Georg Buchner Dantonova Smrt

KLASIENO KAZALISTE .q* UREDNIK

GEORG BUCHNER

MARIJAN MATKOVIC

DANTONOVA SMRT DRAMA U CETIRI CINA

OMOTNA STRANA

ANTUN MEZDJTC

(o _

,l

DRZAVNO rzDAvAcKO P0DUZECE HRVATSKE'

zAcREB re6o

I,IC;A GEORGL,S DAN]()N I,EGENDRE (]AMILLE DESMOUI,INS } I ERA ULT- SECH ET,t,F-S

i\ i

LACROIX I'HILIPPEAU FABRE D'trGLAN'I'INII

narodni zasttrpnici

MERCIER

THOMAS PAYNE IIOBESPIERRE

ST. JUST BARRERE

ilanovi Odbora za javno

(:OLLOT D'iIE}IBOIS

blagostanje

ll 1 LI-.A UD - VA REn" N ESr

(iHAUMET'I'E. prokurator Opdinskog odbora

l)iLLON.

general

FOUQUIER-TINVILLE,. iavni tuiilac

HERRMANN I pred';.iednici Revolucionarnr;g

DIIMAS

I

tribr,mala

PARIS, Dantonov Plijatelj SIMON, $aPtat LAFLOTTE

PR\/I

JULIE, Dantonova supruga LUCILE, supruga Camillea Desrnoulinsa

HtrRAULT-StrCHELLES r nekoliko rlarna za karLa.Ikim stolom. DANTON I JULIE (mal.o dalje od njih), DANTON na klupdici do Julijinih nogu.

ROSALIE

ADELAIDE MARION

|*"""

Narod, grizete, na,roCni zasturpnici, krvnici

CIN

i t'

d'

DANTON: Pogledaj onu krasnu damu, kako lijepo prernede karte! Zaista, razumije se u posao; priia se. da svo,me muZu daje uvijek coeur*, a ostalima uviiek carreau*'l'. Ti bi dovjeka mogla i do toga ,Covesti, cla sc zaljubi u laZ.

JULIE: Vjerujei li ti u mene? DANTON: Zar ja zna,m! Nlakr rni

z,namo jedno

o drugorne. Mi smo debelokolci, mi pruZamc ruke jedno za d,rugin, ali to je uzaludan trud, mi tarerno samo grub{.1 koiu jedno o cirugo mi smo vrlo osamljeni.

-

JULIE: Ti 1116 pozna5, Dantone. DANTON: Da, to, se obi6no nazivit pozna,vanjc. f-i irnarl tamne oii, i valovitu ko'su. i vrlo njeinu put, i trvijek mi veliS: "Dragi George!" Ali (on joj pohazuje rn telo i oii) tu, tu bto se iza toga krije? I{ani. na5a su dutila gruL,a. ,Poznarjemo li mi jedno drugo? 'Irebalo bi 1a prorbijemo svoje lubanje i da jedno drugom i{tupamo misli iz ffiozgd. *. coeur jc u ka,rtama: srce, a carreau: karo; ovdje ta dva izraza znate igru ri.ieli, u koioj coeur znaEi srce, a carreau: iastuiid.

JIIDNA GOSPODA: (Hiraultu): Sto to

radite

prstima?

HERAUI.T: Niltal GOSPODA: Ne uvlatite tako palac. to se ne moZe gledati

!

HERAULT: Pogledajte sarno, ta stvar ima Posvc narotitu fiziono,miju DANTON: Ne, Julie. ja te ljubim' kao grcrb' JULIE: (oduratajuti se): Oht DANTON: Ne! e"j me! l.judi kaZu' da je u grobu mir i da su grob r mir jedno isto. Ako je tako' ieZim ja i u tvom krilu ve6 pod zemljom. O, ti slatki grobe. tvo je su usne zvona. 5to oglaiuju rnrtve' tvt't-1 gl., .r'roj. pogrebno zvon(). tvoie su prsi moj grobni humak, a tvoje srcc rnoj lijes. GOSPODA: Izgubili stc! HFIRAULT: To ie bila l.itrbavna pust'ilovina' a stoji novaca kao i sve dru'ge. GOSPODA: Onda ste vt, poput nekog gluhonijernoga natinili svoja ljubavna oditovanja prstima' HERAULT: E, a zaito nc? Neki Capa6e tvrde, da

je upravo njih najlak5e razumjeti. - Zupoteo sam ljubav s darno'm u kartama; prsti su mi bili prinEevi' preobraZeni u pauke' Vi ste, NIadarne, bili vila' Ali poilo je po zlu; dama je neprcstano bila pred porodom, svaki je tas doibivala po jednog puba' Ne bih ja p'ustio svojTr l<6er, da se tak'o karta, gosporla i dame padaju tako nepri'stojno jedni na Jruge, a zatim smjesta dolaze pubi. Ulaze CAMII.LE DESNTOULINS t{

i PHILIPPE'AU

HERAULT: phiiippcau. kako su ti o6i sumorne! .Jesi li proclerao svoju crvr:nu kapu? Zat se su.t; 1a_ ]
";j

djeti?

CAMILLE: Ti parodilal Sokrata. A znarle! li i to, 5to je Bolanski zapitat> Alkibiiada, karl ga je iert_ "li nog Jana na,iao tniurna r utuiena: izgxbiu "Jesi svoj Stit na b,ojnonr polju? Jesi li.pobijeden u t.ianju ili u borbi s rnatevima? Je ir netk,, Arugi bolje ili bolje svirao na kitar"r?o To su tritl ttuo;lnipjevao repu_ blikancil Poredi to s nalonr giljotinskorn romantikom! PHILIPPLA[r, Da,rlas j. ;p; palo clvades Bili smo u zabludi; slali .su,ur"o frefr..tisteet i,rtava. na stra_ ti5te, jer nisu clovc,ljno sistematrki nroicla a ;,;tre"li. r zato 3to su deccrnviri drtali. cla su izgubljenr. ako sarno tjedan dana buJe takvih ljudi, kojih bi se svilct vi5e bojao nego njin.

HERAUI-T: Oni bi nas htjeli nadinitr stvor<;vinra iz a,ntidiluvija. St. Just ne bi nerado' gi.a"". kad bism' opet puzali ietveronoike. pa da ;; onaj advokar i"_Arrasa pr,onade. po mehanici lenevskog urara. itit_ :rike za djecu, ikolske klupe gurp,,,li,ru i b,,gu. PHILIPPEAU: Ne bi s,, ,,rii iacaili, d;r u tu svrhu objese na Maratov radun .jo! nekoliko nr,itica. K:r,ko iemo jr-,i dugo biti prrjavi i krvavr ka, ri.vrr.rrena trJecr. rmati lJcsov.- mjesto kolijevki i- igr.atr se p;la_ ','ama? Mi moramo naprijed: treba stvoriti oclbor zu pomilovanje i treba izbaienc naro,dns z:rs,tupnike opet

primiti

natrae!

je dolla u stadij

reorgaRevolucija mora prestati, i Republika mora

HERAUL'I': Rcvolucija

nizacije. .ctpoteti. - U na5im o'snovnim drZavnim zakonima treba da pravo s'tupi na mjestu dulnosti, biagostanje na mjest'o vrline i obrana u nuZdi na mjesto kazne' Svatkl treba da pokaZe svoju vrijednost i da ispolji svoju narav. Bio o'n razuman ili nerazuman' obrazovan ili neobrazovan, dobar lli zao, to se drZave niSta ne tite. Svi srno mi ludaci, i nitko nema prava da' drug,ome nametn,e svclju ludost. - Svakome neka bude mop;uie da u|,ra na svoj natin, ali tako, da nitko ne smije uZivati na Stetu drugoga ili ga smetati u njegovu uZivanju. CAMILLE: Oblik drZave m'ora biti p'nozirno mho' 'koje se ivrsto 'prilju6Utl. uz tijelo naroda' Svako nadimanje Zila, svako napinjanj,e rnri3ida' svaki trzaj tetiva mora da se na njemu t-rdrazi. Bio lik lijep ili rulan' crn ima pravo Ja bud'e takav, kakav je; mi nemamo praua di mu Po svojoj volji krojimo halii'nicu' - Mi 6emc liude, koji ho6e cla preko golih ramena najdraZe greinice Franouske prebace manastirsku kopremr' luBakantice' iiti po prstima. - Mi hoierno gole bogoveoh' razornu melodija, pune uti^pijtt. igt. i usne da braniti Rimlianima gr"5.r,t ljubavl Ne derno mi prine il"an t u kut i kuhaju repu, ali neka nam vi5e ,.,lu5o nikakvi,ir gladijatorskih igara' - BoZanstveni Ilpikur i Venera sa svojom lijepom straZnjioom moraju postati irrvari,ma vrata Republike mjesbo svetaca MaDantonel Ti 6eK napasti u Konlata i Chaliera. ventu!

l0

DANION: Ja 6u, ti 6ci, on 6e. Al
sve

!

CAMILLE: Kad ti to zna!, zajto si zapode,o b,orbu? DAr\l'ON: Bili su mi od.yratni. Nikada nisam rn\)g'ao gledati takve narduvcne l(atone, a d.a ih ne

udarim u'ogoln. Takva mi je priro d,a. (On ustane).

JULIE: Ti ide5? DANTON (/uliji): Moranr otiii. Ubit 6e me jo5 svojom p,olitikom. (Stoleh na urutimn). Irrr.go.rt udarcima sa dvije-s,trane proridem vam: kip sloil,ode nije jo'5 ,saliven, pei je ,ai,ar.ena, i mi jo5 s,vr moZem,o na njoj opeii prstc. (Ode). CAMILLB: pusrite gal N{islite h, da bi on n)ogao ostati skrltenih ruku, kad bi trebalo da se radi? HERAULT: Da. ali sama za raztrnodu. kalo kad

se igra

5ah.

-

ll

ULi(IA SIMON

i

njegova ZL'NA'

ti smeZttrana SIMON (tutc ZEI"IJ): fr svodiljo' grijeha! plr"i.^,Jrimata. ti crvototna iatruko ZENA:UPomo6l UPomo6l ihl LJLIDI dolazc tri'eti: Rastav'rte ih'..rastavite razdu Flo6u SIMON: Ne, pustite me' i{imljanil O ti' vestahnko! -lupam '"";;N;,taj kosturl ao iu' iu 'o*' r'cstalinka? No' to bih htjela da viCtm! SIMON:

'fi

Zderat ttr h s ranena runo' Bacit na suncc tvoj golr le5'

bluclnice.

t azvratt

u

ZENA: Ah, inade jc on :lfiar tovjek, ali, eto, ne podnijeri. Rakij:i mu odmah udari u r,oge. DRUGI GRADANIN: Onda ide na tri. ZENA: Ne. on pada. DRUGI GRADANIN: 'Iako je. Isprva moie clu hoda na tri noge, a oncla r-c sruil na treiu. dok i ta n:'oZc puncr

svaxoj se b.'rt tv'ua tiiela ugnijezdr'o lRnstoi,e ih) clogadal

PRVI GRADANIN: St'r se t.u Ne' ne mogtt SIMON: Gdje je djevica? Govori! ne' tako re6i. Dj."ojkai pa ni tako.. j d,t"tt:*i :::-i,l jo! e n o lme' a ()no Samo ne! tako ni 'ie .,.. u, Ni cla'ha za to' :'nc. ah. guir! Ponestaje mi je' da je tako' jer DRUGI GIiADANIN: Dobro bi inade to ime mirisalo na rakiiu' svoju telrv: SII\4ON: Stari Virginije' pokri.i 'ql'"ilt ti iskliuje i nioj sjerli s";;" "u-ott hote da sc ,,i1.--Ouit.'*i .t'I] Riml janit' (On 'sruii)'

tre6a ne

p<-rpusti.

SIMON: T'i si vamprr.. ko1r rni pijc vrclu kn,

iz

-srca.

ZENA:

Pu,stite g'a s(un() I'o je sarla, Joba, karl se :' r,n ur.i.jek r;lznjeZi. Al i tr' 6e r.'c6 proti. PI{VI GRADANIN: Sto se dosodiloi ZENA: Evo sjcd.j cla sall tu na k,rnr.nu ni.r sllncll. i grijala se; evo d1y3. syo - i.. neinAnro - za nos. DI{UGI C;RADANIN: \/uci ti svoga muZar ZIiNA: A rnoja je k6erka oti5la tamo za u€iao dobr-r jc to djevojka, r.rna pr,chranjuje svoje roclitelje. SIMON: Ha. ona priznaje! ZENA: fi, Judo! Zar 6i ti inrao hlate. da ih navuIe5. kad mlada gospoda n<: bi kod nje svladila hlade? O i,spituturo, ho6eS li da krepal ocl iedr, ako taj bunardi6 presahneP A? IlIi radinro sa svima uclovima tijela, pa zaito ne bi-i tirn; i majka joj se njime slulila. kad .ye nju radala, a boljelo j" je. A zar d.a ona za,svoju majku ne bi mogla to isto udiniti. he? pa sve ako je pritom i boli, he? Ti, glupame! SIMON: Aha, Lukreci.io! Nol, dajte rni noi, i{irnljanil Aha! Apije Klaudijel

I'iivl GRADANJi\: l)a, noi, aii ne za sirotu je ulinila., Niitai Glad je tjera na bluJ

bludnicu. St.r

13

l2

i

prosjadenje. Dajte no|' za one'

koji kupuiu

Ineso na=

koji za'"od-e- na blu'd kieri .iih Zena i k6eri! ]uo-o"i-u' a njih ti3ti prepun ir^#ta"r Vi se gr[ite od gladi' a' oni imaju to'plu ieludac; vi jmate poderane kapute' z"r;t"e na Sakama' a oni ruke mekane oni ne rade ni5ta; ergo' "i:.ii''"i-t*ut. kao bar5un. E,go, "' radite' a ako Zelite la vi ste privredivali, a oni su krali; ergo': i"it:.r. koju paru od svoje-.pokradene-..imo' prosja6iti; ergo: onl su "p.ivine, morate se prokurvati i i treba ih ubiti! lupeZi '"TiliiCnmeNrN: Krv, $to je i'maju u. zilama' Ubijte aristokrate' to i, *r-r" l. isisali' Rekli su nam: vje$ali na lanterne' Rekli su vukovi! Mi smo t'i""tt"e mi srno ubili veto' Rekli su: Veto Zdere vai kru5ac! I a mi smo iirondiste su: Zirondisti 6e vas izgladnjeti' wukli mrtvace'- a mi trdimo kao -"bt*o' gitjotinirali! Ali oni su Zdetat- 6emo irn koZu sa i prije golih n'ogu i cvrijet 6emo iz njih stegna i od nje "tti"i'i-ftfuft' Naprijed! Ub)iiJe masr i njome ,"oi^;;;rutni 1"n". svak'oga, tko nema n{9ra3Jr.1r"11 -r-^

PRVIGRADAiIIN:t}ijtesvakoga'tkoznati. tati il Pisati! DRUGIGRADANIN:Ubijtesvakoga'tkojeizvan

kude!

svi (uiiu): ubijajtel u

T" l4

ijajte!

Nehokcinanjihdauuieneilogmlad'ogiovjehn. Taj- ima rupiid za nosl NEKOLIKO -i;;;ilkrat! GLASOVA: Na lanternu! Na la.ternu!

DRUGI GRADANIN: Sto? Zar Na lanternu!

se

taf ne usekiva

prstimar?

(Spultaju jed.rru lanternu.)

MLADI eOVJEK: Ah,

mo,ja gospodo!

DRUGI GRADANTN: Nema tu gospode: Na lanternu!

NEKOLICINA (pjnaju): One, Sto u zemlji lel,e, -" C.u ie, crv ie da poZdere. Bolje visjeti u zr.aku, No trunut u grobnom rnraku! MLADI COVJF.K: Smilujte se! TRECI GRADANIN: Poigrat iemro se samo nral,o. ontom od konoplje oko vrata! Tlo traje sarno trenutak, mi srno mil,osrJniji od vas. NaB je iivot ubijanje ,radom. Sezdeset dugih godina visimo mi na uZetu i koprcamo se, ali mi 6erno ,.te odrezati s njega. Na lanternu!

ali vi zbog

I\4LADI COVJEK: Kako vam volja. toga ne 6ete imati viBe svijetla. ONI, STO STOJE NAOKOLO: Tako ie! Tako je! NEKOLIKO GLASOVA; Pu,sti,te ga! (On unrahne). Dolazi ROBESp.IERRE, a prate ga iene

i

sankiloti.

ROBES'PIERRE: Sto se tu dogada, gradani? TRBCI GRADANIN: Sto bi se dogardalo? Ono par kapi krvi u kolovozu i rujnu nije narudu zactve-

ls

nilo obraz. Giljotir:a jc suvi5e spora' f'rcbalc bi

da

MNOGO GLASOVA: K Jakobi,ncima! Zivio

v

ptjtriti. PRVI GRADANIN: Naie )ene i djeca vitu za kruhom, ho6cm'o da ih nahrani'nt'o ltlcsot.Il aristtikrzr'tal l{ejl Ubijmo svakoga, tko nema p'oderan kaprrt! ' SVI: Ubilrr,o! Ubijrno! ROBETSPIERRE: U ime zakona! PRVI GRADA|{IN. Sto ic ttr zakonl t ROBESPIERRE: Volta nzrioda' hi#erni tni' a PRVI GRADANIN: Narocl srno voija zata Ergo, zakona' nikakva 1e btrde ;re cla nro. kon: ergo. u inte zakona netna vile zakona: ergtl: ubi-

kr

,a

ZENA: Ja sam tu! (podupire ga.) SINION: Ah, moja Baukiio, ti mi zlo . vra6a,g

,Drtm.

!

ke. Sto sudel ROBESPIEtil{fi: Jadni- krcpo'sni narolcl Ti vr5ii svoju duZnt,rst, ZrtvujeX svoje neprijatelje' Narode, ti sl velikl Objavljuiei se sa strijelama i gromovirna' /rli. narocle. tvoji udarci ne srniju raniti tvoje vlastito tijelo. Ti sam sebe ubrja5 u svom gnjevq' Tr mole! da paclne! satno o,d svoje vlastite snage, tvoji neprijatelji it, ,n,,.It,. 'Ilvoii zakonodavci bcliju, oni 6e voditi tvoje ruke. Nlihove se odi ne mogu prevariti, tvojim se rukama nc moie urnati. Podite sa mnoln k jakobincinia! VaIa 6e vas braia lotekati ra3irenih ruku, krvavo 6cnro suditi svoiim neprijateljirna' ir

ciu

clo_

ZENA: Tu stani! SIMON: Ti se oclvradai od mene? Ah. rnoiei li mi (iprostiiti, Porcijo? Jesarn li .te tukao? To bii; tn'oja to nije bila moja rnilica. to "ij.udinila ,ruka, 1e moja ludost. Ludost je neprijatelj iarinoga Hamleta. hamlet to nije ulinio, Iiarilet to, p,orite. Gdje je nala k6erka, glje ie rnoja Anica? ZIINA: I'amo za uslomSIMON: Podimo k njojl Dodi, nroja kr.eposna su_

NEKOLitiO (;1.ASOV'\: eu.ite Alisticial Cujte

da JEDNA ZENA: Cujtc Incsiju. koii ic poslrn' tira i .la sr.rcli; on 6e,uclariti po zi inra oltrictlm-ma
Ro_

SIMON: .]ao moni. ostavljen sarn! (pokuioaa

.te uspra.ui.)

jmul

Nepodnrr tlj ivoga

,l

bespierre! (Sai odu.)

prtrgo

!

(Oboje odlaze.)

KLTIB JAKOBINACA JEDAN LIONAC: Salj,u na,s brata iz Lyona, da grudi ulijerno njihovu gorku zlovolju. Mi ne Tnarno, da li su kola, na koji,ma se Ronsin vozio na giljotinu, bila pllyairk-a kola, slobc.rle. lti ,oi znamo,
rt

vaSe

.)

(i. Biichner: I)antonovl smrt

Zar,,ste 'zaborpvili' kofu treba pokrrti liostima izdajica? gub* oprati ;;;;, kt"ijevska bludnica "tt'le'zaboravili'svoj'u pose da ;;t; ; ,rodurnu Rhone? Zar ste mora na Sre'd'ozem;;; "t. revotrucionarne strule brodovlje na lciinanom moru nasukati Pittovo ratn'o Revoluciju' Dima atistokrata? VaSo nrilosrde ubija slobode' Sa'rno ,^l:. ,""f."g aristokra ta znati hro'pac jakobi'nac ubija zbog kukavica umire za Repurbliku' u Yama napon sna€ie nje. Znaite: ne na-demo li vi3e 31' svibnja' onda cnih ljucli od 10. koiovoza, rujna i sarno jo5 Kapreostaje nam kao rodoljubu Gaillardu tu.,,ru b'.r,I"i" (Ptjesah i gtaia') iupit 6emo sokratov vr[

"'igDAi z:ajedno

s

lnroniNa-c'

vama!

Ne ircbamo da LEGENDRE lpopne se na ttibtna); haljine' voze gf"J'u*t I-yo.r. L;oii, koji nose svilene loiama i govore po u se u kotijama, sjede u kazaliStu dana svoje ,:.f"iil- if.ajemije, osjedaju ved nekoliko su i govore' da glave tvrstu tu 'u-""i*o'- Duhoviti dvostruko miufebi Maratu i Chalieru trebalo pribavlti (Ueliho komepoprsja' niltvo i giljotinirati i njlihova lanje u shufu.) njihov ih NtrKOLIKO GLASOVA: To su mrtvaci' jezik giljoLinira' neka paCne nzr LEGENDRE: Krv tih svetih ljudi Odbora za javno njihl Ja pitam ovdje nazot:: tlS.lout t'oliko oglu$ile ;i;;"i."]., 'tkard-a su im uli(prehine sa): A' ju.p.lt"* D'HERBots poticaj,a takvim mislima' tebe, Legendre, iiji glas daje govoriti? Vrijeme je' da da one ozive i da sJusuduju

"'-tcificir

lrJ

se str:gnu nr,aske. Cujte! LJzrok optuZuje svoju po,sljeelicu, poziv svoj odjek, razlog svoj utinak. OCbor za .javno blag'ostanje se viSe razumije u logiku, Legendre. Budi miran! Poprsja svetih 6e ostati netaknuta, i ona

de ko Meduzine glave pretvoritt izdajnike u kamen, ROBESPIEIIRE: Traiim rijet. JAKOBINCI: eujte, iujte Nepodmitljivoga! ROBESPIERRE: iekali smo samo na krik negodovanja, koji odjekuje sa svih strana, pa da progovorirno. Nade su odi bile otvorene, vidjeli srno, kako se neprijatelj oruZa i CiZe, ali nismo dali znak za uzbunu. Pustili smo, da narod sAm [rdije nad s,obom, a ,on nije spavao, njegovo je oruZje zazvetalo. Pustili srno ga. da neprijatelj nahrupi iz svoje za,sjsdg, pustili smo ga, da se pri,bliii. Sad stoji slobodan i nezaitiden usred bijela dana, svakl 6e ga udarac pogoditi. Bit ie rnrtav, dirn

ga vi

ugledate.

