjeru ili uvjerenje, dræave sudionice Êe inter alia (16.1) poduzeti uËinkovite mjere da bi sprijeËile i uklonile diskriminaciju prema pojedincima ili druπtvenim zajednicama na osnovi religije ili vjerovanja u priznavanju, provoenju i uæivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda na svim podruËjima graanskog, politiËkog, ekonomskog, druπtvenog i kulturnog æivota, i osigurati djelotvornu jednakost izmeu vjernika i nevjernika; (16.2) poticati ozraËje uzajamne snoπljivosti i poπtivanje izmeu vjernika razliËitih zajednica te izmeu vjernika i nevjernika; (16.3) na njihov zahtjev zajamËiti zajednici vjernika koji prakticiraju ili se pripremaju prakticirati svoju vjeru u okviru ustava svojih dræava, priznanje statusa koji im je osiguran u njihovim zemljama; (16.4) poπtivati pravo tih vjerskih zajednica: • da slobodno imaju i odræavaju mjesta primjerena za bogosluæja ili okupljanja; • da se organiziraju u skladu sa svojom hijerarhijskom i institucionalnom strukturom; • da biraju, imenuju i zamijene svoje osoblje u skladu sa svojim zahtjevima i standardima te sa svakim dragovoljno prihvaÊenim sporazumom izmeu njih i dræave:

CrkvaDrustvo

113 Black

19.01.2012, 10:07

114

CRKVA I DRU©TVO

• da traæe i dobiju dragovoljne novËane i druge doprinose; (16.5) upustiti se u konzultacije s vjerskim zajednicama, institucijama i organizacijama radi postizanja boljeg razumijevanja zahtjeva za vjerskom slobodom; (16.6) poπtivati pravo svakoga da pruæa i prima vjerski odgoj na jeziku koji izabere, bilo individualno ili u zajednici s drugima; (16.7) u tome kontekstu poπtivati inter alia slobodu roditelja da svojoj djeci osiguraju vjerski i moralni odgoj u skladu s vlastitim uvjerenjima; (16.8) dopustiti πkolovanje vjerskog osoblja u prikladnim institucijama; (16.9) poπtivati pravo pojedinih vjernika ili zajednice vjernika da nabavljaju, posjeduju i rabe svete knjige, vjerske publikacije na jeziku koji izaberu te druge predmete i materijale povezane s prakticiranjem vjere ili uvjerenja; (16.10) dopustiti vjerskim zajednicama, institucijama i organizacijama da proizvode, uvoze i raspaËavaju vjerske publikacije i materijale; (16.11) s naklonoπÊu razmotriti zanimanje vjerskih zajednica da sudjeluju u javnom dijalogu i preko masovnih medija. (17) Dræave sudionice priznaju da iskazivanje spomenutih prava, koja se odnose na slobodu religije ili uvjerenja, mogu biti predmet samo ograniËenjâ predvienih zakonom i dosljednih obvezama u skladu s meunarodnim zakonodavstvom i svojim meunarodno prihvaÊenim obvezama. One Êe u svojim zakonima i propisima te u njihovoj primjeni osigurati potpuno i uËinkovito oËitovanje slobode misli, savjesti, religije ili uvjerenja.

CrkvaDrustvo

114 Black

19.01.2012, 10:07

115

POVELJE, DEKLARACIJE I KONVENCIJE

Pariπka povelja za novu Europu Pariπku povelju za novu Europu prihvatila je Organizacija za europsku sigurnost i suradnju na Sastanku voa dræava ili vlada dræava sudionica u Parizu, 21. studenoga 1990. godine. Ljudska prava, demokracija i vladavina zakona Mi potvrujemo da, bez diskriminacije, svatko ima pravo na slobodu miπljenja, savjesti i vjere ili uvjerenja, slobodu izraæavanja, slobodu udruæivanja i miroljubivog okupljanja, slobodu kretanja; Mi potvrujemo da Êe biti zaπtiÊen etniËki, kulturni, jeziËni i religijski identitet nacionalnih manjina i da osobe koje pripadaju nacionalnim manjinama imaju pravo na slobodno izraæavanje, oËuvanje i razvijanje identiteta bez ikakve diskriminacije i u punoj jednakosti pred zakonom.

Meunarodna konvencija o graanskim i politiËkim pravima Meunarodna konvencija o graanskim i politiËkim pravima prihvaÊena je i otvorena za potpisivanje, ratifikaciju i pristup od Generalne skupπtine Ujedinjenih naroda u Rezoluciji 2200 (XXI.), 16. prosinca 1966. godine. Stupila je na snagu 23. oæujka 1976. godine. »lanak 18. 1. Svatko ima pravo na slobodu miπljenja, savjesti i vjere; to pravo podrazumijeva slobodu ostajanja pri svojoj vjeri ili uvjerenju i slobodu usvajanja vjere ili uvjerenja po svome izboru te slobodu da pojedinaËno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, oËituje svoje vjerovanje ili uvjerenje ispovijedanjem vjere, obavljanjem obreda, pohaanjem bogosluæja i nastavom.

