Herman Dils - Predsokratovci (fragmenti) 1

Urednici biblioteke BRANKO BOŠNJAK, MILAN KANGRGA, GAJO PETROVIĆ, PREDRAG VRANICKI Naslov originala DIE FRAGMENTE DER VORSOKRATIKER Griechisch und Deutsch von Hermann Diels Herausgegeben von W alther Kranz Erster Band Weidmann, P rinted in G erm any 1974

Tekstove preveli: ZDESLAV DUKAT, VELJKO GORTAN, STJEPAN HOSU, ANTUN SLAVKO KALENIĆ, JURE KAŠTELAN, RATIMIR MARDEŠIĆ, DARKO NOVAKOVIĆ, DAMIR SALOPEK, MILIVOJ SIRONIĆ, DUBRAVKO ŠKILJAN Predgovor napisao i predgovore preveo: BRANKO BOŠNJAK Redaktori teksta: BRANKO BOŠNJAK MILIVOJ SIRONIĆ

i

!

HHBEHTAPCKM EPOJ

c h - tm

..

HEKMANN DTF.I.S

PREDSOKRATOVCI Fragmenti

iV naprijed Z A G R E B , 1983.

y jIA 3H

V

ID E J A P R E D S O K R A T O V S K E F IL O Z O F IJ E

Branko Bošnjak I Podjela rane grčke filozofije na kozmološki i antropološki dio ima svoje predm etno određenje u kojem se vidi misaoni i d u ­ hovni način odnosa prem a svemu što jest. Čovjek se nalazi u svijetu prirode, jer je i sam dio toga svega, no on je po sebi biće mišljenja i djela, pa stogu nužno traži svoje mjesto na svoj, ljudski način. Dn bi se lo mjesto našlo, ono mora biti shvaćeno i odredeuo kno dovoljnu mogućnost za prim jerenu egzistenciju. To se ne može poslići izolirano, kao da bi čovjek bio sam, već se lu poNcbnoMi čovjekovog postojanja i mišljenja mora uključiti u oMiii'',l|iivuiijc | . mi" ' ni krivu mi nučin svog djelovanja, koje mi im am o kao inji'.lu ’.voje rg/islen tn o sti, dakle realnosti. i i

l u ‘ b i/u uočava opća nužnost i povezanost svega što jest. Noinu iiit r/hi što bi bilo negdje samo za sebe, kao da ničega ■li lignji bi Ililo, 1/ ideje cjeline pojedinačno je mogućno, ali >>iui ulje udvojeno, Stoga pitam o: Što je to što jest? i zašto jest luko kno šio jesi, u ne drugačije? Takav način pitanja otvara vrlo široku tem atiku, jer i svaki odgovor nužno postaje novo pitanje, •i to je u filozofiji uvijek sastavni dio mišljenja i razumijevanja sebe i svijeta uopće. ih

Ako se pita što jest, tada se očekuje i odgovor, koji bi mogao bili razložan a prem a tom e i prihvatljiv kao početak traženja. Misaoni zahtjev ostaje uvijek otvoren, no on se kreće od spoznaje ilo spoznaje, što bi značilo da nema jednog odgovora ni najedan­ put. Ako nem a jednog, tada ih m ora biti više, a ako se ne može odjednom sve reći, onda to znači da je nužno ići na stalno go­

VI

PREDSOKRATOVCI

vorenje, koje se pokazuje kao izraz načina mišljenja. Samo mišlje­ nje izgleda kao duhovna šutnja, jer se u šutnji događa nužna priprem a onoga što će se govoriti. To znači da se govor i šutnja dopunjuju. Sam govor po sebi nije m oguć kao kontinuitet, jer bi to brzo dovelo do praznine, pa govor bez sadržaja ne bi imao svoju vrijednost. Ni šutnja ne ostaje u sebi kao cilj ili ideal, jer ono što se šuti, na m isaon način mo'ra doći u dodir sa stvarnošću, sa drugima, koji se prem a nama odnose na način našeg iskazi­ vanja. Tako se u šutnji priprem a mogućnost otvaranja govora koji će drugim a saopćiti ono što se šutjelo (na misaon način). Tim e dolazimo do pitanja o počecima filozofije. Što se je tu govorilo, a što se šutjelo, odnosno kojim redoslijedom idu poje­ dini oblici govora? Tko govori, kada i zašto? Vrste govora su različite. Najprije je bio govor mita, u kojem se traže odgovori, koji moraju zadovoljiti m isaonu radoznalost, ali tako, da se to sve m ože i slikovito predočiti. Govor mita im a svoj red i strukturu. A ko se bogovi brinu da sve ide svojim tokom , onda i oni 'moraju znati gdje je njihovo mjesto, i što koji m ože da čini, da bi ostao u redu koji je za njega obaveza i nužnost. Ima nešto sudbinsko (Moira) što se ne sm ije prekoračiti, a to je u grčkom shvaćanju jasno i bogovima O lim pa. Ako nema opće sigurnosti, ipak se valja nadati da cijeli tok im a svoje opravdanje i da ne može doći do katastrofe, jer se za to brine i titan Atlas, koji drži nebo na svojim plećima. Stoga je u kozm ičkom pogledu sve u redu, nebo i zemlja mogu da opstanu na način svog ispoljavanja i čovjek to može da shvati, jer tu postoji sigurnost od prom jene, koja bi mogla sve izmijeniti. Stalnost je pretpostavka za oblik i način osmišljavanja. Tu se govori o nečem u što je ljudima slično a i prihvatljivo. Na kraju, pa i bogovi su kao ljudi, oni rade ono što je čovjeku pri­ hvatljivo, nisu onostrana bića, ali su zato bića koja su iznad ljudi, jer su od ljudi jači a osim toga stalno traju. Ako ne um iru, onda je njihov položaj daleko bolji od stanja sm rtnika. No ipak ne treba izgubiti nadu, da se m ože učiniti m nogo da bi se uspostavio koristan odnos izm eđu sm rtnika i besm rtnika, koji se na O lim pu često puta smiju svem u onom e što se na zemlji događa. Kad se bogovi smiju, da li uočavaju mnoge apsurdnosti u kojima se ljudi nalaze? Moglo bi se odgovoriti da je upravo smijeh način odnosa prem a onom e što se prom atra. U tom pogledu interesantna je anegdota koju navodi Kierkegaard. N ekom čovjeku bogovi su po­ nudili da traži nešto za sebe, i oni će m u želju ispuniti. Čovjek

PREDGOVORI

VII

je tu ponudu prihvatio i tražio je od bogova da smijeh uvijek bude na njegovoj strani. Kad su to bogovi čuli počeli su se smijati. No pitanje je, da li .je taj čovjek dobio ono što je želio ili ne? Da li je dobio sm ijeh na osnovu toga što su se bogovi smijali, pa neka uzme ono što m u je ponuđeno, ako zna i m ože, ili je sm iješno da bi* sm ijeh dobio, jer čovjek za tako što uopće nije sposoban u univerzalnom odnosu, da bi sve prim ao sa sm ije­ hom. Čovjekov govor i šutnja pokazuju m noge odnose koji svi vode do pitanja o smislu svega. Mitska slika svijeta ima svoje odgovore nit postavljena pitanja. U biti čovjek je svjestan da nije suviše m oćan; o tom e se jedino i radi. Jača je priroda i jači su bogovi, l'u čovjek ostaje zaluden i po sebi nesiguran. Da bi to prevladao mi traži izlaz u okviru svojih mogućnosti. T u se nužno razm atra odnos prem a svijetu, koji jc podijeljen na više područja. •Mitski način govora i mišljenja ima u sebi vedrinu i optim izam . Inko se ne može stanje prom ijeniti ipak se ono može učiniti podnošljivim, Čovjek se ne povlači iz cjelokupne zbiljnosti i na­ stoji dn se održi po svom kriteriju, koji se uključuje u cjelinu poNtojiinjn lako jr prisutna svijest o općoj prolaznosti, prem a kojoj ii.v|rt m in.i ništa sigurniju egzistenciju, negoli lišće koje v|i'ini u -.111111 iii/bacuje i nosi kako hoće, ipak taj homerovski 'ii'niiti l»iyji'd in umanjuje želju da se to dokle jest, učini čovjeku

’ito primjerenije 11 inkvnm pokušaju otkriva se odnos promišljanja, jer ni jedno stanje nlji gotovo, već se mijenja na način čovjekovog učešća u svijetu bit ii Ako je to učešće svedeno na m inim um , tada su za 11 iv jek ti prisutnije snage i sile koje potresaju prirodu. Razvojem ino^m m isli mijenjanja egzistencije m ijenja se i duhovni način rn/iniilninja svijeta izvan i iznad nas. To znači da govor mita puku/uje i određeni govor stvarnosti. Ukoliko je taj govor čov­ jekov stav iščekivanja, onda to znači da se ni u stvarnosti ne nalaze mogućnosti u kojima bi čovjek drugačije djelovao. Tu se je šutnja zasnivala na svijesti o slabosti u odnosu prem a totalitetu. Djelo promjene m ože nastati samo tada kad se zbiljski čovjek ne zadovoljava s postojećim, niti u njem u nalazi daljnje mogućnosti svoje egzistencije s kojom bi mogao biti zadovoljan. Čim se u takvom djelovanju otvore nove potrebe, tada se mijenja i slika čovjekovog određenja i smisla svega što je prije bilo. Iz­ mijenjeni realitet unosi prom jene i u misaoni izraz, jer se m išlje­

VIII

PREDSOKRATOVCI

njem uopćava ono što je u svakodnevnom, praktičkom životu prisutno na način neposredne djelatnosti. Filozofija počinje u svijesti o slobodi prem a tradiciji i prema uobičajenom shvaćanju. Biti slobodan znači to, da se može po­ kušati govoriti i misliti drugačije, nego što se do tada činilo. To se može objasniti na osnovu skepse u postojeće, koje po opsegu obuhvaća određeni oblik zbiljnosti, u što pripada i njegova idejna nadgradnja. Po nadgradnji se vidi sadržaj i oblik svijesti, znanja i mišljenja. Kad se u to postojeće počne sumnjati, onda se to čini zbog toga što se ne može ostati stalno na istome. Čovjek je biće djela, a ne statičkog ponašanja. Treba imati i lične hrabrosti da se napusti ono što još nije napušteno, niti mnogi vide zašto bi trebalo to napustiti. Objašnje­ nje svijeta na nivou »Olimpa* moglo je biti dugo vremena smisao odgovora, no ipak ostaje uvijek mogućnost da se dalje pita. Da li bogovi djeluju sigurno, na koji način oni sebe dokazuju, i kako doći do spoznaje što je u tom pogledu najbolje učiniti? Tu mnogo ne pomaže lično uvjerenje o prisutnosti »Olimpijaca, kad se u stvarnosti sve događa na način, koji bogove ne može u to uklju­ čiti, a prema tome ni dalje zadržati. Ako se bogovi povlače, tada za to ima i razloga, a razlog je u tome što ljudi prestaju vjerovati u nešto što može biti stalno negirano. Volja bogova je postala preslaba da bi se tu čovjek mogao nadati nečemu što će biti sigurno. Svijest o slobodi u mišljenju znači novi početak u promjeni egzistencijalnih odnosa i razumijevanja svijeta kao cjeline. Čak ako se i ne zna što je to što jest, ipak postoji vanjski doživljaj reda, jer se sve događa tako da je čovjek siguran da priroda ne može sebe negirati. Ako priroda sebe ne negira, tada je to znak, da se tu čovjek najprije na osnovu iskustva, a zatim i u teoriji može osmišljavati po principu toga reda. Platon je govorio da su oči važne za nastanak filozofije. A kako i zašto? Odgovor bi bio u tome, da mi prom atranjem vanjskog svijeta možemo od nepo­ sredne pojedinačnosti ići prema višem pogledu, što je nebo koje vidimo i što su sva nebeska tijela koja stoje nad nama. Oči to gledaju i omogućavaju komparaciju stvari sa stvarima. Sve se to događa po svom redu, no pitanje je što je taj red? Ako oči ne varaju, tada je uputno, da se o tome i misli, te da se shvati što je čovjek i gdje se on nalazi. To nije jednostavno, ali svaki pokušaj u tom pogledu znači skupljanje spoznaja. Aristotel ima pravo kad

PREDGOVORI

IX

misli da se misao razvija tako, da se od svakog uzme ono što je dobro. Tu kvantitet dovodi do određenog kvaliteta. Na osnovu doživljaja cjeline može doći do čuđenja kao cjelo­ vitog gledanja, slušanja, ponašanja, mišljenja i djelovanja čovjeka u odnosu prema svijetu prirode (bitka). To može biti shvaćeno kao početni interes za filozofsko mišljenje, ali ne tako da bi time bilo sve i jasno. Kad se prvi filozof Tales odlučio na nov način mišljenja, onda je to značilo da se on oslobodio svega što je bilo prije kao do­ minantno. On je govorio vrlo jednostavno i svatko je to morao shvatili. Ako se traži početak, počelo (arhe) svega, onda se radi 0 lome, da se sve mnoštvo bića svede na jedno, što je njegova osnova. Za tnj početak bitno je to, da se i po predm etu i po metodi shvatilo dn prirodu treba tumačiti iz nje same. Tales je rekao da, je sve voda. Aristotel će se domišljati da shvati zašto je to lako rekao i Sto to treba dn znači. O vodi (Okeanu) govori se i u mitovima kao poeelku, no ovo jc nešto drugo, jer sve mir,inje 1/ jednog i opel u njemu ima svoj kraj, završetak. Voda je ilivin ciki kno MidrJnj i izvor prirodnog reda. I »iikle lu |< i/m/emi ideja da postoji kozmos (nakit, nešto lijepo, 'Med....... I Imlmi. red i harmonija). O stvaranju svijeta tu nema lfi'volii t.n 'k n mišljenje ne ide na teze o bogostvoritelju. To se m | u ini vl)n, jei problem nije u tome, da se pita tko je stvorio • v11« i. vei in, du li ji svijet koji već postoji nered (haos) ili red (ko/im i’i)i' Svijet je datost, on je tu, i mi se u njemu nalazimo. 1>.i Ii |< iivijel po sebi to što mi mislimo? Ako mi svijet doživIjaviuno, vidimo i mislimo kao red, tada treba razmišljati o tome, ■in je iii) red, kako se on održava i da li je moguće da se spo­ znajom tog reda bolje osmisli ljudska egzistencija? Tuko je pitanje o redu svijeta glavna tema filozofskih škoja kroz nekoliko stotina godina. Ni jedan od filozofa prirode ne sumnja u ideju kozmosa u odnosu na čovjeka, no ostaje ipak otvoreno, da se kaže što je taj red a i to kako je do toga došlo. To uostalom nije mali zahtjev, ali se ipak treba angažirati, da se u mišljenju obrazloži bit cjeline, a tim e i čovjek kao mikrokozam (mali ure­ đeni svijet) za razliku od makrokozma (kao velikog uređenog svi­ jeta). Tu čovjek nije zaplašen što je malen, jer svijet postaje čovjekov sastavni dio, pa se radi o tome, da čovjek bude to što je njemu

X

PREDSOKRATOVCI

dato u mogućnosti. Tako će se sjediniti subjekt (volja, svijest i predm et) kao cjelina koja se nalazi izvan čovjeka. U traženju početka prirodnog procesa Tales je bio siguran da je na putu, koji će se širiti, jer priroda se otvara onom e koji zna 0 njoj misliti. No bitno je, da se kozmos obrazlaže kao stalna otvorenost. Sam odgovor o vodi, kao izvoru svega, nije bio od kasnijih filozofa priznat ni preuzet. Da li je to zapreka ili slabost nekog mišljenja? Nije, jer se u raznolikosti izvoda otkrivaju veće mogućnosti da se shvati čovjekov misaoni raspon u istraživanju. A naksitnandar je rekao da je sve apeiron, tj. ono što nem a gra­ nica, jer kad bi to imalo granica, tada bi se dogodilo da postajanje prestane, stoga je u spekulativnom izrazu apeiron sigurnost, da je svijet neiscrpan i trajan. Ne može se dogoditi da to prestane ili da nestane. Sve se m ože obnavljati, ali ne i nestati. Tu se uočava tem a o početku i završetku, ali ne kao u odvo­ jenim razlikama, već kao u jedinstvu. Ništa nije samo početak, niti pak samo završetak, jer početak nečega znači istovrem eno 1 završetak nečeg što je prethodno bilo. Stoga je dobro govoriti u načinu spajanja, pa se namjesto početka i završetka može reći: početak-završetak i završetak-početak. K ozm os kao apeiron znači samo jedan pokušaj da se zaključi na čovjekov život iz odnosa prem a svemu. Može se reći da svagdje vlada princip kozmičke pravde, koja sebe izlaže u nizu pojava, od kojih je svaka uvijek negacija nekog prethodnog stanja, pa je prem a njem u kriva, jer ga je negirala, no i ona će biti negirana od onog što dolazi kasnije i tako se nalazimo na principu negacije negacije što će Hegel kasnije izraziti kao opći dijalektički zakon, jer u dijalektičkom mišljenju sve ima svoj m isaoni izraz koji ozna­ čava odnose i zbiljnost. Mnogo je misli izrečeno o tom e što je kozmos, no uvijek ostajem o na tlu prirodnog traženja i to je filozofski prihvatljivo. Mi m ožem o razum jeti pokušaj, ali kad nem am o dovoljno saču­ vanih tekstova od tih pojedinih filozofa, tada se na osnovu saču­ vanih fragmenata m oram o upuštati u analogije, koje mogu pom o­ ći razjašnjenju ideja cjeline i reda u tom e. Da li mi možem o sigurno znati što je mislio npr. Anaksim en kad je princip svega odredio kao znak? Zbog pomanjkanja teksta ne, no zrak je opći izraz načina života. Mi živimo kad dišemo. Kad spavamo opet ne gubim o vezu sa kozm osom , jer se ta veza održava disanjem, dakle pom oću zraka. Ako ćemo reći da je zrak

PREDGOVORI

XI

način egzistencije uopće, tada ipak dolazim o na pitanje da li sve postoji na isti način? Ukoliko svako postojanje ima svoj zrak, onda možem o sa A ristotelom reći, da se o biću kao biću govori u višestrukom smislu i značenju. To je u redu, no sada ostaje otvoreno pitanje a što je zrak svakog jest? Ništa drugo nego ono po čem u to jest ima svoje jest, pa se nužno dolazi do problem a bića i bitka, do onoga što jest i što nije, jer moramo razlikovati izm eđu bića i nebića, izm eđu istosti i drugosti, odnosno što je prom jenljivo a što pak neprom jenljivo. To se naizgled m ože lako razriješiti, ako se prom atra svako pojedinačno biće. Mi tu dola­ zimo do zahtjeva da se od pojedinačnog pokuša ići dalje, pa da se vidi, da li je pojedinačno uvijek takvo kakvo nam sada iz­ gleda ili nije. O dgovor će biti da nije. No što dalje? A ko po­ jedinačno nije išlo, da li ono ima tada pravi bitak, dakle pravo l<-. 1? Po mišljenju cIcjsLr škole ne, jer svijet promjenljivosti nema ii sebi stalnost, a bitnk se odnosi na stalnost. To što se traži u pojedinačnom muze biti riješeno samo u općem odnosu i to na ■ jelini Sve što jc.t n m /e bili shvaćeno kao jedno, ono je jedno | •'> '.iiilnoNti i vjci'iiONti, nko treba ostati u stalnosti, tada se ne mu. ' ii Ini pii'.iiijnnjii unijeti kretanje. Tako je bitak određen kao ,i|i "Ihiiic i, šin će kasnije u teologiji biti atributi boga (jedan, v| < i im. iii | i im jenI jiv). No ipak bitak postaje siguran predm et mifilji nju. i' i misliti se može ono što jest, a jest ono što je stalno, | ••• mo>.e h i i, dn je isto misliti i biti, tj. isto je mišljenje, mišljeno i ono što se misli, dakle što je mišljeno. Pannenid je u lemi o lutku došao do razlike izm eđu pravog postojanja i po­ javno/; svijetu u kojem u svatko od nas učestvuje i iz kojeg ne može izuči van. To nas i ne mora zabrinjavati. No put mišljenja mom biti drugačiji nego p ut osjetila, pa stoga mnijenje ostaje na tlu promjenljivog kao jedinog i pravog, a svijet mišljenja to negira, jer postoji i nešto drugo, pravo, dakle ono što bi bilo neprom jen­ ljivo. Tu se na osnovu konstrukcije apsoluta (bitka) došlo do stava, da je istina izražena sam o u onom što je uvijek sebi jednako. A psolutno jedno ima apsolutnu istinu, a apsolutna istina donosi na svjetlost dana sve razlike koje postoje m eđu stvarima. Prema tom shvaćanju red svijeta protum ačen je kao jedno, koje ima svoje atribute (vječno i nepromjenljivost). To m ože biti i osporavano kao što je kod Heraklita, koji sm atra da je sve u stalnom kretanju, i samo po tom e ono m ože imati svoje mjesto, ii

XII

PREDSOKRATOVCI

sadržaj i značenje. No ako elejsko razlikovanje mišljenja shvatimo kao problem stalne prisutnosti racionalnog, tada to može imati svoje pojave u općoj ideji prosvjetiteljstva, što je bilo izraženo već kod Ksenofana. Treba ići za tim, da se sve, koliko je moguće, misaono obrazloži. To je kao predm etni zahtjev prihvatljivo. Ksenofan će reći da bogovi sm rtnicim a nisu otkrili sve najedanput, no postepeno se ipak m noge stvari spoznaju. Stoga skepsu treba ublažiti stalnim istraživanjem. Da li mi npr. znam o što su bogovi? O tom e postoje mitološka uvjerenja, no to nije prihvatljivo za mišljenje. Radi se o tom e, da se objasni ono što čovjek pita. K uda treba ići i što učiniti? Ne ići daleko, jer odgovor se ne nalazi izvan čovjeka. Stoga treba misliti zašto npr. ljudi govore različitim jezicim a i zašto imaju različite bogove? Z na se da to imaju, a to zašto m ora ići iz samog čovjeka. I Ksenofan će upravo tako i postupiti, jer kaže: Kad bi životinje imale ruke i kad bi mogle praviti likove i kipove bogova, tada bi to radile na način svog lika i izgleda. Stoga je jasno da čovjek misli na način svoga bića i određenja egzistencije. Egipćani zamišljaju bogove kao što su oni (po boji kože) a Skiti i Tračani to rade prem a sebi, pa su im bogovi drugačiji. Dakle, čovjek stvara iz sebe i po sebi. To je iz mišljenja shvat­ ljivo, pa ne treba tražiti nešto izvan svijeta i prirode, da bi se objasnilo to što čovjek radi. Iz im anentnosti o bitku, shvatljiv je i Zenonov problem, koji razm atra odnos m ogućnosti beskonačne djeljivosti ograničenih veličina. Da li ono što je moguće pojm ovno dijeliti u beskonač­ nost, ostaje ipak konačno ili ono postaje neograničeno? O no osta­ je konačno, pa je m oguće da Ahil stigne kornjaču, i ako to ne bi sm io po ideji beskonačne djeljivosti. Tu se radi o jedinstvu razlika (konačnog-beskonačnog, dio-cjelina, jedno-m noštvo, kretanje-mirovanje i si.)! A ko se te razlike izdvojfe, tada se suprotnosti pojavljuju kao ono što ne pripada u zbiljsko, već se prenosi u sferu mišljenja i tako se iz objektivne stvarnosti stavlja u subjek­ tivni odnos prem a toj stvarnosti. No m nogi ti izvodi upozoravaju na problem relativnosti i to je bitno u tom razm atranju (npr. kretanje i mirovanje tijela na Stadionu). Na osnovu postojećih filozofskih razlika shvatit ćemo Hegela koji je rekao da nem a slučajne filozofije i svaka je filozofija dio u izgradnji ideje filozofije, koja je prem a tom e shvaćanju jedna. Ako je neka filozofija nastala, to znači da je bila i moguća, kad

PREDGOVORI

XIII

je bila moguća, tada su za nju postojali razlozi koji su to i om o­ gućili. To je, općenito gledano, prihvatljivo. No sad još uvijek ostaje pitanje razlika u filozofiji. Zašto se sa jednom filozofijom ne zadovoljavamo i zašto se mora ići dalje? Na to bi se odgovorilo da filozofija, dobija svoje problem e od života, a život se stalno mijenja, pa se i sve ostalo, što je s tim u vezi mijenja. To znači da je bit u prom jeni, iz čega slijedi da je kozmos (red) oblik i sadržaj stalnih prom jena. Dakle, bitak je kretanje. Tim e sm o došli na problem Heraklitove filozofije. Kazlike m edu filozofijama nastaju i zbog razlika medu ljudima. O no što je opće i zajedničko može biti značajno, no individualni utjecaj i slav onog koji filozofira također je prisutan i značajan, jer misno nije neki autom atski izraz iz postojeće stvarnosti. Na pitanje što je ko zm o s lle rak lit će reći — to je m anifestacija lososa, koji je u svem u i b e / njega se ništa ne događa. D akle, i n i j< po zakonu (logoNit) i laj logos se pokazuje kao egzisteni ijnliiii Ini svakog lm .i Stogu I leruklitov govor djeluje uvijek apo' lik i ii'kl, jer mi iiii/ilu'.iivii i In ne treba slušali to što on govori, već In i" i' Injins | ii i i i n Ii, nn loši su svjedoci oči i uši ljudim a, ako

ju lnubiii’.l ■ duši A lo su one duže koje ne znaju logos, pa '•u i .iIm ljudi ni Imii ni iako su fizički prisutni i spavaju iako su budni i| .........u "ii.iitui intelektualno. Taj prijekor ima životni ■il|, i| n. lu n i .1 i im što je zajedničko (logos), a ne živjeti tako I ......I'i ’.viiiko li i in svoju vlastitu pamet. Takva pam et je uvijek ................... nije u stanju da objasni smisao cjeline. No ako se nsiaue sumo i ni pojedinačnom , tada se ne vidi potrebni put. Heiuklit kuJe da je istraživao samoga sebe. Što je time postigao? Svijest o pripadnosti cjelini, koja je izgrađena kao logičnost svega. l o je spoznaja u kojoj se otkriva pravo razumijevanje svijeta. I’o logosu svijet je dat smisleno i taj red nije nitko učinio. Dakle, postojeći red (kozmos) je za svakog čovjeka isti, jer mi nem am o neki svoj posebni svijet. Svijet je jedan za sve, i m i smo sudionici tog jednog jedinog, jer svijet kao red nije to po uzroku izvan sebe. Tko bi mogao biti taj uzrok? Možemo reći općenito: Ili čovjek ili bog. Kad bi se tako mislilo to bi bilo smiješno, jer i bogovi i ljudi nastaju po toku kozmosa i sve to ima svoje mjesto. Stoga će odgovor glasiti da postojeći red u svijetu nije učinio nitko ni od bogova ni od ljudi, jer je on uvijek bio i bit će. Materijalna oznaka za to je prem a H eraklitu vatra. Da li to znači da svijet gori? O n ne gori kao što gori drvo kad se zapali, ali

PREDSOKRATOVCI

grci / bog tog što nc m ože ostati isti u sebi, on jest i nije, nastaje i nestaje, i stalno se sve u njem u mijenja, pa je Jedno — Sve, a Sve — Jedno. Taj odnos je univerzalan, jedno i opće stalno mijenja svoj sadržaj i izgled. Slikovito rečeno, ne možem o stati dva puta u istu rijeku, jer je to uvijek druga voda. To drugo istog pokazuje opći način djelovanja. Ništa nije u sebi kao jedno već i kao mnoštvo. Stoga se m ože reći, da je bog i rat i m ir, i sitost i glad, zima i ljeto, jer sve stalno prolazi i ne ostaje na onom što je bilo. To je dijalektika smisla, logosa i kozmosa. Suprotnosti se spa­ jaju i razdvajaju, one daju »vatri« snagu da se nikad ne ugasi. Jer kad bi se vatra ugasila, tada bismo imali sam o nešto što je pe­ riferno, a ne ono bitno. Vatra se hrani iz reda kozmosa, a taj red je dat u jedinstvu i razlici suprotnosti. I akor je rat (polemos) otac svega, tj. uzročnik on je i kralj (basileus) svega, tj. svime vlada. A kako to može? Zašto rat ne vodi u haos? Z ato što ne može, drži ga logos u svojim granicama. Zbog toga je moguće da se red drži. Logika reda otkriva se u svakom pojedinačnom postojanju. Sto­ ga je razmišljanje o tom redu filozofija, a to znači misaono tra­ ženje čovjekovih m ogućnosti. Istraživanje samoga sebe mora po­ kazati svoje rezultate u odnosu na cilj. A ko je cilj istraživanje samoga sebe, tada je rezultat vidljiv iz ideje oblikovane filozofije. To stoji u vezi sa shvaćanjem da duša ima dubok logos, koji sam sebe uvećava i da tu nem a granica. Ako se ne m ože doći do kraja tog puta, to znači da su čovjekove m ogućnosti uvijek otvorene. O ne se razvijaju na način mišljenja i odluke da se mišljenjem služi. Istražiti svoju filo zo fiju znači ovdje sebe otkriti u kozmosu, a kozm os otkriti u sebi. To je stvaralaštvo koje se ne plaši svojih rezultata. Tako postignuta sloboda mijenja sve postojeće. Ništa ne m ože biti izuzeto k te spoznaje. O no što se otkrilo treba smjelo prim ijeniti na sebe, svijet i život. Ako to radi netko tko je najbolji, onda je on vredniji nego bilo kakvo veliko mnoštvo. Budimo stoga kritični i nastojm o biti nešto drugo i više nego oni koji su bili prije nas. O nam a sam im a ovisi da li život ima smisla ili ga nema. Prema H eraklitu sve m ože biti nalik na djecu, koja se igraju kamenčićima, što znači da ih se gradi i razgrađuje i tako se ostaje u dječjem svijetu koji ima samo dječji smisao. To na određenom stupnju razvoja i nije moguće izbjeći, no treba ići dalje. U tom pogledu ne m ože mnogo pom oći ono, što se prije

1*Ji'nJ.tJ

iv/viw•

,, •.

i ...,»,....*

PREDGOVORI

XV

mislilo, ako nije kritički dovedeno u vezu s logikom reda, dakle sa cjelinom koja ne vara, jer u njoj nema nereda, kao što može izgledati kad se prom atra neka odvojena pojedinačnost. H eraklit kaže, da gospod kom e pripada proročište u D elfim a niti što najavljuje niti skriva, već daje znakove. A kako te znakove treba razumjeti? Kao putokaz koji se nalazi na fenom enalnom , ali vodi dalje, tj. m ože to učiniti, da bi se došlo do bitnog. Jaspers bi rekao da sm o u svijetu šifri, koje m oram o dešifrirati, da bism o shvatili to što je Sveobuhvatno, dakle prije razlikovanja odnosa Mibjckt-objekt. No da bi se šifre dešifrirale, valja razum jeti pristup pu ma njima. U filozofiji egzistencijalizma istaknuto je razlikova­ nje i/m edu postojanja (Dasein) i egzistencije (Existenz). Postoja­ nje je ono što jc svakodnevno i u čemu mi trajemo, to je »barenost* koja nas nosi. U tom e smo mi otuđeni, nepersonalni ili heideggerovski rečeno •mini- (bezlično se). Radi se kao što se radi, misli se kao Sto se misli itd., Sto znači da se ne usuđujem o ići dalje, nego ostajem o im onom e na čemu već jesmo. Stoga se na lom tlu ne moJe ostvarili individualna, prava egzistencija. Tek ii’.luliadiinjein 1/ •bm’iu n sti- dolazimo do m ogućnosti da se osa11 u i-.i i«111n< 1 1 •l>i budem o u svojoj egzistenciji, kod sebe i za sebe. : In ........ . ni kn I rujno '.milje, koje se, ako je jedanput postignuto, in 1111 ■.*1 i/|miIiIi 1 Juspers naglašava da se egzistencija stalno m ora •i'.iviiitvuii, 11 1 tu nije jednom zauvijek postignuto stanje. Ini •Ii 111 miSljenjii prisutan je i kod Heraklita, pa nije neobično •lo si lm lilo/olije egzistencijalizma izvodi iz ideje Heraklitove Iilo/nlije, Problem je u tom e da se bude nešto drugo i bolje od onu)', u čemu se nalazimo. U tom pogledu mogu se navesti m nogi I leruklilovi fragmenti. No dovoljno je reći, da se angažiranjem premu logosu ide prem a onom e što je s tim u skladu, jer uvijek je sve novo i nastaje iznova. Ako to ne vidimo, tada sm o pod1edeni, dakle nesposobni i neslobodni. Život prem a ideji kozm osa znači obavezu da se radi, govori i misli na način tog postojanja. Svako drugo ponašanje nije ade­ kvatno, pa nam se m ože dogoditi da ništa ne razum ijem o od onoga što se događa. Prema H eraklitu po filozofskoj spoznaji postajem o svjesni su­ dionici logike reda. Mi to ne m ožem o mijenjati, ali nije isto da Ii sm o u tom e misaono prisutni ili učestvujemo po nužnosti pri­ rodnog reda, a da toga nism o ni svjesni. Stoga H eraklit m ože reći, du su i oni koji spavaju pomagači pri događajima u svem iru, što

XVI

PREDSOKRATOVCI

će kasnije biti poseban problem stoičke etike i stava da treba živjeti u skladu s prirodom , jer je priroda um na, a to ćemo postići ako u sebi sve odlučujemo na osnovu logosa (racionalnog i smislenog). U tum ačenju kozm osa osim filozofije prirode imamo i filozo­ fiju matematike, koja je dala svoje viđenje svijeta. Tu se radi o Pitagorovskoj školi, koja je red kozmosa tum ačila iz reda brojeva. A ko se razmatra cjelina, onda se može po analogiji brojeva ići i u pojedinosti, koje se shvaćaju samo iz odnosa prem a harmoniji. Sve im a svoje mjesto i značenje. Brojevi se razlikuju i nije sve­ jedno gdje se što nalazi. Po tom redoslijedu dobija se i drugo značenje, veličina i vrijednost. Z n a se ono što se m ože i zna računati. Kao metodološki uvod to je bilo značajno. A ko se sve što jest m ože izraziti brojnim odnosim a, onda se po kategoriji kvantiteta sve drugo iz toga dalje izvodi. Na osnovu broja vidi se odnos u stvarnosti, koja se mjeri, a po m jeri postaje za nas otkrita i spoznata. No ostaje pitanje kako se sve može prevesti u brojne odnose? Ako se brojevi raz­ likuju, tada nije svejedno kojim se brojem to označuje. No i tu se m ože naći slijed odnosa. K ad zbrojimo: 1 + 2 + 3 + 4 dobijemo 10, no ta ista vrijednost m ože se postići i drugim kombinacijama. A ko se isto dobija različitim putovima, dovođenjem u vezu raz­ ličitih veličina, onda preostaje jedino to, da se cijeli kozmos pre­ broji. No to nije moguće. Zenon Elejac je postavio tezu da bića u svijetu ima koliko ima, ni više ni manje. Je r ne može biti više nego što jest, niti m anje nego što jest. Ako bića im a koliko ima, tada je taj broj ograničen. Dakle, kozmos je ograničen po broju, iako se ne zna njegov iznos. U spekulativnom pogledu konačnost kozm osa izražena je neizvjesnim brojem. No to isto m ože biti i ovako izvedeno. Izm eđu bića nalaze se druga bića, i tako to po broju ide u beskonačnost, tj. nigdje se ne m ože doći do kraja. To bi značilo da je broj bića i ograničen i neograničen. Na taj način dolazimo do suprotnosti iz čega će Z en o n zaključiti da je protivrječnost misliti m noštvo bića. K od pitagorovaca broj je oznaka, mjera, odnos, snaga, značenje, funkcija, djelatnost, ukratko: prošlost, sadašnjost i budućnost, daT kle sve. To znači da nijedna egzistencija ne m ože biti drugo nego što bi to bio njen brojni odnos. Tim se postojanje prevodi na m isaono razlikovanje koje teži za egzaktnošću. Točno je da se sve m ože izraziti brojem , ali broj nije posebnost u objektivnom postojanju, već misao o tom e što je prisutno u svijetu bića. Ako

PREDGOVORI

XVII

bi broj bio zbiljnost, tada bi se ideja pretvorila u realitet, a to pojmovno znači negiranje razlike izm eđu misaonog i m aterijal­ nog. Broj postoji kao misao o zbiljskom realitetu, to je prevođenje predm etnog na m isaono, ali i m isaonog na predm etno, pa se u toj cjelini dobija i odnos, koji se shvaća dijalektički u m eđusobnoj vezi. Tim e što se sva spoznaja izražava pojm om broja, dolazim o do univerzalne kategorije, koja u sebi sadrži ostale m oduse mišljenja. Broj je osnova, suma, zatim stanje u kojem se nešto nalazi. Može se reći i to da je broj izraz bitnosti, ali u tom smislu, da se to postojeće razlaže u potpunosti tek u kategoriji kvantiteta, pa se zna da na osnovu toga može biti shvaćeno i sve drugo (kvalitet, relacija, način, mjesto itd.). O no što se u broju vidi to je dato !>o sebi u zbiljnosti. Gledanje pom oću brojeva je matem atiziranje k o z m O N u . I'u se može ići u brojanje sfera i nebeskih tijela, a to opel može bili stavljeno u svoj redoslijed. Koliko će toga biti ovisi i u musti k u j u doživljava iileju kozmosa. No kad se po broju sve Ih u i in/iimjell, mulu je muli'inalika jedina teorija koja tu može (luli uputi' I rjeSenjr Ako npr. m nožim o 111.111,111 sa IM 11 l.l 11 ludu dohijnmo ovnj rezultat: 12345678987654321 što p u|.,i 1111 najprije slijed rasla od I do 9, a zatim pad od 9 do I l'u ’.iojl n u lugu Inkvili brojnih konstrukcija i nije bit u tom e. II prenošenju brojne shem e na stvarnost radi se o tom e da se '.t vui nu'.l ureduje po broju što bi na kraju bilo postavljeno kao univerzalni estetski ideal, kao dopuna ideje reda. To ne znači da je sve u stvarnosti racionalno niti vlada panlogizam, ali razum ijevnnje svijeta po broju bio bi čovjekov p ut u kozmos. Danas se dotle već došlo, a prestaje se tam o gdje još nem a broja. Problem bi dakle bio u tom e da se stalno otkrivaju »novi brojevi«. A što ako nešto izmiče kontroli brojeva, kako to riješiti? Da li npr. ima života poslije sm rti i tko će to odlučiti? Taj problem nije slvar m atem atske egzaktnosti, već se m ože riješiti vjerova­ njem. 1 zaista vjerovanjem u seljenje duša dobija se uvid u daleku budućnost. Metempsihoza postaje oblik očišćenja, i nakon svega tuga može se govoriti o povratku i spasu duše. No to se ne ostavlja za kraj koji bi sam po sebi došao bez individualnog učešća svakog čovjeka. Treba se za života priprem iti za oslobođenje od svega šio bi bilo zapreka za taj veliki cilj. Pitagorovski savez određuje propise u školi, sve se zna što treba činiti. O pet je broj izraz m ogućnosti i potreba. Z na se što je dan, a što noć, što jutro, a

XVIII

PREDSOKRATOVCI

što veče. Stalno se treba preispitivati što se učinilo i da li je to bilo dobro. U taj oblik dnevnog odlučivanja pripada i društveni i politički život. Pitagorina škola ide za idealom najboljih. To ne može, prem a njihovom mišljenju, biti dem os (narod) pa je stoga i de­ m okratska tendencija neprihvatljiva. D em okracija je pogubna, m i­ sle pitagorovci i stoga su učestvovali aktivno u političkim borba­ ma u gradovima južne Italije i mnogi su tu izginuli. lako je njihova politika postala oblik netolerantnosti, a iz fi­ lozofije broja ne smije se ići prem a najvišem kao najboljem u političkoj zbiljnosti, jer i taj broj nije sam po sebi i za sebe; to je odnos u kojem jedno bez drugog ne ide. Sve može biti sve, a ne da jedno (jedan) bude sve. Pitagorovska egzaktnost matem atskog traženja bila je značajna dopuna u objašnjenju što je red svijeta i kako se to može izraziti iz samog prirodnog postojanja. Slično je postupio kasnije Galilei. O n nije sum njao u boga kao stvoritelja svijeta, ali je dokazivao da taj božji red izgleda drugačije nego što misli i vjeruje Biblija i Katolička crkva. Taj red se otkriva putem m atem atike, pa je to sve drugačije, bilo da govorimo 'o nebu, zemlji, suncu i si. Daljnje razm atranje u filozofiji prirode im alo je u grčkoj filo­ zofiji još tri značajna imena. To su bili: Empedoklo, Anaksagora, i atom isti (Leukip i Demokrit). Tu dolazim o na teoriju elem enata i atoma. D a li nam može poslužiti u tum ačenju reda kozmosa prom atranje pojedinih dijelova te cjeline, i to na taj način, da se tada to prvo, jedno, počelo rastvori tako, da se vidi potpunije što se u stvarnosti događa. Empedoklo je sm atrao da se to može objasniti na taj način da se zemlja, voda, zra k i vatra kao elem enti nalaze u svemu i sve što jest, može to biti samo djelovanjem tih elemenata. Ti dijelovi moraju biti u m eđusobnom kretanju. A kako to riješiti? Ne bi li se tu moglo postići rješenje u analogiji sa ponašanjem m eđu ljudima. Ljudi se zbližuju ali i udaljuju. Među njima postoji simpatija i antipatija ili općenito rečeno Ljubav i M ržnja. Ako je sve-sve, onda čovjek nije izvan toga. On je priroda u prirodi. G ledano općenito, i stvari u prirodi nastaju na taj način da se nešto spaja, a nešto razdvaja. A to može biti na osnovu djelovanja prirodnih snaga atrakcije i repulzije ili u ljudskom doživljavanju: Ljubav i Mržnja.

PREDGOVORI

XIX

Što se time dalje m ože postići ovisi o m nogim kom binacijam a elemenata. To je sada dobrim dijelom i nepoznanica, jer Ljubav i Mržnja nisu u kontroli neke nad-sile. No po onom e što se dogada može se vidjeti što je prisutnije: Ljubav ili Mržnja. Ako bismo u tim kategorijama htjeli tum ačiti razvoj ljudske povijesti, onda bi se opet lako vidjelo tko što nosi, koji su narodi nosili mržnju, a koji ljubav i u kakvom je odnosu to stajalo? A što se dogada danas? Da li se i to m ože razumjeti na osnovu I'.mpciloklove teorije? Može, jer se zna što je što, pa se ljubav ne može prenositi na m ržnju niti mržnja na ljubav. U ideji ljubavi i m ržnje dat je nov način mišljenja, gledanja i doživljavanja svega što jest. To je dopuna ideje reda, jer za čovjeku nije svejedno u kojem događanju učestvuje. Platon je isticao da pored reda postoji i nered (akozmija) no ne po sebi, •• obzirom na cjelinu, vei u odnosu prem a čovjeku. Z em ljotres ne inom biti uništenje redu totaliteta, ali za čovjekovo naselje to može biti kiitiistrolnlno. lo znači da se treba priprem iti da se iikozmljn dočeku priprem no. To se može prevesti na m noge slui ii|evr, luio Sto mi misu, požar, poplava i si. Čovjek je biće reda im n ih' 111 redu cjeline No tu on mora sebe štititi da bi mogao - ii i nlilik prirodnog reda na sebe preuzeti kao svoj opstanak. |i i. ‘ii " |i sve n piim đi red, onda to nije tako i za čovjeka. Svoj Hil i ovjel stvara zu sebe. I ilii/iiliju . I i Dcmokrita ide još dalje u raščlanjivanju zbiljitoM i i ni '..r.tnvne dijelove. Prem a A ristotelovom term inu Auiiksugom je govorio o mnoštvu homeomerija (sitnih čestica) koje postoje tuko da je sve u svemu. To je bilo podvrgnuto kritici posebno kod rimskog pjesnika Lukrecija Kara u spjevu 0 prirodi stvari, jer šio znači da je sve u svemu? Da li je na prim jer već u zrnu žita i krv čovjeka koji će tu hranu jesti, jer kad se ozlijedi curi mu krv. Zahtjev je da se odredi jasna granica u svakom pojedinačnom postojanju. I Anaksagora ide na analogiju sa čovjekovim postojanjem, kad hoće objasniti princip djelovanja i kretanja u tom zajedničkom svijetu homeom erija. Jasno je da čovjek sve određuje na osnovu svoga uma (nusa). Razmišljanje je m ogućnost stalnog usavršavanja vlastitog egzistiranja. Da li su hom eom erije u poretku? Jesu, a kako i odakle? Prem a Anaksagori to dolazi od djelovanja kozm i­ čkog uma (nus) koji daje početni im puls i sve sređuje. Red je dukle došao po nusu.

XX

PREDSOKRATOVCI

U početku to je izgledalo idealno. No što je dalje, kako će se svijet u pojedinostim a objašnjavati, ako se prim ijeni teorija o nusu? No do te prim jene u tom sm islu nije došlo, pa su prem a Anaksagori neraspoloženi Sokrat, Platon i Aristotel. Prem a Ari­ stotelu taj nus je kao neki deus ex machina, a Sokrat je iznenađen kako je moguće, da se čovjek, koji je uveo princip nusa, njime uopće mnogo ne služi. Tu Sokratovu iznenađenost opisuje Platon u svom dijalogu Fedon. S A naksagorom došli sm o na princip dualizm a, koji bi bio početak razmišljanja o odnosu duha i materije. To još nije kod Anaksagorc dovedeno do konzekvenci kasnijeg filozofiranja. Ali već je u klici prisutna ideja o razlikovanju materijalnog i onog što nije u svim svojim određenjim a takvo. Anaksagora je u biti ostao u materijalističkom shvaćanju koz­ mosa, pa je zbog toga bio optužen i za ateizam. A to se dogodilo kad je, nakon pada jednog meteora, postavio tezu da je Sunce užareni kamen i to m nogo veći nego Peloponez, pa prem a tome Sunce nije nikakvo božanstvo. Tim e je boga Heliosa, koji je imao mnoga svetišta, sveo na običan kam en i tako H elenim a razbio jednu iluziju. Kako se mogu moliti kam enu i od njega očekivati neku pomoć? Religija svedena na kam en bila je veliko iznena­ đenje. Ne preostaje ništa drugo nego takvom čovjeku suditi kao bezbožniku. U tom angažiranju protiv A naksagorine filozofije istakli su se Periklovi politički protivnici, jer je on štitio Anaksagoru. To je Anaksagoru spasilo od sm rtne kazne, ali je morao izbjeći iz A te­ ne. Kad su ga nakon progonstva upitali, da li mu je žao što je izgubio Atenjane, on je odgovorio: Nisam ja izgubio njih već oni m ene. A na pitanje, da li m u je svejedno što će um rijeti u tuđini, on je rekao, da je p u t u H ad na svim m jestim a isti. Tako je jedan filozof zbog izučavanja »stvari u visini« (m eteoro­ logija) bio prognan, što opet pokazuje i dokazuje da se filozofija nužno razlikuje od tzv. javnog mnijenja i uvjerenja. Filozofija prirode dobija svoj najapstraktniji ali i najegzaktniji izraz u teoriji atom izm a. T u se radi o dva filozofa: o Leukipu i Demokrilu. Već u antici postojale su sum nje da Leukip nije bio historijska ličnost. Ima tu teza, antiteza i različitih diskusija, no Leukipa ipak potvrđuju stari izvori, i na tom e se može ostati. Ako se pođe od Z enonove ideje o m ogućnosti beskonačne djeljivosti, da li bi se tada dogodilo, da se u tom nizu biće pretvori

PREDGOVORI

XXI

u nebiće, tj. da nešto postane ništa? Tako što nije moguće i mora se doći do nečega što se dalje ne može rezati (to atom on) i to je osnova svega što jest. Tako je teorija atom a oblikovana na osnovu Demokritovog spekulativnog razm atranja djeljivosti. No i sama stvarnost pokazuje da ona svojim postojanjem negira bes­ konačnu djeljivost tj. nestajanje nečega u ništa (kao kraj i zavr­ šetak). O no što je pravo kao postojanje, to su atom i i p ra za n prostor. Sve drugo je izvedeno iz toga. A moralo je biti im presivno do­ kazivanje praznog prostora, jer su D em okritu prigovorili da to nije moguće. No 011 je to javno dem onstrirao. Uzeo j e dvije, jednuke posude, jedna je bila puna pepela, a druga puna vode. A /ulim ji u posudu s pepelom izlio svu vodu i sve do kapi je stalo u pumi posudu s pepelom To bi bilo lakvo izvođenje onoga što je on vidio u kozmosu I. iiiomske teorije slijedi jasno, da je razum u stanju da objasni kozmos, l| njegov red. No šio je lu s čovjekom? Da li je čovjek I•' ■ prirodi Mimo priroda? Čovjek nije u stanju da opstane samo u >ivl|elu primile Slogu on, zn razliku od životinja, mora izgra11i v1111 ' in/, \rijrt da bi živio, To je rezultat umijeća (tehne) luijim m 11 iv je I. 1>'4t mos 1uIju je od prirode kao takve, i ako u njoj oMuji '.ivuiuuji Nvogn svijetu je problem filozofije kulture, koju je D emokril izveo iz čovjekovog suprotstavljanja prirodnoj n u ž­ nosti. I )n je oslao u loj nužnosti čovjek ne bi bio stvaralačko biće. Prevladavanje nužnosti je oblik afirmacije čovjeka kao teorijskog i praktičkog bića u sm islu cjeline, što je posebno izraženo u I lemokritovoj etici, kao praktičnoj prim jeni racionalne teorije. U lom odnosu postaje jasan D em okritov fragm ent u kom e kaže, da je neustrašiva mudrost osobito vrijedna, jer to je pitanje spoznaje, uli i etičke primjene. Tim e se dolazi do obrazlaganja angažira­ nosti kao m oralne i društvene obaveze. Stoga je a ngažirani filo z o f dosljednost znanja da se govori na nivou spoznaje o svemu što jest. II Spuštanje filozofije s »neba« na zemlju označeno je kao bit iiiiiopološkog razdoblja predsokratovske filozofije. Ako je u kozmološkom periodu filozofija bila na nebu, onda to znači da je u to vrijeme postojao i m isaoni interes da se odredi bit cjeline,

XXII

PREDSOKRATOVCI

a time i smisao svega na zemlji. To hodanje po nebu nije bilo nezavisno od prilika na zemlji, pa jc ta cjelina: zemlja — nebo i obratno izražavala m isaoni stupanj ljudskog spoznavanja. U antropološkom razdoblju glavna tema je čovjek. To je doba Periklove A tene i opće demokracije, u kojoj je gotovo svima om ogućeno da stupe u javni život, jasno: na način svojih sposob­ nosti. A tena je već bila stjecište sofista, koji se predstavljaju kao učitelji Helade. Više se ne radi o tom e, da odabrani pojedinci dobiju paideju, tj. obrazovanje koje će moći poslužiti u javnom djelovanju, a onaj koji to nem a on je privatnik (idiotes), tj. neuk za javno angažiranje pa stoga ostaje u sferi privatnog, kućnog i dalje ne može jer ne zna. Aristokratski ideal paideje došao je sada u neizvjesnost, jer što se dogada kada svi mogu da budu uvedeni u retoriku i filozofiju. No kad se nešto govori svima, onda nastaju poteškoće zbog tih svih, a ne samo zbog onih koji nešto predaju i druge poučavaju. Hegel je s pravom rekao, da je ta tendencija donijela sofistima loš glas, jer oni ne govore samo u užem krugu odabranih, koji to možda već i znadu, već se ide na nivo zajedničke svijesti, koja se tada m ora uzdizati prem a kriteriju teorije. Iako je bilo nesporazum a oko m ogućnosti obrazovanja svih, ipak politički realitet A tene daje za to m ogućnost. Ako svi (misli se na tada slobodne) m ogu poći u javno djelovanje, zašto da se oni isključe iz teorije i znanja. Sofisti su bili putujući filo zo fi koji su sprem ni da svagdje i o svakoj tem i razgovaraju. N išta tu nije ostalo sačuvano u duhu stare tradicije. Protagora je izrekao stav koji je bitan za novi duh shvaćanja. O n kaže, da je čovjek mjera svih stvari, postojećih da jesu, a nepostojećih da nisu. Platon će se tom e suprotstaviti i reći da je bog mjera svih stvari, a čovjeku se ta uloga nikada ne može pripisati. No ipak od tada pa do danas ostaje ta tem a otvorena. Heidegger će Protagoru shvatiti na način čovjekove slobode, pa će reći da o čovjeku ovisi što će postojati, a što neće; i to opet na način čovjeka. To znači da svakom biću čovjek daje svoj udio, pa se biće kao takvo i ne može odrediti kao nešto gotovo po sebi. U svojim tezama o Feuerbachu M a rx naglašava baš to teorijsko-praktičko djelovanje (praxis) kao bitni način odnosa u svi­ jetu.

PREDGOVORI

XXIII

U tezi o čovjeku kao mjeri stvari dolazimo i do tem e o au­ toritetim a. Sve se mijenja, u sve ulazi skepsa i sve postaje rela­ tivno. O staje ono što m ože izdržati kriterij mišljenja. Protagora smatra da na taj način mišljenje sebe afirmira kao jedino čovjekovo pravo. U tom pogledu nem a tem e, koja bi se iz tog odnosa izdvojila. Ako je riječ o bogovima, tada će Protagora reći, da ne zna, da li bogovi jesu ili nisu, jer tu ima zapreka za spoznaju toga. Jedna je zapreka neprisutnost objekta istraživanja, a druga je kratkoća ljudskog života. Tema o religiji postaje kod sofista predm et općeg kritičkog razm atranja što je u skladu s njihovom općom prosvjetiteljskom tendencijom . Npr. sofist Kritija misli da je religija nastala kao izum nekog lukavog vladara, koji se dosjetio da uvede vjerovanje u božansko biće, da bi ljudi slušali postavljene zakone, jer to biće, koje je na nebu, sve zna i sve čuje, pa se pred njim ništa ne može sakriti. O no će znati i ono što netko potajno sprema. Tako je religija shvaćena kao oblik društvenog i političkog pragm atiz­ ma. Sofisti su smatrali da je retorika u stanju da vodi ljudske duše pom oću riječi. Tko to zna moći će da uspješno djeluje. No sama retorika ne može ništa ako se ne zna pravilna upotreba riječi. Stoga je važno da se sve pojmovno odredi, što je nužna osnova za logičko i dijalektičko shvaćanje. Protivnici sofista sm atrali su da se u sofištičkoj ideji sve radi tendenciozno, pa se jedno te isto može i braniti i napadati, U taj spor ulazi i Sokrat, kojeg je kom ediograf Arislofan prikazao također kao sofističkog majstora. O n sjedi u »mislionici« i smišlja što će učiniti da bi imao kod publike što više uspjeha. U diskusijama protiv sofista Sokrat, Platon i Aristotel tvrdili su da se sofisti drže prividnog znanja, a pokazuju ga kao pravo. O no što je prividno ne m ože biti pravo, ali se m ora ići za tim da se sve dokazuje. To je bit kritičkog i racionalnog mišljenja. Ilegel je prvi istakao veliku filozofsku zaslugu sofista, jer su oni o svem u što se tiče čovjeka, društva, države, politike otvoreno govorili i postavili su čovjeka kao osnovu svog djelovanja. Svojim učenjem doprinosili su razvoju obrazovanja i dem okratske svijesti. Protivnici takvog shvaćanja služili su se i analogijom da bi osporili misaonu i etičku vrijednost dem okratskog prava i ponašanja. Npr. Ksenofont u svojim Uspomenama o Sokratu navodi Sokratovu po­ lemiku o načinu biranja za pojedine službe i dužnosti u polisu.

XXIV

PREDSOKRATOVCI

Da li se to m ože najbolje učiniti glasačkim kuglicama, pa onaj koji je dobio najviše takvih kuglica proglašava se za najsposob­ nijeg? A da li se tako postupa u praktičkom životu? Sokrat će reći ne, jer ako hoćem o npr. zidati kuću tražimo majstora, koji to zna, a ako nam treba liječnik tada nećem o tražiti krojača i si. A jedino se u upravljanju državom ide na potpunu slučajnost. Tako se po analogiji išlo za tim da se ospori smisao dem okrat­ skog odnosa i principa. No na gornji prigovor Protagora bi rekao, da svi ljudi imaju po prirodi dva kvaliteta, po kojima mogu uče­ stvovati u radu polisa. To je osjećaj za stid i osjećaj za pravednost. Na osnovu toga svakom građaninu može biti dato pravo da preuz­ me javne obaveze. Prem a A ristotelovom m išljenju zaključak po analogiji može se prihvatiti samo tada, ako postoji nešto opće što prim jere povezuje. U K senofontovom izvodu takvog općeg nema, pa je to loša ana­ logija. Ideja o privatnom i javnom životu može se prikazati i slikovito, da bi se odredio etički smisao. To je majstorski učinio Prodik u alegorijskoj priči Heraklo na raskršću. O pćenito rečeno život i nije ništa drugo nego jedno veliko raskršće, koje zbunjuje, jer ne piše jasno, što je dalje i kam o ići. Ako se u toj neizvjesnosti nešto nudi, tada opet valja prom isliti što je dobro i kakve su posljedice iz onoga što se preuzim a. H eraklu dolaze ususret dvije žene. Jedna je raskošno obučena i nudi životno zadovoljstvo na lak način, a druga je skrom na, ne obećaje lagodan život, već napore i rad da bi se nešto postiglo. U spoređenje tih dvaju putova otvara m ogućnost izbora. Prvi put, kao ponuđeno zadovoljstvo, već od samog početka znači kasniju propast. A p u t napora i rada dovodi do zadovoljstva. To može svatko dom isliti, pa izbor nije težak. U tom cijelom odnosu izražena je misao slobodnog odlučivanja kao oblik odgovornosti. To će biti tem a Aristotelove Nik.omahovc etike. Ako o nama ovisi m ogućnost izbora, tada ovisi i to da li ćemo raditi dobro ili loše. Sa m ogućnošću slobode dat je i oblik odgovornosti za sve što je učinjeno. T im e se otvara i put u razumijevanju istine, što je kod sofiste A n tifo n ta važan problem u razlikovanju izm eđu prirodnog i dru­ štvenog stanja i prava. Po ideji prirodnog prava svi su ljudi jednaki i sm iješno je ljude dijeliti na H elene i barbare kao što je uobi­ čajeno. A ntifont će reći da se jedni od drugih ne razlikuju, pa

PREDGOVORI

XXV

je prirodno pravo obaveza za sve i nitko to ne smije kršiti. No u konvencionalnom ponašanju m eđu ljudima ima velikih razlika. No to tada nije istina ni o čovjeku ni o životu. I ako bi Gorgija rekao da se ono što je spoznato ne bi moglo drugim a saopćiti, jer riječ (to što se iskazuje) nije stvar (to što jest) ipak se praksa svakog pojedinca može razum jeti po biti ljudske prirode, o čemu razmišlja i Tukidid kad piše svoju Historiju peloponeskog rata. Poučno će biti i za kasnije generacije da nauče nešto iz prom a­ tranja ljudi kad žive u ratu i koliko se to razlikuje od onog kad žive u m iru. Tu je historija učiteljica, jer je čovjeka moguće od­ rediti po njegovoj prirodi. Po kriteriju prirodnog prava zasnovan je kod sofista kozm opo­ litski ideal, što će kasnije biti detaljno izgrađivano u filozofiji grčkog i rim skog stoicizma u kojem je građanin svijeta osmišljenje etičkog i političkog odnosa. Kad je za vrijeme sofista, Sokrata, Platona i A ristotela filozofija postala stvar svih građana, tada se i mogao voditi dijalog o zna­ čenju filozofije uopće. Govorilo se i to, tko treba da se bavi fi­ lozofijom, kada i zašto. Platon je mlade isključio iz učenja dija­ lektike, jer je mogu zloupotrebljavati. No gdje stoji da tu zlou­ potrebu ne mogu činiti i stariji? Ne može se filozofija zatvoriti u neke sigurnosne granice, jer tako se filozofija ne m ože razvijati. Tu nem a niti pozvanih niti povlaštenih. E pikur je imao pravo, kad je rekao u Pismu Menojkeju da nitko nije ni prem lad, a ni prestar a da se ne bi uvijek bavio filozofijom, tj. brigom o samom sebi da bi postigao sretan i zadovoljan život. Takav cilj filozofija može pokazati a preuzim aju ga oni, koji su se na to odlučili. U principu svatko se bavi pitanjim a filozofije i nem a nikoga koji za sebe ne pokušava da nađe odgovore o smislu svoga rada i života, a zatim što je svijet i čemu sve to služi. Tim e što se svatko bavi pitanjima filozofije još ne znači da ima i filozofske odgovore. D a bi se to postiglo, filozofiju treba učiti i to na način filozofije, tj. na osnovu studija i čitanja pojedinih filozofskih tek­ stova. N akon takvog rada m isaoni interes postaje dio vlastitog bića, pa je transcendiranje pojedinačnog nužnost čovjekovog praktičkog i misaonog djelovanja. Ako se filozofija hoće razum jeti, tada se m ora raditi po kon­ tinuitetu, da bi se vidjelo kako se misao zasnivala, jer ono što je prošlost filozofije, nije prošlost u tom smislu kao da više ne postoji. Filozofski misliti znači ići za tim da ono što je prošlo

am XXVI

PREDSOK.RATOVCI

treba učiniti za sebe prisutnim u sm islu razum ijevanja što to nama danas govori. Filozofija govori ne samo svom e vrem enu, već i budućim pokoljenjim a. To ne važi sam o za filozofiju, već za svako pravo stvaralaštvo. Stoga Ernst Bloch ima pravo kad govori o tzv. kulturnom višku (ein kultureller Uberschuss) d u hovnog stvaranja koje ostaje svima i n e prestaje po svojoj ideji djelovati. Cijelu dosokratovsku filozofiju treba shvatiti kao »višak« k u ltu r­ nog i m isaonog djelovanja, jer to nije mrtva misao, već razgovor današnjeg m išljenja sa svojim prošlim stanjem . A ko nas odgovori ne bi zadovoljili, to još ne znači da je neaktualno o n o što je već tada bilo pitano. D a li je m oguće da čovjek spozna sam oga sebe, kao što je bilo postavljeno kao zahtjev u D elfim a, gdje prestaje buka svijeta i života. T u se dolazi samo da se gleda i čuje; tu je sve otvoreno i u prirodi sadržano na način neposredne p risu t­ nosti. Z a što će se čovjek odlučiti? Tko će m u to reći? N itko drugi nego on sam , jer je slobodan u svome m išljenju i u svom postojanju. D osokratovski filozofi su tražili i sebe i svijet. To je bilo g ran­ diozno hodanje duha u cijelom narodu, a pojedinci su to izrazili na nivou teorije. M nogim a je, uslijed društvenih i političkih p ri­ lika, bilo uskraćeno, da tada u tom e učestvuju i da b udu sudionici tog stvaranja. O n o što je najbolje ostaje kao pravo svih i svatko je pozvan da sebe nađe u o n o m e što se prije m islilo i što se misli sada. To znači da je p u t u filozofiju individualan, a istina je spoznaja cjeline. Taj problem je dosokratovska filozofija shvatila kao m isaoni uspon u svijet kozm osa. Svaka ta filozofija ima svoj p u t prem a tom e cilju, no ipak imaju i nešto zajedničko, a to je kako se m ože obrazložiti ono u čem u i po čem u svi jesu. Pojedinosti o tom e m ogu se vidjeti iz sabranih tekstova koji su ovdje po p rvi put kod nas prevedeni u cjelini. To će biti prilika da se upozna što znači živjeti po logosu, koji je u različitim interpretacijam a dosokratovskih filozofa bio stalan oblik razmišljanja o A psolutu, koji je tu im ao svoje otvoreno im e K ozm os. Bilo je otvoreno, jer je to red, a po redu je dobilo i svoj smisao. Stoga ta tri pojm a: otvorenost, red i sm isao pokazuju način i nu žn o st čovjekovog kretanja i djelovanja, kako u kozm ičkom tako i u društveno-povijesnom određenju.

PREDGOVORI

XXVII

Dosadašnja izdanja Dielsovih Prcdsokrutovaca 1. 1903 X, 602 str. 2. 1906 XII, 466 str. 3. 1912 XVI, 434 str. A. 1922 XLVIII, 434 str.r otisak trećeg izdanja s dodacima 5. 1934 XIV, 482., izdanje priprem io W alther Kranz 6. 1951 XII, 504 str., popravljeno izdanje, priprem io W alther Kranz (Dodaci, s. 483 —504) 7. 1954 XII, 504 str., neprom ijenjeni otisak šestog izdanja 8. 1956, 9. 1960, 10. 1961, 11. 1964, 12. 1966, 13. 1968, 14. 1969, 15. 1971, 16. 1972, 17. 1974, nepromijenjeni otisak šestog izdanja

PREDSOKRATOVCI

IZ

PREDGOVORA

POJEDINIH

IZDANJA

UZ PRVO IZDANJE (1903)

Ova je knjiga ponajprije određena kao osnova za predavanja 0 grčkoj filozofiji. Za bitno razumijevanje pojmova i sistem a ne­ ophodno je da se pom oću originalnih izvora prom atra razvojni proces grčkog mišljenja in statu nascendi. Samovoljni izbor frag­ m enata uvijek bi se osjećao kod učitelja i učenika kao zapreka 1 tutorstvo. Zbog toga ovo izdanje ide za potpunošću svih frag­ m enata i saopćenja bitnog biografskog i doksografskog materijala. Ovo posljednje bilo je raspoređeno na način osnovne Teofrastove knjige Physikon doksai: Principj, Bog, Kozmos, Meteori, Psiholo­ gija, Filozofija. K rug filozofije je u antičkom smislu, koliko je bilo moguće, šire postavljen, tako da su bile uzete u obzir i egzaktne nauke, posebno matematika. M edicinu koja isto tako pripada u te okvire, ja sam, s obzirom na sakupljene fragm ente koje je učinio M. W e llm a n n , samo tada uzimao kad ona stoji direktno u vezi sa starom filozofijom. Raspored cjeline morao je biti po m ogućnosti odvojen prem a pojedinim ličnostima. N asuprot pragm atskom skupljanju škola, koje izgleda nužno za pisanje povijesti, sada postoji određeni interes i za prom atranje individua kao ta­ kvih, od kojih ima malo velikih, a bezbroj malih, čiji se marljivi rad pojavljuje naravno samo u masovnom djelovanju, koje poka­ zuje neshvatljivo brzi razvoj filozofije u šestom, a prije svega u petom stoljeću. U ovom svesku je skupljeno oko 400 imena, od kojih naravno većina za nas ostaje samo ime. Ali svi oni imaju ipak svoj udio u cvatu i rascvatu grčkog duhovnog proljeća. Tam o gdje su stare škole trajale u neprekinutom kontinuitetu do četvrtog stoljeća uzeta je u obzir i ta poslijesokratovska Diadohe (Nastavljanje), što će dobro doći kao »Dodatak«, koji pripada starim kozmolozim a, astrolozim a i sofistima. Zašto je od beskraj­ nog m noštva nesređenog materijala Orfika i Pitagorejaca dato samo svjedočanstvo, ne treba obrazlagati. *

PREDGOVORI

XXIX

Što se tiče dijalekta čvrsto sam se držao svoga principa, da ponovno vjerno dam odgovarajuće predanje pojedinih pisaca, jer bi inače bilo nem oguće naučno korišćenje fragmenata u dijalek­ tološke svrhe1 i kod razdvajanja pravog od nepravog teksta, bilo je neophodno nužno da se čvrsto ostane kod nekorigiranih predanja u svim vulgarizmima, hiperjonizm im a i pseudodorizm im a. Nasuprot tom e bilo je izvan svake sum nje da se u starim kom a­ dim a uspostavi korektna ortografija meiksai (pomiješati), oiktirein (žaliti), H ilon i si., što je u rim sko vrijeme bilo tem eljno izm i­ jenjeno. Smatrao sam da ne m oram odstupiti od svog principa, da tam o gdje predanje ili sadržaj ne om ogućuju siguran raspored, da to dam u alfabetskom redoslijedu autora. Što pom aže da se u ogrom ­ nom m noštvu Heraklitovih ili D em okritovih aforizama tu i tam o traži stvarna ili prividna veza, gdje se ipak ostaje u bezizlaznom stanju kod daleko većeg mnoštva tekstova? Vanjski raspored po autorim a čuva barem pravo predanja, što je važno za ocjenu frag­ menata i njihove forme. Osim toga bit ćemo bliži praksi naših Antologija, da se u originalu bliska mjesta dadu jedno za drugim i ostat ćemo u m nogim slučajevima bliži prvobitnoj vezi, nego da to razdjeljujem o prem a nekom samovoljno odabranom po­ stupku. 1 za samu kritiku riječi može taj princip biti važan u određenim okolnostima, jer ekscerpti, ako i potječu iz različitih mjesta, stoje često u vezi pomoću neke izabrane riječi, prem a kojoj običavaju sve A ntologije da raspoređuju stare izvore i pojedina mjesta u poglavlja, kao što to čine i kasniji ekscerptori.2 Prevođenje fragmenata koje sam dao nam jesto kom entara, pre­ ma uzoru mog posebnog izdanja (Parmenides, Berlin, G. Reimer, 1897. i. Herakleitoj, Berlin, W iedm ann, 1901), im a nam jeru da brzo uvede u razumijevanje teksta koliko m i je to bilo moguće postići. To razumijevanje nailazi na ogrom ne poteškoće, ne samo kod pjesnika filozofa nego i kod posebnosti stare proze. Je r ne 1. S a m o u d ije lo v im a o H ip o k r a tu c.1 2 . C 1.2. ja sa m z a p r o b u p ro v e o sv o ju d ija le k a ts k u re c c n z iju . 2. T a k o je N a to rp p ra v iln o s h v a tio u p r e d g o v o ru (s.V) s m is a o D c m o k rito v o g fra g ­ m e n ta 2 8 0 (184 N ) iz veze sa c je lin o m , a M e in e k e g a je k riv o sh v a tio . U sp . fr. 279.

XXX

PREDSOKRATOVCI

uzimajući u obzir nam jernu ili nenam jernu nejasnoću jezika, iz kojeg se po prvi put iz dubine samo m učno probijaju razvojne misli, taj arhaički govor stoji daleko od periodički završene i semaziološki zaključene elegancije Atičana IV. og stoljeća. Neke riječi su kasnije suzile područje svoga značenja. K ao što mi npr. često pogrešno razum ijemo staronjem ačku riječ »Mut« (općenito značenje: prevladavanje straha, prim . prev.) tako su razumjeli Ari­ stotel i Eudem os, prisjećajući se skraćenice H eraklitove sentence thymoi m ahesthai halepon, hoti gar an thelei, psybes oneitai (12 B 85)5 kao srdžbu, a da nisu uzeli u obzir da je kroz hoti gar an thelei (i to je rečeno arhaički) određen daljnji pojam thymos, koji u sebe obuhvaća epithymein. Sofist A ntifont razum io, je riječ thymos još pravilno u svojoj parafrazi sentence 80 B 584 (usp. E. Jacoby de A ntiph. soph., Beri. 1908, str. 50).

UZ DRUGO IZDANJE (1906)

I pored jasnih riječi u prvom izdanju, m oram još jednom na­ glasiti, da bih izbjegao m nogostruko izražen nesporazum , da su dati potpuno pod oznakom B samo pravi fragm enti filozofa, a nasuprot tom e ne Lem m ata' fragmenata (što bi po sebi bilo m o­ guće, kao što dokazuju moji Poetae philosophi), i ne pod ozna­ kom A naprijed stavljeni doksografski izvještaji ili pod oznakom C skupljene imitacije što bi uopće bilo nemoguće učiniti u datim okvirima. Postojeći izbor više m e je stajao vremena i truda nego da sam poslao u štam pariju sav svoj skupljeni materijal. No ja mislim da sam upravo tim ograničenjem na ono bitno i staro — učinio uslugu početnicim a i ne sam o njima. Moja je nam jera bila da samo klasje vozim u ambare, a da slamu ostavim vani čak i uz opasnost da tu i tamo ostane pri tom e koje dobro zrno.

3. U o v o m iz d a n ju : 22 B 8 5 , (prim .prev.). A. U o v o m iz d a n ju to je 87 B 8 , (prim .prev.). 1. L e m m a ta , fra g m e n ti koji te k s tu a ln o n isu p o tp u n o sa č u v a n i, tj. k rn ji te k s t (Prim .prev.)