'F

Ve6 sam vam jednom rekao: Naii su se unutra,Snji neprijatelji Republike raspali u dvije stranke, kao u ,dvije ratnitke rulje. Svi se oni, pod zastavama razlidnih boja i na najrazlidnijim putovima Zure k i,stom cilju. Jedna od ,tih stranaka vi5e ne postoji. U svojoj je

afektiranoj lu,dosti nastojala da odbaci najproku5anije rodoljube, kao istrolene slabiie, da otme Republici njene najsnaZnije mi5ice. Navijestila je rat bo.Zanstvu i vla,sni5tvu, da izazove skretanje u prilog kraljwa. Parodirala je uzvi5enu dramu Revolucije, da je pomodu dobro smi5ljenih stranputica izvrgne ruglu. Hdbertov bi triumf pretvori,o Re'publiku u kaos, a despotizam je bio zadovoljan. Mad zakona je posjekao izdaliicu. AIi

i i.' - Ie

zlotirrci tu,dincima d'o toga, kard'-im-preorstaju udinili' nismo Ni5ta druge vrste, da po*ig"; tti titif uni$timo i drugu stranku' ^kote nagoni na slaOna je pro'tivnost one prve' 9lu iu: Ona hode da u*i-":.ri" je bojni potiit'.Milosrde! i snaig'u' koia se tim orucrtme nanodu n'legovo oruije da ga gola i iscrpljena preda kraljevima'

-\to je

ijem sluii,

"

je kreOruZje Republike je strah' snaga. Republike jer jc k.upout. jer le s'trah- bez nje. poguban' post on l..port bez niega nernofna' Stra$r je. izvor krqro'sti'pranije ni(ta drugo nego brza' stroga..i neslomljivavlade' despotske vednost. Oni govore' da je strah oruije na despotizam' nalikuje pa da prema tome na3a vlada 'O"t"f.". ali tako. kao lto mat u rukama borca za slotrao'ruian satelit trodu nalikuje na sablju, kojom 'je nad sv'ojirn tiranina! Vlada li clesiot pom'o6u straha Zivotinjama' on kao despot foau.ti"irno, koji su slitni sl'obode' i*u pruuo, smrvite pomt#u tttLl" neprijatelje manje imati Pravo i ne 6ete kao ,tvaraoci Republike Slo'boie uperetr je despotizam vlada Rev,olucio,narna protiv tiranije' lj'udi Da . Srnilujte s'e rojalisti'ma! - viiu izvjesni se nevrnrmlr' Smilujmo Nel zlo[incima? sc smilujerno smil-if":-" se nejaki'ma, smilujmo se nesretnima' ima gradanin i*;r." se iovjetanstvu! Samo niiroljubivi lict tl-t-'11" za5titi' U Repu frurro ,tu to, da 5a rlru5tvo stranci su nepnJalepublikanci gradani. a rojalisti i oproje teiji. Kazniti ugnjetavade iovjedanstva milost' iazispoljavanje stiti irn to !e barbarstvo. svako mi se

ne osjedajnosti tini kao uzdisaji. koji lete prema Engleskoj ili Auistriji. Ali nije im dosta da razoru|aju narod. vei nastoje da porocima otru;u i najsvetija vrela njegove snage. To je najlukaviji, najopasniji i najodvratniji napadaj na slobodu. Porol< je Kainov Z1g aristokracije. U Repu_ blici niie on samo rnoral,ni, nego i politiiki zlo6in; poi"odan je tovjek poiitidki neprijatelj slobode i on je za njw to opasniji, $to su veie usluge, koje joj je toboZe utinio. Najopasniji je onaj gradanin. koji ridije po_ lroii tu,cet crvenih kapa, negoli utini koje dobro djelo. Lako 6ete me razumjeti, ako pomislite na ljlde, koji su prije ,stanovali u potkrovnicama, a sad,a s,e voze rr koiijanra i iive ran,ratno s biviim markizama i baro_ nicama. I mi zaista smijerno zapitati: Je li oplja[kao narod, ili su zgnjeEene zlatne ruke kraljeva, kard vi_ dimo. kako narodni zakonodavci paradiraju svim p,o_ rocima i svim l'uksuzom nekadainjih dvorana. kak,o se ti markizi i gro,fovi Revolucile Iene bogatim ienama. prireduju raskolne gozbe. kartaj,u ,se. d,rle sluiiniad i ;rose skupocjena odijela? Mi se zaista moiem,o guditi" kad ih 6ujemo, kakve im closjetkc padaju na pa,met, kakvi su estete, i kako su nautili bonton. prije kratka su vremena na besraman nadin parodirali 'facita, a ia bih morao odgovoriti sa Salustrjem i travestjrati Katilinu. no mislim, da mi vi5e ne treba ni crtice, portreti su gotovi. Nema ugovora, nelna prirnirja s ljudima, koji su rabunali samo na plja&anie naroda, koji su se nadali, da tc bez kazne izvr5iti to pljadkanje, za koje je Re2l

20

publika bila

sa,rno Spekulacrja,

a Revolucija obttt' Za'

pti-.'ttu'

pokusavaju sada p"tt" prf"f.o u5utkaii pravdu' I, mo,glo bi se povjerodovoljno kre,rati, d^ svaki sAm sebi kaZe: oMi nismo por"i,-au bismo smjeli biti toliko straSni' Zakonodavcivam i'ilozofi, smilujte se naSoj slabosti! Ne,usudujem ne radije: dakle se reii, da sam ,porolan; rc6i cu vam budite okrutni!" Umiri se, kl'eposni nalo'le! Umirite se' r'odoljubi! ne rda u ruRecite svojoj b.uli u Lyonu: MaE zakona Republici 6erno Mi kama, kojima ste ga povjerili! c{ati velik primjer. (Saeopte odobrauanje)' MNOGO GLASOVA: Zivjela Republika! Zkip straireni snaZnom brrjicom

Robespierre!

pdnoSJnoNIK: Sje{nica je

zavr5ena!

ULTCA LACROIX, LEGSNDRE' LACROIX: Sto si utini.o, Legendre? ZnaX kome

ti svojim poprsjima

skida5 glavu?

li ti'

LEGENbRn^t N.tim kicolima i elegantnim ienama. To je sve' LACROIX: Ti si sam'oubojrca' sjena' koja ubija svoj original, a time i sarnoga sebe' LEGENDRE: Ne razumijem' LACROIX: Mislim' da je Collot dosta ja6no g'ovorio.

,9

LEGENDRE: Pa ito onda? On je opet bi,o pijan Lr\CROIX: Ludaci, djeca i no? go- pijanice vore istinu. Sto misliS, na koga-je Ro,bespicrre mislio -"pomenuvli Katilinu? LEGENDRE: Na koga? LACROIX: Pa stvair je jednostavna. Ateiste i ultrarevolucio'narce olved,oSe na stratilte, ali se time naroclu nije pomoglo, on jo5 uvijek hoda bos,onog ulicama i hoie da od koie aristokrarta sebi napravi cipele. Terrnometar giljotine ne smije pasti. Samo, jo{ nekoliko stupnjeva i Odbor za javno blago,stanje moie da setr,i traZi krevet na Trgu Revolucije. LEGENDRE:Aukakvojje to vezi s mojim prsjima?

LACROIX: Zar jo'E ne vidii? Ti si sluibeno obja, vio kontrarevoluciju, primorao si decemvire, da budu energidni, vo,dio si im ruku. Narod je Minotauro, koji svake selmice treba da dobije svoje le5ine, inaie Je i njih same proidrijeti. LEGENDRE: Gdje je Danton? LACROIX: Zar ja znam! On upravo skuplja ko_ rnadi6e Medicejske Venere kod svih srizeta,u palais_ R'oyalu; on sla)e mozaik, kako on to kaZe. Sa,rno nebesa znadu, kod kojeg je sada dijela tijela. Zalosno ;e, Sto je priroda raskoma,lala ljepotu, kao Medeja svoga bra,ta, i tako je u lragmentima smjestila u ljud.ska tijela. - Podimo u Palais-Rovall (Obojica od.u).

J

SOBA DANT'ON, MARION. IvIARION: Ne, pusti me! 'l'ako, kraj tvojih nogCr" Ho6u da ti pri,ianr. DANTON: Mogla, bi svoje usne bolje upotrebitiMARION: Ne, pusti me tako. Majka mi je bila pametna iena. Uviiek rm je govorila, da je nevinost i"ijepa vrlina. Kad bi ljudr doiaziii k nama r poteli o kojciemu razgovarati, uvijek bi me slala iz sobe. Kad bih ja pitala, 3to su ti ljudi htjeli, odgo'varala bi mi, neka se stiJim. Kact bi mi ciaila kakvu knjrgu, da ie titam, morala bik gotovo uvijek preskotitr nekoliko strana. No bibliju sam smjela titati po mil'oj volji' tu je sve bilo sveto. Ali ipak je u njoj bil'o nelto, 5to nisam razumjela' Nisam nikoga htjela rla pitarn' sa'ma sam razniSljala. I do6lo je prolje6e; oko mene s'e posvuda zbivalo ne5to. u dcnu .ia nisam sudjelovala. Nadoh se u nekoj posebnoj atm'osferi, koja rne je p;otov<> gu5ila. Promatrala sam svoje tijelo; kadikad rni se uiinilo, da sam dvostruka, a onCa kao da se opet stapam u jedno. U to je daba zalazio neki mladi6 u naltt ku6u. Bio je lijep i iesto' je govorio kojekakve gluposti' Nisam pravo znala. Sto on to misli, ali sap se morala smijali. Moja rnu ie majka rekla, da de5ie d'o'lazi, a to nam .ie obadvoma bilo po volji. Nap'okon nismo rnogli uvicljeti, za{tn da ne leZimo jedno uz drugo izmedu :lvije ponjave, 'kad smijemo jedno uz drugo sjedjeti na clvjema stolicama. To mi se vile svidal'o o'd nje.)J

gova razg,ovora,. pa nisam mogla raz,umjeti, za5to mi: rnanju zabavu dopultaju, a veiu uskra6ujru. Onda smo. to iinili kriomice. Tako jc to iBIo dalje. Ali ja sam tada bila kao more, koje sve proZdire i postaje sve 9yPt:.. Za mene je sad postojalo samo jedno opr.tno bi6e, svi su se mulkarci stopili u j e d n o tiiel,o. Takva ini ie bila narav. a tko moZe protiv nje? Napokon je on to opazio. Dode jednoga jutra i cjelivao -., k"u ju 6e me zaguliti. Ruke mi je stiskao oko vrata. Stralno sam se bojala.'facla me pusti i nas,mije se i rete, da umalo nije poiinio ludost. Neka samo za,clrZim svoju haljinu r neka je n.,sim, rekao nrr je, jer ie se i onako sama od sebe otrcati, A on, da ne ie da mi prije vre_ mena pokv,ar.i vcselje, kad 1e to ipa,k Itcr' i^u.r,. I onda je otiiao, a ja opet ,risani .iedirno, Itc, je mislio. "nilu, Te sam vederi sjedjela kraj prozora. Vrl,o sam razlra_ vzljiva t povezana sam sa svirn onim, Ito me oknriuie. .qamo jednim osje6ajem. Utorurla sam u valove sutona. Uto dode njz ulicr,r skupira svijeta. Djecl su trdala naprijed, a Lene gledale s prozora. pogiedah dolje, a oni ga nose u nekoj kolari, mjesec je obasjavao niegovo bliiedo telo, kosa mu je bila ilui,io. Utopin se. Briznula sam u plat. To .je bio jedini slom u mom - dane bi6u. Drugi ljudi imaju svetkovania i dane ra,da. i;est dana l'a,de. a sedmi se dan rn1;le: ,uoLc s, g,tidinc fedarnput ganuti, i to na svoj rodenda,n i ,svake .. gu_ dine jedamput zamisle, i to o Novoj goctinj. Ja od svega toga niiSta nc razumijem: ne znam ni za ka,kav odnlor. ni za kakvu promjenu. Uvijek sam szuno je_
t

Majka mi je svisnula oJ bcla. Ljudi pokamju na me p.uio*. To je glupost. Svejedno je, u iemu tko uZiva' .r tii.t'.t, u Kristovim slika.nra, u cvije6u ili djedjin ig.atka*a. Isti je to osje6aj, a tko najviSe uiiva, najviSe se rnoli.

da sasvim upijem u se tvoju ljepotu, zaSto je ne mogu svu o'buhvatifi? MARION: Danto,ne, tvoje usne imaju oti' DANTON: Htio bih, da sarn dio etera, da te kupam i-r svojo.i bujici ida se razbijam u svakom valu tvoga lijepog tijela.

DANTON: Za|to ne

n11'gu

Utaze LACROIX. ADELAIDE

LACROIX

i

ROSALIE

(ostune mu urutinm): Moram tlu

L

*"t;-

ienr. moram da se smijem. DANTON (nerado): Za\to?

LACROIX: Pala mi ulica na Parnet' DANTON: Pa? I-ACROIX: Na ulici su bili psi, jedna doga i bolo-

njelko psetance. pa su se mrcvarili.

DAN'IONr Sto to znati? LACROIX: Palo mi je td upravo sal na pamet, pa sam se rnorao uasmijati. Bilo je uPravo poutno! Djevojke su izvirivale kroz prozor' Treba biti oprezan pa ih ne pustiti ni da sjede na suncu, jer im se muiice i na rukama ganjaju, a to ifrr navodi na kojekakve miLegendre i ja pro{li smo gotovo kroz sve 6elije' sli. a male su nam se opatice reda putenog otkrivenja vjeiale o skutove kalputa i traZile, da ih blagoslovimo' I-e.26

gendre ic jednu naudio pameti, ali te zato sada mje_ sec dana postiti. Dovodim vam, evo, dvije sveieni,ce, koje svojim tijelom bogu sluZe. MAITION: Do,bar Jan, gospodice Adelai,do! Dobar dan, eospodice Rozalijo! ROSALIE; Vei dugo nismo imale to zadovolistvo da se sastancmo. MARION: Bil,o mi je zatsta tao. ADELAIDE: Ah bo,ie. ta mi smo dan i not za_

poslcne.

DANTON (Rozaliji): Ej. rnala, tvoji su bokovi po_ stali zavodljivi. ROSALIE: O, Ja; pa rrri se d"anomice usavrlavamo. LACROIX: Xoia 1e razlika izmedu antiknog i mo_

dern,og Adonisa?

DANTON: A Adelaida je ,postala tedna i interesantna. To je pikantna promjena. Njeno lice izgleda ka,o srnokvin list,. koji ona drii pred .l;.ti,uo;i- tl_ jelorn. Takva s'mokva na tako prom"1.roj cesti daje hladovinu, koja osvjeZuje. ADELAIDE: Bila bih put, Sto vodi k ognji5tu, karl bi Monsieur. . . DANTON: Razumijern. Nemojte samo zamieriti. draga gospodice! LACROIX: duj me vei lednom! Morlernog Ado_ nisa ne te razdetati vepar, nego krmade; njegove rane ne Ce biti na bedru, nego u slabinarna, a rz njegove krvi ne ie niknuti rule, nego iiknuti cvjetovi od iive. PANTON: Gospodi,ca Rosal,ie je restaurirani torzo. na kojemu su antikni s,amo bofl
kcji se zove glava odbija' to privlaiil a sredina je ekvator'

gnetska i,p;la: ono, $to pol,

pol. koii se zove noge, tko Sa:. :; p,otrebno krStenje su'blinrabom svakome' njega. kroz prvi ' put prode Io su Cviie sestre milosrdnice' Svirka LACI{OIX: sluli u trolnici. to jest u svom vlastitom tijelu' ROSALIE: Stidite se, ito ste nam zacrvenili uSi! ADELAIDE: Trebali biste se pristolnije ponadatii (Aclclarde

i

Ro'saiic odu)'

DANTON: l,aku no6, ciraiesna diecol LACROIX: Laku no6, r'i. rudnici Zive! DANTON: Zao mi ih ie Izgubile su svojtr vetertt LACIROIX: Slu5aj. f)irrrtrrne! Dolazim od jakobinaca.

DANTON: Saimo to'' LACROIX: Lionci su objavili neku proklamaciju' Oni drle. da im ni!'ta drugo ne preostaje. nego da se ogrnu togom. Svaki se oJ njih uozbiljio, kao da hotc Ledi,a ka|,e svorme susjedu: orPaetus, to ne boli!" Magend,re ie vikao, da ho6e da razbiju C'haliei'ovo i |utouo po,prsje. eini mi se. da on opet hode da udini .-uoje li.e^ crvenirn. On se ve6 sav bio otresao strahoi djeca ga ve6 na ulici vuku za kaput' "lui", DANTON: A RobesPierre? I,ACROIX: Lupkao je prstima po tribrni i t'ekatr: ,Krepo,st treba da vlada pomo6u terora... vratobolja rrre spopala od te fraze' DANTON: Ta ltaza te5e laske za giljotirm' :]S

LACROIX: A Collot se derao kao nrahnit. da treba zderati maske. DANTON: A s njim ie onda oderati i l,ica. U/nzi PARIS

LACROIX: Sto inra novo, Fabricije? PARIS: Od jako,binaca sam poia,o k Robespierru. Zahtjevao sam razjainjenje A on je poku5ao da napravi lice kao Brut, kad Zrtvuje svoje sinove. Govoric, je op6enito o dtrZnostima; rekao je. da on, kad. se radi <, aloboli, ne pozna nikakvrh o,bzira i da bi za nju sve irtvovaa: sebe. svoga brata, svoje prijatelje. DAN'I'ON, I'o je bilo jasno r,edeno.. p,o,trebno je samo skalu obrnuti, i onda on stoji dolje i pridriava ljestve svojirn prijateljirna. Moramo biti zahvalni Le_ gerrdru, on rh je nagnao da progov,ore. LACROIX: H6bertisti joX nisu mrtvi, narod je u materijalnoj bijedi. a to je strahovita poluga. Zdjelica krvi ne srnije da sc vi5e puni. da ne bi Odhoru za javn<, blago'stanje postala lanterno,m. Odboru je potreban balast, on treba jeJnu teiku glavu. DANI'ON: Ja to znam. Revolucija je Sa- djecu. (Nahonkao turn. ona Zdere ,svoju vlastitu lzratha razniiljanja): Ali ipak, ne 6e se oni to usudi,tri. LACROIX: Dantone, ti si mrtvi svetac. Ali Revolucija ne pozna nikakvih relikvija; ona je izbacila na ulicu ko,sti sviju kraljeva, a iz crkava sve kipove. MisliS li, da bi tebe ostavili da stojiS kao spomenik? DANTON: A nlole i,me! Pa, narod!

umjerenih' I,ACIROIX: fvoje irne! 1i si jedan od NaH6rault' Philippeau' a i ja sam jeclan, pa Camrlle, one' ,rao 1. slabost i umjerenost jedno isto; on ubija osjetit 6e f.,,:i ,""r,":u. K.ojaii sekcije crvenh -kapa ru' ;;;" ,i-ri..' poviiest u svojoj igli' ako junak iz janskih dana bu'le prema njima umjeren' toga DANTON: T'o je sasvim todno' A osirn' samo da vidi' narod je kao dijete, ito *o'u cia razbije'

ito ie unutra. p<-'kvaLACROIX: I osim toga simo mi' Dantone' A jest'...mi uZiva'mo' rcni, kako kaie Robespit"t' to rad mu lle ui'iva' ier nar.o,d je krepostan, to ;est, on se ne opija' jer Narod uLivanie' otupljuje o.gur,. za javne kuie' jer mu iz grla novaca, I ne ide u nema -ruraur^po ,iru i sledevima, a djevojkama s€ to gali' kao 5to OANTONT On rnrzi ()ne' koji 'u'livaju' cunuh mrzi muikarce'

(Dantontr' u LACROIX: Nazivaju nas lupeZima' i u tome' Rouho), medu.rtrnu ,tdttio' ima ne5to istine St' Just 6e pisati ;;rei.r'r. i narod 6e biti kreposni' i ogrnuti r'o^urr, a Barr€re 6e skrojiti kannanjolku Korrventtimkrvavimkaprrtiiem.i_svejatovidim. nikada DANTON: 'l'i sanja'I' Bez mene nisu oni Remene' protiv ni imali hrabrosli, a "t i" i" imati jo5 potrebati' toi.rriju .io$ nije 'un'Bt"u' rnogli bi me hrarnit ie me u arsenalu' LACROIX: Treba da radirno' DANTON: Bit 6e ved Prilike' izguLACROIX: Bit de vcd priiike' kad budemo

bljeni' 30

MARION (i)ant
SOBA ROBESPIERRE. DANTON. PARTS ROBESPIL,RRE: Kaierir ti, tko mi zaustavlja ruku, kad potegnem mai, taj mi je neprijatelj. Njegova namjera nije vaZna. Tko me prijedi, da-se branim, ubija me ba5 tako, kao da me napada. DANTON: Gjje prestaje obrana iz nutd,e, ondje

pobinje urnorstvo. Ne vidim nikakva razl,oga, koji bi rras silio, da i dalje ubijamo. ROtsESPIERRE: Socijalna revolucija jo5 nije zavr5ena; tko izvrXi rev,oluciju napo'la, sam scbi kopa grob. Dobro drultvo joI nije mrtvo. Zdra.ve narodne rnage treba da zamijene tu. u svakom pogled;u olinjalu klasu. Pcrrok mora da bude kaZnjen, a krepost mora la vlada pomo6u terora. 3f.