CrkvaDrustvo

115 Black

19.01.2012, 10:07

116

CRKVA I DRU©TVO

2. Nitko neÊe biti podvrgnut prinudi koja bi mogla nanijeti povredu njegovoj slobodi ostajanja pri svojoj vjeri ili uvjerenju ili slobodi usvajanja vjere ili uvjerenja po svojemu izboru. 3. Sloboda oËitovanja svojega vjerovanja ili uvjerenja moæe se podvrgnuti jedino ograniËenjima koja su predviena u zakonu i koja su prijeko potrebna za zaπtitu javne sigurnosti poretka, zdravlja i morala, ili osnovnih sloboda i prava drugih osoba. 4. Dræave potpisnice ove Konvencije obvezuju se na poπtivanje slobode roditelja, odnosno zakonskih skrbnika, da osiguraju vjerski i moralni odgoj svoje djece sukladno svojim uvjerenjima.

CrkvaDrustvo

116 Black

19.01.2012, 10:07

117

Literatura 01. Human Rights: A Compilation of International Instrument (New York: United Nations, 1983). 02. Beach, B. B. i Gratz, J., 101 Questions Adventists Ask (Nampa, Idaho, USA: Pacific Press Publishing Association, 2000). 03. Fides et Libertas. 04. Beach, B. B., Bright Candle of Courage (Nampa, Idaho, USA: Pacific Press Publishing Association, 1989). 05. Beach, B. B., Seventh-day Adventists and the Ecumenical Movement (Washington, DC, USA: Review and Herald Publishing Association, 1985). 06. Cherian, M. E., Freedom of Religion — Communal Harmony and Peace (Pune, India: South Asia International Religious Liberty Association, 1989). 07. Conscience and Liberty, polugodiπnji meunarodni Ëasopis za vjersku slobodu, International Association for the Defence of Religious Liberty (izdaje se na devet jezika). Dostupni su sljedeÊi specijalni dosjei: New Religios Movements: No. 1, 1989. Bicentenary of the French Revolution: No. 2, 1989. World Congress of Religious Liberty: No. 1, 1990. Great Masters of Humanity: No. 2, 1990. Religious Liberty — Muslim Perspectives: No. 1, 1991. Religious Liberty in the Eastern and Central European Countries: No. 2, 1991. Religious Freedom in Afrika: No. 1, 1992. Freedom of Conscience in Albania: No. 2, 1992. 08. Kung, Hans i Moltmann, Jurgen (urednici), The Ethics of World Religions and Human Rights, in Concilium, 1990/ 2 (London: SCM Press, 1990).

CrkvaDrustvo

117 Black

19.01.2012, 10:07

118

CRKVA I DRU©TVO

09. Koshy, Ninan, Religious Freedom in a Changing World (Geneva: WWC Publications, 1992). 10. Land, Gary (urednik), The World of Ellen G. White (vidi poglavlje pod naslovom “The Sunday Law Movement”) (Washington, DC, USA: Review and Herald Publishing Association, 1987). 11. Liberty, dvomjeseËnik za vjersku slobodu, izdaje SjevernoameriËka divizija Crkve adventista sedmoga dana, Silver Springs, MD, USA. Zapisnici sa Svjetskih kongresa o vjerskoj slobodi • • •

•

Prvi svjetski kongres o vjerskoj slobodi, Amsterdam (21.— 23. oæujka 1977.). International Religious Liberty Association, Washington, DC, USA, 1978. Freedom of Religion and Belief. Zapisnici s Drugog svjetskog kongresa o vjerskoj slobodi (3.—6. rujna 1984. u Rimu; International Religious Liberty Association, Washington, DC, USA), University Printers, Berrien Springs, Michigan, USA, 1984. Church-State Relations and the Freedom of Conscience. Zapisnici TreÊeg svjetskog kongresa o vjerskoj slobodi (23.—26. srpnja 1889., London), International Religious Liberty Association, Washington, DC, USA, 1989.

Izvori na internetu • • • • • • •

vjerska-sloboda.hr irla.org libertymagazine.org un.org uscirf.gov ola.adventist.org religiousliberty.info

CrkvaDrustvo

118 Black

19.01.2012, 10:07

119

Kazalo Uvod ............................................................................... 5 Otvorimo prozor naπoj druπtvenoj zajednici! .............. 6 ZnaËenje vjerske slobode iz perspektive Sjeverne Amerike .................................................... 9 Uloga voditelja Odjela za odnose s javnoπÊu i vjersku slobodu .................................................. 10 Zaπto djelovati u Ujedinjenim narodima? ................ 19 Odnosi meu crkvama i vjerama .............................. 21 Predstavniπtvo u vladi Sjedinjenih AmeriËkih Dræava .................................................................... 28 KrπÊanin i vlasti .......................................................... 36 KrπÊanin i politika ...................................................... 47 Vjerska sloboda i ljudska prava ................................ 56 Odnosi prema drugim crkvama ................................. 66 KrπÊanin i druge organizacije .................................... 72 Dodatak 1. ................................................................... 77 Dodatak 2. ................................................................... 87 Dodatak 3. ................................................................... 89 Dodatak 4. ................................................................... 97 Dodatak 5. ................................................................. 105 Povelje, deklaracije i konvencije ............................... 110 Bibliografija ................................................................ 117

CrkvaDrustvo

119 Black

19.01.2012, 10:08

120

CRKVA I DRU©TVO

vjerska-sloboda.hr

adventisti.hr

znaci-vremena.com

CrkvaDrustvo

120 Black

19.01.2012, 10:08