PREDGOVORI

XXXI

UZ ČETVRTO IZDANJE (1922)

Moje raspoloženje, koje je bilo izazvano nužnošću da se pojavi novo izdanje Predsokratovaca, bilo je jako pom ućeno saopćenjem izdavača, da je, zbog prevelike cijene štam parskih troškova, m o­ guće ići sam o na anastatički otisak prethodnog izdanja. U m eđu­ vrem enu skupilo se toliko m nogo saopćenja i dopuna uz tekstove i prim jedbi, da bi mi bilo zadovoljstvo da to djelo pred kraj svoga života tako priprem im , što m i je kao ideal bilo pred očima. Na primjer, ja sam mislio da raspored poglavlja u odgovarajućem kronološkom nizu tako preinačim , da teolozi, kozmolozi i gnomolozi dođu na sam početak, a da sofisti, nešto nadopunjeni, čine završetak. Nešto bi se pom akao i raspored fragmenata u pojedi­ načnim poglavljima (Parm enid, Empedoklo), a poglavlje o Dem okritu dobilo bi pregledniji oblik. O tom e sada ne može biti govora. Tekst prvih dvaju svezaka mora se opet pojaviti u obliku trećeg izdanja, treći (svezak regi­ stra) u obliku drugog izdanja. Prilozi i popravljanja mogu biti samo pridodani kao »Dodaci« uz pojedine sveske, tako da se či­ talac s m ukom mora svaki p ut truditi oko tih saopćenja, ili da jednom za svagda tim e dopuni svoj prim jerak teksta. Jedva se usuđujem nadati, da će biti m oguće da m ožda u petom izdanju predam djelo u ugodnijem i potpunijem obliku. Sudbina djela Doxographi koje je rasprodano, a do nove obrade u kraćoj formi, što je bilo nužno, nije došlo, obavezuje m e na najsrdačniju za­ hvalnost prem a izdavaču ovog predloženog djela, iako oblik no­ vog izdanja tako malo zadovoljava. Razumije se da se Dodaci koji su u skladu s ciljem našeg djela izvornih tekstova ne m ogu upuštati u diskusiju oko principijelnih točaka, kojih na žalost na tom području nem a malo. To moram prepustiti monografijama sa cjelokupnim prikazim a, koji su se kod nas zadnjih godina u različitom obliku i različitom kvalitetu pojavili u velikom broju. Pored vrlo opširnog djela od Joela (Geschichte der antiken Philosophie 1, Tiibingen, 1921) treba navesti prije svega nova obrađivanja Uberwegovog djela Grundrisse l koje je učinio K. Praechter (Berlin, 1920) i Zellerovog m onum ental­ nog djela koje su dopunili Lortzing i Nestle (D ie Philosophie der Griechen in ihrer geschichllichen Entwicklung I, Leipzig, 1919). U tom zadnjem djelu naročito je zastupljeno vrlo opširno rasprav­

XXXII

PREDSOKRATOVCI

ljanje o glavnim problem im a, tako da se ovdje na to m ože uputiti jednom za svagda. (Protiv Nestlea, koji ponovno obnavlja teoriju Ervina Rohdea da nije postojao filozof Leukip, slijedi vrlo iscrpno pobijanje, koje se oslanja na nove tekstove). (Taj tekst se ne nalazi u ovom izdanju; prim. prev.).

UZ PETO IZDANJE (1934-1937)

Izdavaču je bio postavljen zadatak da prem a mogućnostima obnovi djelo u duhu H erm anna Dielsa. To je značilo da staro ostane sačuvano koliko je to god bilo moguće, da se prije svega ne dira u osnovnu autorovu namjeru. To treba da bude priručnik i ništa više (usporedi izvadak iz Predgovora za prvo izdanje). Zbog toga je morala ostati neispunjena ta želja, koja je bila prije a i sada opet izrečena, da treba uvijek i tem eljno uz sva mjesta koja citiraju neku doslovnu sadržanu izreku starih mislilaca (dakle Lemm ata B dijelova) ili koja sadrže koju njihovu misao, da se uvijek i tem eljno preuzm e potpuni kritički aparat. Sam Diels se tu jasno izražava u predgovoru drugom izdanju (vidi naš izvadak). Isto tako u biti ove knjige leži da od ogrom ne literature može biti spom enut uvijek samo dio toga kao putokaz za onog koji dalje radi. Naravno, to što je literatura o staroj helenskoj filozofiji u zadnjim desetljećima toliko daleko i duboko uznapredovala, može se ipak označiti i kao djelovanje »Predsokratovaca«. Ne m ože biti izbrisana posebnost ove knjige koja ne leži samo u ovom još jednom spom enutom ograničenju, već i u posebnom pojm ovnom objašnjenju, koje se nalazi u osnovi. Prije svega Predsokralovci strogo uzeto jesu ljudi prije sokratovaca, a ne, kao što se misli, prije Sokrata, kao što i kasnije oblikovana riječ »poslijesokratovci« (Nachsokratiker) zapravo može samo da označi one koji dolaze poslije sokratovaca; ovdje dakle ne leži potpuno gra­ matički daljnje oblikovanje riječi »predsokratik« ili »predsokratski«. A osim toga u ovom se djelu pojavljuju i mnogi Sokratovi suvrem enici, a i poneki koji ga je daleko nadživio. Pa ipak je knjiga cjelina. To je zasnovano u tom e da ovdje govori filozofija, koja nije išla kroz m isaonu školu Sokrata (i Platona), bilo da je to stara filozofija predsokratovska ili nesokratovska. Neka odrede-

PREDGOVORI

XXXIII

nja koja su manje kronološkima više sadržajno prikladna m ogu važiti i za poglavlje, koje se broji kao prvo, jer pod naslovom Kozmološko pjesništvo ranog doba pojavljuju se i vrlo kasna svje­ dočanstva, za koje je Diels mislio da se u njim a još osjeća »staroorfički duh*. U uvjerenju da H erm ann Diels ne bi nikad uskratio principi­ jelni pristanak za novi pokušaj prevođenja, to je ovdje poduzeto, ali s nam jerom da se da sam o ono nužno u novoj formi. I ovdje je u važnijim slučajevima odstupanja od Dielsovog tum ačenja to izričito spom enuto u prim jedbam a. Zadržana je Dielsova praksa da se u prijevodu riječi stave kurzivom, a da tako nije dato u grčkom tekstu, i ako to ne važi neophodno niti se može uvijek potpuno doslovno provesti. Budući da u tom novom obliku knji­ ge nem a više »Dodatka«, morala su se u poglavljima, koja su tu prije bila i koja zbog toga nisu preuzeta, takva poglavlja dodati. To nije došlo u obzir za dva velika potpuno sačuvana Gorgijina govora, koje Diels nije dao kao druge fragm ente u razm aknutom slogu. Sastav cijelog djela izgleda sada ovako: A Počeci: I. Kozmološko pjesništvo Ranog doba, II. Astrološko pjesništvo šestog- stoljeća, III. Rana kozm ološka i gnom ička proza. B Fragm enti filozofa šestog i petog stoljeća (i neposredni nastavljači); C Starija sofistika. Mi vjerujem o s Dielsom da se tek sada jasno pojavljuje ideja djela i prisjećamo se još jedanput riječi koje je izgovorio Ulrich von W ilamowitz-M oellendorff u Adresi Pruskoj Akademiji nauka, obraćajući se povodom njegovog zlatnog doktorskog jubileja: »Vi ste u sm islu Aristotela i na njegovim tragovima sjedinili u tom e djelu sve što je preostalo od predsokratovske filozofije, što poslije toga ne m ože zaobići ni filolog ni filozof. Vi ćete kao istraživač u aristotelovskom duhu, kao majstorski graditelj, govoreći s Goetheom , . . . ostati uzorom«.

XXXIV

PREDSOKRATOVCI

PREDGOVOR ŠESTOM IZDANJU

Kao što je prije bilo sa četvrtim izdanjem, tako i ovo sadašnje šesto izdanje m ože biti dato samo u obliku otiska prethodnog izdanja, ali sa otklanjanjem štam parskih pogrešaka i sa dodatkom naknadnih priloga na kraju svakog sveska. Već to je velik pothvat za izdavača, pa će mu stoga naučni svijet biti obavezan na zahval­ nost. Za nove dodatke na kojima se radilo i u petom izdanju, bila je prije svega postavljena uska granica, na što izričito mora biti upozoreno. Stoga je rijetko bilo moguće ići u diskusiju oko na­ vedenih značenja teksta. Nije bilo moguće navoditi uz svaki po­ jedinačni A — ili 13 — fragm ent opširne m noge pojedinačne interpretacije i upotrijebljene spise, već se to moralo dati sum arno u prethodnoj napom eni uz dodatak pojedinačnih poglavlja. Već ovdje mora biti upozoreno i na sljedeća opće važeća djela, koja, ako se to uopće može činiti, mogu biti citirana još samo u nekim posebnim slučajevima: E. Z eller—R. Mondolfo, La filosofia dei Greci II. 1 Presocratici: Ionici e Pitagorici (1938). — W .Nestle, Vom Mythos zu m Logos1 (1942). — W .Jaeger, The Theology o f the early Grcek Philosophers (The Gifford Lcctures 1936) (1947). — Br.Snell, Die Enldeckung des Geistes. Studien zur E ntstehung des europ. D enkens b.d. G riechen (1948). — O.Gigon, Der Ursprung der griechischen Philosophie. Von Hesiod bis Parmenides (1945). — M.Griinwald — E.Howald, Die A nfdnge der abendlandischen Phi­ losophie (1949). — W.CapelIe, Die Vorsokratiker* (1940) — H .Cherniss, Aristotle’s criticism o f Presocratic philosophy (1935) — F. H einem ann, Nomos und Physis (1945). Ponovo se pojavila već prije često izražena misao, da je vrijeme da se knjiga, koju je D iels mislio kao osnovu za predavanja, za­ mijeni antičkim predanjem , koje bi u svojoj cjelokupnosti bilo obrađeno i kritički kom entirano. Ta je misao po sebi naravno vrlo vrijedna pažnje, i ne bi nedostajale ni naučne snage da se to ostvari. No to bi bilo izvedivo samo na internacionalnoj osnovi i s ulaganjem velikih novčanih sredstava, jer bi se znatno povećao opseg cjeline — neka se pomisli samo na pitagorejce i na Dem okritovu tradiciju. Naravno da Diels nije mogao slutiti i nikada to ne bi odobrio, da bi se uz njegov priručnik, koji je 1904. gotovo svaki student stvarno imao u ruci za vrijeme njegovih predavanja iz povijesti grčke filozofije, mogao još pojaviti Companion (Com-

PREDGOVORI

XXXV

/umion to thc Pre-socralic Philosophers (1946), a osim toga još i jedna Ancilla (1948). Imena pomagača koja su bila navedena u sada prerađenim do­ dacima za peto izdanje, ovdje se ne navode ponovo. Zahvalnost za suradnju prilikom priprem anja novih dodataka pripada prije svega; H .Cherniss-u, H.Frankel-u, P.Friedlander-u, Br.Snell-u, i u posebnom stupnju i smislu — RP. Saffrey-u, O.P. Bonn

lV. K.

Kod brze prodaje posljednjeg izdanja m ože 10. izdanje biti samo ponovo donošenje teksta posljednjeg izdanja, uklanjanjem nekih štam parskih pogrešaka. Još se posebno upućuje na Epilogus na kraju sveska III. Bonn

W. K.

XXXVI

PREDSOKRATOVCI

Primjedba prevod ioca: Treći svezak Dielsa ima naslov: W ORTINDEX von W althcr Kranz NAMEN U N D STELLENREGISTER von H erm ann Diels Erganzt von W alther Kranz To ima 660 stranica i sadrži alfabetskim redom pregled grčkih riječi i pojmova iz prvih dvaju svezaka, sa oznakom gdje se koja riječ javlja. Registar imena dat je u izboru. Isto tako u izboru je dat i registar citiranih djela i pojedinih fragmenata. Na kraju se nalaze Dodaci koji dopunjuju Index riječi, registar imena i oznaku citiranih mjesta. Epilogus je pisan 1952. a sadrži dopune uz I i II svezak gdje se upo­ zorava na dodatne interpretacije i na dopunu literature u tom pogledu. Uz to treba reći da I i II svezak imaju svoje vrlo opširne dopune, koje su zaključene za I svezak 1. II 1951. godine, a za II svezak 1. XI 1951.

PREDSOKRATOVCI Fragmenti

PO S V E Ć E N O W IL H E L M U D IL T H E Y U 1903.

Zdravo da si m i, prijatelju, sudruže stare m udrosti Sretno dostigavši deset hebdomada 1906.

Zdravo da si mi, prijatelju, sudruže stare mudrosti Želja nam je da ispuniš i više od deset hebdomada 1912, 1922.

Zdravo da si mi, prijatelju, sudruže stare mudrosti Sjećat ću se tebe i nakon što si u H ad otišao

1934, 1951.

Jednako živi bili voditelji stare mudrosti Vaše predanosti spomenik to je vječan

*;

.

;

.

.

.

.

..

f

■■

’

’ ’V

. ■#; \y: tf-'&t 4y> ■ ■

. ! : ■ . ' ■;

;;

;

A. Počeci I. KOZMOLOŠKO PJESNIŠTVO RANOG DOBA 1 l66l ORFEJ (Orpheus) A. ŽIV O T i SPISI 1. SUID.* Orfej iz Libetre u Trakiji (a grad jc ispod Pijerije), sin Eagra i Kaliope; Eagar pak bijaše peti potom ak Atlantov pre­ ko Alkione, jedne od kćerj njegovih. Rođen u jedanaestom ko­ ljenu prije Trojanskog rata; kažu da je bio Linov učenik i da je živovao 9, ili kako drugi vele, 11 pokoljenja. Napisa: Triagme (za koje se govori da su od Iona tragičara [usp. C. 36]; njim a pripadaju tako zvano Svelo ruho, kozmički zazivi. Gradnju hramova. Svete besjede, u 24 pjevanja (ali kažu da su od Teogneta Tesalijca ili, prema drugima, Kerkopa Pitagorejca usp. c. 15). Proroštva koja se pripisuju O nom akritu fusp. A 1 b. B 11. 2 A 5. B 20 al. Upućivanja (i njih neki pripisuju Onomakritu). (K am enje): m eđu njima je spis o urezivanju kamenja, a ima naslov Osamdeseti k a ­ men. Upute za spasenje, a one se pripisuju Tim oklu iz Sirakuze ili Peršinu iz Mileta. Kratere, (A 1 b. 2 A 7l kažu da su ovi Zopirovi. M aterinska ustoličenja i Bakhike za koje kažu da su od Nikije iz Eleje. S ila za k u Had, koji je od H erodika iz Perinta [usp. c. 15l. Ogrtači M reza usp. B 10 a koje neki pripisuju Zopiru iz Herakleje, a drugi Brotinu [c. 17, 4). Onomastikon, u 1200 stihova. Teogoniju, 11 1200 stihova. Astronomiju, Amtnoskopiju (Motrenje pijeska), (?), Žrtve, Žrtve s jajem ili Predskazivanja po­ moću jaja, na epski način, Opasivanje, Himne, K orihantik, i F iziku za koje kažu da su Brotinovi (Lobon, fr. 7 C ronert u Kharites za Lea). O b ja š n je n je k ra tic a n a k raju II sveska.

6

PREDSOKRATOVCI

Orfej iz K rotona, epik, koji je bio u p risn im o dnosim a s ti­ raninom Pizistratom prem a onom što kaže A sklepijad u šestoj knjizi G ram atičkih spisa. Dodekaeteride (A strološka istraživanja), A rgonautika i neke druge spise. O rfej iz K am arine, epik, kažu da je njegov S ila za k u Had. la. SU ID . hippos N isa io s... u M reži O rfej kaže da se m jesto N isa nalazi u Eritri. lb . CLEM. Str. I 131 (II 81, 7 St.) koji se pripisuju Muzeju (2 B 20 a — 22) kažu da su od O nom akrita, K rater (Vrč) Orfejev da je od Z o p ira iz H erakleje, a S ila za k u H a d od Prodika iz Sama. Ion itd. vidi 36 B 2. 2. A LCA EU S fr. 80 D iehl. A usudu je Orfej prkosio ukazujući ljudima, rođenima, kako će izbjeći smrti, on mudar u svemu i obdaren pameti oštrom. Bezumnik! bez Zeusove volje ni vlas ne pada s glave. 2a. IBYC. fr. 17 D iehl. slavno im e Orfej. 3. AESCHYL. Ag. 1629. Orfejevoj tvoja se besjeda protivi; on je čarobnim vrutkom glasa sve odvlačio! Usp. Sim on. fr. 27 D iehl. Eurip. Bacch. 561. Iph. A. 1211. 4. PAUS. X 30, 6 [Polignotova slika pod zem n o g svijeta]. O n o ­ m e koji ponovo pogleda donji dio slike tu, odm ah iza Patrokla, sjedi Orfej na nekoj uzvisini, ljevicom drži citru a sa strane druge ruke grane su vrbe koje on dodiruje; i naslanja se na neko drvo. Čini se da je to P erzefonin gaj, gdje, po H om erovu m išljenju lOd. 10. 509 — 510] rastu crne topole i vrbe. O rfejeva je nošnja grčka a ni haljina ni pokrivač glave nisu trački. 5. PROCL. Schol. H esiod. O pp. 631 p. 361, 6: H elanik u Foronidi (FG r H ist. 4 F 5 I 109) kaže da je H eziod (deseto koljeno) poslije Orfeja. [Protiv takvog mišljenja, koje je posve prevladavalo čak i kasnije (usp. npr. A ristoph. Ran. 1030 ff; H ippias 86 B 6, Plato A pol. 41 A) usp.]. H E R O D O T II 53. D ržim da su H eziod i H o m e r od m ene stariji četiristotine godina a ne v iš e .. . a što se tiče pjesnika o kojim a se kaže da su živjeli prije njih, ja sm atram da su živjeli p o slije ... a to potonje o H eziodu i H o m eru kažem ja. H E R O ­ D O T . II 81; usp. 14, 1.

ORFEJ

7

6. EURIP. Alc. 357. Kad glas i pjev ja imao bih Orfejev da Demetrinu kćer ili muža joj začarati ja mogu pjevanjem, tebe iz Hada izvući, tada bih dolje sišao. (usp. gore A 3; EUKIP. Med. 543). 7. EURIP. Alc. 962. / ja, Muzama hvala, u visine se vinuh i mnoga iskušavši znanja, sile jače od Nužde ne nadoh; protiv nje nema lijeku na drvenim pločama trakijskim što ih je Orfejev zapisao glas, ni medu napitcima što ih Asklepijadima podari Feb režući trave kao iistuk za silnu smrtnika patnju. 8. E U R I P . H I P P O L . 9 3 2 . [Tczcj k aže H i p o l it u )

Sad idi ponosilo I biljnim plijenom krivolUOfi jelo, i s Orfejem gospodarom luiluj zanosno, štujući mnogih spisa dim. '). EIJRIIV

Cycl,

646.

I ■■.nam Orfejev čarobni pjev, dobar doista da se nagorjeli kolac sam od sebe digne do glave i spali zemlje jednookog sina. 9a. EURIP. H ypsipyle [Ox. P. VI n. 852 fr. 1 col. 3, 8 p. 36 H u n ti 51 A rnim l Hipsipila:

. . . uz jarbol glavni tužnu elegiju začinjala je glasno Orfejeva savršena tračka citra veslačima dugih zaveslaja pjevajući naredbe, sad brzu plovidbu, sad odmor jelovu veslu.

9b. E U R IP. H ypsipyle [fr. 64 col. 2 p. 70 H u n t; 66 A rnim] Eunej: Argo nosaše mene i njega u grad Kolšana Hipsipila: Grudi mi razdire muka. Eu. Kad je, o majko, umro Jazon moj otac, Hips. Avaj, tužne govoriš stvari i suze mi na oči zoveš, o sine.

PREDSOKRATOVCI

Eu. Hips.

Eu.

Orfej je poveo mene i njega u zemlju tračku. Kako je nesretnom ocu ugađao? Kaži mi, sine! Mene je učio zvuku savršene citre, njega je uvježbao u oružju Aresova boja.

10. EU R IP. Rhes. 943 [Muza, majka Rezova, kaže A teni] Tajnu presvetih službi rasvijetlio je Orfej, rođeni bratučed ovog mrtvaca kojeg si ti usmrtila; a Muzeja tvoga građanina svetoga, koji se jedini iznad svih uzdigao, Febo i mi sestre njegove odgojismo. 11. A R IS T O P H . Ran. 1032. Orfej u misterije nas uvede svete i na put ubijanju stade, a Muzej lijekove od bolesti, i proroštvo nama pokaza, 12. A R IS T O P H . Av. 693. [zbor ptical U početku bi Haos i Nočca i crni Ereb i golemi Tartar, a Zemlje ni Zraka ni Neba ne bješe jošte. Crnokrila Nočca u beskrajnom Ereba krilu najprije snese od vjetra jaje, iz njega se onda u toku mjeseci iudeni prokljuje Eros, na leđima zlatna krila mu sjala, ko vir vihora bješe. On s Haosom krilatim, mračnim se spari i koljeno naše izleže, u Tartaru beskrajnom, silnom i nas vam najprije izvede na svijet. A besmrtnog roda božjeg još ne bješe dok sve ne izmiješa Eros; pa kako se jedno miješalo s drugim, rodi se Nebo, Okean i Zemlja i vječiti rod svih bogova blaženih. (K. Rac, Komedije, Matica hrvatska 1947) 12a. T IM O T H . Pcrs. 234 W ilam ow itz Prvi iznađe liru Orfej mnogopjevna glasa, sin Kaliope pijerijske, a poslije njega Terpanđar u deset zvukova rasporedi glazbu.

ORFEJ

<

9

13. CLEM . Strom . VI 15 (II 934, 19 St.) iz H ipije [86 B 6l: Neke od tih stvari rečene su O rfeju, druge M uzeju; ukratko, jedne ovdje, druge ondje; neke u H eziodu, druge u H om eru. 13a. O LY M PIO D . b. Phot. bibl. c. 80. 61 a 31 (Oaza): H erodot lili 26] jc naziva »otoci blaženih«, H erodor pak, koji napisa po­ vijest Orfeja i M uzeja, zove je Feakida. 14. PLAT. SYMP. 179 D. A Orfeja, Eagrova sina, vratili su neobavljena posla iz Hada, pokazavši m u sam o privid žene radi koje je bio došao, a nju sam u nisu m u vratili jer se on, pjevač i citarač kakav je bio, pokazivao mlitava duha i nije im ao srčanosti um rijeti za ljubav kao A lkestida, nego je snovao kako bi živ došao u Had. K aznili su ga zbog toga i učinili da ga sm rt od ženskih ruku stigne. 14a. PLAT. Ion 536 b O tim prvim prstenovim a zavisni su pjesnici, i jedni su n adahnuti od jednih, drugi pak od drugih; jedni od Orfeja, drugi od Muzeja, ali većinu je zadahnuo i obuzeo H om er. 14b. ISO CR. XI, 38. lO ni su, to jest pjesnici] izrekli o sam im bogovim a takva učenja koja se n itko ne bi usudio reći o n ep ri­ jateljima. D oista prcdbaciše im ne sam o krađe, preljube i služenje kod ljudi nego i žderanje djece, uškopljivanje otaca i utam ničenje majki i m noga druga bezakonja o njim a izm isliše (39). Z a sve to nisu platili zasluženu kaznu, a ipak ne um akoše nekažnjeni, već neki. . . Orfej, koji se najvećm a prihvatio tih (neukusnih) priča IH om er, H eziod], završio je život rastrgan. 15. D IO D . V 64, 4. N eki pripovijedaju — a m eđu njim a jc i Efor [F G r Hist. 70 F 104 II 68] — da su se Idejski D aktili nalazili blizu gore Ide u Frigiji i da su prešli u E uropu pod vodstvom M igdona; jer su bili vrači, počeli su činiti čarolije, svete obrede i m isterije, a za vrijem e boravka u Sam otraki nem alo su zaprepastili žitelje toga kraja. U isto je vrijem e i O rfej, a on se po naravi odlikovao u pjesništvu i pjevanju, postao njihov učenik i kao prvo m eđu H elene uveo je svete obrede i m isterije. 16. T H E O P H R . Charact. 16, 11 A kad (praznovjernik) sniva neki san, ide tum ačim a snova, tum ačim a žrtava, m otriocim a ptica, po savjet kojem u se bogu ili boginji treba m oliti, a kad se hoće posvetiti u m isterije, svakog m jeseca odlazi O rfeotelestim a (tum a­ čima) sa ženom (a ako ona nem a vrem ena, s dojkinjom ) i djecom . Usp. D em osth. d. Cor. 129- 259-

10

PREDSOKRATOVCI

B. FRAGM ENTI -

STARA SVJEDOČANSTVA

1 114 Kernl. PLAT. Phileb. 66 c (poslije nabrajanja pet vrsta dobara) U šestom koljenu — kaže Orfej — završite pjevanja ukras — ali čini se da je i naše raspravljanje završeno u šestoj presu­ di. 2 [ 15 ]. — Cratyl. 402 B — C. Kao što i H o m er kaže »Okeana roditelja bogova, i majku Tetiju« (II. XIV 201), a mislim i Heziod (Theog. 337). I Orfej negdje kaže Prvi se vjenčao od svih Okean lijepoga toka, Teliju uzme za ženu, svoju sestru po majci. 3 [ 8 ] ----- 400 B — C A neki kažu da je ono (tj. tijelo (soma) grob (šema) duše, jer kao da je u sadašnjem životu ona u njemu pokopana; i zato ono što duša označuje, njem u označuje ono što označuje pa se po tom e (tijelo) s pravom naziva grobom . Čini mi se da su osobito sljedbenici Orfeja dali to ime da bi duša, jer ispašta za ono što ispašta, imala tu ogradu, sliku tam nice, da se spasi. Tijelo je, dakle, kako i samo im e kaže, tam nica duše, sve dok ne isplati sav dug; i tu se ne smije oduzeti ni jedno slovce. Usp. podatak Filolaja (44 B 14) svjedoče i drevni teolozi i vrači da je zbog neke kazne d u š a ... kao u toj ogradi (tijelu) sahranjena. Usp. i B 15. 4 [4] — Rep. II 363c Muzej i njegov sin daju pravednicima još ljepše darove bogova nego oni [Heziod i H omerl. Dovevši ih pjesm om u Had, posjednu ih za sto, spremivši im gozbu blaženika ovjenčavaju ih vijencim a i čine da sve vrijeme provedu u pijanstvu misleći kako jc najveća nagrada za vrlinu vječno pijan­ stvo. Drugi (vrači) još veće nagrade dijele u im e bogova i kažu da pobožan i pravedan čovjek ostavlja iza sebe sinove sinova i potom stvo (koje ostaje i ne izumire). Sve ovako i slično uznose pravičnost. N epravedne pak, i nepoštene zaranjaju u nekakvo bla­ to u H adu i prisiljavaju ih da nose vodu u situ i pobuđuju u njima još za njihova života loše slutnje. 5 [3 ] . ----- 364 E. O ni pokazuju hrpu knjiga od Muzeja i Orfeja, potom ka Selene i Muza, kako kažu, i njoj prem a njihovim pro­ pisim a prinose žrtve, a uvjeravaju ne samo pojedince nego i dr­ žave da se žrtvama i ugodnim igrama m ogu još za života kao i poslije sm rti iskupiti i očistiti od nepravdi; te (žrtve) nazivaju ređenjem u misterije koje nas oslobađa od tam ošnjih kazni, a one koji ne izvrše žrtve očekuju strašne kazne.

ORFEJ

II

5a [li]. PLAT Legg. II 669 D. Pjesnici pak, koji su ljudska bića, naprotiv, nerazum no zaplićući to (neskladne tonove) i m i­ ješajući, izazivali bi sm ijeh kod onih ljudi za koje kaže Orfej da su dostigli dob uživanja. 6 ( 2 1 ) .----- IV 715 E. Bog koji, kako i drevna izreka kaže, ima u svojoj vlasti i početak, i sredinu i svršetak svega što postoji ide u svom kretanju ravnim putem u skladu s prirodom . Uvijek ga prati Pravda, koja kažnjava one koji napuštaju božanski zakon. Tko želi biti sretan po njoj se vlada i slijedi je skrom no i smjerno. A onog koji se bahato uznese ili se osili zbog bogatstva i počasti ili raspali u svojoj duši oholost zbog tjelesne ljepote ili zbog mladosti i bezum lja... njega bog napušta. I tako, napušten od boga, skupivši druge isto takve, uskomeša se i ispremeće svaku stvar. U m nogim a stvara dojam da je on valjan čovjek, ali nakon kratka vrem ena stiže ga teška kazna Pravde i on potpuno uništi sebe, svoj dom i državu. Usp. PSEUDARIST. de m u n d o 7 (Orph. fr. 21 a, 2 Kern) Zeus jc glavu, Zeus sredina, sve od Zeusa po­ tječe. 6a Il2l VIII H29 I) E. Neka se nitko ne usudi izvoditi pjesmu koju nisu ispitali i odobrili čuvari zakona, pa bila ona Ijupkija i od T am lrovlh' i Orfejevih himni. 7 11 ti Symp. 1. IH II. Svi doista zajednički imate oduševljenje i /unos Iilo/ofa (Sokrata): stoga svi ćete č u ti... a sluge, i ako je tu neki drugi neposvećen i neobrazovan, dvokrilnim vratima za­ tvorite uši Usp. IUST. coh. 15 (Orph. fr. 245, 1 Kern], O nim a kojima je dopušteno reći ću: neposvećeni zatvorite vrata! H 116], Tim . p. 40 D. Govoriti o ostalim božanstvima i upoznati postanak to je zadaća koja nadilazi naše snage, zato treba vjerovati onim a koji su prije govorili i koji su, kao potom ci bo­ gova, kako su govorili, pouzdano poznavali vlastite p re đ e ... Tako dakle neka je za nas utvrđeno i izloženo pokoljenje ovih bogova, kako su oni utvrdili: Djeca Geje (Zemlje) i Urana (Neba) bili su O kean i Tetija, a njihova Forkis, K ron, Reja i njihov porod; od K rona i Reje rodi sc Zeus, Hera i svi za koje znam o da su rečena braća njihova i svi drugi njihovi potom ci. 9 [24]. ARISTOT. Metaph. 11, 6. 1071 b 26. Ali također, bilo tla se držim o onoga što tum ače teolozi prem a kojim a se sve stvari I. T a m ir je k a o i O rfe j m ito lo š k o lice.

12

PREDSOKRATOVCI

rađaju iz Noći ili kako filozofi prirode kažu da su »sve stvari bile zajedno«1 (59 B li, dolazi se do iste nem ogućnosti. 13, 4. 1091 b 4. U tom e se jednako slažu i stari pjesnici, gdje kažu da ne kraljuju i ne vladaju oni koji su prvi bili kao Noć i Nebo ili Haos’ ili O kean1 nego Zeus. 10 [ 2 5 ] ----- A 3. 983 b 27. Tu su onda neki koji smatraju da su i prvi teolozi, koji su živjeli u prastaro vrijeme m nogo prije sadašnjeg pokoljenja, prirodu na isti način zamišljali (kao Tales). O keana i Tetiju učinili su roditeljim a postanja (usp. B 2) i zakle­ tvom bogova vodu od sam ih pjesnika nazvanu Stigom .’ Zaista najviše treba poštovati ono što je najstarije, a zakletva zaslužuje najviše poštovanja. A da li je to mišljenje (doksa) o prirodi staro i od iskona, stvar je nejasna (usp. B 11). 10a [26 ] ARIST. de gen. anim. B 1. 734 a 16. Ili dakle svi dijelovi, kao srce, pluća, jetra, oči i svaki drugi, skupa nastaju, ili jedan poslije drugog kao u takozvanim Orfejevim pjesmama; on­ dje naim e kaže da se živo biće rađa poput pletenja mreže. 11 I2 7 I — de anim a A 5. 410 b 22. Čini se da biljke žive ne sudjelujući ni u kretanju ni u opažanju i da mnoga živa bića ne posjeduju moć mišljenja (dianofa). A ako bi netko to i dopustio i postavio um (nus) kao neki dio duše a tako i m ogućnost opa­ žanja, ne bi se tako moglo govoriti uopće o svakoj duši niti o nijednoj duši u njezinoj potpunosti. Isto je tako i s učenjem u takozvanim orfističkim pjesmama. O ni kažu da duša iz Cjeline ulazi u one koji dišu, nošena vjetrovima. K tom e PH ILO P. p. 186, 24. Reče »u takozvanim«, jer se ne čini da su pjesme Orfejeve kao što i sam potvrđuje u spisu 0 filo zo fiji (fr. 7 Rose); ali učenja (dogmata) jesu Orfejeva, a njih je, kažu, O nom akrit sažeo u stihove (usp. dalje cap. 15). AELIAN, V. H. VIII 6. Kažu da od starih Tračana nitko nije bio p ism e n ... zbog toga se usuđuju tvrditi da nije postojao m udrac Orfej tračkog roda, a njegove su pjesme (mitovi) inače lažne: to potvrđuje Androtion fr. 36 F H G I 375. TATIAN 41 p. 42,4. Orfej je živio u isto vrijeme kao i Heraklo; a inače kažu da je pjesme, koje se njem u pripisuju, sastavio O nom akrit A tenjanin, a živio je u 2. A n a k s a g o rin o u č e n je .

3 . Teogonija 1 1 6 — 125 . 4. I lija d a 14, 201, 2 45. i d. 5. I lija d a 2, 755.

ORFEJ

13

vrijeme Pizistratida, oko 50. olimpijade (580 —577). Orfejev uče­ nik bio je Muzej (Musatos). 12 [28]. DAMASC. de princ. 124. Teologija koju je peripatetik Budem" pripisao [fr. 117 Spengel], Orfeju sasvim je prešutjela spoznajno (noeton)... a Noć je učinila počelom (arhe), a od nje počinje i H om er, iako nije izveo produženo rodoslovlje. Ne može se zaista prihvatiti Eudemova tvrdnja da H om er počinje od Okeana i Tetije (usp. II. XIV 302: »I Okeana, bogom početak, i Tetiju majku*). O čito on dobro zna da je Noć tako izvanredno znam e­ nito božanstvo te je i sam Zeus poštuje: »Bojeći se Noći učiniti na žao brzoj.« (II. XIV 261). A i sam H om er m ora započinjati od Noći. Mislim da je Heziod pripovijedajući da je najprije nastao Haos, nazvao Haosom prirodu koja je nedokučljiva sam om razu­ mu a u sebi sve sadržava,' a izvodi odatle kao prvi Zem lju kao neki početak čitavog pokoljenja bogova. Ako ne baš Haos kao drugi od dva počela, potom Zem lju, Tartar i Eros kao mišljeno trojstvo, a Eros um jesto trećeg počela, mišljenog kao vraćanje" (tako to naziva i Orfej u R apsodijam a)... [Usp. 123 = 60 K. (I 316, 18)1. U tim je navedenim orfičkim Rapsodijama na neki način teologija o misaonom svijetu, koji tum ače i filozofi postav­ ljajući Krona um jesto jednog počela svih stvari, um jesto dva p rin­ cipa Eter i Haos, i umjesto postojećeg (bića) stavljaju (svjetsko) jaje i tako sastavljaju tu prvu trijadu (bogova); a u drugu trijadu uvode oplođeno jaje koje rađa boga ili bijeli plašt ili oblak jer iz njih iskače Fanes.'' A o sredini filozofiraju jedanput jedno, a drugi put d ru g o ... Treću generaciju čine Metis kao um, Erikepcj kao sila, a sam Fanes kao o ta c .. . Takve je vrste obična orfička teologija. ACHILL. Isag. I 4 p. 33, 17. Za raspored koji smo dali krugu Orfici kažu da je sličan onom u jajima: naim e funkciju koju ima ljuska u jajetu, ima nebo u svemiru, i kao što je eter priljubljen unaokolo neba, tako je i kožica uz ljusku. 13 [54] DAMASC. de princ. 123 [i 317, 15 R.l Teologija, koju je prenio H ijeronim "’ i H elanik (to jest Orfička teologija), pa ako se i ne radi o istom autoru, ovako se izražava: »U početku bijaše voda i materija, iz koje se skrutila zemlja*. Postavljajući prije svega 6. 7. 8. 9. 10.

A ris to te lo v u č e n ik . N o jo š b e z reda. D a m a sk e n o v o n e o p la to n s k o tu m a č e n je . F a n e s n a z v a n E rik e p c j, a to je = D io n iz u o d n o s n o E ro su . N e p o z n a t a u to r.

14

PREDSOKRATOVCI

ova dva počela, vodu i z e m lju ... Poslije ta dva, a to su voda i zemlja, treće počelo rodilo se iz njih, zmaj s dvije prirasle glave, jedna bika a druga lava, po sredini lik boga a na plećima ima krila, nazvana je Kronos koji ne stari i Heraklo. S njim e je Ananke (Nužnost), koja im a istu prirodu, i A drasteja," bestjelesna, raširena po svemu svemiru (kozmosu), dosežući i do sam ih nje­ govih granica. Ovo je, sm atram , određeno kao treće počelo sastav­ ljeno prem a supstanciji samo što je o n ,! postavio to kao muško -žensko, za oznaku uzroka koji sve ra đ a ... Taj K ronos, zmaj, rađa trostruki rod: vlažni Eter, Haos beskrajni i treći osim toga Ereb m ag len i... A među njim a K ronos rodi jaje... 1 kao trećeg uz ove bestjelesnog boga, sa zlatnim krilima na leđima i bikovskim glavama priljubljenim na bokovima a iznad glave gorostasan zmaj pod krinkom obličja svakovrsne životinje... I ta teologija veliča Protogona" i naziva ga Z eusom uređivačem svih stvari i posvemašnjeg svemira, zbog toga se naziva i P an". A TH EN A G . 18 p. 20 Schw. Orfej je prvi i njihova im ena (bogova) izmislio i razložio im koljeno i kazao stvari koje je svaki od njih izvršio i kod njih Orfika je uživao ugled da je teologizirao na istinitiji način, a s njime se u mnogim stvarima i H om er slaže, osobito što se tiče bogova, kad i on izvodi njihov prvi postanak iz vode: »Okean, kojino je počelo svih stvari, [li. XIV 20li. Voda je po njem u bila počelo svih stvari, iz vode je nastalo blato, a iz obojega je rođena životinja-zmaj s prisađenom lavljom glavom, a po sredini lik bo­ žanstva, im enom Heraklo i Kronos. Ovaj Heraklo pak rodi pregolem o jaje, koje je, ispunjeno životnom silom roditelja, bilo od trenja prelom ljeno na dvoje. Polovina gornjeg dijela postala je U ran” , a ona od dna Z em lja16, odatle proizađe neki dvotjelesni17 bog. Spojivši se sa Zem ljom , U ran rodi ženska (božanstva): Klotu, Lahezu, A tropu i muška: H ekatonhcjre" Kota, Giga, Brijareja i Kiklope Bronta i Steropa i Arga. Njih je, okovavši ih, bacio u Tartar kad je saznao da će biti svrgnut s vlasti ođ svojih sinova. Zbog toga rasrđena Zem lja rodi Titane: 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18.

N c u k lo n iv a . S astav ljač rap so d sk c Teogotiije. P rv o ro d c n i bog . Svcbog. U ra n o s »■ b o g n eba i s a m o n e b o . G c ja , b o g in ja z em lje i s a m a z em lja. M uškožensko. S to ru k i.

I ORFEJ

15

Djecu Vranovu poštovana porodi Zemlja, imenom ih Tilani nazva, jer kazniše velikog Urana zvjezdanog. 14 [23l. fDEMOSTH.] c . Aristog. 111. Orfej, koji nam je otkrio presvete misterije, kaže da neum itna i uzvišena Dike (Pravda) sjedi uz Zeusov tron pazeći na sve što se odnosi na ljude. 15 It. 221). MARM. PAR. FG rH ist. 239 A 14 II 995. (O tud Orfej, Eagra i Kaliope) sin, sastavi vlastitu poeziju, otm icu Kore i D em etrino traženje kćeri (tj. Kore) i njen usjev (što ga je vla­ stitom rukom dovršila i poučila m noštvo (?)) onih koji preuzeše p lo d ... Usp. THEM IST. or. 30 p. 422 D ind. O R PH . Argon. 26. D em etrino lutanje i Perzefonina velika tuga i kako bijaše zakonosna.” 15a [49]. PAPYR. BEROL. 44 s II st. prije n. e. [Beri. Klassikertexte V 1,8] (Parafraza jedne orfičke verzije H im n e Demetri). col. 1, 1 i d. (Orfej je bio sin Eagra) i Kaliope Muze; njega je kralj Muza, A polon, nadahnuo, odatle je, obuzet bogom, (složio him ne) koje je, malo dotjeravši, Muzej napisao. Pružio je Orfejeve misterije na obožavanje H elenim a i barbarima i za svaki obred bio je do potpunosti vjeran što se tiče upućivanja i misterija i posvetnih čišćenja i proricanja. Boginju D e m e tru ... col. 2. 1 i d. O njoj Orfej prenosi da je Zeusova sestra, drugi pak, majka; pobožnim a o tom e ne treba ništa spom injati. Zaista priča počinje od Zeusa i od D em etrine kćeri Perzefone, koja plete ljubice u prisutnosti Okeanovih kćeri a im ena su im, prem a Orfejevim stihovima. (Slijede im ena iz hom erske H im ne Demetri 418. 420 — 23). col. 3. Perzefonu je ugrabio A idonej20 dok je brala narcise. Zeus pomaže bratu, jer izm eđu gromova i m unja šalje krdo crnih svinja (?) s kojima se dovode u vezu A rtem ida i Atena. D em etra ovamo brzo dojuri sa Sicilije.) col. 4. N esretnica oplakuje kćerku: Kaliopa, Klizidika i D em onasa (?), koje su došle s kraljicom za­ grabiti vode, pitaju D em etru kao neku sm rtnicu, nju koja je bila došla tjerana nevoljom: tako Muzej kaže svojim stihovima. Smisao obreda Kroka (šafrana) i H ijacinta (?). Slijede stihovi H im ne De­ metri, 8 i d. (Narcis), col. 5. Bijeg A idoneja = H im n a Demetri 17. 32 — 36. Hekata. col. 6. Baubo (kraljica) predaje D em etri svoga sina D em ofonta. O n čudesno napreduje, pom azan am bro­ 19- P rid je v a k D e m e tr e je r je lju d e n a u č ila ra ta rs tv u i z a k o n o d a v s tv u . 20. H ad .

16

PREDSOKRATOVCI

zijom , posvećen n oću o g n jem . Baubo opaža čaroliju i kriči ( = H im n a D em etri 249. 250). P o to m D em etra:) b e z u m n i ljudi koji p o d n o site n esreću, koji ne pred v iđ ate ni zlo što vam p rijeti, ni dobro. (Sljedeće je različito. P o to m stih 263. D ječak je spaljen, col. 7. boginja se otkriva): Ja sam D e m e tra koja daje g o d išn ja doba i lijepe plodove donosi. K oji je nebeski bog ili tk o je od sm rtn ih ljudi ugrabio Perzcfonu i zaveo n jen o m ilo srce? (Slijedi povratak K eleja i dalji o štećen i o d lo m ak na p ap iru su do T rip to le m a (7, 19). Z aključak 7, 20): »odatle se Povratak kaže«. 16 [29l. A P O L L O N . R H O D . 1 494. I Orfej ju/dižući ljevicom citru začinjaše pjesmu. Pjevaše kako Zemlja, Nebo i kako Alore najprije tvore jedinstvenu međusobnu cjelinu pa se iz toga neskladna skupa jedni od drugih odvojiše; i kako sada zauvijek stalno na Nebu mjesto imaju Zvijezde, Mjesec i putanje Sunca; i kako se podigla brda i kako se bučne rodiše rijeke skupa sa nim fam a svojim i sve što gmiže kako se rodi. 1 pjevaše kako su isprva Ofion i Eurinoma, Okeanida, vladali na snjegovitu Olimpu; kako je polom, jedan pred silom i snagom morao Kronu ustupiti vlasi a druga Reji i baciše se odatle u Okeana vale. Ovi su od tada vladali nad blaženim, božanskim Titanima, dok Zeus, još dijele, još neiskusna duha, prebivaše u pećini Dikte, i dok ga još Kiklopi od Zemlje rođeni nisu ojačali munjom, grmljavinom i sijevanjem: jer to Zeusu donosi slavu. 17 [,32a]. Z la tn i listići iz Petelije (Strongoli), IV — III st. prije n. e. (I. G. XIV n. 368 K aib el; H A R R IS O N - M U R R A Y , Prolegomena, 1. A uflage, str. 661 i dalje; C O M P A R E T T I, L a m in ette orfiche [Firenze 1910, p. 32], O p širn a literatu ra o o v o m i sljed e­ ćem Nr. b. K ern . O rp h . S. 104; usp. i R a th m a n n Q u aest. Pyth. O rphycae E m p. Diss. H al. 1933. 134 i d. Naći ćeš vrelo lijevo od Hadovih dvora i uz njega zasađen bijeli čempres: lome se vrelu blizu ne približuj! Naći ćeš drugo, iz jezera Mnemozine svježa protječe voda; naprijed stoje čuvari.

ORFEJ

17

Reci im: »Čedo sam Zemlje i Urana zvijezdosjajnog, nebeski moj je rod, a to i sami znate. Gorim od žeđi i ginem. Odmah mi svježe podajte vode koja iz jezera Mnemozine navire«. Dat će ti tada piti iz božanskoga vrela i odsele sa svima herojima ti ćeš kraljevati. 17a [32bl. Z la tn i listići iz E le u te rn c (K rcta), II st. pr. n. e. IB. C. H ell. X V II, p. 121; H A R R IS O N - M U R R A Y , p. 6 6 2 ; C O M PA R E T T I, p. 37l. A. Gorim od žeđi i ginem. B. Pij sada na mome vrelu vječnome što je desno, uz čempres. Tko si? Odakle? A. Sin sam Zemlje i Urana zvijezdosjajnog. 18 [32cl. Z la tn i listići iz T urija, iz istog v rem en a kao i br. 17. [I. G. X IV 641, 1; C O M P A R E T T I, p. li. Dolazim čista od čistih, o kraljice podzemnog svijeta, 0 Eukle, od Eubuleju i drugi bogovi besmrtni 1 ja se dičim što sam od vašega blažena roda a savlada me Moira i drugi bogovi besmrtni {...) i munja zvjezdano sjevna. U letu izbjegoh iz žalosna i mučna kruga i žuđenoj kruni stigoh nogama brzim na njedra kraljice stižem, vladarke podzemlja, . žuđenoj kruni stigoh nogama brzim. (Odgovor boginje): -Kako si blažen i sretan, od smrtnika po­ stat ćeš bogom«. Jare u mlijeko padoh.1' 19 [32d], Z la tn i listići iz T urija [I. G. X IV, 642,2; C O M P A R E T ­ T I, p. 21], Potječem čista od čistih, o kraljice podzemnog svijeta, 0 Eukle, o Eubuleju i svikoliki bogovi i demoni, 1 ja se dičim što sam od vašega blažena roda, pa ako pretrpjeh kaznu radi nepravednih djela Moira me savlada (?) {... ...) munjom bljeskovitom. Sada moleći dolazim pred sjajnu Perzefonu da bi me milostiva uputila na prebivališta blaženih. 21. Jare se prinosilo kao žrtva Dionizu. Zalijevalo se mliickom i vinom. Bilješke sastavili redaktori.

18

PREDSOKRATOVCI

19a [32g], Z latni listići iz Rima [H ARRISO N - MURRAY, p. 672; DIELS, in Kleinerts Phiiotesia, Berlin 1907, p. 39; COMPARETTI, p. 43l. Potječem čista od čistih, o kraljice podzemnoj’ svijeta, 0 Eukle, o Eubuleju, presjajna kćeri Zeusa, imam od Mnemozine slavan ovaj dar ljudima. »Cecilijo Skundina, ulazi, po zakonu postavši boginja«.

20 [32 f], Zlatni listići iz Turija [i. G. XIV 642; COM PARETTI, p. 6], A kad duša ostavi svjetlost Sunca, desnom stazom mora ići, sva dobra ona čuva. R aduj se iskusivši trpnju koju još nikada prije iskušao nisi: bog si od čovjeka ^postao; jare si u mlijeko pao; raduj se, raduj se desnom prolazeći stazom po svetim livadama i Perzefone po gajevima.

21 [47]. Z la tn i listići iz Turija [Diels, Orfička him na Demetri (u Spomenici za Gomperza) pp. 1 i d.; COM PARETTI, p. 10l. Usp. gore B 15 i IUSTIN. coh. 17 (Orph. fr. 48 Kern). Usp. B 15. Kćerka Reje praroditeljici majci Zemlji reče: . .. Demetre. .. svevidni Zeuse... Helije Vatro kroz sva naselja ideš kad se pobjedničkoj Slavi 1 Sreći pojaviš { i ujedno) svedokučljivu Usudu, svojim bezgra­ ničnim gospodstvom, slavni bože, obogaćuješ sjaj; ti sve krotiš, sve svla­ davaš i sve omamljuješ. Usud svakako treba podnijeti. Vatro, vodi me majci ako natašte znam podnijeti, natašte u toku sedam dana ili danju? odmarati se. sedam dana ti bijaše natašte, 0 Zeuse Olimpijče, i svevidni H elije...

22 l33l. Clem. Stro. V 49 (II 360 St.) Z ar ne kaže Epigen razlažući o Orfejevoj poeziji da se osobi­ tosti kod Orfeja označavaju, i to »tkalački čunak sa zavinutim točkovima« je plug, »navitak na tkalačkom stanu« su brazde; iz­ razom »nit navitka« označava se alegorijski sjeme i »suze Zeusove« označuju kišu. »Moire« označuju mjesečeve faze, i to trideseti dan, petnaesti i mlađak (početak mjeseca). Zato te faze Orfej zove »bjelohaljke« jer su faze svjetla. I nadalje, »cvjetić« je proljeće zbog svoje prirode; »nerad« je noć zbog počinka, »Gorgonino lice" je

MUZEJ

19

mjescc zbog njegova lica; »Afrodita« je pravo vrijeme u koje treba sijati, kaže teolog. Usp. 58 C, 1, 2. 23 131] Papirus misterija, početak III st. pr. n. e. D esno nedo­ staje veliki dio. [Greek papyri from Gurob, edited by G. SMYLY, C unningham Memoirs n. 12, D ublin 1921, n. 1; M. TIERNEY, The Classical Ouarterly, XVI (1922) p. 77l. Fragm ent je toliko oštećen (osim pojedinih riječi) da je teško uspostaviti povezan smisaoni sadržaj.

2 [67l. MUZEJ (Musaios) A. ŽIV O T I SPISI Usp. I 2, 15; 4, 29; 5, 3. 33; 7, 12. 23; 10, 24.

1. SUID. Muzej eleuzinski, iz A tene, sin A ntifem a koji je sin Eufema, sina Ekfentova, koji je sin Kerkiona, što ga je Tezej nadvladao u boju, i žene Selene. Epski pjesnik, Orfejev učenik, prem da je od njega stariji. U punom cvatu bio je pak pod drugim K ekropom ' i napisao je Savjete sinu Eum olpu, u četiri pjevanja, i mnogo drugoga. la. H ARPOCR. Muzej: spis Lizijin protiv M iksidem ove optuž­ be, ako je valjan [fr. 176, Sauppe O. A. 197 b 17 ] »Imao je dva mom ka koji su ga pratili, jedan po im enu Muzej a drugi Heziod*. Da je optuženi lukavo izmislio da na takav način naziva svoje sluge, to je očito. A što se tiče Muzeja Aristoksen* u svojim Praksadam antim a (!) [fr. 51 FH G II 284] kaže da su jedni tvrdili da je tračkog porijekla, a drugi da je (samonikli) starosjedilac Eleuzine. O-1njem u govore još drugi pa i Glauko [fr. 1 FH G II 23], 2. H ER M E Z IJA N A K T Leontija 15 i d. [kod A TH EN . XIII 597 Dl. N i Mertin sin, Muzej, pokrovitelj Harita, nije bez počasna dara pustio Antiopu; nju koja je posvećenima kod eleuzinskog žala ponudila radosni krik tajnih proroštva, u svećenika doličnoj pratnji 1. L e g e n d a rn i a te n s k i kralj. 2. A risto te lo v u č e n ik , p isa o je sp is e o m u z ic i.

PREDSOKRATOVCI

20

po ravnoj Rariji, u slavu Demetri; nju koju dobro znaju i u Hadu. 3. [ARISTOT.] M irab.’ 131. 843 b 1. D ok su A tenjani gradili D cm etrin hram u Eleuzini, kažu da je bio nađen brončani kip, opasan kam enjem , na kojem je bilo uklesano: *Ovo je grob Deiope« za koju jedni govore da je bila žena Muzeja, a drugi, majka Triptolcm ova. 3a. SC H O L . SO PH O C L . O ed. Col. 1053. Neki tvrde da je i E um olp izm islio posvećenje u m isterije koje se svake godine slavi u Eleuzini u čast D em etre i K ore. A n d ro n 4 [FG rH ist. 10 F 13 I 163] piše da nije (ovaj) E um olp izm islio posvećenje nego Eu­ m olp njegov peti potom ak. O d E um olpa je doista rođen Kerik, od njega E um olp, od njega A ntifem on, od njega Muzej pjesmotvorac, od njega E um olp koji je uveo u p u tu i postao hijerofant.’ 4. D IO G . LAERT. proem . I 3. K od A tenjana rođen je Muzej a kod Tebanaca Lin. K ažu da je onaj prvi sin E um olpa i da je Teogoniju i Sferu on prvi sačinio i da je tvrdio da iz jednoga sve stvari postaju i da se sve u isto vraćaju [Lobon fr. 5 Cronertl.6 5. Paus. I. 22, 7 I još od slika (u Pinakoteci) nalaze se mladić koji nosi vrč i rvač kojega je nacrtao T im enet, a to je Muzej. A ja sam pročitao pjesm e u kojim a stoji da Muzej leti, Borejev dar. N o m eni se čini da je to učinio O nom akrit. Ta ništa i nije pouz­ dano M uzejevo osim him n a D em etri sastavljena za Likomide (usp. B 20). 5a. PLA TO Rep. II 363 c. Muzej i njegov sin (Eum olp) pra­ vednim a obilno darivaju, u im e bogova, još divnija dobra (nego H eziod i H om er). Svojom pričom oni ih, doista, dovode u Had, posjedaju ih za stol, sprem aju im gozbu posvećenih i, ovjenčavši ih vijencim a, ostavljaju ih da sve vrijem e provode u pijanstvu, držeći da je vječito pijanstvo najbolja nagrada za vrlinu. .. bezbožne i nepravedne zaranjaju u blato u H adu i prisiljavaju ih da nose vodu u s i tu ... (potpuni tek st 1 B 4). 3. N c p ra v i A r is to te lo v s p is 0 č u d n o v a tim

vije stim a .

4. H is to r i č a r (vid i J a c o b y F G r H is t . I 480). 5. P o s v e tn i s v e ć e n ik . 6. D io g e n L a e rtije p r e n o s i n a M u z e ja m iš lje n je s ta r ih M ile ć an a .

MUZEJ

21

6. SC H O L . A R IS T O P H . Ran 1033. Filohor (fr. 200 F H G I 417) tvrdi da je Muzej sin Selene i E um olpa; uveo je oslobađanja (?), m isterije i očišćenja. Sofoklo ga, pak, zove (fr. 1012) p ro ro ­ kom. 7. SERV. V ERG. A en. VI 667 (lat.) Muzej je bio teolog poslije Orfeja i o njem u postoje različita m išljenja; neki naim e hoće da je sin Lune, a drugi da je O rfeja i očito je da jc bio njegov učenik. Muzeju je naim e upućen prvi spjev koji je napisao O rfej [Orfej 1 A l] a naslov m u je Krater.7 8. MARM. PAR. FG rH ist. 239 A 15 II 995. E um olp, sin onog Muzeja koji od Orfeja je bio upućen u m isterije uveo je m isterije u E leuzinu i javno je iznio pjesm e svog oca kad je u A ten i vladao Erehtej sin Pandionov [1373 pr. n. e.L 9. D IO D O R . IV 25,1. (H eraklo) je stigao u A ten u i sudjelovao u eleuzinskim m isterijam a Muzeja, Orfejeva sina, koji je bio p red ­ vodnik u uvođenju u m isterije. 10. SC H O L. IN D IO N Y S. T H R A C . p. 183, 10 Hilg. Prem a nekim a (slova alfabeta) pronašao je Muzej, sin M etiona i Sterope, za vrijem e Orfeja. (O Muzeju kao pronalazaču heksam etra, usp. 68 B 16.). 11. O E um olpiji usp. B 11.

B.

FR A G M E N T I

Muzejeve teogonije knjiga I, II, III . . . 1 [4 K ern (Rostock 1898)1. SC H O L. A PO LLO N . R H O D . III 1179- U trećoj 'T itanografijF [?] Muzej kazuje kako se K adm o uputio iz Delfa, a njega je na p utu predvodila krava. v 2 [5l. SC H O L . A PO L L O N . R H O D . IV 156. U ovim i u slje­ dećim stihovim a kaže da je Medeja, sipajući neki lijek na sm reku, svojim čarobnim pjevanjem privukla zmaja . . . a sm reka (smrčika) je trnovito drvo, A polonova svojina, kako se govori u trećem od spjevova što se M uzeju pripi: 7. O b r e d n i v rč. 8. R a d i se v je r o ja tn o o

Titanomahiji

22

PREDSOK.RATOVCI

3 [2ll. ARIST. hist. anim . Z 6. 563 a 18. O rao snese tri jajeta, dva od njih izleže kako je i u stihovim a što se pripisuju Muze­ ju: Tri ih snese, dva izleže, a o jednom se brine. 4 [24]. CLEM. Str. VI 5 (II 424, 26 St.). Budući da je Muzej napisao umijeće je uvijek mnogo bolje od snage

H om er kaže: »Pameću više vrijedi drvosječa negoli snagom« [i 1. XXIII 315] i opet Muzejevi stihovi: 5 [25] Kako i žitorodno polje listove rada pa jedno gine na kopljima ’ a drugo pak raste, tako protječe mijena roda i plemena ljudskog,

H om er mijenja: »Jedno po zemlji lišće«, itd. [II. VI 147 — 8].10 6 [p. 14]. CLEM. Str. VI 25 (II 442, 3 St.). P otpuno prisvojivši tuđe stvari, izniješe ih kao svoje vlastite poput Eugam ona Kirenejca s obzirom na cjelovitu knjigu Muzeja 0 Tesproćanima. 7 [ 2 3 ] .----- VI 25 (II 442, 15 St.). H eziod je [fr. 164 Rzach2] sastavio (sljedeće stihove) o M elampu: A znati je ugodno što za smrtnike uči niše besmrtni, znak jasan 0 niskom i 0 plemenitom.

i sve kako slijedi, uzevši doslovce od pjesnika Muzeja. 8 [3]. ERATOSTH. Catast. 13 Na tom mjestu prikazani su Koza i Jarići. Muzej pak kaže da je Zeusa, tek rođenog, Reja povjerila Tem idi; Tem ida pak preda novorođenče A malteji; a ona, koja je imala kozu, prihvati ga i dade hraniti Zeusa. A Koza je bila tako strašna kćerka Helija da su bogovi oko Krona, prestra­ šeni od djevojčina izgleda, zamolili Geju da je sakrije u neku podzem nu pećinu na K reti; i jednom sakrivena, predana je na brigu Amalteji da njenim m lijekom othrani Zeusa. K ad je dječak porastao do mladića i sazreo za borbu s Titanima, a jer nije imao oružja određeno je da mu kozja koža bude oružje jer je ona bila 9. M c to n im ič k i: o d jase n o v a d rv a iz r a đ e n d rž a k k o p lja (koplje). 10. J e d n o p o z e m lji lišće razb acu je v jeta r, a d ru g o U š u m i b rsn a to j raste , k ad p r o lje tn o n a s ta n e d o b a. (M a re tić — Ivšić, Z a g re b , 1961).

MUZEJ

23

neranjiva i zastrašujuća i jer je nasred leđa imala G orgonin" obraz. Izvršivši sve to, Zeus se pokazao dvostruk u svojoj vještini, sakrivši kozje kosti s preostalom kožom kojoj je udahnuo besm r­ tan život: kažu da je ona tako nebeska zvijezda (postala a Zeus nazvan egidonošom). LACT. inst. div. I 21, 39- (lat.) Muzej svje­ doči da je Zeus boreći se protiv Titana kao štit upotrijebio kožu takve kozice, stoga ga pjesnici nazvaše egidonošom. Usp. Epim enid 3 B 24 5 I 37, 7. 9 llOl. H ARPOCR. Melita je općina K ekropide (Atike). Filohor u trećoj knjizi [fr. 74 FH G 1 396] kaže da je po H eziodu općina dobila im e po Meliti, ženi M irmekovoj, [fr. 106 Rz1], a, po Muzeju, od Dija, A polonova sina. 10 ll4], PAUS. I 14, 3. I u Muzejevim stihovima, ako su doista njegovi, kaže se da je T riptolem sin O keana i Geje Usp. Pherekydes kod Apollod. bibl. I 32 FG rHist. 3 F 53 I 76. 11 ll3]. — 5, 6 kod Grka postoji pjesničko djelo, stihovim a je dan naslov Eumolpija, a pripisuju se stihovi Muzeju sinu A ntiofemovu. U stihovima se govori da je ovdje [u Delfima] zajed­ ničko proročište Posejdonovo i Gejino, da ona sama objavljuje proroštva, a Posejdonu je pak u proricanju pom oćnik Pirkon. Ovako i stihovi kažu: Glas iz Podzemnog svijeta odmah mudru prozbori riječ, i Pirkon bješe tu svećenik slavnog Enosigaja."

12 [ 15 ]. PH ILO D . de piet. 1 p 31 G. A Zeusu je, kako kažu, rascijepio glavu Hefest, a prem a Eum olpu ili pjesniku koji je sastavio to Palamaon. SCHOL. PIN D. 01. 7, 66. U Muzejevim stihovima govori se da je Palamaon udario Zeusovu glavu, kad je rodio A tenu. 13 [8i. PH ILO D . de piet. 97, 18 p. 47 G.'(Argo) ima četvore oči. Muzej pak kaže da je Argo rodio od K elene, A tlantove kćeri, »četiri Etiopljanina« i »kraljeve smrtnika«. 14 [ l ] . ----- 137, 5 p. 61 G. Neki govore da su sve stvari postale iz Noći i Tartara, drugi pak iz H ada i Etera; onaj koji je napisao Titanom ahiju kaže od Etera, a Akuzilaj [8 B l] od Haosa prvo­ bitnog. U stihovim a koji se pripisuju Muzeju napisano je da je najprije bio Tartar i Noć. Usp. 13, 16 p. 80 G. U drugoj knjizi 11. G o rg o n a , n a k a z n o č u d o v iš te . S v a tk o se s k a m e n io k a d je u g led a o n je z in u g lav u . 12. Z e m ljo tre s a c , p rid je v a k P o sc jd o n a .

24

PREDSOKRATOVCI

[Hrizipovoj 0 prirodi] s njihovim m išljenjima nastoji se uskladiti sastave koji se pripisuju Orfeju i Muzeju. 14, 18 p. 81 I u drugoj knjizi [0 prirodi] kaže da je Noć najranija boginja. 15 [2 ]. SCHOL. APOLLON. R H O D . III 1. U stihovim a koji se pripisuju Muzeju kazuje se o dva pokoljenja Muza, o onom drevnijem , iz vrem ena Krona, i o novijem od Zeusa i Mnemozine. 16 [6]. — III 1035. Muzej pripovijeda da se Zeus, zaljubivši se u Asteriju, s njom združio i združivši se, predade jc Perzeju, a ona m u rodi Hekatu. Usp. III 467. Muzej (kaže da je Hekata kći) Asterije i Zeusa. 17 [9 ]- — III 1377. Takve pojave (zvijezde koje padaju) Muzej kaže da se podižu iz O keana i gase se pod Eterom . O ne koje Muzej naziva zvijezdama, A polonije ih je uvjerljivo nazvao varnicama. 18 [7 ]. SCHO L ARAT. 172 p. 369, 24 Maas. Tales dakle tvrdi da su one iHijade] d vije... Muzej da ih je pet. SERV. in Vergil. Georg. I 138. (lat.) H ijad e... hraniteljice oca Libera, kako je na­ pisao Muzej, nazvane su Hijadama po bratu Hiju kojeg su opla­ kivale kad je bio ubijen u lovu. SCHOL. GERM. p. 75, 10 [Robert Eratosth. lio j. Muzej ovako pripovijeda: Etra rodi s Okeanom dvanaest kćeri, pet od njih stvorile su zviježđe Hijade, a njih sedam Plejade. Njihov jedini brat bio je Hij kojeg su sve ljubile i kojeg je u lovu ubio lav ili, prem a drugima, vepar. Plačući za njim one su nestale pa su jedne nazvane Hijadama, a druge Ple­ jadam a” Usp. SCHOL. ARAT. 254 p. 386, 13 M; HYGIN. II 21.

19 Il9l. T H E O PH R . hist. plant. IX 19, 2. A kao što kažu, tripolij" je, po H eziodu (fr. 229 R z'l i Muzeju, koristan za svaki ozbiljan posao; zbog toga iskapaju ga noću kad podignu šator.

13. H ija d e : z v ije z d e, n a v ije šta le su b u r n o i k išo v ito v rije m e . P le ja d e : z v ije z d e p lo v id b e — n jih o v im iz la s k o m u sv ib n ju z a p o č in je p o v o ljn o v rije m e za p lo v id b u . 14. B iljka: a s te r trip o liu m .

MUZ E J

25

HIMNA DION1ZU

19a [p. 13). ARISTID. Or. 41 (II 330, 16 Kcill. A od him ni i govora posvećenih Dionizu, one završene pripisujem o Orfeju, Muzeju i starim zakonošama. Usp. Pap. Berol. n. 44, 2 (Beri, klasični tekstovi V 1, 8; 1B 15 a) lOrfej] pun nadahnuća sačini him ne, koje je Muzej (prepisao sa neznatnim ispravcima). HIMNA DEMETRI ZA LIKOM IDE"

20 [20 ]. PAUS. IV 1, 5. Prvi su dakle u ovoj zemlji vladali Polikaon sin Lelegov i Mesena žena Polikaonova. K od te Mesene tajnu službu velikih Boginja uveo jc, došavši iz Eleuzine, K aukon sin Keleja, sina Flijova. Atenjani kažu da je sam Flijo sin Zemlje. S njima se slaže i Muzejeva him na D em etri sastavljena za Likomide.

PROROŠTVA Usp. 1 A H . 2 A 6. c. 25, 1

20a. H E R O D . VII 6. (Pizistratidi) bijahu došli u Suzu vodeći sa sobom O nom akrita A tenjanina, proroka i tum ača Muzejevih Proroštva pošto su se s njim pom irili. O nom akrita je naime iz Atene izagnao Hiparh, sin Pizistratov, jer ga je Laz H erm ionjanin zatekao na djelu gdje m eđu ona Muzejeva umeće proroštvo da će otoci oko Lemna nestati u m oru. Hiparh ga je zbog toga izgnao m akar m u je ranije bio veoma velik prijatelj. (Usp. 1 A lb). 21 [ 1 7 ] — V II 96. [bitka kod Salaminel vjetar Z efir zahvatio je mnogo krhotina razbijenih brodova i nosio ih na obalu Atike nazvanu Kolijada. Tako se ispunilo, kao i sva ostala, proroštvo koje su o ovpj pomorskoj bitki izrekli Bakid'6 i Muzej. (Dalje kod Herodota slijedi Lizistratovo proroštvo). 22 [ 18l Paus. X 9, 11. A tenjani su jednodušni u mišljenju da nije pravedan poraz što ih je zadesio kod Egospotam ia,’7 jer su 15. S ta ro a tič k i sv e ć e n ič k i rod. 16. G la s o v iti g a ta r iz B eotije. 17. 40 5 . p rije n. e.

26

PREDSOKRATOVCI

ih za novac bili izdali vojvode: Tidej i A dim ant, koji su primili darove od Lizandra.” Kao dokaz svome mišljenju navode Sibilino proroštvo... i spom inju druge stihove Muzejevih proroštava: Atenjane pak skobi olujina divlja radi zloće glavara, a utjeha njima će biti: dosta će zaista uništiti grad, a li platit će kaznu.

3 (68]. EPIMENID (Epimenides) A. ŽIV O T 1. D IO G . I 109 i d. Epim enidov otac, kako kaeuju Teopom p [FGrHist. 115 F 67 II 548] i mnogi drugi, bio je Festij; prem a drugim a bio je Dozijad, a prem a trećim a Agezarh. Rođenjem Krećanin iz Knosa, iako nije tako izgledao, radi duge kose. Jed­ noga dana otac ga pošalje u polje da potraži ovcu, ali, oko podne, skrenuo je s puta i zaspao u nekoj pećini i tako je spavao pedeset i sedam godina. Kad se probudio, stao je tražiti ovcu misleći da je spavao samo kratko vrijeme. Ne mogavši je naći, vratio se u polje, gdje je zatekao sve izm ijenjeno, a im anje u rukam a nekog stranog čovjeka. Nalazeći se u neprilici, uputio se u grad. Tamo je ušao u svoju kuću, a svaki na kog je naišao ispitivao ga je tkoje, sve dok nije našao mlađega brata, koji je tada već bio starac, i od njega saznao istinu. (110) Postavši vrlo poznat kod Helena, uživao je glas da je bogovima najmiliji. A tenjanim a pritisnutim kugom Pitija objavi proroštvo da očiste grad. O ni pošalju na Kretu brod i Nikiju, sina Nikeratova, da pozove Epim enida. A on, došavši u četrdeset šestoj olimpijadi [596— 593], očisti njihov grad i zaustavi kugu na taj način: uzme crne i bijele ovce, i odvede ih na Areopag. Tamo ih je pustio da idu kud koja hoće, a onim a koji su ih pratili naredio je da prinesu žrtvu bogu toga kraja na onom mjestu na kojem se svaka od njih zaustavi. I tako je suzbio kugu. Zato se još i danas po svim općinam a A tike m ogu naći bezim eni žrtvenici kao uspom ena na ondašnje izm irenje s bogo­ vima. Neki pisci kažu da je on za uzrok kuge sm atrao Kilonov zločin i pokazao kako ga treba okajati: zbog toga su ubili dva 18. S p a rta n s k i v o jsk o v o đ a .

* Bilješke s a s ta p ili red a k to ri.

EPIMENID

27

mladića, K ratina i Ktezibeja, i nesreća je odagnana. (111) Atenjani zaključe da m u se dade talent (novac) i lađa koja će ga odvesti na K retu. O n nije prim io novac, ali je začeo prijateljstvo i savez izm eđu K nošana i Atenjana. Vrativši se dom u svome, poslije ne mnogo vrem ena umre, kako kaže Flegon u djelu 0 dugovječnima [FGrHist. 257 F 38 II 119ll, proživjevši sto pedeset i sedam godina. A kako Krećani tvrde, živio je dvjesto devedeset i devet godina.. K senofan iz Kolofona [21 B 20], naprotiv, kaže kako je čuo da je živio sto pedeset i četiri godine. Sastavio je pjesm u Rođenje K ureta i K oribanata‘ i Teogoniju, u pet tisuća stihova; zatim Izgradnja lađe Argo i Jazonovu plovidbu u Kolhidu, u šest tisuća i p et sto stihova. (112). Sastavio je također prozna djela 0 žrtvovanju i o Kretskom ustavu, 0 M inosu i Radam antu2 ukupno četiri tisuće stihova. U A teni je podigao hram Eum enidam a, kako kaže Lobon iz Agra u spisu 0 pjesnicima [fr. 16 Cronertl. Kaže se da je prvi uveo posvetno čišćenje kuća i polja i izgradnju hramova. Im a ih koji kažu da on nije zaspao nego se neko vrijeme povukao u samoću zabavljen sabiranjem k orijenja... (Slijedi §113 Pism o Solonu.) (114) D em etrije kazuje da neki pričaju kako je E pim enid primio od Nimfa neko jelo i kako ga je čuvao u papku od goveda. Uzi­ mao je pom alo od tog jela i nikakvim oduzim anjem nije se praz­ nilo i nikad ga nisu vidjeli da jede. Spominje ga i Tim ej u drugoj knjizi [fr. 45 FHG I 20. l i Neki tvrde da mu Krećani prinose žrtve kao bogu. Pričaju čak da je posjedovao moć proricanja. Kad je tako vidio M unihiju' kod A tene, rekao je da A tenjani ne znaju kolika će im zla prouzročiti ovo malo mjesto, jer bi ga inače raznijeli čak i svojim zubima [B 10). To jc govorio m nogo vrem ena prije. Priča se da je on prvi sebe nazvao Eakom i da je Lakedem onjanim a predskazao osvojenje od strane Arkađana te se pravio da je često umirao i vraćao se u život. (115)... T eopom p u svojim Čudnovatim stva­ rima [FG rH ist. 115 F 69 II 5491 pripovijeda, da je, dok je gradio hram N imfama, zagrmio glas s neba: »Epimenide, ne Nimfama, nego Zeusu!« Krećanim a je pak prorokovao poraz Lakedemonjana od strane Arkađana, kao što je rečeno (114), i zaista su bili zarobljeni kod O rhom ena. O stario je u tolikom broju dana koliko 1. K u r e ti i K o r ib a n ti su b u č n i p ra tio c i a z ijsk e b o g in je p lo d n o s ti K ib e le . 2. M in o s i R a d a m a n t p ra v e d n i su c i u p o d z e m n o m sv ijetu . 3. P o lu o to k k o d A te n e s u tv rđ e n im lu č k im g ra d o m i lu k o m .