DANTON: Ne razumijern rijet "kazna"' -- I ta tv,oja krepost, Robes,pierre! Ti nisi uzimao novaca' nisi se zaduljvao, ni s jednom Zeno'm nisi spava'o, uvijek si bio pristojno odieven i nikad se nisi opijao' Robespierre, ti si upravo grozno polten. Ja bih se stidi'o, da tridesed gedina hodam izmedu neba i zemlie s i'stom moralnom fizioritmijonl salno zb'og ja'Jnog uiivanja'

da mogu clrup;e smatrati gorima oci seibe. - f4v nsrra nilta u tebi. lto b,i ti katkad sasvim tiho, potajno rcklo: "LaZe!. Ia)ei!'. ROBESPIERRE: Moja savjest je tista' DANf-ON: Savjest jc ogledalo, pred kojrnr se majrnun muti. Svatko se kiti. kako zna i pri tome uZiva na svoi nadin. Ba! ic i vii rcdno potupati se zb'og togal Svatko neka se brani, ako mu bilo tko kvari veseije' Irnai li ti prava, da giljotinu ptetvarai v tabar za prllavo rublje dlugih liudi i da od njihovih oJsjetenih glava praviX kugle za [i$6cnie mrlja s njihovih prljavih hallina, i to zato, Sto je tvcj kaput uvijek briZiiivir oletkan? Da, ti se molc! braniti, ak'o tl pljunu na nj iii ti ga pocicru. Aii 5to te se tiie, dok te pu5taju na rniru? Ako njih nc smeta, da tako hodaju po svijetu. zar ti ima5 zbog toga pravo da ih zatvori5 u grob? Zat si ti nebeski ,policajac? A ako'ti to ne moiel cla gledai' kao (to to tvoj dragi gospolin bog gleda. a ti prekrij t di mrpcern. ROBESPIERRE: Ti Poritei krePost? DANTON: I poro'k. Postoje sam'o eqrikurcjci, i to snrovi ili profinjeni, a Krist je bi'o najprofinjeniji' I to je jerlina razlika, 5to je ja rnedu ljudima rnogu da

pronadem. Svaki radi po svojoj prirodi, to jest radi ono, 5to rnu godi. ne, Nepodmitljivi, okrutno je, - Zar pete (to smo ti ovako zgazlli sa cipela? ROBESPIERRE: Dantone, po,rok j. .r izvjesno,m i.asu veleizdaja. DANTON: Ne s'mije5 ga proskribirati, zaboga ne. To bi bila nezahvalnost. I)uZan si nur preveliku zahvalnost, zbog kontra,sta naime. Uos,talorn, da o,sta- nepoJop5tine nemo kod tvojih pojmova, na5e tnogu sarno da koriste Republici, jer kazna ne smije da zaje
DANTON: euje5 li,, Fabricije? Nijedarn nevini nije nmro! (On pode; izlazeti Parisu): Ne smijerno izgubiti ni trenutak. tr'loramo se pokazati! (Danton i Paris odlaze).

ROBESPIERRE (qdml.' Idi samo! Taj misli pred javnom ku6orn zaustaviti hatove Revol,r.r,cije, kao koti-ia5 svoju :lresiratu kljusad. Imat 6e o'ni dovoljno snage. da ga dor"uku do Trga Revolucije. Meni zgazi.ti pete s,a cipele! Da ostanem,o kod tvojih pojmova! Sta'ni! Stani! Je li to ba! o,no? Reii ie, da me- je njegov gigantski lik previ,Ie zasjenjivao. pa da sam ga zbog toga dao maknuti sa sunca. - A kad bi imali pravo? Zar je to doista potrebnol Da, da, Republika! On rnora nestati.. Smijelno je, kako mi misli jedna drugu nal.zirtt. rnora nestati. Tko - Onzaustavlja, se usred mase. koja hrli naprijed taj joi 5

2g

G. Biichner: Dantonova smft

33

:elF-,i;;

se supr()tsLavlia isto tako. kao da

joj prijeii put' ibit

t.e zga:zen.

Ne 6.n',u rni d,rpustiti. da se brod Revolucije nasute na plitkoj prolatunanosti i da zaglibi u blarbo tih ljudi ; mtrramcr ods;e6i ruku, koja se u'suduje da ga zaustavi

pa sve Ca ga

i

-

zubima zgrabe!

Dolje s dru$tvom. koje je mrtvoj aristokraciji svuklo haljine i naslijedilo njenu gubu! Nerna krep'osti! Krepost je peta na nrojim cipelarna! Moji pojmovil - Kako mi to uviiek iznova pada Za{lo nc mogu da se otresem te misli? ,tu pu-"t. "- krvavi,m prstom pokazuje onamo' onaOna mi uvijek mo! Mogu Ja du oko njega ovijem krpa koliko god (Nahon stanhe) la hoiu, krv ipak uvijek probija. drugo u lai tjera' ono ne znam, 5io je to u meni, lto (PotXe na.prozor)' No6 hrte nad zemljo'm i valja se u pustim ,n"rrirnu. Misli, Zelje, jedva naslu6ene, zbrkane i bez otrlika, 6to su se pla5ljivo skrile pred Canjim svijetlom, dobivaju sad oblik i ruh'o, pa se Suljaju u tihu kucu sna. Olvaraj'u vrata, vire kroz proz'ore, p'ostaju napo,la tijelom, udovi se u snu proteZu, usne mr,nljaju. - A nije li nala java sarno jasniji san? Nisnrro li mi mje,seinjaci? Ne radirn'o li mi kao u snu' samo jasnije, odredenije, dosljednije? Tko ie nas ztrog toga karati? U jednom sartu posvr5ava duh vi5e misaonit .ljela, nego 5to ih na5 tromt organizarnr moZe ':la kroz gocline izvede. Grijeh je u misli' Da li 6e misao postati djelom, da li 6e je tijelo izvesti, to je slutaj' tlluzi Sit. :14

ROBESPIL,RRE: E, tko je tu u mraku? E. sr.ijetle. sviietla! ST. JUST: Poznai li moj glas? ROIBESPIERRE: Ah ti si. St. Just!

JUST.

SLUZAVK

A

donosi saijetlo.

ST. JUST: .[esi li bio sam? ROBESPIERRE: Upravo je Danton oti6ao. ST. JUST: Sreo sam ga usput u Palais-Royalu. Revolucionarno je namrXtio telo i govorio u epigrarmima; bratimio se sa sankilotima, grizete su trdale za njim, a ljudi su se zaustavljali i jedni drugima Kapta,li u u5i ono. 5to je on ,rekao. iemo prednost - IzgubitRadit napada. Hoie5 li jo5 :luZe oklijevati? iemo bez tebe. Odluiili srno. ROBESPIERRE: Sto iete raditi?

ST. JUST': Sazvat 6emo u svedanu sjednicu Zakonodavni odbo'r, Odbor za sigurnost i Odbor za iavno blago,stanje.

ROBESPIERRE: Previlc okoli5anja. ST. JUST: Mi rnorarno veliku lelinu pristojno pokopati, kao svedenici, a ne kao ubojice. Ne smijem,o je osakatiti, svi njeni dijel,ovi tijela rnoraju zajeclno s n.jom u grob. ROBESPIERRE: Govori jasnije! ST. JUST: Moramo ga pokopati u njegovoj punoi bojnoj opremi i na njegovu grobu poklali njegove konje i robove: Lacroix

-

:lr---

ROBESPIERRE: Savr$vn ni'tkov, biv5i advokatski pisar, a sada generallajtnant Francuske. Daljel ST. JUSI: H6rauit-Sechelles' ROBESPIERRE: Krasna glav a! ST. JUST': On je bio lijepo naslikano poietno siovo na ustavno,m aktu. lakav narn ukras nije vi6e potreban. izbrisat 6emo ga' - Philippeau' - Camille' ROBESPIERRE: I on? ST. JUST (pruii mu nehi papir): To sam misli<-r' Evo, 'titaj ! - ROBESPIERRE: Aha, "Stari franjevac"! I niita cirugo? On je dijete, on vas je isrnijavao' Sf. SiUSf: Tu ditaj, ovdjel (Pokazuje mu jedntt mjesto.)

ROBESPIERRH (iita): "'Iaj tkrvavi mesija,, Roizmedu obadva krvnika, Couthona i Collota' bc,spierre, -svom brclu Kalvartji, na kojem on Irtvuje, a sAm na nije Zrtvovan. Giljotine-bo.eomoijke s'toje pod njim kao Mariia i Magdalena. St. Just mu leZi kao Ivan na srctr i upoznaje Konvent s apokalipti[nim otkrivenjem svoga utitelja; on drZi svoj'u glavu. kao da je rnonstranca..<

ST. JUST: Ja cu se ved pobrinuti, da on nosi svoju kao sv. Dionizije. ROBESPIERRE (lira dalle): "Tk'o da i pornisli, da je onaj tisti mesijin frak mrtvalka' ko$ulja Francuske i au ,n njegovi tanki prsti kojima on po tri'rrini lupka' noievi giijotlne? - A ti, BarrAre, ti, koji si rekao, da i'" se na Trgu lR,evolucije kovati novac! Ali - ne 6u je cla istresam tu staru vre6u' On je kao udovica, koja E6

ve6 imala pola tuceta muZeva i pomogla sahraniti ih.. I-ko je za to kriv? On ima taj d.ar, da vidi na ljudima hipokratsko lice pola goCine prije njihove smrti. ,Pa i tko bi mogao sjes,ti uz leiinu i udisati smrad?* Dakle i ti, Camille? Maknim,o ih! Brzo! Samo se mrtvaci ne vraCaju. Je si li priprernio opfuZnicu?

ST JUST: Lako za to.

Ti

si

nagovijestio.

ROBESPIERRE:

Htio sam ih

ie kod iakobinaca

zastra5iti.

ST. JUST: Treba sam,o da je pr,ovedem. Krivo_ tvoritelji i stranci skuhat ie njima Oopu*. Od tog ie jelar umrijeti, dajem ti svoju rijet. ROBESPIERRE: Onda brzo, s,utra! Samo nikakve duge sarnrtne borbe! Vei sam nekoliko dana osjetljivi. brzo. (ST. .|UST ode.) - Samo ROBESPIERRE (sdm): Du, krvavi mesija, koji irtvuje, a sim nije irtvovan. On ih je otkuiio ,rro_

- njihwom jom krvlju, a ia ih otkupljujem ro,denom. Oni su zbog njega zgrijelili, a ja uzimam grijeh na sdbe. On je osjetio slasti bola, a ja muke trvnit a. tt o pa ipak je neXto ludo ie sebe vi3e zatajio, ja ili on? u toj misli. ZaEbo upirerno odr uvijek samo u je_ - u svima nama dnoga? Zaista, razaT,inju sina tovj._ ijega, svi sr: mi borirno u vrtu Getsem,anskom u krvavu znoju, ali initko svojim rauama ne otkupljuje druge. IVtroj Camille! - Svi me ostavljaj,u we je pusto

i

praeno

-. ja sam s6m.

-

3T

DRUGI

CIN

SOBA PARIS. C'\. DAN'TON, LT\CROIX, PHILLIPPEAU. MILLE' DESMOULINS gubiti vreCAMILLE: Brzc, Dantone' Ne srnijemo mena.

Vrlo DAN'I'ON (oblati se): Ali vrijeme gtrbi nas' to i onda na ie to dosadno; najprije uvijek ko[ulju izrrrl. ujutro,opet a navuci hlate, nave.e lezi u krevet' pred jednu no$r lt"s"' i;i J "j.gt i uvijek tako medi druktije' t'ude da izgleda' nikakva Pa tu uop6e nema i Vrlo je to Zulor.,o, i 'Ja su ved milijuni takojo'5ra
djetiDANTON: Oni, koji umiru, 6esto postaju

njasti.

u proLACROIX: Ti se svojim oklijevanjem baca5 Obavipast i povlati5 za sobom sve svoje prijafielje'

38

.jesti kukavice, da je vdjeme, da se oko tebe ok,upe; pozovi i one s brda, i one s dola! Viii protiv tiranije jecemvira, govori o bodeZima, zazovi Bru,ta, pa 6eI onda zastraliti tribine i sabrati oko sebe ,i ,one, kojima prijete kao i H6bertovim ,sukrivcima! Mo,ra5 dati maha svom gnjevu. Ne daj ba.r, da umrerno razoruiani i poniZeni kao sramotni H6bert! DANTON: Ti slaibo pamti5. Nazvao s,i me mrtvim svecem. Imao si pravo i vi5e, nego 5to si sam mislio. Bio sam kod secir"anja; bili su puni poStovanja. ali cnako-kao grobari. Ja sam relikvija, a relikvije se bacaju na uli,cu. lmao si pravo. LACI{OIX: Za\to si pusti<-r, da dode do togal DANT,ON: Do toga? Da, zaista.. Na koncu mi je postalo dosadno. Uvijek hodati naokolo u istom kaputu i uvijek jednako mrltiti lelo! To je jaJno. Biti takav bijedni instrumenat, na kojem samo jedna Zica zvuti uvijek istim tonom! To je nemogude rzdr|atr. Htio sam udobno iivjeti. To sam p,ostigao. Revolucija me stavlja u mir, ali na drugi naiin, neg.o $to sam rnislio.

Uostalom, na 6to da se i oslonimP Sarno bi se nale dro'lje rnogle 1o! da ogledaju s grljoiinama-bogornoljkama; a inate ne znam niSta drugo. Sve se to moZe na prste izbrojati: jakobinci su izjavili, da je krepost na ,lnevnom redur kordelije'rci me nazivaju H6bertovim krvnikom.Opii,nski odbor iini pokoru. Ko,nvent to - 31. bi jo5 bio neki iz:.lazt. ali to bi dovelo do novog svihnja, i o,ni ne bi -dovoljno uzmaknul,i. Rorbespierre je do,gma Revolucije" ona ne smije da bud,e izbrisana.

.,\ ne br se ni rnoglo' Nisrno m'i stvarali Revoh'rciju' Ilevolucija je stvorila nas. A kacl bi se i mogl'o - volirn da mene giljotiniraju' nego da ja clo'pultam da se giljotini'ra' Sit sarn toga''Ce,.,iau ,. -i. iirai. borimo jedni protiv drugih? Trcrbalo bi da sjednenao jedni uz druge i da Iivimo u rn'ir-u'

Negdje se pogrijelilo, kad su nas stvarali; ne5to nam to neclo,staie. ne znam. kako da to nazovem' - Afi mi n. 6"*i, jedni drugima izvu6i iz crijeva, pa temu da si onda paramo utrobe? lVlanite, jadni smo mi alkemi-

iari!

CAMILL,F,: S viSe pato.sa redeno, to bi znatilo: kakc, 6e jo$ d'ugo iovjedanstvo u vjetn'oj gladi iderati udove vlastitog ti.iela? Ili: kako derno jo$ dugo mi' brodol<-rmci, na tom razb'iienom brodu 's'isati u neugavzilal Ili: kako 6emo sivoj iedi jedni drugi'ma krv iz jo5 dugo mi, ra[undZile' traZe6i u rnesu nep'oznati" vjebno uskra6ivani X. pisati svoj;e ralune osaka6enim r

ukama?

DANTON: Ti si snaZna j'eka' hitac iz piitolja odjekuje isto CAMILLE: Zar ne, -Io bolje za te, trebalo bi da me kao i uclarac gro,ma? uvijek ima5 uza se. PHII,IPPEAU: A Francuska neka ostane svoJrn! krvntcima.

DANTON: Pa lto onda? Ljudi se pri tomc sasvinr zado,bro osje6aju. Prati ih nesreda, a moie l'i se viSe

htijevati, da'bulerno ganuti, plemeniti, kreposni ili duhorrlti, iii da u,rpie ne osjeiarno dosade? - Svejedrro groznice, ili od sta.je, da li umiru na giljotini, ili od 40

iosti! A 1o! .;c i zgodnije. lako barem odlazc jo5 gipkih udova za kulise i rnogu jo$ odlaae6i 1a gestikuli, raju i da duju gledaoce, kako im plje(6u. To je sa,svim

plistojno i to nam dolikuje. Uvijek rn,i stojirno na pozornici, pa i onda ako nas na kraju sasvinr ozbiljno probodu. Vrlo je d<-rbro, $to ie dorb Zivota, biti malo skra6ena; kaput je b,io predugadak, nale ga tijelo nije irroglo da ispuni. Zivst te tako biti epigram, a to sc jo,! nekako rnoie podnijeti. Pa tko irna Costa dahar i rluhi; za ep,os od pedcset ili Sezdeset pjevanja? Vr,ijeme je vei, da se jo5 ono malo esencije ne pije viie iz tabra. nego iz dalice za liker; tako narn se gubica ipak napuni, a inale bi se jedva moglo skupiti nckoliko kapi u onoj nezgrapnoj po'sudi. Konalno bih i vikati, a to je prevelik - rnrora,o -I'aj Livot nije vrijedan rrapor za mene. posla, Ito ga sami se"bi zadajerno, da ga odrZirno. PARIS: Pa onia bjeZi, Dantone! DANTON: Zar Dornovinu moie5 da ponese5 sa soLnom na donovima svojih cipela? I konatno a to je bitno: ,oni se ne ie usuditi. lCanilleu): Dodi, rnoj mladi6u. Kai:em ti oni se ne ie rrsuditi. Zbogom. zirogorn! (Dantott

i Catniile odu).

PHILIPPEAU: I orr odlazi, LACROIX: I ne vjeruje nijednu rije6 od onog.a, ito je rekao. To je sanr,o lijenost! On 6e radije pu,stiti, da ga giljotiniraju, nego da odrii govor. 1T

PARIS: Sto da radimo,) LACROIX: Oti6i 6emo ku6i i kao l'r'rklecija laz.ariiliatr o poitenj'u.

i'pak je neitrr GRADANIN: !'oiro bih tLi irnena je ko,risncr tom broju trr a osim toga ne5to, 5to u - se sjetio: Plug, Robespierre. ,i valjano. Sad sam I o,nda tre6e?

SEl'ALIS

E

Setati.

GRADANIN: D'obra nioja Jacqeline - htio sarn re6i Xorn... htio sam rc6i Korn... Htio sam re6i : Kor" ' SIMON: Kornelija. Epadanine, Kornelija' GRADANIN: Moja tne dobta Kornelija oibradovala djetati6em. SIMON: Rolila je l{cPublici sina. GRADANIN: Republtci. tc zvuii previie optenito' IVIoslo bi se reii ' . SIMON: T'o je upravo on'o' Pojedinaino tleba .

r,pfcnitome . .

.

GRADANIN: Ah da, to isto veli i moja ULIdNI PJEVAC (Pjeva): Sto

je,

Raciost

Sto

i

Zena'

je ipak

natistu.

SIMON: Krsti ga KoPlje, IVlarat!

ULIENI PJEVAE: U rnukama i

bri,gama

Mude se od rana jutra, Dok rm dan ne Prode'

12

do,bro ug,ojen!

DRUGI GOSPODIN: Evo tit (Daje ntu nouuc.). On ima ruku kao bar5un. To je bezobrazmo. PROSJAK: A otkuda vam. go$'p,o,dine, va( kaput? DRUGI GOSPODIN: Tleba raditi, raditi! I ti bi nogao imati isto takav kaput. Dat iu ti posla: dodi do rnenc, ja stanujem. . PROSJAK: GospoCine, a temu ste radili? DRUGI GOSPODIN: Budalo, da irnam kaput. PROSJAK: Mudili ste se, da ulivate. Imati takav kaput. to je ve6 uZivan.;e, jer te i dronjak sluli. DRUGI GOSPODIN: Svakako, drukdije ne moZe da bude. PROSJAK: Bio bih glup. To se rnedusrobno ukida. Sunce sja toplo ,i na kutii, a to rnoZe3 imati sasvim lako. (P jeua:) "Jedna Iaka zemlje i malo mahovine... .

slast svih ljudi'r

GRADANIN: Ah. s imenima. nikako da

SIMON: Koplje. GRADANIN: Hvala varn, susje,de: Koplje, Plug, Robespierre - to su lijepa imena, to lijepo zvuti. SIMON: Velim ti. da tc gru,Ji tvoje Kornelije biti je kao vime rimske vuiice - ne, to nc valja: Rornul bio tiranin, to ne valja. 1P:odu). PROSJAK: (pjez,u): "Jedna laka zernlje, i malo rnahovine. . ." Draga gospr;do, lijepe dame! PRVI GOSPODIN: Radi. momte. pa ti si sasvim

budern

ROSA,LIE (Artehicli): Makni se' eno dolaze vojnici! Ol juder nism,o ni,$ta toplo jele' PROSJAK: .. . ',To mi je na zemlji svr(etak sutlbine!. Draga gosPado, rnoje dame! VOJNIK: Stoj! Ku
liko ti je godina? ROSALIE: Koliko i mom malom Prstu' VOJNIK: Ti si vrlo o5tra' ROSALIE: A ti vrlo tuP. VOJNIK: Pa 6u se na tebi nabrusiti' (On pjeva): Kristinko, Kristinko nloja, Zar je tai povr'jed 1o5, povr'jed lo5' . Povr'jed lo5, Povr'jed lo5? ROSALIE (Fina):

Ah ne, gosParl vojni'ci, Ta ja bih rado jo3, rado Ralo jo3, rado joI! Dolaze DANI'ON

i

jo'5,

CAMILLE'

Nju5im nelto u atm,csferi; tako je, kao da smnce leie tazltrat' - Zar da ne poZeli3 da skodi5 medu njih, da odere5 sebi hlate s tijela, pa da se na Zivotinjski naEin parirno kao psi na ulici? (Prolaze') MLADI GOSPODIN: Ah, Madarne, glas zYvna' veternje rumenilo na drvedu, blistanje zvijezda ' ' ' DANTON:

14

Za nije veselo? -

MADAME: Miris cvijeta! O; te bezazlene radostr, 6isto uZivanje 'r.r prirodi! (Svojoj ht.erhi) Pogledaj. -Eugenie, samo, krepost ima oti za to. EUGENIE (poljubi saoju majhu u ruku): Ah. mama, ja vidim sarnro vas. MADAME: Dobrc dijete! MLADI GOSPODIN (Iapie na uho Eugenie): Ytdite li ondje onu lijepu darnu sa starim gospodinom? EUGENIE: Poznanr je. MLADI GOSPODIN: Prida se, da ju je njezin vlasuljar ote5ljao na djetinju. EUGENIE (smije se): Zli jezici! MLADI GOSPODIN: Stari go,spo'din idc uz nju; sn vili, kako taj pupoljdii bubri, v<.rdi ga na Setnju po suncu i misli, da je on taj pljusak. koji mu j. p..rnogao da uzraste. EUGBNIE: Kako je to,nepristojno! Naj-iadije bih

to

p,o,crvenjela.

MLADI GOSPODIN:

A ja bih zbog toga mug.a,cr

poblijedjeti. DANT'ON (Camilleu): Ne otekuj o,d mene sarn,r niSta ozbiljno! Ne pojmim. zaSto ljudi ne zastanu po ulica.ma ine smiju se jedni druginra u lice. Mislim, da bi trdbali da se smiju sa plozora i iz gro'bova, nebesa bi mo'rala da pucaju ol smijeha, a zemlja da se valja (Odlaze.)

u

smijeh'u. (Odu.)