28

PREDSOKRATOVCI

jc godina spavao. I to priča T eopom p. M ironijan u svojim Jed­ n a kim a (fr. 1 FH G IV 454] kaže da su ga K rećani nazivali K uretom . A njegovo tijelo kod sebe čuvaju Lakedem onjani, u skladu s nekim proroštvom , kako tvrdi Sozibije Lakonac [fr. 17 FH G II 628], Postojala su još dva druga E pim enida, jedan, genealog, i treći koji jc na dorskom dijalektu pisao o Rodosu. (Uz 109 usp. A PO LLO N . Hist. m ir. 1; PLIN. N. H. VII 175). 2. SU ID . E pim enid, sin Fešta ili Dozijada ili Agezarha, i majke Blaste, K rećanin iz K nosa, stihotvorac. (O njem u živi predaja da mu je duša izlazila iz tijela kad god je htjela u pogodno vrijem e i da se ponovo vraćala u tijelo; dugo vrem ena poslije njegove sm rti pronađena je njegova koža išarana slovima.) R ođen je u tridesetoj olim pijadi [660 —57] pa je tako živio prije ili u vrijeme takozvanih sedam m udraca. A ten u je očistio od svetogrđa nad K ilonovim pristašam a' kad je već bio star, u 44-oj olim pijadi [604— li. Napisao je m noga djela u epskim stihovim a i u prozi neke m isterije, očišćenja i druge sastave enigm atičke vrste. O njem u piše zakonodavac Solon, spom injući očišćenje grada [iz D IO G . 1 64], Živio je 150 godina, a 60 spavao. A odatle je po­ slovica »Epim enidova koža« za skrovite stvari. 3. STRAB. X 479. Iz Fešta govore da je bio onaj E pim enid koji je izvršio očišćenja uz pom oć stihova, 4. A RISTO T. A th. Resp. 1. {Na tužbu) M ironovu {sudilo je tri stotine sudaca), iz plem ićkih obitelji, koji su se zakleli nad žrtva­ ma. K ad je zločinstvo utvrđeno, izbačeni su krivci (A lkm eonidi) iz grobova a rod njihov prognan u vječno progonstvo. Potom je K rećanin E pim enid očistio grad. Plut. Sol. 12. U to doba građan­ ski rat dosegao je svoj vrhunac i narod je
EPIMENID

29

su opet prešli u napad i A tenjani su izgubili N izeju i opet moradoše ostaviti Salami n u. U isto vrijem e neka praznovjerna strava i aveti zavladaše gradom ; vračevi stanu izjavljivati da žrtve ukazuju na zločin i skrnavljenja, koja zahtijevaju očišćenja. I tako je na poziv A tenjana, s K rete došao E pim enid iz Fešta. Njega kao sed ­ moga ubrajaju m edu m udrace neki koji izostavljaju Perijandra. Bio jc na glasu da jc osoba draga bogovim a, m u d ar u božanskim stvarim a, to jest u zanosnom nadahnuću i u m isterijam a. Z ato su ga njegovi suvrem enici nazivali sinom nim fe po im en u Balte i novim K uretom . K ad je došao i postao prijatelj Solonu, m nogo m u je pom ogao i prokrčio rfiu p u t do njegova zakonodavstva. U činio je snošljivim a izdatke oko svetih obreda, a A tenjane jc učinio um jerenijim a u izražavanju njihove žalosti spojivši neke svete žrtve sa pogrebnim svečanostim a i ukinuvši m noge grube i barbarske običaje kojih su sc ranije gotovo sve žene pridržavale (slijedi B IO). K ad su ga A tenjani, puni divljenja prem a njem u, htjeli obdariti velikim blagom i visokim počastim a, E pim enid je zatražio sam o granu svete m asline i, kad ju je dobio, otišao je. O vezi s K retom vidi T heophr. kod Porph. de abst. II 21 [31 B 128). 5. PLATO legg. I 642 D [Klinija K rećanin govori strancu A tenjaninu). M ožda si čuo da je ovdje živio E pim enid, od boga na­ dahnut čovjek, koji je bio u rodu s m ojom obitelji. D eset godina prije perzijskih ratova došao je k vama po nalogu božjeg proročišta te je ne sam o žrtvovao neke žrtve, koje m u je bog u p ro ­ ročanstvu odredio, već je rekao A tenjanim a, kad su se bojali per­ zijske vojske, da Perzijanci neće doći za deset godina, a kada dođu, da će otići ne obavivši ništa od onoga čem u su se nadali i da će više jada pretrpjeti nego zadati. Tada su dakle naši preci sklo­ pili s vama gostinsku vezu. Usp. III 677 D [poslije spom injanja Dedala, Orfeja, Palam eda, Marsije, O lim pa, Amfiona). Z naš li, K linijo, da si izostavio prijatelja, koji je upravo juče živio? — Misliš li m ožda E pim enida? — Da, njega. O n je, naim e, prijatelju, kod vas sve druge s'ilno natkrilio svojim izum om , koji je H eziod davno riječim a navijestio, ali ga jc istom on (E pim enid) svojim djelom ostvario, kako vi tvrdite. 1 Plut. sap. conv. p. 157 D. Neki zakon, koji nalaže da se uzdržava druge hrane, postoji i za E pi­ m enida, Solonova gosta; prinoseći ustim a sam o m alu količinu 5. P la to n , Z a k o n i, p r e v e o V. G o r t a n , N a p r ije d , 1 9 7 4 , 2. izd .

30

PREDSOKRATOVCI

nekog lijeka koji ima moć da utaži glad, a sam ga je napravio, on je provodio dan bez ručka i bez v ečere... Solon je pak govorio da se čudi što Ardal nije pročitao (Epimenidov) zakon o postu, koji je opisan u Heziodovim stihovima: onaj je bio prvi koji je pružio Epim enidu sjeme te hrane i koji ga je poučio da istraži »kako je velik probitak u sljezu i asfodilu« lopp. 4l]. Misliš li pak, reče Perijandar, da je H eziod imao na pam eti nešto takvo, a ne da je vas, kao hvalitelj štedljivosti kakav je bio, pozivao na naj­ jednostavniju hranu, kao najtečniju? D obar je naim e za jelo sljez a sladak je stručak asfodila. No čujem da se te stvari, koje utažuju glad i gase žeđ, uzimaju više kao lijekovi nego hrana i med i neki barbarski s ir... Usp. I 28, 34. 6. T H E O PH R . hist. plant. VII 12, 1. Je stiv i... i korijen asfodila i luka, ali ne čitav, već onaj nazvan Epim enidov, koji se tako zove po upotrebi. Usp. charact. 16, 13. Pozvavši svećenice naredio je da ga pročiste lukom ili mladim štenetom /' 6a. APUL. apol. 27 (lat.) O ne koji providnost svijeta suviše revno istražuju i prekom jem ije slave bogove, njih javno nazivaju magima, kao da znaju i praviti ono što znaju da biva; kao što su negda bili Epim enid i Orfej i Pitagora i O stanes i nadalje zazorna Empedoklova očišćenja, Sokratov daim onion (božanski glas) i Platonovo D obro (Agathon). 7. CLEM. ALEX. protr. 2, 26 [i 19, 25) (iz Pozidonijeva7 djela 0 bogovima]. Drevni Epim enid, koji u A teni podiže žrtvenike Obijesti i Drskosti. Iz istog izvora CIC. de leg. II 11, 28. Usp. 1 28, 16. 29. i d. 8. PAUS. I 14, 4. Pred tim hram om lEleuzinij u Ateni), gdje je i Triptolem ov kip, nalazi se brončani bik kao da ga vode na žrtvovanje. Ovdje je učinjen u sjcdećem stavu Epim enid iz Knosa, o kojem se kazuje da je, pošavši u polje i ušavši u neku pećinu, spavao. A san ga nije ostavljao prije nego m u je u snu prošla četrdeseta godina. Kasnije jc sastavljao stihove, čistio druge gra­ dove a m edu njima i A tenu. Heroj Atički: SERV. in Vergil. Georg. I 19. (lat.) Dječak pronašao je kuku i p lu g ... baš Epim enid, koji jc zatim nazvan Buziges, prem a Aristotelu fr. 386 Rose. HESYCH. s. v. Bu>:ygcs. Heroj atički, koji je prvi upregao volove pod jaram; zvali su ga Epim enid. 6 . P se su p rin o s ili H c k a ti k ao ž rtv u p o m ir n ic u za p o k o jn ik e . 7. S to ič k i filo z o f (135 — 145 n. e.). C ic e ro n se s lu ž io n je g o v im d je lo m 0 bogo­ v im a .

EPIMENID

31

B. FRAGM ENTI Epim enidova Teogonija ili proroštva, Kretske priče. I. PAUL. ad Tit. 1, 12. Reče jedan od njih (Krećana), njihov prorok: Krećani uvijek lažu, zle životinje, lijene trbušine.

CLEM. ALEX. Strom. I 59 (II 37, 21 St.). Kao sedmoga (od mudraca) jedni navode Perijandra iz Korinta, drugi Anaharzisa Skita, a neki Epim enida K rećanina, kojega spom inje apostol Pavao u poslanici Titu (slijedi citat). Iz toga izvora H IE R O N . comm . in. ep. ad. Tit. VII 606 Migne. (lat.) Kaže se da se isti redak nalazi u Proroštvima Epim enida K rećanina . .. napokon samoj knjizi je naslov Proroštva. Usp. ep. 70. I 666. (Gdje on dodaje: Zatim je od ovoga polustih preuzeo Kalim ah (l, 8 »Krećani uvijek lažu; i tvoju grobnicu, gospodaru, Krećani su sagradili, ali ti nisi mrtav: uvijek doista živiš«]. MAXIM. TYR. c. 38 (p. 439, 14 H obein = c. 22 p. 224 Dav.) Dođe u A tenu i drugi K rećanin, po im enu Epim enid; ni on sam nije mogao reći tko mu je bio učitelj, a ipak je bio čudesan u božanskim stvarima te je grad Atenjana uništavan” kugom i bunom spasio prinesavši žrtvu; čudesan bijaše u tom e a od drugih nije naučio nego su m u bili učitelji dugo spavanje i san. c. 10 (p. 110, 13 H obein = 28. p. 286 Dav.) U A tenu nekoć dođe čovjek Krećanin, po im enu Epim enid, s pri­ čom u koju je bilo teško vjerovati: pričao je da se (usred) dana, ležeći u pećini Zeusa Dikteja u dubokom snu kroz dugo godina, spojio u snu s bogovima i s razgovorima bogova i s Istinom i Pravdom. 2 [5 K ern de O rph. Cett. theog. p. 64]. AELIAN. nat. anim. XII 7. A doista govore da je i Nemejski lav9 pao s mjeseca, a govore doista i Epim enidovi stihovi: Je r i ja 1” sam doista Selene rod Ijepokose, one što, kipteći bijesom, sa sebe zbaci zvijer lava: zbog Here uzvišene u Nemeji on je zadavljen bio ( i ukroćen Herakla božanskom snagom i silom)." 8. 9. 10. 11.

R adi sc o b o rb i za v last u N e m e js k i lav p u s to š io je u T o su v je ro ja tn o M u zejev e D o p u n io D ie ls n a te m e lju

A te n i o k o 5 0 8 . U sp . U sta v a te n s k i 19, 2 , 2 0 , 3. o k o lic i N e m e je . U b io g a je H e ra k lo . riječi. H e z io d o v e Teogonije 3 3 2 .

32

PREDSOKRATOVCI

[usp. 59 A 77l. H ER O D O R O S kod TATIAN. 28. Kako nije ludo povjerovati H erodotovim knjigama o priči što se tiče Herakla, koju su po svoj zemlji razglasili da je sa mjeseca sišao lav, kojeg je potom ubio Heraklo? 3. ARIST. pol. A 2, 1252 b 13. Zajcdnica koja se osniva za svakidašnji život, to je, po prirodi, obitelj, njene članove Haronda naziva »drugovi stola«, a Epim enid Krećanin »drugovi ognji­ šta«. 4. ARIST. rhet. 3, 17. 1418 a 21. Teže je govorili javno nego suditi: a to jc prirodno, kad se odnosi na budućnost. Suđenje se pak dotiče onog što sc zbilo, što se može saznati već sada čak i vraćanjem, kako reče Epim enid K rećanin: on je doista proro­ kovao nc u odnosu na budućnost već na stvari koje su se dogodile, ali su nejasne. 5 [lK.I. DAMASC de princ. 124; I 320, 17 [Budem fr. 117 Spengel]. Epim enid jc postavio dva prva počela, Zrak i N o ć... od kojih jc postao Tartar, treće počelo, kako sm atram , a kao složena smjesa iz obojega; od njih su nastala dva Titana (tako nazvana razum na sredina), jer se »pruža« na oba, kao vrhunac i granica iz njihove uzajamne mješavine nastalo je jaje . . . a od njega je opet proizašlo drugo pokoljenje. PH ILO D . de piet. 47 a 2 p. 19. Prem a (stihovima koji se pripisuju Epim enidu, sve su stvari poslale od Zraka i Noći (na isti način kao što i) H om er (pokazuje) kako Okcan od Tctijc rađa bogove (kazujući): »I Okeana, bogom početak, i Tetiju majku (Maretić-Ivšić, II. 14, 201); (drugi) netko na njihovo mjesto postavio je K rona i Rcju, a neki pak sm atraju da su (Zeus i) Hera otac i majka bogova. 6 [3K.1 PAUS. VIII 18, 2. Smatrao jc i Epim enid K rećanin da je Stiks kći Okeana i da sc nije združila s Palantom nego s Pirantom , s njim e rodi E hidnu, pa ma tko bio taj Pirant. 7 [7 b K.] PH ILOD . de piet. 46 b 7 p. 18. H arpije,1' koje su bile (boginje) od (Borejinih sinova) . . . (18) E pim enid (naime) kaže da su (porod Oke)ana i Ze(mlje i da su bile ubijene kod Regija /?) 8 U K .l. ----- 61 b 1 p. 46. G Kažu (da je T ifon" napao kra­ ljevski dvor) Zeusov, (kao što Eshil) u Prometeju (V. 351 sgg.) i 12. P e rso n ifik a c ija

v jetro v a,

p o la

p tic e

p o la

g lad . 13. N e m a n sa s to g lav a k o je s u rig a le v atru .

žene.

S ta ln o

ih

m uči

n e u ta ž iv a

EPIMENID

33

Akuzilaj (9 B 7) i Epim enid i m nogi (drugi). Po Epim enidu, Tifon (popevši se u kraljevski dvor) dok je Z eus (spavao) i (dočepavši se vrata), čvrsto stane unutra; ali, (Zeus), pritekavši u pom oć i vidjevši da je kraljevski dvor zauzet, prem a kazivanju, ubije ga munjom. 9 l7a K .l.--- 92, 24 p. 43. Da su Harpije čuvale jabuke, kaže Akuzilaj (9 B 5); a E pim enid kaže i sve to i još da su bile sa Hesperidama. 10. PLUT. Sol. 12 (o Epim enidu, prem a A 4 —I 30, 20) A najveće je bilo to što je on žrtvama pom irnicam a i očišćenjima i građevinama očistio i posvetio grad učinivši ga odanim pravdi i više naklonim slozi. Govori se da je, kad je vidio M unihiju, poslije dugog razmišljanja, izjavio prisutnim a: koliko je čovjek slijep s obzirom na budućnost! A tenjani bi ovo utvrđenje izgrizli svojim zubim a, kad bi znali koliko će zla nanijeti gradu [V. I 28, 39 i d l 11. PLUT. de defect. or. 1 p. 409 E. Prenose priču po kojoj su se orlovi ili labudovi, donešeni sa krajnjih granica zemlje u njenu sredinu, spustili u nju, u P itu ,'4, blizu tako nazvanog pupka. Zatim , E pim enid iz Fešta, ispitujući priču (mit) kod božanskog proročišta i dobivši nejasan i dvosm islen odgovor, reče: Pupka^ ne bijaše ni u sredini n i zemlje n i mora ako neki i jesi ovdje bogovima je očit, a smrtnicima skrovit.

12 [5 Miilicr FHG. IV 405). SCHOL. APOLLON . R H O D . II 1122. Njih jc [Friksove sinove] kaže H erodor [FGrHist. 31 F 39 I 223] rodila Halkiopa, kćerka Eeta; Akuzilaj [8 B 25] i Heziod u Velikim Eejam a1’ (fr. 152) kažu pak, Iofosa, kćerka Eeta. A ovaj [APOLL. R H O D . I 1155 sg.] kaže da ih je bilo četvorica: Argo, Frontis, Melan i Kitisor. Epim enid dodaje Presbona kao peto­ ga13 [4 M.] SCHOL. A POLLON. R H O D . III 242. Epim enid potom govori da je Eet bio korintskog plem ena i da je njegova majka bila Efira. 14. Im e k raju n a P a rn a s u u F o k id i g d je je b ilo p ro ro č iš te A p o lo n o v o (D elfi). P u p a k k a m e n u h r a m u u D e lfim a s m a tra o se s r e d iš te m svijeta. 15. P o s lje d n je d vije k n jig e H e z io d o v e p je s m e o z n a m e n itim ž e n a m a zvale su se Eeje.

34

PREDSOKRATOVCI

14 18 K. 3 M l SCHOL. APOLLON . R H O D . IV 57. Epim enid kaže da se E ndim ion, dok je boravio kod bogova, strastveno za­ ljubio u Heru. Pošto se Zeus zbog toga razljutio, E ndim ion je zatražio da ga Zeus kazni vječnim snom. 15 (6 M l SCHOL. EURIP. Phoen. 13. Epim enid kaže da se Laj oženio Euriklijom, Ekfontovom kćerkom, od koje se rodi Edip. 16 [7. M., 6 K l SCHOL. EURIP. Rhes. 36. Epim enid kaže da su od Kaliste i Zeusa rođeni sinovi blizanci Pan i Arkad. SCHOL. TH EO CR . AMBR. I 3 p. 28 W ilamowitz. Epim enid u svojim pjesničkim djelim a kaže da su od Zeusa i Kaliste rođeni blizanci Pan i Arkad. 17 [2 M l SCHOL. PIN D . 01 I 127 [imena trinaestorice prosilaca koje jc pogubio Enomajl. O tom broju pogubljenih prosaca podudaraju se svjedočanstva Hezioda [fr. 147] i Epimenida. 18 li M l SCHOL. PIN D . 01. VII, 24 Herofil kaže da je Roda kći Poscjdona i Afrodite; E pim enid pak da je rođena od Okeana i da jc po njoj grad dobio ime. 19 [2 K]. SCHOL. SO PHO CL. Ocd. Col. 42 Epim enid kaže da su E um enidc bile K ronove kćeri; Od tijeg se rodile zlatna Afrodita Ijepokosa i Aioire besmrtnice i Erinije darovateljice. KRETSKE PRIČE

20. [D IO D O RJ V 80. Budući da se pisci o K retskim stvarima većim dijelom razilaze, ne treba se čuditi ako kažemo stvari o kojima se svi ne slažu; mi sm o zato slijedili one koji govore najuvjerljivije stvari i koji su dostojniji povjerenja, u nekim stva­ rima približavamo se E pim enidu teologu, a u drugim a Dosijadu, Sosikratu, Laostenidi (usp. X II 66 — 77). 21. ARAT. 163 -

164.

Sveta Koza, prema predaji zadoji Zeusa sisom: Kozu Zeusovu olenijskom“ pjesnici zovu.

16. O le n e , m je s to u E lid i. K a o z v ije ž đ e =

sid u s O le n ia e c a p e lla e = A m a lte a .

EPIMENID

22. ARAT. 30 -

35

35

]

Sa Krete se one [Kinosura, Helika ako je istina, po velikog Zeusa volji u nebo digoše, one koje ga, dok još bijaše dijete, u pećinu u mirisnu travu kod Ide planine staviše i hraniše, godinu dana Diktejski Kureti tada varahu Krona.

23. SCHOL. ARAT. 46. p. 349, 23. O Z m aju " sc pronio kretski m it, po kojem sc Zeus, kad m u se jednom približio K ron, preplašio i sebe pretvorio u zmaja a svoje dojilje u medvjedice i prevarivši oca, kad mu je oduzeo vrhovnu vlast, ovjekovječio je u arktičkom krugu neba ono što se dogodilo njem u i njegovim dojiljama. 24 [ERATOSTH.] catast. 27. Jarac. Izgledom je sličan Panu kozonogu, jer od njeg potječe. O d životinje ima donje dijelove i rogove na glavi. Bio je štovan jer je othranjen zajedno sa Z eu ­ som, po onom e što u svojim K retskim pričama svjedoči Epim e­ nid, i jer je s njime bio na planini Idi, kad se borio s Titanim a. Cini se da jc on pronašao rog i njim e naoružao svoje saveznike, a nazvan jc P aničnim '8 radi posebna zvuka koji je Titane gonio u bijeg. Zavladavši svijetom, Zeus je stavio m edu zvijezde njega i svoju majku, Kozu. A zato što je (našao) u m oru rog, kao poseban znak ima riblji (rep). Usp. 2 B 8 D IO D O R . XII 70. 25 [ERATOSTH.l catast. 27. O Vijencu. Govori se da je ovaj bio A rijadnin . . . onaj koji je napisao K retske priče kaže da je Dioniz došavši kod Minosa, želeći je ugrabiti, dao njoj taj dar kojim je Arijadna bila zavedena. Govore pak da je vijenac Hefestovo djelo, učinjen od žežena zlata i indijskog k am en ja... i da ga je zatim postavio m eđu zvijezde. Usp. D IO D O R . VI 4 ITERTULL. de coron. 7l.

17. Sazvježđe. 18. P a n , b o ž a n stv o š u m e i p a šn ja k a . S v o jo m p o ja v o m p la š io je lju d e i o d a tle n aziv p a n ik a .

36

V

P R E D S O K R A T O V C I

KASNIJE KRIVOTVORINE

26. LAUR. LYD. de m ens. IV 17. Epim enidovi sljedbenici pričali su da su Dioskuri muškarac i žena, i jednoga kao m onadu nazvaše vrijeme a drugu kao dijadu (dvojstvo) priroda: iz m onade i dijade potječe svaki broj živih bića i duša." Usp. 7 B 14.

19. T e k s t izra ž av a n c o p la to n s k u in te r p re ta c iju bro jev a. ’ B ilješke sastav ili r e d a k to ri.

37

II. ASTROLOŠKA POEZIJA ŠESTOGA STOLJEĆA 4 [68 al HEZIOD (Hesiodos) A. SPIS 1. PH ILIPP. Epinom . 990 A. N užno je da istinski astronom bude najm udriji, a ne da m otri zvijezde slijedeći Hezioda i sve ostale takove te da prom atra zapade sunca i svanuća, i tako re­ dom. 2. CALLIM. ep. 27 Heziodov ovo je pjev i način: a od pjevača on posljednji nije; a li najskladniju pjesmu njegovu slijedio je pjesnik iz Sola,1 Zdravo, o mile riječi, Aratove nesanice jake.

3. PLUT. Pyth. or. 18 p. 402 F. U stihovima prije (od Aristarha i drugih) pisali su Eudokso, H eziod i Tales (11 B 1).

B. FRAGM ENTI Heziodova Astronomija 1 (177 Rzach (1908)). A TH EN . XI 491 C D (iz Asklepijada iz Mirleje). Onaj koji je sastavio Astronomiju, koja se pripisuje Heziodu, uvijek ih naziva Pelejade:2 One koje smrtnici nazivaju Pelejade.

2 ( 1 7 8 ) .----- I opet Zalaze zimske Pelejade.

3 ( 1 7 9 ) .----- I opet: Tada se skrivaju Pelejade.

4. PLIN. nat. hist. XVIII 213. (lat) Heziod (pod njegovim je naime im enom ostala Astrologija) uči da se jutarnji zalazak Ple­ 1. A ra l k o je m u se p rig o v a ra d a jc o p o n a š a o H e z io d a . 2. P e le ja d e = P le ja d e . ‘B ilješke sa stavili re d a k to ri.

38

PREDSOKRATOVCI

jada zbiva kad se dovrši jesenji ekvinokcij; Tales (11 A 18), dva­ deset i petog dana poslije ekvinokcija. 5 (180). SCHO L. ART. 172 (2 —4, 254) H eziod pak kaže o njim a (Hijadama): nimfe H a rila m a slične Fesila i Koronida Ijepokruna i Kleeja Fajo dražesna i Eudora haljina dugih, plemena lju d i na zem lji njih H ijadam a zovu.

6 (181). (ERA TO STH .) catast. 1. O velikoj M edvjedici. Heziod kaže da je bila kći Likaona i da je prebivala u A rkadiji. A rtem ida ju je zatim odabrala da izvodi životinje na pašu po goram a. Kad ju je Z eus zaveo, neko vrijem e krila je tajnu pred boginjom , ali je naposljetku otkrivena, jer ju je A rtem ida vidjela dok se kupala, a bila je već pred sam im poro d o m ; boginja, gnjevna zbog toga, pretvori je u životinju i ona tako, postavši m edvjedica, porodi sina po im enu A rkad. D ok je boravila u goram a uhvatili su je neki kozari i predali Likaonu, nju i njen porod. Poslije nekog vrem ena m isli se da je, ne poznavajući zakon, ušla u sveto Z eusovo ne­ povredivo m jesto. D ok je, u pratnji svog sina i A rkađana, čekala da je, kako određuje zakon, ubiju, zbog prijašnje veze Z eus je ugrabi i prem jesti m eđu zvijezde i nazva je M edvjedicom zbog svega što joj se dogodilo. COM M . A RAT. Suppl. 8 p. 574 M. 0 njem u se (Boot) priča da je bio A rkad, sin K aliste i Zeusa; živio je na gori Likeju. K ad je Z eus zaveo K alistu, Lilcaon je, kao da ništa ne zna, p rim io Z eusa u goste, kako kaže H eziod, 1 ubivši novorođenče, postavi ga na stol za gozbu. (APOLLOD.) bibl. III 100. Eum el (fr. 14 K inkel) a i neki drugi govore da jc Likaon im ao kćerku po im en u K alistu. H eziod kaže da je ona bila jedna od nim fi, Azije (fr. 9 K inkel) da je bila kći Nikteja, Ferekid (FG rH ist. 3 F 157 I 100) pak Keteja. H Y G IN . astron. II 1. 7 (182). (ERATO STH .) cat. 32. O O rionu. H eziod kaže da je rođen od Eurijale, M inosove kćeri, i Posejdona i da je bio obdaren sposobnošću hodanja po vodi kao po zem lji. Stigavši na otok Hij, pijan od vina, silovao je M eropu, kćerku E nopionovu, a on ga je, kad je to spoznao i ne mogavši podnijeti uvredu, oslijepio i otjerao iz zem lje. Došavši potucajući se na L em nos, združio se s H efestom , a on m u, iz sažaljenja, pokloni na d ar svoga slugu, po im enu K edaliona, da ga vodi putem . Uzevši ga, O rion ga je

FOKOS

-

KLEOSTRAT

39

nosio na svojim leđima, a on m u je pokazivao put. Postoji m i­ šljenje da je došao na istok, i kad se združio s H elijem , iznova je zadobio vid; vratio se tako ponovo E nopionu da m u se osveti. Ali su njega sugrađani sakrili pod zem ljom . Izgubivši nadu da će ga o p et naći, otišao je na K retu i provodio vrijem e u lovu na divljač skupa s A rtem id o m i Latonom , obećavši, kako se čini, da će istrijebiti sve životinje na zemlji. Gea, (Zem lja) rasrđena, pusti ogrom nog škorpiona koji ga udari svojom bodljom , i ubije ga. Radi njegove hrabrosti Z eus ga postavi m edu zvijezde, zam o­ ljen od A rtem ide i Latone, a ,na isti način postavio je i Škorpiona kao sjećanje na njih i na djelo. 8 (183). D IO D O R . IV 85, 4 (M esinski tjesnac) Neki govore da se, kad su nastali silni potresi, raspukla kopnena prevlaka i nastao tjesnac pošto je m ore dijelilo kop n o od otoka. A pjesnik H eziod kaže suprotno, tj. budući da je ovdje bilo otvoreno m ore, O rion je protegao rt na vrh Peloride i podigao hram P osejdonu kojeg su osobito slavili ovdašnji stanovnici. Još kaže da je O rion, kad je sve to izvršio, prešao na Eubcju i tu boravio. Radi svoje slave uvršten je m edu zvijezde, zadobivši b esm rtn u uspom enu.

5 (69). FO K OS (Phokos) POMORSKA A STRO LO G IJA FOKA S OTOKA SAMA

Usp. 11 A 1, 23. B 1.

6 (70) KLEOSTRAT (Kleostratos) A. Z lV O T I SPIS 1. T H E O P H R . de sign. 4. Z ato su ovdje bili, po različitim m jestim a, neki astronom i koji su prom atrali pro m jen e zvijezda kao M atrikot u M ctim ni sa L epetim na i K leostrat na T enedu sa Ide i Fain u A teni sa Likabeta; kad je to spoznao, M eton je uredio veliku godinu od devetnaest sunčevih godina; Fain je naim e bio stranac' u A teni a M eton pak A tenjanin. 1. M e tc k (n a s c ljc n ik ) n ije im a o p u n a g r a đ a n s k a p rav a.

40

PREDSOKRATOVCI

2. SCYLAX fr. 95. N asuprot je otok T ened i luka; odatle je rodom astrolog Kleostrat. 3. ARAT. V. 2, 5 p. 324, 10 (Maass). Mnogi drugi (osim Arata) napisali su Pojave: i K leostrat i Sm int i Aleksandar Etoljanin, itd. 3a. CATALOG. A STRON. cd. Maass (W ILAM OW ITZ, Philologische Untersuchungen, XII, p. 121). K leostrat iz Teneda. 4. A TH EN . VII 278 A. Vrstan u kuhinjskoj vještini, A rhestrat u svojoj Gastrologiji (da se tako nazivala tvrdi Likofron u spisu 0 komediji, kao i za Astrologiju K leostrata s otoka Teneda) itd. B. KLEOSTRATOVA ASTROLOGIJA

1. SCHOL. EURIP. Rhes. 528. Parm enisk kaže da se pr dijelovi škorpiona zovu »prvi znakovi«, jer su tako im enovani starih, budući da zviježđe Boota s njima počinje zalaziti. Tvrdi da je K leostrat s otoka Teneda, drevni (astrolog) ovako govo­ rio: A kad trećega dana iznad osamdeset dođe (A rklofilaks sjajući, (na nebu/, tada znakovi prvi) škorpiona padaju u more sa osvitom zore.

2. PLIN. nat. hist. II 31 (poslije A naksim andra usp. 12 A 5). (lat.) Predaja govpri da je K leostrat potom opazio znakove u nje­ mu (zodijaku) i prve zvijezde Ovna i Strijelca. 3. HYGIN. astron. II 13 (lat.) [kao fr. 1, Parmeniskal. Govori se da je K leostrat s otoka Teneda prvi pokazao kozliće m eđu zvijezdama. 4. CENSOR. 18, 5 (lat.) O bično se vjerovalo da je ovu oktaeteridu ustanovio Eudokso iz Knida, ali drugi pronose da ju je prvi sastavio K leostrat s T eneda’ te da su potom i drugi na raz­ ličite načine izvodili svoje oktaeteride, umećući različito mjesece, kao što su učinili Harpal,* Nautel, M enestrat pa i drugi.

2. 3. 4. ‘

Č u v a r z v ije z d a M ed v jed a, o z n a č a v a o je p o č e ta k jese n i. O k o 520. p rije n.e. M isli se d a jc H a rp a l za K s e rk s o v u v o jsk u iz g ra d io m o s t p r e k o H e le sp o n ta . B ilješke sa sta v ili re d a k to ri.

41

III. RANA KOZMOLOŠKA I GNOMSKA PROZA 7 [7ll. FEREKID S OTOKA SIRA (Pherekydes) A. ŽIV O T I SPIS 1. D IOG . LAERT. I 116 i. cl. Ferekid, Babijev sin, sa Sira, po kazivanju A leksandra u djelu Nasljedstva lfr. 139 FH G III 240], bio je Pitakov učenik. O njem u T eopom p kaže [FGrHist. 115 F 71 II 550, usp. A 6] da je prvi pisao o prirodi i (postanku) bogova. 0 njem u se pričaju m noge i čudesne stvari: da je, šetajući po obali na Samu i spazivši neki brod kako jedri niz povoljan vjetar, rekao kako će za malo vrem ena potonuti; i potonuo je pred njegovim očima. Kad je jednom pio vodu zagrabljenu iz bunara, prorekao je kako će za tri dana biti potres, i zbilja se dogodio; da je, vraćajući sc iz O lim pijc u Mesenu, savjetovao svom dom a­ ćinu Perilaju da se iseli sa svom obitelji. Ovaj je to odbio, a Mesena je bila porobljena. (117) Teopom p u svojim Čudim a [fr. 71 ] kaže da jc rekao Lakedem onjanim a da ne štuju ni zlato ni srebro; da mu je to Heraklo naredio u snu, a ovaj je iste noći naredio kraljevima da slušaju Ferekida. Neki sve to pripisuju Pitagori [usp. A 6l. H erm ip pripovijeda [fr. 19 FH G III 40l da je, za vrijeme rata izm eđu Efeza i Magnezije, Ferekid, želeći da pobijede Efežani, upitao nekog prolaznika odakle je rodom , a kad m u je ovaj od­ govorio: »Iz Efeza«, »Povuci me za noge — rekao je — i ostavi me na zemlji Magnežana i javi svojim sugrađanima da m e poslije pobjede ondje sahrane, (118) i da je to naredio Ferekid«. Ovaj je prenio vijest i dan kasnije Efežani krenu naprijed i pobijede Magnežane i na označenom m jestu Ferekida, koji jc m eđutim umro, sahraniše i odaše m u veoma velike počasti. D rugi pak kažu da je otišao u Delfe i da se bacio s brda Korika. A A ristoksen u djelu 0 Pitagori i njegovim učenicima (fr. 3 FH G II 272) tvrdi da se razbolio i da ga je Pitagora sahranio na Delu. Drugi iznose da je završio život uništen od ušiju: kad m u je Pitagora došao u pohode i upitao ga kako mu je, proturio je prst kroz otvor vrata 1 rekao: »Koža pokazuje«. O datle filolozi upotrebljavaju tu izreku

42

PREDSOK.RATOVC1

za neuspjela djela; neki je upotrebljavaju za ona uspjelija, ali gri­ ješe. (119) Govorio je da bogovi stol nazivaju »žrtveni stol« (B 12). A ndron iz Efeza priča da su živjela dva Ferekida sa Sira, jedan astrolog a drugi teolog, Babijev sin, kojem u je i Pitagora bio učenik, Eratosten tvrdi da je bio samo jedan i da je onaj drugi bio genealog iz A tene (FGrHist. 3, I 58 i d. 386). Od Ferekida sa Sira sačuvana je i jedna knjižica koju je napisao a početak joj glasi: Z A S ' (B 1). Na otoku Siru sačuvan jc i njegov sunčani sat (usp. SCHOL. HOM. Od. XV 4041. (Slijedi Duriš i Ijon 36 B4. Zatim i jedan epigram Diogena Laertija). (121) Živio je u pedeset i devetoj olimpijadi (544 —41). (Slijedi Ferekidovo pisjgo Talesu). la. EUSEB. chron. Ol. 59 (59, 2 M 59, 4) (lat). Glasovit je Ferekid historičar. 2. SUID. Ferekid, sin Babijev, sa Sira (a to je otok, jedan od Kiklada, blizu Dela). Živio je za vrijeme lidskoga kralja Aliata, suvrem enik je sedm orice mudraca a rođen oko četrdeset i pete olimpijade (600 —597). Predanje je da je poučavao Pitagoru, ali da sam nije imao učitelja, nego se sam vježbao, kad je nabavio apokrifne knjige Feničana. Neki tvrde da je on prvi objavio pisano djelo u prozi, a drugi pak to pripisuju K adm u iz Mileta; i da je on prvi izložio učenje o m etem psihozi. Bio je zavidan Talesu na slavi. A um ro je zbog m noštva ušiju. Usp. lO SEPH . c. Ap. I 2 (11 A 11); D IOG . LAERT. II 46. Ovo su sve stvari koje je napisao: Heptamyhos ili Tcocrasia ili Teogonia. Postoji Teologia u deset (?) knjiga, a sadržava nastanak i potom stvo bogova. Ferekid A tenjanin (stariji od onog sa Sira, o kojem živi predaja da je sakupio Orfejeve spise) napisao je djelo 0 autohtonim a (go­ vori o arheologiji Atike), u deset knjiga i Opomene u stihovima. Porfirije se ne -slaže da bi bio neki drugi Ferekid stariji od pret­ hodnoga, već smatra da je ovaj začetnik pisanja u prozi. SUID. s. v. Hekataios. (Hekatej) je prvi objavio pripovijest u prozi a Ferekid povjesničko djelo. Sumnja se u djelo Akuzilajevo. Usp. 9 A. 2a. D IOG . LAERT. I 42 H erm ip ubraja Ferekida m eđu sedam mudraca. Usp. 9 A 1. 1. Zas = Zeus

FEREKID

43

3. STRAB. X p. 487. Syros! je način pisanja za one koji rastežu prvi slog: s tog otoka bio je Ferekid sin Babijev, a Ferekid Atenjanin od njeg je mladi. 4. D IO D O R . X 3, 4 [iz Aristoksena v. cap. 14, 8]. Pitagora, saznavši da je Ferekid, njegov učitelj, bolestan na Delu i da je na kraju života, otplovio je iz Italije na Del. Njegovao je ondje neko vrijeme starca i obasipao ga svakom njegom da ga izbavi od bolesti. Ali je Ferekida savladala starost i teška bolest i Pitagora ga je sahranio vrlo brižljivo i, ukazavši m u sve počasti koje za­ konito sin odaje svome ocu,- vratio se u Italiju. PORPHYR. v. Pyth. 56 (prema iznešenom u cap. 14, 16) Ferekid je um ro prije odlaska s otoka Sama. 5 ( 10 Kcrnl. CICER. Tusc. disp. I 16, 38 (lat). Stoga doista vjerujem da su i drugi kroz tolika stoljeća, ali, što se iz pisanih djela vidi, Ferekid Siranin prvi je rekao da su ljudske duše besm rt­ ne, a on je zaista drevan; živio jc naim e kad je vladao moj daleki predak [Servije Tulije 578 —535;!. Iz Pozidonija kao i br. 6. A PON . u kom entaru uz C anticum Canticorum [ed. Bottino i Martini, Roma 18431 V p. 95 3, 5 (lat). U prvom zaklinjanju kćeri jeruzalemskih »srnama i jelenovima«, rekli sm o da sc podrazum ijevaju-osobe filozofije Talesa i Ferekida . . . od njih onaj po im enu Tales izrekao je u svojoj nauci da je voda počelo svih stvari i tako sve stvari koje su učinjene postoje od nevidljivog i velikog tvorca; tvrdi zatim da je uzrok kretanja vode duh koji je u njoj usađen i u isto doba prvi je oštroum no otkrio geom etrijsku vje­ štinu, pom oću koje nazire da je samo jedan stvaralac svih stvari. Predaja kaže da je Ferekid prvi tum ačio svim svojim slušaocima da je ljudska duša besm rtna, da je ona život tijela i da jedan duh dolazi u nas iz neba, a za drugi je vjerovao da je stt čcn zemaljskim sjemenjem. Prvi od svih opisao jc prirodu i postanak bogova. To djelo, kako svjedoče, m nogo pomaže našoj religiji, jer je dalo do znanja da su sram otno rođeni i da su još sram otnije živjeli i da su još nedoličnije umrli oni za koje poštovatelj idolopoklonstva tvrdi da su bogovi. 6. PO RPH Y R . Apo tu a tes Filologu akroaseos ap. EUSEB. praep. evang. X 3, 6. A ndron u svom Tronošcu svjedoči o filozofu Pitagori ono što se odnosi na njegova proroštva i kaže, uz drugo, da je žedan Pitagora jednoć, u M etapontu, zagrabio vode u bu­ 2. Radi se o duljini prvog sloga u riječi Syros.

44

PREDSOKRATOVCI

naru, popio ju jc i prorekao da će ovdje za tri dana biti zem ljotres; a to m e pridodaje i n ek e druge stvari i dodaje »sve te stvari, koje je A ndron kazivao o Pitagori, prisvojio je T eo p o m p . [F G rH ist. 115 F 70 II 5491; no da je on to učinio govoreći o Pitagori, drugi bi odm ah znali i rekli: »Te stvari je i on rekao«. Sada pak zam jena im ena čini očevidnom tu kradu. Stvari su ostale iste a navedeno je sam o drugo im e: Tvrdi da je Ferekid sa Sira prorekao te stvari. A li ne nastoji sam o tim im en o m sakriti krađu već i p ro m jen o m m jesta. Z a proročanstvo 0 kojem A n d ro n kaže da je izrečeno u M etapontu, govori T eo p o m p da je iskazano na Siru i da plovidba nije se vidjela iz Megarc na Siciliji nego sa Sama, a osvajanje Sibarisa prebacio je na osvajanje M esene. A da bi se činilo da govori nešto više, nadodao je i im e gosta, tvrdeći da se zvao Perilaj. Usp. A 1 A P O L L O N . H ist. m irab. 5. CIC. de div. I 50. 112. M AXIM . TYR. 29, 5 H obein. Ferekid je stanovnicim a otoka Sam a nagovijestio zem ljotres. 7. A R ISTO T . M etaph. N 4. 1091 b 8 (usp. 1 B 9). O n i od njih (tj. teologa) koji stoje u sredini tim e što sve ne izražavaju u m it­ skom obliku, kao Ferekid i neki drugi stavljaju prvo počelo kao vrhovno dobro,' a isto tako i Magi. 7a. PL O T IN . E nn. V 1, 9- Tako su se, oni od drevnih koji su bili na strani Pitagore, njegovih učenika i Ferekida, držali oko te prirode (naim e: Jed n o g koje je vječno i m isaono spoznatljivo); neki su to obradili u svojim govorim a, drugi nisu u govorim a već u nepisanim razgovorim a, ili su to posve napustili. 8. DAM ASC. de princ. 124 b [l 321, iz E udem a fr. 117]. Fe­ rekid Siranin tvrdi da su Z eus, H ronos i H to n ija4 tri prva poče­ la. .. da H ro n o s iz vlastitog sjem ena rađa vatru, zrak i v o d u ... i da od njih, kad sc podijele na pet skrovišta, potječe m nogobroj­ no plem e bogova, nazvano p e n te m ih (petskrovišno) ili, a to je isto, p en tek o sm o n (pet svjetova) Usp. B 1. 9. PROB. k Vergil. Buc. 6, 31 (App. Serv. p. 343, 18 Hagen (lat). Slaže se i Ferekid, ali uvodi različite elem en te: govori u stvari 0 Z eusu i H toniji i K ronu, koji znače vatra, zem lja i vrijeme, 1 tvrdi da je zrak onaj koji vlada, zem lja ona kojom se vlada a vrijem e je ono u kojem su svekolike stvari uređene. H ER M IA S irris. 12 (Dox. 654). Ferekid kaže da su počela Z eus, H tonija i 3. T j. Z e u s a . T o je A r is to te lo v o t u m a č e n je F e re k id a . 4. B o g in ja z e m lje .

FEREKID

45

K ron:’ Z eus je zrak, H tonija je zem lja a K ron je H ronos'1 (vri­ jeme). Z rak je onaj koji djeluje, zem lja je ona koja trpi a vrijem e je ono u kojem se sve zbiva. LAUR. Lyd. de m ens. IV 3. Sam H elije (naim e Zeus) po Ferekidu. 10. SEXT. EMP. Pyrrh. hypot. III 30. Ferekid Siranin rekao je da je zem lja počelo svih stvari. 11. MAXIM. TYR. X p. 174 Reiske. Ali pored toga istražuje pjesm u S iranina: Z eusa i H to n iju i Erosa i k to m e Ofionovo* rođenje, i borbu bogova (B 4) i drvo i haljinu’ (B 2). 12. PRO CL. in Tim . 23 c, I 129,15 D iehl. Platonova predaja nije tako zagonetna kao Ferekidova.

B.

FR A G M EN TI

FEREKIDOVA '/ 110L0GIJA 1 fl K ern de O rphei cett. T heogon. p. 84]. D IO G . I 119 (usp. I 44, 7]. Uvijek su bili Z eus, H ronos i H tonija; im e je H toniji postalo Geja pošto joj je Z eus dao zem lju na dar. Usp. H E R O D IA N . 0 osobit ivi oblicima p. 6, 15. K od Ferekida nalaze se oblici DIs, Z čn, D en i Z as10, s vlastitom sklonidbom . Usp. A8. la . A C H ILL. Isag. 3 (31, 28 Maass). Tales iz M ileta i Ferekid s otoka Sira postavili su vodu kao počelo svih stvari, a nju Ferekid naziva i Haos, uzevši to, kako se čini, od H ezioda koji kaže [Teog. 116]: »Zaista je sasvim prvi bio Haos«. 2 14]. G R E N FE L L — H U N T, G reek, Papyr., ser. II n. 11 p. 23. »Njemu . . . plašt«. CLEM. Strom . VI 9 (II 428, 19). A zatim H o m er govori o štitu kojeg je načinio H efest: »i na njem u načini zem lju, nebo i m o r e . ----- O nda veliku silnu okeansku načini vodu " [li. 18. 483, 607], Ferekid Siranin tvrdi: »Zas . . . domove«. VI 53 (II 459, 4) iz Izidora . .. D a bi naučili što je krilati hrast 5. U n e k im a n ti č k im te k s to v im a m je s to K r o n o s sto ji H r o n o s . 6. P re m a T a r ta r 7. P r e m a 8. J e d a n

H e z i o d u K r o n jc s in U r a n a i G c jc , Z e u s o v o ta c . Z e u s g a jc b a c io u i s a m z a v la d a o . H r o n o s = v r ije m e , b o ž a n s tv o v r e m e n a . Z c l le r u to je s to ič k a in te r p re ta c ija . o d n a js ta rijih T ita n a .

9. P r e m a F e r e k i d u Z e u s je z e m lju o d j e n u o š a re n im o d ije lo m (h a ljin o m ). 10. T o s u o s o b ito s ti u d e k lin a c iji. 11. M a re tić — Ivšić.

46

PREDSOKRATOVCI

i na njem u iskićen p l a š t ' a i sve one stvari koje je Ferekid teologizirao u alegorijskom obliku, tem eljeći se na H am o v im " proročanstvim a, col. 1 N jem u (Zasu) grade m noga i velika obitavališta, a kad sve te stvari dovrše i im utak i služinčad i sluškinje i sve što je potrebno, kad sve to bude gotovo, slave svadbenu gozbu. A kad prođu tri dana od vjenčanja, tada Zas splete velik i lijep plašt i u njem u u m jetnički izatka Gcju i O gena'" i O genove kuće . . . (Zas govori H toniji) col. 2 Želeći pak da vjenčanje bude tvoje, tim e te častim . A ti se raduj sa m n o m i sa m n o m se vjenčaj. K ažu da su u početku to bili svadbeni darovi: i od tog nastade običaj za bogove i za ljude. A ona m u odgovori prim ivši od njega p la š t... 3 M PROCL. In Tim . 32 c; [II 54, 28 Diehl.] Ferekid je rekao da se Z eus, kad jc nam islio stvoriti kozm os, preobrazio u Erosa i da jc kozm os, koji jc gradio od suprotnosti, doveo do sklada i ljubavi i da jc u sve stvari usadio istovjetnost i jedinstvo koje svuda prodire. 4 ]3l. O R IG . c. Cels. VI 42 [II 111, 13 K.; iz Celsal. Ferekid, koji je m nogo stariji od H eraklita, pripovijeda o nekoj vojsci koja je suprotstavljena drugoj vojsci, na čelo jedne postavlja K rona a na čelo druge O fiona; i priča o njihovim izazovima i njihovim borbam a, i kako su se nagodili, da oni m eđu njim a, koji padnu u O gena, budu pobijeđeni, a oni pak koji su ih natjerali i porazili dobiju nebo. Po toj osnovi, kaže, vladaju se i m isterije koje se odnose na T itane i G igante koji naviještaju rat protiv bogova, i m isterije, kod Egipćana, koje se odnose na T ifona,15 H ora i Ozirisa. PH IL O . BYBL. Sanchuniath. [EUSEB. praep. evang. I 10, 50], I Ferekid je, pošavši od Feničana [usp. 11 A I 76, 21 7 A 2 I 44, 18l teologizirao o bogu kojeg naziva O fion i o O fionidim a. TERTU LL. de coron. 7. (lat.) Ferekid iznosi da je Saturn prije svih okrunjen, D iodor [VI 4] pak Jupiter poslije pobjede nad T itanim a. Procl. im Tim . 20 D; I 77, 15 D. 5 l6l. O R IG . c. Cels. VI 42 (II 112, 20 K ). I razlažući H om erove stihove (I 1. 1, 590. 15, 18), kaže [Kelsos] da su, riječi Zeusove 12. H r a s to v a g r a n a z a s trta p la š te m . A le g o rijs k i p r ik a z z e m lje . 13. B ib lijsk o im e , N o a h o v (N o e v ) s in . M ojs. 9 ,1 8 . i d . P o d tim im e n o m p o s to ji a p o k r if n a k n jig a n a k o ju m is li K J e m e n t. N o d a je F e r e k id o v is a n o t o m e s p is u n e m a n ik a k v a s m is la . 14. O g e n , b o ž a n s tv o , n a z iv z a O k c a n . 15. T ifo n

=

e g ip a ts k i S et.

FEREKID

47

u odnosu na H eru, riječi Boga u odnosu na m ateriju i da su te riječi izražene u zagonetnom obliku, u to m sm islu da je bog Z em lju, koja je od početka bila neuređena, sveo na određene razm jere čvrsto vezao i uredio ju je; i da je izbacio one zem aljske dem one koji su se uzoholili kažnjavajući ih prolaskom u ovaj svijet. O sim toga kaže da je Ferekid, shvativši na ovaj način te H om erove stihove, rekao: Pod tim dijelom Z em lje nalazi se po­ dručje Tartara, a čuvaju ga Borejeve kćeri, H arpije i T hiela (Oluja), ovamo Z eu s izgoni onog m eđu bogovim a koji se uzoholi. 1 kaže da takvo poim anje postoji i o A ten in o m plaštu (peplos) koji svi vide u panatenejskom ophodu. A iz toga je doista očito, kaže, da neko božanstvo od majke n ero đ en o i neoskvrnjeno zapovijeda nad uzoholjenim porodom Z em lje. 6 [5l. PO R PH Y R . de antr. n y m p h. 31. Ferekid S iranin govoreći 0 »skrovištima«, o .jamama«, i o »pećinama«, o »vratima« i o »ula­ zima«, preko tih izraza želi u zagonetnom obliku označiti rođenja 1 sm rti duša .. . PROCL. in Tim . 29 A; I 333, 28 D. Stari su kozm os nazivali »pećina« (usp. A 8; 31 B 120) i »tamnica« [44 B 15l. 7 [ol. PSE U D O G A L E N . Ito jest PO R PH Y R .l ad G au ru m ed. K albfleisch [Abh. Beri. Ak., 18951 p. 34, 26. N um enije i drugi koji tum ače Pitagorine m isli, zaključuju da je sp erm a o n o što je kod Platona (resp. X 621 A) rijeka A m elet, kod H ezioda i kod Orfika Stig a kod Ferekida »ušće«. 8 [9 ]. SC H O L . A PO LLO N . R H O D . I 645. Ferekid kaže da je Etalid dobio od H erm esa kao dar da m u duša m ože biti sad u H adu a sad po zem aljskim m jestim a. Usp. cap. 14, 8 i gore A 5. 9 lsi. H E R O D IA N . 0 osobitim oblicima, p. 7, 4. A ako netko kaže: »I S iranin Rcju naziva Re«, neka zna da je to njegova vlastita upotreba. 10 l i l i . A PO L L O N . DYSC. de pron. p. 65, 15. I Ferekid u Teologiji, a uz to i D em o k rit (68 B 1 3 ) ... vrlo često služe se oblicim a em eu i em eo .'6 11 [ 1 2 ] , ----- p. 93, 1. M ože se pouzdano utvrditi da se kod Jonjana upotrebljava i n estegnuti oblik nom inativa [tj. hemeis, hymeis, sfeis], kao što proizlazi iz D em okrita (68 B 29a), Ferekida i H ekateja [FG rH ist. 1 F 360 I 45l. 16. G e n itiv i z a m je n ic e e g 6 =

(ja).

48

PREDSOKRATOVCI

12 [7 ]. D IO G . I 119 lA l]. Govorio je da bogovi stol nazivaju thyoros (Žrtveni stol). 13 [0 ]. PH ILO D . de piet. 47 a 14 p. 19 G (usp. 3 B 5). Neki sm atraju da su Zeus i H era otac i majka bogova, Pindar pak sm atra da oni potječu od majke Kibele, kako kaže u him ni Kibeli majci (fr. 80 Schrodcr''), a Ferekid Siranin . ». 13a [FG rH ist. 3 F 1771. PLUTA RH . de fac. in orb. lun. 24 p. 938 B. Ukoliko ne želimo reći, tako mi Zeusa; kao što je Atena ulila nektar i ambroziju Ahileju koji se nije htio hraniti, da tako Mjesec, koji je nazvan i jest Atena, hrani ljude ulijevajući im svakog dana ambroziju, kao što drevni Ferekid sm atra da se hrane bogovi.17 NEPRAVI TEKST

14. LAUR. LYD. II 7. »Smionost* (drskost) i Ferekidovi sljed­ benici nazvaše dijadu i zovu je i »naglost« i »mnijenje« jer je u m nijenju istinito i lažno. Usp. 3 B 2 6.

8 [72], TEAGEN (Theagenes) 1. TATIAN. 31 p. 31, 16. O Homerovoj poeziji i o njegovom rodu i o vrem enu njegova procvata najstariji su istražili Teagen Reginac, rođen za vrijeme Kambiza (529 —22), te Stezim brot Tašanin [FGrHist. 107 F 21 II 521], i A ntim ah iz Kolofona, i Herodot iz Halikarnasa III 53. 116 f.] i Dionizije iz O linta itd. Usp. cap. 61. la. SCHOL. DIONYS. Thrac. p. 164, 23 Hilg. Dvostruka je gram atika: jedna se odnosi na pisanje i izgovor slova, a nazvana je stara gramatika, ona je prije Trojanskog rata i m ože se reći da istim korakom slijedi prirodu; druga se odnosi na grčki jezik, to je nova gramatika, koja počinje s Teagcnom, a usavršili su je peripatetici Praksifan i Aristotel. Usp. i p. 448, 13. 2. SCHOL. HOM. B kod II. XX 67 [PORPHYR. I 240, 14], O pćenito je raspravljao o onom e što je štetno a i nedolično u odnosu na bogove: upravo kaže, da nisu dolične priče o bogo­ vima. Da bi opovrgli takvu optužbu, neki se oslobađaju od do­ 17. N e k ta ro m

i a m b ro z ijo m . * B ilješk e sastav ili re d a k to ri.

TEAGEN

-

AKUZILAJ

49

slovnog izraza, držeći da je sve o prirodnim elem entim a rečeno alegorično, kao da se radi o suprotstavljanju m eđu bogovima. Kažu dakle da se suho bori s vlažnim, toplo s hladnim , lagano s teškim ; a osim toga da jc svojstvo vode ugasiti vatru i vatre, osušiti vodu. Slična je i svim elem entim a, od kojih je sastavljen svemir, prirođena suprotnost i da jc ponekad doista moguće dje­ lom ično razaranje, ali svem ir vječno traje. O n ' određuje borbe, davši vatri im ena Apolona, Helija i Hefesta, vodi im ena Posejdona i Skamandra, a osim toga mjesecu ime A rtem ida, zraku ime Hera, i tako dalje. Isto tako ponekad i osnovnim stanjim a daje ime bogova, m udrosti ime A tene, nerazboritosti Aresovo, požudi ime Afrodite, um u H ermesa, kako jc tom e prikladno. Taj način obra­ ne, drevan, a potječe od Teagena, Reginca, koji je prvi pisao o H om eru, a jest takav jer pazi na doslovni izraz. 3. SCHOL. HOM . A kod II. I 381 »jer njem u veoma bijaše mio«. Seleuk u djelu Kiparske stvari i u Kretske stvari kaže (da je tekst): »kad njem u dakle m io bijaše*. I Teagen iznosi na isti način. 4. SUID. Teagenovi podaci . . . A još su i dva druga Teagena, jedan koji je pisao o H om eru i drugi koji je ismijavao mlitavost.

9 [73J. AKUZILAJ (Akusilaos) A. ŽIV O T I SPIS 1. DIOG. I 41. [s.c. 10, l] Neki dodaju (sedmorici mudraca) Akuzilaja, Kabova sina ili Skabra Argivljanina. (42) H erm ip u svom djelu O mudracima [fr. 8 FH G III 37] kaže da je njih bilo sedam naest... Solon, Tales, Pitak, Bijant, H ilon, (Mizon), Kle°bul, Perijandar, Anaharzis, Akuzilaj, Epim enid (3 A), Leofant, Ferekid [7 A 2a], itd. 2. SUID. Akuzilaj, Kabov sin^A rgivljanin, iz grada Kerkade, blizu Aulide, drevni historičar. Napisao je Genealogije na ploči­ cama od mjedi, a prem a predaji otkrio ih je njegov otac kad je prekopavao neko mjesto u svojoj kući. 1. Pisac. ‘B ilješku d o d a li r e d a k to ri.

50

PREDSOKRATOVCI

3. — H E K A T E J . . . Hckatej je prvi objavio jednu povijest u prozi, Ferekid je pak sastavio zbirku građe i dokum enata, dok se u Akuzilajevu sumnja. 4. CLEM. Strom. VI 26 [li 443, 2]. Heziodove pjesm e prebacili su u prozu i dali ih u javnost kao svoje Eumel [FHG II 20] i Akuzilaj historičari. 5. SUID. s.v. Sabrnos. Sabin sofist, rođen u vrijeme cara Hadrijana; napisao je uspom ene i druga egzegetska djela o Tukididu, Akuzilaju i drugima.

B.

FRAGM ENTI

GENEALOGIJE, KNJIGE I, II, III

1 [fr. 6 b. 5 Jacoby FG rH ist. 2 F I 49 i d., usp. još KORDT, 0 Akuzilaju, Basel 19031. DAMASC. de princ. 124 [I 320, IO], Mislim da je Akuzilaj, kao prvo počelo, pretpostavljao Haos,»koji je u potpunosti nespoznamn, i poslije ovog jedinog, još dva po­ čela: Ereb, kao muško pftčelo, i Noć, kao ž e n sk o ... a kaže da su iz njihova spajanja rođeni Eter, Eros i Metida . . . osim ovih 1 izdanaka njihovih i drugih bogova uvodi velik broj bogova pre­ ma E udcm ovu' kazivanju [fr. 1171 PH ILO D . de piet. 137, 13 p. 61. Akuzilaj sm atra da je iz početnog Haosa sve drugo proizašlo (usp. 2 B 14). 2 [6 al. PLAT. symp. 178 b. H eziod iTheog. 116] kaže da je prije svega nastao Haos [potom Z em lja širokih grudi, vječno po­ stojano sjedište svih stvari, i Eros] i kaže da su sc poslije Haosa rodila ova dva bića, Zem lja i Eros. iParm eniđ pak ovako o Po­ stanku govori: »Najprije od svih (E ros).. .< 28 B 13]. S Heziodom se slaže i Akuzilaj. Tako se sa više strana slažu da Eros od naj­ starijeg vrem ena postoji. 3 [6 c l SCHOL. TH EO CR . arg XIII [iz Theona], Dvoum i se, za koga kazati da mu je sin Eros: H eziod [Theog. 120] kaže da je sin Haosa i Gejc, Sim onid [fr. 43 Diehl] Aresa i Afrodite, Akuzilaj, Noći i Etera. Usp. Antagora; D IOG . IV 26. 4 [7l. ETYM. MAGN. s.v. Koios [ = SCHOL. H ESIO D . Theog. 134], Ovi se pak nazivaju Titani i Titanide, kako A k u zilaj. . . 1. E u d e m je A r is to te lo v u č e n ik .

AKUZILAJ

51

5 b i. PH ILO D . de piet. 92,12 p. 43. H om er (II. II 26) kaže da nisu samo Sni glasnici bogova već je i H erm es Zeusov glasnik i Irida [kod II. II 786]; drugi pak misle da jc ona i H crina glasnica, a Akuzilaj da je i svih bogova. Ferekid A tenjanin [FGrHist. 3 F 130 I 94l da je i Hermes. Akuzilaj tvrdi da su Harpije čuvarice jabuka, a Epim enid (3 B 9) sm atra isto i da su one jednake Hesperidama. ,6 [13]. —— 42, 12 p. 14. H eziod I Theog. 306. i d.] i Akuzilaj kažu da su od Ehidne i Tifona rođeni besm rtan pas K erber i ostala čudovišta, i orao koji, prem a H eziodu [Theog. 523], jede Prom etejevu jetru. 7 [ 1 2 ] .------ 61 b 1 p. 46 = 3 B 8. 8 [11], - — 43, lp. 15. Iako starac, Protej je dobio na dar besm rtnost, a neki su govorili da je on bio otac Forkisa, neki Idoteje i od Forkisa su Greje. I Akuzilaj tako govori. I Hom er, u stihovima koji mu se pripisuju, kaže da je Titon, iako starac, bio besm rtan; a od ženskih božanstava uvode (upisuju?) neke zrele dobi, druge pak djevice, i još neudate, a neke poodmakle u godinam a, odličnije i udate, a neke mlađe, kao A rtem idu, A te­ nu, Irenu (Mir) i Diku (Pravednost). 9 [ 1 8 ] .------ 45 b 5 p. 17. H eziod je [fr. 125] napisao da je Asklepije potekao od Zeusa, a to isto kažu i Pindar [Pyth. 3, 57?] i Ferekid A tenjanin (FGrHist. 3 F 35 c I 72], Panijazis [fr. 19 Kinkcll, i A ndron (FGrHist. 10 F 17 I 1651 i Akuzilaj. 9a [8], — — 60, 16 p. 32. Akuzilaj kaže da je Uran pobojavši se H ekatonheira (Storuki divovi) bacio ih u Tartar, da ne bi nad­ vladali, jer je znao da su se u takvim nepravdam a ogriješili. 9b (l6(. — — 46a p. 18, 8 Akuzilaj i H om er podsjetili su ukratko na Gigante. 9c [32]. — — 34 c p. 7, 1. Akuzilaj kaže da je Heraklo um ro od vatre. 10 [ 19 ]. — — 63, 1 p. 34. A n d ro n ' u svom spisu Genealoške veze (FGrHist. 10 F 3 I 161] kaže da je A polon služio A dm etu po naređenju Zeusa. H eziod [fr. 126 Rz!] i Akuzilaj tvrde da je, kad ga je Zeus upravo htio baciti u Tartar, na Letinu molbu, otišao služiti čovjeku sm rtniku. 11 [25 ]. [APOLLOD.I Bibl. II 2. O d Zeusa i Niobe, koja je bila prva sm rtna žena koju je Zeus obljubio, rodio se sin Arg, a kako 2. Historičar iz Halikarnasa (3. st. prije n. e.).

52

PREDSOKRATOVCI

Akuzilaj kaže i Pelazg, po kom e su dobili ime Pelazgi, stanovnici Peloponeza. Usp. HYGIN. fab. 124 p. 106, 3 Schmidt. 12 [26j. — — II 5. H eziod [fr. 187] i Akuzilaj potvrđuju da je Ija bila kćerka Pirenova. 13 [27]. — — II 26 [Arg] Akuzilaj kaže da ga je (zemlja) ro­ dila. 14 [28i. — — II 26 [O Pretidam a, po im enu Lizipa, Ifinoja, Ifijanasa]. Kad su odrasle, poludjele su, jer nisu, kako kaže Heziod [fr. 27], prihvatile uvođenje Dionizova kulta, i jer su se, kako kaže Akuzilaj, izrugivale H erinu kipu. 15 I29L — — II 94. (Heraklova junačka djela). Sedm i podvig nalagao je H eraklu da dovede Kretskoga bika. To je bik, prem a Akuzilaju, koji je Zeusu prenio E u ro p u ... 16 [33]. — — III 30. Sin A utonoje i Aristeja je bio Akteon, on je, odgojen od Hirona, — naučio lovačku vještinu i najzad su ga na K iteronu rastrgali vlastiti psi. A um ro je na takav način, kako kaže Akuzilaj, jer se Zeus razljutio što je ovaj htio oženiti Semelu . . . 17 [4ll. — — III 133. Menelaj je pak od H elene rodio Herm ionu i, prem a nekim a (H E Z IO D . fr. 99), Nikostrata, a od ro­ binje iz Pijerije etolske loze, ili kako Akuzilaj kaže, od Tereide, Megapenta. 18 I2l], — — 111 156. Rijeka A zop sin je Okeana i Tetije, ili, kako kaže Akuzilaj, Pere i Posejdona, ili kako drugi kažu, Zeusa i Eurinom e. 19 l3ll. — — III 199- Krilati Z et i Kalais, ploveći s Jazonom , pogiboše goneći Harpije, a kako kaže Akuzilaj, ubio ih je Heraklo kod otoka Tenosa. 20 [23]. CLEM. Strom. I 102 (II 66, 5). A bijaše u Heladi u vrijeme Foroneja, Inahova nasljednika, potop u doba Ogiga i kraljevanja u Sikionu prvoga Egijaleja, a potom Europa, zatim Telhina i kraljcvanja Kreta na Kreti. Akuzilaj kaže da je Foronej bio prvi čovjek. IUL. AFRIC. ap. EUSEB. praep. evang. x 10,7, (Ogigos), u njegovo vrijeme bio je veliki i prvi potop u Atici dok je Foronej vladao Argivcima, kako pripovijeda Akuzilaj. 21 [li. DIDYM. [p. 85 Schm idtl ap. MACROB. Sat. V 18, 9Bolje je govoriti da su ljudi zato jer je Aheloj bio najstariji od svih rijeka, iskazujući njem u poštovanje njegovim im enom nazi­ vali sve tekuće vode. Akuzilaj je, dakle, svojim prvim opisom razjasnio da je Aheloj najstariji od svih rijeka; rekao je naime:

AKUZILAJ

53

Okean oženi Tetiju svoju rođenu sestru; tri hiljade rijeka od njih je rođeno, a m eđu njim a je Aheloj najstariji i poštovan najviše. 22 [2 ]. H A R PO C R . s. v. H o m erid a i. . . plem e u Hiju, kako kaže Akuzilaj u trećoj knjizi; H elanik (FGrHist. 4 F 20 I 111) u A llantijadi kaže da im je ime od pjesnika (Homera). 23 [46]. IO SEPH. ant. lud. 1 107. O tom e što govorim svjedoče svi koji su kod H elena i barbara pisali o starini . . . a dakako i M aneton . . . i Berosos3 .. slažu' se s onim što sam ja rekao (dugovječnost Patrijarha) H eziod (fr. 256) i H ekatej FGrHist. 1 F 35 I 16) i H elanik (FGrHist. 4 F 202 I 152) i Akuzilaj i uz njih Efor (FGrHist, 70 F 238 II 109) i Nikolaj (FGrHist. 90 F 141 II 426) pripovijedaju da su stari živjeli hiljadu godina. 24 [24]. PAUS. II 16, 4 (Mikena prem a H eziodu, fr. 146). Kažu da je od te nastalo i ime grada. Ne bih mogao prihvatiti, a to ne prihvaćaju ni sami Lakedemonci, mišljenje koje pripisuju A ku­ zilaju, da je Mikenej sin Spartonov, a Sparton Foronejev. 25 [38]. SCHOL. A POLLON. R H O D . II 1122 (3 B 12). A ku­ zilaj i H eziod u Velikim Eejcima (fr. 152) kažu da su (sinovi Friksa) rođeni od Ijofose, kćeri Ejeta. 26 [3 6 ] .----- IV 57. Latmo, brdo u Kariji na kojem je pećina gdje je boravio Endim ion. Tu je i grad nazvan Herakleja . . . H e­ ziod (fr. 11) kaže da je Aetlijev Endim ion, Zeusov i Kalikin sin, dobio na dar od Zeusa »da bude gospodar svoje sm rti i da um re kad sam želi«. ( . . . ) a isto kažu Pizandar (FG rH ist. 16 F 7 1 181) i Akuzilaj. 27 [ 4 2 ] .----- IV 828. Akuzilaj kaže da je Skila rođena od For­ kisa i H ekate. Usp. B 8. 28 [ 4 ] . ----- IV 992. Akuzilaj u trećoj knjizi kaže da se zbilo te su kaplje od Uranova kastriranja, upravo kapi krvi, pale na zemlju i iz njih su nastali Feačani, a prem a drugim a Giganti. I Alkej (fr. 116 PLG. III 185) kaže da Feačani vuku svoju lozu iz Uranovih kapljica krvi. 29 [3 7 ].----- IV 1146. A o runu mnogi pripovijedaju da je bilo zlatno, Akuzilaj pak u Genealogijama kaže da jc grim izno od boje mora. Usp. SCHOL. uz IV 176 i uz EURIP. Med. 5. 30 [15]. SCHOL. HES. Theog. 379 [razvedravajućeg Zefira i brzoletnog Boreja i Nota.]. Akuzilaj kaže da su prem a H eziodu 3. M a n e to n sta ri e g ip a ts k i, a B e ro so s b a b ilo n s k i h isto rič a r. * B ilješke sa sta v ili r e d a k to ri.

54

PRF. D S O K R A T O V C I

(Theog. 870) tri vjetra, Borej, Z efir i Noto; i kaže da epitet »razvedravajući« pripada Zefiru. 31 l39l. SCHOL. HOM. AB uz II. XX 307. Pošto je dano proroštvo da će poslije propasti vladavine Prijam ida nad Trojancima vladati Anhizovi potom ci, A frodita je poklonila ljubav već starom A nhizu. Kad je porodila Eneju i želeći priprem iti razlog propasti Prijamida, udahnula je Aleksandru (Parisu) ljubavnu po­ žudu za H elenom i poslije otm ice naoko je pomagala u boju Trojancinia, a uistinu je poticala njihov poraz, da ne bi izgubivši posve nadu vratili Helenu. Pripovijest je kod Akuzilaja. 32 l3j. SCHOL. HOM. T ad II. XX 296. Akuzilaj u trećoj knjizi Genealogija shvatio je »Ehepol« pravilno tako: »Kleonim ov sin je Anhiz, a njegov je Ehepol«. 33 l34\. - H Q uz OD. X 2. D eukalion, za čije vrijem e je bio potop, bio je Prometejev sin, a majka mu je bila, po kazivanju većine, K lim ena; po H eziodu (fr. 3) Pronoja, a po Akuzilaju bila je kćerka H ezionc, Okeanove kćeri, i Prometeja. 34 [40l. — Q V uz O D . XI 520. Euripil, sin A stiohe i Telefa, sina Heraklova, vladao je Mizijom kad je dobio očevu vlast. Pri­ jam, obaviješten o njegovoj moći, poslao m u je poklisare da bi postao njegov saveznik. A jer se on branio da m u to nije moguće zbog majke, Prijam je majci A stiohi poslao na dar zlatni čokot: ona je prim ila čokot i poslala sina u borbu, a njega je zatim ubio N eoptolem , Ahilejev sin. Pripovijest je kod Akuzilaja. 35 l30l. — HV uz Od. XIV 533. Erehtej, kralj A tenjana, imao je kćerku prekrasne ljepote, po im enu Oritija. Jed n o m je, svu urešenu, pošalje kao kaneforu da prinese žrtvu A teni Polijadi na akropoli. V jetar Borej, zaljubivši se u nju, ugrabi djevojku neopazice od gledalaca i čuvara. Odnijevši je u Trakiju, oženi se njome. O d nje su mu rođena dva sina Z et i Kalais koji su kao hrabre junačine s polubogovima na lađi Argo odjedrili u Kolhidu po runo (zlatno). Pripovijest je kod Akuzilaja. 36 143). — uz Od. XVII 207. Sinovi Pterelaja, Itak i Nerit, koji su vukli lozu od Zeusa, živjeli su na Kefaleniji. O ni su pak željeli napustiti svoje dvore i otišli su na Itaku; vidjevši mjesto prikladno za življenje, uzdignutije od okolnih, naseliše se tu i osnovaše Itaku. Tako je otok, prem a Itaku, dobio ime Itaka, a susjedno brdo, prem a N eritu, dobilo je im e Nerit. Pripovijest je kod A ku­ zilaja.

AKUZILAJ

55

37 [14]. SCHOL. N IC A N D R . Ther. 11. Akuzilaj kaže da sve što grize iz Tifonove krvi potječe. 38 [l5]. SCHOL. PIND. 01. 9, 70 a. Sve je poznato 0 Deukalionu i Piri. A da su stvarali ljude bacajući kam enje preko ram ena svjedoči Akuzilaj. 39 [17]. — Pyth. 3, 25 c. Z bog čega je (Koronida) više voljela Ishiona od Apolona? Akuzilaj kaže da sc htjela združiti sa sm rtni­ kom od straha da je ne bi sm atrali oholom. 40 [20 ]. STRAB. X p. 472. Akuzilaj Argivac kaže da Kamilo otječe od Kabire i Hefesta, od kojeg su tri sina Kabira, kojima * *) (i tri) nim fe Kabiride. 40a [22]. PAP. OXYRH. 1611, fr. 1, 38 —85 iz jednog izvoda, koji potječe iz II st. prije n. e., Izvaci iz knjige aleksandrijskog pisca po im enu Litikos [Oxyrh. Pap. ed. G renfell-H unt, vol. XIII p. 133 i slj. Usp. P. MAASS, Sokrales VII, 1919, p. 191, DEUBNER, Bemerk. z. lit. „Pap. aus Oxyrh. (Heidelb. Sitz. — Ber. ph. — h. Kf.) 1919, n. 1 7 ] Što je Teofrast rekao o drugoj knjizi 0 vladanju o Kenejevu koplju, to je ovo: Vlada doista onaj koji vlada žezlom, a ne kopljem, kao Kenej; držao je K enej da bi bilo časno upravljati kopljem a ne žezlom, kao kraljevi na prijestolju; ali nije mogao. To bi dakle trebalo biti razjašnjeno u odnosu na pripovijest koju je kazao Akuzilaj Argivac. O K eni dakle ovako kaže: S K enom , kćerkom Elata, u ljubavi se združi Posejdon. Zbog toga (što nije smjela imati djecu niti od njega niti od ikog drugog) Posejdon ju je pretvorio u neranjiva muškarca, jače snage od svih ljudi koji su tada živjeli. I, kad bi ga netko pokušao probosti Željezom ili mjedi, ponajčešće je bio ubijen. Tako je postao kralj Lapita i borio se protiv K entaura. Potom je, postavivši malo kop­ lje na trgu, naredio da isto uvrste m eđu bogove. To se bogovima nije dopalo i Zeus, vidjevši što radi, zaprijeti m u i podstakne protiv njega K entaure, a oni ga zatuku pod zemlju u uspravnom položaju i iznad postaviše kam en kao hum ak: i tako je umro. To možda želi reći da je K enej vladao kopljem.

?

56

PREDSOKRATOVCI

SPORNI TEKST *

41 [44]. SCHOL. PIN D. 01. 7, 42 a. Č ini se da se Pindar namjerio na starog povjesničara; on je pak postavio ovo rodoslov­ lje: od H iperoha Euripil, od njega O rm en, od njega Feret, od njega A m intor, od njega Astidamija, majka Tlepolemova; i sam A m intor dovodi rod do Zeusa.

10 (73a) SEDAM MUDRACA 1. D IO G . LAERT. I 40 i d. O sedam mudraca (vrijedno je da ovdje i svi zajedno budu spom enuti) prenose sc takve besjede. D am on iz K irene, koji je napisao djelo 0 filo zofim a (FH G IV 277) kori sve, a najviše sedm oricu. A naksim en kaže da su se svi oni posvetili pjesništvu. Dikearh pak tvrdi (fr. 28 FH G II 243 usp. Hermes 27 (1892)120.126) da oni nisu bili ni m udraci ni filozofi, već razboriti ljudi i zakonodavci. A rhetim iz Sirakuze (FHG IV 318) opisao je njihov sastanak na Kipselovu dvoru na kome se, kaže, i sam zadesio. Efor (FGrHist. 70 F 181 II 95) pak govori o sastanku kod Kreza, ali bez Talesa. Neki m eđutim kažu da su se sastali i u Panioniju i u K orintu i u Delfima. (41) Njihove izreke prenose se na različiti način i pripisuju se sad jednom e, sad opet drugom e, kao ova slijedeća (86 B 7): Bio je mudar Lakedemonac Hilon, koji ovo reče: »Ništa odviše, sve je lijepo u pravo vrijeme«.

Ima neslaganja i o njihovu broju. Leandrij sam (fr. 4 FH G II 336) m jesto Kleobula i Mizona navodi Leofanta, Gorgijadova sina, iz Lebcda ili Efeza i Epim enida Krećanina. Platon u Prolagori (usp. nr. 2) Mizona mjesto Perijandra; Efor (FGrHist. 70 F 182 II 95) mjesto Mizona stavlja Anaharzisa; drugi im još nadodaju i Pitagoru. Dikearh (usp. gore) daje četvoricu koji se s nama slažu: Talesa, Bijanta, Pitaka i Solona. Potom im enuje šest drugih, od kojih bi trebalo izabrati trojicu: A ristodem a, Pamfila, Lakedemonca Hilona, Kleobula, Anaharzisa i Perijandra. Neki dodaju A ku­ zilaja, (8 A 1) sina Kabova ili Skabra Argivljanina. (42) H erm ip u svom spisu 0 mudracima, (fr. 8 FH G III 37) nabraja njih se­ damnaest, od kojih, svatko na svoj način, bira sedam. A to su:

SEDAM MUDRACA

57

Solon, Tales, Pitak, Bijant, H ilon, Mizon, Kleobul, Perijander, Anaharzis, Akuzilaj, Epim enid (3 B 1 1 32,4), Leofant, Ferekid (7 A 2 a), A ristodem , Pitagora, Laz, sin H arm antidov ili Sisimbrinov ili, kako kaže A ristoksen (fr. 52 FHG II 285), Habrinov, rođen u H erm ioni, Anaksagora (59 A 30.33.). H ipo b o t u svom Popisu filo zo fa navodi: Orfeja, Lina, Solona, Perijandra, Anaharzisa, Kleobula, Mizona, Talesa, Bijanta, Pitaka, Epiharm a (23 A 6 c) i Pitagoru. 2. PLAT. Protag. 343 A. U tom nizu (poim. filozofa koji se vladaju lakedemonski) bili su i Tales Milećanin i Pitak Mitilenjanin i Bijant Prijenjanin i naš Solon i Kleobul Linđanin i Mizon Henjanin, a kao sedmi se m eđu njih ubrajao Lakedemonjanin Hilon. Svi ti bijahu zadivljeni sljedbenici, ljubitelji i učenici spar­ tanskog uređenja. I možeš razabrati da su njihova m udrost kratke rečenice vrijedne spom ena što ih je svaki izrekao. Kad su se oni sastali, posvetiše svoje izreke kao cvijet m udrosti A polonu napi­ savši na hram u Delfima one svima poznate izreke: »Spoznaj samoga sebe« i »Ništa previše«. A zašto to govorim ? Zato što je to bio način filozofije starih — neka lakonska kratkoća u govoru. Pa se i ona Pitakova izreka osobito pronosila i silno su je hvalili m udraci: »Teško je dobar biti«. PLAT. Charm. 164 D slj. Gotovo bih rekao da je upravo to m udrost, a to je poznavali sebe satnoga, i slažem se s onim koji je posvetio taj natpis u D elfim a . . . Doista »Spoznaj samoga sebe« ne znači drugo osim »B u d i razborit« kao što kažu riječi a što i sam zastupam , pa i kad bi netko mogao sm atrati da one znače nešto drugo. -Čini mi se đa se to dogodilo onim a koji su zatim postavili druge natpise kao »Ništa previše« i »Jam stvo donosi nesreću«. A oni su u stvari pomislili da je »Spo­ zn a j samoga sebe« neki savjet a ne pozdrav boga kom e se pritječe. A da ne bi bili slabiji u postavljanju korisnih savjeta, postaviše te natpise. 3. STOB. III 1, 172. Od D em etrija iz Falere Izreke sedam m u ­ draca: a) K leobul Linđanin, sin Euagorov, reče: 1. Mjera je najbolja. 2. Oca treba poštivati. 3. Biti zdrav tijelom i dušom . 4. Biti željan slušanja a ne brbljanja. 5. Bolje sveznalica nego neznalica. 6. Imaj jezik dobrohotan. 7. Prijatelj vrline, ne­ prijatelj zloće. 8. Nepravdu m rziti, milosrđe braniti. 9. Sugrađa­ nim a davati najbolje savjete. 10. Vladaj nasladama. 11. Ništa ne čini nasilno. 12. Odgajaj svoju djecu. 13. Moli se za sreću. 14.

58

PREDSOKRATOVCI

O kani se m ržnje. 15. T ko je protiv naroda, sm atraj ga neprijate­ ljem. 16. U prisustvu drugih sa ženom se ne prepiri niti je miluj: prvo je dokaz ludosti, a drugo bezum lja. 17. N e kažnjavaj robove kad su pijani; sm atrali bi da si pijan i ti sam. 18. O ženi se ženom sebi ravnom , ako uzm eš bogatiju od sebe, im at ćeš gospodare, a ne rođake. 19. Ne smij se podrugljivcu: zam rzit će te oni kojima se on ruga. 20. U dobru se ne uznesi, u zlu se ne ponizi. b) Solon A tenjanin, sin Eksekestidov, reče: I. N išta previše. 2. Ne sjedi kao sudac, inače će te optuženik m rziti. 3. Izbjegavaj nasladu koja rađa tugom . 4. B udno pazi na svoju čestitost, vrednija je od zakletve. 5. Riječi zapečati šutnjom , a šutnju dobrom prilikom . 6. N e laži, govori istinu. 7. Brini se o poštenim stvarim a. 8. Ne sm atraj se p am etnijim od roditelja. 9. Ne stječi prijateljstva brzopleto, a stečena brzopleto ne prekidaj. 10. K ad se naučiš pokoravati, znat ćeš vladati. 11. A ko sm atraš pravičnim da ti drugi, polažu račun, pristani na to i sam. 12. Savjetuj sugrađanim a ne ono što je ugodnije već što je bolje. 13. Ne oholi se. 14. Ne druguj sa zlima. 15. Savjetuj se s bogovima. 16. Poštuj prijatelje. 17. Što ne znaš, ne govori. 18. K ad znaš, šuti. 19. Prem a svojim a budi blag. 20. O n o što je nevidljivo, dokazuj vidljivim. c) H ilon L akedem onjanin, sin D am agctov, reče: 1. U poznaj sam oga sebe. 2. K ad piješ, m nogo ne govori: govorio bi ludorije. 3. N e prijeti slobodnim ljudim a: nije pravedno. 4. Ne ogovaraj bližnje, jer ćeš inače čuti stvari koje će te rastužiti. 5. Prijateljim a na gozbu idi polako a u njihovoj nevolji brzo im poteci. 6. Pravi sk ro m n u svadbu. 7. Mrtvoga nazivaj blaženim . 8. Poštuj starijega. 9- Mrzi onoga koji zabada u tuđe poslove. 10. Bolji je gubitak nego sram otan dobitak: prvi će te sam o jednom ražalostiti, a drugi, čitav život. 11. Ne podruguj se nesretniku. 12. A ko si snažan, pokaži se m iran; tako ćeš izazvati poštovanje, a ne strah. 13. Upravljaj svojom kućom . 14. N eka ti jezik ne trči ispred misli. 15. Savladavaj nagon. 16. N em oguće ne želi. 17. Na putu ne žuri naprijed. 18. Ne maši rukom , to je kretnja luđaka. 19- Pokoravaj se zakonim a. 20. A ko si p retrp io nepravdu, pom iri se, a ako uvredu, brani se. d) Tales M ilećanin, sin Egzamijev, reče: 1. Budi jamac, sebi na propast. 2. Sjećaj se p risu tn ih i od su tn ih prijatelja. 3. Ne poljepšavaj svoju vanjštinu, vladanjem se svojim poljepšaj. 4. N e obogaćuj se nečasno. 5. Neka te tvoje riječi ne

SEDAM

MUDRACA

59

om rznu onim a koji su ti pod prisegom odani. 6. Ne oklijevaj ugađati roditeljim a. 7. O d oca ne prim aj ono što je bezvrijedno. 8. K akvo dobro pružiš roditeljim a, takvo ćeš u starosti prim iti od djece. 9- T eško je upoznati sebe samoga. 10. Najveće jc za­ dovoljstvo postići ono što želiš. 11. N erad dodija. 12. N eum jerenost je štetna. 13. Pom anjkanje odgoja težak je teret. 14. N auči i poučavaj ono što je bolje. 15. Ne budi lijen ako se i obogatiš. 16. Sakrivaj nevolje u kući. 17. Bolje da ti zavide nego da te sažaljevaju. 18. Pokaži m jeru. 19. Ne vjeruj svima. 20. A ko zapo­ vijedaš, upravljaj sam im sobom . e) Pitak M itilenjanin, sin Irov, reče: 1. Prepoznaj sretan trenutak. 2. Što kaniš činiti, ne govori: ako ne uspiješ, bit ćeš na ruglo. 3. D ruži sc s dostojnim a. 4. O no što predbacuješ drugom e, ni sam ne čini. 5. Ne kori lijenčine: tu čeljad stiže osveta bogova. 6. Vrati što ti je povjereno. 7. Podnesi male neugodnosti koje ti bližnji nanose. 8. Ne govori loše o prijatelju ni dobro o neprijatelju: to je znak bezum lja. 9. Teško je znati što će se zbiti, ali spoznaja o o n o m što je bilo daje pouzdanje. 10. Z em lja jc vjerna, a m ore nevjerno. 11. Zarada je nezasitna. 12. Posjeduj svoje stvari. 13. Brini se o m ilosrđu, o odgoju, o m udrosti, o znanju, o istini, o povjerenju, o iskustvu, o sposobnosti, o prijateljstvu, o ispravnosti, o točnosti, o kućnoj brizi, o um ijeću. f) Bijant Prijenjanin, sin T cutam ov, reče: 1. Većina je ljudi nepoštena. 2. P otreb n o je, reče, da se pogledaš u ogledalu: ako se pojaviš lijep, radi lijepe stvari; ako se pojaviš ružan, svojim poštenjem ispravi nedostatke prirode. 3. Polako prilazi, poslu; ali, kad si započeo, snažno nastavi. 4. Preziri naglo brbljanje, da ne pogriješiš, jer kajanje brzo slijedi. 5. N e budi ni glup ni zao. 6. Ne počini nerazborito djelo. 7. Ljubi razboritost. 8. O bogovim a reci da postoje. 9- Razmisli o o n om što si učinio. 10. Budi pažljiv slušalac. 11. G ovori kad je prikladno. 12. A ko si sirom ašan, ne kudi bogate, od toga je mala korist. 13. Ne hvali nevrijedna čovjeka radi njegova bogatstva. 14. P ostiži uvjerava­ njem , a ne nasiljem . 15. K ad radiš dobar posao, pripiši zaslugu bogovim a, a ne sebi. 16. U m ladosti uspijevati, u starosti m u d ar biti. 17. Radu pridaj trajni spom en, sretnoj prigodi oprez, karak­ teru p lem en ito st duše, naporu u m jerenost, strahu sam ilost, bogat­ stvu prijateljstvo, riječim a (logos) nagovor, šutnji sređenost, razu­ m u pravdu, sm ionosti hrabrost, djelu snagu, slavi nadm oćnost.

60

PREDSOKRATOVCI

g) Perijandar K orinćanin, sin Kipselov, reče: 1. Brini se o svima. 2. Lijepo je mirovanje. 3. D rskost je opasna. 4. D obit je sram otna. 5. * optužba prirode. 6. D em okracija je bolja od tiranije. 7. Naslade su sm rtne, vrline besm rtne. 8. Kad si sretan, budi umjeren, kad si nesretan, budi razborit. 9- Bolje je umrijeti moćan nego živeći oskudijevati. 10. Pripravljaj samoga sebe da budeš dostojan roditelja. 11. Dok si živ neka te hvale, a kad um reš neka misle da si bio blažen. 12. S prijateljima budi isti kad su u sreći i u nesreći. 13. O no sa čime si se samovoljno složio, (sačuvaj), opasno je (zaista) prekršiti. 14. Ne širi tajne raz­ govore. 15. Tako prigovaraj kao da ćeš odmah postati prijatelj. 16. Služi se starim zakonima, a svježom hranom. 17. Ne kažnjavaj samo one koji griješe, nego i one koji mogu da pogriješe. 18. Skrivaj nedaće da ne obrađuješ dušm ane. 4. Skolije Sedam mudraca usp. C ronert De Lobone Argivo. Harites fiir Leo, str. 135 i dalje; D IE H L , Anthologia lyrica II 190 (usp. W ILA M OW ITZ, Hermes, LX, 1925, pp. 300 i dalje.).

61

B. Fragmenti filozofa šestog i petog stoljeća (i neposrednih sljedbenika) 11 [ll. TALES (Thales) A. ŽIV O T I UČENJE 1. D IO G E N LAERTIJE I 2 2 - 4 4 . (22) Tales je, dakle, rođen kako tvrde H erodot Ii 170l, D urid [FGrHist. 76 F 74 II 155) i D em okrit [68 B 115al, od oca Eksamije i majke Kleobuline, u feničkoj obitelji Telida koji su najugledniji od K adm ovih i Agenorovih potomaka. /Prem a Platonovoj tvrdnji [Protag . 343 A] (bio je jedan od sedm orice mudraca). Prvi je bio nazvan m udracem u vrijeme kad jc arhont u A teni bio Damazija (582/1 ] i prem a njem u su i ona sedmorica bila nazvana m udracim a kako tvrdi D em etrijc Faleranin u Popisu a rho nata [FGrHist. 228 F 1 II 960)/. U Miletu je dobio građansko pravo kad jc (onamo) došao s Nilejem koji je bio protjeran iz Fenikijc. Kako, m eđutim , tvrdi većina, rođen je u Miletu i bio je ugledna roda. (23) N akon bav­ ljenja državničkim poslovima dao se na proučavanje prirode. Pre­ ma jednim a, nije ostavio nikakav spis. Govori se, naim e, da je Pomorsku astrologiju, koja se njem u pripisuje, napisao Foko Samljanin [c. 5. cf. 11 B ll. K alim ah ga zna kao otkrivača Malog Medvjeda, jer u Ja m b im a [fr. 94, II 259 Schneid.; v. A 3al (kaže) ovako: »Zviježđe K o la... Feničani«. Prema drugim a napisao je samo dva (spisa), 0 o b ra tn ici i 0 ravnodnevici [B 3], prosudivši da je ostalo neshvatljivo. Čini se, prem a nekima, da se prvi bavio astrologijom 1 i da jc prorekao pom rčine i obratnice Sunca, kako 1. N c m is li se n a n a d riu č e n je o p r o ric a n ju s u d b in e iz z v ije z d a, v e ć je o v d je a st­ ro lo g ija s in o n im za a s tro n o m iju .

62

PREDSOKRATOVCI

kaže E udcm [fr. 94 Speng.l u Povijesti astrologije. Radi toga m u se dive i K senofan [21 B 19] i H ero d o t [i 74l, a uz njega pristaju i H eraklit [22 B 38] i D em o k rit [68 B 115a]. (24) N eki tvrde, a m eđu njim a i pjesnik H eril [p. 182 Naeke], da je on prvi rekao da su duše besm rtne. Prvi je, također, otkrio Sunčevu putanju od obratnice do o bratnice i, prem a nekim a, prvi jc izjavio da je veličina Sunca sedam sto dvadeseti dio (Sunčeve kružne putanje, kao što je i veličina Mjeseca) (sedam sto dvadeseti dio — M jesečeve — putanje). Prvi je, osim toga, zadnji dan u m jesecu nazvao trideseticom i prvi je, kako neki (tvrde), raspravio 0 prirodi. A ristotel Ide anim a A 2. 405a 19l i H ipija [85 B 7] tvrde da 1 neživim (stvarima) pridjeva dušu dokazujući to m agnetom i jan­ tarom . Pam fila [fr. I FH G III 520l tvrdi da jc, naučivši kod E gip­ ćana geom etriju, prvi upisao u kružnicu pravokutni tro k u t i (na­ kon toga) žrtvovao vola. (25) D rugi, m eđu njim a i m atem atičar A polodor [cf. Diog. V III 12], tvrde (to) za Pitagoru. /O n je stigao najdalje (u proučavanju onoga) za što K alim ah u J a m b im a [v. A 3a] tvrdi da je otkrio Euforb Frižanin, na prim jer »m nogokute i trokute« i ono što se tiče g eo m etrije./ Č ini se da je i kod d r­ žavničkih poslova bio najbolji savjetnik. Kad je, naim e, K rez po­ slao M ilećanim a (poslanstvo) da sklopi savez, (on to) spriječi i nakon K irove pobjede ta (odluka) spasi grad. O n sam za sebe tvrdi, kako pripovijeda H eraklid [Pontski fr. 47 Voss], da živi sam otno i odjelito (od javnih poslova). (26) Jed n i (spom inju) da je bio oženjen i da je im ao sina K ibista, a drugi da je ostao neoženjen i da je posvojio sina (svoje) sestre. K ad je bio upitan zašto nem a djece odgovorio je: »Zbog ljubavi p rem a djeci.« Priča se da je i (svojoj) majci, koja ga je silila da se oženi govorio: »Još nije zgodan čas«, a poslije je, kad je ostario a ona i dalje nava­ ljivala, rekao: »Više nije zgodan čas.« H ijeronim , pak, R ođanin tvrdi u drugoj (knjizi) R a za su tih sjećanja [fr. 8 H iller] da je, želeći pokazati kako jc lako obogatiti se, zakupio preše za ulje predvidjevši obilan rod m aslina i sakupio vrlo m nogo novaca. (27) K ao počelo svega postavio je vodu i (tvrdio je) da je svijet živ i pun božanstava. Kažu da je otkrio godišnja doba i (godinu) podijelio na tristo šezdeset i p et dana. N itko m u nije bio učiteljem , osim što je došavši u Egipat proboravio m eđu svećenicim a. H ijeronim [fr. 21 Hill.] tvrdi da je izm jerio (visinu) piram ida po (njihovoj) sjeni prom otrivši točno

TALES

63

kada je (naša sjena) duljinom jednaka nam a (samima). Proživio je, kako tvrdi M inija [FH G II 335, 3], zajedno s m iletskim tira­ nin o m T razibulom . A ono (što se pripovijeda) o tronošcu koji su pronašli ribari i koji je m iletski puk slao naokolo m udracim a, poznato je. (2$) Tvrde, naim e, da su neki jonski m ladići kupili od m iletskih ribara ulov, a budući da je bio izvučen i tronožac, nastane prepirka sve dok Milećani ne poslaše (poslanstvo) u Delfe. A bog dade ovakvo proročanstvo: Potomče M i leta (grada), ti Feba za tronožac pitaš? Onog je tronožac, kažem, tko od svib je mudrošću prvi.

D adoše (ga) stoga Talesu, a on drugom e i taj (opet) drugom e dok (ne dođe) do Solona. O n reče da je prvi u m udrosti bog i pošalje (ga) u Delfe. Tu (priču), m eđutim , K alim ah u J a m b im a pripovijeda drugačije preuzevši (je) od M ilećanina M eandrije [fr. 3 FH G II 335)1. (Spom inje), naim e, da je neki A rkađanin Batiklo ostavio kotlić i naložio »dati (ga) najboljem od mudraca« [v. A 3a vers. 132], D adoše (ga) Talesu i pošto je obišao (m noge dobi ga) opet Tales. (29) O n (ga) pošalje D id im sk o m ' A polo n u s ovom posvetom , kako (kaže) K alim ah [fr. 95, II 260 Schn.]: V ladaru Nilejeva’ puka daje Tales što mene dvaput (lobi kao nagradu.

A prozni natpis glasi ovako: »Tales, (sin) E ksam ijin, M ilećanin, D clfskom 1 A polonu dobivši (me) od H elena dvaput kao nagradu.« Batiklov kotlić nosio je okolo (njegov) sin po im en u T irion, kako tvrde Eleuzis u (spisu) 0 A hileju [FG rH ist. 55 F 1 I 296] i A lekson M inđanin u devetoj (knjizi) Priča iFG rH ist. 25 F 1 I 1891. Eudoks K niđanin i E uant M ilećanin IFH G III 2*] tvrde da jc netko od K rezovih prijatelja dobio od kralja zlatan vrč da (ga) da najm udrijem od H elena. O n (ga) dade Talesu i (nakraju) d o ­ spije do H ilona. (30) O n upita Pitijskog (Apolona) tko je od njega m udriji, a (ovaj) objavi da je to M izon, o kom e ćem o (još) govoriti. (Njega oni oko E udoksa uzim aju um jesto K leobula, a Platon [Protag. 343 Al (ga uzim a) um jesto Perijandra.) O n jem u je Pitijski (Apolon) objavio ovo: Tvrdim da neki je M izon rođen u H eni pod Etom (koji) je više od tebe oštrinom obdaren uma. 2. D id i m a je m je s to k ra j M ile ta s A p o l o n o v i m h r a m o m . 3. N ile j je o s n iv a č M ile ta . 4. E p i te t (i m ile ts k o g ) A p o lo n a .

64

PREDSOKRATOVCI

Ali to je upitao Anaharzis. Platoničar Daimah [FGrHist. 65 F 6 II 16l i K learh [fr. 44c FH G II 317] (kažu) da je Krez poslao kotlić Pitaku i da je tako (započeo njegov) obilazak. A ndron u Tronošcu [fr. 1 FH G II 347] (kaže) da su Argejci odredili tronožac kao nagradu za vrlinu najm udrijem od Helena. Izabran je spartanac A ristodem a on (ga) je ustupio H ilonu. (31) A ristodem a spom inje i Alkej [fr. 101 Diehl] u ovim (stihovima).

Kažu, jednom u Sparti baš je zgodnu Aristodem kazao tvrdnju: novac čini čovjeka, nitko siromah ne vrijedi.

Jedni tvrde da je Perijandar poslao natovarenu ladu miletskom tiraninu Trazibulu. Pošto je ona pretrpjela brodolom u vodama (otoka) Kosa pronadoše kasnije neki ribari tronožac. Fanodik [fr. 4 FH G IV 473] (kaže) da je pronađen u atenskim vodama i do­ nesen u grad u vrijeme održavanja skupštine, (a zatim) poslan Bijantu. (32) Zašto, reći ćemo u Bijantovu (životopisu) [i 82]. Drugi tvrde da jc on Hefestovo djelo i da (ga) je bog poklonio Pelopu kad se ženio. Zatim je dospio k Menelaju i kad je Alek­ sandar ugrabio H elenu bacila (ga) je Lakonka’ u m ore kraj Kosa govoreći da će biti predm et svađe. S vrem enom neki od stanov­ nika Lebeda kupivši ondje ulov dođoše u posjed tronošca i dok su se prepirali s ribarima nastave p ut do Kosa. Kako (ovdje) nisu ništa postigli iznesu (spor) pred građane Mileta kao glavnoga gra­ da. Budući da se Košani nisu obazirali na (njihova) poslanstva, zapodjenu (Milećani) rat. I pošto padoše m nogi s obje strane dođe proročanstvo da (ga) se da najm udrijem . I jedni i drugi odobriše (da se preda) Talesu. (33) O n (ga), pošto je (tronožac) obišao (sve mudrace), preda D idim skom A polonu. Košanima je, m eđutim , dano ovakvo proročanstvo: Svađa Meropljana neće i Jonjana prestati prije nego li tronožac zlatni, kog Ilefest u more baci, iz grada ne bude poslan i ne stigne u kuću muža koji je učen u onom što jest, što je bilo, što bit će.

a Milećanima: Potomče M ileta (grada), ti Feba za tronožac pitaš?

i kako je prije rečeno. To jc, dakle, (bilo) tako. 5. Helena.

TALES

65

H erm ip, pak, u Životim a [fr. 12 FH G III 39] njem u (sc. Talesu) pripisuje riječi koje neki spom inju kao Sok ratove. Tvrde, naime, da jc govorio da zbog ovoga troga duguje zahvalnost Sudbini: prvo, što sam se rodio kao čovjek, a ne kao životinja, zatim, kao muškarac, a ne Jcao žena i treće, kao H elen, a ne kao barbarin. (34) Priča se da je, dok (ga) je (neka) starica izvodila iz kuće da bi prom otrio zvijezde, pao u jamu, i da mu je starica, kad je jauknuo, rekla: »Zar ti, Talesu, koji nisi kadar vidjeti ono što jc pod nogama, misliš spoznati ono što je na nebu?« I Tim on ga zna kao astronom a i u Rugalicama [fr. 23 D.] ga hvali govore­ ći: Ko Što od sedam mudracu Tales je vještak za zvijezde.

Lobon Argejac [fr. 8 Cron.l tvrdi da jc ono što je on (sc. Tales) napisao sadržano u dvije stotine stihova, a na svoj je grob dao napisati ovo: Ovoga Talesa othrani jonski A li let i učini od svih astrologa najznatnijim mudrošću (tom).

(35) (Jedna) od njegovih pjesama je i ova: Nije množina riječi pokazala misao mudrom, jednu potraži mudrost, jedilo biraj dobro. j e r (lim ) ćeš brbljav jezik satrt ljudi što zbore u zrak.

Spominju sc i ove njegove izreke: najstarije od svega što jest je bog, jer nije rođen; najljepši jc svijet (kozmos), jer je božje djelo; najveći je prostor, jer sve obuhvaća; najbrži je um (nus), jer kroz sve juri; najsilnija je N užnost, jer svime vlada; najm udrije je vrijeme, jer sve pronalazi. Tvrdio je da se sm rt ništa ne razlikuje od života. »Pa zašto ti ne umreš?« — reče netko. »Zato«, odgovori, »jer se ništa ne razlikuje«. (36) (Jednom e) koji (ga) je upitao što je nastalo prije, noć ili dan, odgovorio je: »Noć je nastala dan prije.« Netko ga je upitao (može li) čovjek činiti krivo krišom od bogova, (a on) je odgovorio: »Ne (može) niti naumiti.« Preljubniku koji (ga) je upitao, da li da se zakune da nije učinio preljub, odgovorio je: »Kriva zakletva je gora od preljuba.« Upitan, što je teško, reče: »Upoznati samoga sebe.« A što je lako? »Dati drugom e savjet.« A što je najugodnije? »Postići nešto«. A što jc božanstvo? »Što nema ni početak ni kraj.« (Na pitanje), što je neobično vidio, odgovorio je: »Stara tiranina.« Kako bi netko najlakše podnosio

66

PREDSOKRATOVCI

nesreću? »Ako bi vidio da je njegovim neprijateljim a gore.« Kako bismo proživjeli najbolje i najpravednije? »Ako sami ne bismo činili ono što drugima spočitavamo.« (37) Tko je sretan? »Tko je tijelom zdrav, duhom okretan i dobro odgojene naravi.« Kaže da se treba sjećati i prisutnih i odsutnih prijatelja. Ne valja se dičiti izgledom već biti lijep vladanjem. »Ne stječi bogatstvo«, kaže, »na nepravedan način i neka te tvoje riječi ne omraze kod onih čiju si vjernost stekao.« »Ljubav«, kaže, »koju iskažeš roditeljima, tu istu očekuj i od (svoje) djece.« Za Nil je rekao da raste kad godišnji vjetrovi, (koji pušu sa) su protne6 (strane), potiskuju riječnu struju. A polodor u Kronici [FGHist. 244 F 28 II 1028] tvrdi za njega da se rodio prve godine trideset pete [devete?]7 olimpijade [640l (38) Um ro je sa sedam deset osam g o d in a/ili, kako tvrdi Sozikrat [fr. FH G IV 5011 sa devedeset/. Um ro je, naim e, pedeset osme olimpijade (548 —5l, a živio je za vrijeme Kreza, kom e je obećao da će bez m osta preći rijeku Halij skrenuvši (njen) tok. [546, cf. etiam A 6l. Bilo je još i drugih pet Talesa, kako tvrdi D em etrije Magncžanin u H omonim im a: govornik lošeg stila, Kalaćanin; nadareni slikar, Sikionjanin; treći, vrlo stari iz vrem ena Hezioda, Homera i Likurga; /četvrti, kojeg spom inje D urid u (knjizi) 0 slikarstvu [FGrHist. 76 F 31 II 1471; peti, mlađi nepoznat, kojeg spominje Dionizije u K ritikam a/. (39) Mudrac Tales um ro je dok je prom atrao atletsko natjecanje, od žege, žeđi i slabosti, već kao starac. Na njegovu je grobu napisano [Atith. Pal. VII 84l: Zaista, malen je humak — a l’ do neba dopire slava Talesa što svestrani um bijaše, zapamti to.

A ja im am u prvoj (knjizi) Epigrama ili u Svakovrsnom metru ovaj epigram za njega (Anth. Pal. VII 85l: Talesa mudraca, dok borbu je atletsku gledao jednom, s mjesta si odnio tog, Helije Zeuse' ti. Hvalim što njega odvede blizu, jer starac sa zemlje nije mogao već zvjezdani motriti svod,

6. S m o ra p r e m a k o p n u s u p r o tn o to k u N ila. 7. D iels. 8. B o ž a n stv o S u n c e je r je T a le s u m ro o d žeg e.

TALES

67

(40) Njegova je (izreka) — upoznaj samoga sebe, za koju A ntisten u Sljedbeništvima IFHG III 182*] tvrdi da je Femonojina, a da ju je prisvojio i Hilon. Za ono što slijedi (40 —42) v. c. 10, 1. A spom inju se i ova Talesova pism a9 (43. 44). 2. SUIDAS [redale 25 —30 iz Hezihijeva Sabirača imena, redak 31 — p. 73, 2 iz A l] Tales, Eksamijin i K leobulin (sin), Mile­ ćanin, a prem a H erodotu [v. 11 A 4] Feničanin, rodio se prije Kreza trideset šeste olimpijade [640 —637], a prem a Flegontu bio je poznat već za sedm e (olimpijade) 1752 —7491. Napisao jc pjes­ mu o nebeskim pojavama Icf. B l] (pod naslovom) O ravnodnevici IB 4l i m noge druge. U m ro je kao starac prom atrajući atletsko natjecanje, pritiješnjen svjetinom i malaksao od žege. Tales je prvi ponio im e mudraca i prvi je rekao da je duša besm rtna i otkrio je pom rčine i ravnodnevice (Sunca). Mnogo (ima) njegovih izreka a osobito je poznata »upoznaj samoga sebe«. A ona »daj jamstvo, nesreća jc lu* Hilonova je koji ju je prisvojio kao i onu »ništa odviše« [cf. Cedrcn. I 275, 14l. Tales, filozof prirode, prorekao je za vrijeme Darija /! / pom r­ činu Sunca. 3. S C H O L PLATONIS in remp. 600 A [iz Hesych.] Tales, Eksamijin (sin) Milećanin, a prem a H erodotu [v. 11 A 4] Feni­ čanin. O n je prvi bio nazvan m udracem. O tkrio je da se Sunce pomračuje zbog toga što ga zaklanja Mjesec, i stekao je znanje 0 Malom Medvjedu i o obratnicam a prvi od H elena, o veličini Sunca i njegovoj prirodi. Također je, nekako pom oću m agneta 1 jantara, (dokazivao) da i nežive (stvari) imaju dušu. Rekao je da je počelo elem enata voda, i da je kozmos živ i pun božanstava. Obrazovanje je stekao kod svećenika u Egiptu. Njegova (je) izreka »upoznaj samoga sebe«. Um ro je kao starac sam otnik prom atrajući atletsko natjecanjc, malaksao od žege. 3a. CALLIM ACH. Iamb. [fr. 94 (v. gore I 67, 18. 68, 16) + Pap. Oxyrh. VII 33 cf. Pfeiffer Callimachi frag. nuper rep. p. 43sqq.l (Tirion, sin A rkađanina Batikla, ima nalog da kotlić koji je njegov otac ostavio za sobom , preda najmudrijem:)" U Milet doplovi jer Tales je pobjedu zadobio, kom um i za drugo je vješt, 9. L ažna p is m a F e re k id u i S o lo n u . T e k s t je izd a o D ie ls u P o e t. p h il (r s tr 4 — 25. 'D ie ls

11

/ 68

PREDSOKRATOVCI

P. O. 119 120

125

130

zviježđe Kola k tome, kažu, izm jeri po kojem’ lađe vode (sad) Feničani. A rka đ a n in uz pomoć ptice povoljne u hramu D idim eja na starca naiđe gdje štapom po tlu grebe, onaj crta lik kog otkri Euforb F riža n in ,10 ta p rvi on baš trokute i mnogokute nacrta i (svinut) krug, i naloži suzdržat se od mesne hrane; a l' ne poslušaše ti, ne svi, već oni kojim ’ (drugi) vlada {bog). Ovako (sin) mu (tada) reče (B a tiklo i): »Od čvrstog zlata ovo (prim i) od (mene), moj otac (pred smrt) reče (najkorisnijem) od vas mudraca sedam predat (ga k ’o dar), i ja (ga) tebi dajem kao (nagradu)«. A Tales (tad) štapom na tlu (pijesak) izgladi) i drugom (rukom ) bradu (svoju) (uhvati), pa reče: (»Ja baš) (ovaj) (neću prim it) dar, već ako (silno cijeniš) roditeljsku (riječ) (tad) B ija n t

<

...

4. H E R O D O T . I 170 A još prije nego je Jonija bila uništena dao je Tales M ilećanin, koji je od starine po rodu bio Feničanin, koristan [se. savjet] Jo n jan im a i nalagao je da osnuju jedno vijeće i da ono bude u Teju /T ej je, naim e, u sredini Jonije/, a ostali nastanjeni gradovi da se u ničem u ne sm atraju podložnim a, upra­ vo kao da su općine. Cf. 1 146 I njim a Inaseljenim Jonjanim al su se pridružili i M inijci iz O rh o m en a i K adm ejci. 5. — 1 74 (Rat izm eđu Alijata i K ijaksara)'! ratovali su s po­ djednakim uspjehom , a šeste godine od (početka) sukoba desi se da iznenada nastane noć onoga dana kad se vodila bitka [pom r­ čina Sunca 28. svibnja 5851. Tu pro m jen u dana (u noć) prorekao je Jonjanim a Tales M ilećanin odredivši kao rok tu g o dinu " kada 10. D i o d o r Iv. 58 B }] s m a tra E u f o rb a F r iž a n in a i d e n t i č n i m P ita g o ri. A li o n d a se n c s la z e k r o n o lo g ija . M o ž d a K a lim a h p r ip is u je P ita g o r in o m p r e t h o d n i k u , koji je ž iv io za v r ije m e T r o ja n s k o g ra ta , p o z n a v a n je k a s n ije in k a r n a c ije . J e r se iz u m s h e m e (st. 1 2 3 : .. . lik) o d n o s i u p r a v o n a P ita g o r in p o u č a k . ‘ D ie ls 11. B u d u ć i d a H e r o d o t s p o m in je č ita v u g o d in u k a o r a z d o b lje u n u t a r k o g a se d e s ila p o m r č i n a , m o ž e s e p r e m a tim n a js ta rijim iz v je š ta jim a u tv rd iti d a je T a le s , koji p r e m a t a d a š n je m s ta n ju h e le n s k e a s tr o n o m ije ( u n a to č A 17) n ije m o g a o p o s je -

TALES

69

se ta prom jena dogodila. CLEM . Strom . I 65 (II 41 St.) E udem [fr. 94 Sp. cf. 21 B 19] tvrdi u Astrološkoj povijesti da je Tales prorekao pom rčinu Sunca koja se desila u vrijem e kad su M eđani i Lidani zam etnuli bitku jedni protiv drugih, M eđani pod zapov­ jedništvom Astijagova sina Kijaksara, a Lidani K rezova sina Alija ta ... a to se zbilo" oko pedesete olim pijade [580 — 77] (ovo zadnje iz Tatijana 41 Z abilježit ćem o vrem ena života sedm orice m udraca: kao najstariji od prije sp o m en u tih rodio sc Tales oko pedesete o lim p ija d e ... EUSEB. C hron. a) Sync. Tales M ilećanin prorekao je p o tp u n u po m rčin u Sunca. A rm . Ol. 49, 2 [583]. b) Ol. 50 [ 5 8 0 - 7 7 ] Cyrill. c. Iul. I p. 13 E. c) (H ijeron. (lat.) Za pom rčinu Sunca koja se desila, Tales je unaprijed rekao da će biti. .. A lijat i A stijag su zam etnuli bitku a. A br. 1432 [585 pr. n. e j CIC. de div. I 49, 112 Priča se da jc prvi prorekao p o m rčinu Sunca koja se desila za Astijagovc vladavine. PLIN. N. H. II 53 K od G rka je, pak, prvi od svih Tales M ilećanin otkrio [sc. razlog te pom rčine] četvrte godine [585/4 pr. n.e.] četrdeset osm e olim ­ pijade, prorekavši pom rčin u Sunca koja se desila za Alijatove vladavine sto sedam desete godine od osnutka g ra d a .'\ 6. H E R O D . I 75 A kad je K rez stigao do rijeke Halisa, odatle, kako ja držim , prevede vojsku preko m ostova koji su već postojali, a kako H eleni većinom govore da (m u ju) je preveo Tales Mi­ lećanin. Priča se da je K rezu, koji je bio u neprilici kako da vojska prijeđe rijeku, Tales koji se nalazio u taboru, skrenuo rijeku, koja je tekla vojsci s lijeve strane, da teče s desne strane, a učinio je to ovako: započevši s gornje strane tabora iskopao je dub o k jarak koji se pružao u obliku polum jeseca kako bi postavljeni tabor (rijeka) zahvatila s leđa i skrenula tim tokom iz starih rukavac'a, pa se pretječući pored tabora o p et ulila u staro (korito). Tako je rijeka ubrzo bila pocijcpana i prijelaz je bio (moguć) na obje strane. 7. EUSEB. C hron. a) kod Cyrill. c. Iul. I p. 12 Priča se da je Tales M ilećanin, prvi filozof prirode, rođen za trideset i pete olim pijade [640 —37], i da je proživio do pedeset i osm e olim ­ pijade [548 — 5J; b) H ieron. Ol. 35, 1 [640] (A rm en. Ol. 35, 2 ]639l) (lat.) Tales M ilećanin, Eksam ijin sin, poznat jc [krivo, ispravno — d o v a ti n ik a k a v u v id u taj d o g a d a j, s a m o e m p ir ijs k i m o g a o iz r a č u n a ti lis tu v je ­ ro ja tn o s ti p o m r č i n a ( p o s u đ e n u v je r o ja tn o iz k a ld e js k o g S a ro s-s is tc m a ). I k a s n ije su K a ld c jc i m o g li s a m o p r ib l iž n o p r o r ic a ti p o m r č i n u S u n c a . 12. R im a .

70

PREDSOKRATOVCI

rodio sc] kao prvi filozof prirode i za njega kažu da je proživiosve do pedeset i osm e olim pijade. A BU LFA R A G IU S p. 33 Pococke: K iril u svojoj knjizi kojom odgovara Ju lijan u s p o m in je ... da se Tales rodio dvadeset osam godina prije početka N ebukadnezarova kraljevanja. Porfirije, m eđutim , tvrdi da je Tales bio u punoj snazi stotinu dvadeset i treće godine poslije N ebukadnezara 1589 — 6?/. Cf. H ieron. cd. H elm 11 275. 8. Izbor povijesti Parisina [C ram čr A n. Par. II 263 cf. Leo ed. Bekk. p. 36, 4] za vrijem e kralja H iskije J. 6 [oko Ol. 10 = 740] U to vrijem e um re na T enedu Tales M ilećanin i Sibila iz Eritre (to) objavi. C H R O N . pasch. 214, 20 Bekk. za vrijem e H iskije J. 5 [Ol. 10, 3 = 738] Te go d in e um re na T enedu filozof Tales M ilećanin. PLUT. Sol. 12 A nešto slično (kao proročanstvo Eum enida o M unuhiji, cf. 3 A 4)' govore da je naslutio i Tales. N aredio je, naim e, da ga kad um re pokopaju na nekom neugled­ nom i zapuštenom m jestu m iletske zem lje proričući da će to m jesto jedn o m biti m iletski trg. 9. PL A T O Theaet. 174 A Kao što se priča za Talesa, Teodore, da je proučavajući zvijezde i gledajući prem a gore pao u bunar, i da m u se neka dom išljata i duhovita djevojka, Tračanka, narugala da želi znati ono što je na nebu, a ono što m u je sprijeda i pred nogam a ostaje m u nepoznato. 10. A RISTO T. Pol. A. 11 1259a 6 Sve to koristi onim a koji cijene vještinu stjecanja novca, kao što (je koristilo) Talesu Milećaninu, jer to je neka um otvorina prikladna za stjecanje novca. S jedne strane pripisuju to njem u (Talesu) zbog m udrosti, a s druge strane općenito slučaju. K ad su m u zbog sirom aštva p red­ bacivali da (mu) filozofija nije na korist, kažu da je on, uvidjevši iz prom atranja zvijezda da će prinos m aslina biti obilan, još za zim e pribavio malo novaca i podijelio (ga) kao predujam za sve uljare u M iletu i na Hiju zakupivši (itf) jeftino jer (ga) nitko nije sprečavao. A kad je došlo vrijem e, jer su m nogi iznenada tražili, davao (ih) je u najam kako je htio i zgrnuvši m nogo novaca pokazao da se filozofima lako obogatiti ako žele, ali da to nije ono oko čega se (oni) trse. Cf. supra I 68, 24 Cic. div. I 49, 111. 11. PROCL. in Eucl. 65, 3 Friedl. lE udem Povijest geometrije fr. 84 Speng.] Kao što se kod Feničana zbog trgovine i prom eta začelo znanje točnog računanja, tako su Egipćani zbog rečenog D ie ls

TALES

71

uzroka pronašli geom etriju. Tales je došavši najprije u Egipat prenio tu nauku u H eladu, a i sam je m nogo otkrio i u p u tio na počela m nogih (stvari) one iza sebe, jednim a spom injući (ono što je) općenitije, a drugim a (orio što je) zam jetnije osjetilim a. PLUT. Sol. 2 .1 za Talesa kažu dp se okoristio trgovinom , i za m atem a­ tičara H ipokrata Ic. 42], a i Platonu je prodaja nekog m aslinika poslužila kao popudbina za boravak u Egiptu, de. Is. et O sir. 34. Misle da je i H om er, kao i Tales, sm atrao vodu počelom i izvorom svega naučivši (to) od Egipćana, IO S E P H . e. Ap. 1 2 N ego, doista, svi se jednoglasno slažu da su oni, koji su o nebeskim i božan­ skim pojavam a prvi m eđu H elen im a filozofirali, kao što su JEerekid Sirijac [c. 7] i Pitagora i Tales, bili učenici Egipćana i Kaldejaca, j da su m alo toga napisali, a H elenim a sc čini da je to najstarije od svega i jedva vjeruju da su to oni napisali. A ETIU S de plac. I 3, 1 lDox. 276] Pošto se filozofijom bavio u E giptu dođe u M ilet kao starac. IAMBL. V. Pythag. 12 S klonuo je [Tales Pitagorul da sc preveze u Egipat i sastane sa svećenicim a u M em fisu a osobito (s onim a u) D iospolu, jer su oni i njega sam oga oprem ili onim , zbog čega ga m nogi sm atraju m udrim . 11a. H1MER. 30 Cod. Neap. [Schenkl H erm . 46. 1911, 4201 Pjevao jc na O lim pijskim igram a o H ijeronovoj slavi uz liru Pindar; pjevao je A nakreont Polikratov udes koji božici Samljana šalje zavjetni dar; i Alkej je u pjesm am a spom injao Talesa, kad i Lezb svečanu s k u p š tin u ... UČENJE

12. A RISTO T. M etaphys. A 3. 983b 6 Većina je prvih filozofa sm atrala počelim a svih stvari sam o ona u obliku tvari (materije). Iz čega, naim e, jesu sva bića i iz čega kao iz prvoga nastaju i u što na kraju propadaju, dok supstancija traje a u svojim stanjim a se mijenja, i tvrde da jc to ele m e n t i počelo bića. Z bog toga m isle da niti što nastaje niti što propada jer takvo počelo uvijek ostaje saču v an o ... (17) Mora, naim e, postojati neki praizvor, ili jedan ili više od jednog, iz kojih nastaje sve ostalo dok on sam ostaje sačuvan. Ipak, što se tiče broja i oblika takvog počela ne govore svi isto. Tales, začetnik takve filozofije, tvrdi da je (to) voda /zato je izjavljivao da je Z em lja na vodi /prihvaćajući m ožda to m išlje­ nje jer je vidio da je hrana svih (bića) vlažna i da sam a toplina iz toga nastaje i po tom e živi /a ono iz čega (sve) nastaje, to je i počelo svega/. Z b o g toga je baš i prihvatio tu pretpostavku, i

72

PREDSOKRATOVCI

zato što sjem enke svih stvari imaju vlažno svojstvo, a voda je počelo vlažnih (stvari). Ima nekih koji misle da su i oni posve stari, koji su mnogo prije sadašnjeg pokoljenja prvi raspravljali 0 bogovima, tako shvatili prirodu. Okeana i Tetiju proglasiše za­ četnicim a postanka iH om . II. 14 20l] i vodu (onim čime) se bogovi zaklinju, koju sami pjesnici nazivaju Stigom [II. 15, 37 i d.l. Jer najcjenjenije je (ono što je) najstarije, a ono najcjenjenije jest zakletva. Cf. 1 B 10. 13. SIMPL. Phys. 23, 21 [Teofrast Phys. O pin. fr. 1. Doxogr. 475, ll A od onih koji govore da je počelo jedno i pokretno, 1 koje napose naziva [Aristotel] filozofima prirode (fizičarima), jedni, kao na prim jer Tales, Eksamijin sin, Milećanin, i Hipon (c. 38], koji je čini se bio ateist, tvrde da je ono ograničeno, i gOvore da je počelo voda, sklonuti na to osjetilnim opažanjem iz pojava. Je r toplina živi po vlazi i (stvari) koje odum iru suše se, i sjeme svih stvari je vlažno i sva je hrana kao sok. Iz čega je svaka pojedina stvar tim e je stvorena da se i hrani, a voda je počelo vlažnog svojstva i srž svih stvari. Zato su prihvatili da je voda počelo svih stvari i izjavili da Zem lja leži na vodi. 458, 23 Drugi su pretpostavljajući jedan elem ent govorili da je on veli­ činom neograničen, kao na prim jer Tales vodu. SERV. ad Acn. XI 186 (II 497, 31) (lat.) K od raznih su naroda postojali različiti načini sahrana, zato jedne pokapaju a druge spalju ju .. . Tales, pak, koji tvrdi da sve nastaje iz tekućine, kaže da tijela treba pokapati kako bi se mogla rastvoriti u vlagu. 13a. AET. I 17, 1 (D. 135) Tales i njegovi sljedbenici (kažu) da su prom jene miješanje elemenata. 13b. — II 1, 2 (D. 327) Tales i njegovi sljedbenici (kažu) da je kozmos jedan. 13c. — II 12, 1 (D. 340) Tales, Pitagora i njegovi sljedbenici (kažu) da jc kugla cjelokupnog neba podijeljena na pet krugova koje nazivaju i pojasima. Jedan (sc. krug) se od njih zove arktički i uvijek vidljiv, drugi ljetna obratnica, treći ravnodnevički, četvrti zimska obratnica i peti antarktički i nevidljiv. A kosi (krug) prema trim a središnjim a, tako zvani životinjski,'3 pruža se dotičući se triju središnjih. A sve njih podnevni"' (krug) siječe pod pravim kutom od arktika do antarktika. 13. Z o d ija k . 14. N e b e s k i m e rid ija n .

TALES

73

14. ARIST. de caelo B 13. 294a 28 Drugi (kažu) da leži na vodi [sc. Zemlja]. Preuzeli sm o tu vrlo staru (tvrdnju) koju je, kažu, izrekao Tales Milećanin, da (Zemlja), budući da pliva, stoji kao drvo ili nešto drugo takvo /jer nijedno od tih tijela nije takvo da stoji u zraku, nego na vodi/, kao da nije riječ o istom (kad se govori) o zemlji i vodi koja nosi Zemlju. S1MPL. de cael. 522, 14 Navodi [sc. mišljenje] Talesa Milećanitia koji kaže da Zemlja pliva na vodi kao drvo ili neka druga stvar koja pliva na vodi. Tom mišljenju, koje još jednako vlada, prigovara A ristotel, jer se i kod Egipćana pripovijeda tako u obliku mita i Tales je m ožda odande donio tu priču. Cf. Plut. de Is. et Osir. 34 p. 314c. 15. SENECA Nat. Quaest. III 14 p. 106, 9 Gcrckc. (lat.) Talesovo je mišljenje neprikladno. O n, naime, kaže da Z em lju drži voda i da plovi poput lađe, i tada, kad sc kaže da podrhtava, giba se zbog pokretljivosti vode i to nazivamo potresom . Nije, dakle, čudno ako tekućina nabuja da se rijeke izlijevaju budući da je čitav svijet na tekućini. Af-T. III 11, I (D. 377) Talesovi (sljed­ benici kažu) da jc Zemlja središte (svemira). 16. H ER O D . II 20 (grčki nazori o porastu vodostaja Nila).' Je d ­ no od tih (shvaćanja) govori da su godišnji vjetrovi uzročnici bu­ janja rijeke jer priječe da Nil otječe u m o re ... AET. IV 1, 1 Tales misli da godišnji vjetrovi koji pušu u Egiptu nasuprot Nilu, potiču njegovo bujanje zbog toga što se njegovo otjecanje suzbija nadolaženjem m ora koje se širi iz protivnog smjera. Cf. DOX. 384. 226 sqq. 17. DERCYLLIDES ap. Theon. astr. 198, 14 H. Eudem [fr. 94 Sp.] u Astrologiji spom inje da je Enopid [c. 41, 7l prvi otkrio kosinu zodijaka i vrem ensko razdoblje velike godine, a Tales pom rčinu Sunca i da se njegov obilazak kroz obratnice ne zbiva uvijek jednako. 17a. AET. II 13, 1 (D. 341) Tales (kaže) da zvijezde sliče Zem lji ali su goruće. 20, 9 (D. 349) Tales (kaže) da Sunce sliči Zemlji. 24, 1 (D. 353) Tales je prvi rekao da se Sunce pomračuje jer ispod njega okom ito dolazi Mjesec koji po prirodi sliči Zemlji. Tada se on (Mjesec), nalazeći se ispod (Sunčeva) diska, vidi poput od­ sjaja u zrcalu. 17b. — II 27, 5 (D. 358) Tales je prvi rekao da se Mjesec sjaji od Sunca.

74

PREDSOKRATOVCI

18. PLIN . N. H. XVIII 213 (lat.) H eziod (naim e i p o d njegovim im enom postoji (djelo) Astrologija [c. 4l) spom inje da do jutarnjeg zalaska Plejada dolazi kad prođe jesenska ravnodnevica, a Tales dvadeset petog dana nakon ravnodnevice. Cf. 11 B 1. 2. 12 A 20. 19. A PU L E IU S Flor. 18 p. 37, 10 H elm . (lat.) Tales Milećanin, bez sum nje najznačajniji od one sedm orice m uževa znam enitih zbog m udrosti /o n je, naim e, kod G rka bio prvi začetnik geom e­ trije, najpouzdaniji istraživalac prirode i najvještiji m otrilac zvijez­ d a/m alim je crtam a otkrio najveće stvari: izm jenu godišnjih doba, puhanje vjetrova, putanje zvijezda, čudesnost grm ljavine, kose pu­ tanje zviježđa i godišnje povratke Sunca; isto tako i rast MjeseCb kad se rada, nestajanje kad se gubi i ono što postavljeno (pred njega) uzrokuje (njegovu) pom rčin u. Isto je tako upravo već u dubokoj starosti pronašao božanski proračun o Suncu kojega sam također i ja, ne sam o naučio, nego isto tako iskušavajući dokazao, koliko se puta opseg Sunca m ože ubrojiti u p utanju kojom pro­ lazi. Spom inje se da je Tales o svom novom otkriću poučio Mandrolita Prijenjanina koji je, uvelike veseo zbog nove i nenadane spoznaje, rekao (Talesu) da poželi za takav dokaz odm jeriti sebi nagradu kakvu hoće. »Dovoljna će mi biti nagrada-, reče mudrac Tales, »ako to, što si od m en e naučio, kad počneš nekim a poka­ zivati, ne prisvojiš sebi nego budeš kao začetnika toga otkrića očitovao m ene radije nego nekoga drugog.« Cf. Ju lian O r. III 162, 2 H ertl. K ad ga je netko upitao koliku nagradu treba platiti za ono što je naučio, reče /T ales/: »Ako budeš priznavao da si to naučio od m ene, dostojno ćeš m e isplatiti.« 20. PRO CL. in Eucl. 157, 10 Friedl. / iz E u d e m a / K ažu da je onaj Tales prvi dokazao da p ro m jer dijeli krug na dvoje. 250, 20. D oista, duguje se zahvalnost starom Talesu zbog m n o g ih i raz­ ličitih izum a, pa i zbog ovog poučka. Priča se, naim e, da je on prvi uvidio i rekao da su upravo kod svakog istokračnog trokuta kutevi na osnovici jednaki govoreći starom odnije »jednaki« um je­ sto isti. 299, 1 Taj poučak, doista, pokazuje da su, kod pravaca koji jedan drugoga sijeku kutevi pri vrhu jednaki, a to je, kako kaže E udem , prvi otkrio Tales. 352, 14 Eudem u Povijesti geome­ trije Ifr. 87] pripisuje Talesu taj poučak [jednakost trokuta kad imaju jednake jednu stranicu i oba kuta koji na njoj leže]. Kažu da na koji način on pokazuje udaljenost lađa na m oru, nužno je da se tim e koriste.

TALES

75

.21. PLIN . N. H. XXXVI 82 (lat.) Tales M ilećanin je otkrio da se njihova [scil. piramida) visina (može) izračunati m jerenjem sje­ ne u onaj sat kada je obično jednaka tijelu koje je stvara, (cf. supra I 68, 32). PLUT. Conv. V II sap. 2 p. 147 A postavivši štap na kraj sjene koju je bacala piram ida, pokazao si [oslovljcn je Talesl, pošto su nastali trokuti doticanjem dviju zraka, da odnos (duljina) koji je pokazivala jedna sjena prem a drugoj, pokazuje i piram ida prem a štapu. 22. A RIST. de anim a A 5. 411a 7 Neki tvrde da je ona Isc. duša) u svem u pom iješana, radi čega je vjerojatno i Tales pom islio da je sve p u n o bogova. Cf. PL A T O Legg. X 899 B. A R. ebend. A 2. 405a 19 Čini se da je i Tales, po o n o m e što spom inju, prihvatio da je duša nešto što potiče gibanje, ako je upravo go­ vorio da kam en Imagnetit) ima dušu jer pom iče željezo, 22a. AET. IV 2, 1 (Dox. 386a, 10) Tales je prvi izjavio da duša ima vječnopokretljivo i sam opokretljivo svojstvo. Ćf. 24 A 12. 23. A ET. I 7, 11 (D. 301) Tales (kaže) da je bog svjetski um i ujedno da je sve živo i p u n o božanstava. A božanska njegova snaga koja potiče gibanje širi se kroz elem en tarn u vlagu. ĆIC d. deor. n. I 10, 25 Tales, naim e, M ilećanin, koji je prvi istražio takve pojave, rekao je da je voda počelo stvari, a božanstvo da je onaj um koji sve stvara iz vode. A P O P H T H E G M A T IK . Cf. D iog. § 35sqq. I 71, 10 i c. 10, 2. 38 I 64, 1. B.

T O B O Ž N JI FR A G M EN TI

TALESOVA P0A10RSKA ASTROLOGIJA 1. D IO G . I 23 )cf. supra I 67, 17). SUID. [cf. I 72, 28). SIMPL. P hys.'23, 29 Tales se prvi dao na to da H elen im a iznese istra­ živanje o prirodi, pa iako je prije bilo m nogo drugih, kako se čini i T eofrastu [Phys. O pin. 1, D. 475), on ih je sve m nogo nadvisio tako da je zasjenio sve one prije sebe. G ovori se da od pisanih (djela) nije ostavio ništa osim takozvane Pomorske astro­ logije. Plut. Pyth. or. 18. 402 E Prije su filozofi iznosili svoja m išljenja i tvrdnje u pjesm am a, kao na prim jer O rfej [c. l), Heziod )cf. c. 4), Parm enid [28 A 15), K senofan )21 A 18], E m pedoklo )31 A 25] i Tales . . . a A ristarhovi, T im oharitovi, A ristilovi i H iparhovi sljedbenici učinili su astrologiju vrlo p o zn ato m pišući

76

PREDSOKRATOVCI

u prozi, dok su prije Eudoks, H eziod i Tales pisali u stihovima, ako je baš Tales, istinu govoreći, napisao Astrologiju koja se njemu pripisuje. Cf. A 18 —20. 2. SCHOL. ARAT. 172 p. 369, 24 (Hijade) Tales je, dakle, rekao da postoje njih dvije (Hijade), jedna sjeverna a druga južna. 0 PO ČELIM A

3. GALEN. in Hipp. de hum . 1 1 [XVI 37 K.l Prem da Tales tvrdi da se sve sastoji iz vode, ipak hoće i ovo [sc. da se elem enti mijenjaju međusobno]. Bolje je navesti njegove riječi iz druge knjige 0 počelima koje glase ovako nekako: »Ova, dakle, mnogo spom injana četiri (elementa), od kojih prvi nazivamo vodom i postavljamo ga kao jedini elem ent s obzirom na miješanje, ukrućivanje i spajanje zemaljskih stvari, miješaju se jedni s drugima. Na koji način, već smo rekli u prvoj (knjizi).« 0 O BRA TN ICI. 0 R A V N O D N E V IC I 4. D IO G . 1 23 [cf. supra I 67, 20] Prem a drugim a napisao je samo dva (spisa), 0 obratnici i 0 ravnodnevici prosudivši da je ostalo neshvatljivo. Cf. SUID. supra I 72, 32.

12 [2]. ANAKSIM ANDAR (Anaximandros) A. ŽIV O T I UČEN JE 1. D IOG . II 1 —2. (1) A naksim andar Milećanin (bio je) Praksijadov sin. O n je tvrdio da je počelo i elem ent apeiron (neogra­ ničeno), ne određujući (ga) kao zrak, vodu ili nešto drugo. (Nje­ govi) sc dijelovi mijenjaju, ali cjelina jc nepromjenljiva. Zemlja leži u sredini (svemira) zadržavajući položaj središta i ima oblik k u g le /a Mjesečev je sjaj lažan i daje odsjaj od Sunca, a Sunce nije manje od Zemlje i najčistija je vatra/. Prvi je pronašao gnom on ' i postavio (ga) na sunčane satove u Lakedem onu, kako tvrdi Favorin u Svakovrsnoj povijesti [fr. 27 FH G III 58 1], koji je pokazivao i obratnice i ravnodnevice, a 1. K a z a lo s u n č a n o g sata.

načinio je i horoskop.2 (2) Prvi je nacrtao obrub Zem lje i mora, a načinio je i globus. Cf. A 6. Izlaganje onoga što m u se dopalo razložio je po glavama i to je nekako dospjelo u ruke Apolodora A tenjanina. Ovaj tvrdi za njega u K ronikam a [FGrHist. 244 F 29 II 1028] da je druge godine pedeset osme olimpijade (547/61 imao šezdeset i četiri godine i da je malo zatim um ro (a u punoj je snazi bio nekako u vrijeme Polikrata, tiranina (vladara) sa Sama). (Kažu, da su mu se djeca podsmjehivala dok je pjevao i kada je (za to) doznao da je rekao: »Moram, dakle, zbog djece skladnije •pjevati.«) Postojao je još i drugi Anaksim andar, povjesničar, isto Mileća­ nin, i pisao je jonskim jezikom (58 C 6l. 2. SUIDAS Anaksim andar, Praksijadov (sin), filozof iz Mileta, bio je Talesov,rođak, učenik i sljedbenik. Prvi je otkrio ravnođnevicu, obratnice i sprave za m jerenje vremena, a Z em lju je postavio posve u sredinu (svemira). Uveo je gnom on i jednom riječju raz­ ložio je nacrt geometrije. Napisao je (djela) 0 prirodi, Okretanje Zemlje, 0 zvijezdam a stajačicama, Kugla i neka druga. 3. AEL. V. H. III 17 A A naksim andar je bio glavar miletske naseobine u Apoloniji (na Pontul. 4. EUS. P. E. X 14, 11 Talesov slušalac bio je i Anaksim andar, Praksijadov sin i sam rodom Milećanin. O n je prvi načinio gnom one za raspoznavanje Sunčevih obratnica, vrem ena, godišnjih doba i ravnodnevica /cf. H ER O D O T. II 109 H eleni su od Babilonjana doznali za pol, gnom on i dvanaest dijelova dana/. 5. PLIN. N. H. II 31 (lat.) Spominje se da je A naksim andar Milećanin u vrijeme pedeset i osm e olimpijade [548 — 545] prvi razabrao njegovu [sc. zodijaka] kosinu, to jest otvorio vrata pri­ rode, a K leostrat zatim znakove na njem u i kao prvo ovna i strijelca [6 B 2], a sam globus mnogo prije (otkrio je) Atlant. 5a. CIC. de div. I 50, 112 A naksim andar, filozof prirode, opo­ m enuo je Lakedemonjane da ostave grad i kuće i da naoružani probdiju na polju jer prijeti potres, tada kada se čitav grad urušio a vrh brda Tajgeta otkinuo poput krme. Cf. Plin. N. H. II 191 i 12 A 28. 6. AGATHEMF.R. I 1 /iz E ratostena/A naksim andar Milećanin, Talesov slušalac, prvi se usudio nacrtati svijet na pločici; nakon 2. Sprava za mjerenje vremena.

78

PREDSOKRATOVCI

njega je Hekatej Milećanin (FGrHist. 1 T 12a I 3), čovjek koji je m nogo putovao, to usavršio tako da je djelo vrijedno divljenja. STRABO I p. 7 Eratosten tvrdi da su prva dvojica nakon Homera A naksim andar, Talesov znanac i sugrađanin, i Hekatej Milećanin (FGrHist. ibid. T 11b). Onaj je prvi izdao geografski atlas, a H e­ katej je ostavio spis, a iz njegova drugog spisa posvjedočuje da je njegov. 7. THEM IST. or. 36 p. 317 O d H elena koje znam o prvi se usudio izdati spis napisan o prirodi. 8. D IO G . VIII 70 D iodor Efežanin pišući o A naksim andru tvrdi da sc na ovoga ugledao lEm pedoklol ponašajući se tragički naduto i oblačeći svečano ruho. 9. SIMPLIC. Phys. 24, 13 (Z. 3 —8 iz Teofrastove Phys. Opin fr. 2 Dox. 476). A od onih koji spom inju jedno, pokretljivo i beskonačno, Anaksim andar, Praksijadov (sin), Milećanin, Talesov sljedbenik i učenik, rekao je da je apeiron počelo i elem ent bića upotrijebivši prvi to im e za počelo. Kaže da ono nije ni voda niti što drugo od im enovanih elem enata, nego neka druga beskonačna priroda iz koje nastaju sva nebesa i svjetovi u njim a: »Iz č e g a . . . neprav­ de« [B ll, govoreći to nekako više pjesničkim riječima. Opazivši očito m eđusobnu prom jenu četiriju elem enata jednog u drugi nije htio jednog od njih učiniti osnovom , nego nešto drugo mim o toga. On ne izvodi postanak (stvari) uslijed prom jene elementa, već razdvajanja suprotnosti zbog neprestanog kretanja. Zato ga je A ristotel i svrstao m eđu A naksagorine sljedbenike. 150, 24 Suprotnosti su toplo hladno, suho vlažno i tako dalje. Cf. ARISTOT. Phys. A 4. 187a 20 O ni izlučuju iz jednoga suprotnosti u njem u sadržane, kao što tvrdi A naksim andar i svi koji tvrde da postoji jedno i mnoštvo, kao Em pedoklo i Anaksagora. I ovi, naime, izlučuju ostalo iz miješanja. 9a. SIMPL. Phys. 154, 14 I Teofrast prim ičući Anaksagoru A naksim andru i tako preuzim a Anaksagorine izreke da bi mogao kazati da je osnova jedna priroda. A ovako piše u Istraživanju prirode (fr. 4 D 479): »Ako bism o tako uzimali, učinilo bi se da postavlja materijalna počela beskonačnima, kao što je rečeno, a uzrok gibanja i nastajanja jednim . No ako bi tko pretpostavio da je miješanje svega jedna priroda, neograničena i oblikom i veli­ činom , što bi sc učinilo da želi kazati, slijedi da on uzim a dva počela, prirodu neograničenog (apeirona) i um (nus), tako da je

ANAKSIMANDAR

79

na svaki način očito da tjelesne elem ente zamišlja slično A nak­ simandru.« 10. [PLUT.l Strom. 2 /D . 579; iz T eofrasta/N akon njega iTalesal je A naksim andar, Talesov prijatelj, tvrdio da apeiron sadrži pot­ pun uzrok nastanka i propasti svega i da su se iz njega odvojila nebesa i općenito svi postojeći beskonačni svjetovi. Izjavio je da propadanje, i kudikam o prije nastajanje (svjetova) postaje jer se od neograničenog vrem ena svi oni vrte u krugu. Tvrdi da Zemlja ima oblik valjka čija visina iznosi trećinu širine. Tvrdi da se od vječnosti plodonosna sila toploga i hladnoga odijelila u (trenutku) nastanka ovoga svijeta i da je iz toga (nastala) neka vatrena lopta (i) obavila zrak koji okružuje Zem lju kao što kora (obavija) deblo. Kad se rastrgla i zatvorila u nekakve krugove nastali su Sunce, Mjesec i zvijezde. Tvrdi još da je čovjek u početku nastao iz drugačijih živih bića (i) dok se otada ostala (bića) sama od sebe odm ah hrane, samo čovjeku treba dugotrajna dojenja. Zato se, da je od početka bio takav (sc. kakav je danas), ne bi nikada održao na životu. 11. H IPPOL. Ref. I 6, 1 —7 (D. 559 W. 10). (1) A naksim andar je dakle bio Talesov slušalac. Anaksim andar, Praksijadov (sin), Milećanin. O n jc rekao da je počelo bića neka priroda apeirona, iz kojega nastaju nebesa i red (koji vlada) u njima. Ta je (priroda) vječna i ne stari [B 2], i obuhvaća sve svjetove. Spom inje i od­ ređeno vrijeme nastajanja, bivanja i propadanja. (2) O n je rekao da je apeiron počelo i elem ent bića nazvavši prvi počelo tim im enom. O sim toga (rekao je) da je kretanje vječno i da se u njem u zbiva nastajanje nebesa. (3) Zemlja lebdi u zraku ničim upravljana i zbog jednakosti zadržava isti razmak od svega. Oblik joj je zaobljen, zaokružen, sličan kamenu stupu [B 5 1. Po jednoj od ploha stupam o, dok je druga suprotna. (4) Zvijezde su kao vatreni krug odijelivši se p 9 redu od vatre i obavivši se zrakom. Tu su ispusi slični nekim cjevastim prolazima kroz koje sjaje zvijezde. Zato, kad se ispusi začepe, nastanu pom rčine. (5) Mjesec se pokazuje čas puniji čas manji, već prem a tom e da li se prolazi zatvaraju ili otvaraju. Sunčev kolut je dvadeset i sedam puta veći * * * od Mjesečeva i Sunce j e najviše, * * * a najniži su (kolutovi) zvijezda * \* stajaćica. (6) Živa bića nastaju (iz vlage) koja hlapi (pod djelovanjem) Sunca. Čo.vjek je u početku bio sličan drugom živom biću, to jest ribi. (7) Vjetrovi nastaju tako da se najtanje zračne pare otkidaju i kad se nagomilaju pokrenu se, a kiše (na-

80

PREDSOKRATOVCI

staju) iz isparavanja koje izvire iz Zem lje pod (djelovanjem) Sunca. Munje (nastaju) kad vjetar upadne među oblake i rastavi ih. On (Anaksimandar) se rodio treće godine četrdeset i druge olimpijade [610]. 12. HERM . Irris. 10 (D. 653) Njegov /Talesov/ sugrađanin A naksim andar kaže da je vječno kretanjg. starije počelo od vode i uslijed njega jedne se stvari rađaju a druge propadaju. 13. CIC. Ac. pr. 11 37. 118 (lat.) O n [Anaksimandar] je, naime, rekao da postoji beskonačnost prirode iz koje se sve rada. Cf. [ARIST.l de MXG 2, 10. 975b 21 [30 A 5 l 14. AET. de plac. I 3, 3 (D. 277) A naksim andar, Praksijadov (sin), Milećanin, tvrdi da je apeiron počelo bića. Iz njega sve nastaje i u njega sve propada. Zato nastaju beskonačni svjetovi i propadaju natrag u ono iz čega nastaju. Svakako kaže da je beskonačno zato što postojeće rađanje ništa ne propušta. O n gri­ ješi što ne kaže što je apeiron, da li je zrak ili voda ili zemlja ili neka druga tijela. Griješi, doista, s jedne strane iznoseći ria vidjelo (određenu) tvar (materiju), a s druge strane uklanjajući djelatni uzrok. Ta apeiron nije ništa drugo nego tvar. Tvar ne može biti djelatna ako za podlogu nem a ono što djeluje. Cf. Arist. Phys. T 7. 207b 35 Kao materija apeiron je uzrok i što mu je to s jedne strane negacija fsteresis), a s druge strane prem a istoj osnovi drži se zajedno i zamjetljivo je osjetilima. O čito i svi drugi upotrebljavaju apeiron kao tvar i zato je neobično činiti apeiron onim što obuhvaća a ne onim što jc obuhvaćeno. 8. 208a Jer da ne izostane nastajanje osjetilnog tijela nije nužna djelatnost neo­ graničenoga. .. 15. ARIST. Phys. T4. 203b 6 Je r sve je ili počelo ili je iz počela, a počelo apeirona ne postoji, jer (da postoji) bilo bi njegova gra­ nica. Zatim je nenastalo i neuništivo budući da je neko počelo. Je r ono što je nastalo nužno ima svršetak i postoji kraj svakog propadanja. Zato, kao što kažemo, ne (postoji) počelo ovoga (po­ čela), nego je čini se ono samo (počelo) svega ostaloga, sve obu­ hvaća i svime upravlja, kako tvrde oni koji uz apeiron ne spo­ minju druge uzroke, na prim jer um [Anaksagora] ili ljubav fEmpedoklo]. 1 (nešto) božansko je taj (apeiron), jer je besm rtan i nepropadljiv |B 3], kako tvrdi A naksim andar i većina fiziologa.' Da je on nešto beskonačno, imaju upravo pet dokaza oni koji 3. Proučavatelji prirode.