RRVI GOSPODIN: Uvjeravanr vas. da je to rzvanredno otkli6e! Sve tehniike vjeltine dobit 6e pomoiu toga sasvim drugu fizionomiju. eovjetanstvo juri gisantskim koracima prema svon'r visok.om odredenju.

dramu? DRUGI GOSPODIN: |este li vidjeii novu 1nal'o vam je babrlonski toranjl Neka izbrka svodova' srnjelo r lako je tako to ilh rt.p""i.a, hodnika, a s'r'e ;;g;; u zrak. eovjekr'r se vrti pri svakom koraku' Neotritna glava! (On zastane srteten') PRVI COSPOOIN: Sto'vam je? DRUGI GOSPODIN: Ah' ni5ta! Dajte mi rtrku' sam gospo:line! Ova lokva - tako! Hvala vam' Jedva jc obiiao. Moglo jc biti oPasno! PRVI GOSPODIN: Pa zar ste se vi lmlali? DRUGI GOSPODIN: Da, zemlja je tana'na kora' naidern Uvijek rni se iin'i. da bi mogao propasti' kad se rnole stupiti' r'ra ,ruuktu rupu' - Treba oprezno vam! plolomiti. All u terttar podite, savjetujem

SOBA DAN TON, CAMILI,E I,UCILE.

CAMILLE: Kai'em vam. ako im ne dalci sve u 'koncerclrvenim kopijama, razasuto po kazaliStima, tima i .r-.1.t.ltLi"t rzlaLbama. onda nemaju ni otiju ni uiiju za lo. IzteLe li tkogod kakvu marionet'u' na je kojoj se vidi, kako j'oj iznutra vrsi uzica' za koju u porrtut., i kojoj na svakom koraku praskaju udovi i karakteru onda' se dive lornbima od pet stopa

-

neku dosljednosti. Uzme li ttkogod neki .osjedajli6' .entenciju, neki pojam' pa mu navu'te hlate i kaput' trr napravi"r,'t.t tttk. inoge' naliti lice i puita' da se ,ro

ierdo kroz tri iina bacaka i muii. dok se napokon ne r,Ieni ili ne ustrijeli onda je to ideall Zagudi li - upravo netko neku o,peru, koja tako izratava zanos i potiStenost u ljudskoj du5i, kao 5to zemljana lula, puna vode, oponaSa slavulja ah, to ti je onda umjetnost! Prenesite ljule 'iz kazali5ta na ulicu: o, ja,dne li zbilje! Oni zaboravljaju na svcga gospodina boga, kacl su vidjeli njegova loSeg nasljedovartelja. Oni od stvaranja, koje se svakog trenutka, oko njih i u n.iima, 1,arko, bujno i sjajno obnavlja, ne vide i ne duju nidta. Oni idu u kazalilte, titaju pjesme i romane, crponalaju te nakaze. a boZjim stvorclvima vele ,Kako s,u oibidni !. Grci su znali" 5to govore. kad su prital,i. da je ipigmali,onov kip oZivio, ali da nije imao djece. DANTON: A umjetnici pdstupaju s priroJom kao David, koji je u rujnu one umorene, Sto su jz zatvr;ra La Force bili badeni na ulicu. hla,dnokrvn,o ocrtao i govorio: oHvatam, evo, u lim zlolincima jo5 posljednje trzaje Livota!,, (I)antona pozoau napolje.) CAMILLE: Sto veli5 ti, Lrrcile? LUCILE: Niita. Tako te rad,o p;Ledam. kad govori5. CAMILLE: A duje3 li me? LUCILE: Dakako. CAMILLE: Imam li pravo? ZnaE li ti u,op6c. lto sam rekao?

LUCILE: Ne, zaista ne znam. (Danton se aruio..) CAMILLE: Sto ti je? DANTON: Odbor za javno blag'o,stanje odludio je da me uhapsi. Upozcrrili su me i ponudili mi utodi,Ite. 47

TraLe ulojTr glavu' Neka im bude' Sit sarn tog pctljanja. N"Lu j. uzmu Sto zato? Znat & hrabro umrijeti. To je lak5e nego Zivjeti' CAMILLE: Dantone, jo3 ima vremena' DANTON: Nemoguie - - ali ne bih bio nr'islio ' ' CAMILLE: fvoja trorncst! DANTON: Nisam trom, nego umoran' Peku nre

LUCILE: Iako brzo, prijatelju molt ld.il Dodi! i to! Jail la,f (Camille ode.) StraSno je to doba. Ali rako je. Tko tu mnZi iit"

5a1r9 to (poljubi ga.)

utiniti? Treba se sabrati. (P jeva:)

Ah rastanak, ah rastanak, ah r.astanak, T'ko je izmislio rastanak? Kako mi je uprarvo to palo na um? Nije d,obro, da - to je tako samro od sebe Jdlo. _ Kad je izalao, bilo rni je, kao'la se ne moie vile vratiti i kao da rpora neptTlury iii sve datje od rnene, sve dalje. Kako je ova soba prazna. prozori srl otvoreni, ka
tabani.

CAMILLE: Kamo idel? DANTON: Eh, a tko bi to znao! CAIvIILLE: Ozbiljno te Pitam, karno? DANTON: U letnju, rnoj mladi6u' u Ketnju' (Odlazi.)

LUCILE: Ah, Carnrllei CAMILI,E: Urniri se, irago dijetel . LUCILE: Kad p'omislinr. da bi tu dragu glavtr ' " Camille! To je ludost, zar ne, ja sam luda? Moj-CnN'ttI-I-g: Urniri se. f)anton i ja nismo isto' je prostrana, r toliko toga rma Zemlja LUCILE: "lko da mi to uzure'' pa zaSlo ba5 to jedino? na njoj l'o bi bilo straXno. A i Bto 6e im? CAMILLE: Ponavljam ti: moZe! biti bez brige' Bio je ljubezan' JuEer sam govor'iro s Robespierrom' je ist'ina' Razlititi to odnosima, iir4ol,, ,.,to u napetim nazori, ni5ta drugoi LUCILE: Podi k njenlu! CANIILLE: U isto j smo klupi sjedjeli u ikoli' Ilio ie uvijek mrk i osamljen. Samo sam ja do'lazio k .tjer,tu i kadikai ga nagnao na smijeh' Uvijek je pokazivao veliku naklonost prema meni' Idem' .4rl

U POI,JIJ DANTON: Ne cu dalje. Nc 6u 'r'in buku lulkanjcrn svojih korakadai u toj ti5ini prasvojim glar^sninr

dahtamjem.

(On sjedne. Nakon stanke): Pridali su mi o nekoj bolesti, oJ koje se gubi pam_ denje. Smrt kao da je tome slitna. a o.rau se kad,i,kad ponadarm, da ona mofida jo,S jade cljeluje i tini, iovjek s v e izgrrbi. Kad bi to bilo! _ Onau ;;il da p;: trlao ka,o, krlianin, da spasim nepri.jatelja, jest to svo.je

pamienje.

Kai,u da je ovo sigurno. dti, za rnoje pamdenje, ali ne za mene; grob mj da.je vile sigurnosti, pribavlja rni barem zaborav. On ubija ioje pam6enje. A .l

(;. Biichner: f)antorrova

smrt. 49

mene' Ja ili c,ndje Zivi moje pamdenje i ubija ii$;";t je lai- (() stane i hren'e natrag') Sasvim je prijatno walco Ja koketiram sa smr6u' lornjon'.. izd.aleka namigivati joj kroz srnijati' Ima u menl Zapravo se moram iut"t" tome sutra 6e biti' kac neki osje6al ostajanj'a, koji ml. veli: kao i sada' i danas, i prekosutra 6e, i i
SOBA Not

6e nikada preDANT'ON (rtu prozttru): Zar to ne dogorjeti' i zvuk nistati? Zar svietlost ne 6e nikada i tamno' da kaia istrun trti? Zar nikad ne 6e biti tiho uzaiamno jedni, ni drugi ne tujerno i ne vidimo "i "ig" gadne grijehe? - Rujan! "svoje 'lUifn Dantone! k"o,n i'n'trc): Dantone!

DANTON: Sto je? JULIE (ude): Sto viteX?

za'stenjaro:

grijesima' a 'on'da

si

"Rujan!" govorio' J"9Y3 DANTON: Ja, ja? Ne, ja nisam skrovite m'i'sli' d" ;; to mi'slici Biie su to sasvi'm tihe' JULIE: Ti dr56e3, Dantonel zidovi g'ovore? DANTON: Zu' iu ne dr56em' kad moje nemirne da Kad mi je tiielo toliko rastrgano' je [udno' usnama od kamena? To misli lutaju6i govore

JULIE: Georges, moj Georges! DAI\TON: Da, Julie, to je vrlo

tud.no. Ne cu vi5e da mislim, kad to odmah govori. Ima misli, Julie, koje ne bi smjele 6.uti nitije uii. Nije dobro, da one odmah pri porodu viiu kao djeca; nije to dobro. JULIE: Bog ti o'duvao pamet 'Georges, Georges prepoznaje5 li me? DANTON: E, kako ne! Covjek si, pa zatim Lena i nap'okon moja lena" a zemlja se sastoji od pet dijelova svijeta Evropa, Azija, Afrika, Amerika, Australija i dva- puta dva je detiri. Pri sebi sam, vidil li? - Nije li nelto vikalo ,rujano? Nisi li ti tako nelto rekla?

je.

beNroN' Zar sa'm vikao? jUl-tg, ,govorio si o gadnim

'

JULIE: I)a, f)antone, kro,z sve sam to s,obe tula. DANTON: Kad sam doiao do T)ro,zora - tGtedo napolje) grad je miran. sv& su sviietla usalena ... JULIE: U blizini plate neko dijete. DANTON: Kad sam doiao do prozora - kroz sve je ulice vikalo i zapoma,gal,o: ,,Ru.jan!. JULIE: Ti si sanjao, Dantone. Saberi se! DANTON: Saniao? Da, sanja,o sam. Ali to je bilo rlrukdije, odmah 6u ti reii. Jadna je moja glava tako slaba o,imah! Da, -sacl sam se sjetic. poda mnom je dahtala zemaljs,ka, kugla u svo,m kretanju. Pograbio sam je kao divljeg hata. Orijalkim sam se lukama zari,o u njenu grrvu, a nog'ama sam joj sti,skao rebra. Glavu sam zabacio natrag, ko,sa mi je ieprlala nad ponorom. Tako me ne{to vuklo. Tada krjknrih od straha i probudih se. Pri,stupih k prozdru i tada sam ono duo. Julie. Sto samo znati ta;rijet? I- zaito upravo 51

50

ta? Sto se ona mene tide? Zalto prut'a za mnom svoJe krvave ruke? Nisam tukao. - O pomozi mi, Julie' moja je tr.rpa! Nije fi to bilo u rujnu, Julie? pamet ^ JULIE: Kralievi su biii jo5 tetrdeset sati o:l Parlzil ... DANTON: 'fvrdave su pale' aristokrati u gradu" ' JIII.IE: RcPublika izg"ubljena. DANTON: Da. izguibljena. Nismo mogli ostaviti neprijatelja u zaledu, bili bismo budale: dva neprijatefa na jeclnoj claski: rni ili oni. jaEi obara slabijega zar to nije Pravo? o JULIE: Da, da. DAN'fON: Potukli smo i'h -- to nije bilo umorstvo, to je bio rat u unutralnjosti. JIJLIE: Ti si sPasio rlomo;'inu. DANTON: Da, ja sarn je spasio. Bila jc to obrana tr nuZcli. Morali smo. Onaj je tovjek na kriiu to sebi zgo,Cno udesio: m'ora dodi do sablazni' ali jao onolc' t[o je izazovet - Nlorai, onr-r.ie bilo to "mora6o' ''fkrr te proklinjati ruku, na koju je palo prokletstvo, togir ,,rnoraIo? Tko .1e reka'o 'mora5", tko? Sto ie to. ito nas tjera u-blud, laZe, krade i ubija? Lutke smo mi, koje nepoznate sile poteiu ta Lic\' Ni5ta, ni5ta nismo mi sami! Madevi smo, kcijima se samo se ne vide ruke. kao u pnidi' bore cluhovi Sad sam milan. IULIE: Sasviri mirari, dragi ,' DANTON: Da, Julie. Dodi, iderno spar'ati!

5?

ULICA

PRED DANTONOVONl KUCOM srx{oN. GRADANI-VOJNTCI SIMON: Koliko je ve6 u no6i? PRVI CIRADANIN: Sto u no6i? 'SIMON: Koliko je vc6 pooclmakla no6? PRVI GRADANIN: Koliko od zalaza clo izlaza .\unca.

SIMON: I-Iul1o, koliko je sati? PR\/I GIiADANIN: PogleJaj na svoj brojtanik. Vrijcme jc. liad se u krevetima pod pokrivadima njihala nji5u. SIIVION: Morarno gore. Naprijed, gradani. Mi jamtirno svojim glavama. Zivoga ili mrtvoga! U njega su jake mi,!ice. Ja 6u i6i na ielu. gradani. Dajte mjesta Brinite se za mo ju Zenu! Ostavit i'u joj slobodi! 1 r,,li11 .,;d hrastov:t rlrveta. PRVI Gil,\i)r\Nll{: Krunu od hrastova Zira? I bcz tog'a neka joi. kako kalu, pada svaki dan dosta iira u kriio. SIMON: Naprijecl. gradani: bit 6ete ,u,i"rrini ,^ rIomovinu

!

DlfUGl OITADANIN: Volio bih, ka'l bi domovi'na bila zarslulna za nils. linatot svim rup.tni;l, 5t,r ih otvaramo u tijelu drugih ljucLi. na na*\im se hlaiama nije

ioi ni jcdna

zatvolila.

PRVI GRADANIN: Ho6eI li, da ti se prorcz na hladaina zatvori? I{a. ha. hal 53

OSTALI: Ha, ha,

SIMON: Narprijed! Naprijed! (Oni prwale u l)utIyrtovu ituiu)

NARODNI KONVENT Skupina narodnih zastupnika.

LEGENDRE: Zar ne 6e prestati to klanje narodnih zastupnika? Iko je joi siguran, ako f)anton padne?

PRVI NARODNI ZAS'I'UPNIK: Sto da radim,o:' DRUGI NARODNI ZASTUPNIK: On mora biti saslulan pred sudom Konventa.

stva

je siguran.

Sto

Uspjeh toga sred-

bi rnogli-supro,tstaviti

niegovu

glasu?

TttECI NAi{ODNI ZASTUPNIK: 'I'o je ncmogu6e, jeJan nam dekret to brani. LEGENDRE: Onda ga trebs p,ovuii ili dopustdri da se natini izuzetak. - Ja iu staviti prijedlog. Ra,

iuna.m na vaSu potporrr. PREDSJEDNIK: Otvaram sjednicu. LEGENDRE (uspinje se na tribinez/; Cetiri su ilana Narodnog konventa pro5le noii uhap3ena. Znam. da je Danton jedan od njih. Ostalima ne znam imene. Neka ,uostalom budu tko mu drago, ja tra|in,,la budu pred sudom preslulani. Gradani, izjavljujem ovo: ja drLint, da je Dantor' upravo tak,o tist kao i ja, a ne vjerujem, da rni itkr moie bilo 5to predbaciti. Ne iu da napadam nijednog 54

ra za javno Lrlagostanje ii Odbora za sigurnost, ali se zbog temeljitih razloga b'ojim, da lidna mrinja i litne strasti hode da li5e slobode one muZeve, koji su za slobodu najzasl'uiniji. Covjek, koji je godine 1i92. svojom energrjorn spasio Francusku, zasluiujc, da ga se saslu5a. Mora m'u se dopustiti da se izjavi, kad tlana

ha!

Odbo

ga o,ptuZuju zbog velei.zdaje. (Zestoho uzbud'enie medu lttisutnima.) NEKOLIKO GLASOVA: Podupiremo Legen:lrov prijedlog! PRVI NARODNI ZASTUPNIK: Mi smo ovdje u ime naroda. Nitko nas bez privole na5ih izbornika ne moie odvu6i s naiih mjesta. DRUGI NARODNI ZAS'IUPNIK: Yaie rijebi miri5u na leline. Uzeli ste ih iirorrdistima iz usta. Zelite li privilegije? Sjekira zakona lebdi nad svim glavama.

TRECI NARODNI ZAS'I'UPNIK: Ne moZerno dopu,ltiti svojim ociborima, da zakono'Javce, koje zakon 5titi, Salju na giljotinu. CE-IVRTI NAIIODNI ZASI'UPNIK: Zlodinstvo nern:r. uboti5ta. Sarno ga okrunjeni zlotinci r'alaze na prijestolju. PEI'I NARODNI ZAS'|UPNIK: Samo nitkov: apeliraju na pravo utodiSta. ' SBSTI NARODNI ZASI'UPNIK: Sarno ga 'r.rboi,ice ne priznaju. ROBH,SPIL,RRE: Ova zbunjenost, kakve vei dug'o nije bilo u ovoj skupltini, dokazuje, 'ia se radi o velikim stvarima. Danas Ce se odlutiti, rla li 6e nekolikrr 55

ljudi odn'ijeti pobjcdu nad

Doniovino,rn.

-

Ka-ko bistc

mogli svoja natela toliko zatajiti, da da,nas nekin in' dividuima dopustite ono, 3to ste juteluskratili Chabatu. Dalauna,iu i Fabru? Sto znati t.a razlika u prilog nekolicinc'ljuJi? Sto marim .ia za pohvale, kojima neki obasipaju sebe i svoje prijatelje? I premnog'a su nanl iskustva pokazala. koliko to vrijedi. Ne pitamo, da li je netko utinio ovo ili ono patriotsko djelo, mi pitamo kakav je cijeli njegov politiiki i:ivot. - dini se. da Legendru nisu poznata iraena uhaplenih, a cijelom su Konventu poznata. Meclu njima je njegov prijateli Lacroix. Zalto to Legendre toboZe ne zna? Jer clobrc-r zna, da samo bcsti'dnost moZe da brani Lacroixa. Spomcnuo .ie samo Dantona, jer je uvjeren, da je s tim imenom povezan neki privilegij. Ne, ne iemo rni nikakvih privilegija, mi ne iemo nikaltvih ilola/ (Pljesah.)

U temu je Danton bolji od Lafayetta. od Dumorieza, od Briss,ota, od iiabra, od Chabota. od Fiebertal Sto se tc .govori o njima. ito se i o njemu ne bi moglo re6i? Jeste li i njih isto tako Stedjelir'Po iemu za,sluIuje on neku predrrost pred svojim sugradanima? Moi,da zbog toga, lbo se nekoliko prevarenih indrvi,lua i nekoliko drugih, koji se nisu dali prevariti. skupil
stro,gost

56

koje vam je narorrl pdklonio i koje prenijeli, ne bi bilo s,igurna garancija njihova patri'otizma. Vladaiu se kao da dr56u od strahir. Ali ja varn kaiem, tko u ovom trenutku dr36e taj je kriv; jer nevinost nikada ne drlie pred javnom ka,o da p,ovjerenje, ste vi na te odb'ore

buJnosti. (Sueopii pljesak.l I mene su htjeli zastraiiti. Na,govijestili su mi, da {,pasnost. koja se pribliiuje Dantonu, mo}e i do mene, cioprijeti. Pisali su mi, da su me Dantonovi prijatelji opsjeli misleii, da bi mc uspomene na neku staru vezu, slijepo vjerovanje u licernjerne kreposti moglo skloniti, da ublaiinr svoju gorljiv,ost i svoju strast za slobodonr. - Zato dakle izjavliuiem: ni5ta rnc ne ce zaitrL,ati, pa ni to da opasnost, u kojoj je Danton i meni samome zaprijeti. Svima nainir treba malo sr,ianosti i rnal,o velikocluln,osti. Samo se zhiinci i podle cluie boie toga, da vi,de. kako netko tko je njima slitan, pada, jer znaju. da 6c onda, kad ih ne bude vi5e sakrivala ,ru, lja sukrivaca, pasti na njih svijetlo istine. Ali ako u r'voj skupltini ima takvih JuIa, ima u njoj r herojskih. Broj nitkova nije velik. 'I'reba da posijetem,o si] rn'o nekoliko glava, i domovina je spa3ena.. (Ftjesah.) Zahtijevam, dir se Legendrov prijecilog odbije. (Sui narorlti zastupnici tt,staju u nuh opteg pristrtni;tr.) ST. JUST: eini se. da u ovoi skupltini irna neko. iiko osjetljivih ulijtr^ koje ne mrigu podnijeti rijed okrv... Neka ih nek,oliko opienitih razntatranlit uvjeri. da mi nismo okr-utniji ,oci prirocle. ni ,oi vremena. Priroda se mirno i neodolj,ivo pokorava svojim zakonima i uni5tava dovjeka. gdjegod sc on s niima sukobi. Pro57

ognja' mjena u sastojinama uzduha, plamen telurskog provala po5ast' masa i po.emeierrje raYnoteZe vodenih Sto je revuika,la ili poplava pokapaju hiljade ljudl'

jedva prizultat togaP-N"rnat"a, i u velikqi cjelini bi pro5la gomjetljiva"Prormjena fizi6ke prirole, koja leZale ie tolro il., tiugoo;u, kad ne bi na njenu putr'r (ine.

prinda bude Ja pitarn sada: treba li da duhovna u ,"uojl- revolucijama obzirn'iia ocl fizilke prirode? Zu, n, smiie icleja' isto tako kao i qeki zakon u fizici uni$titi on'o, Sto joj se usprotivi? Zbt da uop6e onaj 'prirodogadaj koji mijenja ditavo ustroistvo. nroralne Dul' krv? d.] tu jest lovjeEanrtrru, ne smije fro6i kroz ..vijeta sluli se u lu5evnoj sferi nalim ,rukama upravo i kao 5to u fizitkoj sferi upotrebliava vulkane ",rtk", Revoluod ili poXasti po,plave. Sto zato, ako umru o<1 c

ije?