ANAKSIMANDAR

81

istražuju: vrijeme /o n o je beskonačno/; djeljivost po veličinama /matematičari se služe beskonačnim/; zatim, ne bi bilo nastanka i propadanja ako apeiron ne bi bio ono odakle se uzima ono što nastaje; zatim, ono što jc završeno uvijek završava s obzirom na nešto, tako da nužno ništa nije granica ako nužno završava uvijek jedno s obzirom na drugo; a osobito jc najvažnije što svima stvara zajedničku teškoću. Zbog toga što u mišljenju nem a granice i broj se čini beskonačan i m atem atičke veličine i nešto izvan neba. A jer je to izvana beskonačno, čini se da su i tijelo i svjetovi bes­ konačni. 16. ALEX. Metapb. 60. 8 Priložio jc istraživanju i mišljenje Anaksim andra koji je kao počelo postavio (nešto) izm eđu prirode zraka i vatre, ili zraka i vode. Govori se, naim e, na oba načina, (krivo zaključeno iz Arist. de caelo I* 5. 303b 12. Metaph. A 7. 988a 30 i dr. mjesta; nasuprot tom e Phys. A 4. 187a 12)" Jedni su prikazali biće kao jedno a (njegovu) osnovu kao tijelo ili nešto od trojega ili drugo što je gušće od vatre a finije od zraka, a ostalo stvaraju zgušnjavanjem i razređivanjem čineći m noge stv ari... (20) Drugi (drže) da se iz jednoga izlučuju usađene mu suprot­ nosti, kao što tvrdi A naksim andar. 5. 204b 22 Ali nije moguće da je beskonačno tijelo jedno i jednostruko, niti jc to, kako kažu neki [Anaksimandar, v. Simpl. 1. c.l, nešto izvan elem enata, iz čega te stvari nastaju, niti jednostavno. Ima nekih koji apeiron prikazuju kao to (počelo), a ne kako zrak ili vodu, da ostali ele­ m enti ne budu uništeni od onoga koji je neograničen. Jer ti elem enti imaju među sobom suprotnost, kao na prim jer zrak je hladan, voda je vlažna, vatra je topla. Da je jedno od toga bes­ konačno, ostali bi propali. A sada tvrde da postoji nešto drugo iz čega ovi nastaju, cf. Metaph.A 2 [59 a 6lJ. 17. AUGUSTIN. C. D. VIII 2 (lat.) Nije, naim e, (Anaksimandar) pomislio da stvari nastaju iz jedne stvari kao što je Tales (smatrao da nastaju) iz vlage, već iz svojih vlastitih principa. Vjerovao je da su principi pojedinih stvari beskonačni i da se rađa nebrojeno svjetovaj^što god u njima nastaje; smatrao je da ti svjetovi čas propadaju čas se opet rađaju, koliko je svaki svojim vijekom m o­ gao trajati. O n sam nije u tim stvarima ništa pridavao božanskom umu. SIMPL. de caelo 615, 13 A naksim andar, Talesov sugrađanin i drug . . . prvi je (kao počelo) postavio apeiron, da ga može obilno D iels

82

PREDSOKRATOVCI

upotrebljavati za nastajanja. Kako sc čini, on je pretpostavio i beskonačne svjetove i svaki pojedini od svjetova iz tog beskonač­ nog elem enta. AET. 1 7, 12 (D. 302) A naksim andar je izjavio da su beskonačna nebesa bogovi. CIC. d. nat. d. I 10, 25 (lat.) Anaksim androvo je mišljenje da su bogovi rođeni u dalekim m eđupro­ storim a istoka i zapada i da su ti svjetovi nebrojeni. Ali zar mi m ožem o kako pojmiti boga osim ako nije vječan? AET. II 1, 3 (D. 327) A naksim andar, A naksim en, Arhelaj, K senofan, Diogen, Leukip, D em okrit i Epikur (kažu da) beskonačni svjetovi [sc. na­ staju i propadaju) u apeironu s obzirom na čitavo razdoblje.1 ib. 8 (D. 329) O d onih koji su izjavili da su svjetovi beskonačni, A naksim andar (kaže) da su jednako daleko jedni od drugih. 4, 6 (D. 331) A naksim andar (kaže). . . da je svijet propadljiv. Simpl. Phys. 1121, 5 Jedni kažu da su svjetovi m nožinom beskonačni, kao na prim jer Anaksim androvi, Leukipovi, Dem okritovi i kasni­ je Epikurovi sljedbenici, i tvrde da oni nastaju (iz apeirona) i propadaju u apeiron. Govore da jedni uvijek nastaju a drugi pro­ padaju i da je kretanje vječno. Bez kretanja nem a ni nastajanja ni propadanja. 17a. AET. II 11,5 (D. 340) A naksim andar (kaže) [sc. da se nebo sastoji! od mješavine toploga i hladnoga. 18. AET. II 13, 7 (D. 342) A naksim andar (kaže) [sc. da su zvijezdel stiješnjeni zrak nalik na kotač, pune vatre, koje na jed­ nom dijelu iz otvora ispuštaju plamenove. 15, 6 (D. 345) A nak­ simandar, M etrodor Hijanin i Krates (kažu) da je najviše iznad svega postavljeno Sunce, ispod njega Mjesec, a ispod ovih zvijezde stajačice i planeti. 16, 5 (D. 345) A naksim andar (kaže) da se [sc. zvijezde] kreću ispod krugova i sfera na koje svaka pojedina [sc. zvijezda] dospije. 19. SIMPL. de caclo 471, 1 Kaže, doista, ovo [Arist. 291a 29]: »Neka se razm atra iz onoga što se tiče astrologije.« O ndje je ra­ spored planeta, njihovu veličinu i udaljenost, prikazao Anaksi­ m andar koji je prvi iznio rhišljenje o veličinama i udaljenostima, kako pripovijeda Eudem [fr. 95 Sp.l protežući red svojih tvrdnji na prve pitagorovce. Veličine Sunca i Mjeseca do sada su odre­ đivane pom rčinam a s obzirom na ishodište shvaćanja i bijaše vjerojatno da je to otkrio A naksim andar, pa i (udaljenost) H er­ mesa i A frodite43 iz konjunkcije prem a ovima. 4. Razdoblje stvaranja svijeta? Stob.

4.a Planete Merkur i Venera.

ANAKSIMANDAR

83

20. PLIN. N. H. XVIII 213 (lat.) H e zio d ... spom inje da do jutarnjeg zalaska Plejada dolazi kad prođe jesenska ravnodneviea, Tales dvadeset i petog dana nakon ravnodnevice [cf. 11 A 18], (a) A naksim andar trideset i prvog (dana nakon ravnodnevice). 21. ACHILL. Is. 19 /46, 20 M. Iz Posejdonija/ Neki tvrde, a m eđu njima i Anaksim andar, da ono Isc. Sunce] odašilje svjetlost i da ima oblik kotača. Kao što je na kotaču glavčina šuplja i od nje se prem a vanjskom obodu kotača pružaju žbice, tako i ono .Odašiljući svjetlost iz šupljine upire zrake i one svijetle u krugu izvan svoga oboda. Neki (kažu) [što više sam Anaksim andar] da ono (sc. Suncc) kao iz trube odašilje svjetlost iz šupljeg i uskog mjesta poput munja. AET. II 20, 1 (D. 348) A naksim andar (kaže) da je [sc. Sunce] krug dvadeset i osam puta veći od Zemlje, nalik na kolni kotač, obod m u je šupalj i pun je vatre, i na nekom dijelu kroz otvor ispušta vatru kroz cijev mijeha. To je onda Sunce. 21, 1 (D. 351) A naksim andar kaže da je Sunce jednako Zemlji, a putanja sa koje ispuhuje (vatru) i pod kojom se okreće dvadeset i sedam puta je veća od Zemlje. 24, 2 (Đ. 354) A nak­ sim andar (kaže) [sc. da pom rčina Sunca nastaje] kad se začepi otvor iz kojega odašilje vatru. 22. AET. II 25, 1 (D. 355) A naksim andar (kaže) da je [sc. Mje­ sec] krug devetnaest puta veći od Zemlje, sličan kolnom (kotaču), šupljeg otvora punog vatre kao i Sunčev. Leži koso kao i ono i ima ispuh nalik cijevi mijeha. Pomračuje se radi okretanja ko­ tača. 28, 1 (D. 358) Anaksim andar, Ksenofan i Beros (kažu) da Mjesec ima vlastitu svjetlost. 29, 1 (D. 359) A naksim andar (kaže) [sc. da pom rčina Mjeseca nastaje] kada se otvor u kotaču začepi. 23. — III 3, 1 (D. 367) O grmljavini, sijevanju, gromovima, munjama i vihorima. A naksim andar (kaže) da sve to dolazi od vjetra. Kad on, obavijen gustom maglom zbog sitnoće dijelova i lake težine, silom provali i ispadne, tada kidanje prouzrokuje praskahje, a razlika u crnoći oblaka sjaj. SENEC. Nat. Qu. II 18 (lat.) A naksim andar sve svodi na vjetar. Grmljavina jc, kaže, zvuk udarena oblaka. Zašto je nejednaka? Zato jer je i sam vjetar ne­ jednak. Zašto grm i i zav e d ra vrem ena? Zato jer i tada također kroz gustoću i rascijepljenost vjetar kida zrak. Zašto koji p ut ne sijeva a grm i? Je r slabiji vjetar nem a snage za sijevanje a za tu t­ njavu ima. Što je, dakle, samo sijevanje? Razbacivanje rascijepanoga i urušenog zraka koje otvara put malaksalu plam enu koji neće izaći. Što je munja? Tijek žešćeg i gušćeg vjetra.

84

PREDSOKRATOVCI

24. — III 7, 1 (D. 374) A naksim andar (kaže) da je vjetar stru­ janje zraka i to njegovih najtananijih i najžitkijih dijelova koji se pod djelovanjem Sunca kreću ili tope. 25. — III 10, 2 (D. 376) A naksim andar (kaže) da je Zemlja slična kam enu stupu [B 5l. Od ploha**' [v. A 11, 3]. 26. ARIST. de caelo B 13. 295b 10 Ima ih koji kažu da ona [sc. Zemlja] zbog jednakosti miruje, na prim jer od starih A nak­ simandar. Je r ništa više nije moguće da se ono što je postavljeno u sredinu i jednako je s obzirom na krajeve kreće gore, dolje i u stranu. Ujedno je nem oguće da kretanje prijeđe u svoju suprot­ nost, tako da nužno miruje. T H E O SMYRN. p. 198, 18 H ill/iz D erk./ [Eudem fr. 94 Speng.] A naksim andar (kaže) da Zemlja lebdi u zraku i da se kreće oko središta svemira.’ 27. ARIST. Meteor. B 1. 353b 6 U početku je sav kraj oko Zem lje bio vlažan i ono što je Sunce osušilo kažu da je isparilo u vjetar i u Sunčeve i u Mjesečeve obrate, a ono što je preostalo da je more. Zato misle da isparavajući se postaje sve neznatnijc i da će napokon sve jednom biti kopno. ALEX. 1. c. 67, 3 Jedni od njih govore da je m ore ostatak prvobitne vlage. Kraj oko Z em lje je vlažan i zatim sc jedan dio vlage isparava pod djelo­ vanjem Sunca. Iz toga nastaju vjetar i Sunčevi j Mjesečevi obrati kao da (nastaju) zbog tih para i isparavanja i kao da ona stvaraju obrate. Tada im pripada njena oprem a jer se okreću oko toga. Njen (sc. vlage) dio koji je preostao u udubinam a Zem lje jest more. Zato, isparavajući se pod djelovanjem Sunca, postaje svagda neznatnijc i napokon će jednom biti kopno. Toga su mišljenja bili, kako spom inje Teofrast [Phys. opin. fr. 23 D. 494], Anaksi­ m andar i Diogen. AET. III 16, 1 (D. 381) A naksim andar tvrdi da je m ore ostatak prvobitne vlage, čiji je veći dio isušila vatra a ostatak se zbog tog paljenja prom ijenio. 28. AMMIAN. XVII, 7, 12/potres, cf. A 5a/(lat.) A naksim andar kaže da Zem lja sušeći se zbog prevelike suhoće pripeka ili nakon kišne vlage, otvara veće pukotine u koje prodire gornji zrak, si­ lovit i prekom jeran, i kroz koje žestokim puhanjem uzdrm ana ljulja se u vlastitom sjedištu. Zbog toga se događaju potresi te jačine u sparnim vrem enim a ili uslijed preobilnog lijevanja ne5. M je sto je n e ja s n o ili isk riv lje n o .

ANAKSIMANDAR

85

beskih voda. I zato stari pjesnici i teolozi N eptuna, gospodara vlažne supstancije, nazvaše Enosigejem i Sizihtonom .6 29. AET. IV 3, 2 (D. 387 not.) Anaksim en, A naksim andar, Anaksagora i Arhelaj rekoše da je priroda duše poput zraka. 30. — V 19, 4 (D. 430) A naksim andar (kaže) da su prva živa bića nastala u vlažnom i da su bila obavijena bodljikavom korom. Kako je vrijeme odmicalo izašla su na suhija mjesta i pošto je kora oko njih popucala na kratko su se vrijeme održala na životu. C EN SO RIN . 4, 7 (lat.) A naksim andru Milećaninu sc čini da su iz vode i zemlje zagrijavanjem nastale ili ribe ili ribam a vrlo slična živa bića; u njim a su se začeli ljudi i plodovi u njim a zadržani su do spolne zrelosti; istom tada su se raspukla i izašli su m u­ škarci i žene koji su se već mogli othranjivati. PLUT. Symp. VIII 8, 4 p. 7.30 E A potom ci starog Helena žrtvuju pradjedovskom Posejdonu, smatrajući kao i Sirijci, da je čovjek nastao iz vlažnog počela. Zato i štuju ribu kao krvnog srodnika i suothranjenika filozofirajući prikladno A naksim andru. On ne izjavljuje da se ribe i ljudi rađaju u istom, nego da su se ljudi prvobitno rodili i othranili u ribama kao m orski psi i kad su odrasli tada su sami sebi pom ogli izaći i dokopati se zemlje. Isto, dakle, kao što je vatra proždirala drva, (svog) oca i majku iz kojih je zapaljena, kako je netko rekao umećući Galebovu svadbu u H eziodov spis [fr. 158 Rz2.], tako da je i A naksim andar ribu, za koju je izjavio da je zajednički otac i majka svih ljudi, dobacio za hranu.

B. FRAGMENTI 1. SIMPLIC. Phys. 24, 13 [cf. A 9] A naksim andar... je rek a o ... da je apeiron počelo b ića ... i iz čega bića nastaju u to isto i propadaju po nužnosti. Je r ona po redu vrem ena plaćaju kaznu i odštetu jedna drugim a zbog nepravde. 2. H IPPO L. Rcf. I 6, 1 [cf. A l i ] To'/sc. neka priroda apeirona/ je vječna i ne stari. ^ 3. ARIST. Phys. r 4 203b 13 [cf. A 15] B esm rtn o ... i nepropadljivo /apeiron = božansko/. 4. AET. II 20, 1 [cf. A 21 I 87, 13. 2 l] Cijev m ijeha [cf. 22 B 31]. 6 P o s c jd o n o v i e p ite ti. I je d a n i d ru g i z n a č e »zem ljotresac«.

86

PREDSOKRATOVCI

5. - III 10, 2 [cf. A 11. 25 II 84, 8. 87, 37] Zem lja je slična kam enu stupu. Za plodonosnu silu, obuhvaćanje, upravljanje, koru (od zemlje) cf. uz A 10. 11. 15. 30 I 83, 34. 84, 2. 85, 18. 88, 31; i kotač A 21. 22 (vjerojatno istinit izraz).* C. NESIGURNA SVJEDOČANSTVA

SCHOL. DIONYS. THRAC. p. 183, 1 Hilg. Jedni tvrde, pa i Efor u drugoj (knjizi) [FGrHist. 70 F 105 II 6si, da je otkrivač počela K adm o, a drugi da nije otkrivač nego da je postao posred­ nik feničkih otkrića k n a m a ... a P ito d o r... tvrdi da ih je prenio Danaj. Uz ove pristaju i miletski pisci Anaksim andar, Dionizije i Hekatej [FGrHist. 1 F 20 I 12], koje navodi i A polodor u Popisu lađa [FGrHist. 244 F 165 II 1092].

13 [3]. ANAKSIM EN (Anaximenes) A. ŽIVOT I UČENJE

1. D IO G . II 3. A naksim en, Euristratov (sin), Milećanin, bio je A naksim androv slušalac, a neki kažu da je slušao i Parm enida, O n je rekao da je počelo zrak i to beskonačan. (Tvrdio) je da se zvijezde ne okreću pod Z em lju nego oko nje. Služio se jonskim govorom i to jednostavnim i nekićenim. Rodio se, kako tvrdi A polodor [FGrHist. 244 F 66 II 1039] u vrijeme zauzeća Sarda, a um ro je šezdeset i treće olimpijade 1528/51. Postojala su još dvojica (istog imena) iz Lampsaka, (jedan) go­ vornik, (a drugi) povjesničar. Ovaj je bio sin sestre onog govornika koji je opisao junačka djela Aleksandrova. (Slijede dva lažna pisma Pitagori.)* 2. SUIDAS A naksim en, Euristratov (sin), filozof iz Mileta, (bio je) učenik i sljedbenik A naksim andra Milećanina, a drugi rekoše i Parm enida. Rodio se /za pedeset i šeste olimpijade [560/57]/ u vrijeme zauzeća Sarda kada je Perzijanac K ir svladao Kreza [546/ 5l. 3. EUSEB. Chron. Anaksim en, filozof prirode, jc istraživao Ol. 55, 4(?) f557/6; 55, l:[K iro v o preuzim anje vlasti usp. I 102. II 298. 301sq. Helm], • D ie ls

ANAKSIMEN

87

4. ARIST. Metaphys. A 3. 984a 5 Kao počelo jednostavnih tjelesa postavljaju A naksim en i Diogen zrak prije vode [Tales], Cf. Aet. I .3, 4 (13 B 2). 5. SIMPL. Phys. 24, 26 (Theophr. Phys. O pin. fr. 2. D. 476). A naksim en Milećanin, Euristratov (sin), prijatelj A naksim androv, tvrdi kao i on da je priroda koja leži u osnovi (hypokeimenon) jedna i beskonačna, ali ne (tvrdi) kao onaj da je neodređena, već određena, nazivajući je zrakom. Različit je po razrjcđivanju i zgušnjavanju s obzirom na bića. Razrjeđujući se postaje vatra, a zgu­ šnjavajući se vjetar, zatim oblak, pa (zgušnjavajući se) još više voda, zatim zemlja, pa kamenje, a ostalo (nastaje) iz toga. I on smatra da je kretanje vječno i da uslijed njega nastaje prom jena. 22,9 Treba znati da je jedna stvar beskonačno i ograničeno s obzirom na mnoštvo i to (mišljenje) pripada onim a koji govore da ima mnogo počela, a druga je stvar beskonačno ili ograničeno s ob­ zirom na veličinu, š to ... se slaže prem a A naksim andru i Anaksim enu, koji su kao elem ent (stoiheton) postavili jedno (počelo) ali veličinom beskonačno. 149, 32 Zato je Teofrast u Povijesti [fr. 2. Dox. 477] spom enuo samo njegovo lAnaksimenovo] razrjeđivanje i zgušnjavanje, (a očito) je da su se i drugi služili razrjeđivanjem i zgušnjavanjem. 6. [PLUT.j Strom. 3 (D. 579). Kažu da je A naksim en (rekao) da je počelo svega zrak i da je on veličinom bezgraničan, a po svojim kakvoćama ograničen. Sve se rađa nekim njegovim zgu­ šnjavanjem i ponovnim razrjedivanjem. Kretanje postoji od vječ­ nosti. Kaže da je, kad sc zgusnuo zrak, prvo nastala Zem lja veoma plosnata. Zato i iz tog razloga ona lebdi u zraku. Sunce, Mjesec i ostale zvijezde počelo svog nastanka imaju iz Zemlje. Tvrdi dakle da je Sunce zemlja i da je ona zbog brzog i veoma jakog kretanja zadobila toplinu i užarenost. 7. H IPPO L. Ref. I 7 (D. 560 W. 11). (1) A naksim en i sam Milećanin, Euristratov sin, rekao je da je počelo beskonačni zrak iz kojega sc rađa ono što nastaje, što je nastalo i što će nastati, bogovi i božanske stvari, a ostalo (se rađa) iz njegova potomstva. (2) Oblik zraka je ovakav: kad je posve jednolik vidu je nezam jet­ ljiv i očituje se hladnoćom , toplinom , vlažnošću i pokretljivošću. Neprestano se kreće. Je r se ne mijenja ono što se mijenja ako se ne bi kretalo. (3) Z gusnut i razrijeđen pojavljuje se različan. Jer kad se rastvori u rjeđe, nastaje vatra, a vjetrovi su opet zrak koji se zgusnuo, (a) iz zraka stlačivanjem nastaju oblaci, zatim

88

PREDSOKRATOVCI

većim (stiačivanjem) voda, još većim sdačivanjem zemlja, a najve­ ćim sdačivanjem kamenje. Tako je ono što je kod nastajanja naj­ moćnije suprotno (jedno drugome), toplo i hladno. (4) Zem lja je plosnata i lebdi na zraku, a isto tako Sunce, Mjesec i sve ostale vatrene zvijezde lebde u zraku zbog plosnatosti. (5) Zvijezde na­ staju iz zemlje zbog toga što se iz nje izdigla vlaga i kad se ona razrjeđuje nastaje vatra, a iz vatre koja se izdiže sastavljene su zvijezde. Postoje tijela poput Zem lje u prostorim a zvijezda koja se okreću oko njih. (6) Kaže da se zvijezde ne okreću pod Zemlju, kao što prihvaćaju drugi, nego oko Zemlje, isto kao što se oko naše glave ornata povoj. Sunce ne zalazi tako da nestaje pod Zem lju, nego jer ga pokrivaju viši dijelovi Zem lje i zbog njegove veće udaljenosti od nas. Zvijezde ne griju zbog dužine udaljenosti (od Sunca). (7) Vjetrovi se rađaju kad se zrak zgusne i gurnu t se pokrene/?/. Kad se zgusne i više nabija rađaju se oblaci i na isti se način preobražuju u vodu. Tuča nastaje kad se voda koja pada iz oblaka sm rzne, a snijeg kada se sm rzne to isto samo vlažnije. (8) Munja (nastaje) kada silina vjetrova kida oblake. Uslijed njihova kidanja nastaje blistava i vatrena svjetlost. Duga se rađa kada Sunčeve zrake padaju u zgusnuti zrak, a potres kada se zemlja u većoj mjeri prom ijeni zbog zagrijavanja i hlađenja. (9) To, dakle, (kaže) A naksim en. O n je bio u punoj snazi oko prve godine pedeset i osm e olimpijade (548/71. 8. HERM IAS Irris. 7 (D. 653) A kad pomislih da im am m i­ šljenje postojano, A naksim en prihvati riječ i poviče: »Nego kažem ti, sve je zrak i kada on postaje gust i skuplja se nastaju voda i zemlja, a kada se razrjeđuje i raspršuje (nastaju) eter i vatra i opet vraćajući se na svoje svojstvo zrak.« Razrijeđen a i zgusnut /?/, kaže, mijenja se. 9. CIC. Acad. 11 37 118 liza Anaksim andral (lat.) Poslije je njegov slušalac Anaksim en (rekao) da je zrak beskonačan, ali ono što iz njega nastaje konačno je: S druge strane nastaje zemlja, voda, vatra, a iz ovoga sve ostalo. 10. — de nat. d. I 10, 26 Poslije je A naksim en postavio tvrdnju da je zrak bog, da je rođen, neizm jeran, beskonačan i uvijek u kretanju, kao da ili može zrak bez ikakva oblika biti bog, jer se osobito dolikuje da bog bude ne samo nekakva nego najljepšeg lika, ili kao da sve što se rodi ne postiže sm rtnost. /Slijedi 59 A 48./ AUGUSTIN. C. D. VIII 2 Taj (Anaksimandar! je ostavio za sobom učenika i sljedbenika A naksim ena koji je uzroke svih

ANAKSIMEN

89

stvari stavio u beskonačan zrak i nije zanijekao ili prešutio bo­ gove; ipak povjerovao je da nije zrak stvoren od njih, nego da su oni sami nastali iz zraka. AfiT. I 7, 13 (D. 302) A naksim en (kaže) za zrak (naime da je bog).'Treba poslušati one koji tako govore o snagama koje prožimaju elem ente ili tijela. Cf. II 1, 3 (I 86, 16). 11. SIMPL. Phys. 1121, 12 Kaže da je jedan svijet takav da može nastati i propastL O ni koji kažu da je svijet vječan ne (tvrde) da je taj isti vječan, nego da postaje kroz neka vrem enska raz­ doblja svaki put drugačiji, kao što (tvrde) A naksim en, Heraklit, Diogen i kasnije sljedbenici stoičke škole [v. gore 12 A 17]. 12. AET. II 2, 4 (D. 329b not.) Jedni (su mislili) da se vrti okolo kao žrvanj, a drugi kao kotač lA naksim andar v. 12 A 2l], (naime)' svijet (kozmos). 13. — 'II 11, 1 (D. 339) A naksim en i Parm enid [28 A 37] (kažu) da je nebo najdalji Zem ljin opseg. 14. — II 13, 10 (D. 342) A naksim en (kaže) da je priroda zvi­ jezda vatrena i da obuhvaća i neka zemljana tijela koja se zajedno s njima okreću ali su nevidljiva. Ibidem 14, 3 (D. 344) A naksim en (kaže) da su zvijezde kao čavli zabijeni u kristalnu nebesku sferu. Neki [?] (kažu) da su vatrene ploče kao slike. 16, 6 (D. 346) Anaksim en (kaže) da se zvijezde ne okreću pod Zem lju, nego oko nje. ARIST. Meteor, B 1. 354a 28 Mnogi su od onih starih, koji su govorili o nebeskim pojavama, bili uvjereni da se Sunce ne okreće pod Zem lju nego oko Zem lje i tog mjesta i da se pomračuje i stvara noć zbog toga što je Zem lja prem a sjeveru visoka. AET. II 19, 1. 2 (D. 347) Platon (kaže) da osobine ljetnog i zimskog doba nastaju zbog jzlaska i zalaska zvijezda, a A naksim en da to (ne nastaje) zbog toga, nego samo zbog Sunca. 14a. PLIN. N. H. II 186 (lat.) Tako se događa da uslijed raz­ ličitog rasta danjeg svjetla na Meroji ' najduži dan sadrži dvanaest ravnodnevničkih sati i osam devetina jednog sata. U Aleksandriji upravo četrnaest sati, u Italiji petnaest, u Britaniji sed am n aest... 187 Ovo proučavanje sjena koje zovu gnom onikom pronašao je Anaksim en Milećanin, A naksim androv učenik o^kojem sm o go­ vorili (12 A 5) i prvi je pokazao u Lakedcmonu sunčani sat koji nazivaju skioterikom*. Cf. supra I 81, 13. 1. O to k n a ju ž n o m

N ilu.

2. Z n a č i »lovac sjena«. * D iels

90

PREDSOKRATOVCI

15. AET. II 20, 2 (D. 348) A naksim en je izjavio đa je Sunce vatreno. 22, 1 (D. 352) A naksim en (kaže) da je Sunce plosnato kao list. 23, 1 (D. 352) A naksim en (kaže) da se zvijezde okreću istisnute od zgusnutog i natrag bačenog zraka. 16. T H E O SMYRN. p. 198, 14 Mili. (iz Derkilida) Eudem spom inje u Astrologijama [fr. 94 Sp.l da je Enopid [c. 41, 7] prvi o tk rio ..., a Anaksim en (je otkrio) da Mjesec im a svjetlost od Sunca i da se na neki način pomračuje. AET. II 25, 2 (D. 356) A naksim en (kaže) da je Mjesec vatren. 17. AET. III 3, 2 (D. 368, nakon A naksim andra 12 A 23) A naksim en to isto (kaže) pridodajući ovome /o grmljavini itd./ pojavu na m oru, koje svjetluca kada ga sijeku vesla. 4, 1 (D. 370) A naksim en (kaže) da oblaci nastaju kada zrak u većoj mjeri na­ buja, a kada se skupi još više biva istisnuta kiša. Tuča (nastaje) kada se voda koja pada sm rzne, a snijeg kada vlaga obuhvati neku finu zračnu tvar. 18. — III 5, 10 (D. 373) A naksim en (kaže) da duga nastaje od sunčeva sjaja prema gustom , punom i crnom oblaku, pa bu­ dući da zato zrake ne m ogu probiti prijeko sakupe se u njemu. SCHOL. ARAT. p. 515, 27 M. (iz Poscjdonija)*Anaksimen tvrdi da duga nastaje kada sunčeve zrake upadnu u pun i gust zrak. Odatle se najprije zbog samoga Sunca pokazuje crven jer je raspaljen od Sunčevih zraka, a zatim crn kad je svladan od vlage. Tvrdi da duga nastaje i noću zbog Mjeseca, ali ne često jer se uštap ne pojavljuje uvijek i jer on im a slabije svjetlo nego Sunce. 19. GALEN. in Hipp. de hum . III XVI 395 K. (posredno iz Posejdonija)A naksim en hoće da vjetrovi nastaju iz vode i iz zraka i da silovito jure uslijed neke nepoznate sile i da lete vrlo brzo kao ptice. 20. AET. III 10, 3 (D. 377) Anaksim en (kaže) da ima oblik ploče Inaime Zemlja). ARIST. de caelo B 13. 294b 13 A naksim en, Anaksagora i D em okrit tvrde da je uzrok njenog mirovanja to što je ravna. Je r ne cijepa zrak koji je ispod, nego ga pokriva poput poklopca, i taj (zrak), čini se, stvara tijela koja su ravna. Jer ona su s obzirom na vjetrove teško pom ična zbog otpora. To isto, tvrdi, čini Zemlja tim e što je ravna s obzirom na zrak koji leži pod njom . O n nem a m jesta da se udalji dovoljno stisnut odozdo m irovanjem kao voda u vodenim urama. AET. III 15, 8 D ie ls

ANAKSIMEN

91

(D. 380) A naksim en (kaže za Zemlju) da zbog toga što je ravna lebdi na zraku. 21. ARISTOT. Meteor. B 7 365b 6 A naksim en tvrdi da se Zemlja kida vlažeći se i sušeći se i da se zbog tih brežuljaka koji se otkidaju i padaju potresa. Z ato i nastaju potresi za suša ili opet za prevelikih kiša. Za suša, kako kaže, sušeći se lom i se, a zbog vode postajući suviše vlažna raspada se. Cf. AET. III 15, 3 (D. 379); SENEC. Nat. Qu. VI 10 i 12 A 28 (I 88,22). 22. GALEN. in Hipp. d. nat. h. XV 25 K. iz Sabina Ne govorim da je čovjek posve zrak kao A n ak sim en ... 23. PH ILO PO N . de anim a 9, 9 Hayd. A drugi (kažu) da je zračna [naime duša], kao A naksim en i neki od stoičara. Cf. 87, 2 iz Ar. d. an. A 2. 405a 21. Cf. B 2; AET. IV 3, 2; Platon Fedon p. 96 B. B. FRAGMENTI 1. PLUT. de prim. frig. 7, 947 F Nego, kao što je mislio stari A naksim en, ne sm ijemo izostavljati u biću niti hladno niti toplo, nego zajednička stanja materije koja su prom jenam a nastala. Za ono njeno (stanje) što se sastavlja i zgušnjava kaže da je hladno, a za rijetko i mekano /tako nekako doslovce izgovorivši / da je toplo. Radi toga se s velikom vjerojatnošću tvrdi da čovjek izdiše iz usta i toplo i hladno. Je r disanje se hladi kad je zatvoreno i stisnuto usnicama a kad ispadne iz otvorenih usta postaje toplo uslijed rjetkoće. To kao grešku toga čovjeka-dokazuje Aristotel [Probi. 34, 7. 964a 10?]. Je r kad se otvore usta topli dah se ispuhuje iz nas samih, a kada puhnem o skupivši usnice, biva po­ tisnut zrak, ne onaj iz nas, nego onaj pred ustim a, koji je hladan i koji upadne sa strane. Usp. A 5. 2. AET. I 3, 4 (D. 278) A naksim en, Euristratov (sin), Milećanin, izjavio je da jc zrak počelo bića. Je r iz njega sve nastaje i u njega se opet razlaže. »Kao što je naša duša«, tvrdi, »zrak i drži nas skupa, tako i dah (pneuma) i zrak obuhvaćaju cijeli kozmos« /A zrak i pneum a su upotrijebljeni sinonim no/. Ali i on griješi Icf. 12 A 14] misleći da su živa bića sastavljena iz jednostavnog i jednolikog zraka i pneum c. Ta nemoguće je postaviti jednu tvar za počelo bića, nego treba postaviti i djelatni uzrok. Kao što srebro sam o nije dovoljno da postane vrč ako ne postoji ono što čini, to jest srebrar. Jednako je i za mjed i drvo i ostale tvari.

92

PREDSOKRATOVCI

2a. — II 22, 1 Icf. A 15. 14 I 93, 41. 26] Sunce je plosnato kao list. Usp. i povoj A 7, čavli A 14, lebdjeti na A 6. 7. 20. KRIVI FRAGMENTI

3. O L Y M P IO D O R . de arte sacra lapidis ph ilo so p h o ru m c. 25 (B erthelot Coll. A lchym . gr. I 2 p. 83, 7) A naksim en misli da je zrak jedno, pokretljivo, beskonačno počelo svih bića. Govori, naim e, ovako: »Zrak je sličan (nečem u) bestjelesnom . I jer nastajem o zbog njegova istjecanja, n užno jc da je beskončan i obilan zato da nikada ne oslabi.«

14 [4] PITAGORA (Pythagoras) Budući da nije bilo nikakvih Pitagorinih spisa i da je uopće prije Filolajeva vrem ena postojala sam o usm ena tradicija prave škole, nem a ovdje nikakve pouzdane doksografije '. Biografija se mora, uzevši u obzir da su se rano počele stvarati legende, u cjelini ograničiti (s izborom ) na najstarija svjedočanstva do A ri­ stotela i njegove škole. — O dlučujuće važna svjedočanstva' Ksenofana [21 B 7 ], H eraklita [22 B 40. 81. 129], E m pedokla [31 B 129], Ijona [36 B 2. 4], o Pitagori vidi kod ovih! 1. H E R O D . II 123 A najprije su Egipćani izrekli i to m išljenje da je čovjekova duša b esm rtn a: kada tijelo propada, seli se duša u drugu životinju koja se baš onda rađa; pošto pak obiđe različne vrste životinja na zem lji, u m oru i u zraku, iznova prelazi duša. u čovjekovo tijelo koje se rađa; a obilazak joj se ispunjuje u tri tisuće godina. To su m išljenje prihvatili neki m eđu G rcim a, — jedni prije, drugi kasnije, — i izdavali ga za svoje vlastito; ja doduše znam njihova im ena, ali ih ne objavljujem. II 81 Ipak se u svetišta Egipćana ne ulazi u vunenoj odjeći niti se u njoj 1. ta k o D ie ls . N o ip a k se č in i d a p r o s t o d u š n o t u m a č e n je H e r a k lito v ih i ljo n o v ih sv je d o č a n s ta v a u p u ć u je n a to d a s u ov i p o z n a v a li P ita g o r in e s p is e , ili b a r ta k v e k o ji s u n je g o v u n a u k u v r lo p o d r o b n o izla g a li; m o g u ć e je d a ta d a jo š n ije v ažila z a p o v ije d

0

š u tn ji. U sp . H erm es 6 9 (1 9 3 4 ) 115 i u s lije d .

2. u z o v a s v je d o č a n s tv a u s p . t a k o đ e r R a t h m a n n Q u a estio n es V ythap> rcae O rphicae E m p ed o clea e D is s . H a l. 1 9 3 3 ; o n d j e sc n a v o d i i lite ra tu ra .

PITAGORA

93

pokapa: grešno je naim e; a u tom e se slažu s tako zvanim a orfičkim a i bakhičkim nazorim a, — koji su o p et egipatski, — i pitagorovskim a: jer tko sudjeluje u takvim tajnam a također ne sm ije biti pokopan u vunenoj odjeći. O tom e se pripovijeda le­ genda u kojoj se navodi jedan sveti razlog. 2. H E R O D . IV 95 K ako opet ja doznajem ' od G rka koji sta­ nuju na H elesp on tu i C rnom e m oru, taj Salm oksid je bio čovjek koji je služio kao rob na Samu, a služio jc Pitagori, M nezarhovu sinu. Z atim je bio oslobođen i stekao m nogo novca s kojim se vratio u dom ovinu. No kako su Tračani vodili jadan život i bili prilično bedasti, taj je Salm oksid, koji je poznavao jonski način života i pam etnije običaje nego što bijahu u Tračana, — jer je bio u društvu s G rcim a i s jednim od najvećih m udraca m eđu G rcim a, s Pitagorom naim e, — dakle taj je Salm oksid izgradio sebi stan u koji je prim ao kao goste najuglednije građane i pritom ih obučavao da ni on ni njegovi gosti niti ma koji od njihovih potom aka neće um rijeti; naprotiv će doći na to m jesto gdje će vazda živjeti i im ati svako dobro. A u m eđuvrem enu, dok je s njim a tako raspravljao i to i tom u slično im izlagao, gradio je za sebe podzem nu nastam bu. K ad m u je pak nastam ba bila go­ tova, iščeznuo je Tračanim a s očiju. Sišao je naim e dolje u pod­ zem nu nastam bu i ondje živio tri godine; oni su pak za njim žalili i oplakivali ga kao da je mrtav. Ali četvrte godine pojavi se pred T račanim a i tako im postade vjerodostojnim ono što je Salm oksid govorio. Kazuju da je on to tako učinio. Ja pak ne poričem pripovijest o tom e i o podzem noj nastam bi, ali joj niti ne vjerujem previše; a m islim da je taj Salm oksid živio m nogo godina prije Pitagore. 3. D IO G . V III 8 Tvrdi i A ristoksen [fr. 2 FH G II 2721 da je Pitagora većinu etičkih propisa preuzeo od delfske* svećenice Tem istoklije. 4. ISO CR. Bus. 28 Pitagora sa S a m a ... došavši u E gipat i p o ­ stavši njihov [Egipćana] u čen ik ’, nije sam o prvi u G rčku donio filozofiju nego se također i vidnije od drugih istakao u poslovim a 3. u s p . C o r s s c n R h . .VIus. 6 7 (1 9 1 2 ) 4 2 i d. 4. d e lfs k e , u te k s t u :

AeX<poT? (u D e lfim a , tj. d e lfs k e ) A ld o b r . (P o rp h . V. P. 41):

aSeX
94

PREDSOKRATOVCI

oko žrtvovanja i svetih obreda u hram ovim a; vjerovao je, ako zato i ne bi za sebe stekao ništa više od bogova, ali da će se zacijelo kod ljudi zbog toga najviše odlikovati. 29 To m u se upravo i ispunilo: toliko je naim e ugledom nadvisio druge, da su ne samo svi m lađi žudjeli za tim da budu njegovi učenici, nego su i stariji radije vidjeli da se njihovi sinovi druže s njim e, nego da se brinu 0 gospodarstvu. A tom e se na svaki način m ora vjerovati: jer još 1 sada oni koji tvrde da su njegovi učenici izazivaju kod ljudi, unatoč tom e što šute, veće divljenje nego oni koji upravo zbog govorenja uživaju najveću slavu. 5. D IO G . V III 56 fO. A. II 156 b 6 Sauppej A lkidam ant kazuje u F iziku [Usp. 31 A 1, 56],. . da je [Em pedoklo] postao Anaksagorin i Pitagorin učenik, ugledavši se na ovoga u dostojanstve­ n om načinu života, a na onoga u nauci o prirodi. A RIST. Rhet. B 23. 1398 b 9 I kazuje A lkidam ant [A. O. II 155 fr. 5 S.l da svi časte m udre ljude: Parani na prim jer imaju u časti A rhiloha, m akar da je bio h u litc lj... Italci Pitagoru, a Lam psačani javno sahraniše A naksagoru i časte ga još i sada. 6. D IO G . IX 38 A čini se, kazuje Trazil, da se (D em okrit) divio pitagorovcim a; čak se i sjeća sam og Pitagore diveći m u se u jed­ nom spisu naslovljenu njegovim im en o m (naim e nu&ay6p7)(; § 46; isp. 68 A 33. B I 1). Č ini se pak da je sve preuzeo od njega i, — kad se tom e ne bi protivila činjenica da su živjeli u različnim razdobljim a, — da jc m ogao biti njegov učenik. D a je na svaki način ipak bio učenik nekog pitagorovca, kazuje G lauk iz Regija koji jc bio njegov suvrem enik. Porph. V. P. 3 U drugoj knjizi Ljetopisa [FG rH ist. 76 F 23 II 145] D urid spom inje A rim nesta kao njegova (Pitagorina) sina i kazuje da je bio D em okritov uči­ telj; pošto se naim e s bijega vratio u dom ovinu, H erin u je hram u posvetio zavjetni dar od m jedi u prom jeru od dva lakta na kojem u je bio urezan ovaj natpis: »Posvetio me je Arimnest, Pitagorin rođeni sin, koji je pronašao u matematici mnoge mudrosti,« N jega je pak uništio Sim, istraživač harm onije, te je sebi p ri­ svojio kanon i iznio ga u javnost kao svoj vlastiti. Bilo je bogme sedam zabilježenih form ula, ali zbog jedne, koju je uništio Sim, postadoše ujedno iskrivljene i ostale koje su stajale zapisane na zavjetnom daru. O tom e krivotvorenju v. c. 56, 2.

PITAGORA

95

6a. PROCL. in Eucl. 65, 11 Fr. [iz E udem fr. 84; iza 11 A 11; isp. 86 B 12] Poslije njega (Talesa) spom inje se da se revno latio nauke o geom etriji M am erko6, brat pjesnika S te z ih o ra ... a iza tih je Pitagora preinačio znanstveno nastojanje oko nje (sc. geom etrije) u oblik odgoja slobodnog čovjeka, prije svega p ro m i­ šljajući njezina načela te pretražujući poučke u n etvarnom e i čisto duhovnom sm islu; on je uveo napokon i proučavanje razm jera i iznašao ustrojstvo svem irskih likova’. 7. A RISTO T. M etaph. A 5. 986 a 29 I doista je bio A lkm eon po dobi (m ladić) kad jc Pitagora bio starac. Iz A ristotelove knjige Ilepi t
(č u o je) rcpoaeppTjlto) (b io je p o z d ra v lje n )

PREDSOKRATOVCl'

96

Iona H iperborejskoga. IV 17 Razlagao je Pitagora ljudim a da on vuče podrijetlo od krvi koja je po naravi m oćnija nego puka sm rtnička. Slijede gore I 98, 40 i d. navedeni dokazi. Ali je također podsjetio Miliju iz K rotona da je (ovaj svojevrem eno bio) Mida, G ordijev sin, Frigijac; a pogladio je rukom i bijelog orla koji ga je pričekao. IAMBL. V. P. 31 Pripovijeda naim e i A ristotel u knjigam a 0 pilagorovskoj filo zo fiji [fr. 192l da m eđu strogim tajnam a pitagorovske nauke ljudi održavaju i ovakvo jedno raz­ likovanje: od razum nih bića jedno je bog, drugo čovjek, a treće je kao na p rim jer — Pitagora. 8. CLEM . AL. Strom . I 62 li I 39, 17 St.] Pitagora je dakle bio, kako kazuje H ipobot, M nezarhov sin sa Sama; kako pak kazuje A ristoksen u Životu Pitagorinu [fr. I FH G II 272] te Aristarh lA ristotel — po Prelleru, fr. 190 Rosel i T eopom p iF G rH ist. 115 F 72 II 550], bio je iz T irenije; kako opet N eant [FG rH ist. 84 F 29 II 198], bio je iz Sirije, ili Tira. I tako je po većini Pitagora barbarskog roda. D IO G . V III 1 K ako kazuje A ristoksen, bio jc Pitagora iz T irenije, s jednoga od o nih otoka koje zauzeše A te­ njani istjeravši T irence [Lem no, usp. N eanta kod P orph. V. P. 2] D IO G . I 118 N o A ristoksen u knjizi 0 Pitagori i njegovim uče­ nicima [ 1. c. fr. 3] kazuje da sc on [Ferekid 7 A ll razbolio i da ga je Pitagora pokopao na D elu. PO R PH Y R . V. P. 9 A ristok­ sen ]l. c. fr. 4] kazuje da se (Pitagora), — kad je bio star četrdeset godina i kad je vidio da je Polikratova tiranida odveć nasilna da bi bilo dostojno slobodna čovjeka da se [ne] podvrgava takvu vođenju i neograničenu gospodstvu, — stoga dakako odande uklonio u Italiju. T H E O L . A R ITH M . (iz Anatolija) p. 40 Ast Pitagorovac A ndrokid, nadalje pitagorovac Eubulid, te A ristoksen, H ip o b o t i N eant, koji su objavili pojedinosti s obzirom na (Pi­ tagorinu) osobu, kazivali su'° da je (Pitagora) m etem psihoze koje su m u sc izvršile prošao u razm acim a od po 216 godina: poslije toliko se dakle godina Pitagora iznova rodio i o p et došao u život 10. o č ita v o m e o v o m n a k la p a n ju u s p . R h o d c Psycbe I P 4 1 7 i d. C o r s s e n R h . A lt« . 6 7 (1 9 1 2 ) 3. Č in i sc d a u n a jm a n ju r u k u E ta lid p o tje č e iz F e r e k id a [7 11 s i. L a q u e u r H e r m . 4 2 (1 9 0 7 ) 5 3 0 jc r a z ja s n io r a č u n . P ita g o r in o j (P o lik r a to v o j) e p o h i p r ip a d a p r e m a to m

r a č u n u g . 5 3 8 (u sp . c. 14, 10); 2 1 6 + 2 1 6 + 8 2 = 514.

T p w t x a (ra z d o b lje tro ja n s k o g rata ) d a k le p a d a ju p r e m a to m s is t e m u u g. 1052, č e tiri p o k o lje n ja (1 3 3 g.) p o s lije g . 1 184 (E ra to s te n ) . D io g . V III 14 n a v o d i t u rn u s o d 2 0 7 g . (u sp . R h o d e 1. c. 4 1 9 C o r s s e n R h . M m . 1. c.), a C o m m . L u c a n . B ern . 2 8 9 , 12 U s. o d 4 6 2 g . 1432 = 2 X 2 1 6 R h o d e l.

PITAGORA

97

baš kao i iza prvog vrem enskog optoka, poslije kojega se iz kocke (broj 63) rađanja duša povratio natrag u pređašnje stanje; spom e­ nutoj naim e kocki samoj po sebi poradi onoga u njoj kao kugla okrugloga pripada i m oć iznovičnog stvaranja tako da je Pitagora uslijed toga stekao i drugi novi život: s tim e se i slaže da je upravo u odgovarajućem razdoblju živio u Euforbovoj slici i prilici; jer zna se da je prošlo gotovo ravno 514 godina od vrem ena trojan­ skog rata do razdoblja prirodoslovca K senofana, zatim A nakreonta i Polikrata, te opsade i protjerivanja Jonjana od H arpaga Međanina, kojem u umakavši Fočani naseliše Masaliju; svem u je nai­ m e tom e Pitagora bio suvrem enik: na svaki način priča se kako je u vrijem e kad je K am biz zaposjeo Egipat zajedno i on pao u zarobijeništyo i živio ondje u društvu sa svećenicim a; a kad je došao u Babilon, uputio se u barbarske tajne vjerske službe; K am biz je naim e bio suvrem enik još i Polikratove tiranide: od nje bježeći Pitagora je došao u Egipat. A ko se dakle dva puta oduzm e vrijem e ophodnje (to jest dva puta 216 godina), preostane 82 (godine) sam oga života. D IO G . V III 4 H eraklid Pontski [fr. 37 Voss, isp. 7 B 8] kazuje da je on [Pitagora] govorio za sebe ovo: da je negda živio rođen kao Etalid i da su ga sm atrali H erm ovim sinom : da m u je pak H erm es rekao da izabere sebi što god m u je po volji osim besm rtnosti. Zaželio je dakle da za života i za sm rti zadržava u sjećanju ono što m u se zbiva. U životu se dakle m ogao svega prisjetiti, a kad je um ro, sačuvao je isto sje­ ćanje. K asnije jc ušao u Euforba i ranio ga jc M enelaj. Euforb je pak pripovijedao kako jc negda živio kao Etalid i da je od H erm a dobio spom enuti dar, i o obilasku duše, kako je naokolo obišla — u koliko je biljaka i životinja dospio i sve što je duša doživjela u H adu, i što ostale podnose. (5) A kad je jednom um ro Euforb, prešla je njegova duša u H crm o tim a koji je i sam , hoteći pružiti pouzdan dokaz, otišao u Branhide te je ušao u A polonovo svetište i pokazao štit koji je postavio Menelaj kao zavjetni dar, — reče naim e da je on, kad jc plovio natrag iz Troje, postavio A polonu štit kao zavjetni dar; — štit je bio već skroz naskroz istrunuo, sam o što je još bio jednako uščuvan prednji sloj od slonove kosti. A kad je jednom um ro H erm o tim , rodio se kao Pir, dclski ribar; i svega se iznova sjećao: kako se rodio najprije kao Etalid, pa onda kao Euforb, pa onda kao H erm o tim i potom kao Pir. A kad je jednom um ro Pir, rodio se Pitagora i sjećao se svega rečenoga. Ferekid učitelj Pitagorin v. 7 A l-7a.

98

PREDSOKRATOVCI

8a. PO R PH Y R . V. Pyth. 18 Pošto se pak (Pitagora) iskrcao u Italiju i stigao u K ro to n , kazuje D ikearh [fr. 29 F H G II 244], — budući da je prispio čovjek ne sam o koji je m nogo proputovao već i izvanredan i po vlastitoj prirodi od sudbine sretno obdaren (jer jc i po vanjskom izgledu bio plem en it i uzvišen te posjedovao i najveću m ilinu i uglađenost i u pogledu govorenja i postupanja i u pogledu svega ostaloga), — kazuje dakle D ikearh da je na taj način udesio grad K roto n jan a da je, pošto je pridobio za sebe poglavarstvo staraca, m n o g e i lijepe stvari pam etn o razloživši, iz­ nova na poticaj poglavara o p o m en uo m lade ljude u govorim a nam ijenjenim a m ladenačkoj dobi; iza toga o p et dječake zajedno skupljene iz učionica; zatim žene: a dali su m u upriličiti sastanak žen a (19) N akon toga je njegov ugled veom a porastao te je iz sam oga grada prim io za učenike zaista m nogo ne sam o muževa nego i žena, — od kojih se pače nekoj Teani i proslavilo ime, — m nogo pak iz obližnjega barbarskog kraja i kraljeva i mogućnika. Što je dakle govorio pristalicam a, baš nitko ne zna reći pouzdano; jer zaista je kod njih vladala i neobična pom nja u pogledu čuvanja tajne. Ponajbolje je ipak postalo kod svih pozna­ to najprije njegovo kazivanje da je duša besm rtna; zatim da pre­ lazi u druge vrste živih bića, osim toga da se u određ en im pra­ vilnim vrem enskim ophodnjam a opet ponavlja ono što je nekad bilo i da ništa nije posve novo; a da treba sm atrati da je sve živo što sc rađa m eđusobno srodno. Čini se da je ta učenja u Heladu prvi donio Pitagora. 9- PO R PH Y R . V. Pyth. 6 Što se tiče pred m eta njegova [Pitagorina] poučavanja, većina ih kazuje da jc takozvane m atem atičke znanosti naučio od Egipćana, Kaldejaca i Feničana: geom etrijom su se naim e od drevnih vrem ena bavili Egipćani, brojevim a i računim a Feničani, a K aldejci znanstvenim proučavanjem nebes­ kog svoda; što se tiče svetih božjih službi i ostalo u pogledu životnih navika kazuju da je naučio i preuzeo od Maga. A kazuju da to m nogi dosta točno znaju jer stoji zapisano u spisim a; ostalo pak u pogledu načina života da jc slabije poznato; izuzev što Eudoks kaže u sedm oj knjizi Zem ljina kruga Ifr. 36 G isinger VI 119] " da se u tolikoj m jeri čistio i izbjegavao sve što je u vezi s ubo jstv im a,i ubojicam a da ne sam o da nije jeo životinjsko m eso nego da se nikada nije niti približavao kuharim a I I . G is in g e r l. c. h o ć e n a E u d o k s a s v e sti i p r e th o d n o .

PITAGORA

99

i lovcima. STRAB. XV 716 [iz O nezikrita fr. 10 Muli.] Rekavši I Kalan] da i Pitagora takvu [askezu] propovijeda te naređuje da sc ne jedu životinje. D IO G . V III 20 I prinosio je beskrvne žrtve; drugi kazuju da je žrtvovao sam o pijetlove, posve m ladu jarad i takozvanu odojčad, ali nikako jagnjad. A ristoksen pak [fr. 7 FH G II 273] kazuje da je on dopuštao da se jedu sve životinje osim volova koji oru i ovnova. G ELL. IV 11,1 (lat.) Proširilo se i za­ vladalo staro pogrešno m išljenje da filozof Pitagora nije jeo životinjsko m eso, i da se isto tako suzdržavao od b o b a1' koji Grci nazivaju xua|xo?. 2. Poradi ovog m išljenja pjesnik K alim ah je napisao [fr. 128(: »te da se ruke drže dalje od boba, m učnog jestiva, i ja, kako jc nalagao Pitagora, opom injem «. 4. Ali glazbenik A ri­ stoksen, najbolji poznavalac stare književnosti i učenik filozofa A ristotela, kaže u knjizi koju je ostavio o Pitagori (l. c.l da Pi­ tagora nijednu m ahunarku nije uzim ao češće nego bob jer ta hrana i m a lo 'p o m alo oslobađa želudac i čisti. 5. Zabilježio sam upravo A ristokscnovc riječi [fr. 7 FH G II 2731: »Pitagora je pak preporučio bob ispred svih ostalih m ahunarki: i čisti naim e i pospješuje stolicu; stoga ga je ponajviše i uzimao«. 6. A ristoksen ujedno pripovijeda ela se hranio m ajušnim praščićim a i m lađah­ nim jarićima. 7. Cini se pak da je to saznao od pitagorovca K senofila, svojega prisnog prijatelja, te od nekih drugih starijih, koji (po vrem enu življenja) (ne bijahu baš toliko daleko)1’ od Pitago1ina razd o b lja... 12. A ristotel [fr. 194] pak kazuje da su se pitagorovci suzdržavali od m aternice, srca, žalca i drugoga to m u slič­ noga, ali da su drugo uzim ali. 10. PLAT. de. rep. X 600 A N o napokon kaže Ii se da je H om er sam za života, ako ne javno, a ono privatno bio učitelj nekim a koji su ga visoko cijenili zaradi poučavanja, te p o tonjim a predali neki hom erovski način života, baš kao što je Pitagora i sam zaradi toga postao osobito obljubljen, i potonji, koji još i sada žive na način koji nazivaju pitagorovskim , očigledno se nekako ističu m e­ du drugim a? D IO G . VIII 45 A bio jc [Pitagora] u najboljoj snazi i u vrijem e šezdesete olim pijade [540 —537] a njegova se škola održala sve do devetoga ili i desetog pokoljenja. 46. Posljednji su bili m edu pitagorovcim a — njih je znao i A ristoksen Ifr. 12 FH G II 275] — K senofil iz tračke H alkidike, Fanton iz Flijunta, 12. u sp . D e la ttc F a h a P y lb u g o ra e c o g n a la S e r ta L e o d ic n s ia 1 9 3 0 s tr. 3 3 i d. 13. ( n e b ija h u b a š to lik o d a ic k o ), u t e k s t u : ( h a u d t a n t u m a b e rc n t) D ie ls .

100

PREDSOKRATOVCI

i E hekrat, D ioklo i Polim nast, također iz Flijunta. Bili su pak učenici T arentinaca Filolaja i Eurita. 11. H IP P O L . Ref. I 2, 12 (DOX. 557) D iodor iz Erctrije i glazbenik A ristoksen kazuju đa je Pitagora otišao ka Kaldejcu Z a ra ti'4. 12. D IO G . VIII 14 T akođer je prvi [Pitagora] uveo u G rčku m jere i težine, kao što kazuje glazbenik A ristoksen [fr. 10 FHG II 274]. P O R P H . V. P. 22 A dođoše k njem u i Lukanci i Mezapljani i Picenjani i R im ljani. Usp. Iam bl. V. P. 241. 13. PO R P H . V. P. 4 D rugi pak bilježe da je od Pitonaktove kćeri Teane, K rećanke po podrijetlu, Pitagora im ao sina Telauga i kćer Miju [usp. 58 A prem a kraju], drugi o p et nadovezuju i A rignota (kažu da se još čuvaju ovim a povjereni pitagorovski spi­ si). Tim cj [fr. 78 F H G I 2 1 1] naim e priča da je Pitagorina kći i kad jc bila djevojka bila na čelu djevojaka u K ro to n u i kao žena na čelu žena; a kuću (njegovu) da su K rotonjani uredili kao Dem etrin hram , ulicu pak da su zvali M uzejom. Usp. D IO G . VIII 15. Iam bl. V. P. 170 (Pričaju) da je Pitagora tako odgojio svoju kćer, — koju jc udao i koja je zatim postala ženom M enona” iz K rotona, — da je kao djevojka bila na čelu korova djevojaka, a kada je postala ženom , da je prva m edu ženam a prilazila žrtve­ nicim a; a da su M etaponćani, jer su držali u sjećanju Pilagoru još i nakon njegova života, udesili njegovu kuću u D em etrin hram , a ulicu u Muzej. IUSTIN. 20, 4 liz Timeja] (lat.) Kad je Pitagora proveo u K ro to n u dvadeset godina, iselio se u M etapont i ondje je p rem in u o : a toliko divljenje bijaše p rem a njem u da su od njegove kuće napravili hram . Usp. Cic. d. fin. V 2, 4 PAP. H ERC. 1788 (Coll. alt. V III fr. 4; C ro n ert K olotes u. M ened. str. 147 (A u K reti, sišavši u idejsku) spilju (............................. ) i stvari o (b o g o v im a... u) tajnam a (upoznavši, otputovao je) u K roton (te je prem inuo) u devedesetoj (godini života i sahranjen) je u M eta(pontu) [naim e: Pitagora]. 14. Z a r a te l tj. Z a r a tu s tr c , u s p . g o r e b ilj. 5. ( Z a ra tu s tr a je ra z lo ž io P ita g o ri ( H ip p o l. R ef. 1 2, 12 p . 7, 2 , D o x . 5 5 7 ) d a s e v e ć o d s a m o g p o č e tk a n a h o d e d v a u z ro k a sv ih s tv a ri k o je je s u — o ta c i m a ti: i d a je o ta c s v je tlo , a m a ti ta m a : i d a sv je tlu p r ip a d a ju to p lo , s u h o , la k o i b r z o , a ta m i d a p r ip a d a ju h l a d n o , v la ž n o , te š k p i s p o ro ; i d a je o d o v ih , — m u š k o g a i ž e n s k o g a , — s a sta v lje n č ita v k o z m o s . 15. p o s la la ž e n o m M e n o n a , u t e k s t u : M £ v c m . . . c ru v o iX Y jo a a a v M t X a m M e n ag e iz § 2 6 7 (d a k le : p o s ta la ž e n o m

M e n o n a ).

PITAGORA

101

14. D IO D . XII 9, 2 i d. [Efor?] Našao sc naim e kod njih ISibarićanal dem agog Teliš i podigao optužbe protiv najvidenijih ljudi te nagovorio Sibarićane da protjeraju petsto najbogatijih gra­ đana i da zaplijene njihov im utak. (3) Pošto su prognanici prispjeli u K roton i zaklonili se pod zaštitu žrtvenika na trgu, izaslao je Teliš K rotonjanim a poslanike, kojim a je naložio da traže izruče­ nje bjegunaca; u protivnom e da će protiv njih po k ren u ti rat. (4) Kada je pak sazvana skupština i kada je izneseno na vijećanje pitanje da li treba Sibarićanim a izručiti pribjegare ili se izložiti ratu protiv jačih, i dok su sc senat i narod kolebali, najprije je kod m noštva prevladavalo m išljenje da se izruče pribjegari i da se izbjegne rat. Ali kad ih je poslije toga filozof Pitagora posa­ vjetovao da pribjegare uzm u pod zaštitu, prom ijenili su m išljenje i odlučili da prihvate rat za spasenje pribjegara. (5) A kad su Sibarićani krenuli na njih s vojskom od trista tisuća ljudi, su p ro t­ stavili su im -se K rotonjani s vojskom od sto tisuća ljudi pod vodstvom atlete M ilona; a prvi jc on, zbog svoje izvanredne tje­ lesne snage, natjerao u bijeg one koji su njem u nasu p ro t bili poredani u bojnom redu. (6) Pripovijedaju naim e da je taj čovjek, — šesterostruki olim pijski p o b jed n ik 16 i po tjelesnoj naravi ob ­ daren koliko snagom toliko i hrabrošću, — ušao u bitku ovjenčan olim pijskim vijencim a, a p o p u t H erkula naoružan lavljorti kožom i kijačom ; a budući da je d o nio pobjedu, stekao je divljenje kod građanstva. (10,1) K ako pak K rotonjani nisu htjeli nikoga živa hvatati i ubijali sve koji su Tm u bijegu dopali šaka, većina je bila pobijena; grad su m eđutim opljačkali i posve opustošili b io ] , Usp. Iam bl. V. P. 260 Izvojštili su pobjedu nad trista tisuća ljudi u blizini T etraenta [Traenta: Bentley prem a D iod. X II 22,l], 15. D IO G . II 46 S ovim [Sokratom] se, kao što kazuje A ristotel u trećoj knjizi rasprave 0 pjesničkom umijeću [fr. 75], takm ičio neki A ntiloh s Lem na i tum ač znakova A n tifo n t [87 A 1. 5], kao što su se s Pitagorom takm ičili K ilon [v. re d a k 17| i O nata [58 A], 16. IAMBL. V. P. 248 i d. Da je dakle zavjera skovana dok je Pitagora bio odsutan, u to m e se svi slažu” ; ali se razlikuju u 16. p o s rije d i s u 6 2 —6 7 . o lim p ijs k e ig re (tj. g o d i n e 5 3 2 — 5 1 2 . p r ije n o v e ere), u sp . A ir ic a n . O l. 6 2 s tr. 23 R u tg . 17. J a m b l ih o v iz v je šta j p o tje č e v je r o ja tn o iz A p o lo n ija k o ji s e p o s lu ž io A r is to k s e n o m . U s p . P lu t. d e g e n io S o c r. 13. O v r e m e n u u s p . R h o d e K l. Schr. II 113 i d . C o r s s e n P hilol. 71 (1 9 l 2) 3 3 2 .

102

PREDSOKRATOVCI

pogledu kazivanja o tom e gdje je tada boravio: jedni kažu da je Pitagora otišao do Ferekida iz Sira, drugi pak da se nastanio u M etapontu. A spom inje se više povoda za zavjeru; do jednoga je takvoga došlo od takozvanih kilonovaca. K ilo n 1" iz K rotona bio je po podrijetlu, ugledu i bogatstvu jedan od prvih m eđu građanim a, ali inače prilično goropadan, silovit, buntovan i tiran­ ske naravi; kad je pokazao veliku želju da uđe u Pitagorinu za­ jednicu i stekne dijela u njezinu načinu života, te kad se u tom sm islu obratio na sam og Pitagoru, — koji je već bio vrem ešan čovjek, — odbijen je zbog upravo sp o m en u tih razloga. (249) Pošto se to zbilo, poduzeo je i protiv sam og Pitagore i protiv pristaša žestok rat i on i njegovi prijatelji; a tako je izvanredno oštra i žestoka postala borba i sam og K ilona i o nih koji su se uz njega borili da se vodila sve do posljednjih pitagorovaca. Pitagora se dakle iz toga razloga uklonio u M etapont, i kaže se da je ondje prem inuo. A takozvani kilonovci su neprestance ustajali protiv pitagorovaca i pokazivali spram njih krajnje neprijateljstvo. Ali ipak je nadvladavala izvjesno vrijem e čestitost pitagorovaca i nag­ nuće sam ih gradova, te su gradovi htjeli da oni (sc. pitagorovci) upravljaju državnim poslovim a. N o na koncu su tako daleko otišli (kilonovci) sa zavjerom protiv tih ljudi da su, — dok su pitago­ rovci u M ilonovoj kući u K ro to n u održavali sjednicu i vijećali o državnim poslovim a, — potpalili kuću tako da su ljudi izgorjeli, izuzev dvojice — A rhipa i Lizida; ovi su naim e, kako su bili najm lađi i najsnažniji, prokrčili nekako sebi izlaz za bijeg. (250) A kada sc to zbilo, i kada gradovi u vezi s nevoljom koja ih je snašla nisu poduzeli ništa da se zločin kazni, odustali su pitago­ rovci od bavljenja javnim poslovim a. N o dogodilo se to iz dva razloga: i zbog nehaja gradova (jer iako se zbila takva i tolika nevolja, nisu izvršili nikakvu kaznu) i zbog pogibije ljudi koji su bili najpodobniji za upravu. O d dvojice preživjelih, — obojica su bili iz Taranta, — A rh ip je otišao natrag u T arant, a Lizid je, zam rzivši nehaj (Italaca)'5, otputovao u G rčku i boravio u peloponeskoj A haji; zatim se preselio u T ebu pošto su ovi pokazali priličnu p om nju'": njegov učenik je postao E p am in o n d a te je 18. K ilo n u s p . 59 A 20. 19. g o v o ri se o č ito o n e h a ju (6A iypLa) Ita lac a , u s p . p r e t h o d n u b ilj. 19.

PITAGORA

103

nazivao U zida ocem . O vdje je (Lizid) i prem inuo. (251) A ostali su se pitagorovci okupili u Regij i ondje zajedno živjeli. Ali kako je vrijem e prolazilo i političke prilike postajale sve lošije, udaljili su se iz Italije, svi osim A rhipa iz Taranta. A najznam enitiji su bili F anton, E hekrat, Polim nast i D ioklo, svi iz Flijunta, i osim ovih K senofil H alkidanin, od H alkidana iz Trakije. U istinu su sačuvali davnašnja m oralna načela i učenja, p rem da jc nestalo sekte, sve dok nisu plem enito um rli. To dakle pripovijeda A ri­ stoksen [fr. 11 FH G II 2741. N ikom ah se pak u ostalom e s tim e slaže, ali kazuje da je zavjera skovana kad je Pitagora boravio izvan grada itd. [Usp. 44 A 4a i c. 46l PO R PH Y R . V. P. 56 D ikearh [fr. 31 FH G II 245] pak i savjesniji autori kazuju da je Pitagora u vrijem e zavjere bio prisutan. POLYB. II 38, 10 i d. Takva životna tendencija i osobitost životnih načela o kojoj sam sada govorio prisutna je bila i prije kod A h eja ca .. . (39, 1) U onim vrem enskim prilikam a u kojim a su, u dijelu Italije koji se tada nazivao Velikom G rčkom , zapalili zborišta pitagorovaca, (2) došlo je zatim do potpuna kom ešanja unaokolo po državam a (što je i prirodno, jer su bili tako neočekivano pobijeni prvi građani iz svakoga pojedinog grada) (3) i uslijedilo je da su se po o n im krajevima grčki gradovi ispunili krvoprolićem , političkim p reo ­ kretom i svakojakom pom etnjom . (4) U tim a vrem enskim p rili­ kama, iako su gotovo iz svih dijelova G rčke dolazili poslanici u svrhu uspostave mira, prim ili su A hcjce i njihovu arbitražu da nađu izlaz iz sp om enu tih nevolja. SPISI, UČENJE

17. P H IL O D . de piet. p. 66, 4 b 3 G om p. Neki pak kazuju da sam om Pitagori od navedenih (knjiga?) ne pripada ništa osim (one tri k njige?)'1. IAMBL. V. P. 199 [vjerojatno iz A ristokserial Izaziva pak divljenje i pom nja u pogledu čuvanja (tajne): u toliko naim e pokoljenja nitko nije upoznao nijedan od Pitagorinih spisa prije Filolajeva vrem ena, nego je prvi' taj iznio u javnost te m nogo spom injane tri knjige za koje se kaže da ih je na Platonov poticaj otkupio D ion Sirakužanin za sto m ina u vrijem e kad je Filolaj dospio u veliku neim aštinu. Filolaj je naim e i sam pripadao pi21. 0

D ie ls p r e m a r e tk u 31 i I 1 0 5 ,1 2 . U s p . A r c b iv f . Gesch. t i P h il. III (1 8 9 0 )

4 5 9 i d.

104

PREDSOKRATOVCI

tagorovskoj sljedbi pa je stoga i mogao postati vlasnik knjiga. Usp. 44 A 1 (§ 85). c. 18, 4. 18. IO SEPH. c. Ap. I 163 N em a dakle nijednog spisa za koji se općenito priznaje da je njegov [Pitagorinl, no m nogi su ostavili obavijesti o njem u: m eđu njima je najupućeniji H erm ip (usp. II A 11. c. 19, 2). PLUT. Alex. fort. I 4 p. 328 Niti Pitagora nije ništa napisao, niti Sokrat, niti Arkezilaj, niti Karnead. GAL. de plac. H ipp. et Plat. 459 Muli. A Pozidonije kazuje i za Pitagoru [naime: da je već zastupao platonovsku psihologiju], iako od sa­ m og Pitagore do danas nije dopro nijedan spis, ali sudeći prema onom e što su napisali nekoji izm eđu njegovih učenika. Cf. in Hipp. de nat. hom. XV 67 K. 19. D IOG . VIII 6 Neki dakle kazuju da Pitagora nije ostavio baš nijedan spis (zbijaju šalu. Filozof prirode H eraklit [22 B 29l samo što ne viče kad kazuje: »Pitagora, Mnezarhov sin, bavio se najviše od svih istraživanjem. A kad si je izabrao te spise, stvorio jc svoju vlastitu m udrost: mnogoznalost, opsjenu«. A rekao je tako jer Pitagora na početku svoje knjige 0 prirodi govori ovako: »Ne, tako mi zraka koji udišem, tako mi vode koju pijem, nikada neću trpjeti prijekora s obzirom na ovu raspravu* (logos). Pitagora je naime napisao tri knjige — 0 odgoju, 0 državničkoj vještini i 0 prirodi.) (7) Ali knjiga koja postoji, i za koju se pripovijeda da je Pitagorina, djelo je Lizida iz Taranta, pitagorovca koji je po­ bjegao u Tebu i postao E pam inondin učitelj. [Usp. c. 46] Kazuje pak Heraklid, Serapionov sin, u izvatku iz Sotiona [fr. 9 FHG III 169] da je on napisao i pjesmu 0 svemiru, zatim Sveto tum a­ čenje, kojega je početak: »Mladići, deder u m iru ovo sve bogobo­ jazno štujte«, treće 0 duši, četvrto 0 pobožnosti, peto Helotalesa (knjigu) o ocu Epiharm a s Kosa), [Usp. 23 H, 3, 8] šesto Kroton, i druge. No za /Mističko tumačenje kazuje da je Hipazovo, napisano da bi se oklevetalo Pitagoru lusp. c. 18]; ali da se Pitagori pripisuju i mnoga djela koja je napisao A sto n " iz K retona. 20. D IOG . IX 23 Čini se da je (Parmenid) prvi otkrio da su Večernjača i Danica jedna te ista zvijezda I28 A 1 § 23].. ., drugi pak (kazuju da je) Pitagora". 21. AET. II 1, 1 (D. 327, 8) Pitagora je prvi cjelinu svemira nazvao kozm osom (x6a(x<x;), zbog reda (taksis) u njem u. 22. A s to n ( " A otcov) u sp . u c. 58 A E g o n ( A f y a > v ). 2 3 . u sp . W ila m o \v itz P la to n I I -1 8 5 , G U iube d . blellenen II 196*.

KERKOP

-

PETRON

105

1 5 -2 0 . STARIJI PITAGOROVCI

15 [5l. KERKOP'

(Kerkops)

CIC. de nat. deor. I 38, 107 (lat.) Aristotel [fr. 7l uči da pjesnik Orfej nikada nije postojao; a priča se da je ovu' orfičku pjesmu spjevao izvjesni Kerkop. CLEM. Str. I 131 (II 81, 11 Stahl.) Epigen pak govori u knjigama 0 pjesništvu (koje se pripisuje) Orfeju da Silazak u H ad i Sveto tumačenje [nav. Pitagorini spisi, v. 36 B 2] pripadaju pitagorovcu Kerkopu, a Peplos i F izika Brontinu [c. 17l. SUID. s. v. ’ O p < p E ’j < ; . (Spjevao jc) Sveta tumačenja u 24 rapsodije. No govori se da pripadaju Tesalcu Teognetu; drugi pak (govore da pripadaju) pitagorovcu Kerkopu. DIOG. II 46 I K er­ kop s H eziodom za (Heziodova) življenja (naime: takm ičio se]. Jam ačno jedan drugi, naim e K erkop iz Mileta, kojemu se kao i H eziodu pripisivala pjesma Eginije; usp. K inkel Epic. Graec. fragm. str. 82 i d., Rzach fr. 190'.

16 [6], PETRON (Petron) PLUT. de defeet. or. 22 p. 422 B (Kaže) da im a stoosam deset i tri Inaime: kozmosa] raspoređena u obliku trokuta1 čija svaka stranica ima u sebi šezdeset kozmosa; tri pak preostala nalaze se na uglovima, a dodiruju se redom jedni drugih te polagano obi­ laze okolo kao u kolu. 23 p. 422 D Pobija ga broj kozmosa, — prem da nije posrijedi ni Egipćanin ni Indijac, nego D oranin sa Sicilije, — čovjeka iz H im ere po im enu Petron. Njegovu vlastitu knjigu nisam pročitao niti znam da postoji sačuvana; ali Hipis iz Regija, kojega se sjeća Fanija iz Ereza [fr. 22 FH G II 300], izvješćuje da je to Petronovo m nijenje i tvrdnja da im a stoosam ­ deset i tri kozmosa, te da se dodiruju jedni drugih po elem entu; no što znači to »dodirivati se po elementu«, nije objašnjavao niti je dodavao drugo neko obrazloženje. 1. usp. W ilam ow it7. D. llia s u. H o m e r str. 4 1 2 . K ro ll P a u ly -W iss. R . E. X I 1,3 14. 2. ovu, u te k s tu : h o c = »ovu takozvanu*«, u sp . M a y o r I 182. 1. o značenju tro k u ta usp. P rocl. pre d o d žb i D iels Elem ent um 62

in E ucl. 115,1 Fr., o ele m e n tu (O T O I^E IO V ) i čitavoj toj i d. usp. E p ik u ra u Diog. X 88 (ovdje 67 A 24).

\

106

PREDSOKRATOVCI

17 [7l. BRO(N)TIN' (Bro(n)tin) 1. IAMBL. V. P. 267 p. 189, 5 Nauck Iz M etaponta (su) B rontin itd. p. 194, 2 Teana, žena B rotina iz M etaponta. 132 p. 96 K D inoni naim e, ženi Brontina, jednoga od pitagorovaca, — a bila je to i pam etna žena i izvanredna duha, od koje je potekla i ona lijepa i glasovita izreka da žena m ora žrtvovati istoga dana kada ustaje od svojega m uža, a koju izreku neki pripisuju Teani, — k njoj su dakle došle žene K rotonjana i m olile je da im pom ogne da nagovore Pitagoru da porazgovara s njihovim m uževim a u pogledu suzdržljivosti prem a njim a itd. D IO G . V III 42 Im ao je Pitagora i ženu, po im enu Teanu, kćer B rontina iz K rotona; drugi pak kažu da je bila.žena Brontinova, a Pitagorina učenica. Imao je on i kćer D am o, kako kazuje Lizid u pism u H ipazu'. 2. D IO G . VIII 55 A lk m eo n započinje svoj spis [24 B ll: Alkm eon iz K rotona, sin Piritojev, rekao je ovo B rotinu i Leontu i Batilu: O nevidljivom e itd. 3. D IO G . VIII 55 Z a pism o naim e koje se pripisuje Telaugu, i što se tiče toga da jc [Em pedoklo] bio učenik H ipaza i Brotina, (kaže) da nije vjerodostojno. 4. SU ID. s. v.’Op
1. B rotin (B poT tvog) ili B rontin (B p o v rlv o ? ) je u otisk iv an ju izvora p isan o ovdje u p r a v o o n a k o k a k o jc i u o d g o v a ra ju ć im r u k o p is im a (co d ic e s). V e rz iju B p o * rivoi; b r a n i U s e n e r S y ria n . p . 9 2 6 a 2. 2. u s p . o p is c u c. 18,4 (u z 18 lsi. Hhiipaz b ilj. 4).

107

18. 18], HIPAZ (Hippasos) ŽIVOT

1. D IO G . VIII 84 H ipaz iz M etaponta bio je također pitago­ rovac. A kazivao je da je vrijem e p rom jene kozm osa određeno i da je svem ir ograničen i vazda u p okretu liz Teofrasta, usp. dolje pod br. 7l. Kazuje pak za njega D em etrije u H o m o n im im a da nije ostavio nijedan spis. No postojala su dva H ipaza, — ne sam o taj nego i drugi koji je napisao u p e t knjiga Lakedem onsku državu. Bio je m eđ u tim i sam Lakedem onjanin. la. SU ID . s. v. cHpaxXELxo; [22 A la]. . . a neki rekoše da je on (sc. H eraklit) bio učenik K senofana i pitagorovca Hipaza. 2. IAMBL. V. Pyth. 267 p. 190, II N. Sibarićani M etop, H ipaz itd. IAMBL. V. Pyth. 81 liz N ikom aha] Dvije naim e bijahu vrste i onih koji su je [pitagorovsku filozofiju] slijedili: jedni su bili akuzm atici a x o o < r[ j.a T ix o ( , tj. slušači, a drugi m atem atici (|ia&rr |icm xo()1. O d tih su pak m atem atici bili priznavani za pitagorovce od drugih (sc. akuzmatika), ali akuzm atike ovi (sc. m atem atici) nisu priznavali, niti (su priznavali) da je njihova djelatnost Pitagorina, nego (su tvrdili da je) H ipazova; za Hipaza o p et jedni kazuju da je iz K rotona, a drugi da je iz M etaponta. Porph. V. P. 36 Sve što je govorio [Pitagora] onim a koji su ga pohodili, izlagao je ili opširno ili na slikovit način. 37. Dvojak naim e bijaše oblik njegova poučavanja; od o nih koji su ga pohodili jedni su se zvali m atem atici, a drugi akuzm atici. No m atem atici bijahu oni koji su tem eljito izučili važniji i dublji sm isao nauke; akuzm atici pak bijahu oni koji su proučili sam o najglavnije znanstvene pouke bez tem eljitijeg razlaganja. 3. D IO G . V III 7 [v. gore I 105, 19] N o za M ističko tumačenje [Pitagorino] kazuju da je H ipazovo, napisano da bi se oklevatalo Pitagoru. 1. m a te m a tic i, u te k s tu : (|x a { b } jjia T ix o i) Ia m b l. d e c o m m u n . m a th . s c ie n t. 25 p. 7 6 F e š ta , g d je taj o d lo m a k ta k o đ e r s to ji, ta m o g la s i: » a k u z m a tic i, a d r u g i m a t e ­ m a tic i. O d tih s u p a k a k u z m a t ic i . . . ali m a te m a tik e « , (iz č e g a bi n a p r o tiv s lije d ilo d a su a k u z m a tic i b ili ti k o ji su s e b e s m a tra li je d in im a z a k o n itim s lje d b e n ic im a P ita g o r in im .

PREDSOKRATOVCI

108

4. IAMBL. V. P. 88 i de c. math. sc. 25 O H ipazu pripovijedaju da je bio pitagorovac te da je zato što je prvi objavio i opisao krug iz dvanaest peterokuta poginuo u brodolom u kao skvrnitelj: jer stekao je slavu da je izvršio otkriće, a — sve pripada »onom čovjeku«; tako naime nazivaju Pitagoru a da ga ne zovu imenom. No dao jc od sebe prilog u matematici pošto je bila objavljena (po čitavoj Grčkoj; a za prve od tadašnjih matematičara bila su priznata)2 dvojica koja su najvećma prednjačila, — Teodor iz Kirene (c. 43] i H ipokrat s otoka H ija’ [c. 42]. Pripovijedaju pak pitagorovci da je geometrija objavljena ovako: izgubio je neki pitagorovac imutak; pa jer ga je zadesila ta zla kob, bude mu dato da se izdržava od geometrije. V. P. 246 Svakako za onoga, koji je prvi obznanio narav simetrije i asimetrije onim a koji nisu za­ služili da imaju dijela u tim dokazima, kazuju da su ga tako zamrzili da ne samo da su ga isključili iz zajedničkog boravka i življenja, nego su mu i grob sagradili, kao da ga zaista više nema m edu ljudima na životu, — njega koji im je jednoć bio drug. 247 Drugi kazuju da se i božanstvo razljutilo na one koji su iznijeli u javnost Pitagorinu nauku: poginuo je naim e kao skvrni­ telj u moru onaj koji je objelodanio kako sc ustroj geometrijskog tijela ikozagona, — a bio je to dodekaedar, jedno od pet tako­ zvanih čvrstih geom etrijskih tijela, — ucrtava u krug. Neki su pak rekli da je taj udes snašao onoga koji je ispripovijedao dru­ gim a o iracionalnim brojevima i asimetriji. CLEM. Strom. V 58 (II 364, 27 St.) Kažu svakako da je pitagorovac H iparh4 (sic), jer je bio kriv što je u spisim a jasno iznio Pitagorinu nauku, otjeran iz zajednice i da mu je napravljen nadgrobni stup kao da je pokojnik. 5. IAMBL. V. P. 257 Takve stvari, — kao što sam već prije spom enuo l§ 2551, — uopće su sve’ uznemirivale do te mjere do koje su opažali kako pripadnici sljedbe, zatvoreni u sebe, žive i djeluju odvojeno od o sta lih ... pa kad su ovi {naime: rodbina] započeli bumu, ostali su sprem no pristali na neprijateljstvo. A 2.

0

D ie ls

3. *N o d a o je jo š o s im to g a s v o je v o lja n d o p r i n o s . . . s o to k a Hija< n e d o s ta je u V. P. 4. u sp . k riv o tv o re n o p is m o L iz id o v o H i p a r h u [ = H ip a z u , u s p . D io g . V III 4 2 , g o r e 1 10 7 , 2) k o d Iam b l. V. P y th . 7 5 ; H ip a rh = A r h ip [c. 14, 16. 4 6 , 1. 58 A] n ag ađ a R h o d e , V. c. 4 6 , 5. 5. (sve — m is li se d a k a k o n a s u g ra đ a n e .)

HIPAZ

109

izm eđu njih tisuću Hipaz, D iodor i Teag su se založili za to da svi imaju dijela u vladi i zborištu, te da članovi vrhovne vlasti polažu račun o svom radu ljudim a koji bi kockom bili izabrani između svih; kad su se pak pitagorovci A lkim ah, Dinarh, Meton i Dem okcd [c. 19l tom u suprotstavljali i odbijali da se ukidaju od predaka baštinjena politička načela, nadvladali su oni koji su zagovarali dem okratske interese. Pa pošto se zatim sakupilo m no­ štvo, neki govornici, — K ilon i N inon, — obraćali su se svojim govorima narodu i optuživali ih (sc. pitagorovcc) [iz Apolonijeva pripovijedanja]. 6. CAEL. Aurel. acut. pass. 1 1 (lat.) Kažu da je pitagorovski filozof Hipal (tako) na pitanje, što radi, odgovorio: »još ništa; ta još mi ne zavide«\ . UČENJE lUsp. ll

7. ARIST. Metaph. A 3. 984 a 7 Hipaz iz M etaponta i H eraklit iz Efeza (kažu da je prapočclo) vatra. SIMPL. Phys. 23, 33 [D. 475; Theophr. Phys. O pin. fr. l] Hipaz iz M etaponta i H eraklit iz Efeza [22 A 6] također (su rekli) da je jedno i u kretanju i ograničeno, ali vatru proglašuju za počelo i drže da iz vatre nastaje postojeće zgušnjavanjem i razređivanjem, te da se sve razlaže na­ trag u vatru, je r je jedina ona praizvor koji čini osnovu svega. AET. I 5, 5 ID. 292] Hipaz iz M etaponta i Heraklit, Blizonov sin, iz Efeza (rekli su) da je svem ir jedan, vazda u pokretu i ograničen, a počelo da je vatra. 8. CLEM. Protr. 5, 64 S. 49, 3 Stahlin Hipaz iz M etaponta i H eraklit iz Efeza sm atrali su vatru bogom. 9. AET. IV 3, 4 [D. 388] Parm enid i H ipaz i H eraklit (mislili su da jc) vatrena [naime: duša], Tertull. de anim a 5 (lat.) H iparh (tako) i H eraklit (rekoše da je duša) iz vatre. 10. CLAUDIAN. MAM. de anim . II 7 (lat.) Pošto je H ipon (tako) iz M etaponta, iz iste Pitagorine škole, iznio prethodno o duši prem a svom stajalištu i m nijenju neoborive dokaze, izjavljuje ovako: »duša i tijelo su m eđusobno vrlo različni: ta ona je i kad je tijelo iznem oglo krepka i kad je slijepo vidi i kad je m rtvo 6.

u o r ig in a lu : cpaaiv ''I j u r a a o v 'r&v n u & a y o p i x o v

7T paJ;ai a r r o i c p l v a o ^ a t ” ootco> y* ooftev* " l 7T7raXo<; (H ip a l) rabi ta k o đ e r S to b . E cl. Exc. iz A e t. I 5, 5.

91X000907 ep<0T7j $ e v r a z l 9 $>ovoGfxai". O b lik

otfTtto *pouv

I 10, 14 p . 12 6 , 7 W . (već P h o t.) u

110

PREDSOKRATOVCI

živi«; no odakle je, to jest od kojeg počela (vuče svoje podrijetlo), kaže da ne zna [kao u br. 11 iz jednoga krivotvorenoga novopitagorovskog spisal. 11. IAMBL. de anim a kod Stob. Ecl. I 49, 32 p. 364, 8 W. Nego i njega [naime: broj] neki pitagorovci bez daljnjega spajaju s dušom : K senokrat — ier se sam kreće, pitagorovac Moderat — jer obuhvaća odnose (duša-'), a pitagorovac akuzm atik Hipaz — jer je bogu koji uređuje kozmos sredstvo razlučivanja. IAMBL. Nicom. arithm . 10, 20 Pistelli Akuzmatici, Hipazovi učenici, rekli su da je broj prvi uzorak (paradigma) sastavljanja kozmosa i opet bogu koji uređuje kozmos sredstvo razlučivanja. Usp. Syr. in Ar. mctaph. p. 902 a 31 Us. 12. SCHOL. PLAT. Phaed. 1,08 D (Glaukovo umijeće] (Rabi se taj izričaj) kada se nešto ne izvodi lako, ili kada je posrijedi osobito pomnjiva i um jetnički vješta izvedba. Neki je naim e H i­ paz napravio četiri m jedena diska tako da su njihovi prom jeri bili jednaki, ali je širina prvog diska iznosila četiri trećine drugoga, tri polovice trećega, a dvostruku širinu četvrtoga; kada se pak o njih udaralo, postizala se izvjesna harmonija. I govori se da se Glauk, istraživši glazbeni sklad koji su proizvodili diskovi, prvi latio sviranja na njima, a da se po tom e njegovu poslu još i sada govori o takozvanome Glaukovu umijeću. Na to pak podsjeća A ristoksen u knjizi 0 slušanju glazbe [fr. 77 FH G II 288] i Nikoklo u knjizi 0 teoriji [usp. Z enob. II 9 ll. Usp. Eus. c. Mare. XXIV 746 Migne Drugi opet, pošto je posvjedočio vrhunsko Glaukovo glazbeno iskustvo, kazuje da jc on napravio četiri mje­ dena diska sa ciljem da proizvede (pom oću)’ udaranja izvjesnu finu harm oniju zvukova. 13. TMEO SMYRN. p. 59, 4 Hill. O tima naim e akordima jedni su mislili da ih dobivaju od težina, drugi od veličina, treći od titrajeva i brojeva, četvrti od posuda [i veličina]'. Ali Laz iz Hermiona, kako kazuju, i učenici Hipaza iz Metaponta, muža pitagorovca, (mislili su) da zajedno idu brzine i sporosti titrajeva zbog kojih (nastaju) akordi * * * jer je sm atrao da (se razmjeri u kojima ovisno o brzini odnosno sporosti titrajeva nastaju akordi, mogu izraziti (?)) u brojevima, takve je razmjere dobivao služeći se po­ sudama: kako su naim e posude bile jednake i istovrsne, pa kako 7.

0

D ie ls

8. 11 H ille r

HIPAZ

111

je jednu ostavio praznu, a drugu do polovice (napunio)* vodom, zvečao je na obje i odjekivao m u je muzički akord oktave; iznova pak ostavljajući jednu od posuda praznu, ulijevao je u drugu jednu njezinu četvrtinu i, kad jc udario, odjekivao mu je muzički akord kvarte, a akord kvinte (kad)’ ju je ispunio za jednu njezinu tre­ ćinu: om jer praznoće jedne posude prem a drugoj bio je u m u­ zičkom akordu oktave kao 2 prem a jedan, u akordu pak kvinte kao 3 prem a 2, a u akordu kvarte kao 4 prem a 3. 14. BOETH. Inst. mus. II 19 iz Nikomaha (lat.) A li Eubulid [usp. 1 99, 27] i H ipaz utvrđuju drugačiji red m uzičkih akorda: tvrđe da povećavanje multiplikacije odgovara po određenom redu sm anjivanju alikvote superpartikulam ih brojeva; stoga ne može po­ stojati dvostruko mimo polovicu, niti trostruko mimo trećinu. Dakle: budući da postoji dvostruko, odjekuje odatle m uzički akord oktave; budući opet da postoji polovica, odatle se kao protivno dobiva razlomak od tri polovice, to jest m uzički akord kvinte. K ad se pak ovi pomiješaju, — dakako m uzički akordi oktave i kvinte, — rađa se trostruki koji sadrži obadva akorda. A iz trostrukoga se opet dobiva protivnim dijeljenjem trećina iz koje će opet nastati m uzički akord kvarte. Sjedinjeni dakako razmjeri trostrukoga i četiri trećine čine ishodište razmjeru četverostrukoga. Odatle biva da se iz m u ­ zičkog akorda oktave i kvinte, — što je jedan (sjedinjeni) akord, — i kvarte združuje jedan glazbeni sklad koji je, jer se temelji na četverostrukome, dobio ime dvostruka oktava. Prema tome također postoji ovaj red (m uzičkih akorda): m uzički akord oktave, m uzički akord kvinte, (sjedinjeni) m uzički akord oktave i kvinte, m uzički akord kvarte i m uzički akord dvostruke oktave. 15. IAMBL. in Nic. p. 100, 19 Pist. Nekoć su, kod Pitagore i matem atika iz njegove škole, bile poznate samo tri srednje proporcionale: aritm etička, geom etrijska i ona koja se negda, treća >o redu, nazivala subkontrarnom , ali kojoj su opet škole Arhite 47 B 2] i Hipaza prom ijenile im e nazvavši je h arm o n ijsk o m ... poslije prom jene im ena matem atici iz Eudoksove škole, pronašavši zatim još i druge tri srednje proporcionale, četvrtu su napose prozvali subkontrarnom ,... a preostale su dvije jednostavno po redu nazvali petom i šestom.

f

9. 0 Hiller

112

PREDSOKRATOVCI

19 [9]. K ALIFO NT I DEM O K ED (Kalliphon) (D em okedes) 1. H E R O D O T . III 125 Ali P olikrat sc nije osvrnuo ni na kakav savjet, nego je plovio k O retu ; sa sobom je zajedno vodio i m noge druge prijatelje, a m edu njim a upravo i D em okeda, K alifontova sina, iz K rotona, — m uža liječnika, koji je još uz to u liječničkom um ijeću bio najbolji znalac svojega vrem ena. 129 N o osm oga dana otkako m u (DarejuJ jc bilo loše dojavi napokon D areju neki čov­ jek o liječničkom um ijeću K rotonjanina D em okeda, ono što je doista čuo da se o njem u pripovijeda prije još u Sardu; ovaj pak zapovjedi da ga se što prije dovede k njem u. Pa kad su ga pronašli m eđu O retovim zarobljenicim a negdje u kutu posve zanem arena, pozvali su ga preda se u s re d in u ... 130 A kad m u je zatim Darej povjerio liječenje, služio se grčkim lijekovim a i uvodio blage po­ slije žestokih: i ne sam o da m u je polazilo za rukom da Darej polučuje sna nego ga je i za kratko vrijem e učinio zdravim , p rem ­ da je D arej već p o tp u n o izgubio nadu u to da će m u noga ikada biti spašena. Darej ga je odm ah iza toga nadario sa dva para zlatnih negvi; a D em oked ga upita da li m u baš zato što ga je učinio zdravim dodjeljuje dvostruko zlo. Z atim su ga po Darejevu nalogu i Darejeve žene tako bogato obdarile da je sluga koji ga je slijedio, — tom u im e bijaše S kiton [H erodotov izvor?!, — pobirao statere koji su ispadali iz posuda i zn atn u količinu zlata sebi prikupio. 131 A kad je taj D em oked došao iz K rotona, upo­ znao sc s P olikratom na ovaj način: u K ro to n u je živio s ocem koji je bio žestoke i silovite ćudi. K ad toga jednom nije više m ogao podnositi, ostavio ga je i otputovao odatle u Eginu. A pošto je dospio u nju, prve je godine nadm ašio ostale liječnike, prem da je bio neopskrbljen i nije im ao ništa od pribora koji pripada tom u um ijeću. N o druge su ga godine uzeli Eginjani u službu na državni trošak, uz plaću od jednog talenta, treće opet godine A tenjani, uz plaću od sto m ina, a četvrte godine Polikrat uz plaću od dva talenta. Tako je došao na Sam; i najvećma su zaslugom toga m uža liječnici iz K ro to n a došli na dobar glas: to se naim e zaista dogodilo u vrijem e kada se govorilo da su prvi liječnici u G rčkoj K rotonjani, a drugi K irenjani '. Izliječenje A tose (apsces na dojki; usp. Tim eja dolje u 2a str. 112, 9). Bijeg u 1.

lto sc n a im e d o is ta d o g o d i l o . . . K ir e n ja n i] A b ic h t.

KALIFONT

-

DEMOKED

113

T arant i K roton 133 i d. 137 Naložio im [perzijskim pratiocim a] je m eđutim D em oked, kad su odlazili, sam o toliko: zahtijevao je da kažu D areju da je D em oked uzeo za ženu M ilonovu kćer; jer kod kralja se zaista m nogo držalo do im ena borca M ilona [v. c. 14, 12. 13. 15]. M eni se pak čini da je D em o k ed zbog toga požurio s tim vjenčanjem i potrošio velik novac da pokaže D areju da je on ugledan i u svojoj dom ovini. D em o k ed u redu pitago­ rovaca, njegova sm rt — ubio ga je Teag —u Plateji (dem os u K rotonu?] prem a A poloniju IAMBL. V. P. 257. 261 Čini se da je porodica dalje evala. Usp. N atpis iz A bida Moutretov >c. II 2. 3 (1878) str. 13 Blozonov sin D em oked iz K rotona. 2. SU ID. (s. 'v.ATju.oJt^Svj;) D em oked, sin K alifonta koji je u K nidu postao A sklepijev svećenik, liječnik iz K ro to n a koji se u Egini bavio liječenjem i oženio; i služio je kao liječnik kod sam skog tiranina Polikrata uz plaću od dva talenta zlata; i bio je pozvan od Perzijanca D areja i živio s njim e dugo vrem ena; na­ pisao je knjigu o liječništvu. IO SE PH . c. Ap. I 163 liza c. 14, 18] H erm ip, koji je revno istraživao sve vrste povijesti. Pripovijeda dakle u prvoj od knjiga 0 Pitagori [fr. 21 F H G III 4 l] da je Pitagora poslije sm rti jednoga svog učenika, po im en u Kalifonta, rodom iz K rotona, pripovijedao da je njegova duša s njim e u društvu i noću i danju; i da ga je opom injao da ne prolazi preko m jesta na koje je bio k leknuo magarac, te da se suzdržava od slanih voda i od svake vrste psovanja. I tako dodaje iza toga i ovo: »to je činio i govorio nasljedujući m nijenja Judejaca i Tračana i prikazujući ih kao svoja vlastita.« Pripovijeda se naim e da je taj čovjek zaista presadio u svoju filozofiju m noga judejska shvaćanja. [Usp. H erm ipp. fr. 2 iz O rig. c. Cels. I 15 p. 67, 27 K.] 2a A T H E N . X II 522 A Ali, kako kazuje Tim ej [FH G I 212], pošto su K rotonjani istjerali Sibarićane, i oni su zastranili u ra­ skošan život tako da je i njihov a rh o n t išao okolo po gradu odje­ ven u grim iznu haljinu i ovjenčan zlatnim vijencem , obuven u bijele čizm e. D rugi m eđ u tim kazuju da do toga nije došlo zbog raskoši, nego zbog liječnika D em okeda: on je naim e bio rodom iz K rotona, a živio je kod sam skog tiranina Polikrata, te je iza njegove sm rti, — zarobljen od Perzijanaca, — doveden ka kralju, nakon što je O ret ubio Polikrata. N o kad je D em o k ed izliječio A tosu, — D arejevu ženu a K irovu kćer, — koja je oboljela na dojki, zatražio je kao nagradu to da bude poslan u G rčku, uz obećanje da će se vratiti natrag. I pošto je dobio dopuštenje, došao

114

PREDSOKRATOVCI

je u K roton; i htio je ondje ostati; a kad ga je pograbio neki Perzijanac i govorio da je kraljev rob, onoga su K rotonjani oslo­ bodili, a s Perzijanca svukli haljinu i obukli je pritanovom sluzi. Istom otada sluga u perzijskoj haljini obilazi s pritanom svakih sedam dana2 žrtvenike, — ne zaradi raskoši ili obijesti, nego čine to da napakoste Perzijancima. 2b. AELIAN. V. H. VIII 17 (Skitu je Darej dopustio da posjeti svoj zavičaj i ovaj se opet vratio natrag k njemu) ali to Dem oked iz K rotona nije učinio i Darej je zbog toga o njem u zlo govorio: spom injao ga je kao varalicu i kao najgoreg čovjeka. 2c. HIM ER. cod. Neapol. [Schenkl H erm . 46, 1911, 426] Ka­ zuju pak i za onoga glasovitog D em okeda, — koji je prvi grčko liječništvo donio k barbarima, — kad je poslije Suze i Međana došao k Pitagori, da se i on zadivio bogatstvu njegove mudrosti više nego kraljevskome blagu. 3. STOB. Flor. 116, 45 M. Od D em okeda: Dok raste tijelo, raste zajedno i pam et (fren); kad pak stari tijelo, zajedno stari pam et i za sve otupljuje iz Herod. III 1.34 Poučena od Demokeda, Atosa je u bračnoj postelji Dareju ovako zb o rila... »sada bi naim e i mogao izvesti neki pothvat dok si mlad po dobi: jer zajedno s tijelom koje ra ste ... (za) sve postaje nem oćna (tj. duševna sna­ ga)«. Usp. Lucret. III 445 Hein'ze.

20 [10], PARM(EN)ISK (Parm(en)iskos) 1. IAMBL. V. P. 267 Iz M etaponta: Brontin, Parm isk [tako rukopis], Orestada, Leont itd. Usp. 58 A. 2. D IO G . IX 20 A čini se da je [Ksenofan, v. I 114, 10l bio prodan od (' i da je bio oslobođen o d )1 pitagorovaca Parm eniska i Orestade. 3. A TH EN . XIV 614 A Parm enisk [tako rukopis] iz Metaponta, kako kazuje Sem u 5. knjizi Delijade Ifr. 8 FH G IV 493], bio je prvi i rodom i im utkom ; i kad je sišao u Trofonijevu spilju i došao gore, nije se više mogao smijati. Pa kad je o tom e sebi pribavljao proroštvo, Pitija reče: 2. u sp . R o s c h e r A b h . sach s. G . d . W . 24 V I 2 4 ” , 29. 1. < >

D ie ls

PARMENISK

-

KSENOFAN

115

»pitaš me poradi smijanja, nemili, miloga; dat će ti kod kuće mati; nju osobito lasti.«

A nadajući se da će se smijati ako se vrati opet u dom ovinu i, kad (mu) ništa više nije preostalo, misleći da je prevaren, dođe jednoć na sreću u Del; i svemu se po otoku diveći stiže i u Letin hram ; sm atrao je naim e da će vidjeti neki spom ena vrijedan kip Apolonove m atere; ali kad je spazio da je to tek neugledno drvo, neočekivano se nasmija. A budući da je shvatio odgovor proročišta i bio oslobođen nesposobnosti za smijanje, uvelike je poča­ stio božicu. Inventar A rtem idina hrama u Delti IG XI 2, 161. B 17 p. 49 usp. p. 54 Srebrni vrč, koji je posvetio Parmisk, težak 9572 drahm e.

21 [ll] KSENOFAN (Xenophanes) A. ŽIVOT I UČENJE

1. DIOG. IX 18 slj. (18) Ksenofana, sina Deksijeva ili, kako kaže A polodor (FGrHist. 244 F 68a II 1039), O rtom cnova, rodom iz Kolofona, hvali Tim on, koji upravo kaže (fr. 60 Diels; usp. A 35): »i Ksenofana što je bez oholosti Homerove izmišljotine kudio*.

Prisiljen da napusti dom ovinu boravio je u Z ankli na Siciliji,, i potom sudjelovao u naseljavanju Eleje gdje je naučavao; boravio jc i u Kataniji. Po nekim a, nije bio ničiji učenik, a neki kažu da je bio A tenjanina Botona ili, prem a pričanju drugih, Arhelaja. A, kako Sotion tvrdi, bio jc suvrem enik A naksim anđrov. Pisao je u epskim stihovima, te clegije i jambe protiv H ezioda i Hom era (usp. A 19), kudeći njihova kazivanja o bogovima. A sam je kao rapsod pjevao svoje pjesme. Kažu da se protivio učenjim a Talesa (B 19) i Pitagore (B 7), a da jc napao i E pim enida (B 20). Dugovjeko je poživio, kao što i sam na jednom m jestu svog djela potvrđuje: »već . . . izračunam« [B 8l. (19) O n smatra da su četiri elem enta m eđu postojećim stvari­ ma, da su svjetovi beskrajni, ali sc oni ne mijenjaju. Oblaci nastaju zbog podizanja isparivanja koja struje od sunca i uzdižu se do kraja zračnog prostora. Bitnost boga kuglastog je oblika i nema

116

PREDSOKRATOVCI

ničeg što je slično čovjeku. O n sav vidi i sav čuje, ali ne diše. O n je sav zajedno um i razum (fronesis) i vječan je. (usp. A 12). Prvi je izlagao da je propadljivo sve što se rađa i da je duša dah (pneuma). , O n je također rekao da su mnogovrsne stvari podređene razu­ mu (nus) i da s tiranim a treba biti ili ni u kakvom ili u najprijaznijem odnosu. (20) Na Empedoklovu prim jedbu da je nem o­ guće naći m udra čovjeka, odgovorio je: »Prirodno, jer treba biti m udar čovjek da bi prepoznao m udra čovjeka« (usp. 31 A 20). Sotion tvrdi da je on prvi sm atrao da su sve stvari nespoznatljivi,' (usp. B 34), ali se u tom e vara. Sastavio je pjesme Osnivanje Kolofona i Kolonizacija Bleje u Italiji, ukupno dvije tisuće stihova (Lobon, fr. 17 Croncrt). U punoj snazi bio je u šezdesetoj olimpijadi (540 —37; Apollod. FGrHist. 244 F 68 b II 1039, usp. B 8, 4); D em etrije Faleronski u raspravi 0 starosti (FGrHist. 228 F 37 II 969 = fr. 83 Wehrli) i stoik Panetije u spisu 0 spokojstvu duše (fr. 17 Fowler) kazuju da je on svoje sinove sahranio vlastitom rukom , kao i Anaksagora. Misli se da je bio prodan u roblje (i iskupljen) od pitagorejaca Parm eniska i Orestada, kako kaže Favorin u prvoj knjizi Uspome­ na (fr. 2 FH G III 577). Bio je i još jedan Ksenofan, sa Lezba, jampski pjesnik. 2. D IOG . LAERT. IX 21. Ksenofanov učenik bio je Parm enid iz Eleje, Piretov sin. Teofrast u djelu Epitome (Izvod, Pregled) (fr. 6a Dox. 482) kaže da je Ksenofan bio A naksim androv učenik (usp. 28 A 1). 3. H ER A K LIT (22. B 40). Sveznadarstvo ne može naučiti da imaš razum, jer bi zaista naučilo Hezioda, Pitagoru, a k tom e i Ksenofana i Hekateja. 4. CICER. Acad. II 118 (iz Teofrasta) (lat.). Ksenofan, koji je nešto malo stariji (od Anaksagore), rekao je da je Jedno, Sve. 5. D IOG . LAERT. VIII 56 (s. 31 A 1) H erm ip tvrdi da (Em­ pedoklo) nije bio pristalica Parm enida, nego Ksenofana, s kojim se družio i oponašao njegov epski način (usp. Z 1). 6. (LUCIAN.) Macrob. 20. Ksenofan, sin Deksijcv, učenik pri­ rodnjaka Arhelaja, živio je devedeset i jednu godinu. 7. CENSOR. 15, 3 X. (lat.) K senofan iz Kolofona živio je više od sto godina. 8. CLEM. Strom. I 64 (II 40, 20 St.) Pravac elejske škole za­ počeo je K senofan iz Kolofona, o kojem Timej (fr. 92 FHG. I

KSENOFAN

117

215) kaže da je živio u vrijeme Hijerona, gospodara Sicilije, i Epiharma pjesnika. A polodor (FGrHist. 244 F 68e II 1039) iznosi da je rođen u četrdesetoj olimpijadi (620 —617) i da je došao do Darijeva i Kirova vremena. Iz istog izvora SEXT. EMP. adv.math. I 257. K senofan iz Kolofona rođen Oko četrdesete olimpijade (usp. B 8). 9. EUSEB. Chron. a) Ol. 56 (556 —3). Ksenofan iz Kolofona bio je glasovit, b) Ol. 59 —61 (ispravno Arm. 60, 1 = 540). Ibik lirski pjesnik i Ferekid historiograf i Fokilid i K senofan filozof prirode — i Tespis — tvorac tragedija. 10. Theol. A rithm . p. 40 Ast [c. 14, 8 I 99, 34 I. DOMIŠLJATE IZREKE

11. PLUT. Reg. apophth. p. 173 c. K senofanu iz Kolofona koji je govorio da jedva jcdvice izdržava dva roba, odgovorio je Hijeron: »Hom er kojega si ti izgrdio, iako mrtav, izdržava više ili veliko mnoštvo«. 12. ARIST. Rhet. B 23. 1399 b 5. Drugo je (retorski topos) ono što se temelji na argum entu: ako su isti zaključci, iste su i pretpostavke. Ksenofan je kazao da je »jednako tako bezbožno tvrditi da se bogovi rađaju kao i reći da umiru«. Iz jednog i iz drugog slučaja slijedi da bogova u nekom vrem enu nema. 13. ARIST. B 26, 1400 b 5. Tako je Ksenofan, kad su ga Eleaćani pitali treba li ili ne treba prinositi žrtve i naricati za Lcukotejom, savjetovao da ne nariču ako je sm atraju boginjom, da ne prinose žrtve ako je sm atraju ljudskim bićem. Drukčije Plut. Amat. 18, 12p. 763 D. K senofan je poticao Egipćane da ne slave Ozirisa ako ga smatraju sm rtnikom , upravo jer je sm rtan; ako drže da je bog, neka onda ne nariču, de Is. et Os. 70. 379 B. Dobro je dakle tražio Ksenofan iz Kolofona da Egipćani ako su vjerovali u bogove nisu trebali naricati; obrat­ no, ako su naricati, nisu trebali vjerovati u bogove (usp. 22 B 127). PLUT. De superstit. 13 p. 171 E. K senofan filozof prirode, vi­ djevši da se Egipćani na vjerskim svetkovinama lupaju u prsa i nariču, uputno ih je uppzorio: »Ako su ovo bogovi — rekao je — ne m orate za njim a naricati, a ako su ljudi, njima ne morate prinositi žrtve«. Usp. (Plut.) apophth. lac. 26 p. 228 E. 14. ARISTOT. Rhet. A 15. 1377a 19. Sasvim je skladno raz­ matranje Ksenofanovo da nisu jednaki uvjeti kad bezbožan poziva

118

PREDSOKRATOVCI

na zakletvu onog pobožnog; bilo bi isto kad bi kršan pozvao slabašnog da udara ili da bude udaren. 15. ARISTOT. Metaph. G 5. 1010a 4. Radi čega govore privid istine, a ne istinu; bolje je reći ovako nego ono što je Epiharm o govorio o Ksenofanu. 16. PLUT. De vit. pud.5 p. 530 E. Ne zbunjuj se i ne daj se zastrašiti podrugivanjem ; naprotiv, postupaj kao Ksenofan koji je, kad je odbio poziv Laza sina H erm iona da se s njim e kocka a ovaj ga nazvao kukavicom, — priznavao da je silna kukavica i strašljivac u odnosu na ružna djela. 17. PLUT. De com m .not. 46, 3 p. 1084 F. K senofan nekome koji je pričao da je vidio žive jegulje u vreloj vodi: »Dakle — reče — kuhat ćemo ih u hladnoj vodi*. POEZIJA

18. D IOG.LAERT. IX 22. I on (Parmenid) izlaže svoju filozo­ fiju u stihovim a kao i H eziod i Ksenofan i Em pedoklo. Usp. 11 BI, 21 A 5. 19. DIOG.LAERT. IX 18 II 46. K senofan iz K olofona prepirao se s H om erom m rtvim , a K erkop s H eziodom živim, a s njime m rtvim prije spom enuti Ksenofan. 20. STRAB. XIV p. 643. Ksenofan filozof prirode koji je R u ­ galice složio u štihovima. 21. APUL. Florida c. 20. (lat.) Em pedoklo sastavlja pjesme, Platon dijaloge, Sokrat him ne, Epiharm o komedije, K senofont povijest, K senofan (?) satire. 22. PROCL. kod Hezioda. Opp. 284 (iz Plutarha). Kaže se da je Ksenofan očito zbog kritične tjesnogrudnosti prem a filozofima i pjesnicim a svojim suvremenicima, širio nametljive Rugalice pro­ tiv svih filozofa i pjesnika. 23. SCHOL. ABT ad II. II 212. Nije K senofan već je H om er prvi sastavio Rugalice u kojima izvrgava ruglu Terzita, a Terzit poglavare. 24. ARIUS. D ID. kod STOB. ecl. II 1, 18. Prvi koji je Helenim a kazao riječ vrijednu spom ena bio je Ksenofan, on istodobno kudi oštricom sm ijeha tuđe sm ione tvrdnje i očituje vlastitu opreznost ističući da istinu jedino bog zna, m nijenje . . . p ria n ja ... (B. 34, 4; usp. A 35).

KSENOFAN

119

25. C IC ER O Acad. prior II 23, 74. (lat.) Parm enid i Ksenofan prem da u stihovim a manje dotjeranim (od poim enice Empedoklovih), ali i oni u stihovima, gotovo izazvani njihovom drskošću kore one koji sm iono tvrde da znaju, iako se ništa ne može znati. 26. PH IL O de provid. II 39- (lat.) Ksenofana ili Parm enida ili Em pedokla ili sve druge teologe, božanske ljude nije ipak na takav način zgrabila poezija (sc. bogove su predstavljali kao lažIjivce) nego su se, naprotiv, radosno zaronjeni u prom atranje pri­ rode i predajući sav život štovanju i hvali bogova, pokazali zaista najbolji ljudi, a ipak ne baš sretni pjesnici: bilo bi dobro da su iz božanske moći prim ili nadahnuće, a iz neba m ilost, m etričku osjetljivost, blagozvučje i ritam nebeski i božanski, baš da bi mogli ostaviti istinska pjesnička djela kao savršeni prauzor knjige i lijepi prim jer za sve. PH ILO de prov. II 42. A zašto Em pedoklo, Par­ menid, Ksenofan i zbor njihovih nasljedovatelja nisu podareni nadahnućem Muza, onda kad su razmišljali o teologiji? 27. A TH EN . XIV 632 CD. Da su stariji bili sretno obdareni muzikalnošću jasno proizlazi i iz Homera, uz to što je on m e­ lodično sastavio svu svoju poeziju, sastavio je, ne primjećujući, mnogo stihova skraćenih, stegnutih a i krnjih. Ksenofan pak i Solon i Teognid i Fokilid a k tom e Perijandar iz K orinta elegijski pjesnik i toliki drugi ne znaju udahnuti melodiju u svoje sastave, brižno dotjeruju svoje stihove po količini i po rasporedu mjera i paze da ni jedna ne bude ni skraćena ni stegnuta ni krnja. U ČEN JE 28. (ARISTl. de Melisso, X enophane Gorgia cc. 3. 4 p. 977 a. c. 3 (1) N emoguće je, kaže, ako nešto jest, da bi ono bilo rođeno — to se razlaganje odnosi na boga. Potrebno je da, ono što je rođeno, bude rođeno ili od istovrsndg ili od različitog: a nijedno izm eđu dvoga nije moguće. Zbilja ne pristaje sličnom e da je stvoreno od sličnog više nego da nije stvoreno (jer sve jednake stvari imaju potpuno ista svojstva i uzajamno se jednako odnose), niti je pak moguće da je ono različito stvoreno od sličnog. (2) Kad bi se ono što je jače rađalo od slabijeg ili više od nižeg ili bolje od lošijeg ili obratno ono što je lošije od boljeg, znači da bi se biće rodilo od nebića, a to je nemoguće! Dakle iz tih razloga,

120

PREDSOKRATOVCI

bog je vječan. (3) A ko je bog m oćniji od svih bića, n eophodno je, kaže on, da je jedan. K ad bi bila dva ili više, on ne bi mogao biti najm oćniji i najbolji od svih. Svaki od m nogih, jer je bog, m orao bi na isti način im ati ta svojstva. Bog je upravo to i m oć boga je u tom e da on.vlada a ne da se njim e vlada i da je vrhovni gospodar svih stvari. K ad ne bi bio m oćniji od svih, ne bi bio bog. (4) K ad bi bogova bilo m nogo, kad bi jedni od drugih po n ekim svojstvim a bili jači a po drugim a slabiji, ne bi bili bogovi, jer je svojstvo boga upravo da se bogom ne gospodari. (5) Kad bi bili jednaki, ne bi imali narav božansku, je r bog m ora biti vrhovni gospodar: a ono što je jednako, nije ni bolje ni gore od jednakog. Stoga ako zaista bog jest i ako je takav, on d a je sam o jedan bog. K ad bi ih doista bilo m nogo, ne (bi im ao vrhovnu moć) u svem u što hoće: dakle, bog je sam o jedan. (6) A ko je pak jedan, jednak je i svaki njegov dio i vid i sluh i ostala osjetila u svakom dijelu: da nije tako, dijelovi boga vladali bi ili bi bili savladani jedni od drugih, a to je nem oguće. (7) Budući da je jednak u svakom dijelu i im a oblik kugle: doista ne m ože biti jednak na jednom dijelu, a na drugom ne, već posvuda. (8) A ko je vječan i jedan (i sličan) i po obliku kugla, ne m ože biti ni beskrajan ni ograničen. Beskrajno je — doista — nebiće, jer nem a ni sredine, ni početka, ni kraja, ni druge pojedinosti, a takvo upravo i jest beskrajno, ali nebiće ne m ože biti biće. U odnosu na drugo m jesto, ako postoje m nogi, postoji uzajam no ograničenje. Jed an ne m ože biti sličan ni nebiću, ni m nogim a: zaista — ukoliko je — jedan nije ničim ograničen. (9) Takav jedan, za kojeg on kaže da je bog, niti se kreće niti je nepokretan. N epokretno je zaista nebiće, jer niti drugo m ože u njega prijeći niti ono u drugo. K reću se stvari kojih im a više od jedne: doista se jedna m ora kretati p rem a drugoj. D akle, ništa se ne m ože kretati prem a nebiću. (10) Nebiće doista nije ni na kojem m jestu, a kad bi bilo kretanje jedne stvari p rem a drugoj, tada bi jedno bilo više od jednog. Prem a tom e kreću se stvari koje su dvije ili više od jedne, a ništa je m irn o i n epom ično. (11) Jedno, dakle, niti je po k retn o niti se kreće: pa nije jednako ni nebiću ni m nogim a. Radi svega toga bog takvih svojstava, a to su vječan i jedan, jednak i okrugao, hije ni beskrajan ni ograničen, ni nepokretan ni pokretan. c. 4 (1) Na prvom m jestu i ovaj, kao Melis, (30 A 5) sm atra da ono što se rađa, da še rađa od bića. U ostalom što sm eta da

KSENOFAN

121

se ono što se rađa, ne rađa ni od jednakog — ni od različitog — već od nebića? O sim toga bog nikako nije nastao osim kao sve drugo, ako je doista sve rođeno od sličnog ili od različitog (a to je nem oguće). Prem a tom e ili ništa ne postoji izvan boga ili su i sve ostale stvari besm rtn e. (2) O sim toga on sm atra da je bog vrhovni vladar, a to znači najm oćniji i najbolji. T"'o m išljenje ne odgovara običnom poim anju, jer su inače bogovi u m nogim stvarim a m oćniji jedni od drugih. O n, dakle, zam isao boga ne preuzim a iz općeg mišljenja. (3) B itnost boga kao vrhovnog vla­ dara ne dopušta da on zamišlja da je narav božja takva u odnosu prem a drugom e, nego u odnosu prem a sebi samoj, jer doista ništa ne bi spriječilo da je on, u odnosu prem a drugom e, vrhovni gospodar, ne radi vlastite moći i vlastite snage, nego radi slabosti drugih. N itko ne bi potvrdio da je bog po to m sm islu vrhovni gospodar, nego radi toga što je sam savršen i ništa m u ne n e­ dostaje i njem u sam om e je i do b ro i lijepo. D akle, onaj koji ima sva ta svojstva na jednak način, pripadat će m u i naziv vrhovnog vladara. (4) N išta ne bi m oglo spriječiti njihov takav položaj samo ako ih je m nogo, to znači da su svi u položaju najviše m ogućeg savršenstva i da su vrhovni vladari svakog drugog bića, a ne sebe sam ih. (5) O vdje su, kako je prirodno, i druge stvari. O n kaže da je bog vrhovni gospodar: dakle je potrebno vladati nad nekim drugim . O sim toga budući da je jedan ne zaslužuje da na svakom dijelu sebe im a osjetilo vida i sluha: doista, ako jed n im svojim dijelom ne vidi, ne vidi zbog toga slabije, već ne vidi. A možda, to što im a osjetila na svakom svom dijelu, znači, da bi bio u savršenijem položaju, kad bi bio jednak u svakom svom dijelu. (6) O sim toga ako im a tu suštinu, zašto bi im ao kuglast, a ne kakav drugi oblik, budući da svakim svojim dijelom vidi i svakim vlada? K ad kažem o da je bjelilo u svakom svom dijelu bijelo, želim o reći jedino da svaki njegov dio prožim a bjelina. Pa što nas na isti način sm eta da to što on vidi, čuje i vjada svakim svojim dijelom , kažem o u sm islu da, u svakom svom dijelu, ima ista svojstva. K ao što nije p o treb n o bjelilu, ni bogu nije p o trebno im ati kuglast oblik. (7) O sim toga, kako je m oguće ne — biti — ni beskrajan ni ograničen kad je postao tijelo i im a veličinu? Beskrajno je zaista sve što nem a granice a m ože p rim iti granicu i ako se granica utvrđuje u veličini i u količini i u svem u što im a količinu; pa na isti način, ako nem a nek u granicu, kad je postao veličina, on je bezgraničan. (8) Još: ako im a oblik kugle,

122

PREDSOKRATOVCI

m ora im ati granicu: zaista im a kraj, ako im a svoje središte, od kojeg je najveći razm ak. A im a središte, jer je p o p u t kugle. K u­ glasto je ono što im a isti razm ak od središta do ruba. (9) Tijelo koje im a rubove ili granice, nim alo se ne razlikuje. *** Z aista ako je i nebiće beskrajno, zašto ne m ože biti beskrajno i biće? Što sprečava da se iste oznake pridaju biću i nebiću? Z aista nitko ne opaža iz svog trenutačnog stanja da biće nije biće, ali netko iz svog trenutačnog stanja m ože n e opaziti da ono postoji. Ove oznake m ogu se podjednako izgovoriti i prom išljati. O sim toga nebiće nije bijelo. Dakle, ili su sva bića bijela, da ne pridajem o istu oznaku biću i nebiću, ili, kako vjerujem , ništa ne sprečava da neko od bića ne bude bijelo. Tako će, štoviše, prihvatiti drugu negaciju — tum ačenje [beskrajno] ako prem a ono m e što je prije rečeno usto što nem a (granicu) jest beskrajno: p rem a tom e i biće je ili beskrajno ili ograničeno. (10) Možda je neprikladno nebiću pripisati beskrajnost: doista za svaku stvar, koja nem a granicu, ne kažem o da je bezgranična, kao što ne kažem o za nejednako da nije isto. (11) Jo š dalje: Z ašto bog, kad je jedan, ne bi mogao im ati granicu, dakako bez obzira na drugog boga? A ko je bog sam o jedan, onda su i dijelovi boga sam o jedno. (12) O sim toga i ovo jc bezu m n o , ako sc m nogim a događa da uzajam no imaju granicu, ne slijedi da jedan n em a granice. M noge oznake su jed­ nake i za m noge i za jednog, kad je i njihovo biće jednako. Bilo bi dakle bezu m n o reći, da, ako postoje m nogi, ne postoji bog, kad na taj način nije n jim a sličan. (13) O sim toga što sm eta da jc ograničen i da im a rubove, ako je jedan? Tako i Parm enid, (B 8, 43) kaže kako je, budući da je jedan, on »sa svih strana sličan količini lijepo zaokružene kugle koja je od središne točke skladno raspoređena«. Zaista, granica je p otrebna da bude granica neke stvari, a nikako u odnosu prem a drugoj stvari, niti je potrebno onom e što ima granicu, da je im a prem a nekoj stvari, ukoliko sc ono sm atra ograničenim u odnosu prem a beskraju kojem je blizu, a ograničeno biće sastoji se u tom e što im a krajeve, a kad ima krajeve nije n užno da ih 'im a u odnosu na neku drugu stvar. (14) N eke su, dakle, stvari ograničene — i — dodiruju se s nečim , druge pak jesu ograničene, ali nisu ograničene prem a drugoj stva­ ri. (15) Jo š jednom o n ep o k retn o sti bića i — nebića, — sm atrati nebiće nep o k retn im — jer je biće pokretno, treba reći da je to jednako nerazu m n o kao i ranije tvrdnje. A osim toga, m ožda bi netko m ogao vjerovati da nije ista stvar ne kretati se i biti ne­

KSENOFAN

123

pokretan, ali prvo porieanje kretanja, kao nejednako, pouzdano označava i nebiće, a druga pak stvar, biti nepokretan, odnosi se na posebnu okolnost, kao nejednaka oznaka, i prim jenjuje se na ono što je su p ro tn o od kretanja na biće koje m iruje, kao i što su općenito poricanja nastala pom oću alfa privativum (odrično), oznake suprotnoga. D akle je istinito kazati za nebiće da se ne kreće, ali biće koje m iruje nem a osobinu nebića. N a isti način ni n epokretno biće ne označava istu stvar. Ali on (K senofan) to upotrebljava za biće koje je m irn o i kaže da je nebiće m irn o jer ne posjeduje prom jenu. (16) Svakako je neobično, kao što sm o u onom e prije rekli, ako nešto dodajem o nebiću, kazati da je krivo to dodavati bićii, osobito ako je ono rečeno negacija kao što je ne kretati se i ne prem jestiti se. N aim e, kao što je rečeno, m nogo bi se oduzelo bićim a u izražavanju. N iti bi, naim e, bilo istinito za m nogo reći nejedno ako je baš i nebiće nejedno. (17) O sim toga čini sc da u nekim slučajevim a proizlaze su p ro tn e oznake na tem elju istih poricanja. N užno je, na prim jer, da neka stvar bude jednaka ili nejednaka, ako je složena obujm om ili veličinom , i parna ili neparna, ako je broj, a jednako tako treba da i »biće« m iruje ili da sc kreće, ako je tijelo. (18) O sim toga, ako je bog jedan, on se ne kreće, a sam om činjenicom što se m nogi kreću jedni prem a drugim a, što sm eta da se i bog kreće prem a drugom biću? Zaista on ni na jednom — m jestu ne kaže — da bog sam o »miruje« nego da jedini bog sam o »miruje«. (19) Ali što sm eta, i u to m slučaju, da se bog, pokrećući svoje »božanske« dijelove jednog prem a drugom e, i sam »bog« kružno »kreće«. D oista ne treba, kao Z en o n , reći da je on, kao takav, m noštvo. O n odista kaže da je bog tijelo, bilo da govori o svem u tom e ili o nekoj drugoj stvari. I doista kako bi m ogao im ati oblik kugle, ako je bestjelesan. (20) Jedino ako je to istinito, ne bi se mogao kretati, ne bi m ogao biti m iran, jer ne bi bio ni na kojem m jestu. Ali, budući da je tijelo, što m u priječi da se kreće, kao što je rečeno? 29. PL A T O Sophist. 242 C D (govori stranac iz Elcje). Č ini mi se da nam svaki od njih pripovijeda neku priču kao da sm o djeca. Jedan kaže da su tri bića, od njih neka na neki način kadikad ratuju m edu sobom , a drugi p u t postajući prijatelji sklapaju bra­ kove, rađaju i othranjuju potom stvo. D rugi je utvrdio dva: vlažno i suho ili toplo i hladno. N jih sjedinjuje i ženi. A kod nas narod iz Eleje, počevši od K senofana i još ranije, u pričam a razlaže tako da ono što se zove Sve, jest Jed n o .

124

PREDSOKRATOVCI

30. ARISTOT. Metaph. A 5. 986 b 18. Čini se naim e da je Parm enid prihvatio jedinstvo prem a prosuđivanju, a Melis ono m aterijalno; zbog toga prvi kaže da je to jedinstvo ograničeno, a drugi da je neograničeno. Ksenofan koji je prvi od njih tvrdio da jc biće jedno (kažu da je Parm enid bio njegov učenik) nije ništa točno odredio, a čini se da nije raspravljao o prirodi ni jednog od dvaju uzroka, ali, prom atrajući posvemašnji svemir, kaže da je jedno upravo bog (usp. B 23). Ovi treba dakle, kako sm o rekli, da ostanu po strani od našeg sadašnjeg istraživanja, a osobito ova dvojica ukoliko su im shvatanja zaista i suviše neiz­ građena, to jest Ksenofan i Melis. 31. SIMPLIC. Phys. 22, 22 i slj. (1). Nužno je dakle da počelo bude jedno ili ne jedno, to jest da ih je m nogo; ako je jedno, mora biti nepokretno ili u kretanju; ako je nepokretno mora biti beskrajno, u skladu s m išljenjem koje je zastupao Melis s otoka Sama, ili je pak ograničeno, kako kaže Parm enid iz Eleje, sin Piretov: oni nisu, govorili o prirodnom načelu, već o savršenom biću. (2) Da jedno bude počelo ili da biće bude Jedno i Sve (i da ne bude ni ograničeno ni beskrajno, ni pokretno ni mirno) tvrdi K senofan iz Kolofona, Parm enidov učitelj, kako kaže Teofrast (Phys. Op. fr. 5 D. 480) koji pretpostavlja da se spom injanje njegovih misli odnosi na istraživanje različito od ovog o prirodi. (3) Ksenofan, doista, Jed n o i Sve, naziva bogom, a njegovu jedin­ stvenost dokazuje tim e što je najsilniji od svih stvari. Ako bi doista bilo mnoštvo bogova, svi bi nužno morali imati sličnu vrhovnu moć, ali bog jc od svih najsilniji i najbolji. (4) Pokazuje potom da je nenastao, jer ono što se rađa m ora se roditi ili od sličnog ili od nesličnog. A slično je pak, kaže, neosjetljivo za slično: doista nikako ne pristaje ni da slično rađa ono što je slično, niti da je od njeg rođeno. Ako bi se pak rodilo od nesličnog, biće bi poteklo od nebića. Tako je dokazivao da je i nenastalo i vječno. (5) Zatim tvrdi da nije ni beskrajno ni ograničeno, jer je beskrajno nebiće kao ono koje nem a ni početka, ni razvoja, ni kraja. O ni pak koji su mnogi uzajamno su ograničeni. (6) Na sličan način uklanja i kretanje i mirovanje. N epokretno je, dakle, nebiće, jer drugo biće ne m ože ići prem a njem u niti ono može prem a drugom e; kreću se pak bića kojih jc više od jednog: jedno prelazi na mjesto drugoga. (7) Tako i kad kaže da ostaje nepo­ m ično na istom mjestu i ne kreće se: »uvijek . . . na mjestu« (B 26), ne podrazumijeva se da ono ostaje nepom ično u onom miru

KSENOFAN

125

koji se suprotstavlja kretanju, već u onoj postojanosti koja je iznad kretanja i mirovanja. (8) Nikola D amaštanin spom inje ga u ras­ pravi 0 bogovima kao onog koji kaže da je počelo beskrajno i nepokretno, Aleksandar pak, kao onog koji kaže da je ograničeno i u obliku kugle. (9) A da on razlaže da počelo nije ni beskrajno ni ograničeno, očito je iz gore iznesenog: kaže da je ograničeno i okruglo radi toga što je na svim stranama jednako. I kaže da sve pojmi ovim riječima: »ali . .. bez napora« (B 25). 32. (PLUTARH.) Strom. 4 [EUSEB. P.E. 1 8, 4; D. 580[. Kse­ nofan iz Kolofona koji je prošao svoj vlastiti put i koji se udaljuje od svih već spom enutih (Tales, Anaksim andar, Anaksim en) ne odobrava ni rađanje ni umiranje, ali kaže da je sve uvijek isto; ako se zbilja rađa, kaže, onda ga prije toga nužno ne bi bilo; dakle, nebiće se ne može ni roditi niti nebiće može proizvesti kakvu stvar niti ikakva stvar može poteći od nebića. Izlaže dalje o nei­ stinitosti osjetila i, općenito, zajedno s njima poriče i valjanost ljudskog razuma. K tom e razlaže da se zemlja propadajući tije­ kom vrem ena neprestano i postepeno rastvara u moru. Tvrdi još da Sunce proistječe iz spajanja malih i bezbrojnih varnica. Izriče, potom, svoje mišljenje o bogovima po kojem m edu njima ne postoji prevlast jednoga: grešno je prem a božanskoj prirodi da nad bogom bude gospodar. Nijedan od njih savršeno ništa ne treba. O n sav posvuda vidi i sav posvuda čuje, a ne pojedinim dijelovima. Također izlaže da je Zem lja beskrajna i da na svakom dijelu nije obavijena zrakom. Sve stvari proizlaze iz Z em lje i kaže da Sunce i zvijezde nastaju od oblaka. 33. H IPPO L. Ref. I 14 (D. 565, W. 17). (1) K senofan iz K o­ lofona, sin O rtom enov. Živio jc u Kirovo doba. Prvi je potvrdio potpunu nem ogućnost poznavanja stvari govoreći: »A ako bi net­ k o . . (B 34, 3 —4). (2) Kaže da ništa ne nastaje ni nestaje niti sc kreće i Jedno da je Sve i da je izvan prom jena. Potom kaže da je bog vječan i jedan i jednak u svakom svom dijelu i ograničen i ima oblik kugle i im a osjetila u svakom svom dijelu. (3) Da sc Sunce svakog dana rađa od skupljanja malih varnica vatre, da jc Zemlja beskrajna i da je svu ne omataju ni zrak ni nebo. I da su beskrajna sunca i mjeseci i da sve stvari nastaju iz zemlje. (4) Kaže da je m ore slano zbog m nogih smjesa koje se u njeg slijevaju. M etrodor (70 A 19) pak kaže da more postaje slano od toga što se cijedi kroz zemlju. (5) Ksenofan misli da nastaje smje­ sa zemlje i mora i da se zemlja s vrem enom oslobađa vlage. Kaže

126

PREDSOKRATOVCI

da ima ove potvrde: na kopnu i u planinam a nalaze se školjke i kaže da su u Sirakuzi u kam enolom im a nađeni tragovi riba i tuljana, na Paru u živoj stijeni trag lovora i na Malti tragovi svakovrsnih m orskih bića. (6) Kaže da je to nastalo kad je u davna vrem ena sve pretvoreno u glib i trag se sačuvao jer se u glibu stvrdnuo. Kaže da su svi ljudi uništeni kad je zemlja potonula u more i postala glib; zemlja se iznova počinje rađati i toj se preobrazbi podvrgavaju svi svjetovi. 34. CIC. Acad. II 1 1 8 ... da je Jedno Sve i nije promjenljivo i to je bog, nerođen i vječan, okrugla oblika. CIC. de nat. deor. I 11, 28. Z atim Ksenofan, pridruživši razum, tvrdi da je bog sve što je beskrajno, pobijat će ga kao i druge u vezi s tim mišljenjem, a još odlučnije u odnosu na beskrajnost, jer u njoj ne može biti ništa osjetilna ni srodna s drugim stvarima. (Usp. Arist. Poet. 25. 1460 b 35). 35. (GALEN.) Hist. phil. 7 (Dox. 604, 17) . . . Ksenofan koji je o svemu sum njao jedino je propisivao načelo da je sve jedno i da je to bog, dovršen, razum an, nepromjenljiv. TIM O N fr. 59 (Sext. P.H. I 223). Hvaleći ga (Ksenofana) u m nogim stvarima, tako da m u je posvetio Rugalice (Timon), predstavio ga je kako sc žali ovim riječima: E da sam mogao razborit steći nm što dvojako vidi! Naprotiv, varav me zaveo put do moje kasne dobi da na promišljanje n i mislio nisam. Doista kamo upravio misao sve se razdvajalo u jednom i jednakom i vječno postojeće, posvuda izjednačeno, sve, svodilo sc na jedinu prirodu istu.

TIM O N fr. 60 [SEXT. EMP. Pyrrh. hipot. I 224; DIOG. LAERT. IX 18.1 M alo čedni Ksenofan, kiulitelj Homerovih laži, eto, zamislio je boga izvan obličja ljudskog, posvuda jednakog, ne kreće se, čitav je, razboritiji od razbora.

(Razlaganje Seksta Empirika:) Z ato ga naziva malo Čednim a ne potpuno čednim u ovim stihovima: »Ksenofan itd.« »Malo čedan« kaže onaj koji je u određenom sm islu »čedan« i »kuditelj H om e­ rovih laži« [tako] budući da je kudio obm anu H om erovu. K seno­ fan je, suprotno od predodžbe svih ostalih ljudi, branio spoznaju da je Jedno: Sve i da je bog srastao sa svime i da ima kuglast oblik, da je neosjetljiv, i neprom jenljiv i obdaren razborom. Sext.

KSENOFAN

127

adv. math. VII 14. Izm eđu onih koji su osnovali dvodjelnu filo­ zofiju, K senofan iz Kolofona razložio je da se, kako neki kažu, prirodna stvarnost podudara s razumskom. 36. T H E O D O R E T . IV 5 iz Aetija (D. 284). Ksenofan iz K o­ lofona, sin O rtom enov, začetnik elejske škole, tvrdio je da je Jedno Sve, i okruglo i ograničeno, nije nastalo nego je vječno i sasvim nepokretno. Drugi put, zaboravivši te svoje tvrdnje, rekao je da svaka stvar nastaje iz zemlje. Doista je njegov ovaj stih: .Iz zem lje... vraća« [B 27]. Iz homerskih Alegorija STOB. Ecl. I 10, 12. K senofan kaže da je zemlja početak svih bića: doista piše u raspravi 0 prirodi: »Iz zem lje... vraća«. OLYM PIOD. de arte sacr. 24 [Berthelot Collect. Alchim. gr. I 2] p. 82, 21. N itko nije sm a­ trao da jc zemlja početak, osim Ksenofona iz Kolofona. Galen. in H ipp. de nat. hom. XV 27 K iihn. Neki tumači podupirali su laž o Ksenofanu kao i Sabin, koji je pisao upravo ovim riječima: »Ne tvrdim da je čovjek sasvim zrak, kao što kaže A naksim en, niti voda kao Tales, niti zemlja kao što u jednom odlom ku [B 33?] kaže Ksenofan«. Zapravo ni iz jednog odlom ka ne proizlazi da bi Ksenofan to rek ao ... doista bi i Teofrast u izvacima iz Mišljenja fizičara naveo Kscnofanovo mišljenje da je takvo bilo. 37. AET. 114, 11 (Dox. 332). Ksenofan (reče) da je svijet nenastao i vječan i neprolazan. *58. — II 13, 14 (Dox. 343). K senofan kaže [da zvijezde nastaju] od plam enih oblaka: gaseći se svakog dana upaljujU se noću kao ugljen, jer je njihov izlazak i zalazak neko paljenje i gašenje. 39. —II 18, 1 (Dox. 347). K senofan kaže da one svojevrsne zvijezde koje svijetle iznad lađa a neki ih nazivaju i Dioskurima, da su one oblaci što blistaju zbog posebnog kretanja. 40. —II 20, 3 (Dox. 348). K senofan kaže da je Sunce nastalo od upaljenih oblaka. Teofrast u M išljenjima fizičara [fr. 16; Dox. 492] napisao je da (prema Ksenofanu) nastaje od varnica koje se skupljaju od vlažnog isparavanja i da tvore spoj koji je Sunce. 41. —II 24, 4 (Dox. 354). Ksenofan (reče da pom rčina, bolje zalaz, sunca nastaje) gašenjem, a da se opet na istoku rađa drugo sunce. Spom enuo je i pom rčinu Sunca od čitavih mjesec dana i potpunu pom rčinu te da se dan činio kao noć. 41 a. —II 24, 9 (Dox. 355). K senofan je tvrdio da im a mnogo Sunaca i Mjeseca prem a položitosti, strm enitosti i području zem ­ lje i da se u određenim okolnostim a kolut nagiba na dio zemlje koji mi ne nastavamo i tako, kao da se srušio u prazninu, daje

128

PREDSOKRATOVCI

privid pom rčine. Isti K senofan tvrdi da Sunce ide prem a beskraju, a vjem je se da se vrti u krugu zbog udaljenosti. 42. — II 30, 8 (Dox. 362). Ksenofan kaže da je Sunce korisno za stvaranje i organski sastav svijeta i živih bića koja žive u njemu a da je pak Mjesec suvišan. 43. — II 25, 4 (Dox. 356). Ksenofan (kaže da jeMjescc) zgusnuti oblak. II 28, 1 (Dox. 358). Anaksim andar, Ksenofan, Berosos kažu da on (mjesec) ima vlastitu svjetlost. II 29, 5 (Dox. 360) Ksenofan kaže da njegov mjesečni nestanak (dolazi) od gašenja. 44. III 2, 11 (Dox. 367). K senofan je tvrdio da su sve nebeske pojave (kom ete, zvijezde repatice, meteori) skupine ili kretanja upaljenih oblaka. 45. — III 3, 6 (Dox. 368). K senofan kaže da m unje nastaju od oblaka koji se zapale od kretanja. 46. — III 4, 4 (Dox. 371). Ksenofan je tvrdio da pojave koje se događaju na nebu dolaze od početnog izvora, topline Sunca. Doista, kad se vlaga digne iz mora, slatka voda, kad se rastvori radi tananosti svojih dijelova pretvorivši se u maglu, stvara oblake i stezanjem izažima kišu i podiže vjetrove. On zaista doslovno piše: »more je izv o r... vode« [B 30, l], 47. ARISTOT. de cael. B 13. 294a 21. Zbog toga neki kažu da je beskrajno ono što je ispod Zemlje, tvrdeći kao Ksenofan iz K olofona da ona svoje korijene pruža u beskraj, da bi se iz­ bjeglo zam ršeno istraživanje uzroka (nepokretnosti Zemlje). To je i sam Em pedoklo kudio ovim riječima: »Ako s u ... vidjeli«. (31 B 39).Usp.SIM PLIC.ad. A.M.loc. 522,7. Budući da se nikad nisam nam jerio na Ksenofanove stihove koji se odnose na to pitanje, ne znam da li on postavkom da je donji dio Zem lje beskrajan, tvrdi da je Zemlja nepokretna, ili postavkom da su beskrajni prostor i eter postavljeni ispod Zemlje, tvrdi da se Zemlja, pa­ dajući u beskraj, pričinja da miruje. Doista, ni Aristotel ne pruža vjerno tum ačenje niti Empeđoklovi stihovi jasno rješenje: »ponori Zemlje« jednako se mogu zvati i mjesta prem a kojima ona pada. AET. III 9, 4 (Dox. 376). K senofan kaže da (Zemlja) na donjoj strani ima svoje korijenje čvrsto u beskraju i da jc postala zbijena od zraka i vatre. III 9, 4 (Dox. 376) Ksenofan (kaže da Zemlja) iz donjeg dijela je ukorijenjena u beskraj, (a s gornje strane) je skrućena od zraka i vatre. II 11, 1 —2 (Dox. 377). Talesovi učenici stavljaju Zem lju u sredinu; a Ksenofan na prvo mjesto, ima naime svoje korijenje čvrsto u beskraju, [usp. B 28]. CIC. Ac. pr. II 39,

KSENOFAN

129

122 (lat.). Da li na isti način m ožem o parati, otvarati, rastavljati prirodu da bismo vidjeli da li je Zemlja u dubini čvrsta i tako rekavši vezana za svoje korijenje [Ksenofanova postavkal ili možda visi u sredini? (123) Ksenofan (štoviše Anaksagora) tvrdi da na Mjesecu ima stanovnika i da je on zemlja m nogih gradova i brda. Usp. H IPPO L. I 14, 3 (I 122. 34], Iz Aristotela Pseudar. de MXG 2, 21 p. 976 a 32 [30 A 5l D IOG . O EN O A N D . fr. 21, 10 p. 26 i d. Witliam. 48. [ARIST.] Mirab. 38. 833 a 15 [možda iz Timejal. Ksenofan kaže da je (vatra) na Liparima kadikad oslabila za vrijeme od šesnaest godina i da je u sedam naestoj opet buknula. 49. ARISTOCLES. O filozofiji VII [EUSEB. XIV 17, ll. Misle naime da treba osporiti valjanost osjetilima i predodžbam a i pouz­ davati se jedino u razum (logos). Izreke toga sadržaja u još ranije vrijeme zastupali su Ksenofan i Parm enid ,i Z enon i Melis i kasnije Stilponovi učenici i Megarani. Zbog toga su mislili da je biće jedno i da jedna stvar nije jednaka drugoj i da se ništa ne rađa niti um ire niti se kreće na bilo koji način. AET. IV 9, 1 (Dox. 369). Pitagora, Em pedoklo i Ksenofan (smatraju) da su osje­ tila lažna. Usp. B 34. 50. MACROB. S. Scip. I 14, 19. (lat.) K senofan (smatra da je duša sastavljena) od zemlje i vode. 51. TER>TULL. de anima. c. 43. Anaksagora je zajedno sa Ksenofanom govorio (da je san) malaksalost (grčki: slabost tjelesne energije). 52. CIC. de div. I 3, 5. (lat.) Sabrana su istražena obrazlaganja filozofa o istinitosti proricanja, a m eđu njima, da govorimo o najstarijima, jedini je Ksenofan iz Kolofona, potvrđujući postoja­ nje bogova, iz temelja oborio proricanje. N aprotiv svi su ostali osim Epikura djetinjasto proricanje o prirodi bogova priznali. AET. V 1, 1 (Dox. 415). K senofan i Epikur uklanjaju proricanje.

130

PREDSOKRATOVCI

B. F R A G M E N T I ELEGIJE 1 [21 K arsten , 1 D ichll. A T H E N . X I 462 c Sad blista se pod i ruke svima su čiste i čaše. Glavu ti netko pletenim vijencima kruni a drugi staklenku punu mirisave pomasti pruža. Vrč je postavljen, prepun je radosti žive, a drugo u pripravi vino neće presušiti, kaže, slatko je kao med i mirisno kao cvijeće. U sredini tamjan svoj sveti rasprostire miris i vode ima, studena je, bistra i slatka. Pred svakim se žu ti postavljen kruh a raskošni stol brekće pod teretom sira i gustoga meda. Žrtvenik nasred sredine sav je iskićen cvijećem a kuća odjekuje od pjesme i slavlja. Prvo je čovjeku dobru da pjev podigne bogu i pobožan govor i prečistu riječ. A kad se žrtva prinese i molitva čvrsta da se — što je najpreče — sve radi po pravdi, tad pili nije grijeh dok domu se vratiti• možeš sam, bez pomoći sluge, ako ti dopušta dob. Pohvaliti čovjeka treba koji, poslije pića, plemenite otkriva misli što vode vrlini. Ne trebaju priče o borbi Titana, o Gigantima, ni o Kentaurima, prastare to su bajke, ni o bunama strašnim, bez smisla su one i svrhe. A bogove štovati i častiti uvijek je dobro. 2 l l 9 K., 2 D l A T H E N . x 413 F p rem a 21 C 2. T e je misli E uripid uzeo iz elegija K sen o fan a iz K o lofona koji kaže: Kad zadobije pobjedu netko brzinom nogu ili u petoboju kod Zeusova hrama uz potočić Pis u Olimpiji ili u borbi ili je dobitnik u šakanju ljutom ili u teškoj kušnji što se pankratija zove: dika mu raste u oku sumještana, on tada u igrama zauzim a počasno mjesto, grad mu ishranu daje od javnih dobara, još k tome za nagradu prima dragocjeni poklon.