Koraci Eovjetalrstva su polagani, m'ogu se blojiti grobovi i'isarno po stoljeiima, a za 'svakim se uzdiZu najjednostavnjjift do tavih generacija. Dok se do3lo ljucli' koji izuma i nazora, stajalo je to Zivota milijune da u vremenu' su puten p'o'umirali' Nije li prirodno' ., to;.*., je korak povijesti blli' i urnoSo viSe ljudr ilstane bez daha? Zakljutit 6emo kratko i 'iasno: budu6i Ca su svr jednaki' rz1rz'ev stvoreni pod istim uvjetima, svi zu i svatktr razlike, t o3. 1. sanra prirocla nadinila' Zato povlasti'imati smije ne nitko .mije imati prednotrti, a a niti manja ili ve6a klasa indivica, niti poiedinac, -Svaki je dio te retenice' kad se ona u stvardua.

nos,ti prirnjenjivala, ubijao svoje lj,ude: 14. srpnja. i0. kolovoza, 31. svibnja. sve sru ,to znakovi njezine 'interpunkcije. , Trebalo je detiri g.o,dine, la se ona styarno provccle, a u ohidnim bi prilikarna trtrbalo za to stotinu godina r ditave bi joj generacije slulile karc, interpunkcija. Pa zar je ,onda ikakvo dudo. Ito rijeka Revolucije kod svakog zastoja. kod svakc ,r,,,r. ,,k.rk" izbacuje svoje leiine? Morat ienro svojoj retenicr dodati io,i nekoiiko za_ kljutaka. Zar dzt nas nekoliko stotina le5ina sprijedi. da to ne uiinimo? Mojsije je vodio ,rroj rra.oC p"._ ko Crve,r,og mora r- kroz pustinju, sve ,dotle, ,l,ok ," stara pokvarena generacija nije istrolila jo! pr.ije, nego 5to je on osnova,o novu drlavu. Zakonodavci! Mi' ncrnamo ni Crvenog mora. a ni pustinje. ali mi imant,o rat i giljotinu! Revolucija 1e kao Pelijine k6eri: ona sijete dovje_ ianstvo na k,oirracle. da bi ga pomladila. i tovietar,_ stvo 6c se uzclitr iz kotla krvi, s iskonski sna-Znim udo_ ','ima isto onako, kak,o se i zernlja uzdigla iz vaiova {;p6eg potopa, kao ja je tek sada prvi put stvorena. (Dugi, pLjesah. lttehi itanoai u ertuzijazmtt .neprehidni i u\taju.) ._ Pozivarno sve potarjne neprijatelje tiranije, kdji u Evro,rri na ditar.oj zernlii nose poJ svoji,m haljinama Brutov bodeZ, neka brldu rskupa s nama dioni.l orrrg uzvilenog trenutka. (Sluiaoci i nsrod,ni zastupniri zo_ pjeaaju \marscljezu.)

-

.58

59

.

'fRF]CI EIN LUXEMRURG. DVORANA U KOJO.] Str ZAlVOI(ENiCI.

p,rimijeni pojam ztri1enrc, a to se i jedno i drugo profivi bi6u boga. Plema torne nije bog nogao stvorit, svijet. Ali kako mi sasvim jasno znauro, da svijet postoji, ili da je bar rra! ja ono, lto ,po'sboji, i da taj svijet prema onorne, ito smo iprije rekli, mora. dakle. :mati i svoj uzrok u s,ebi, ili u neternu, 5to nije bog, o;ada bo5la nema. Quord erat lernonstra,ndrum. CHAUMETf'I,: E, z.aista! Sad rni je opet sin'ulol

l{vala, hvala!

IVIERCIER: l,otekajte, Paynel 1,

CHAUMEIl'8. PA}'NE, I\IERCIEIT, HERAUI-T .-IC St,(iI-IELLES

i

drugi zatvorenici.

Cf{AUME"fIE lpovutc I'uyrta tu rtrhtru): Cuite. Paync, ipak bi rnoglo tako biti. Malo prijc me to obui;elo. Danas ruc boli glar-a. l'rrttttrzite ini nralo svtijirn zakljuicirna, talio rni jc teiko pri duii. PAYNE: I'a hajde, filozofe Auaks;rsora. ja 6tr te porriiti ,-, 1,jeri. -- Eaga ,ktltu, jer: ili jc bog stvorio :vijet, ili nijc. Alio gil nijc stvorio, oncla sviiet ima svoj uzrok u scbi, a ne post<-rji nikakav bog, jer bog je sarno po tonre bog. Ito u sebi inra, uzrok svega, ito postoji. Ali ncrnogu6c je, da je bog stvorio svijet. jer, ili ie stvaranje vjetno kao bog. ili ouo ima svoj po[et.r1i. Ako .ie ,..lvo clrugo. oncia ga je bog m{)t'ao stvoriti u neki odredcni trenutak; bog je. prema tome. polto je iitavu vjetnost rnirovao, morao, najedamput da pc-.tane djelotvoran, mo.rao ie, dakle, Ca jedamput doi:ivi u sebi plomjenu. koja clopr.rita, cla se na rrjesa. ri0

j e,t;rn

Ali ako ie

sviiet

?

PAYNE: Onda on niie viie stvoreni svijet,

ondir

j<: on s bosom jedno ili je njegov atribut, ka[bio zu,boboiju, imao kapavac. bio iiv pokopan ili u r.raimaniu r-uku rnogau o svemrs tomc jmati veorna neugo,dne predodZb,e. NIERCIITR: Ali nekakav uzrok rno,ra da, ipak postoj i.

PAYNE: Pa tko to osporava? Ali tko vam kaic, je da taj uzrok on.o. Ito mi sebi zamiSljamr_r kao boga, t j. kao savrXenosti Smartrate li vi, da je svi.jet savrlen?

MERCIER: Ne. PAYNE: Pa kako on
i

je on to zakljuti'o. Tko nema niita ,Crugo" nego razum, pa ne zna ili se ne ,us'uduje da ga konserima

zaLo

kventno upotrebi, taj .ie Seprtlja. MERCIER: Ja naprotiv pitam: moie li neki savr(eni uzrok imati savrlen utinak. t. j.. moie li neito savr3eno i stvoriti nelto savrleno? Nije li to, nemogude, kad ono. 5to je stvoreno. nikada ne moZe ima'ti svoi kako ste rekli ruzrok u sebi obiljeZje sayr$enostil

-

CHAUMETT'F| Sutite! Sutite! PAYNE: Umiri se. filozo,fe! Vi inrate pravr,. Aii ako bog ve6 mora da stvara, a mote da stvori sarno nelto nesavrleno, onda bi bilo pametnije, da se toga sasvim okani. Nije li to sasvim ljudski, da mr boga moZemo zamisliti samo. kao stvaratelja? Zalo, \tc, se mi uvijek rnoramo micati i drmati, da bismo sebi rnogli uvijek re6i : "Mi postojimolo mora- zar zatoZar ni,o i bogu pripisivati tu tijednu potrebu? rnt moramo, ako nai luh utone u bi6e nckog vjednog blaienstva, koje sarmo u sebi harmonitno miruje, smjesta pretnostaviti, da ono mora 1>ruZa,ti prste i za stolom rnijesiti dovjetuljke od kruha? - i to zbog pretjerane p'otrebe za ljubavlju, kako rnr to sebi sasvim tajinstverro Japterno u uii. Zat mi to sve moramo, samo zato, da sami od sebe natinimo 'sinove boije? Ja sam zadovoljan i ,s ocem, koji nije tako velik. barem mu poslije ne 6u m'o,6i predbacivati da me je ispod svoga do,stojarnstva dao odgojiti u svinjcu ili na galijama. Uklonite rresavrieno, sarno onda moiete boga Ce rnonstrirati. Spinoza je to pokulao. MoZe se p,oricati zlo. ali bol ne. Samo razum rnoZe dokazati troga, ali

6)

se,

protiv toga buni. Zapamni fu, Anaksagorai zaateizma. I najslabiji trzaj bola, pa makar se on zbio samo u jednom atomu, tlzrokuje u stvaranju pukotinu odozgo do dolje. oejedaj

ito ja trpim? To je peiina

MERCIER: A moral? IPAYNE: Najprije dokazujete boga iz morala, a zatim Pa 5to vi ho6ete sa ,svojim rndraloml m'oral iz bogl! Ja ne znarr4 Ca li zlo ili do'bro sanro po sebi po,stoji, a ipak mi zbog toga nije potrebno, da mijenjam svoj postupak. Ja postupam prema svojoj prirodi; ono, 5to njoj odgovara, za nr,ene je dobr,o, i ja to 6inim; a ono, lto joj se protivi za mene je zlo i ja toga ne iinim i branim se protiv toga, ako rni stane na put. Vi moZete, kako se ono ka,Ze, ostati kreposni i braniti se pro,tiv takozvanog poroka, a da zbog toga ne rnorate prezirati svoje protivnike, Jer je to vrlo bijedan osje6aj. CHAUMET'TE: Istina Je, prava istinal HEliAlrLT: O, filizofe Anak.sagora, a moglo bi sc re6i i ovako: da bi bog bio 'sve, morao bi biti i svoja vlastita suprotnost, t. j. savr3en i nesavrlen, dobar i zao, sretan i nesretan. Rezultat bi onda clakako bio jednak nr-rli, to ibi se medusobno ukidalo, i mi bismo ti bi ,io!h do toga, da ne postoji ni5ta. - Raduj se, ciobro prolao. T'i se rnoZeB mirne dule rnoliti gosp'odi X4omoro, kao majstorskom djelu prirode, ona ti je ba'r zato ostavila pokoru u slabinama. CHAUTIE'I'TE: Najudtivije vam zahvaljujem, draga gospodo. (Odc,) PAYNE: On joi nerna povjerenja, 'on 6e jo5 na koncu k'onca primiti posljednju pomast, upraviti noge 63

premtr Meki

i

dati se obrezati, sanro da niSta ne pro-

Pusti.

UyodcDANlONA, LACROIXA. CAMILLEA i PHI-

CATMILLE (Danto'nu): Nemoj se samo trudi,ti! Moiei ti isplaziti jezik i do vrata kolikogod ho,6e5, ne {e5 time sebi polizati -li je vrlo ialosno!

sa,rnrtni znoj sa iela.

-

O. Lucile!

I-I,PPEAUA. (Zottrorenici. se gutuju oho rrcuih prirtoi,Iica.)

i zagrli ga): jutro! I'rebao trih re6i: 'drobra no6. Ne mogu 'da pitarn, kako sr spavao, negro: kako 6e! spavati? DAN'I'ON:rE pa dobro, u- krwet treba i6i smijuii HERAUL'I (potrt.i prema l)antortu

Dobr,o

"

se.

I\IERCIEI{ (Paynu): Ta1 buldog s golu'bljiun krilima! On '1e zao duh Revolucije; on se usudio di6i ruku na svoju majku, ali ona je bila jaia od njega. PAYNE: Njegov i;ot r n;ego\/a smrt iednako su velika nesreia. LACROIX (l)antonu): Nifa,rn mislio, da 6e oni takt, brzo d'o6i.

DANTON: Znao sam, urpozorili su LACROIX: I ti nisi niSta rekao? DAN I ON:

e ernu P

me.

Udarac od kapi je najbolja smrt.

Zar bi ,ti ielio da prije toga ;budei bolestan? Ni ja nisam mislio, da bi se oni to usudili. (Hbraultu) Bolje ie le6i u zemlju nego tr'te6i po njoj nabosti noge smrtonosnirn trnjem: viSe je volim kao jastuk negol i kao podnoZje.

HERAULI': Ne

iuljevima na prstirna milovatr obraze draiesnol dami, kojoj je ime truljenje.

.tr

6emo barem sa

DAN ION (Puynu): Ono, 5to ste vi uEinili za dobro svoje zemlje, pokuiao ,sam ja za svoju. Bio sam slal;ije sreie, Salju me na strati5te. Pa neka bu,de, ja se ne f-u spo,ticarti. MERCiIER (Dantorut): Davi te krv dva,Ceset i dvo-1ice.

PRVI ZA'I'VORENIK (Hiraultu): Mo6 naroda

i

mod raz,urna su jedno.

DRIIGI ZATVORENIK lCamilleu): No, generalni prokuiratore Lante,r,ne, tvoje poboljSanje Lrliine rasvjete

.nije bolje rasvijetlilo Francusku. , TRECI ZATVORENIK: Pus,tite ga! To su

usne,

koje su izrekle rijed "Smilujte se!" (On zagrli Camillca, u neholiho sb zatvoreniha povede za njim). FHILIPPEAU: IVii smo svedenici, koji srno se molili s urnirudima; zarazili smro se i Lr,mrijet iem,o od i,ste kuge.

NEKOLIKO GLASOVA: (Jdarac. koji vas pogada. ubija sve nas. CAMILLE: Ivloja gospodo, veoma L,alim, Sto zu padi napori bili toliko besplodni. Idem na strati5te, jer su rnri odi proplakale nad sudbinom nekolicine nesretnika.

SOB,\ }OUgUIER-TINVILLE, HERRMANN. F'OUQUIER: Je li sve pripravljenoi' HERRMANN: Teiko 6e to i6i. Da nema Dantona rnedu njima, bilo br lako. FOUQUIER: On treba da prvi zaPle5e. HERRIvIANN: On 6e prestraiiti porotnike, .rn je stralilo Revolucije. FOUQUIER: Po'rotnici rnoraju htjeti. HERRMANN: Znao bih jedno sredstvo, ali to ui povrijedilo formu zakona. FOUQUItrR: Reci ga samo! HERRMANN: Ne 6emo Zdrebati porotnike. negc' odabrati one, koji su sigurni. Bit 6e to pravL FOUQUIER: T'o mo,ra uspjeti. ,se okrlai. Ima i'h devetnaest. Oni su zgodno sabralieetiri krivotvor'itelja, zatim nekoliko bankara i stranaca. To ti je pikantno jelo. Narodu treba tako ne5to. pouzdani ljudi! 'I'ko na primjer? - Dakle, I{ERRMANN: Leror. On je gluh, pa ne iuje nilta od svega onoga, ito optuZeni govore. Kraj njega moZc Dantonu promuknuti grlo od vikanja. FOLJQUIER: Vrlo dobro. Dalje! HERRI\IANN: Vilatte i Lumidre. Prvi sjedi uvijek u krtmi, a drugi nqrrestano spava' Oboj,ica otvaGirardovr, raj'u usta saulo, da kazu rijeti "kriv je"' je nadelo, da ne smije umaci nitko, tko-je jedarnput doiao pred T'ribunal. Renau,din. . . 66

FOUQUIER: Zar i oni' On je jednom pomagao nckim p,opovima da po,bjegnu. HERRIVIANN: Budi miran! Pred nekoliko je clana .loiao k meni i tralio, da se svima o,sudenima prije smaknuca pusti krr,, da malo omlo'havc. KaZe, da ga ljuti nirhovo veiinom prkosno drianje. FOUQUIER: Ah. vrlo dobro. Dakle, p,ouzda.jenr sc

u

tebe!

HERRIVIANN: Prepusti to samo

(]ONCIERGRRIE. HCDNIK.

I-ACROIX. DANTO'}.I. MEITCIER

i

rlrugi zttturtrenici

.ieiu gp're clol,je

LACIiOIX (jerinom zotv()re?ilttrl: Zar tako mnogc i u tako bijednom stanju?

nesrctnika,

ZATVORENIK: Pa zar y-
DANTON: 'I'i imai pravo - landanas se sve izraduje !z ljudskog mesa. 'To je prokletstvo naieg d,o,ba

I

rnoie 6e se 'tijelo sada upotrebiti. IJpravo je godina dana, 5to sam stvorio Revolucionarni tri,bunal. Nlohm boga i ljude, da' mi to oprostc. I-Itio sam sprijetiti nova- rujanska krvopr,oliia, nadao sam se spasiti nevine; ali ,ovo polagano uhijanje sa svim svoji,m formalnostima je joi s'traI,nije" a isto tako neizbjeiivo. Moja g,ospodo, ja sam se nadao da' 6tr pos'ti6i to, da svi vi ostavite ovo mjesto. N'iERCIER: O, izaii 6enro. DANT'ON: Ja sam sa,la uz vas. Samo nebesa znariu. kako 6e se to svriiti.

REVOLUCIONARNI'I'RIBUNAI, HERRNI;\NN (Dantona): VaIe rme. gradanine? DAN'ION: Revolucija spominje moje ime. Moj ic

Uostalom. dto ,mi je do vas i do vale p,resude? Vec sam vam rekao: niitavilo ie'Jo,skora biti mo'je utotiSte Livot mi je ,na teret" neka mi ga o,duzrn,u. Ja tez-

-lom za tim, da ga o'dbaci,m.

HBRRI\,IANN: Dantone, srnrro'nost le svojstvo zlo,m,ir je osotrina nevinosti. DAN'ION: Privatnu snlionorst treba bez sumnie t;sudivati. ali ona nacionalna smiono,st, koju ru- jo tako iesto pokaziva,o, kojom shrn se tako iesto borio z,a slo'bo,du, ona je najzasluvznija od svih vrlina. Ona - sluZim je smionost; moja ona ta, kojom se ovdje .1e pno'tiv svih bijednih tulitelja za dobro Republ,ike. Mogu li se svlardati, ka,cl vidim, na kai.o su me podli natin oklevetal rP ja, ne - OC revolucionarca. kao 5to sarn srnije se oiekiva,ti hladna obrarra.'Ljudi rlojega kova su u revolucijama vrijeclni. rra nj ihovu telu lebdi genij slobode. (Xiedu slu,iootirna.sc opctloju ntokovi odo<\inca, a,

brauan iu.)

Panteonu

Optuiuju rne, da sarr koni;pirirao s Mirabcauom, s D,umorrriezo,m, s Orleansom, da sarn puzao pred no-

FIERRN,IANN: Dantone, Konvent vas optrrZu,je, da ste konspirirali s Mirabeauo,m, s Dumouriezo,m, s Orleans'om, sa Zirondistima. sa strancirma i sa strankoru

gama bijedn,ih despota. Pozivaju rne, rla oJgo.varam pred ne'izbjeZivorn, nepokoleblj,ivorn pravdom. Ti tre!, bijedni St. Just. biti potomsl.vrr oclgovoran- za t
Ljudevita XVII. DAN'I'ON: Moj te glas, kt-,1r sam tako de'stro podigao za dobro nar<-rda, lako s,uzbiti tu klevelu. Neka o:ru n'irtkovi, koji me optuiuju, dodu ovamo, i ja 6t ih zasuti sramotom. Neka Odbori dodu arno. samo 6u pred njima odgovarati. Trebam ih kao tuZitelje r' kao svje-

HERRtr4ANN: Pozivljem vas. da mirno odgovarate. Sjetite se Ma,rata. on je sa strah,opoltovan.jenr sttrp,io pred svoje :iuce. DANTON: Stavili s,u ruke na sav moi Zivo,t. neka

stan doskora

biti u

niS'tavilu,

a

mt-,je ime

u

povijesbi.

rioke. Neka st' pokaZu. ii8

klevetan

-sc

ie!

on dakle uspravi

i

stupi pred njirtr; pokopat 6u ih teNe ponosim se time. Sud-

:iinorn svakos svog tina.

-

69

bina vodi nale ruke. ali sam'o su snaine rprirode njeni

LUXEMBURG, ZATVOR

organi.

Ja sam na lvlar-to,vu polju navijesti'o kraljevstvu rat,.ja sam sa 10. kolovoza p,otukao, ja sarm ga 21. siictnja ubio i kraljevima do,bacio kraljevsku glavu kao rukavicu (Pontnti, ntahoui octohuvunja. On uzme

-

optuinrcu.) Bacim li pogled na ovaj sranotni spirs, osje6am, kalio mi cijelo br6e dr(6e. 'I'ko su oni, koj'i su Dantona morah prisiliti, da se pokaZe onog znamenitog,Jana, 10. koiovoz,a? Tko su ona privilegirana lri6a. od koliir je on uzajmio svoJu energ'iju? Neka sc pojave rloji luZiteljil Ja sam sasvim pri scbi, kad to zahti.ievarl. Rasklinkat 6u te najobitnije nitkove i bacit 6u iir natr;rg u ni5tavilo, iz koga nisu ni srnieLi, nikada izmiljeti. HL,ItRIviz\NN lzvtmi): Ne 6ujete li zvonce? []:\N'I'ON: Glas tovjeka, koji brani svoju tzrst i svoj livot, mora nadvikati taj tvoj prap,orac. Ja sarn u rujnu nahranio podmladak llevolucije laskomadanim tjele,sima aristokrata. Moj glas je od zlata plemiia i bogata5a kovao nalodu oruije. Moj je gias bio"orkan. koji ie pokopao sateli,te desp,otizma pod valuvirna ba.iuneta. (()lasan pljesah.) FIIIRRMANN: I)antone, gla,s vam je sm;rlaksao. Previie ste uzbudeni. Vi 6ete iduti put zavriiti svoju ,rbranu. 'I'reba varrr nrira. Zakljutujem sjelnicu. DAN:I'ON: Sad znate, tk,, jc Da'nto'n. - Jo,I sanroq nekoliko sati. i on 6e usnuti u nanrtiu Slave.

7C

DILLON. LAFLOTTE, EUVAR ZATVOIiA

DILLON: Ne svijetli boliko

mi.

molnde, svojim

nosL\llt

u lice. Ha, ha, ha!

LAFLOTTE: Ne brbljaj; tvoj rnJacli mjesec

ima

koloba,r oko sebe. Ha. ha, ha!

eUVAIt: I{a, ha,'ha! Misiite li, gospodine, da bipri njegovtr svijetlu mogli iitati? (Pohazuie listil. hoji drii u ruci.) DILLON: Daj to amo! ste

eUVAR: Gos,podine. moj .ie rnladi mjesec kod rle;-re natinio oseku. LAFLOTTE: A tvoie hlatc izgledaiu tak,o. kro d.r

je

plima.

CUVAR: Ne, o,n privlaii vodu. (DilLonu) Or se sakrio pred valinn isuncern, gcnspodine. Morali histe mi nelto dati, da se opet uiari. ako Zelite da kod njcg;ova svijetla ditate. DII.LON: -Lvo ti, rr,ornbe! Tornjaj scl (Daje nnt t?ouaca. Cuaar odlazi. Dillon tila) Danton je zasfrali'o Tribunal. pc.rr,otni,ci su se k,olebali. sluiaoci su gundali. Bila ie ogromna navaia. Narod se gura,o oko sudske palade. i stajao je svc <1o mostova. Saka novaca. lake ruke konatno - hrrr, hnrl (On ide glrt'drtlje i,,d vrenl.e?la do aiemena pije iz jerine boce.) Da mi je samo rziii na ulicui Ne iu se 1a dati samo tak'o zaklati. Da. sarno da morgu da dodem na ulicu! LAFLOTTE: I na kolima. To ti ie'is'to. 7L

DILLON: MisiiiS li? Brlo bi i Lada jo5 nekoliko koraka, do,sta dugaikih, d,a, ih se izmjeri le5evima JeKonaino je vrijeme, da destiti ljudi digau <emvira.

-

glavu.

LAFLOTTE (za sebe): To trolje, tako ju je lakSe pogoditi. DrZ',s'e samo. stari..fol nekoliko daSa i brt 6u \"eseo.