KSENOFAN

131

Pobjednik u trci konja čast istu ima a mene dostojan nije: jer našeg znanja moć, od snage ljudi i konja, ona je jata. Luda li suda! Uznositi tjelesnu snagu iznad blagorodna uma, to nipošto pravedno nije. Jer ako je netko od svib u šakanju jači, u petoboju dobar ili u hrvanju vješt ili u brzini nogu — što je pravi vrhunac prirodne snage u svakoj igri i takm i — od toga uprava grada ne će postati bolja. Slabašna je radost što grad obasja kad netko pobijedi u igrama kod potočića l’isa; od toga riznica gradska ne će postati veća, 3 120 K , 3 D.l A T H E N . XII 526 A. D ok su K o lo fo n jani, kako kaže F ilarh [F G rH ist. »I F 66 II 184), u p o četk u prov od ili strog način života, kasnije su, sklopivši prijateljstvo i savez s L iđanim a, postajali m ekušci i slali su k ititi kosu zlatn im n a k ito m , kao što kuže i K senofan. Kad su se mrske pogubne tiranije lišili, ništavu raskoš od U dana poprimili. Na zborove su išli u grimiznim kabanicama uvijek po tisuću, a nipošto manje, razmetali se, bahati, kitnjastim grivama, Iza njih je titrao trag mirisavih ulja. 4. P O L L U X IX 83. Ili je F id o n iz A rga prv i kovao novac ili D cm o d ik a K im ejka žena Frigijca M idc (bila je kćerk a A g am em nona, kralja K im ejaca) ili E rih to n ije i Liko za A te n ja n e ili Lidani, kako kaže K senofan. Usp. H E R O D O T . I 94. L id an i su zaista bili prvi ljudi ko lik o znam o koji su kovali novac o d zlata i srebra i njim e se služili. } 5 123 K , 4 D.l. A T H E N . X I 782 A. V čašu prije ne nalijevaj vino, već vodu, vino nadolijevaj. 6 [22 K ., 5 D.l. A T H E N . IX 368 E. K sen o fan iz K o lo fo n a u elegijam a kaže: N a dar si poslao stegno od kozlića, bedro od tovna vola za uzdarje dobio; slava tog čovještva svu će Grčku proći, dok je pjesme grčke, ona će trajati.

132

PREDSOKRATOVCI

7 [ 18 K., 6 D l D IO G . V III 36. O palingenezi (ponovnom rađanju) (Pitagore) govori K senofan u jednoj elegiji koja počinje ovako: »sada . . . put«. O n o što za njega (Pitagoru) kaže ovako zvuči: » Je d n o m ... jauku«. Usp. A 1. Sada ću opet uzeti drugu riječ i odrediti put. *

ic
Jednom je na prolazu vidio psa kako ga mlate, kažu, ganut ovako progovori: »Stani, ne tuci, to je mog prijatelja duša koju sam prepoznao po njenu jauku.« 8 [24 K., 7 D l D IO G . IX 18. 19. Dugovječan je (Ksenofan) bio, kako i sam potvrđuje: Već je šezdeset i sedam godina što me moja patnja goni i potuca po helenskoj zemlji; a k tima dvadeset i peta bila je prošla od mog rođenja, ako sam kadar da pravo izračunam. 9 [26 K., 8 D.l. ETYM, G EN . s. v. geras Od stara čovjeka mnogo nemoćniji. RUGALICE 10 [9 d., 4 W achsm uth S illo g rl H E R O D IA N . p. dikhr. 296, 6 [Anecd. OX. ed. C ram er lili. Jer od početka vremena svi su od Homera učili... 11 [7 K , 10 D., 2 W.[. SEXT. adv. m ath. IX 193. Svaki čin koji je ljudima na sram i na osudu kao krasti, preljubnik biti, jedan drugoga varati i Homer i Heziod bogovima su dodijelili. 12 [7 K., 11 D., 2 W l SEXT. adv. m ath. I 289. H o m e r i H eziod po K senofanu iz K olofona, tako ispričaše zamašan broj nedoličnih djeld bogova, krasti, preljubnik biti i jedan drugoga varati. K ron naim e, za čijeg je vladanja, kažu, bilo sretno doba, uškopi oca i proguta djecu, a sin njegov (Zeus) lišivši ga vlasti »pod zem lju ga baci« (II. 14, 204).

KSENOFAN

133

13 (31 K., 5 W.[. GELL, noct. att. III 11. (lat.)N eki su, m eđu njim a F ilohor [fr. 54 b F H G I 393] i K senofan, napisali da je H om er stariji od H ezioda, drugi da je mladi. 14 [5' K., 12 D.l. CLEM , Strom . V. 109 flI 399, 19 St. prem a 13 23], A smrtnici misle dn se bogovi rađaju kao i oni i da imaju haljine, govor i izgled njihov.

15 16 K., 13 D.l. CLEM. Strom . V 110 [II 400, 1 St. prem a B 14l. Nego, da volovi i konji i lavovi imaju ruke i da rukam a svojim slikati mogu i djelati kao i ljudi, likove bogova na svoju bi slika li sliku, konji konjima slične, a volovi volu podobne, i tijelu bi davali oblik riti svoju prispodobu.

16 114 D .l.'C L E M . Strom . VII 22 [III 16, 6l. Htiopljani kažu da su bogovi tuponosi i crni, a T ra la n i da su očiju plavih i crvene kose.

17 127 K., 15 I ) , 1 W.l. SC H O L . A R IST O PH . Equ. 408. Usp. I If/ih ijc s. v. hnkhos) Š ta p o v i.. . grančice koje nose upućeni. O njima napom inje K senofan u Rugalicama: Jelovi Stapovi stoje oko stamene kuće.

18 [16 K., i'6 D.l. STOB. Ecl. I 8, 2. Flor. 29, 41. Sve tajne bogovi nisu od iskona ljudim a d a li nego su sami lju d i s vremenom tražeći otkrivali boljitak.

19. D IO G . I 23 [usp. I 67, 21; 21 A 1 I 113, 20[. Sm atra se, prem a nekim a, da je Tales prvi proučavao zvijezde i da je predskazao pom račenje Sunca i suncostaje, kako kaže E udem u Po­ vijesti astronomije [fr. 94 Speng. Usp. 11 A 5l, zato m u se dive i K senofan i H erodot. 20 [32 K.l — I 111. K ako kazuje K senofan iz K olofona da je čuo da je sto pedeset i četiri (godine živio E pim enid). 21 [28 K.] SCHO L. A R IS T O P H . Pac. 697. S im o n iđ u predba­ cuju njegovu lakom ost za n o v c e m ... D om išljato ga je kudio is­ tom riječju i napom inje da je bio sitničava duha. Z ato ga K se­ nofan naziva tvrdicom . Usp. 21 A 22. 21a. SC H O L . H O M . O X Y R H . 1087, 40 (P. OXY. V III p. 103). Erik se spom inje kod K senofana u petoj knjizi Rugalica.

134

P R E D S O K R A T O V C I

PA RODIJE ( = Rugalice] usp. 21 A 9)

22 [17 K „ 18 D., 3 W.l. A T H E N . Epit. II p. 54 E. K senofan iz K olofona u Parodijama: Ovo je doličan govor, zimi, uz oganj kad si opružen na meku logu, presit od jela, pa piješ medno vino, grickaš grašak slanutak: »Tko si? Iz kojeg kraja? Koliko ti je godina, prijane? Koliko li je bilo kad je nadošo Aicdijanac?«

O PRIRODI

23 (lK ., 19 D.L CLEM . Strom . V 109 (II 399, 16 St.). K senofan iz K olofona, učeći da je bog jedan i bestjelesan, ovako kaže [usp. A 30]: Jedan je bog, bogovima vrhovni vladar i ljudima, ni likom nije nalik ni umom smrtnicima. 24 [2 K., 20 D.L SEXST. adv. m ath. IX 144 [21 A li Sav posvema vidi, sav posvema misli, sav posvema čuje. 25 [3 K., 21 D l SIM PLIC. Phys. 23, 19 [A 31, 9l. Bez napora sve pokreće snagom uma. 26 [4 K., 22 D l SIM PLIC. Phys. 23, 10 [A 31, 7l. Uvijek na istom mjestu stoji bez ikakve kretnje i ne priliči mu da prelazi s mjesta na mjesto. 27 18 K., 23 D.l. AET. (Theodor.) [V 5 [usp. A 36]. Iz zemlje sve dolazi i sve se u zemlju vraća. 28 [ 12 K., 24 D.l. A C H ILL. Isag. 4 p. 34, 11 Maass [usp. A 32. 33], Gornju granicu Zemlje uz svoje vidimo noge omeđenu zrakom; donja pak seže u beskraj. 29 IlO K., 25 D.L SIM PLIC. Phys. 188, 32 [usp. A 29l. Sto se rađa i raste sve je zemlja i voda. 30 [11 K., 11 a, 26 D l A ET. III 4, 4 [ = 21 A 46l SCHOL. G EN A V . uz II. 20, 196 (iz Kralesa iz M a li a) K senofan u spisu 0 prirodi:

KSENOFAN

135

More je izvor vode i izvor vjetra. U oblacima ni daška vjetra jer ne bi bilo bez silne morske pučine, ni tokova rijeka ni nebeskih kiša. Veliko more oblake rađa, vjetrove i rijeke. 31 (27 D.l H ER A CLIT. Alleg. H om . c.44 [Etim ologija od hyperion]. Sunce koje se diže nad Zemljom i koje nju grije. 32 [13 K., 28 D.l. SC H O L . BLT. EUSTA TH . uz II. XI 27. Ona koju Irida zovu i ona je oblak koji se vidi ljubičast, crven i zelen. 33 (9 K„ 30 D.l. SEXT. adv. m ath. X 314. Iz zemlje i

vođe rođeni svi smo.

34 114K., 30 D.l. SEXT, adv. m ath. VII 49, 110 PLUT. and. poet. 2 p. 17 E.

de

N iti je bio niti (e ikada b ili čovjek koji bi istinski ztuio 0 bogovima i 0 svemu što kažem.

A ako bi i uspio netko savršeno izreći stvarnost, on je ipak ne zna iskustvom. Svima je samo nagađanje dano. 35 115

K , 31 D.l. PLUT. Synjpos. IX 7

p. 746 B.

Učinilo mi se da lo sliči na istinu... 36 132 D.l H E R O D IA N . O kvantitetu, 296, 9. Sve što se pokazuje očima smrtnika. 37 [33 D.l. H E R O D IA N . O osobitim oblicim a. 30, 30. I u nekim pećinama voda dalje kapa. 38 1.34 D.l. H E R O D IA N . O osobitim oblicim a. 41, 5. Da bog nije stvorio zlaćani med, reklo bi se da su smokve najslađe. 39 [20 K.J. POLLUX VI 46. »Trešnju« drvo našavši u K senofanovom spisu 0 prirodi. 40 130 K.l. ETYM. G en. s. v. brotakhon. Ž abu m isle Jonjani [i A ristofan kažel i kod K senofana je. 41 T Z E T Z . ad D ionys. Perieg. V 940 p. 1010 Bernhardy. Pra­ vilo o riječim a na: — ros [u odnosu na sirosl

136

PREDSOKRATOVCl

„

Silograf neki .piše si kao dugi sl°&> jer ga, mislim produžuje.pa. ugledu na du ljin u kod slova: rho (siros).

D akle, silograf (pisac rugalica) je K senofan i T im o n i drugi. SPORNI FRAGMENTI

42 [ 17 D.l H E R O D IA N . O osobitim oblicim a. 7, 11. I kod K senofana u drugoj knjizi Rugalica: I m ladić bi poželio djevojku mladu.

45 SC H O L . H IP P O C R . ad Edip. I 13, 3 N achm anson, Erotian. p. 102, 19. blestrism os: znači riptasm on (bacanje am o-tam o), tako tum ači Bakhej.1 U nekim p rijepisim a našli sm o bletrism os bez sigma. A doista označuje riptasm on, prikladno o n o m e što kaže i K senofan iz K olofana: »ja sam se hodajući od grada do grada potucao«, eblestrizon) nam jesto erriptazom en. [Usp. B 8, 2l. C. IMITACIJE 1. E U R IP. H erc. 1341 usp. B 11. 12. A 32 Ne vjerujem, ne vjerovah, neću vjerovati da bogovi bezakonske naslade traže, da ruke jedni drugim a okovima stežu, da jedan bog nad drugim bogom vlada. Bog, ako uistinu bog je, ne treba ništa. 'I'o su bijedne bajke aeda.

2. A T H E N . X 413 C. Z bog toga i Euripid kaže u A u to liku [fr. 282 N.l: Od tisuća zala što Heladom kruže, zla gorega nema od soja atletd. Prvo, nisu ka d ri živjeti čestito, a n iti bi mogli: kako b i ikada čovjek, rob vilice i trbuha sluga, znao nadvisiti očevo bogatstvo? . .. Pokudih i adet Helena koji sabiru družine i užitke beskorisne obilnim gozbama slave. K a ka v probitak domovini pruža čovjek 1. L ije č n ik u T a n a g ri.

KSENOFAN

-

HERAKLIT

137

dobitnik vijenca, pobjednik u igri il i onaj brzonogi ili d iza č diskova il i onaj što je izra nio nekome lice? Z a r ćemo grudi o grudi, diskovima ili bez štitova, udarati šakom da iz domovine dušmana bacimo? Nitko, pred željezom, takav luđak nije! Naprotiv, smatram, ovjenčati vijencima treba ljude umnike i čestite i onog koji na bolji način, mudro i pravedno upravlja gradom i onog koji pričam a svojim progoni zlo i uklanja međusobne svađe i borbe. To su plemenita djela za svaki grad i sve Helene.

E uripid jc te misli uzeo iz elcgija K senofana iz K olofona koji se ovako izražava: . . . [B 2l.

22 [12], H ERAKLIT (Herakleitos) A. Ž IV O T I U Č E N JE ŽIVOT

1. D iog. IX 1 — 17. (1) H eraklit, sin Blozonov ili, kako neki kažu, H erakontov, Efežanin. Ovaj je bio u n aponu snage šezdeset i devete olim pijade [ 5 0 4 - 5 0 1 god.,prije n. e.l. A bio je ponosan više od bilo koga i ohol, kako jc vidljivo iz njegova spisa u kojem kaže: »M nogoznanje ne uči razum u jer bi naučilo H ezioda i P i­ tagoru i, nadalje, K senofana i Hekateja« [B 4 0 l »Jedno je naim e m u d ro s t... kroz sve« [B 4 l i Rekao je: »H om er za slu ž u je ... na isti način« [B 42]. (2) A govoraše: »Obijest tr e b a ... nego požar« [B 43] i »Narod tre b a ... za utvrdu« [B 44]. A žestoko napada i Efežane zato što su protjerali (iz grada) njegova druga H erm odora riječim a: »D obro bi u č in ili... m eđu drugima« [B 1 2 ll K ad su ga m olili da im napiše zakone, nije za to m ario zbog toga što je grad već u vlasti loše državne uprave. (3). Povukavši se u Artem idin h r a m 1 igrao se kocke s dječacima. K ad su Efežani stali 1. D je v ič a n s k a b o ž ic a lova, k ći Z e u s a i L e te , s e s tr a A p o lo n o v a . N a g la s u je b io n je z in h r a m u E fezu .

138

PREDSOKRATOVCI

unaokolo njega, reče: »Što se, rđe, čudite? Z ar nije bolje to činiti negoli zajedno s vama upravljati državnim poslovima?« I na kraju, zamrzivši na ljude, ode i stane provoditi život u brd im a hraneći se biljem i travama. I kad je doista zbog toga pao u vod en u bolest, vratio se u grad te je zagonetno pitao liječnike da li bi mogli od poplave učiniti sušu. A budući da oni nisu razum jeli, zakopavši se u staju nadao sc da će voda ispariti od to p lin e gnoja. No ni tako ništa ne postigne te u m re proživjevši šezdeset godina. (Slijedi epigram D iogena Laertija.) (4) H erm ip [FH G III 42 fr. 28l kaže da je on govorio liječnicim a da li m u tko m ože isprazniti crijeva i izvući vodu. Pošto su rekli da oni to ne m ogu, legne na sunce i naredi dječacim a da ga nam ažu gnojem te je tako ispružen drugog dana um ro i bio pokopan na trgu. N eant pak Kizičanin [FG rH ist. 84 F 25 II 197] navodi da on nije m ogao skinuti sa sebe gnoj te je ostao tako i zbog prom jene nep rep o zn ata požderaše ga psi. (5). Već od djetinjstva bio je čudan kad je još kao m ladić govorio da ništa ne zna, a kad je pak postao punoljetan, da je sve spoznao. Nije bio ničiji učenik, već je rekao da je istražio sam oga sebe IB 101] i sve od sam oga sebe naučio. S otion kaže da su neki rekli da je on bio K senofanov učenik, a da A riston govori u knjizi 0 H eraklitu da se on izliječio od vodene bolesti i um ro od druge bolesti. A to i H ip o lit kaže. Spis koji m u se pripisuje im a naziv po sadržaju 0 prirodi, a dijeli se u tri knjige: 0 svemiru, P olitika i Teologija. (6). A postavio ga je (spis), kako neki kažu, u A rtem idin hram potrudivši se da ga nejasnije napiše kako bi m u m ogli p ristupiti sam o sposobni ljudi i kako ne bi bio lako preziran od prostoga puka. Njega i T im o n prikazuje govoreći: »Među njim a se d igne galam džija i grdilac naroda H e­ raklit koji zagonetno govori.« T eofrast kaže da je zbog sjetne (rnelanholičnc) naravi jedna djela napisao napola dovršena, a d ru ­ ga s m islim a izraženim sad na jedan sad na drugi način. Kao dokaz njegove duhovne veličine A n tisten u djelu Nasljedstva [FH G III 182*] navodi da se odrekao kraljevske časti u korist brata. T oliku je slavu im ao njegov spis da su se po njem u javili 1 sljedbenici nazvani heraklitovcim a. (7). A m islio je uglavno ovo: sve je sastavljeno od vatre i u nju se rastavlja. Sve se stvari zbivaju po usudu i spajaju se kroz okretanje u su p ro tn o st. I sve jc p uno duša i dem ona. G ovorio je i o svim pro m jen am a koje nastaju u kozm osu i da je Sunce po veličini takvo kakvim se pojavljuje. (Govori se i: »Granice d u š e ... logos ima« ]B 45]. G o­

HERAKLIT

139

vorio je da je um išljenost sveta bolest (padavica) i da se vid vara. |B 46l. G djekad se u svom e spisu izražava sjajno i jasno da ga i najtuplji čovjek m ože shvatiti i duhovno se uzdići. Jezgrovitost i težina tum ačenja su neusporedljivi. (8). Pojedinosti filozofskih učenja su m u ove: vatra je ele m e n t i sve je zam jena za vatru [B 90], a nastaje razređivanjem i zgušnjavanjem , ali jasno ne izlaže ništa. Sve nastaje kroz su p ro tn o sti i sve teče p o p u t rijeke [usp. B 12. i 9 ll, i svem ir je ograničen i jedan je kozm os (sistem svijeta). O n se rada iz vatre i o p et sagorijeva u od ređ en im vrem enskim razm acim a naizm jence čitavog vijeka, a to se zbiva po usudu. A ona od suprotnosti, koja vodi do rađanja, zove se rat i svađa [B 80l, a sloga i m ir ona, koja vodi do spaljivanja. M ijenjanje je put prem a gore i prem a dolje i po njem u nastaje kozm os. (9). Z g u ­ snuta sc vatra ovlažuje i p ošto sc učvrsti postaje voda, a kad se voda ukruti, m ijenja sc u zem lju. I to je put p rem a dolje. Z em lja sc iznova opet pretvara u tek ućin u iz koje nastaje voda, a iz vode ostale stvari dovodeći tim e gotovo sve na isparivanje iz mora. To jc put prem a gore. No isparivanja nastaju i iz zem lje i iz m ora, jedna svijetla i čista, a druga tam na. Vatra raste od svijetlih ispnrivnnja, a vlaga od drugih. N o ne objašnjava kakav je zračni prostqr (zrak koji okružuje svijet). Ipak su u njem u u d u b in e (šup­ ljine) o k ren u te prem a nam a u d u b in o m (šupljinom ), u kojim a skupljena svijetla isparivanja daju plam enove koji su zvijez­ de. (10). A najsvjetliji i najtopliji je plam en Sunca. O stale su zvijezde udaljenije od Z em lje i zato m anje svijetle i griju, a Mje­ sec kao Z em lji bliži ne kreće se kroz čista m jesta. N o Sunce se nalazi na prozirnom i čistom m jestu i im a od nas prim jerenu udaljenost. Stoga bolje grijc i svijetli. Sunce i M jesec pom račuju kad se u d u b in e okreću gore, a m jesečne M jesečeve m ijene nastaju kad se udu b in a sam a u sebi m alo okreće. D an i noć, mjeseci, godišnja doba i godine, i kiše i vjetrovi i n jim a slično nastaju prem a raznovrsnim isparivanjim a. (11). K ad se u Sunčevu krugu upali svijetlo isparivanje, stvara dan, a kad nadvlada suprotno, stvara noć. O d svjetlosti povećana toplina stvara ljeto, a od tam e povećana vlaga stvara zim u. P rim jereno tom e izlaže uzroke i osta­ lih stvari. O Z em lji pak, kakva je, ne objašnjava ništa, a niti o udubinam a (šupljinama). To dakle bijahu njegove misli. O no pak što se odnosi na Sokrata i što je on rekao nam jerivši se na njegov spis kad m u ga je, kako kaže A riston, donio E uripid, rekli sm o u onom e o Sokratu. (12). N o gram atičar Seleuko kaže da neki

140

PREDSOKRATOVCI

K roton pripovijeda u Roncu da je neki K ratet prvi donio knjigu u Heladu. A da je rekao (sc. Sokrat) da je knjizi potreban neki delski ronac koji se neće u njoj utopiti. Jedni joj daju naslov Muze, drugi 0 prirodi, a D iodot Točan vodič za životni put, a neki Etička pravila, Jedan način ponašanja za sve. K ažu da je on upitan, zašto šuti, odgovorio: »Da vi brbljate.« I Darej se zaželio njegova društva te mu je napisao ovako: (slijede 13. i 14. apokrifna pisma: Darejevo na atičkom i Heraklitov odgovor na jon­ skom). (15). Takav je bio čovjek i prem a kralju (perzijskom). D em etrije u H om onim im a kaže da je on prezreo i A tenjane iako je kod njih bio na veoma velikom glasu, a radije je izabrao vlastitu dom ovinu iako su ga Efežani malo cijenili. Sjeća ga se i Demetrije Faleranin u Obrani Sokratovoj [FGrHist. 228 F 40 II 970l. Veoma je m nogo onih, koji su tum ačili njegov spis: A ntisten i Heraklid Pontski, K leant i stoik Sfero i k tom e Pauzanija, nazvan Heraklitovac, N ikom ed i Dionizije. A od gramatičara D iodot, koji kaže da spis nije bio o prirodi nego o državnoj upravi (ustavu), a dio 0 prirodi vrijedi kao neka vrst uzorka. (16). H ijeronim kaže da se i pjesnik jamba Skitin prihvatio toga da njegovo učenje iznese u m etričkom obliku. O njem u kruži mnogo epigrama, a također 1 ovaj [Anth. P. VII 128]:'»Ja sam Heraklit. Zašto me, neobra­ zovani, gore-dolje povlačite? Nisam se za vas trudio, nego za one koji me razumiju. Jedan je čovjek za m ene koliko trideset tisuća, a nebrojeni kao nijedan. To govorim i kod Perzefone.« I drugi tako sročen (Anth. P. IX 540]: »Ne savijaj brzo oko valjka knjigu H eraklita Efeškoga! N eprohodan je to put. Crni je m rak i tama, ali ako te u nju m ist' uvede, jasnija je od sjajnoga sunca.« (17). Bilo je pet Heraklita: prvi je sam ovaj, drugi lirski pjesnik od kojega je pohvalna pjesma dvanaestorici bogova, treći je Halikarnašanin, elegijski pjesnik, kojem u je Kalimah spjevao epigram, četvrti Lezbljanin, koji je napisao makedonsku povijest, peti pisac šaljivih stvari, koji je od kitaranja s pjevanjem prešao na taj knji­ ževni oblik. la. SUIDA. Heraklit, sin Blozonov ili Bautorov, a prem a dru­ gim a H erakinov, Efežanin, filozof prirodnjak, koji je nazvan »Mračni«. Ovaj nije bio učenik nijednoga filozofa, već se obrazo­ vao sam urođenom sposobnošću i marljivošću. Zapavši u vodenu bolest, nije se prepustio liječnicim a da ga izliječe kako su oni 2. Z n a la c e le u z in s k ih m iste rija .

HERAKLIT

141

željeli, nego je sam čitavog sebe namazao gnojem i pustio je da se to osuši na suncu. D ođoše psi i njega, koji je ležao, razderaše. Drugi kažu da je um ro zakopan u pijesku. A neki govorahu da je slušao predavanja K senofana i Hipaza pitagorovca. Živio je 69olimpijade [504 —501] u vrijem e Dareja, Histaspova sina, i napi­ sao je m nogo toga u pjesničkom stilu. 2. STRABO XIV 3 p. 632 i 633. A kaže (Ferekid — FGrHist. 3 F 155 I 99) da je na čelu jonske kolonije, a kasnije eolske, bio A ndroklo, zakoniti sin atenskoga kralja Kodra, i da jc on bio osnivač Efeza. Stoga kažu da je ondje utem eljen jonski kraljevski dvor te se još i sada potom ci ovog roda nazivaju kraljevi i imaju neke časti, tj. pravo na prvo mjesto kod javnih natjecanja i gri­ m iznu haljinu, znak kraljevskog roda, štap um jesto skeptra i svete obrede eleuzinske D em etre.’ 3. CLEM. Strom. I 65 (II 41, 19 Stahlin). H eraklit, Blizonov sin, nagovorio je tiranina M elankoma da se odrekne vlasti. On je prezreo kralja Dareja, koji ga je pozvao da dođe u Perziju. 3a. STRABO XIV 25 p. 642. Glasoviti ljudi u njem u (Efezu) bili su od starih Heraklit takozvani »Mračni« i H erm odor o ko­ jemu sam H eraklit kaže: D obro bi učinili Efežani da se svi odrasli redom »bješe i nedoraslima ostave grad, koji H erm odora, svoga najboljeg čovjeka, protjeraše govoreći: »Neka niti jedan od nas ne bude najbolji, inače neka bude najbolji drugdje i m eđu drugima« [B 12l[. Čini se da je ovaj čovjek Rimljanima napisao neke za­ kone. Plin. H. n. XXXIV 21 (lat.). I bio je na komiciju na državni trošak posvećen (kip) H erm odora Efežanina, tum ača zakona koje su decem viri pisali. 3b. THEM IST. peri aretes p. 40. Efežani su bili naučeni na blagostanje i uživanje, a kad je protiv njih izbio rat, Perzijanci podsjednu njihov grad. No oni su se i u tom položaju zabavljali prem a svojoj navici. U gradu je počelo ponestajati hrane. Kad im je zaprijetila teška glad, sastanu se građani da zaključe što bi trebalo učiniti da ne bi nestalo hrane. N itko se nije usudio sa­ vjetovati da bi morali ograničiti svoju raskoš. D ok su tako bili na okupu, neki čovjek, po im enu Heraklit, uzm e ječm eno brašno, pomiješa ga s vodom i počne jesti sjedeći m eđu njima. To je bila tiha pouka čitavom narodu. Priča kaže da su Efežani odm ah ra3. B ožica u sje v a i p lo d o v a, m a ti P e r z e f o n e , ž e n e H a d a , b o g a p o d z e m n o g a svijeta. U č a st D e m e tr i o s n o v a n e su E le u z in s k e m iste rije .

142

PREDSOKRATOVCI

zum jeli op o m en u te im nije trebala nikakva druga opom ena, ne­ go, odoše jer su stvarno uvidjeli da m oraju nešto oduzeti od svoje raskoši da im ne ponestane hrane. K ad su njihovi neprijatelji čuli da su naučili živjeti um jereno i da se prehranjuju prem a Heraklitovu savjetu, udaljiše se od njihova grada. Iako su bili pobjed­ nici u oružju, napustišc bojno polje pred H eraklitovim ječm om . Plut. de garr. 17 p. 511 B. Z ar ne hvalim o i divim o se osobito onim a, koji bez govora na slikovit način kazuju o n o što treba? Kao što se H eraklit, zam oljen od građana da im iznese neku misao o slozi, popeo na govornicu i uzeo čašu hladne vode te u nju usuo ječm eno brašno, sm iješao to m etvicom , ispio i otišao. T im e im je pokazao da biti zadovoljan s o nim što se nađe i ne biti potreban skupih stvari održava u m iru i slozi države. Usp. Schol. H om . BT uz K 149. SPIS

4. A RIST. Rhet. 3, 5. 1407 b 11. O no što je napisano mora biti posve čitljivo i lako protum ačivo, a to je zapravo isto. Ovo svojstvo im aju m nogi veznici, a m alo veznika to nem aju, a nem aju to svojstvo ni oni spisi koje nije lako označiti interpunkcijom kao što su spisi H eraklitovi. Teško je označiti interp u n k cijo m Heraklitove spise jer je nejasno na koju se riječ odnosi, da li na onu koja slijedi ili na onu koja preth o d i kao što je u početku njegova spisa gdje kaže: »Taj logos koji postoji uvijek ne razum iju lju d i...« [B ll. N ejasno je naim e kojoj riječi (treba) interp u n k cijo m dodati izraz »uvijek«. D em etr. 192. Jasnoća je u više stvari: prije svega u zgodnim izrazima, zatim u skladnom povezivanju. Izražavanje bez veznika i posve nepovezano p o tp u n o je nejasno. Nejasan je naim e početak svakog dijela zbog nepovezanosti kao u H erakli­ tovim spisim a. I njih naim e čini teško razum ljivim a ponajviše nepovezanost. Diog. II 22. K ažu da je E uripid, kad m u (tj. So­ kratu) je dao H eraklitov spis, upitao: »Što ti se čini?« A on da je odgovorio: »Što sam razum io izvrsno je, a m islim da je i ono što nisam razum io, sam o je potreban neki delski ronac (gnjurac).« UČENJE^-

5. ARIST. M etaph. A 3. 984 a 7. Sim pl. Phys. 23, 33 (iz T heophr. Phys. O pin. fr. 1, D 475). H ipaz M etaponćanin i H e­ raklit Efežanin, i oni zadržaše jedno p o kretn o i ograničeno, ali

HERAKLIT

143

vatru učiniše počelom i iz vatre izvode stvari zgušnjavanjem i razređivanjem i opet ih razrješuju u vatru jer je ova jedina pri­ rodna podloga. H eraklit n aim e kaže da je sve zam jena za vatru. A drži da postoji i neki red i određ en o vrijem e za preobražavanje kozm osa po nekoj usudom određenoj nuždi. AET'. I 3, 11 (D. 283). H erak lit i H ipaz M etaponćanin uzim aju vatru kao počelo svega. K ažu da iz vatre sve nastaje i u vatri sve završava. K ad se ona gasi, sve u kozm osu nastaje. Ponajprije naj­ gušći njezin dio stišćući se u sebe nastaje zem lja, zatim , kad pod djelovanjem vatre zemlja popušta, postaje p riro d n im p utem voda, koja isparivanjem postaje zrak. I iznova kozm os i sva tjelesa pod djelovanjem vatre razaraju se u sagorijevanju (požaru). GAL. de elem . sec. H ipp. I 4 (I 443 K. 23, 1 H clmr.). O ni, koji vatru nazvaše elem en to m , isto tako i sami zaključuju da je to elem en t po tom e što skupljajući se i zgušnjujući postaje zrak, a kad je to snađe u još većoj m jeri te se žešće stisne, postaje voda, a zgusnuta u najvećoj m jeri postaje zemlja. 6. PLAT. Cratyl. p. 402 A. H eraklit negdje kaže da sve teče i ništa ne m iruje te poređujući stvari sa strujom rijeke govori da dvaput u istu rijeku ne m ožeš ući [usp. B 911. A ET. 1 23, 7 (D. 320). H eraklit je iz svega uklanjao m irovanje i stajanje. To je naim e svojstvo mrtvaca. K retanje je pridodavao svim stvarim a, vječno vječnim a, a prolazno prolaznim a. 7. A R IST. M etaph. 3, 3. 1005 b 23. N em oguće je da netko misli da ista stvar jest i nije kao što neki drže da H erak lit govori. 8. AET. I 7. 22 (D. 303). H erak lit kaže da jc periodična vatra vječni (bog), a usud logos (zakon) stvaralac svega iz sukoba su p ro t­ nosti. I, 27, 1 (D. 322 prem a Teofrastu). H eraklit kaže da se sve zbiva po usudu, a da je on i nužda. 28, 1 (D. 323 prem a Pozidoniju). H eraklit je objašnjavao supstanciju (biće — usia) usuda kao logos (zakon) koji prolazi kroz supstanciju svega. A ova je etersko tijelo, sjem e rađanja svega i mjera u ređ en o g perioda. 9. A R IST. de part. anim . A 5.645 a 17. K ao što je H eraklit, kako sc kaže, rekao strancim a, koji su željeli doći k njem u te se pridolazeći zaustaviše, kad ga opaze gdje se grije kod peći (pozivao ih je naim e neka h rabro ulaze jer da su ovdje hogovi), tako treba ići na istraživanje svakog živog stvora bez ustručavanja jer je u svim a nešto p riro d n o i lijepo. 10. PL A T O Soph. 242 d. A n ek e jonske i sicilske Muze kasnije prosudiše da je najsigurnije spojiti obje teze i govoriti da je biće

144

PREDSOKRATOVCI

m nožina i Jedno, a drže ga zajedno mržnja i ljubav. O no naime što se razdvaja uvijek se nanovo združuje, kažu odlučnije Muze [B IO], a neodlučni je odustaše od tvrdnje da to uvijek tako biva i tvrde da je Sve naizm jence sada Jedno i oprijateljeno zbog A frodite, a sada Mnoštvo i neprijatelj sam sebi zbog neke Mržnje [31 B 17l. ARIST. de caelo A 10. 279 b 12. Svi kažu da je nebo postalo, ali jedni drže da je ono vječno, drugi raspadljivo kao bilo koja druga od prirode složena stvar, a neki da je naizm jence sad tako, a sad drukčije — raspadljivo i to uvijek neprestano tako kao što kažu Em pedoklo Agrigenčanin i H eraklit Efežanin. Phys. 3, 5. 205 a 3. Kao što H eraklit kaže da sve jednom postaje vatra. SIMPL. de cael. 94, 4 Heib. I H eraklit govori da se kozm os sad vatrom uništava, a sad on opet iz vatre postaje prem a nekim vrem enskim periodim a gdje kaže »paleći se po mjeram a i gaseći se po mjerama« [B 3 0 l To su mišljenje kasnije prihvatili i stoici. Usp. B 31. AET. II 1. 2 (D. 327). H eraklit kaže da je jedan kozmos. 4, 3 (D. 331). H eraklit kaže da kozmos nije nastao po vrem enu nego po misli. 11, 4 (D. 340). Parm enid i H eraklit kažu da je nebo ognjeno. 11. — II 13, 8 (D. 342). Parm enid i H eraklit kažu da su zvijezde zgusnuta vatra. 17, 4 (D. 346). H eraklit kaže da se zvijezde hrane isparivanjem iz zemlje. 12. — II 20, 16 (D. 351). H eraklit kaže da je Sunce razum om snabdjevena baklja koja dolazi iz mora. — 22, 2 (D. 352). U dub­ ljeno (u obliku čamca), malo izbočeno. — 24, 3 (D. 354). (Pom r­ čina nastaje) kroz okretanje udubljene strane tako da je udubljenje okrenuto gore, a izbočenost dolje prem a našem licu. — 27, 2 (D. 358). H eraklit kaže da je (Mjesec) udubljen. — 28, 6 (D. 359). H eraklit kaže da isto snalazi i Sunce i Mjesec. A jer su zvijezde oblikom udubljene, primaju zrake od vlažnog isparivanja i sjaje se na pogled: Sunce sjajnije jer se kreće u čišćem zraku, a Mjesec u m utnijem te se zato čini tamniji. — 29, 3. H eraklit kaže da (Mjesec pomračuje) zbog okretanja udubljene strane i nagibanja. 13. AET. II 32, 3 (D. 364). H eraklit kaže da se (velika godina) sastoji od deset tisuća osam stotina Sunčevih godina. (Usp. Censorin. 18, 10). Ovu godinu neki nazivaju također Sunčevom, a drugi (Heraklit?) božjom g o d in o m ... (11). A ristarh je sm atrao da se ova godina sastoji od dvije tisuće četiri stotine osam deset i

HERAKLIT

145

četiri Sunčevih godina, H eraklit i Lino od deset tisuća i osam stotina. 14. — III 3, 9 (D. 369). H eraklit kaže da grm ljavina nastaje zbog skupljanja vjetrova i oblaka i zbog upadanja zračnih struja u oblake, m unje zbog zapaljivanja para, a grom ovi zbog spaljivanja i gašenja oblaka. 14a. N IK A N D . AIex. 171. i d. I ti (galeb) mogao bi zaroniti u slano i m odro m ore kojem u je zemljotresac odredio da robuje vjetrovima zajedno s vatrom. I nju (vatru) naim e krote neprija­ teljski vjetrovi. Vječna vatra i voda, koja se daleko razlijeva, boje se vjetrova, a ono (more) divlje i bijesno gospodari lađama i lju­ dima koji u njem u ginu. Materija pak pokorava se zakonu nepri­ jateljske vatre. Schol. atm euein = robovati, podložan, podređen biti; atm enes su robovi. Da m ore i vatra robuju vjetrovima — po nekom bo­ žanskom zakonu — očito je, a to je rekao i H eraklit i Menekrat. — argestas: kao da kaže »vjetrove«. — akhyneton: koji se daleko razlijeva, a je naim e intenzivno. Kroz te stvari i H eraklit želi razlagati da je po njem u sve jedno drugom e s u p ro tn o .. . despozei neon: lađe su naim e podložne m oru, a materija vatri. — em phthoreon d’aizeon: (gospodari) onim a koji u m oru ginu. 15. ARIST. de anim a A 2. 405 a 2 4 .1 H eraklit kaže da je počelo duša (kao Diogen 64 A 20), ako je doista ona isparivanje IB 12] iz kojega ostalo sastavlja. MACROB. S. Sc. 14, 19. H eraklit, filozof prirode, kaže da je (duša) iskra zvjezdane esencije. AET. IV 3, 12 (D. 389). H eraklit kaže da je duša kozmosa isparivanje iz vlage koja je u njem u, a duša u živim bićima potječe iz izvanjeg ispa­ rivanja i onoga koje je u njima, a srodna je onoj kozmosa. Usp. B 12. 16. SEXT. adv. math. VII 126 i d. (126). A jer se s druge strane činilo da je čovjek za spoznavanje istine opskrbljen sa dva oruđa — opažanjem (percepcija) i razum om (logos) — Heraklit drži približno jednako kao i prije spom enuti filozofi prirode (Par­ m enid i Empedoklo) da jc od tih opažanje nepouzdano, ali uzima logos kao kriterij istine. No opažanje odbacuje govoreći doslovce: »Oči i uši su loši svjedoci ljudim a ako imaju barbarske duše« [B 107], što je jednako tvrdnji: »Osobina je barbarskih (neobrazova­ nih) duša da vjeruju nerazum nim opažanjima«. (127). Izjavljuje da je logos sudac istine, ali ne bilo koji logos, već onaj zajednički i božanski. A koji je taj, treba ukratko izložiti.

146

PREDSOKRATOVCI

Ovaj naim e filozof prirode prihvaća da je ono što nas okružuje obdareno razum om i sposobnošću mišljenja. (128). A pokazuje to isto m nogo prije H o m e r rekavši: Takav je naime razum u lju d i pozemljara, K a ka v je dan, što otac i ljudi i bogova pošlje.'

I A rhiloh kaže da ljudi tako m isle »kako ih koji dan Z eus vodi« (fr. 68 D). Isto je rečeno i kod E uripida:’ Tko god bio ti kojeg je teško spoznati i vidjeli: Zeus il i prirodna nužda ili razum smrtnika, Tebe u molbi zazvah.

(129). Prem a H eraklitu postajem o sposobni spoznavati kad d i­ sanjem udah n em o taj božanski logos, i u snu nism o svjesni, a u b u d n o m stanju o p et sm o pri svijesti (pri pameti). A jer su u snu pore (putovi) osjetila zatvorene, um koji jc u nam a, odvojen je od priro d n e veze sa svijetom koji nas okružuje. O država sc sam o spoj kroz disanje kao neki korijen i odvojen gubi m oć pam ćenja koju je prije imao. (130). U b u d n o m stanju o p et kroz pore osjetila kao kroz neka vratašca proviri i došavši u vezu sa svijetom , koji nas okružuje, zadobiva o p et m oć mišljenja. K ao što kad se ugljen približi vatri i kroz prom jen u postaje ražaren, a gasi se kad se odvoji, tako i u našim tjelesim a nastanjen dio svijeta, koji nas okružuje, kroz odvajanje postaje gotovo nelogičan, a kroz spoj velikog m noštva pora postaje istovrstan sa svime. (131). H eraklit kaže da je kriterij (m jerilo) istine taj zajednički i božanski logos pom oću kojega postajem o razum ni. O datle je vjerodostojno o n o što se zajednički svima pojavljuje (spoznaje se naim e zajedničkim i božanskim logosom), a ono što se dogada n ekom e sam om e nevjerodostojno je zbog su protnoga uzroka. (132). U početku dakle svoga spisa 0 prirodi tum ačeći na neki način svijet, koji nas okružuje, prije sp o m en u ti čovjek kaže: »Taj logos, koji je vječan, ne razum iju ljudi prije nego što o njem čuju niti nakon što su čuli. I m a da se sve zbiva po to m logosu (za­ konu), slični su neiskusnim a iako se okušavaju u takvim riječim a i djelim a kako ih ja objašnjavam razlučujući svako p rem a njegovoj prirodi i tum ačeći kako stvar stoji. D rugim ljudim a ostaje nepo4. M a re tić , O diseja 18, 1 3 6 — 7. 5. T r o ja n k e 8 8 5 . i d.

HERAKLIT

147

znato što budni čine kao što zaboravljaju ono što u snu čine [B 1], (133). T im je riječim a izrijekom razložio da sve radim o i m i­ slim o kroz učešće u božanskom logosu i malo dalje dodaje: »Stoga treba slijediti zajedničko, tj. o n o što jc zajedničko; ksynos naim e znači zajednički. N o iako je logos zajednički, ipak većina živi kao da ima vlastitu m oć rasuđivanja« [B 2]. A ta m oć rasuđivanja nije ništa drugo nego objašnjenje načina na koji se sve ureduje. Z ato koliko im am o udjela u sjećanju (pam ćenju) na nj (logos), toliko sm o istiniti (govorim o istinu), a ako živimo sam i za sebe, varamo se. (134). Sada naim e i u tom e posve određeno pokazuje da jc zajednički logos kriterij i kaže da su stvari, koje sc zajednički pojavljuju vjerodostojne sam o ako se prosuđuju zajedničkim logosom , a lažne one koje se pojavljuju svakome pojedinačno. VIII 286. I H eraklit izrijekom kaže da čovjek nije razum om obdaren, već sposo.bnost m išljenja im a sam o svijet koji nas okružuje [v. i VII 1271. Po tom e Apoll. Tyan. Ep. 18. H eraklit filozof prirode, rekao je da je čovjek po svojoj prirodi nerazum an [ = H eracl. fr. 133 Byw.l. 17. AET. IV 7, 2 (D. 392). (H eraklit kaže da je duša nepropadljiva). Izlazeći naim e (iz tijela) vraća se u dušu svem ira — u njoj srodno. 18. — V 23 (D. 434). H erak lit i stoici kažu da zrelost kod ljudi započinje oko drugog sedm oljeća kad se počinje kretati sjem ena tekućina. 19- Ifr. 87 — 89 Byw.]. PLUT. def. orac. 11. 415 E. O ni koji zaključuju po zreloj dobi čine (računaju) prem a H erak litu trideset godina generacijom , u kojem vrem en u roditelj predstavlja od sebe rođenog kao onoga koji je sposoban rađati. P hilo fr. H arris (Cambr. 1886) p. 20. Čovjek m ože postati djed o m u tridesetoj godini, tj. m ože biti zreo u dobi od četrnaest godina kad izbacuje sjeme, a osjem enjeno i rođeno poslije godine dana m ože opet u petnaestoj godini rađati biće slično sebi. Usp. C ensorin. 17, 2 (lat.). Ljudsko pokoljenje je najdulje vrijem e ljudskoga života o m e­ đeno rođenjem i snirću. Z ato se čini da su m nogo pogriješili oni koji su trideset godina sm atrali jednim pokoljenjem . Ovo se nai­ m e vrijem e prem a H eraklitu naziva »generacijom«, jer je tijek (krug) života u tom vrem enskom trajanju. A tijekom života zove vrijeme dok se biće vrati od jedne ljudske sjetve (osjemenjivanja)

148

PREDSOKRATOVCI

do druge. — Joh. Lydus de mens. III 14. O datle H eraklit ne zove bez svrhe mjesec generacijom. 20. CH A LCID . c. 251 p. 284, 10 W rob. [vjerojatno iz Pozidonijeva kom entara Platonu Timeju], (lat.). H eraklit pak uz suglasje stoika povezuje naš razum s božanskim razum om , koji vodi i upravlja stvari svijeta i zbog tog nerazdruživog spoja postaje on suznalac odredbe božanskog razuma te, dok duše miruju, uz po­ moć osjetila otkriva budućnost. Odatle biva da im se pojavljuju slike nepoznatih mjesta i utvare živih i m rtvih ljudi. Isti odobrava prim jenu proricanja i kaže da pravednike unaprijed opom inju i poučavaju božanske moći. 21. CLEM. Strom. II 130 (II 184, 6 St.). Kažu da jc Anaksagora iz K lazom ene rekao da je cilj života razmišljanje i sloboda koja iz toga proizlazi, a H eraklit iz Efeza da je to zadovoljstvo. 22. [43 B[. EUDEM. Eth. VII 1, 1235 a 25. I H eraklit prigovara onom e koji je ovo ispjevao: »Tako izm eđu ljudi i bogova nestalo svađa«.5* Ne bi naim e bilo harm onije kad ne bi bilo visokog i niskog tona niti živih bića bez ženskog i muškog koji su suprotni. SIMPL. Cat. 412, 26. dodaje H om erovu stihu — kaže da će sve. stvari nestati. N um en. fr. 16 Thedinga (kod Chalcid. c. 297) (lat.). N um enije hvali H eraklita koji prekorava H om era, koji je poželio propast i pustošenje nesrećama života jer nije opažao da pristaje da se svijet razara kad bi nestala materija koja je izvor nesreća. Usp. Plut. de Iside 48 p. 370. 23. [14 B.l. POLYB. IV 40. Ne bi više bilo prim jereno služiti se pjesnicim a i mitografim a kao svjedocima za nepoznate stvari, a upravo su to naši prethodnici uradili u najviše slučajeva pru­ žajući, prem a Heraklitu, nepouzdane jamce za prijeporne stvari. Usp. B 40, 42, 56, 57, 104.

5.a. H o m e r, Ilija d a 18, 107.

HERAKLIT

B.

149

FRAGM ENTI

HERAKLIT: O PRIRODI

1 [2 Bywaterl. SEXT. adv. math. VII 132 (usp. A 4. 16. B 51). Taj logos," koji postoji uvijek, ne razumiju ljudi niti prije nego što o njem u čuju niti nakon što su čuli. I ma da se sve zbiva po tom logosu (zakonu), slični su neiskusnim a iako se okušavaju u takvim riječima i djelima kako ih ja objašnjavam razlučujući svako prem a njegovoj prirodi i tumačeći kako stvar stoji. D rugim ljudima ostaje nepoznato što budni čine kao što zaboravljaju ono što u snu Čine. 2 [92 ]. SEXT. VII 133. Stoga treba slijediti zajedničko, tj. ono što je zajedničko, ksynos naim e znači zajednički. No iako je logos zajednički, ipak većina živi kao da ima vlastitu moć rasuđivanja. 3 loj. AET. II 21, 4 (D. 351, 20). (O veličini Sunca): Sunce je široko jednu ljudsku stopu. 4 [j. of phil. IX 230]. ALBERTUS M. de veget. VI 401 p. 545. (lat.). Stoga je H eraklit rekao: Kad bi se sreća sastojala u tjelesnim nasladama, nazivali bism o volove sretnim a kad nadu grahoricu za jelo. 5 1130. 1261. ARISTOCRITUS Theosophia 68 (Buresch Klaros st. 118), Orig. c. Cels. VII 62: O ni koji se zločinom kaljaju nastoje se čistiti novom krvlju.’ To je kao ako bi se netko, ušavši u blato, blatom prao. Ako bi ga netko od ljudi opazio gdje tako radi smatrao bi ga ludim. I takvim se božjim kipovima mole kao kad bi netko razgovarao sa zgradama ne imajući pojm a što su bogovi i heroji. 6 [32 I. A RISTOTELES Meteor. B 2. 355 a 13 usp. 68 B 158. Sunce nije sam o kao što H eraklit kaže svaki dan novo, nego jc uvijek stalno novo. 7 [37]. — de sensu 5. 443 a 23: Kad bi sve stvari postale dim, (tada) bism o nosom mogli raspoznavati. 8 [46]. — Eth. Nic. 2. 1155 b 4. Suprotno se sjedinjuje i iz različitoga najljepša harm onija (nastaje) i sve nastaje borbom = B 80. 6 . P re d p o č e tn im rije č im a H e ra k lito v a sp is a v je ro ja tn o s u se n a la z ile o v e rije č i: • H e ra k lit, s in B lo zo n o v , E le ž a n in k a ž e ovo.« 7. K rv lju (u b is tv o m ) o k a lja n čo v je k č is tio s e ta k o d a je s v e ć e n ik n a n je g o v e ru k e lijevao k rv z a k la n e ž iv o tin je .

150

PREDSOKRATOVCI

9 [5l]. — — K 5. 1176 a 7. Drukčije je naim e uživanje konja, psa i čovjeka, i kao što kaže H eraklit magarci bi radije izabrali slamu nego zlato jer je magarcima hrana milija od zlata. 10 l59l. — de m undo 5. 396 b 7. I priroda, m islim , teži ka suprotnom i iz toga stvara sklad, a ne iz jednakoga, kao što je doista sjedinila muški spol sa ženskim , a ne svaki od njih s is­ torodnim , i tako stvorila prvi sklad kroz suprotnost, a ne kroz jednakost. Čini se da to radi i um jetnost oponašajući prirodu. Slikarstvo pomiješa sastojke bijelih i crnih, žutih i crvenih boja i stvori slike skladne s uzorcima. Muzika pomiješa visoke i du­ boke, duge i kratke tonove u različitim glasovima te stvori jednu (jedinstvenu) harm oniju. G ram atika pak pomiješa vokale i konsonante te od njih sastavi potpunu um jetnost. To isto bijaše rečeno i kod mračnoga H eraklita: Veze: cjelina i necjelina, složno i nesložno, skladno i neskladno, i iz Svega Jedno i Sve iz Jednoga. Usp. Platon, Sofist 242 D |A 10. 31 A 29 ]. 11 [55]. [Arist.] de m untlo 6 p. 401 a 8. Divlje i pitom e živo­ tinje, i one koje se hrane u zraku, na zemlji i u vodi, rađaju se, rastu i propadaju pokoravajući se božjim zakonim a: naim e sve što gmiže tjera na pašu udarac (nužnosti), kako kaže Heraklit. 12 [41. 42). ARIUS D ID. ap. Eus. P. E. XV 20 (D. 471, 1). Z enon, kao što i Heraklit, kaže' da je duša isparivanje koje se m ože osjetiti. Želeći naim e pokazati da se uvijek mogu um om spoznati duše koje se isparuju, usporedio ih je s rijekama govoreći tako: onim a koji u iste rijeke ulaze druge i druge vode pritječu, a i duše se iz vlage isparuju(P). lusp. B 49 a 91 i A 6. 15]. 13 [54] A TH EN . V p. 178 F. Prem a H eraklitu potrebno je da obrazovan čovjek ne bude prljav niti čupav niti da se raduje blatu (usp. B 9). CLEM. Strom. 1 2 (II, 4, 3 St.). Svinje uživaju u blatu većma nego u čistoj vodi. [usp. B 37. 68 B 147. Plotin I 6, 6. Aegypt. O strakon 12319 W ilamowitz Beri. Sitz. Ber. 1918, 743, 12[. 14 [ 124. 125]. CLEM. Protr. 22 (p. 16, 24 St.). Kojim a proriče H eraklit Efežanin? Noćnim lutalicama", magima, bahantim a, menadama’ i m istim a.10 Tim a prijeti onim što ih čeka poslije smrti, 8. S u d io n ic i n o ć n o g slavlja D io n iz o v a . 9- B a h a n ti s u što v a te lji B ak h a, a m e n a d e su ž e n e k o je su b u č n o i s tra s tv e n o u d iv lje m b ije s u slav ile isto b o ž a n stv o . 10. P o s v e ć e n i u e le u z in s k e m is te rije k o ji su m o ra li s tro g o č u v a ti ta jn u o b red a .

HERAKLIT

151

tima proriče vatru. Jer je nesveto uvođenje u misterije kako je uobičajeno kod ljudi. 15 l l 2 7 l . ------ 34 (p. 26, 6). Kad ne bi D ionizu radili svečan ophod i pjevali pjesmu spolnom udu (falosu)", postupili bi veoma bestidno. Isti je naim e Had i D ioniz, kojem u u čast mahnitaju i slave lenejsku svetkovinu.'2 16 [26 ]. ĆLEM. Paedag. II 99. Možda će netko ostati sakriven vidljivom svjetlu (Suncu), ali onom što je m isaono je to nem o­ guće, ili kako kaže Heraklit: »Kako bi netko mogao ostati sakriven pred onim što nikad ne zalazi?« 17 [5 ]. —' Strom. II 8 (II, 117, 1 St.). Mnogi naim e, koliki se na takve stvari namjere, ne razum iju ih niti ih znaju kad ih nauče, ali u sebi misle (da ih znaju). 18 [7 ]. — — II 17 (II 121, 24). Ako se netko nada, neće naći nenadano jer še ono ne m ože pronaći i nije pristupačno, lusp. B 27l. 19 [6]. — — II 24 (II 126, 5). H eraklit kaže da su neki ne­ pouzdani navodeći: »Ne znaju slušati ni govoriti.« 20 [86]. — — III 14 (II 201, 23). H eraklit očevidno kori rođenje kad kaže: »Rodivši se hoće da žive, a imaju sm rtne sudbine — ili bolje; da se odmaraju — i ostavljaju djecu odakle opet nastaju sm rtne sudbine.« 21 [64]. CLEM. Strom. III 21 (II 205, 7). Ne naziva i H eraklit rođenje sm rću tam o gdje kaže: »Smrt je koliko budni gledamo, a san koliko spavajući (gledamo)«. 22 fe]. — — IV 4 (II 249, 23). O ni koji traže zlato mnogo zemlje raskopaju, ali malo nađu. 23 [60 ]. — — — 10 (II 252, 25). Im e Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde.'’ 24 [l02]. — — — 16 (II 255, 30). U Aresovu poslu (ratu) poginule časte bogovi i ljudi. 25 [lOll. — — — 50 (II 271, 3). Slavnije sm rti dobivaju veće nagrade. 11. M uški s p o ln i u d (falos), z n a k p lo d n o s ti, n o s ili s u u s v e č a n u o p h o d u u č a st

D ionizu. 12. V in s k a sv e tk o v in a . 13. U te k s tu se n a la z i: ei tauta m č en =

pravdi.

k a d n e b i b ilo ta k v ih stv a ri, tj. s u p r o tn ih

152

PREDSOKRATOVCI

26 [7 7 l.---------- 143 (II 310, 21). Čovjek u noći pali sebi svjetlo kad m u se ugasi vid. Dok živi dotiče se mrtvoga u snu, a budan dotiče se onoga koji spava.14 27 [122]. — — — 146 (II 312, 15). Kad ljudi um ru, čeka ih ono čem u se ne nadaju niti slute. 28 [118], - - V 9 (II 331, 20). (Samo je) m nijenje ono što najpouzdaniji čovjek spoznaje i čuva. No ipak Pravda će zgrabiti graditelje i svjedoke laži. 29 ( l l l bi. — — — 60 (II 366, 11) — prem a B 104 — usp. IV 50 (II 271,17). Plem eniti ljudi izabiru sebi jedno um jesto svega drugoga — vječnu slavu um jesto prolaznih stvari, a svjetina je zasićena baš kao stoka. 30 [20 ]. — — — 105 (II 396, 10) Plut. d. anim . 5 p. 1014 A. Ovaj kozmos (red svijeta), isti za sve, nije učinio nijedan od bogova niti od ljudi, nego bijaše uvijek i jest i bit će vječno živa vatra, koja se po mjeram a (periodički) pali i po m jeram a gasi. 31 [2l]. CLEM. Strom. V 105 (II 396, 13) [prema 30]. A da je naučavao i da je on (kozmos) postao i da je prolazan, pokazuje ono što zatim dolazi: »Promjene vatre: najprije m ore, a od mora polovina zemlja, a druga polovina užareni zrak«. Govori naime da se snagom logosa i boga, koji sve ureduje, vatra pretvara kroz zrak u vlagu kao sjeme za uređenje (svijeta), koju (vlagu) on zove m orem. O datle opet nastaje Zem lja i Nebo i ono što je u njima sadržano. Kako se (svijet) opet obnavlja i ognjem uništava, jasno razlaže ovim riječima: [23l (»Zemlja) kao m ore se razlijeva i odmjeruje se prem a istom logosu (zakonu) kakav bijaše prije nego postade Zemljom.« 32 [65l. — — — 116 (II 404, 1). Jedno, koje jc jedino m udro, neće i hoće da se naziva im enom Zeus. 33 [lio ], — — — Zakon jest i volji jednoga biti poko­ ran.” 34 [3 ]. — — — Iako su čuli, nerazum ni nalikuju gluhima. Posvjedočuje im to poslovica: »Iako su prisutni, ipak su odsut­ ni.« 35 [49]. — — 141 (II 421, 4). Prem a Heraklitu ljudi filozofi moraju biti znalci veoma m nogih stvari. 14. M isao o d g o v a ra fra g m e n tu B 21. 15. K s e n o f o n t, S p o m e n i S o k ra to v i I 2, 43. T a k o tir a n in , k o ji im a v last u d rža v i, n a p iše g r a đ a n im a š to tre b a d a ra d e , i to je z a k o n .

HERAKLIT

153

36 [68]. — — VI 16 (II 435, 25). D ušam a je sm rt postati vodom, a vodi je sm rt postati zemljom . O d zemlje postaje voda, a od vode duša [usp. B 76]. 37 [53l. COLUM ELLA VIII 4 (lat.). Ako vjerujemo H eraklitu Efežaninu koji kaže »da se svinje kupaju u kaljuži, a perad u prahu ili pepelu« [usp. B 13]. 38 [33]. D IO G . I 23 11 A 1 Thales. Prema nekim a čini se da je (Tales) prvi istražio zvijezde. .., a priznaju mu to i H eraklit i Demokrit. 39 [112]. Diog. I 88. U Plijeni se rodio Bijant, Teutam ov sin, čija je glasovitost veća nego od ostalih ljudi -[usp. B 104]. 40 [16]. - IX 1 [vidi A 1, usp. A TH EN XIII 610 B). Mnogoznanje ne uči razum u jer bi naučilo Hezioda i Pitagoru i na­ dalje Ksenofana i Hekateja. 41 [19 ]. — — (nadovezuje se na 40). Jedno je naim e m udrost: spoznavati duhovnu moć koja upravlja sve kroz sve. 42 [119] — — Rekao je da H om er zaslužuje da se iz natjecanja izbacuje i šiba i A rhiloh na isti način [usp. A 22 B 56]. 43 [ 103 ]. — — 2. Obijest treba gasiti više nego požar. 44 [l00] — — Narod treba da se bori za zakon baš kao za utvrdu (grada). 45 [7lJ — — G ranice duše nećeš u hodu naći m akar pregazio svaki put: tako dubok logos ima. 46 11 3 2 ] .----- (Govorio je da je) um išljenost sveta bolest (padavica) (i da se vid vara). 47 [ 4 8 ] ----- 73. Ne sudim o neprom išljeno o najvećim stva­ rima! 48 [66]. ETYM GEN. bios luku je dakle im e život, a djelo (njegovo) smrt. 49 [113] GALEN. de dign. puls. VIII 773 K. [Symmach. Ep. IX 115, Theod. Prodr. Ep. p. 20]. Jedan je za m ene koliko deset tisuća ako je najbolji. 49a [8l[. HERACLIT. Alleg. 24 (prema 62). U iste rijeke i ulazimo i ne ulazimo, jesmo i nism o (usp. B 12). 50 [l]. H IPPO L. Refut. IX 9. H eraklit kaže da je sve djeljivo — nedjeljivo, nastalo — nenastalo, sm rtno — besm rtno, logos — vječnost, otac — sin17, bog — pravednost: »ako poslušate, ne 16. Luk = b io s : b io s — život. 17. P re m a D ie ls u to jc k ršć a n s k i d o d a ta k .

154

PREDSOKRATOVCI

m ene nego logos, m u d ro je priznavati da je sve jedno«, kaže H eraklit. 51 [45, usp. 56l. H IP P O L . IX 9 (prem a B 50). A da svi to ne znaju niti priznaju, ovako nekako prijekorno navodi: »Ne shvaćaju kako se sa sobom slaže ono što je različno: (to je) unatrag okre­ n u ta harm onija kao kod luka i lire« [slijedi B ll. 52 [7 9 ] . ----- Ž ivotni vijek je dijete koje se zabavlja igrajući kocke: kraljevstvo djeteta. 53 [ 4 4 ] .----- Rat je otac svega i svega kralj, jedne je pokazao kao bogove, druge kao ljude, jedne je učinio robovim a, a druge slobodnim a. 54 [ 4 7 ] .----- Nevidljiva harm onija jača je od vidljive. 55 l l 3 ] ----- Ja dajem p re d n o st on o m e što se m ože vidjeti, čuti i spoznati. 56 [47 b il j.] .----- L judi se, kaže, posve varaju u spoznavanju vidljivih stvari jednako kao H o m e r koji je bio m udriji od svih H elena. N jega naim e prevariše dječaci, koji su se trijebili od ušiju, rekavši: »Što sm o vidjeli i uhvatili, to sm o ostavili, a što nism o niti vidjeli niti uhvatili, to nosimo.«'" 57 [35]. — IX 10. Učitelj velikog m noštva je H eziod. Misle da najviše zna on, koji nije poznavao dan i noć. To je naim e jedno (usp. 106). 58 [57, 5 8 ] .----- I dobro i zlo (su jedno). I liječnici zaista, kaže H eraklit, režu, pale i na svaki način jadno m uče bolesnike te još k tom e traže plaću iako ne zaslužuju da je dobiju od bolesnika jer isto čine: i dobro i bolesti.” 59 [50]. H IP P O L IX 10. Putanja (hod) vijka u valjarici ravna i kriva (kruženje oruđa takozvanog vijka u valjarici20 ravno i krivo: obilazi naim e zajedno gore i u krugu) jedna je, kaže, i ista. 60 [69 ] . ----- .P u t prem a gore i prem a dolje je jedan i isti. 18. U le g e n d a r n im H o m e r o v im ž iv o to p is im a u z d r u g o n a la z i s e i a n e g d o ta d a je H o m e r s je d io n a m o r s k o m ž a lu . D o n je g a su d o š li d je č a c i — rib a ri. O n ih je u p ita o im a ju li što . T a d a m u o n i z a g o n e tn o o d g o v o re d a su o s ta v ili š to su u h v a tili, a n o s e k u ć i o n o š to n is u u h v a tili. K a d H o m e r n ije m o g a o s h v a titi z a g o n e tk u , o n i m u to o b ja s n iš e o v a k o o t p r ilik e : lo v ili s m o rib e , a li n is m o n iš ta u h v a tili. T a d a s m o tra ž ili u ši u s v o jim o d ije lim a . U h v a ć e n e s m o u b ili i o s ta v ili, a o n e k o je n is m o u h v a tili, n o s im o u o d ije lu sa s o b o m . H o m e r je n a v o d n o n a k o n to g a u m r o o d Žalosti.

19- Postoji prijed lo g i za lekciju: čin e isto što i bolesti. 20 . S p ra v a za v a lja n je s u k n a (stu p a ).

HERAKLIT

155

61 [52 ] . ----- M ore: voda najčistija i najprljavija: ribam a pitka i spasonosna, a ljudim a nepitka i pogubna. 62 [ 6 7 ] .----- B esm rtni — sm rtn i, sm rtn i — besm rtni, život ovih je sm rt onih, a život o nih sm rt ovih. 63 [ 1 2 3 ] .----- Govori i o uskrsenju mesa, toga vidljivog u kojem sm o rođeni, i zna da je bog uzrok toga uskrsenja govoreći tako: »Pred njim , koji je tam o, ustaju i postaju b u d n i čuvari živih i m rtv ih .'' A govori i da nastaje sagorijevanje kozm osa i svega što je u njem u kroz vatru tum ačeći ovako: 64. Svem irom upravlja g ro m ,2' tj. ravna njim e. Pod grom om podrazum ijeva, vječnu vatru. A drži i da je ta vatra razum om obdarena i uzrok je upravljanja svem irom , 65. a naziva je oskudicom i sitošću. O skudica je po njem u uređenje (svijeta), a sagorijevanje sitost. 66. K ad naim e dođe vatra, sve će, kaže, rastaviti (suditi) i p o ­ grabiti. 67 [ 3 6 ] .----- Bog je: dan — noć, zim a — ljeto, rat — m ir, sitost — glad (sve suprotnosti. Ovaj um ) m ijenja se baš kao (vatra) kad se m iješa s m irodijam a, a dobiva im e po m irisu svake p o ­ jedine. 67a [ol. H IS D O S U S Scholasticus ad Chalcid. Plat. T im . (cod. Pariš. 1. 8624 s. XII f. 2 (lat). Tako životna toplina, koja izlazi iz sunca, svem u živom e daje život. Slažući se s tom tvrdnjom , H eraklit daje za dušu izvanrednu sličnost s paukom , a za tijelo s paukovom m režom . Kaže naim e: »Kao što pauk, stojeći usred m reže, osjeti čim m uha raskine neku njegovu nit, te stoga brzo onam o juri kao da ga boli raskinuta nit, tako i čovječja duša, ako je neki dio tijela povrijeđen, brzo on am o žuri kao da ne m ože podnijeti povredu tijela s kojim je čvrsto i skladno spojena.« 68 [ 129 I IAMBL. de myst. I 11. I zato je H eraklit s pravom njih (tj. m isterijske obrede) nazvao lijekovima koji će liječiti zla i ozdravljati duše od nesreća stečenih pri rođenju. 69 [1 2 8 ] .----- V 15. R azlikujem dakle dvije vrste žrtava: one od p o tpuno očišćenih ljudi, što se kod pojedinaca rijetko kada m ože dogoditi, kako kaže H eraklit, ili od m alog broja ljudi koje sc lako m ože nabrojiti. D ruge su žrtve m aterijalne itd. 2 1 . T j. h e ro ji, v id i i B 5 , 2 4 , 5 3 , 6 2 , 9 6 . i A 9. O h e ro jim a — č u v a rim a u s p . i H e z io d , P oslovi i d a n i, st. 1 2 2 . i d . i 2 5 2 . i d. 22 . Z e u s o v o o ru ž je .

156

PREDSOKRATOVCI

70 [79 bilj.J. — de anim a Stob. Ecl. II 1 16. K oliko bolje doista H eraklit drži da su ljudska m išljenja dječje igračke.*’ 71 [73 bilj.]. MARC. A N T O N . IV 46 (prem a 76). T reba misliti i na onog (čovjeka), koji zaboravlja kam o vodi p u t.’4 72 [ 9 3 ] .----- Ne treba raditi i govoriti kao oni koji spavaju. Č ini se naim e da i tada radim o i govorim o. 74 [97 b i l j . ] .----- Ne treba postupati kao djeca roditelja, tj. naprosto: kako sm o to preuzeli. 75 190]. MARC. A N T O N . VI 42. M islim da H erak lit kaže da su i oni, koji spavaju, radnici i suradnici onoga što se zbiva u kozm osu. 76 [25 ]. MAXIM. TYR. XII 4 p. 489 [prem a B 60. 62]. Vatra živi od sm rti zem lje, zrak živi od sm rti vatre, voda živi od sm rti zraka, a zem lja (od sm rti) vode. Plut. de E 18. 392 c: S m rt vatre je rođenje zraku, a sm rt zraka rođenje vodi (usp. de p rim o frig. 10. 949 A). Mare. IV 46 (ispred B 71): D a sm rt zem lje postaje voda, sm rt vode postaje zrak, a (smrt) zraka vatra i obratno. 77 [72]. N U M EN . fr. 35 T hedinga (kod Porphyr. antr. nym ph. 10): O datle i H eraklit kaže da je dušam a radost ili sm rt da budu vlažne, a radost je njim a prijelaz u život. A drugdje kaže da mi živim o njihovu sm rt, a one žive našu sm rt ]B 6 2 ]. 78 [96 ]. O RIG . c. Cels. VI 12 (II 82, 23 K oetschau) [kao 79. 80 iz Celza]: Ljudsko biće nem a m oć spoznaje, a božansko ima. 79 [ 9 7 ] .----- prem a 78. Čovjek je djetinjast pred božanstvom kao što je i dijete pred čovjekom . 80 [6 2 ] . ----- VI 42 (II 111, 11 K oetschau). A treba znati da je rat sveopća pojava, da je pravda borba i da sve nastaje kroz borbu i po nuždi. 81 [usp. 138]. P H IL O D E M . Rhet. I c 57. 62 S. 351. 354 Sudh. [iz Stoika Diogena]. G ovornički uvod sva pravila na to usm jerava te je prem a H eraklitu (Pitagora) voda lažljivaca. SC H O L . in Eur. Hec. 131: Lažima nazivahu govorničke vještine i drugi i Tim ej pišući tako iFH G IV p. 640 bi: »Stoga se čini da nije Pitagora pronalazač pravih laži niti od H eraklita optuživan, nego da je sam H eraklit onaj koji se razmeće.« 23 . U sp . fr. 52 , 79. 24 . U s p . fr. 117.

HERAKLIT

15 7

82 I99J. PLATO H ipp. m aior 289 A. Najljepši m ajm un ružan je u poređenju s ljudskim rodom . 83 l9 8 l .----- B: N ajm udriji čovjek pokazat će se napram a bogu kao m ajm un, i u m udrosti i u ljepoti i u svem u ostalom . 84a [83]. P L O T IN E nn. IV 8, 1. M ijenjajući se odm ara se.” 84b t82l. — N apor je trpjeti iste i pokoravati im se.26 85 [105]. PLUT. Coriol. 22. Teško je boriti se s požudom jer što hoće kupuje na štetu duše. 86 [ l l 6 l . ----- 38. P rem a H eraklitu velik dio božanskoga zbog nevjerovanja izm iče pa se ne spoznaje. 87 [l 17]. — de aud. 7 p. 41 A. G lup čovjek se obično pri svakoj riječi (logos) u k o č i'o d straha. 88 [78l. — cons. ad A poll. 10 p. 106 E. Jed n o isto je u nam a: živo i m rtvo, budno i spavajuće, m lado i staro. Je r to, prom ijenivši se, jest ono, i ono opet prom ijenivši se, jest to [usp. Sext. P.H. III 230]. 89 [95]. — de superst. H eraklit kaže da budni imaju jedan i zajednički svijet, a da se svaki pojedini od onih, koji spavaju, okreće u svoj. 90 [22 ]. — de E 8 p. 388 E. Sve je zam jena za vatru i vatra za sve baš kao roba za zlato i zlato za robu. 91 [41. 4 o l . ----- 18 p. 392 B. P rem a H eraklitu nije m oguće ući dvaput u istu rijeku [usp. Plat. Cratyl. 402 A 22 A 6. A rist. Metaph. 5. 1010 a 12 c 65, 4. — 22 B 12. 49 a] niti dvaput dotaći se (iste) sm rtn e supstancije s obzirom na njezinu kakvoću, već se ona silovitošću i brzinom preobrazbe raspršuje i o p et skuplja (i štoviše, niti o p et niti kasnije, nego zajedno se 'drži i nestaje) i približava se i udaljuje se. 92 [ 12 ]. PLUT. de Pyth or. 6 p. 397 A. Z ar ne vidiš . . . , koliku dražest imaju Sapfine pjesm e koje ushićuju i opčinjaju slušaoce? A Sibila,26* prem a H eraklitu, govoreći u zbuđenim ustim a nenasm ijano, nekićeno i bez dražesti bogom opčinjena p rodire gla­ som kroz tisuće godina. 93 [ l l ] . ----- 21 p. 404 D. G ospodar,27 čije je proročište u Delfima, niti govori niti skriva nego nagovještava. 25. Č ista etersk a vatra u tijelu (duša).