I'i nitkovi, ti luclaci. Oni ic n,a koncu sami sebe giilj,otinira i. (Trii gore dolje..l LAFLOT'TE (za sebe)r eovjek bi opet mc,ga$ zavoljeti Zivot, kao svoje dijete, kad br ga sam sebi pokloni'o. Ne dogada se ba! tako icsto. da dovjek rnoZe Ja upotrebi sluta3 za rodoskvrnjenje i da postane svoj rlastrti otac. Otac i diiete ujedrr'. Diva'n Edip! DILLON: Narod se hrani le$inama. Tre,balo bi da Dantonova i Camilleova i,ena bace rned'u narno'd asignate. to je bolje nego glave. I-AFLOI'IE (ia sebe.); i',tre bih ja sebi iza t'oga i,skopao odi ; moga'o bi ih trebati, da oplaikuje,rrL d,o,bro,ga DILLON

konca

i jo

generala.

DILLON: Ruku na i)anto,nal Tko je rr,nda j,oi siguran? Strah ie ih ujediniti. I LAF'LOI''I E (za sebe): Pa on je i onako izgubl jen. Kakvo je zlo u tonre, a,ku ia stanem na lelinu, da ispuircm iz

LAI.LO'I'IE (za sebe).. ls{rna je, smrdi to pomalo na lopovluk. Ni5ta zato! Imao bih volje, da i to pokuiam. Bro sam d,osad prev'i5e jeCnosttan. Covjek dobiva griZnj,u savjestr, a to je ,irpak noka p,romjena, pa i nije lako neugodno mi,risati svoj vlastiti smrad. Odekivanje giljoti,n,e dosadrl,o mi vei'. 1-ako dugo -dekati na tu stvar! ,U duFru sam je ve6 dvadeset puta iskuiao. Nema u tome vi,5e niSta pikantnog. postalo'je.posvc ,,bidno.

DILLON: I'reba na neki natin Dantonovoi

Zc.nr

poslati piiamcc.

LAFLOI'IE (::,a sebe).' I onda ja se ne bojirrr - tko m,i jamti ,C,a smrti, nego bola. 'I'o bi rmglo cla b,oli. ne 6el KaZu doduie, da to traje samo trenutak: ali bo irna osjetljiviju mjeru za vrijeme, ,on sijete i 5ez* cies,etr dio sekunde na komadi6e. Ne! Bol je iedini grijch, a patnja je jedini porok. Ostart tu krepostan. DILLON: Cuj. Laflotte, kam,o je ono nr,omle o,tiIlo? Imam novaca, to mora us,pjeti. Morarno k,ovati ):eljezo. Moj plan je gotov. LAFLOIT'E: Udmah. odmahl Ja poznam tamniiara, govolit iu s njim. MoZei na nrene radu,r14ti, geirerale, tzatt termo mi iz n:pe - (zu sebe, izlazeti) la udenr,o u drur.gn: ja u naj,$iru. u svijet. a on u nairuirr. u groh.

-eroba?

DILLON: Da mi je samo da izidern na uli'cu! Naii 6u ja'Josta ljudi, starih vojnika, liro'ndi,sta, biviih plemiia. ,Provalit 6emo u zatvore. nloramo se spo'raztrmieti sa zatvorenicima. 72

73

oDBOn ZA JAVNO BI,AGOST'ANJE

s'f. JUST,

tsARRERE, COLLOT D',HERBOIS. tsILLAUD.VARENNES

BARREi{E: Sto pile Fou<1uier? SI'. JUST: Drugro je preslu5avatrje prollo. Zatvorenicr tlaie da 'do,de vi$e tlancrva Konventa i Odbora r,a javno blago'stanje. Oni su apelirali na narod zb'og toga, 5to im ne daju svjedo,ke. KaZu, da sru ljudi neDanto,n je parodirao Jupitera i opisivoL uzbudcnr. tresao uvojc ima.

tsARRERE: T'o je nemoguie. 'fo ne smije biti. S'I. JUS.|: Morarno ih uklonrrti, bilo 5tq bilo, pa .rn'orali ih upravo i rodenim rukama zadaviti. Odvalitc se! Ne,ka nam l)anton nije uzalud bio uiiteljem. Revolucija se ne 6e spotaknuti na njihove leline. Ali, o,sta* rre li Danton na livotu, pograbit te je za Siju; a on ima 1r svom iijelu neIto, ka,o da bi rnogao silovati Slobodrr. 1SL. J

Ulczi TAMNICAR.

-

LOLl,Ol': 'I'o

usta pozoztu aan.)

LakIe 6e_g4 Sannson za njih pograbili. BAllRFlRii: NIr se ne smijerno pokazati. Prodavai:icama riba i prn.iari.ma rnogli bismo sc iiniti premalo

I'AMNICAI{: U za'tvoru sv. Pelagije lei,e zatvorerrici na ,sarnrti. Oni traie Lijclnika. BII,LAUD: I'o nile potrebno. Bit 6c barem ma,nic

irnpozantni.

TAIVNICAR: lma i trudnifr Zena rnedu njinra. BILLAUI): 'Io bolje. Ne 6e bar njihova djeca trebati lijesa. BARRERII: Suiica kojeq. aristr_rkrata priitedjet ilevoluci,onalnom tribunalu 1elnu sjednicu. Svaki bi

BILLAUD: Nar,od kao da irna ,instinkt za t
su dela gora

od

plemi6kog grba, na njirna je fim ar'istokratizam prezira prema ljud,ima. I svatko bi, ko'me je nrrsko, da ga gledalnr svisoka, trcbao pripc'moii, da se ta tela razmrskaj,u

BAI{RERE: L}tt j. kao neranjivi Siegfrie,d, kn' orlih, koji su u rujnu pogubljeni, udinila je da ga nitko ne rnoZe raniti. Sto kaie Robespierre? ST. JUST: PonaIa se kao da ima nelto da kaie. - Porotnici moraju izjaviti, da su dovoljno upuieni

i zaklju&iti

debatu.

posla za krvnika.

lijek djelovao kontr arevolucionarno. tjOLLOl' (uzima neki pupir).. Neka molba,

neko

Iensko -ime!

BAI{ttEIill: Sigurno jedna od onih. koje bi htjele prisiljene da biraju izmedu dasaka giljotinr i kreveta kojeg jako,b,inca, jedna od o,nih koje poput Lukrecije umiru, po5to im je okaljana dast, ali nebto kasnije nego ta Rimljanka: u porodu, ili od raka, ili ixl star,abke slabosti. Mora la iniie ba$ tako ned,a budu

-

-7/

75

usodno istjerati nekog Tarkvinija blike koje djevice.

iz

kreptrsne I'epu-

COLLO'I: Prestara je. Madarne trali smrt, ona umije da to kaZe: zwtvor, piSe ona, lebi na njoj kao p,oklop,ac od lije'sa, a sjedi tek detiri tjedna' Odgovo'r je lak. (On piie i iita:) "Gradanko, nije io'5 dosta dugo, 5to Zeli5 smrt." (Tarnnitar ode.) BARRERE: Doibro reteno! Ali, Collt-rt, ne bi to bilo lobro, rla giljotina podne srnijati se; ljudi je se vi6e ne bi bojali,; ne trebamo se pokazati tako prijateljski' ST. JUST rlolozi natr(tg.

ST. JUST: Upravo sam primio jeclnu delrun.,luciju. U zatvorima konspiriraju. Nei
-

ja

* natiniti izvjeBtaj.

BARRERE: Da, urdini to, St. .[ust, i niii svojc retcnice, u kojima je svaki zarez v'darac sa,bljon-r. a svaka trtka odsjedena glava! ST. JUST: Konvent treba la o,drecli. da T.rib,unal bez prekida dalje vodi raspravu j da srnije iskijnrtiti i,z debate svakog optuZenika, koji se ogri,je3i o po5tovanje, 5to ga mora imati i)rema su,du ili koji tzaz,,ive smetnje.

BARRERE: U tebi je revolucionarni instinkt. To zvtrti sasvim umjereno, a ipak ie djelovaii. Ne niogtr oni Sutjeti. Danton m'ora vikati. ST. JUST: Rabunanr na valu pom,o6. U Konventtr ima ljudli, koji s'u isto tako b,olesni kao i l)anton, i koji se boje istoga lijedenja. Opet su se.ohrabrih, derat 6e se protiv povrede s'udskog posturpka . . . BARRERE (prehicl,ajuti ga): Ja 6u im reii: u Rirmu su konzula, koji je otkrio Katilini,nu ur,otu i na mjestu kaznio zlodi'nce s'rnr6u, optuZili zbog uvre.le i,ormalnostj. A tko su bili njegovi tuZitelji? COLLOT (s patosont).' Podi, St. Jrust! Lava Revoluci,je teie. Sloboda 6e one slabi6e, koji sd htjel,i da opl,ode njezino rno6no kriln, zadaviti u svojim zagrljajirrn; Velidanstvo naro,da prlkalzat 6e i'm se kao Jupiter Semeli uz grrnljavinu i strijele i pretvori'ti i,tr u pepeo. Podi, St. Just, mi 6em,o ti pom'o6i, da tresne-{ f1romom glave stralljivaca! (St. /ust odl,azi.) BARRERE: Jesi li Euo rijed "lijeienje"? Oni 6e joS od giljotine natiniti l,ijek protiv spolnirh bolesti. {)ni se b.
f--tz"

tsARRERE: Ro,bespierre hoce da llev
tvori u :lv'olanu za predavarlje

BILLAUD: Ili ka,o klecalo. COLLOI': Ali lakvo, na kojern on sam jcdnog dana nc ie btajati, nego lelati. BARRERE: To 6e biti lako. )vr.let bl rnrorao da stoji naglavce, kad bi takozvane lupeZe vielali takozvani pravedrrici.

COLLOI (Barrlru): Kad ieI opet do6i u Clichy? BAI{RERE: Kad lijeinik ne b'r"rde viie k me,ni do-

\en! Tko m'oie da to osudi? Da li da se g'urarn medu nbojice ih da sjednem u Odbor za javno blagostanje, cla uzenrem sjekiru giljotine i dZepni noZi6? Ista je to stvar, samo su okolnos'ti ne!t,o, zam,rSenije; osnovni su je uvjeti jednaki. - A ako ubic, ;ednoga. smije li i dva, i tri, pa i viSe jo!? GJje 1e tu gra,nica? Pa to je kao i kod jedmenih zrna, tine L dva hrrpu, tri, detiri. koliko lii Dodi, moj,a, savjestr, docli moje pilence, dodi pi, pi, pi, evo hrane! Pa zar sam i ia bi,o zatvorenik? Bic sam sumnjir'. a to je na konau isto. Smrt mi je bila si,gurna. (Ode)

Tazi<>.

COLLOI': Za.r ne, na,l tim je mjestom zvtjezdzt ;epatica, a pod njenim 6e se Zarki'rn zrakama p'otpun{t os,u(iti moZdina u tvojoj hrptenjaiii BILI,AUD: Uskoro ie ie'draZesni prsti ljupke Dr: wmly izvutt iz hrptenjaEe i obiesiti kare 6a1; repi6 preko leda. I}ARRERE (slegne rttmcninn): Pst! O tomc ne srni.;e Kreposni niKta saznatt. BII,I,AUD: On ie impotentan rnirsonti6. (Billaud,

i

Collot odloze.)

BARRURI! lsdnz): Nernanil "Nije jol d,o,sta du'I'e go, Ilo ZeliS smrt!" hi rijedi morale da osule jezikkoji ih ie 'izrek,aro. A ia? - Kad su septembristi provalili u zatvore. ;'gr;r,iri nekr zatvorenik svoi noZ. progura se medu u;boiice, zaborle qa u. prsl .feJ'nog sve6enika. i on je spa78

(

JONCIE,RGER IH

LACROIX. DAi\i ON. PHILIPPEAU.

CAN,TII-.LE

LACROIX: Dobr<-r si vikao. Dantone! Da si sr nalo prije tako blinuo za svoj Zivot, bilo bi sad drugadi:je. Zar ne, str.a.5no je to, kad ti se smrt ovako bestirdno pribliii. i zaudara iz usta, i sve ti vile tlo:lijava?

CAiVIII,LE: l)a te bar silure i u ljutoj ti b,orbi istrgne iz vru6eg tijela svoj plijerr! Ali ovako sa "svima fltlrmalnostima, kao da se ieni3 nekom starom Zenompa se pravi ieni'dben'i ugovor, pa se pozoivu svjedoci, pa se rekne >?ln€n<
tl

4'

sko kolo,

i

kao da udove moga tijela polako sistematski lomi hladna fizi&a sila. Biti tako meha.nitki ubijen!

CAMILLE: I onda lel,ati sim, hlada,n, ukoten u vlaZnoj pari raspad,anja kako ti - osjedati molda, smrt polako izvladi i.ivot iz tijela! rnoZda i sa svi-, je56u, da truneS!

PHII,IPPEAU: Budite mirni, prijatelji moji! Mi tek poslije zime donosi sjeme. Od cvije6a. koje presaduje, razlikujemo se srno poput mrazov€ sestrice, koja

samo time, 5to

pri

tom' pokusu malo zau,la.rarfio. Zar

je to tako straino? r | DANTON: To ie doista utjeiljiva na
Dr\iJTON: Mir! PHILIPPEAU: On je u bogu. DANTON: U niStavilu. Udubr se u neito, Ito je ruirnije od niStavila,, a ako je najvedi mir bog, nije ti tnJa ni5tavrlo bogr' Al,i jasam ateist. Froklete li retenice: neSto ne moie p,ostati nilta! A ja sam neJto, u tnme .je zlo'l - Srvaranje se toliko ra$irilo, da niSta nije prazno, da svuda samo vrvi. NiStavilo je poiinilo samoubojstvo, stvaranje je njegova rana, mi smo kapi nj,egove krvi, a svijet je grob, u koje,rn ono pcriiva. To zvuii suludo, air .1e ipak neSto ,irstine u tome. "80

(jrrMILLI-: Sr,;et ,ic !'jeini Zid, nritavilo je smrt, ali ona je nemogufir. O, ne moii umrijeti, ne mo6i umrijetii to kale pjesma. - kako DANTON: Mi ,srno svi-Zivi pokopani i kao kraljevi

sahrartjeni u trostrukim ili ietverostrukim ljesovima. pod nebom, u na$im ku6ama, u nalim odijelima i koiuljama. Pedeset godina grebenao mi po poklopcu lijesa. Da,- onome, tko bi nrogao, da vjeruje u uniltcnjc, tome bi bilo lako! Nerna nikakve nale u smrti: on;r je sanlo jt clnostavn,ije, a iivot zamrienije, organi_ ziranije raspadanje u tome je titava razlikat. -, AIi ja sam se upravo- takvgj vrsti raspa,danja navikao: vrag neka zna, kako 6u s orik;m drugom vrstom iziti na kraj. O, Julie! Kad bih ,barem otiSao samlr Kad bi me pustila sama! I kad bih se potpuno ra,spao, ,p,osve_ ma raspl,irnruo: -bio bih Saka izmutene p,ra5ine, i svaki bi rnoj atom rn:ogao nadi mira kod nje. Ja ne rnogu - da viternor pmrijeti; ne, ja ne mogu urr;rijeti. Treba ri rnoraju da mi iscijede iz tijela svak,u kap Livota.

SOtsA

FOUQTIIER, AMAR, VOULAND

FOUQUIER: Ne znam vi5e, Ito cla otlsovonnr. Oni zahtijevaju torrr-isiju. AMAR: lmamo posla s lupeiima saja. eto. ima!. lto si traiio. (Pred,a Fouquieru fa\rr.) 6

G. Biichner: f)anton(rvh smrt

81

Tr

s

VOULAND: 'fo 6e ih zadovoljitr. FO[-IQUIER'. Zaista, to nam ie bito potrebno. AMAR, Pobrini se, da i oni i mi stresemo tu stvar vrata.

REVOLUCIONARNI TRIBUNAL

DANTON: Rep,ublika je u opasnosti. a o,n nelna jr joI do;s,ta iimtrukcija! Apeliramo na narod. NIoj glas je jak, da decemvirima odrZi nadgrobni govrir. Ju p.navljam, mi traZirno komisijp; utinit iem,o -valna otkri6a. Povu6i iu se u tvrdavu razuma, p,rovalit 6u s toporq isti;ne r snrlaviti svoie neprijatelje. (Znahovi orlohrctuanja.)

Ulaze FOUQUIER, AMAR

I

VOULAND

F'OIJQUIER: Mir u ime Rcp'ublike! PoStuite zakon! Ktrnvent odlutuje 6vo: S obziro'm na to, da su'se u zatvorima pojavili trag'ovi pobune, s obzirom na to, ,la su Dantonova i Camillcova iena bacale novac medu narod, i da je general Dillon trebao provaliv5i uobjeii i stati na telo pobunjc'nitk3, da oslobodi ,optuZene, i konain'o s obzirom na to, da su oni sarni nastojali prouzrotiti nemir i .poku5ah uvrijediti Tribunal, to je I'ribunal opunomo,ien. da istragu bez prekida nastavi i da svakog optuZenog.

koji bi

zaboravi,o d,uZno str:rhopoltovanje prema zako-

rru. iskliubi iz'debate. fJ2

'

OANTON: Pitam nazodne, da li smo rni izvrgh ruglu T'ribunal, naroJ ili Narodni ko,nvent? MNOGO GLASOVA: Ne! Ne! CAMILLE: Nitkovi, hoie da ubiju rnoju Lucile! DANTON: Jednog ie se dana saznati istina. Vidim, kako ie se na Francusku strovaliti velika nesreia. To je diktatura. Ona je pokazala woje lice, ona je visoko uzdigla ielo, ona korata preko na3ih le3eva. (Pohazujuii 4a Amara i Aouhnda;) Pogledajtd ove kukavne ubojice, pogledajte ove gayranove \z'Odbora za javno blagostanje! OrptuZujem Robespierra, St. Justa i niihove krvnike ztrog veleizdaje. - Oni hoie da u krvi ul'ave Re,publiku. Kolosijeci kola za giljotinu su vojni drumovi, po kojuna treba da ,stranci provale u srce Domovine. Kako 6e jo5 dugo grobovi biti tragovi Slobode? Vi hodete kruha, a 'oni varn bacaju glave! Vi Ieda,te, a oni vam daju da liZete krv sa stuba giljotinet (Zesto ho uzbuden j e me d.u s lui aocinza, pouici od.obr aztanj a, mnogi glasoai uitu: "Zivio Danton, dolje s decemnirintalo Zalaorenihe silom izuode napolje.)

-

TRC; PRED SUDSKOM PAIAEOM

GOMILA NARODA NBKOLIKO GLASOVA: Dolie s ,lecerr.rviriml! Zivi,o Danton! PRVI GRADANIN: Da. to je istina; p;lave mjesto kruha.' kn' mjesto vina!

tq NEKOLIKO ZENA: Giljotina je lo5 mli,n, a Sanrl sc'n lo5 pekarski sluga. Mi hodemo kruha,, kruha! DRUGI GITADANIN: VaI kruh, Danton ga je polderao. Njegova 6e vam glava svima opet dati kruha. imao je on pravo. PitVI GRADANIN: Danton je bio s narur 10. kolov.oza. Danton je bio medu nama u rujnu. A gdje su t nda bili oni liudi, koji su ga optuZili? DIIUGI GRAEANIN: I Lafayette je biio s vama u Versaillesu, a ipak je bio izdaiica. PRVI GRADANIN: Tko ,kate, da jc Danton

CETVRTl CIN SOBA

JULIE

dajica?

DRL;GI GRADANIN: Robespierre. PRVI GRADANIN: I Robespierre je DRUGI GI{ADANIN: Iko to vel,i? PR\,i GRADz\NIN: Danton. DRUGI GRADANIN: Danton ima lijepa odijela, I)anton rma lijepu ku6u, Danton ima lijepu Zenu, on sc kupa u vinu, jede
i vi. Odakle m,u sve to? Njegov mu je Veto svc to kupio, da bi rnu on spasio krunll. Vojvoda Orleanski rnu je to poklonio. da bi za njega ukrao krurru. Skanac rnu je to dao, da bi vas sve izda,o. - gai\ it,r-r irna Robespierre!' Krepcsnr ilobespierre! Svi siromaiarn kao

,rnate.

SVI: Zivio dajica!

R'otresprerre!

Dolje f)anton! Dolje

I

DJE,CAK

JULIE: Golo'vo ie. Oni :s,u clrhtali prcd njim. Oni ga ubijaju iz straha. Idi! ViJjeia ,ram ga posljednji put. Reci mu. da ga ne mogu takva. gledati. (Daje mu uuojah saoje kose.) Evo, odnesi mu to i reci, da on ne 6e ,oti'6i sim on 6e me ved razurnjeti. A onda - Hoiu dodi brzo natrag. da ie tvoiih oiiju proditam njegove poglede.

ULICA DUIV{AS, .JEDAN GRADANIN

GRADANTN: Kako se nakon takva preslulavanja tnoie ,osudrti na srnrt tako mnogo nevinih? DIJMAS: 'I'o je zaista neobitno; ali ljudi Revolueijc imaju dutilo, koje Jrugim ljudina nedostaje, a to ih cutilo nikad ne vara. Imai Ii Zcnu? GRADANIN: To je mtilo tigra.

-

rq4

8,f,

__

__

__

,it_-z

/ DUMAS: Uskoro je ne 6u vile rurati. GRADANI,N: Zar je, dakle istina? DUMAS: Revolucionarni 6e nam trirbunal izreti rastavu braka. Giljoti,na 6e nas rastaviti od stola i postelje.

GRADANIN: Ii si neman! DUMAS: Glupane! Divi5 li se Brutu? GRADANIN: Iz dna duie. DUMAS: Pa, zar Ibvjek nriora biti upravo rimski konzul, i pokriti svoju glavu togom, da bi svoje najmiIije Zrtvovao Domovini? Ja 6u otrti odi rukavo,rn svoga crvenog fraka. U tome je sva razlika. GRADANIN: To je uiasn,o! DUMAS: Ma, ii me ne razurnijet! (Odu.) CONCIERGERIE

LACROIX i HERAULT na jednont hrevet.u.. DANTON i CAMILLE na drugorn. LACROIX: Kosa i nokti

su

mi toliko na,rasli.

zaista

moram da se stidim. FIERAULT: Pripazite malo, nakihali ste mi prrn,o lice pijeska! LACROfX: A ne gazite vi meni t'oliko po nog'ama. najJraZi moj, ja irnam kurje o,bi! HERAULT.: A trpite jo5 i od gamaJi. LACROIX: Ah, kad bi se sarno vei ie,C,norn "sasvi,rrr rije$io svih crva! B6

IIEIIAUL'I': A sad, .spavajte dobrol Moramo glcciati. da se medusobno slaierno, jer imamo, malo proNe grebite me u snu;svojim noktima! - Takol Ne narteZite toliko taj mrtvalki pokrov, hladno je tu! DANT'ON: Da, Camille, sutra 6emo vei biti izno{ene cipele. koje 6e prosjakinji zomlji baciti u krilo. CAMILLE: Bit 6erno goveda kovza, iz koje su. kako Platon kaZe, andeli sebi natinili pap'ute, pa u njima hodaju po zemlji. Ali a1e i na njih do6i .red. - Moja Lucila!

stora.

-

Dr\NTON: Budi miran, moj mladi6u! CAN{ILLE: Zat mogu da to buiem? Vjer-ujei li ti t
CAI'IILLE: Cuj, I)antone, medu nama reieno, bijedno je to, cla se rrloril umrijeti. A i koja je ko,rist o,d toga. Fltio bih jo5 ukrasti Livoht poslje,Jnje porglede ie njeg,ovih krasnih 'odij'r:, zato ho6u1 da ,su mi odi otvorgne.

DANI'ON: I txrako ie ti oistati otvorene. Sa'nrso,r-r oti. San je mil,osrdniji. Spavaj. mla-

nikorne ne zatvara dl6Lr m,ri. s'pavaj!

F7,' CIAMILLE: Lucil4 tvoji poljupci lebcle na mojirn

rrsnama. Svakr p,oljubac posta.je snonr. nroje se oii skla_ paju i dvrsto ga obu,hvaiaju. I)AN'I'ON: Zai ne 6e ta.i sat rla stane-l Sa svakim kuc:r.ienr ponri,6c orr.zidove ove tjesnije oko mene. clok rrri ne bude tako ti.jesno kao u lijes,u. _ eitao sam ieri_

nurn ka'r dijcte neku takvrr pripovijest. k,rZa mi se iei|la. Da. kao dijete! A ba! je i bilo vrrjedno muke hra_ niti mc la narastem i drZati me u toplom! Sam,o prxla

zr grobare!

J'ako ,mi je, kao da vei zaudaram. Drago moje ti_ . jelo. zatep'ir iu no,s i zami,sliti, cla si iena, koja se od plesa znoji i srnrdi, igovorit iu ti ljubazne rijedi. Mi tmo sc inaie i vi5c vremena zajedrro zabavliali. Srrtra 6e! biti ,pokidana violina, melodija le na njoj odsvirana. Sutra ieI biti prazna butelja, vino je ispi_

ali ja od njega nisam pijan, i trijezan ld.* ,, krevet. Srctni su oni ljudi, koji se jo5 mogu napiti. - biti Sutra 6ei rzlizane hlade, bacii 6e te u sarlerobu i rrroljci ie te iderati, smrdjelo fi koliko gul ti drag,o. Ah. sve niita ne pomaie! Zaista je bijerlno, da'se rrrura unr.rijeti. Smrt kao majmun opona,ia ro,denie. Na uamlti smc isto tak.o bcspomo6ni i goli kalr novorodena djeca. Dakako, kao pelene dobivanr,o rnrtvaiki p,okrov. $to ie nam to porno6i? I u grobu moZe,mo isttl tako .yeno,

<

viljcti kr.r.r i u kt_rlijevcr. . Camille! Spava. (Sagibajuti

sc {tad njegu:) Neki rnu san titra medu trepavicama. Ne ru da mu otarern s oliju zlatnu rosu sna.

88

ffifrad'.

(Ustanc i ode do prozora.) Ne cu oti6i sAm. HVala ti. Juliel A ipak hih bio voiio drugaiije umrijeti, sasr"im bez muke, on:iJ<,o, kao ito zvijezCa pada, kao Ito zvuk sAm sebe izdahne i snm sebc na mrtvo vlastitim usnama izljuibi, kao 3to se zraka svijetla pokapa u histrim valuvrma. Kao blistave suze rasprsnule su se zvijezde u no,ci. Mora dr jc veliki bol u oku, rz kojeg su kap'a,le.. CAMILLE: O! (Uspraui se i pipa traieii pokriaai.) DANr-l ON: Sto ti je, Camille?

CAMII,I,E: O, O! DANTON (rJrmr: ta sebe

Zar hotei da zderei pokrivai

?

CAMII.LE: Ah.

ti - o. drii

rne! Govori, tu-

_-t

DANTON: Cijelo ti tijelo dr!6e. znoj ti je na Eelu. j'e CAMII.I,E: -l-o s'i ti, a to ja - tako! To moja ruka! Da, sad se sje6am. o l)antone, straino je to bilo! DANTON: Sto to,? CAIvIILLE: Levzao sam taiito izrnedu sna i jave.

Onda nesta'de stnop i mje,scc se spusti ovanro unutra, posve blizu, sasvim do rnene. moja ga je ruka Johvatila. Nebeski se svori sa sr'ojim svijetlima spustio, l,upio sam se o njeqa. dotaknuo sarn zvijezde, tetu,rao sam ka,o utopljenik pod ledenim pokriva,tem. Bilo je to sta'!no. I)antone! DAN'ION: Od svjetiljke se na str<rpu odrazuje

okrugli sjai, taj si ti vidio.

CAMILLE: Kako mu drago, ali ne treb,a rnnoqo. da Eovjek izgutri

joi ono mal,o razurna

vi5e

5to ga 89

1--,71

ima. Uhvatilo nle vei lulil'o. /On utlane.) Ne 6u vide da spavarm, ne iu da poludin. (0n dohaati jednu

hnjisu.)

'

I-IANTON: Sto to uzimalp CAMILLE: Misli u no6i. ' DANTON: Zeli5 li prije vrenrena umri.ieti? Ja 6u "La Pucelle". Ne cu da se iz iivota odlunjam kao iz klecela, nego kao iz kreveta koje ,sestre milo,srdnice. To je djclo bludnica. T'ITG ISPRED CONCIERGERIJE

TAMNICAR. DVA KOdIJASA s holbrn, ZENE. TAMNICAR: 'I'ko vas je zva,o ,,Y
lr imena!

TAMNICAR: Glupane, tko te zato plata? PRVI KOCIJAS: Nikakve pla6e nisarn primio. Dobivam samo za svaku glavu deset sua. DRUGI KOeIJAS: Taj mi nitkov hoie da o,tme kruh.

PRVI KOCIJAS: A 5to ti naziva5 svojim kruhom? (Pohazujuti na prozore zatvoreniha;) Ovo je hrana za clve. DRUGI KOCIJAS: I nroja su djeca crvi, i ona hoie svoj dio od toga. O, slab je taj nal porsao, a ipak .smo mi najbolji kodijaJi. PRVI KOCIJAS: Kako to? 90

ri-*dw.E"n";

DI{UGI KOCIJAS: Tko jc najbolji kotijaS? PRVI I{OCIJAS: Onaj, koji vozi naidalje

i

brie.

DRUGI KOCIJAS: No, magar[e, tko vozi dalje od koji vozi ljude iz Livota, a tko vozi trrZe od onog'a, koji to tzvr\'i za tefvrt sata? Totno odavle dc 1'rga Revolucije tetvrt sata. . TAI\INICAR: IJrzo. objeienjacil Biiie k vratima Dajte mjcsta, djevcjke! PRVI KOCIJAS: ZadrLite s'voje rnjesto. Naokol,o djevojke se ne vozi. npgo uvijek u sre'Jjnu. DRUGI KOCIJAS: Da, ja tako mi,slim, unutra rnoieX s kolirla i s kljr.rsadi. nadi 6eb dobar kolosijek. Ali 6e!, kad iza
Prva sja p'o'd p'roeo,rom moga zlata, sobnih vr'ata.

A drtrga ispred

9t

17'l I)otlr. dodi. pnjatelju mojl po,pni se tiho po stepe_ . nicama, svi spavaju. lvljesec rni vei Jugo pomaZe da iekam. Ali ti ne.moie5 kroz vrata, to je nespretna od_ je6a. Previ,ie je vei te Bale, prestani! Fa ti se uop6e ni

ne mitei, zaito ne govoril? Lllijeva$ mi strah. Cujl Ljudr govore, cla mora! urnrijeti, i lice im je p-ri tome tako ozbiljno. iUmrijetil Moram da se smijel zbog tih lica. tJmrijeti! Kakva je to rijel? Reci. mi. Camille. LJmrijetrl Razmislit Cr. Evo, s.,riolila sam. I{odu da trtim za njim. Dodi, slatki prijatelju, pomoai nri, da uhvatim. dodi, dodi! (Otrli.) CAI\.{ILLE (:ctue): Lucile! Lrrcile! (,ONCIERGERILJ rza prozoru, hoji gleda na susjednu .robu.. ". _?{ryTOtNPHILIIPPEAU. T]AMILLE. T,ACNOIX. HIRAULT.

-

DAN'I'ON: Sad si miran, Fabre. GLAS (iznutra): Na smrti. DANTON: Zna$ li, 5to 6emo sada ralitii) GLI\S: Sto? DANTON: Ono. 5to si ti ciielog svog iivota radio:

clcs vers*.

CAMILLE (zc sebe): Iz njenih je oiiju izbijalo tudil,o. Mnogo je vei liudi poludjelo, tako je to na svijetu. Sta mi moiemo zato? Mi perem.s svoje. rmke. A i bolje je tako. t

#

dcs vcrs .ie igre

rijeii, naii: stihovi i crvi. 0

DANI"ON: Ja ostavljam sve u strahovito,rn nercdu. Nitko ne znr vlaclati. Ivloida bi jo5 i biio nekako, kad bih Robespicrru ostavio svoje blu,clnice, a Coutho.nu svoje golijeni. LACROIX: Kztku, da smo ol Slobode napravili bl'udnicu

! "

G

DANTON: Pa kakvo bi to bilo zlo! Sloboda i bl,udnica su najko'zrnopttlitskije stvari pod suncem. Ona ie se sad polteno prostituirati u brai:nom krevetu advokata tz Arrasa. Ali ja drZim, da ie ona prema njemu odigrati Klitcmnestr-u. NE dajem mu rok ni ol lest rnjeseci, povu6i fu ga za sobom. CAMILLE (zu sebe): Neka joj nebesa pornognu, da pnonade neku prijatnu fiksnu ide-.1u. Op6enite fiksnc ideje, koje nazivano zdravjm razumom, nepo,dno,sljiv,o -su dosadne. Najsretniji je bto onaj dovjek, koji je sebi mosao uobrazitr, da je on bog otac, sin i duh sveti. LACROIX: Kal buderno plolazili. cni ie nragarci

i'ikati:,'Zivjela Rep'ublika!" DAI{I"ON: Pa 5to onda? Neka potop Revol,ucije ostavi naie lcline gdje god hr;6e: i s. nalinr ie jo5 fosilnim kostima mo6i svima kraljevima porazbijati lubanje. HERAIILT: Da. ako se baI nacle neki Simson za na(e vilice.

DANTON: Oni su Kainova bra6a. L,,\(,ROIX: Nidta ne pokauuje viic.
31 9N

&Fn"F-r.,"1

{'r,

I jalne grimase. poznam,o mi je;lni druge dobro, ne tru-

CAMILLE: Kako vam vcrlja, 5to se to mene tiCe. (Zc sebe:) Kakvu .je samo lijepu stvarcu na,tinila iz svog ludila! Zalto'sad moram oti,6i? Mi bi,srno se za_iedno s njim smijalr, ljuljali ga i ljubili. DANTON: Kad povijest jednom o.tvor,i svoj,e grobnice, de,spotizam ,te se joX i onda mo6i da ugu5i od mirisa nalih le5ina. HERAULT: Smrdjeli i za Livota

HERAULT: Da, Camille. sjest iemo jedan do drugoga i vikati, jer nilta ni.ie gluplje, nego stisnuti usne. vikali, a Rirnljarri kad te nelto boli. - Grci i bog'ovi zu su i stoici pravili herojske grimase. DA\I-ON: A jedni su i drugi bili jednaki epikurejci. Oni su sebi stvorili posv:e ugodno osje6anje svoje vrijednosti. Nije to ni tako 'lo5e, nabrati svoju togu i
voljno.

- To su fraze za potomstvo" zar ne, Dantone? Nas se one zapravo-ni5ta ne tilu, CAMILLE: A nadinio je takvo lice. kao da te se skamenitr, ph da ga potom,stvo iskopa ka,o antiku. Ba$ je to i vrijedno napriiti se. nacrveniti se i govoriti s dobrim nasla'skom. Kad bisrno ie,Jnom skinuli maske. orrda bismo. kao u nekoj sobi sa zrcalima. vidjeli svuda sve same prastare. bezbrojne neuni3tive blesave glavc i ni$ta vi3e. nilta manje. Raalika nije tako veli'ka, svi smo nitkcrvi i andeli, glupani i geniji, i zapravo sve ujedno. 'Sve ,te tetiri stvari nalaze dosta rnjesta u jednom ist,om tijelu, nisu ,one tako, Xiroke, ka,o Ito mi to ,sebi uobraZavamo. Spava,t,i, probavljati hranu ipravirti djecu - to svi rade; a ostale su stvari samo va'rijaciie na i,stu temm u razlilitim tonovima. Pa zar je potrebne stajati na prstima i kreveljiti se, zar je potrebno, da se jedni pred drugin'ra stide! Svi smo se mi do bolesti najeli za isti,m stolo,m i i,mamo grleve u Ielucu. ZaSt'o driite ubruse i,spred lica? Derite;se samo i cerite se, kako vas spopadne! Nc pr:avite sarno tak,o kreposne i tako dtrhovite. i tako herojske. i tako geni-

ili liI6e otkrive'nu 'stvar nosimo od vino,ve loze, ili tr'r ruinu 'i pultamo da nam je psl liiu. PHILIPPEAU: Prijatelji rnoji, nije ba$ ni potrebno stajati visoko iznad zemlj., pa 'da se ne vidi nidta vile od sveg tog zbrkan'o'g ,teturanja i trYperenja i da ti se obi ispune nekim velikim, bolanskim zrakama. Postoji uho za koje je to medusobno derahj'e i zap'omaganje 5to nas zaglubuje, rijeka puna harrnonije.

sramotu stavljamo lovor'ovo li56e. vijenac od ruZa

DANfON: Ali mi smo bijedrrt mu'zikanti, a naSa tijela instrumenti. Zat su lriirri iotrovi, koje iz nji'h istiskujemo, sano za.to tu, da pro'diru6i sve vi'de i vi$e i gube6i se kona6no tihano ,rarnl'u karo razbludan dah rr nebeskim u(ima?

HERAULT: Zar sma mr kao oni prasci, koje za kneZev:ke gozbe Sibaju biievima, d'dk ih ne utuku, drr njihov,> meso btrule tebnije? ll

tl

i

t

t',r.,,r -K+.

95,

T';'," / DAN'ION; Zar

srmo

rni kao ona djeca, ko,ju su pe-

kli u uiarenom Molohovu naruiju i Ilakljali ,.uku-u

-svijetla, da br se bogovi racl,ovali njihovu smijehu? CAIVIILLE: Z.ar je eter sa ,uojirr, ,o,iima od zlata posuda sa zlalnim laranima, koj;r, stoji na stolu bla_ Zenih bogova, i blajeni se lrugoo:i lrjejrro smiju, i ribe vjedno u;niru, i bogovi.rna se vjedrro svida igra boja u sa,nutnoj borbi? . DANTON: Svijet je [aos. Ni5tavilr je ono svjet_ sko boiarlstvo, koje tek treba ,da se r.ocli Utqzi

.TAMNICAR.

l AMNICAR: Gospodo rnoja, moiete se odvesti. __ Kola su pred vratima. PHILIPPEAU: Laku noi, prilatelji moji! pokrijmo se mi,rno velikim pokrivadem, pod kojim .uo ,riu izgarajtr I sve se odi sklaipaju . (Gri se.) _ HiTRAUL'I' lprtm; Camillea za ruhu): Veseli se, Camille, imat demo lijepu no6. Oblaci vise na tihom vedernjem nebu kao Olimp. koji izgara liiko,v,inra s bo_ gova. ito blijede i tonu. (Odtaze) SOI]A Narod je trtao po ulicarna. a sad je .. JI{{,IE, Ni jednog'

sve

trenutl.arren< vodi na potinak. (Ona stane na prozor.) Tako

je lijepo rastarti se. Moram joI riti vrata. (Piie.)

Uvfjek bih htjela tako stajati. - Sunce je zapalo' crie zemlje bile stt tako oltre u njegovu svijetlu, arli sad je njeno lice tako tiho i ozbiljno kao u onoga, koji Kako joj lijepo titra vedernje svijetlo oko umire. Ona biva sve bljeda i bljeda, spulta iela i obraza. se ka,o le5ina u val'ove etera. Zat je ni jedna mka ne 6e uhvatiti za zlalne uvojke. izvu6i j'e iz bujice i po' kopati je? Ja odiazim tih,o. Ne iu je poljubiti, da je niikakav Ja5ak, nikakav uzdisarj ne probudi iz sna. - Spavaj, spavajl (Umire.) TRG REVOI.UCIJE stunu pred giljotinorn. Muiharci i iene pteiu karmanjolhu. Osu,deni zapjeaaju Mar-

Dctlaze hnla

pjeaaiu

i

i

seljezu.

DJECOM: Miesta! Mjesta! Djeca se deru, gladna su. lVloram ih pustiti da gledaju, da bi se umi-

ZENA

S

rila. MjesLa. PRVA ZENA: I{ej, Dantone! Sad moie.i sa crvima tjerati rarzvrat. DRUGA ZENA: Fierault, iz tvoie ru lijepe kose dati sebi nadrniti periku. HERAULT: Nije u mene d,osta Sume za toliko opusto,{eni Venerin brijeg.

r.{i

7

,*'sffir;Pr=:.r

samo za so;bom zawc--

G. Biichner: Dantonova smrt

f

/''

I CAMILLE: Proklete vjeitice!

Vi

jo!

vikati: Padnite na nas, o bregovi! PRVA ZENA: Brijeg je na vama, ili ste vi upravo pali s njega. DANfON (Camilleu): BuCi rniran, mladiiu rnoj! Ti si se izvikao do ,pro'muklo'str. CANIILLE (dajc hoiiju"iu noauc): Evo, stari Harone" ja tvoja su kola d,obar p,osluZavnik! - Gospodo rnoja, i"u se prvi ponuditi. T'o je klasitna goizba: Ielimo na svojim mjestima i prolivamo rnalo krvi kao Zrtvu ljevanicu. Zbo,gom, Dantone! (On se uspne na stratiite., <'sud,eni idu za njirn, jedon zu, drugirn. Danton se uspin1c posljednji.) LACROIX (narodu): Nas ubijate danas, kad ste izgubilr pamet; n j i h 6ete ubiti onaga ,Ca,'na, kad vam se pamet opet vrati. NEKOLIKO GLASOVA: IJilo je ve6 ovdje toga. Kako ie to dosadno! LACROI;i: f irani 6c slomiti vratove na nalirn 6ete

grobovima.

HERAUL'I' (Dantorru): On clrIi, da je njegova le-

iina rasadnik

slobode.

PLILIPPEAU (na str,uttii.u): Ja vam opradtarn. Zelim vam. da va! smrtni das ne bude gordi od rnoga. I-IERAUL'f : 'Io sam i mislio. On mora joI jednom otkriti gruCi r ljudima pokazati, da ima iisto rublje. FAtsllE. 7.bogorn, Dantone! Ja runirem dvostruko. DANT()N: Zbcrg,om, prijatcl.iu rnoj! Giljotina je najbolii lijednik. 9.1

HERAULT (hofu da zagrli Dsntona.l: Ah, Danto,ne. ne rnrogu viSe ni da se naialim. 1lo znati da je vrijeme. (Jedan ga hrunih gurne natrag.)

DANTON (kranthu): Zar hote! da bude$ okrutniji od srnrti? MoZe$ li zaprijetiti" da se nale glave cjelivaiu na dnu ko3aire? ULICA

LUCILE: ipak je u torne ne3to, 3to je ozbiljno. Hocu da malo razmislim. Podinjem vei i Ja shvaiam" Umrijeti - umrijeti! - Sve smije da Zivi, sve i ova mala mu3ica, i ptica. A zaBto on ne? Velika bi rijeka Zivota rnorala stati, kad bi sarno ta jedna kap bila prolivena. Zemlja bi od tog udarca morarla zad,obi,ti rainu.

Sve se kre6e, satovi idu, zvona izbijaju, ljudi trEe, voda teie i sve tako i dosad, sve prolazi - ne, to se ne smije Jogoditi, ne, sjest 6u na zemlju i vikati, da sve prepla5eno stane, sve zapne, da se ni5ta vi5e ne pokrene. (Ona sjedne, pohrije oii i krihne. Nakon stanke ustane.) Ni5ta to ne pomaZe, sve je tu jo5 kao i inade: ku6a, ulica,, vjetar pu5e, oblaci putuju. - Morarno se' s tim prmiriti. (Neholiho iena prolazi ulicom)

PRVA ZENA: Lijep je dovjek taj H6rault! DRUGA ZENA: Kad je na svetano,sti konstitrrcije sta.jao onako pod slavolukom, pomislila sam kako bi 99,

on na Siljotini lijep" izgledaio, eto tako sam pon-islila. Bilo je to kao neko predosjetanje. TRECA ZENA: Da, treba ljude vidjeti u svim priiika'rna. Ba^i je dobro, da se umire olrarko javnn. (Orw odlaze)

LUCILE: Ivloj Camille!

A

gdje Ja te sad

trariim?

O, draga kolijevko, koja si mog Canrillea uljuljala u san, uguBila ga pod svojim ruLama. O' zvono smrti, koje si ga otpratilo u g'rob svojim slatkim jezikom' (I' jeva:) Nebrojene stotine tisu6a Pod njegovim padaju srrpom.

(Dolazi straia.)

TRG REVOLUCIJE I)aa hraniha zaposlenu ru giljotini. PRVI KRVNIK (stoji na giljotini

i

pjeaa):

I kada kuii i,dem, Sja mjesec tarko lijopo . .

A

(Straiu je opholi

i

odued.e.)

.

DRUGI KRVNIK: Hej, hoj! Jesi li sko,r'o gotov? PRVI KRVNIK: Cldmah, odrnah! (Pjeva):

U prozor sja mi pradjedovski

GRADANIN: Hej, tko je tu? LUCILE (Zamisliuii se rnulo i hao da ie staotila odluku, nenadano): Zivio kraljl GRADANIN: U irne RePublike!

KRAI

-

Lopove. 5to ostaje$ tako dugo kod tih djevojdurai Tako! Arno kap'lrtl (Oni o'dl.aze pjeaayuti):

A

kadar kuci idem, Sja mjersec tako lijepo . .

.

(dol.azi i sjedne na stepenice giljotine): Sjedam na tvoje krilo, ti tihi andeie srrrti. (Pieaa):

LUCILE

Postoji Letelac, zove rse Smrt, I sn4ga rnu je od v Snjega boga. I (X)

l0t

daji, niti se rnoZe prcdvidjeti tok dogadaja, a jo! manje utjccati na nj, bez spoznaje zakona, koji vladaju historijom' Prvi deccniji XIX. stoljeda, iitava epoha' koja je pod imenom

bi se karakterizirati problem ideolo3ki je centralni n.ien osnovni. nien time,
GEORG BUCHNER

Ni u jednoj se od dotadalnjih revolucija historijske snage nisu u onakvoj neposrednosti, u onakvoj vidljivoj goloti manifestirale kao u velikoj Francuskoj, revoluciji. To je bio prvi historijski ustanak bvi.oazije, koji je prema Engelsovim rije[ima >potpuno zbacio sa sebe religiozno ruho i u kome je borba -vodena na neprikrivenom politidkom terenu. "AIi ona j." nastavlja Engels isto vrijeme bila i prvi ustanak, u korne - "u je borba zaista dovedena do uni5tenja jednoga od protivnika, aristokracije, i do potpune pobjede drugoga, burZoazije. . ."1 Svi oni, koji su ideololki pripremili tu revoluciju, i svi oni. koji su bili njenc vode, nisu svijesni toga, da je ono, 5to su oni subjektivno smatrali kao borbu za pobjedu razurna, borbu za slobodu, jednakost i bratstvo, bila u stvari borba za slobodni razvitak kapitalizma, borba za stvaranje povoljnih uvjeta kapitalistiikog izrabljivanja. Nakon pobjede Francuske revolucije pokazalo se, da su

se

prosvjetitelji varali: misli su

lucijc, ali posredno o jo3 vedem

problemu.

Postao je neizbjetiv zakljuiak, da u historiji vlada neka zakonitost, neka nuZda i da se ne mogu shvatiti tovjek ni doga-

_l-Engels, Razvitak socijalizma od utopiie do nauke (IJvod

engleskom izdanju).

t02

U zemljama. u kojima borba protiv fcudalizma jo! nijc bila

se pokazale nemo6nima, da

odreduju tok dogadaja. Ali kakvu ulogu imaju misli i razvoj ideja. kakva je historijska uloga subjektivnog, intelektualnog faktora, i zalto se sve zbivalo ba$ tako, kako se zbivalo to su bila nerijciena pitanja i postavljena samim tokom dogadaja. Radilo se o tumadenju, o razumijevanju toka Francuske revo-

a.

Razumije se. da borbom i pobjedom buri'oaziie probudena nacionalna svijest ima svoju vcliku ulogu u metodololkom istrativanjr nacionalne prollosti i u nastojanju. da se historija pretvori u "objcktivnu. nauku. '['o zanimanje za historiju nije apstraktni teoretski intcres, jer Irijc slutajno. da su svi ti osnivadi objektivnog historicizma, l'rancuski historici iz doba restauracijc' gotovo bez izuzetka aktivni burioaski politilari. prcclsje
f

zavrlena, kao u Njematkoj, uspomene su na nedavnc dogariaje velike Francuske revolucije zbunile i uplalile nekadainje zanosne pristalc slobodarskih ideja o univerzalnoj sre6i titavog iovietanstva. Kad je izbila revolucija u Francuskoj, Hegel je s ioI dvolicom mladih studenata - jedan je bio Hiilderlin, drugi Schclling u iast revolucije posadio odrvo slobode" i plesali su oko -njega pjevajuti Marseillaisu. Taj isti Hegel, koji je u svojoj ,dijalcktilkoj filozofiji historije izradio metodu, koja je prcma >prava algebra revolucije" Hercenovim rijclima Postaje kraljcvski pruski profesor i sarn nastoji da razbije revolucionarnu suitinu, perspektivu svoga utenja. Time, lto je duh u Hegelovoj filozofiji postao prema Hegelu svijestan sebe. dijalektiiko je kretanje zavrleno, i duh nema viie lto da radi. on se savrlentr ostvario u pruskoj ustavnoj monarhiji. "U.as airhlich ist. dus ist ternilnftig." ("Ono 5to je doista, razumno je.") Tu, kao i kod svih naprednih duhova u njihovu odnosu prema revoluciji. veliku je ulogu imalo, osim straha od razuzdanth 103

'^.2u.-

I

I 'i

*

4,

'tl

I

1

I

narodnih snaga, i razoiaranje, koje je levolucijc. oslvareno burioasko druitvo' ''Kad bi konstitucionalisti uspjeli da svrgnu njernadke vlade i da uvedu op6u monarhiju iti republiku' onda bismo i mi dobili zato financijsku aristokraciju, onakvu, kakva je u Francuskoj; je sada'" kako ova\o, bolje neka ostane To nisu rije6i nekog reakcionara, nego onoga mladog njedvadeset i madkog ...,olrrJionu.u, toli 1" urnro kao mladi6 od izazvao t'ezultat Francuskc

tetiri lodine i koji je u svojoj dvadesctoj godini napisao prvu idodanasnajvedu.realistiikrrdramuoFrancuskojrevoluciji'

'.Datttonovu smrt". Vicli se, historija se javlja kao neka zagonetka' nadmoina' a ipakneljudska sila, koja se ruga Zeljama i namjerama tovjeka' je Autor mogu6a' koja jedina nada' uko" tokuu uopte postoji, kao je kad vrijeme' u pile Biichncr, Georg smrt<<, drarne ,,Dantonova je Datum radio na svom djelu, svojoj vjerenici o svom otajanju'

toga pisrna tri gotline iza Julske revolucije u Francuskoj' dinc 1833.

go-

minuta pero u rukt' 'Ja vei nckoliko dana uzimam svakog historiju'Reprouiavao sam rijeii' ni napi5em da Ja mogu ali ne

volucije. Osje6ao sam se kao zga|en odvtatnim fatalizmom historije. . . nesavladiva snaga, koja pripada svima i nikome' Pojedinac je samo pjena na povriini valova, veliiina je samo sludaj' vla.lavirra genija je igra lutaka, smije5no rvanje s gvozdenim za-

toji ,. u najboljem slutaju mole spoznati, ali savladati gu ,'r"-ogui. je....'MoraBo je jedna od onih rijeii prokletstva' [o;o- j. iovjek krlten. . . Sto je to' ito u nama laZe' ubija' konom,

krade? "1

DvadesetgodiSnji Nijemac Georg Biichner bio

je

revolucionar'

On nije traiio ternu u ilalekoi pro$losti kao Hugo ili zemljai Heinrich von Kleist sa svojom dramom 'Hermonnsschl,acht", Biichner jc prije nego 5to je pisao dramu o revoluciji' u svorn kratkom Zivotu i sam aktivno sudjelovao u pokulaju rekao njegov

1 Georg Biichner's Gesarnmelle Schriften' 2 Band' Paul Casrirer Berliri I909. S. 164.

volucionarnog ustanka. Samo je razlika prema Francuskoj u tome lto tu nije postojala samosvijesna, napredna gradanska klasa Mali, a zato i brutalniji knezovi-feudalci, nekulturni i oholi tirani vladaju u zaostalim njematkim zemljama. Ruri:oazija je u naj-

boljem slu[aju Iiberalna.

Biichner, mladi medicinar, uicstvovao je u jednoj studcntskoj zavjer\, i on, nasuprot liberalima, nc vjeruje' da se dru3tvo moZc obrazovane klase'1 reformirati; on traii 'pomoiu ideja, pomodu mase i pile prvi politiiki rcvolucionarni letak u Njemadkoj'. ,Der Hessische Lond'bote" pod parolom: "Mir kolibama! Rat paladama!., poziva seljake u kncZevini Hessen na ustanak, neka sli-

jede primjer, 5to su ga dali Francuzi 1789. Letak nije stigao u rukc scljaka, a autoru je, kad je policija otkrila zavjeru, prijetila smrt ili doZivotna robija' Biichner je uspio pobjcti u Strassburg. Njenraika mu nije pruZila mogu6nost politiikog djelovanja, i tek onda, kad je to uvidio' odlutio se, da umjetnitki oblikujc svoje teZnje i probleme. godine potpuno uvjerio' da se tu 'Ja sam se ve6 prije pola

Ne mogu ti ni5ta ne moZe posti6i u ovom trenutku." je liberalna kako znam, prilike i poznam ni5ta drugo re6i, ali stranka slaba, neznatna, bez jedinstYa' zrtatri,. da je svako shodno' jedinstveno djelovanje nemogude i da bi svaki pokuBaj ostao bez ikakva utinka... Naia nada je vrijeme!"2 Koliko je bio svijestan..kritik francuske burZoaske revolucije' koliko je uvidio, da formalna ljudska prava bez socijalne revolu,cije ne donose oslobodenjc, najbolje dokazuje njegov prezir prema liberalima. 'Odnos izmedu siroma5nih i bogatih, to je jedinstveni revolucionarni elemenat svijeta

..

.". piXe

Biichner

Gutzkowu.

Tu treba citirati jo$ jednu njegovu naroEito valnlu rziavu: ,.Inaie 5to se mene tite' ja ne pripadam grupi "Mladc 1 G. Biichner's Gesammelte Schriften, 2. Band' P. Bcrlin W 1909. Pisrno Gutzkowu g. 1836. St. 200-201' 2 Ibirlem. Pismo bratu. Strassburg, Juli 1835. St'

Cassirer

185'

l05,

I04

\

l'"Niematke", literarnoj stranci Gutzkowa i Heinea. Sam.o je potpuno neshvaianje naSih dru5tvenih prilika moglo dovesti te ljude do miSljenja, da je moguie preobraziti nale vjerske i drultvene ideje pomoiu knjiievnosti.
"U mojim oiima nije dramski pjesnik niita drugo nego pisac historije, ali on stoji iznad historika zato, ito on nanovo ostvaruje historiju i neposredno nas premjelta u iivot jedne epohe i prikazuje nam mjesto karakteristike karaktere. a mjesto pripovijedanja crta likove. Njegov je glavni zadatak, da se historiji. kakova je ona stvarno bila, pribliii toliko, koliko je samo mogu6e . . . Njegovo djelo ne smije biti ni moralnije, ni manje moralno od same historije... Pjesnik nije ulitelj morala, on stvara likove, oZivljava pro5la vremena, i ljudi neka na njima uie tako. kako utc iz studija historije i iz opai,anja svakidalnjega ljudskog i,ivota... Sto se tiie takozvanih idealnih pjesnika, ja mislim, da oni nc daju gotovo niBta drugo nego lutke, kojima je nos plav poput neba i kojih je patetika afektiraira. . ."2 Biichnerova je tema: velika Francuska rcvolucija. Ali kad se kale Francuska revolucija, treba se sjetiti, da se ne radi samo

o nekoj trenutnoj eksploziji, koja je potetak i ujedno i svrietak. nego sc radi o Eitavoj jednoj epohi, koja obuhva6a najmanje detvrt stoljeta, to jest vidljivi joj je potetak 1789., a traje do pacla Napolcona, do godine 1814. Uzgred reteno. Marx

i

E,ngels

smatrali su, da oiivotopis F'rancuske revoluciie, koji datira

dramski efektnim dogadajimzL. Biichnerov se duboki histori.iski smisao pokazuje u tome, 5to je za dramsko oblikovanjc izabrao onaj odludni momenat, u kojem prema Marxje burioaska rcvolucija s ltobcspierrom na tclu sarnu sebe premaiilv ("sich selbst hatte ilb erovim rijeiima bie t en u,ollcn. tlie iib er s c h'zrt iin gli c h gezaesen toar")'z je izabrao momenat, koji je u stvari odluiio o uspjehu Biichner ili porazu burioaske revolucije, jer jc u sukobu izmedu Dantona i Robespierra bila na kocki i sudbina same revolucije. "Da bi buri.oazija pobrala makar samo one plodove pobjede, koji su tada bili zreli za bcrbu, bilo je potrcbno, da sc revolucija dovede sasvim kao 1793. u Francuskoj mnogo dalje preko njcna cilja i 1848. u Njematkoj. Cini se. da je to u stvari jedan od zakona razvitka burZoaskog dru5tva...3 No ne radi se samo o zakonu tazvitka burZoaskog drultva. U sukobu Danton-Robespierre nije utjelovljeno samo ono pitanje, koje je postavljeno pred s v a k u revoluciju: zaustaviti se ili iii napriied dokraja, nego i sukob uske, empiristitke "realne Poli-

tikc" s utopistiikom

du5om, s onim, za pobjedu potrebnim. s'mjelim

poletom revolucije, o temu je govorio Lenjin. kad je napisao

rijeti: .Treba da sanjamo!.1 t M"r-

Engels: Die heilige Fanilie, Marx-Engels Verlag

Berlin 1932, Gesamtausgabe, Band 3. S. G. m. b. H. ". 1 lbidem, Pismo svojoi porodici, l. jan. 1836. St. 2 Ibidem. Strassburg 28. juli 1835. St. 188-89. 106

196

od

nijc zavrien ni s juiskom revoiucijom od i830.1 tI samoj se toj epohi dogadaju najraznovrsniji preokreti' porazi i pobjede pojedinih klasa, koje su sve Prema feudalizmu revolucionarne, ali u svojim medusobnim odnosima revolucionarue ili proturevolucionarne. I to zato, 3to sc "treti staleZ" upravo u toku revolucije diferencira, i borba izmedu plebejskih elemenata i vclike bvvzoazijc nije manjc ogorcYena. ncgo lto je bila izmedu feudalnog apsolutizma i treicg staleZa. U toku se revolucije odluiuje, kuda ide revolucija, i nijedna ctapa nije oskudijevala u 1789."

300.

2 Ibidem, S. 298, (podcrtano u originalu). 3 Engels, Razvitah sociializma od utopiie do nauke. Uvod engleskom izdanju, Kultura 1947, str. 22-23. a Lenjin. Sto da se radi? Kultura 1949. str. l8l.

r07

-lu treba naglasiti joi

nebto.

Ito je

danas narotito vaLno

i

za

Biichnerova drama predstavlja vidi stupanj realizma u odnosu prema klasitnoj historijskoj drami. u prvom redu zbog toga. 5to ie ona umjetnidko oblikova.njc bliskih, suvremenih historijskih rlogaclaja. Sve do Biichnera vrijcdilo je kao pravilo. da nasuprot romanu. koji slika suvrcmeno drultvo, historijska drama mora uzimati svoje teme iz daleke prollosti, jer bi inade iinjenice, kojc su joI svirna u Zivom sjefanju. spreiavale pjesnika u slobodnom stvaralaikom radu njegovc maite. Do Biichnera je nekako joI pravilo. cla pjcsnik historijskc drame mora biti pjesnik daleke proilosti. da bi mogao nesmetano podrediti historijsku istinu pjcsoi6koj . istini. ViIi se stupanj Biichnerova rcalizma sastoji u tome, 3to Biichner ne ie to podredivanje. i lto je za njega pjesniika istina ved sasvim neodvojiva od stvarne historijske istine. Pjesniiko djelo nije za Brichnera samo izvor cmocije, ono mora biti i izvor spoznaje. Podsjetam na rijeii njcgova gore spomenutog pisma, u kome naglalava, da on smatra za svoj glavni pjesnitki zadatak prikazati historiju tako, kako je ona stvarno bila... Koliko je smion pothvat bio uzeti takvu suvremenu temu, vidi se iz toga. $to se Biichner u jednom od citiranih pisama brani protiv optuZbe, da jc uzeo "ncpristojnu" temu u licu 'Dantona i bandita revoluciie<.l r.ras.

...t G.,.1328 bio je u Njemadkoj objavljen prijevod rhistorijskog djela._ Waltera Scotti o Francuskoj tjvoluiiii u 9 svezaka. (Leben Napoleon B,onapartes, Kaiser dei Franzoiea. Mit einer historischcn Uebersicht iiber die franz6sische Revolution. Aus dem englischen iibersetzt von General J. v. Theobald. Neuibersetzte, verbesserte Agsglbe. Griitz, Druck u. Papier von Joh. And. Kienreich._1828.) Nek_oliko

te citata iz togi djela najbolje

kalro.Biic.hner nadmaiuje- svoje suvremJnike

dokazati,

u svori od'oos,, p.ema velikim liinostirna revolucije. Evo nekoliko citata iz Waltera Scgttal."Oni su htj*.uni5titi mir iitavog svijeta, da ga uvuku u najdivljiji vrtlog. . Takvim. ljudima pripustilo je nJbo vodstvo Francuske revolucije. da kazni Francusku i Ewopu za njihovc grijehe i moZda zato. da tovjeEanstvo dobije stralnu piuku. 'I

. svczak, s!1. 5a.. XVI.. koji bi zbog svoje prijaznosti i rresebiinosti trebao"Ljudevit da bude liubimac-svojih pJdanika.'. .*" I. sve_ I

()S

Sukob se dru5tvenih klasa. drultvcnih snaga ne rnoie drarnski

oblikovati na drugi natin nego jedino kroz )ive individualne likove i kroz njihove potpuno individualno uvjetovane odoose. \rili stupanj realizma u historijskoj drami ne znaii vra6anje u doba prcclrcalistitkc dramc, u doba alcgorije. Ljudi su svijesno ili ncsvijcsno prcdstavnici historijskih snaga u sukobima, koji historiju i-inc historijom, ali to su iivi, konkretni ljudi, s litnirn odnosima i stra.stima. Biichncr nije po
U Biichncrovoj tlrarni. unatoi jasno i uvjerljivo ocrtiinim individualnim likovima, postojc dvijc homogcne SruPc: s jedne stranc grupa s Dantonom na ielu, a s drugc stranc s brojiano Robcspicrrc. Idcolo5ki sukob izmedu tc dvijc manjom grupom grupe izraien je u rijetima H6rault-S6chellesa, "Revolucija mora prestati, i republika rnora otpoteti." S dr-ugc strane Robespicrrc izjavljnje; "Socijalna revolucija jo! nije zavri;ena; tko izvr3i Revoluciju napola, sam jc scbi grobar." Bi'rchner ni jedamput ne govoli o francuskoj burioaziji. koja se obogatila s ekspropri* iranim crkvenim dobrima. spekul;icijom sa Zitom, ali jasno. da karakter. obitaji i temperamenat odreduju Dantona za prcdstavnika te burioazije. koja jc vct postigla svoje ciljeve. Danton jc postao od revolucionara grandseigneur revolucije, koji se zasitio politike. I)antonov rjeinik, Dantonov odnos prema ienama. prema prijateljima, sve, .{to govori. i naiin. kako govor\. izraz je njegovc

!!9. "Jakobinci su bili krvavi iarlatani. Oni su se ponaiali kao da bi bili za stvar naroda, ali u stvari nisu htjeli nilta drugo nego samo zadovoljiti svoju led za krvlju." 2. svezak, str. 22. 'Marat je Zudio stalno za krvlju dovoljnom za Eitavo more. Danton je ubijao, da zadovolji svoj bijes, Robespierre da se oweti. a Marat iz nagona za krvoproli6em.. 2. svezak. str. 27. zak. str.

109

Eq

f'''-' i njegova stajalilta prema rcvoluciji Njcgov istomilljenik Camille govori isto u duhu Dantona. kada kai.e: ,Boianstveni Epikur i Venera sa svojorn lijepom straliirosti a ujedno

Znjicom moraju postati duvarima vrati. Republike mjesto svetaca Marata i Chaliera." A s druge strane Robcspierrove rijeii nakon velike scene izmedu njega i Dantona: 'On mora nestati. Tko se zaustavlja u sredini mase. koja hrli napri.ied, suprotstavlja joj se isto tako. kao da joj prijeti put, i bit te zgaLcn." Izmedu te dvijc ideologijc, utjelovljcne u lidnostima isto tako suprotnima, nikakvo izmircnje nijc mogu6e. A ipak su liinc suprotnosti isto tako uvjetovane lidnim razlikama kao i historijskim snagama. "Lutke smo mi", kaZe Danton, "kojc nepoznatc sile poteiu na iici. Ni3ta, NiSta nismo mi sami! Matevi smo, kojima se bore duhovi samo se ne vide ruke kag u prili." I Danton nc moZe shvatiti, cla netko moZe tako nemilosrdno Ziv.ieti samo za revoluciju kao Robespierre. On kaZe Robespierru: "Robespierre, ti si grozno polten . . . Zar nema niSta u tebi, 5to bi ti katkad sasvim tiho potajno reklo: LaZe5, laZel!" Robespierre rnu na to je savjest dista.. odgovara odlutno i kratko: "Moja I genijalno je, da u jednoj drugoj sceni, koja se odigrava izmedu Dantona i njegova prijatelja Lacroixa. Lacroix postavlja Dantonu isto pitanje na drugi natin: "Nazivaju naq lupeZima, i (Dantonu u uho), mrclu nama re[eno, ima ne$to u tome..< I Danton ne protestira. U toj sceni ima nelto divinatorsko, jer Biichner nije mogao znati, da je Danton primio mito od kralja, da je bio u vezi s proturevolucionarima, kao 5to je to danas ve6 historijski dokazano. Danton je Egmont, ali Egmont, koji vidi sebe u vremcnu: "Nismo mi stvarali Revoluciju. Revolucija je stvorila nas.. Stvarno vjerujemo Biichneru, da sama Revolucija progovara, kad Robespicrrc u svorn velikom govoru izjavljuje: 'Revolucionarna je vlada despotizam Slobode uperen protiv tiranije... U Republici su samo republikanci gradani, a rojalisti i stranci su neprijatelji. Kazniti ugnjetavaie tovje[anstva je milost, oprostiti im je barbarstvo. Svako rni se ispoljavanje laZne osjeiajnosti iini kao uzdisaji, koji lete prema Engleskoj ili Austriji." 110

I

IlLichncr je u svojoj drami postigao novi, vili stupanj u reaistiikom dramskom oblikovanju histori jc time. 5to je stvorio

likove. koji svojom individualnosti i svojim individualno uvjetovanim odnosima izrai,avaju op6c drultvenc odnose i snage i historijsku ulogu, koja im je pripala. A1i svi ti likovi izrai.avaju historijskc stagc. kojc zastupaju

je dino

svojr-rm individualnosti.

Njihova

yrovczanost

s

op6im


liko su masovne

sccne u rlrarni rt zrrlllrt Iitcrarnih rcminisctncija, rnrtvc kulise. Da je to uistittu l:rko. virli sc po tomc. lto bi se nlogle izostaviti sve uliinc i masovnc sccnc, a da drama nilta nc bi izgubila od svoje ciclovitosl.i. U tornc niic Bi'ichncru nilta mogla pomo6i njegova stvaralaika maita, u tome ic on irtva tadalnje Nje-

matke, u kojoj nisu postojalc politiiki svi.icsne, politiiki aktivne mase, u kojoi masc nisu nastupale kao faktor histori.ie. U toi se nemoii, u pomanjkanju konkretnog odnosa prema konkretnim masama olitule granica svake iisto intelektualne revolucionarnosti,

ERAIN

SI,MI(O

l*{

ll

t.