26. P rem a D ielsu to su ele m e n ti od k ojih je slo že n o tijelo. 26 a . G la s o v ita p r o r o č ic a i s v c ć e n ic a A p o lo n o v a . B o ra v ila jc u s p ilji b liz u g r a d a K u m e n e d a le k o o d N a p u lja . 27. A p o lo n , b o g p r o ric a n ja , p je v a n ja i s tre la š tv a .

158

PREDSOKRATOVCI

94 [2 9 ]. — de exil. 11 p. 604 A. Helije'* neće prekoračiti svoje m jere, inače će ga pronaći Erinije,25 pom oćnice Pravde. 95 [l08l. — Sympos. III pr. 1 p. 644 F. N eznanje je bolje sakrivati, ali je teško u raspuštenosti i pri vinu. Stob. Flor. I 175. Sakrivati neznanje je bolje nego ga javno izn o siti.'0 96 ( 8 5 ] .----- IV 4, 3 p. 669 A. Leševe bi trebalo izbaciti prije nego đubre. 97 [115]. — an seni resp. 7 p. 787 C. Psi laju na one koje ne poznaju. 98 [38l. — fac. lun. 28 p. 943 E. D uše udišu m irise u H a­ du. 99 [3l]. — aqu. et ign. com p. 7 p. 957 A, usp. de fort. 3 p. 98 C. Da nem a sunca, bila bi noć što se ostalih zvijezda tiče. 100 [34l. — Q u. Plat. 8, 4 p. 1007 D. Prem a H eraklitu . . . periodična kretanja sunce kao poglavar i stražar određuje i uprav­ lja i pokazuje i čini prom jene, i godišnja doba koja sve donose. 101 [sol. — adv. C olot. 20 1118 C. Ja sam istražio samoga sebe. 101a 115]. POLYB. X II 27. Mi po prirodi im am o kao neka dva organa, kojim a sve saznajem o i ispitujem o, sluh i vid, a prem a H eraklitu vid je podosta pouzdaniji: »Oči su točniji svjedoci nego uši.« 102 [611. PO R PH Y R . k II. 4, 4 [I 69 , 6 Schr.l. Bogu je sve lijepo, dobro i pravedno, a ljudi jedno drže pravednim , a drugo nepra­ vednim . 103 l70l. PO R PH Y R . k II. 14, 200 Ii 190 Schr.l. Na obodu kruga zajednički su početak i svršetak. 104 [ l i l a ] . PROCL. in Alc. I p. 525, 21 (1864). Kakav je njihov um ili razum ? N arodnim pjevačim a vjeruju, a učitelj im je svjetina jer ne znaju da »mnogi su loši, a m alo njih dobri« [usp. Bijant 10 173 al 6], 105 [119 .bilj.l. SC H O L. H O M . A T k 18, 251: (H ek to r je imao druga (tj. Pulidam ant), u istoj se rodiše noći). H eraklit po tom e drži da je H o m er bio astrolog i po on o m e gdje kaže: »A sm rti, m islim , nijedan od ljudi utekao nije.«’1 28 . S u n c e i b o g s u n c a . 29. B o ž ic e o s v e te , č u v a ric e v je č n o g m o r a ln o g red a . 30 . G o m p e r z p o v e z u je fr. 9 5 . i 109. 31. I lija d a 6, 4 8 8 .

HERAKLIT

159

106 [l20], PLUT. Čamili. 19. O danim a sm o drugdje raspravili treba li neke držati n esretn im a ili je H eraklit s pravom prekorio Hezioda, koji jedne drži sretnim a, a druge n esretn im a,1' kao oso­ bu koja ne zna da je priroda svakog dana jedna, a drugdje je sam sa sobom u neprilici lusp. B 40, 57]. Seneca Ep. 12, 7. Jedan je dan jednak svakome. 1 0 7 [4]. SEXT. EMP. V II 126. Oči i uši su loši svjedoci ljudim a ako im aju barbarske duše [B 101 a]. 108 [l8l. STOB. Flor. I 174 H ense. H eraklitova izreka: O d kolikih sam čuo učenja (logose), nijedan nije došao do toga da bi spoznavao da je m u d ro st od svega odvojena. 109 [ 108] = B 95. 110 [104 a ] . ----- 176. Ljudim a nije bolje da im biva sve što žele [usp. B 85l. 111 [104 b ] , ----- 177. Bolest učini zdravlje u g odnim i dobrim , glad — sitost, u m o r — odm or. 112 [107]. STOB. Flor. I 178. R azborito m isliti je najveća vrlina, a m udrost je istinu govoriti i raditi prem a prirodi slušajući je. 1 1 3 1911 - ----- 179- Razum je svima zajednički. 114 191 b ] , ----- 179. O n i koji s razum om govore, treba da se pokazuju jakima u o n o m e što je svima zajedničko baš kao država'i.i zakonu i m nogo jačim a, jer sve ljudske zakone hrani jedan božanski. Ovaj je naim e toliko m oćan koliko hoće i dovo­ ljan je svim a i nadm ašuje (sve). 115 t o ] ----- 180a: D uši je svojstven logos koji sam sebe uve­ ćava. 116 [ l 0 6 ] , ----- V 6. Svim ljudim a dano je da spoznaju sami sebe i da budu razum ni. 117 [7 3 ].----- 7. K ad je čovjek pijan, vodi ga nedoraslo m om če, a on tetura ne osjećajući kam o hoda jer im a vlažnu dušu.” 1 1 8 [74 —7 6 ] .----- . Suhi je sjaj najm udrija i najbolja duša. Suha duša je najm udrija i najbolja. 119 [ l 2 l l . ----- IV 40, 23. H eraklit kaže da je karakter čovjeku sudbina (daimon). 120 [30]. STRABO I 6 p. 3. A H eraklit bolje i više hom erski isto tako um jesto sjever govori Veliki M edvjed: »Granice zore i večeri su Veliki M edvjed i nasu p ro t V elikom M edvjedu granica 32 . H e z io d , P o slo vi i d a n i 7 6 5 . i d. 33. V id i i B 118, 3 6 , 7 1 , 77.

160

PREDSOKRATOVCI

vedrog Zeusa."1 Sjevernjača je naime granica zapada i istoka, a ne Veliki Medvjed. 121 [ll4 ]. STRABO XIV 25 p. 642. Diog IX 2. D obro bi učinili Efežani da se svi odrasli redom objese i nedoraslim a ostave grad, koji H erm odora, svoga najboljeg čovjeka, protjeraše govoreći: »Neka niti jedan od nas ne bude najbolji, inače neka bude najbolji drugdje i m eđu drugima.« 122 [9 ]. SUID. s.v. anhibatein i amfisbatem: anhibasien — pri­ bližavanje — Heraklit. 123 [loj. THEM IST. Or. 5 p. 69. Prema H eraklitu priroda voli sakrivati se. 124 [46 bilj.]. T H E O PH R . Metaphys. 15 p. 7 a 10 Usen. Be­ sm isleno bi se činilo i ono ako bi čitavo nebo i svaki pojedini od njegovih dijelova bio posve u redu, i razumu, i oblicima, i snagama, i u ophodnjam a, a u počelima ništa takvo (ne bi bilo), nego je, kaže H eraklit, najljepši sistem svijeta (kozmosa) kao hrpa nasum ce nabacanog smeća.” 125 [84]. — de vertig. 9. I miješano p iće'6 rastavlja se ako se ne mućka. 125a [0 ]. TZETZES ad A ristoph. Plut. 88. Bogatstvo čini sli­ jepim kao sukrivca ne u vrlini nego u pokvarenosti. Odatle i H eraklit Efežanin želeći Efežanima zlo, a ne dobro, reče: »Ne ostavilo vas bogatstvo, Efežani, da bi se razotkrila vaša pokvarenost.« 126 [39]. — schol. ad excg. II. p. 126 H erm . H ladno se zagri­ java, toplo se hladi, vlažno se suši, suho se ovlažuje. SUMNJIVI I APOKRIFNI FRAGMENTI

126a [0 ]. ANATOL de đecade p. 36 Heiberg (A nnales d ’bistoire. Congres de Pariš 1901. 5. section). Po zakonu vrem ena sedmodnevni period sastavlja se po Mjesecu,” a razdjeljuje se kod Med­ vjeda, zviježđa neprolaznog sjećanja. 34. P re m a o b ja š n je n ju K ra n z a isto k i z a p ad o d ije lje n i s u c rto m k o ja sp aja sjev ern ja č u s d n e v n o m n a jv iš o m to č k o m S u n č e v a p u ta , a n ju H e lije (Z e u s a ith rio s = v e d ri Z e u s ) n e s m ije p re k o ra č iti. U sp . B 9 4 . i H o m e r, Ilijad a 18, 4 87. 35. T a k o izg le d a k o z m o s s v im a o n im a koji n e p o z n a ju logos. 36. M je ša v in a o d je č m e n e k r u p e , k o z je g s ira i vina. 37. O d n o s i se n a s e d a m m je s e č e v ih faza.

HERAKLIT

161

126b lo]. ANONYM . IN PLAT. Theaet. [Beri. Klassikert. 2] 71, 12 k p. 152 E. Epiharm o, drug pitagorovcima, drugo je nešto neobično smislio, tj. tvrdnju o onom e što se povećava. Izlaže naime prem a Heraklitovu (mišljenju): »Uvijek se jedno ovako, a drugo onako povećava s obzirom na ono u čem u zaostaje.« Ako doista ništa ne prestaje teći i mijenjati oblik, onda sup­ stancije neprestanim tokom postaju svaki put drukčije.” 127 [ol. A RISTOCRITUS Theos. 69 prem a B5. Isti (sc. H era­ klit) reče Egipćanima: »Ako bogovi postoje, zašto ih oplakujete? A ako ih oplakujete, ne sm atrajte ih više bogovima.« 128 [ol. — 74. Da je Heraklit, videći H elene gdje daju darove bogovima, rekao: »Mole se kipovima bogova, koji ne čuju, kao da mogu čuti, koji ne daju kao što ne mogu ni tražiti.« 129 [l7l. DIOG. VIII 6. Pitagora, Mnezarhov sin, od svih se ljudi najviše pozabavio istraživanjem i, pošto si je izabrao te spise, stvorio je svoju m udrost: m nogoznanje, zlo umijeće.” 130 [ol. G N O M OLO G. Monac. Lat. I 19 (Caecil, Balb. cd W olflin p. 18) H eraklit je rekao: »Ne dolikuje biti tako šaljiv da sam postaneš smiješan.« 131 ll34l. — Pariš. ed. Sternbach n.209. H eraklit govoraše da je um išljenost zapreka napretku. 132 [0 ]. — Vatic. 743 n. 312 Sternb.: Počasti zarobljuju bogove i ljude. 133 [0 ] . ----- _ 313. Zli ljudi su protivnici istinoljubivih. 134 [ 1 3 5 ] .----- 314. Obrazovanje je drugo sunce obrazovani­ ma. 135 [1 3 7 ]----- 415. Govoraše da je najkraći p ut do slave postati dobar. 136 [ol. SCHOL. EPICTET. Bodi. p. LXXI Schenkl. Heraklitova tvrdnja: duše u boju poginulih čistije su nego u bolestima (podleglih). 137 [63]. STOB. Ecl. I 5, 15 p. 78, 11 (prema Aet. I 27 1 s. A 8). Piše pak: postoje svakako usudom određene stvari. 138 [0 ]. COD . PARIŠ. 1630 s. XIV f 191r Heraklita filozofa 0 životu. Kakav si je tko životni p ut utro itd. A nth. Pal. IX 359. Stob. IV 34, 57 = Posidipp. Ep. 21 p. 79 Schott. 38. Č ita n je i re k o n s tru k c ija c ije lo g te k s ta p o s v e je n e s ig u rn a . 39. U sp . B 81.

162

PREDSOKRATOVCI

139 [Ol: CATAL. C O D D . A STRO L. G RA EC. IV 32 VII 106. H eraklita filozofa (0 porijeklu zvijezda): Jer kažu neki za porijeklo da zvijezde jesu . . . . . . dok hoće onaj koji ga (kozm os) je stvorio.40. C. IMITACIJA 1.

H IP P O C R A T E S de victu I 5 — 24 [VI 476 i d. Littre]

(5) A teče sve i božansko i ljudsko gore-dolje naizm jence: dan i noć najvećm a i najm anje, kao M jesec najvećm a i najm anje, put vatre i vode, (tako) Sunce najdalje i najkraće. Sve je isto i nije isto: svjetlo Z eusu, m rak H adu. Ide ono ovam o i to onam o, u svako vrijem e, na svakom m jestu pribavljajući sebi ono od ovoga i to o p et od onoga. I ono što rade ne znaju, a što ne rade misle da znaju; i ono što vide n e spoznaju, ali ipak im sve biva kroz božansku n uždu i ono što hoće i ono što neće. A pošto ide ono ovamo, a to onam o, m iješa se jedno s drugim te svatko više i m anje ispunja određen dio života. Propast svima je uzajam na, i to većem u od m anjega i m anjem u od većega te raste veći od m anjega i m anji od većega. (6) D uša uređuje sve ostalo, i dušu kao i tijelo čovjeka. Ulaze u čovjeka dijelovi dijelova, cjeline cjelina, koje im aju sastavak vatre i vode, jedno da uzm u a drugo da daju. I ono što uzim a čini m anjim , a što daje većim . Ljudi pile drvo: jedan vuče, drugi gura, a čine jedno te isto, m anje čineći više čine. Takva je ljudska1 priroda: jedno gura, a drugo vuče, jedno daje, a drugo uzim a, kojem u daje, toliko je više, a od kojega uzim a, toliko je manje. Svatko čuva svoje m jesto (red, položaj) i ono što ide na manje odjeljuje se na m anje m jesto, a ono što putuje na veće pom iješano m ijenja se u veći položaj. A tuđe i što nije istovrsno gura se iz tuđega mjesta. Svaka duša, imajući više i m anje dijelova, obilazi svoje dijelove, a sama nije potreb n a niti dodavanja niti oduzim a­ nja dijelova, a za povećavanje svojstava i sm anjivanje, iako bez m jesta, svako pojedino postizava na što krene i p rim a ono što naleti. N e m ože naim e ono što nije istovrsno ostajati na n ep ri­ m jernim m jestim a. N esložno naim e luta, a ono m eđusobno slož­ no zna čem u pristaje. Pristaje pak korisno korisnom , a škodljivo ratuje i bori se i različno je jedno od drugoga. Z b o g toga čovječja 40. A strološki falsifikat.

HERAKLIT

163

dušn raste u čovjeku i ni u čem u drugom e. Isto tako kod ostalih velikih živih stvorenja ona koja su različna silom se odvajaju. (7) M imoići ću ono o ostalim životinjam a, a izložit ću o čov­ jeku. U čovjeka ulazi duša koja ima m ješavinu vatre i vode, a dio ljudskoga tijela. (A to i žensko i m uško m nogo toga i svakojako hrani se i raste hranom kojom i čovjek). A n užno jc da sve što ulazi im a dijelove. O d čega naim e ispočetka ne bi bilo dijela, ne l)i moglo rasti niti ako bi prilazilo m nogo niti malo hrane, jer nem a ono što pospješuje rast. Imajući sve, svako na svom e m jestu raste jer prilazi hrana od suhe vode i vlažne vatre te ono iznutra silom tjera ono izvana. Kao što tesari pile drvo: jedan vuče, a drugi gura te jedno te isto čine. O n o što jc dolje p ritisn u to gore Ide, Ne bi naim e htjelo protiv pravila ići dolje, a ako sc silom tjera, posve će prom ašiti (H) Toliko vrem ena svnko pojedino Ima isti red dok m jesto ne prim a više i nem a dovoljnu hranu koliko je najdulje m oguće, /a t im u zam jenu ide na veće m jesto, m uško i žensko, natjerano im IMI način ml ttllc i nužde. A koje prije ispuni određen usud, tn m prije odjeljuje a k tom e i sastavlja jer svako se pojedino iiaipnjr odjeljuje i l< tom e i sastavlja. O n o koje zam ijeni m jesto i postigiii pravu harm oniju, koja im a tri sklada, kvartu, kvintu, ■ildad kTo/ sve žice (oktavu), živi i raste po istim načelim a kao i prije No ako ne postigne h arm oniju i nisu usklađeni duboki s visokim tonovim a u prvom skladu ili u drugom ili u o n o m kroz sve žice, svaki je ton uzaludan ako je izostao jedan, jer se ne bi m oglo slagati nego m ijenja iz većega u m anje prije o d ređena reda. Z ato ne znaju što čine. (9) Z ašto nastaje svako pojedino od m uškoga i ženskoga, obja­ snit ću u daljnjem razlaganju (gl. 27. i d.). Koje od toga slučajno naiđe i postigne harm oniju, vatra pokreće ono što je vlažno, a p okrenuto se rasplamsava i dovodi sebi hranu od one hrane i zračne struje koja u ženu ulazi. I isprva posvuda je jednako dok je još slabo (nježno), a od kretanja i vatre suši se i postaje čvrstim . Pošto je postalo čvrstim svuda naokolo i vatra u n u tra zatvorena ne m ože više dovoditi dovoljnu h ran u niti je zračna struja po ­ tiskuje zbog gustoće om otača, troši u n u tra p risu tn u vlagu. A u skupljenom ono što je po prirodi čvrsto i suho ne troši se vatrom za hranu, nego to nadvlada i zgušnjava se pošto je izostala vlaga, a to ima naziv kosti i žile. A vatra koja se kreće iz pom iješane vlage uređuje po prirodi tijelo zbog te nužde: kroz tvrdo i suho

164

PREDSOKRATOVCI

ne m ože si stvarati trajne prolaze, zbog toga n em a hrane, ali može kroz vlažno i m ekano. To je naim e njoj hrana. N o nalazi se i u tom e suhoća koju vatra ne troši, pa se to m eđusobno sjedinjuje. Vatra pak zatvorena u dubokoj unutrašnjosti je i najjača te si je stvorila najveći prolaz. Najveća je naim e vlaga ondje gdje je šup­ ljina (trbušna). O datle je ispala van, jer ne im ađaše hrane, te je stvorila prolaze zračne struje i dovod i o tprem anje hrane. No zatvorena u ostalo tijelo stvorila je tri kretanja. O n o što bijaše od vatre najvlažnije, na tim m jestim a, nazivaju se šuplje žile koje vode jedne k drugim a i vode u n utra i napolje, a prem a sredini toga skupljen preostatak vode postaje krut, što se naziva meso. (10) Je d n o m riječju vatra je sam a sebi u tijelu sve uredila na način, tj. s obzirom na podražavanje svem ira, m aleno prem a ve­ likom i veliko prem a m alenom . Najveću šupljinu dala je suhoj i vlažnoj vodi kao skladište svima i uzela je od svih, snagu mora, hraniteljicu korisnih životinja, a propast škodljivih. A što se tiče toga spajanja vode, hladnog i vlažnog i prolaza zračne struje hlad­ nog i toplog uzela je p rim jer zem lje koja m ijenja sve ono što k tom e pro d re te trošeći jedno, a povećavajući drugo, stvorila je raspršanje plitke vode i zagušljive vatre, sakrivenog i vidljivog, od skupljenog odvajanje, u kojem će brzo doći na vidjelo svako po­ jedino po od ređ en o m usudu. U tom e vatra je stvorila tri perio­ dična kretanja koja vode jedna drugim a i u n utra i napolje: jedna k šupljinam a vlaga, snagu Mjeseca, druga k vanjskom krugu, koji okružuje greben, snagu zvijezda, i srednja koja vode u n u tra i van (k drugim a, snagu Sunca), najtoplija i najjača vatra, koja svime vlada, kroz svako pojedino prolazi i prem a prirodi ne smije sc dirati niti vodom niti doticanjem . U njoj (Suncu) je duša, um, razboritost, kretanje, rašćenje, sm anjivanje, pom irenje, san, buđe­ nje. O na svime kroz sve upravlja i to i ono nikada ne m irujući. (11) Ljudi ne znaju po o n o m e što jc poznato prosuđivati ne­ poznato. Ne spoznaju naim e jer se služe um ijećim a sličnim ljud­ skoj prirodi. Božanski um naučio ih je oponašanju njihovih djela (bogova) te iako znaju što čine ne spoznaju što oponašaju. Sve jednako naim e je nejednako, i sve korisno nekorisno, sve razloženo nerazloženo, prom išljeno neprom išljeno, su p ro tan o k ret sva­ kog pojedinog slaže se. Z akon i priroda, kojim a sve sebi pribav­ ljamo, ne slažu se s o nim što se slaže. Ljudi sam i sebi postaviše zakon ne znajući s obzirom za što postaviše, a p rirodu svega bogovi urediše. O n o doista što ljudi rasporediše, nikada nije isto

HERAKLIT

165

nn isti način niti pravo niti nepravo, a što bogovi rasporediše, uvijek je pravo i ono što je pravo i što nije pravo. T oliko se to razlikuje. (12) O bjasnit ću poznate ljudske vještine koje su jednake p o ­ znatim i nepoznatim iskustvim a, kao npr. gatarska vještina (m anlika). Pom oću poznatog spoznaje nepoznato i pom oću n epozna­ to/’ poznato, i po onom što jest budućnost, i po m rtvom živo, i po nerazum nom znaju, i to onaj koji zna uvijek ispravno, a onaj koji ne zna svaki put drukčije. U tom e oponaša prirodu i život čovjeka. M uškarac združivši sc sa ženom učini dijete; po pozna­ tom spoznaje nepoznato jer (jc bio sudionik). Tako će m isao čovjeka biti nepoznata upoznavajući poznalo. O d dječaka prelazi u muža, po onom e Što jest spoznaje ono Sto će biti. Nije isto mrtav živom e, po m rtvom e poznaje /ivo. N erazum an jc žcludac. Po njem u đoznnjcm n du žeđa ili osjeća glad. Ista su iskustva muniii'ltc vještine i ljudske prirode, jednim a spoznaju uvijek pra­ vu. u drugim a i h spoznaju luvijekl svaki put drukčije. (I t) rZ eljr/tio oruđe "I vještinam a željezo tope u vatri prisilja­ vaju! i valni /lučnom strujom , oduzim aju određenu hranu, a udamjii /i.i i sabijaju učinivši ga tanjim , a h ranom druge vode postaje čvisio l'.lo doživljava čovjek sa strane učitelja. V atra oduzim a određenu hranu prisiljavana zračnom strujom . U dara se (željezo), gnječi sc i čisti postajući tanjim . D ovođenjem od drugud vode postaje čvrstim . (14) I suknari to rade: gaze nogam a, udaraju, vuku: oštećujući jačim čine, a režući suvišne dijelove i tkajući ljepšim čine. Isto doživljava i čovjek. (1.5) Postolari razrezuju cjeline na dijelove i dijelove čine cje­ li nama. Režući i probadajući p robušeno čitavim čine. I čovjeku se isto događa. O d cjelina rastavljaju se dijelovi i iz sjedinjenih dijelova cjelina nastaje. Liječnici probadajući i režući ozdravljuju oštećeno. I to je dužnost liječničke vještine: bolesno uklanjati i, uklanjajući ono od čega se osjeća bol, zdravim činiti. Priroda sama od sebe isto um ije — onaj koji leži trudi se da ozdravi (ustane), a onaj koji je uzbuđen trudi se da se sm iri. I m nogo takvoga m ože priroda liječničke vještine. 4 1 . L e k c iju s id e r u o r g a n a m o ž d a b i b ilo b o lje z a m ije n iti W iI a m o w itz e v o m s id e r u e rg a ta i = m e ta ls k i ra d n ic i.

166

PREDSOKRATOVCI

(16) Kad tesari pile, jedan gura, a drugi vuče te na oba načina čine isto [npr. buše: jedan vuče, a drugi gura] dok pritišću, jedno gore ide, a drugo dolje. Manje čineći više čine. O ponašaju ljudsku prirodu. Zračna struja jedno vuče, a drugo gura, isto čini na oba načina. Jed n o biva dolje pritiskano, a drugo gore ide. Od jedne duše, kad se razdjeljuje, (biva) više njih i m anje i veće i slabi­ je(17) Građevinari od »raznovrsnoga pristalo izrađuju: suho ovlažujući, a vlažno sušeći, cjeline rastavljajući, a rastavljeno sastavlja­ jući. Da to nije tako, ne bi moglo biti kako treba. Oponašaju život čovjeka: suho ovlažujući, a vlažno sušeći, cjeline rastavljaju, a ra­ stavljeno sastavljaju. Sve to kao raznovrsno sjedinjuje se. (18) Treba ponajprije da nastane muzička sprava na kojoj će pokazati što želi. H arm onični spojevi od istoga nisu isti, npr. od visokog i od dubokog, naoko sličnih, a glasom nesličnih. O no što je najrazličnije najvećma se slaže, a ono što je veoma malo različno slaže se najmanje. A ko bi netko učinio sve istovrsno, ne bi bilo više uživanja. Najveće i najrazličnije prom jene najvećma vesele. K uhari priprem aju ljudim a sm ok (varivo), hranu i piće čovjeku, spajanjem svakojakih istovrsnih i raznovrsnih stvari, od istoga nije isto. Ako bi učinili sve istovrsno, ne bi bilo uživanje. A ne bi bilo zgodno niti ako bi sve sjedinili u jednom e. U muzici udaraju se žice (instrumenta) gore i dolje. Jezik oponaša muziku tim e što razlikuje slatko i gorko kod onoga na što se namjeri, zatim neskladno i skladno. A udara se i gore i dolje te nije pravo one gore dolje udarati niti one dolje gore. K ad je jezik dobro udešen s glazbenim skladom, uživanje je, a kad je neskladan, tuga. (19) Kožari natežu, taru, češljaju i ispiru. Isto je i kod postupka s djecom . Pletači idući u krugu pletu, od početka na početak završavaju. Isto je i s kruženjem u tijelu, odakle započinje na tome završava. (20) Zlato obrađuju: udaraju, čiste, tope, a sastavlja se na blagoj a ne na jakoj vatri. Kad ga izrade, upotrebljavaju ga za sve. Čovjek žito čisti, melje i prženo upotrebljava. Jakom vatrom u tijelu ne sastavlja se, nego blagom. (21) Kipari oponašaju tijelo [osim dušel — ali ga ne čine da im a m oć spoznanja — od vode i zemlje, vlažno sušeći i suho ovlažujući. Oduzim aju od onoga gdje pretiče i pridodaju onome gdje nedostaje povećavajući od najmanjeg do najvećeg. Isto do-

HERAKLIT

167

>.ivljava i čovjek. Raste od najm anjeg do najvećeg oduzimajući od suviška i dodajući onom e kojem u nedostaje, ovlažujući suho i vlažno osušujući. (22) Lončari okreću kotač i niti naprijed niti natrag ne ide na ohn načina, ujedno je to podražavanje obilaženja cjeline. U toj istoj kružnoj vrtnji izrađuju svakojake stvari, ništa nije slično jed­ no drugom e od istoga istim oruđem . Ljudi i ostali živi stvorovi InI o doživljavaju. U istom krugu sve izrađuju iz istoga, ništa isto, istim oruđem , iz vlažnoga čineći suho i iz suhoga vlažno. (2.5) G ram atika je ovo: sastavljanje oblika, znakovi ljudskog go­ voru, sposobnost sjećali se onoga Sto je prošlo, ii objasniti što treba ui'inili. Kroz. sedam znakova (vokala) spoznaja. Sve isto čovjek posti/,ava i onaj koji zna i koji ne /.na gramatiku (čitanje i pisanje), l io / s e d a m oblika čovjeku su i sjclilna opažanja: sluh kroz buku, ■i|i 111 k m / miris, viil l i o / o n o što udara u oči, jezik kroz osjećaje U g o d e i n e u g o d e , ur.tn km/, g o v o r , tijelo kroz doticanje, prolazi / 1m'ih » t r o j e viiu i umilni kroz toplo i hladno. Kroz ove čovjeku iloln/l hpn/nilju (,' i) ..............i vještinu i vještina učitelja gim nastike je ovo: po ,ilmm lii ili /.ikone, na pravedan način postupati nepravedno, ...... li. I i i .n, otimali, iznuđivati, najsramotnija i najljepša djela. <)im| koji to ne čini, loš je, a dobar onaj koji to čini. Dokaz he/um lje svjetine: gledaju to i jednoga od svih drže dobrim, a ostale zlima. Mnogi se čude, a malo njih spoznaje. Došavši na Irg, ljudi isto rade: ljudi varaju' prodajući i kupujući. Dive se onom e koji jc najviše prevario. D ok piju i luduju isto čine. Trče, rvaju se, bore se, kradu, varaju. Jedan se po svima prosuđuje. Pretvaranje (hipokrizija) vara znalce. Jedno govore, a drugo misle. Isti ulaze i izlaze i nisu isti. Čovjeku je moguće da jedno govori, a drugo radi, a da bude isti i da ne bude isti, da jedanput ima jedno, a drugi put drugo mišljenje. I tako sve vještine imaju nešto zajedničko s ljudskom prirodom . 2. H IPPOCRATES de n u trim ento [IX 98 i d. L.]. (1) H rana i vrsta hrane je jedna i m n o g e ... (2) A povećava, i jača, i stvara meso, i čini sličnim i nesličnim ono u svakom pojedinom prem a prirodi svakog pojedinca i prem a početnoj mogućnosti. (8) H rana je ono što hrani, hrana je ono što m ože (hraniti), hrana je ono što hoće (hraniti).

168

PREDSOKRATOVCI

(9) Početak svega je jedan i svršetak svega je jedan isti svršeta i početak. (12) I za grijanje (svega) škodi i koristi (hrana), za bijeg (bježanje) škodi i koristi, za snagu škodi i koristi. (14) Sokovi (nastaju) sami od sebe i ne nastaju sami od sebe, nam a nastaju sami od sebe, a uzroku ne nastaju sami od sebe. Uzroku opet jedno je očevidno, drugo je nepoznato i jedno je moguće, a drugo je nemoguće. (15) Priroda je dovoljna svima u svemu. (17) Jedna je priroda sve to i nije jedna, m noge su prirode sve to i jedna. (19) U hrani je lijek veliko dobro, u hrani je lijek zlo, zlo i veliko dobro za nešto. (21) H rana nije hrana ako nem a snagu; (nije) hrana hrana ako [nije] sposobna hraniti. Po im enu je hrana, a po učinku nije, po učinku je hrana, a po im enu nije. (23) Sastavljanje je jedno, sporazumijevanje je jedno, sve je u uzajam nom djelovanju. Sve je prem a cjelini, a prem a dijelu za djelo su dijelovi u svakom pojedinom dijelu. (24) Veliki početak dospijeva do krajnjeg dijela, a od krajnjeg dijela dospijeva do velikog početka. Jedna priroda jest i nije. (40) Skladno — neskladno, neskladno — skladno. Tude m li­ jeko je dobro (fino), a vlastito loše (škodi); tuđe mlijeko je škod­ ljivo, a vlastito mlijeko korisno. (42) A jest i nije od osam mjeseci. Nastaje u tom e razdoblju i više i manje i cijelo i po dijelu, a ono više ne m nogo više i ono manje ne mnogo m anje." (45) Put gore — dolje je jedan. 3. SK YTHINO S s Teja Iamboi peri physeos (4. st.). Usp. 22A 1, § 16. 1. PLUT. de Pyth. orac. 17 p. 402 A ... o liri, koju čitavu sebi udešava krasan Zeusov (sin) Apolon, sjedinivši početak i kraj drži sjajnu trzalicu (plektar) sunčevo svjetlo.41 2. Stob. Ecl. I 8, 43 p. 108, 6 W. . . V rijem e je od svega po­ sljednje i prvo i u sebi im a sve, i jest i nije jedno. Uvijek iz 42. R ad i sc o v re m e n u u tr u d n o ć i. A k o se n e š to ro d i ra n ije , n e rad a se m n o g o ra n ije , n iti o n o š to se rađ a k a s n ije n e rad a se m n o g o k a sn ije . 43. P r e m a p rič i s u n č e v a zra k a , k o ja jc p a d a la u u sta o g r o m n o m k ip u le g e n d a rn o g ju n a k a M e m n o n a , p ro iz v o d ila je z v u k s lič a n o n o m e k a d p u k n e žic a n a in s tr u ­ m e n tu .

HERAKLIT

-

EPIHARMO

169

sadašnjosti odlazi i prisutno je samo sebi supro tn im putem . Sutra naime nam a je u stvari jučer, a jučer sutra. 4. CLEA NTH . fr. 537, 3 — 9 A m im (H im na Zeusu) kod Stob. I 12 p. 25 W . Tebe čitav ovaj kozmos, koji se vrti oko Zemlje, sluša, kamo vodiš, i svojevoljno biva svladan od tebe. Takvog imaš pom oćnika u nepobjedivim rukam a na obje strane oštru vatrenu vječnu m unju (grom). O d njezina udara naim e sve se u prirodi plaši. Ti upravljaš općim zakonom pom oću nje, koja kroz sve prodire miješajući se s velikim i malim svjetlima. 5. LUCIAN. Vit. auct. 14. Sto ti plučeš, prijatelju? Mislim nai­ me da je m nogo ljepše brbljali s tobom. H eraklit: Je r držim, stranče, da su ljudske prilike bijedne i pune suza i ničeg nema šio nije podložno usudu. Zato ili žalim i oplakujem . I sadašnjost ne držim velikom, a ono šio će bili u kasnijem vrem enu sasvim žalosnim, mislim naime na valiena uništavanja i sudbinu svega. Zato tugujem i jei niŠla tllje slaluu, nego se sve zgrće u mješavinu le je isio tadoNl i žuliml, znanje i neznanje, veliko — malo, gore dolje, onu '.In Ide okolo i mijenja se u djetinjoj igri vremena. S|o je Ijudnkl ^ivuii1 Heraklit: Dijete koje se zabavlja i igra kodnim a (povladujiiH) piepirući se. — A što su ljudi? — HeraI lit Snu I ni bogovi A šio su bogovi? — H eraklit: Besmrtni l|tnli i ii »v«u U Ii zagonetke, prijatelju, ili sastavljaš zagonetke? |i i I m . lom Apolon ništa ne pojasnuješ. — H eraklit: Ništa mi n i j e dn vit-. -.1»ili> Stoga te nitko zdrave pam eti neće kupiti. I leraklii A ja sve odrasle potičem da jadikuju, i one koji luijiiiju i one koji ne kupuju. — Ovo zlo nije daleko od melan-

hollje."

23 [l3l. EPIHARMO (Epicharmos) A. ŽIV O T I SPISI 1. SUID. Epiharm o, sin Titira (ili Himara) i Sekide, rodom iz Sirakuze ili iz sicilskog grada Krasta. On je, zajedno s Formom, pronašao kom ediju u Sirakuzi. Prikazao je 52 kom ada, a prem a 44. L u k ija n u D r a ž b i ž iv o ta izlaže r u g lu o sn iv a č e filo z o fsk ih š k o la k o ji sc p ro d a ju

11a

d ra ž b i. T a k o p a ro d ira i H e ra k lito v o u č e n je . D ijalo g se o d v ija iz m e đ u k u p c a

i H e r a k lita k oji je n a d raž b i.

170

PREDSOKRATOVCI

onom što tvrdi Likon Iv. cap. 57), 35. Neki su za nj napisali da je s Koja te da je jedan od onih koji su se na Siciliju preselili zajedno s K adm om ; po drugim a je sa Sama, po trećim a iz Megare na Siciliji. Prikazivao je (svoje djelo) u Sirakuzi šest godina prije perzijskih ratova [480]. 2. ARIST. Poet. 5. 1449 b 5 A razradu fabule [sc. uveli su] Epi­ harm o i Form is; u početku je to došlo sa Sicilije... 3.1448 a 31 Naime, oko komedije [sc. prepiru se] ovdašnji Megarani — da je nastala kad je kod njih uspostavljena demokracija — i oni na Siciliji. O danle je, naim e, bio pjesnik E piharm o koji je bio puno prije H ionida i Magneta. 3. D IO G . VIII 78 Epiharm o, sin Helotalov, s Koja. I on je slušao Pitagoru. Kad su m u bila tri mjeseca, odveli su ga u Megaru na Siciliji, a odanle u Sirakuzu, kao što i sam kaže u svojim spisima. Na njegovu je spom eniku napisano ovo: Sjajnije ako od zvijezda svijetli veliko Sunce, ako i mora je moć vladar nad rijekama svim — toliko mudrošću, velim, prednjači naš Epiharmo: rodni sirakuški grad ovaj mu darova dar.

Ostavio je zapise u obliku sjećanja, u kojim a se bavi prirodoznanstvenim , životno iskustvenim i m edicinskim pitanjima. U najvećem broju tih zapisa napravio je rubne bilješke kojima jasno pokazuje da su spisi njegovi. U m ro je doživjevši devedeset godi­ na. \ 3a. D IO M ED . Gr. p. 489 K. (p. 58, 170 Kaib.) (lat.) Prema nekim a se Epiharm o, dok je bio prognan na otoku Koju, prvi posvetio ovom književnom rodu te bi kom edija tako dobila ime po Koju.

4. IAMBL. V. P. 226 I Epiharm o je bio jedan od vanjskih slušača; član zajednice nije bio. Kad je dospio u Sirakuzu, zbog H ijeronove tiranije suzdržao se od otvorena bavljenja filozofijom, već je u m etar prenio vrijedne misli ljudi, iznoseći krišom, kroz igru, Pitagorine postavke. 166 O ni koji na neki način spom inju filozofiju prirode, navode u prvom redu Em pedokla i Parm enida iz Eleje; oni koji hoće iskazati kakvu životnu m udrost, iznose Epiharm ove misli te se one nalaze gotovo u svih filozofa.

EPIHARMO

171

5. MARM. PAR. ep. 71 O tkako je H ijeron postao tiraninom n Sirakuzi, (prošlo je) 208 g o d in a '; arhont je tada u A teni bio Haret [472/ll. U njegovo je vrijeme živio i pjesnik Epiharm o. Usp. 21 A 8. A NO N. de com. II 4; pag. 7, 16 Kaibel (Epiharm o iz Sirakuze). O n je prvi osvježio razmrvljenu komediju, unapri­ jedivši je puno u um jetničkom pogledu. Njegovo vrijeme pada u 73. olim pijadu [488 —51; poezija mu je puna vrijednih misli, neočekivanih obrata i um jetničke profinjenosti. Sačuvano je 40 njegovih komada, od kojih su 4 sporna. 6. PLATO Theaet. p. 152 I) E Nikada ništa nije, već uvijek nastaje; u tom su jednako složni svi mudraci osim Parm enida: Protagora, Heraklit, Em pedoklo, a od pjesnika oni vrhunski u obje vrste pjesništva - Epiharm o u komediji, H om er u tragediji. Uso. još 22 li 126 b; 2.3 1$ i., ALIJXIS Linos ap. Ath. IV 164 C III 345 K l Izbor omiljelih knjiga: »Unutra su Orfej, Heziod, tragedije, Heril, Homer, P.plharmo, raznoliko štivo.« 6a, TIIEO CK . Hp IH W il. (uz kip Epiharmov u sirakuškom kazalištu) / i . i / /r iIlirski, a Do raniti je i čovjek koji je piiina.lao komediju — Epiharmo.

Ihlkhii, tivilko su ti ga mjedena postavili u mililo pravog građani Sirakuze, najmoćnijeg grada kao lio dolikuje (?) da sugrađaninu r.iislnienu plaću daju oni koji se sjećaju mudrih riječi. Djeci je kazao puno stvari korisnih za život. Velika mu hvala.

4

•

.

6b. PLIN. N. H. VII 192 (lat.) Po A ristotelu [Peplos; fr. 501 Rosel bilo je prvobitno 18 [sc. slova] . . . a skloniji je mišljenju da jc (•*) i X dodao Epiharm o, a ne Palamed. I. F r a g m e n t p o tje č e s ta k o z v a n o g » P arsk o g m ra m o ra « , m ra m o r n e s te le k o ja je b ila o k o d v a m e tr a v iso k a i o k o trič e tv r t m e tr a š iro k a i k o ja sc p r v o b itn o n a la z ila na o to k u P aru . N a n jo j su , p r e m a d o s ta n e s ig u r n o m k rite riju , u re z a n i d o g a d a ji o d v re m e n a a te n s k o g k ralja K e k r o p a sve d o g o d in e 2 6 4 /3 . p r. n . e. (v rije m e sa sta v lja n ja natp isa). P o je d in i se d o g a đ a j d a tira tak o d a se iz ra č u n a k o lik o je v r e m e n a p r o te k lo o d n jeg a d o g o d in e 2 6 4 /3 ; p r e m a to m e , H ije r o n b i s ira k u š k im v la d a ro m p o s ta o 4 7 2 /1 . U stv a ri, H ije r o n je p o s ta o tir a n in o m u S ira k u z i š e st g o d in a p rije (478). (D . N.)

172

PREDSOKRATOVCI

6c. D IO G . I 42 H ipobot u svojem Popisu filozofa (navodi) O r­ feja, Lina, Solona, Perijandra, Anaharzida, K leobula, Mizona, Ta­ lesa, Bijanta, Pitaka, Epiharm a, Pitagoru (7 m udraca; usp. c. 10, !)■ 7. PO RPH YR. V. Plot. 24 (Apolodor iz A tene) sabrao je djela komediografa Epiharm a u deset svezaka. SUID. s. v. Dionizije: sin sicilskog tiranina, i sam tiranin i filozof. Napisao je Pisma i 0 Epiharmovim djelima. 8. IAMBL. V. P. 241 I M etrodor, (brat) Tirsov, prenio je iz učenja svojeg oca Epiharm a i njegova [Pitagorina] učenja više stvari u liječničku vještinu. Izlažući bratu očeve poglede, kaže kako su Epiharm o i prije njega Pitagora smatrali dorski najboljim od svih dijalekata itd. (M etrodorova knjiga krivotvorena je poslije vrem ena Aristoksenova. V. c. 14, 19.)2a 9. COLUMELL. I 1 (lat.) Sicilci Hijeron i E piharm o posvetili su tom poslu [tj. poljoprivredi] nem alu pažnju. STAT. Silv. V 3, 150 I koliko su starac iz A skre i onaj sa Sicilije obogatili bogo­ bojazne seljake. Usp. PLIN. N. H. ind. I 20 —27. 10. A TH EN . XIV 648 D O ni koji su izradili djela koja se pripisuju Epiharm u, znaju što je »hemina«; u djelu s naslovom H iron kaže se sljedeće: »I . . . dvije hemine.« [B 58]. Ta su nazoviE piharm ova djela napravili poznati ljudi i frulač H rizogon, kako kaže A ristoksen u osmoj knjizi Političkih zakona [fr. 80 FH G II 289) • • • ono s naslovom Upravljanje državom.1 Filohor u spisu 0 m antici [fr. 193 I 416] kaže da je Aksiopist, rodom Lokranin ili Sikionjanin, sastavio Kanon (Mjerilo) i M isli. Slično kazuje i A polodor [FGrHist. 244 F 226 II 1108].

B. FRAGM ENTI (Izbor prema Kaibelu, CGF I 91-147)

Sporna je izvornost fragmenata koji ne potječu iz Apolodorova izdanja komedija. Od fragmenata koje potvrđuje Stilponov učenik Alkim u svojim četirim a knjigama protiv A m inte (iz Herakleje, učenika Platonova; Ind. ac. 6, 1; Ael. V. H. III 19; Diog. III 46), fragm entim a B 1 —5 nem a prigovora glede sadržaja, oblika, stila 2a (Diels)

EPIHARMO

173

i jezika. Fragm enti 1 i 2 tiču se problem a kretanja i prom jene, koje su nabacili H eraklit i Elejci; 4, čini se, podsjeća na Heraklitov ž-uvos X6yo(;(opći zakon), dok bi treći — koji se po svojem jeziku čini izvornim — prem a njegovu katehističnom obliku i sadržaju valjalo sm jestiti u četvrto stoljeće. Možda taj fragm ent — koji, čini se, koristi Platonovu Apologiju — pripada um ecim a koje je u šali dodao Dionizije kad su sc, zacijelo u Platonovu čast, nanovo izvodili Epiharm ovi komadi [drukčije je mišljenje W ilamowitzevo, Platon, II' 28l. No, u najm anju ruku, interes tiraninov za pjesnika jest potvrđen (23 A 7). č in i se da na to ukazuje i B 7. O d A lkim ovih navoda, B 6 zacijelo nije izvoran. Sada je naim e kao pandan njem u pronađen početak jedne zbirke Epiharm ovih misli (gnomologije). O njezinoj naivnoj krivotvorenosti (4. st.) ne može bili nikakve sumnje. H IBEH PAPYR. I 1 [iz vrem ena Filadclfova; vv. H i l ’> prem a Dielsovu čitanjul: Ovdje v utihne mnogi i raznolike stvari kojima se možeš poslužiti prema prijatelju i prema neprijatelju, govoreći na sudu i u skupštini, preniii r.ltkoveu, prema vrsnu i čestitu čovjeku, prema gostu, prema svadljivcu, pijanici, prostaku i ako tkogod ima drugo kakvo zlo. Za takve su unutra žalci, a unutra ,vm i mudre misli; čovjek koji ih bude slušao u sumu će poslati spretniji i bolji. « Ne treba puno govoriti, već samo jedno: tko ove riječi bude na djelu primjenjivao, njegova će uvijek biti korist. •Bio bih inače vješt, a li greška m i je što sam sklon dugu pričanju te ne bih mogao ukratko izlagati misli." To sam čuo i eto, iznosim ovo umijeće — kako da tko nešto kaže. Bio je neki mudrac Epiharmo ( koji je izrekao mnoge) duhovitosti i svakakve stvari, kazujući ih u jednoj ( riječi) dajući tako p rilik u da se vidi kako (može govoriti i kratko) itd.

[Prema C ronertu, Hermes 47 (1912) 402, ovaj će kom ad prije biti uvod u neku zbirku izvornih Epiharm ovih izreka; B 6 na2. » Z b o g g r e š k e s a ž im a č a a n a k o lu te je n e m o g u ć e p o p rav iti« . (D iels).

174

PREDSOKRATOVCI

stavljao bi se gotovo neposredno na nj. Valja usporediti kako on tam o povezuje gnomologijske fragmente]. Nadalje, prem a A 10 sigurno nisu izvorni: 1. Upravljanje državom (B 56 —57), jadna poezija s rem iniscencijam a na Heraklita i Pitagoru, koju je sasta­ vio virtuoz na fruli H rizogon (prema Durisu, suvrem enik Alkibijadov; A then. XII 535). 2. Hiron (B 58 —62), sa sadržajem o liječništvu (usp. A nth. P. VII 158, 9), sastavljen u pitagorovskom krugu po uzoru na Hezioda. 3. Pripravljanje jela (B 63). Takve su se stvari u starini ubrajale u m edicinsku literaturu; možda, dakle, dio djela pod br. 2? 4. A ntenom (B 65), novopitagorovska krivotvorina (usp. Plin. 34, 12 [Varrol. Plut. N um . 8 ad fin.). 5. Epigram (B 64), pripisan E piharm u zbog B 9. 6. Kao zbirka, neprave su i Aksiopistove M isli (B 8 —46), koje je Enije kod svojeg prijevoda imao pred sobom (B 47 —54), jer se akrostih (Q. ENN IU S FECIT (Sastavio K vint Enije) Cic. d. div. II 54, 111) prem a A 3 (»bavi se prirodoznanstvenim , životno iskustvenim pitanjim a itd.«, odnosi na ovaj spis. No pojedine se stvari ondje čine starima. Oblik djelom ično upozorava na snagu izvornosti (B 10. 12. 13. 16. 37), ostali su dijaloški obrati, npr. B 9. 29. 31. 37; za neke stvari postoje stara svjedočanstva (B 19. 36. 37), a prije svega — sadržaj se odnosi na 6 —5.st: K senofan B 9 (?)• 12 (usp. R. Schottlaender, H erm . 62, 1927, 437 seq.). 52; H eraklit B 17. 48; A naksim en (usp. D iogen iz Ap.) B 53, dakle, kao u »izvornim« fragm entim a B 1. 2. 4. Možda su se još rano proširili gnom ologijski izvaci iz njegovih dram a (usp. Teognis, Menandar, Publilije Sir; usp. B 45), koji su njegovo ime učinili popularnim već u 4. stoljeću (usp. A 6 i B 36. 37), te su tada potakli nekog Aksiopista da tu pučku knjigu proširi i obradi na pitagorovski način (usp. B 9. 22. 47. 50; na Em pedokla ukazuje B 49). O na je mogla pripadati krugu H eraklida Pontskog, gdje su takve iz­ m išljotine bile omiljele i gdje se tjerala šega s akrostisim a (Diog. V 93). O sličnim gnom ologijam a iz aleksandrijskog vrem ena usp. W ilamowitz, Beri. Klassikert. V 2, 124. Usp. Stob. IV 22, 84 H. (Flor. 69, 17). 7. Naslov K anon istoga krivotvoritelja (B 55) uka­ zuje na pitagorovsku sljedbu. — O dnos gnom a prem a Euripidu nije razjašnjen (Wilamowitz, Herakl. I' 29, Textg. 1. c. 24; Rohde, Psyche 11'' 258; Susemihl, Philol. 53, 1894, 564; P. Friedlander, Iohannes v. Gaza, pag. 30!). B 45 ne može se sa sigurnošću re­ konstruirati. Ostala podudaranja (Eur. fr. 954 = 46; Hel. 1650 = 13; Herc. 1016 = 11; Bacch. 2 7 6 = 52;. fr. 941 = 53; fr. 909, 6

175

EPIHARMO

lusp. Hel. 122] = 12) sama po sebi nisu sigurna i po njim a se ne može riješiti tko koga oponaša. Stari se dijalekt Epiharm ov, po našem mišljenju, ne m ože svugdje u čistu obliku rekonstru­ irati. (Prema Dielsu, s Kranzovim dodacima) IZ ALKIMOVA DJELA A M IN T I U ČETIRI KNJIGE (Izvornost nije sasvim sigurna, osobito kod 3. 6. 7.)

1 —6. D IO G III 9 — 17. (9) Mnogo duguje [Platon] i kom edio­ grafu Epiharm u i vrlo je m nogo prepisao od njega, kako kaže Alkim u svojem djelu A m in ti u četiri knjige. Tam o u prvoj knjizi Ifr. 7 FH G IV 297] kaže ovo: »Čini se da Platon govori mnogo štošta Epiharm ova; pogledajmo! Platon kaže da je predm etom osjeta (atff(b)TĆv) ono što nikad ne traje u kakvoći i količini, nego uvijek protječe i mijenja se; (10) da ono, naim e, čem u netko oduzim a broj, nije ni jednako ni nešto, niti ima količinu i ka­ kvoću, te da njem u pripada stalno nastajanje(y£vs
v

1 [l70a K l — A li bogovi su uvijek bili prisutni i nikad nisu nedostajali, a i ovo je uvijek prisutno i jednolično, i to uz pomoć istoga. — A li kazuje se da je Haos nastao prvi od bogova. — A kako? Nije imao n i iz čega bi ni u što bi prvi došao. — Nije, znači, ništa došlo prvo? — Nije, Zeusa mi, ni drugo ništa (došlo) — ništa od ovog 0 čemu sad govorimo — već je to uvijek bilo.

Te:

2 ,[l70b].

(11)

— Ako netko boće pridodati kamenčić nekom neparnom broju — i parnom, ako hoćeš —

ili mu oduzeti jedan, misliš li da bi (broj) (još) i tad bio isti? — M islim da ne bi. — Ili, ako bi netko mjeri od jednog lakta htio dodati drugu duljinu ili odsjeći od prethodne,

176

PREDSOKRATOVCI

bi li to još i tad bila ona mjera? — Ne bi, dakako. — Gledaj sada i ljude. Jedan raste, drugi propada; svi su sve vrijeme u promjeni. Ono pak što se mijenja s obzirom na prirodu i n ikad ne ostaje na istom, to će biti drukčije i od onoga što se već promijenilo. I ti i ja smo drukčiji jučer, d ru kčiji sada, pa (ćemo) onda opet (b iti) drukčiji i — po {istom) zakonu — nikada isti..

[Usp. Plut. d. com m . not. 44 p. 1083 A. D okaz u vezi s rastenjem vrlo je star. Postavio ga je, kako kaže H rizip, Epiharm o. d. sera num . vind. 15 p. 559 A T o je nalik na Epibarm ove izreke, koje su dale povoda sofistim a za njihov dokaz o rastu: onaj koji se nekad zadužio, sada više nije d u žn ik jer je postao drugi; onaj koji je jučer bio pozvan na ručak, danas dolazi nepozvan, jer je druga osoba. A N O N . IN PLAT. Theaet. 71, 26 [iza 22 B 126 b] Ismijao je to zbog toga što je onaj koji je bio tužen zbog ugovora nijekao da se radi o istom čovjeku, jer je u m eđ u v rem en u nešto nastalo, a nešto otpalo; na to ga je tužitelj izudarao i kad je zbog toga bio prijavljen, i on se stao izgovarati da je jedan čovjek bio onaj koji je izudarao, a drugi da je ovaj koji je prijavljen]. (12) A lkim , nadalje, kaže i ovo: »Mudraci kažu da duša nešto osjeća tijelom , npr. kad sluša, gleda, a da nešto prosuđuje sama po sebi, ne koristeći se tijelom . Stoga da su i od bića jedna p red m eto m osjeta, druga p red m eto m misli. Stoga je Platon i re­ kao da m oram o, ukoliko želim o istodobno sagledati počela svega, razlučiti prvo ideje sam e po sebi — npr. sličnost, jedinicu, m n o ­ štvo, veličinu, m irovanje i gibanje. Z atim m oram o pretpostaviti (postojanje) sam ih po sebi: lijepoga, dobroga, pravednoga i sličnih stvari. K ao treće, m oram o istodobno sagledati koje od ideja stoje u odnosu jedne prem a drugim a, kao npr. znanje ili veličina ili vlast, vodeći računa da o n o što je kod nas nosi ista im en a p o p u t njih, zato što u njim a sudjeluje. K ad to kažem , m islim da je, npr. pravedno ono što (sudjeluje) u pravednom , lijepo ono što (sudje­ luje) u lijepom . Svaka je od ideja vječna, ona je zam isao i povrh toga, s n jom se ništa ne m ože dogoditi. Stoga i kaže [Parm. 132 D] da u prirodi ideje stoje kao uzori, te da im ostalo nalikuje zato što je njihova kopija. (13) A E piharm o o d o b ro m i o idejama kaže ovako:

EPIHARMO

177

3 [ 171 ]. (14) — Je li frulanje neka stvar? — Svakako da jest. — J e li čovjek frulan je? — Nipošto. — Hajde, pogledajmo: što je frulač? Što ti se čini da je on? čovjek, zar ne? — Svakako. — Ne misliš li da je ista stvar i s onim što je dobro? D a je dobro neka stvar samo po sebi? Tko je nauči i spozna, odmah postaje dobar. K ao što .je fru la č onaj koji je naučio frulati, plesač onaj koji je naučio plesati, a pletač (onaj koji je naučio) plesti, ili što god hoćeš slično tome: takav (čovjek) neće biti umjetnost, već umjetnik.

(15) Razvijajući svoju postavku o idejama, P laton kaže iPhaedo p. 96 Bi da ideje — ukoliko im a sjećanja — postoje u bićima, zato što je sjećanje nešto što m iruje i traje, a ništa drugo ne traje osim ideja. »Na koji bi se,« veli, »način održavala živa bića, osim ako se ne bi držala ideje i u tu svrhu po prirodi im ala um ? A ovako pam te [usp. Parm. p. 1291 sličnosti (rađanja) i hranjenja, kakvo im već jest, pokazujući tako da je svim živim bićim a u ro ­ đeno uočavanje sličnosti. Z ato i razabiru one koji pripadaju istoj vrsti.« A kako je kod E piharm a? 4 [1721. (16) Eumeju, mudrost nije samo u jedne (vrste), već sve što je živo im a razbor . Naime, i ženski kokošji rod — želiš li valjano proučiti — ne rađa žive mlade, već leži na ja jim a i tako im omogućava da steknu život Jedino priroda zna kako stoje stvari s tom mudrošću; naučila je, naime, od sebe same.

i opet: 5 [l73l. N ikakvo čudo da to tako govorimo i da se sami sebi sviđamo, te da nam se čini da smo lijepi. I pas se naime psu č in i najljepšim, i vol volu, i magarac je magarcu najljepši, i svinja svinji.

178

PREDSOKRATOVCI

[Usp. 21 B 15] (17) Te i takve stvari bilježi A lkim u svojim četirim a knjigama, pokazujući Platonov dug E piharm u. A da i sam E piharm o nije bio nesvjestan svoje m udrosti, m ože se zaključiti i iz sljedećih redova, u kojim a proriče da će im ati nasljedovatelja: 6 [2541. Kako mi se čini — zar mi se čini? Ne, pouzdano znam da će još biti spominjanja ovih mojih riječi. Netko će ih preuzeti, skinuti im metar koji sada imaju i obući im purpurno ruho, prošaravši ga lijepim riječima; satn neuhvatljiv, razotkrit će druge kao lako uhvatljive. 7 [78], EUSTRAT. ad Ar. Nic. T 7; pag. 155, 10 Heylb. U H eraklu kod Fola: A li sve ja to radim jer sam prisiljen. Mislim da nitko svojevoljno nije u nevolji ili nesreći. AK SIO PISTOVE »MISLI« (Usp. A 10 i uvodnu primjedbu 6)

8 [239]. STOB. IV 31, 30 M enandar: (537 Kock); usp. B 53 Epiharmo kaže da su bogovi vjetrovi, voda, zemlja, sunce, vatra, zvijezde. Ja sam prihvatio mišljenje da su nam jedini korisni bogovi srebro i zlato. 9 [245]. [Plut.] cons. ad A poll. 1.5 p. 110 A [usp. B 48] Smiješalo se i razmiješalo i otišlo natrag onamo odakle je došlo: Zemlja u zemlju, a dašak gore. Što je u tom teško? Baš ništa! 10 [246]. CLEM. Str. IV 45 (II 268, 20 St.) Što je, dakle, priroda ljudi? Napuhane mješine. 11

[2471. SEXT. adv. m ath. I Umrijeti — toga {neka mene ne znači ništa.

273 (usp. Cic. Tusc. I8,15) ne bude); no biti mrtav — za

12

(249J. PLUT. de fort. Al. II 3 p. 336 B [usp. 21 Um vidi i um čuje; ostalo je gluho i slijepo.

B 24]

EPIHARMO

17 9

13 [250], POLYB. XVIII 40, 4 Budi trijezan i vodi računa da ne vjeruješ; u tom je srž raz­ boritosti. 14 125ll. ARIST. M etaph. M 9- 1086 a 16 T eško jc iz n etočnih postavki točno zaključivati, prem a E piharm u: »Tek što je rečeno, i već se pokazuje netočnim .« Iz toga pokušava C ronert, 1. c., rekonstruirati sljedeće stihove: »Iz netočnih postavki teško je točno zaključiti; tek što jc rečeno — i uopće nije točno.« 15 [252]. -

M etaph. r 5. 1010 a 5; v. 21 A 15

16 [2531 A T H E N . VII 308 C Za ono što su prije toga govorila dva čovjeka, dostajem ja jedan. 17 [2581. STOB. III 37, 18 H. Usp. 22 B 119 Ćud (tropos) je ljudima dobar demon; nekima i loš. 18 [2 6 1 ]. A necd. Boiss. I 125 Pobožan život najveća je popudbina smrtnicima. 19 [2621. ARIST. Rhet. II 21, 1394 b 13 [bez lem el Za čovjeka je najbolje biti zdrav, kako mi se čini. 20 [ 2 6 3 ] .----- II 21, 1394 b 25 0 smrtnim stvarima treba misliti smrtnik, a ne: smrtnik — 0 besmrtnima! 20a [ l 4 7 ] . ----- III 9, 1410 b 3 Onda sam bio u njih, a onda opet kod onih. 21 12641. CIC. ad Q u. fr. III 1, 23 Pogledaj kako je s drugim postupio...! 22 [2651 CLEM. Str. IV 170 (II 322, 22 St.) Ako si pobožna uma, ne može ti se dogoditi nikakvo zlo kad umreš. Dašak će boraviti gore na nebu. 23 [266 ] . ----- V 101 (II 393, 10 St.) A E piharm o (bijaše pi­ tagorovac) govoreći: Božanstvu ništa ne izmiče, to moraš shvaćati. Bog je naš nadglednik, njemu ništa nije nemoguće.

I!

180

PREDSOKRATOVCI

24 [2671. - -

VI 12 (II 432, 11 St.)

Razmišljaj tako kao da ćeš živjeti puno i kao da ćeš živje­ ti malo vremena. 25 [2681. - - VI 21 (II 439, 22 St.). U sp. 11 A 1 c 10, 2. 3 5 1 Jamčenje je kćerka ludosti, a kazna (je kćerka) jamčenja. 26 [269]- - -

V II 27 (III 20, 11 St.)

Imaš li čist um, onda si u čitavu tijelu čist. 27 [270], C O R N U T . T h eo l. 14 Tražiš li nešto mudro, (onda o tom) treba misliti noću. T e: 28 [27ll. Sve se ozbiljne stvari prije iznalaze noću. 29 [2721. G ELL. I 15, 15 Nisi ti silan u govorenju, već ne možeš šutjeti. 30 [273]. [Plat.l A x io ch , p. 366 C R uka ruku mije; daj nešto, pa ćeš nešto i dobiti. 31 [274]. PLU T. P opi. 15 (rasipniku) Nisi ti čovjekoljubac, bolestan si: veseliš se kad 32

[275]. — de aud. p o et.

4 p. 21 E (bez

daruješ! lem e]

Protiv opaka čovjekaopačina nije beskorisno oružje. 33 [284]. STOB. Flor. (III)

29, 54

H.

Vježbanje, prijatelji, poklanja više nego valjana narav. 34 [285]. -

38, 21 H.

Tko bi, prijatelji, htio da mu ne zavide? Jasno je da čovjek kojem ne zavide nije ni za šta. N ad slijepcem se netko i sažali, kad ga vidi; no nitko mu ne zavidi. 35 [286], -

(IV) 23, 37 H .

Vrlina je razborite žene da ne nanosi nepravdu čovjeku s kojim živi. 36 [287]. X E N O P H . M em . II 1, 20 Svjedok je i E p ih arm o , u ovom ovdje: Napori su cijena uz koju nam bogovi prodaju sva dobra.

EPIHARMO

181

A na d ru g o m m jestu kaže: 37 [288], 0, nitkove, ne misli o mekušnosti da ne bi tvrdo dobio! 38 [277], STOB. Ecl. II 15, 7 K bližnjima idi u sjajnoj odjeći; mnogima će se činiti da si pametan, iako možda (uopće nemaš pameti), 39 [278]. -

18 (bez lem e)

Riječju sve dobro izvodiš, ali djelom slabo. 40 [279]- -

31, 25 (bez lem e)

Najbolje je imati prirodni dar (
Flor. (III) 1, 10 H.

M udar čovjek mora misliti unaprijed, a ne unatrag. 42 [281], -

20, 8 H.

Ne pokazttj se raspaljivim u sitnicama! 43 [282], -

20, 9 H .

N a površini nikako ne treba biti srce (Šupio?), već um (vio?). 44 [283]. -

20, 10 H.

U srdžbi nitko ništa primjereno ne savjetuje. 4 4 a [0 ]. O S T R A K O N 12319 [W ilam ow itz, Beri. Sitz. Ber. 1918, 742, 1. 2]. D rug a polovica 3. st. pr. n. e. .. .jest razborit. Da je to tako, (kažem:) i zemljište, i kuća, i vlast, i bogatstvo, i snaga, i ljepota, ako zapadnu nerazumna čovjeka, postaju smiješni.

Za smrtnike su užici bezbožni gusari; čovjek kojeg zarobe užici, smjesta potone. 45 [2 9 7 ]. A N T H O L . M A H A F F . [F linders P etrie Pap. I t. 3] 3. st. pr. n. e. a) E p ih arm o : {ni najmanje) tko nije nesretan i ima od čega živjeti {no ništa lijepo) ni dobro ne daje duši, {takva ja) nipošto ne nazivam sretnim, već prije (čuvarom) blaga za nekog drugog.

182

PREDSOKRATOVCI

b) E uripid: [fr. 198 N.J A ko netko sretan i im ajući od čega živjeti ne bude za (svoju) kuću tražio ništa lijepo, takva nikad neću nazvati sretnim, već prije kažem da je čuvar tuđeg blaga.

46 [299]. PH IL O Q u. in G en. IV 203 p. 406 A uch. (lat.) A potom , izvrsno je rekao E piharm o: »Tko god«, veli, »manje griješi, najbolji je čovjek; nitko, naim e, nije nedužan, nitko besprijeko­ ran.« A i E uripid [fr. 954 N.]: »Koji god nisu suzdržljivi te je u njim a u preobilju zlo neprijateljstva i nepravde, zli su; u kojima pak nadvladavaju sup ro tn e osobine, obdareni su vrlinom . S d ru ­ gim a je o p e t tako kao da je u njih neka ravnom jerna pom iješanost, pa nem a takvih koji bi im ali sam o zle osobine, bez ikakva dobra.« ENIJEV »EPIHARMO« (Iz A ksiopistove zbirke?)

47 [l V ahlen 1903] CIC. Ac. II 16, 51 A kad je u snuo [sc. Enije], pričao je: »Učinilo se da je prisutan pjesnik H om er« [Ann. 7]; isto tako u Epiharm u: č in ilo m i se da sanjam kako sam umro.

48 [5 ]. PRISC. I 341 H. (m entis =

m ens) [usp. B 9 ]

Tijelo je zemlja, a duh je vatra.

49 [3]. V A R R O d. re r. I 4, 1 O snove njezine [sc. poljoprivrede] iste su one za koje Enije kaže da su i osnove svijeta: voda, zemlja, duh i sunce. 50 (6, 52]. — d. ling. e. V 59 Tako E piharm o govori o ljudskom duhu te kaže: Ta je vatra uzeta od sunca.

50a [6, 53]. A za sunce: Ono je cijelo duh,

kao što su tekućine na hladnoj zem lji, kako sam p reth o d n o pokazao. 60. K ad se to spojilo (tj. hladno s toplim i suho s vlaž­ nim ), Z em lja su i Nebo sve izrodili, jer uz njihovu p o m o ć priroda 51 [2 ]. hladnoću miješa s vrućinom i vlagu sa suhoćom . 52 [4, 48, 49]. V A R R O 1. 1. 64 O pa se nazivlje m ajkom jer je i Z em lja majka. O n a jc naim e ta koja je

EPIHARMO

183

rodila sve narode na Zemlji i ponovo (ih u se) uzima, koja . . . pruža hranu,

kako kaže Enije; ona koja je 52a [4, 50], Cerera (lat. Ceres) jer nosi plodove. Starim a je naim e C bilo ono što je danas G. 65. A ovi bogovi N ebo i Z em lja, isto su što i Ju p ite r i Ju n o n a ; naim e, kako kaže Enije 53 [7l To je taj Ju piter 0 kojem govorim, kojeg Grci nazivaju zrakom; on je vjetar i oblaci, polom kiša, pa iz kiše hladnoća, potom postaje vjetar te ponovno zrak. To 0 čemu ti govorim jest »Jupiteru zato što on (lako) pomaže (lat. iuvat) svim smrtnicima, gradovima i životinjama.

54 [8] — 68 Stoga ga [sc. m jeseci Enijev Epiharm o zove »Prozerpinom «, jer je obično pod zem ljom ; nazvan je P ro zerp in o m jer se p o p u t zm ije (lat. serpens) kreće u širinu, sad udesno, sad ulijevo.

AK SIO PISTO V »K A N O N . (Nije izvorno; usp. A

10. Uvodna napomena)

55 [289 ]. TERTULL. de anim a 46 (377, 8 W iss.)U ostalom , izm eđu (različitih oblika) .pretkazivanja, E piharm o, zajedno s Filohorom iz A tene, najviše m jesto daje snovima. 47. A kako nije moguće po volji sanjati — i E piharm o je, naim e, takva m išljenja — kako bi ona sam a sebi m ogla biti uzrokom nekakva viđenja?(Z a glasovita ispunjenja snova navodi p reth o d n o (377, 3) A rtem ona, A ntifonta, Stratona, Filohora, E piharm a itd.)

H R IZ O G O N O V O .UPRAVLJAN JE D R Ž A V O M .

(Nije izvorno; usp. A

10.. Uvodna napomena)

56 [255]. CLEM. Str. V 119 (II 405, 13 St.) K om ički pjesnik Epiharm o u U pravljanju državom jasno govori o razum u (X6yoi;), otprilike ovako:

184

PREDSOKRATOVCI

Ljudskom životu svakako treba proračun (Aoviofićg) i broj. S pomoću broja i proračuna živimo; ta to i spašava smrtnike.

57 [256. 257]. Z atim izrijekom dodaje: Razum (X<5yo<;) primjereno upravlja ljudima i uvijek ih spašava. Čovjek ima proračun (\oyia\ific;), a li postoji i božanski razum (X6\o<;). Ljudski je (razum ) nastao od božanskoga razuma (i) pruža {svakome mogućnost) za život i ishranu. A li božanski razum prati sva umijeća i on je taj koji ih (tj. ljude) poučava što korisno treba činiti. Nije, naime, čovjek pronašao nikakvo umijeće, već uvijek bog. »HIRON« (Nije izvorno; usp. A 10. Uvodna napomena)

58 [290]. A TH EN . XIV 648 D I

ispiti dvostruku količinu mlake vode, dvije hemine.

58a [29l]. A NECD. Bekk. A ntiattic. 98, 32 »Pola litre«. Epihar­ mo u Hironu. 59 [248]. CEN SO RIN. VII 6 (D. 195) (lat.) N asuprot njem u [Eurifontu iz Knida], gotovo su se svi poveli za Epiharm om tvr­ deći da se ne može roditi (uspješno) u osm om mjesecu. 60 [292 ]. COLUMELL. VII 3, 6 (lat.) A Epiharm o iz Sirakuze, koji je vrlo pom no popisao lijekove za stoku, tvrdi da se ratoborni ovan m ože ukrotiti ako m u se rogovi probuše u blizini ušiju, tamo gdje se krive i svijaju. ’ 61 [293]. PLIN. N. H. XX 89 (lat.) Po Epiharm u, vrlo je korisno stavljati ga [sc. zelje] pri bolestim a testisa i spolnih organa. 62 12941.----- 94 Po E piharm u ono je [sc. divlje zelje] (samo) dovoljno ako se stavi protiv ugriza bijesnog psa; još je bolje ako se zajedno s njim stavljaju sok lazerpicija i ljuti ocat. Po njemu, i psi ugibaju ako im se ono dade u mesu.

EPIHARMO

-

ALKMEON

185

.PRIPRAVLJANJE JELA. (Nije izvorno; iz Hirona? Uvodna napomena)

63 1290]. A NECD. Bekk. A ntiattic. 99, 1 Hemina. U Priprav­ ljanju jela koje se pripisuje Epiharm u 1= B 58? Usp. B 58al. •EPIGRAM. (Nije izvorno; usp. B 9. 48. Uvodna napomena)

64 [296 ]. Schol. BT ad X 414. Postoji i epigram koji se pri­ pisuje Epiharm u: J a sam mrtvac. Mrtvac jc gnoj, a gnoj je zemlja. A ko je zemlja bog, ja nisam mrtvac, već bog. .A N T EN O R U . (Nije izvorno)

65 [295]. PLUT. Num. 8 Rim ljani su Pitagoru prim ili m edu svoje građane, kako je u nekom spisu napisanom A ntenoru us­ tvrdio kom ički pjesnik Epiharm o, čovjek iz davnih dana, sljed­ benik Pitagorina nauka. 3

24 [14], ALKMEON (Alkmaion) A. ŽIV O T I U ČEN JE 1. D IOG . VIII 83 A lkm eon iz Krotona. I on jc slušao Pitagoru. Uglavnom piše o m edicinskim pitanjima, katkada se bavi i prirodoznanstvenim pitanjima, kao onda kad kaže: -O no što se tiče ljudi uglavnom se javlja u paru.* Čini se da je prvi napisao prirodoznanstveno djelo, kao što kaže Favorin u R aznolikoj povijesti iFHG III 25]; po njem u i Mjesec i sve (ono što je iznad) njega ima vječnu prirodu. Bio je sin Piritojev, kao što sam kaže na 3. » K riv o tv o rin a s to ji u vezi s p o k u š a jim a p ita g o ro v s k ih p o d v a la u R im u p o č e tk o m d ru g o g s to lje ć a pr. n. e., o č e m u p rič a ju U v ije (4 0 , 29) i d ru g i ( Z e llc r III b ‘ 1 0 0).. (D iels)

186

PREDSOKRATOVCI

početku svojeg spisa: »Alkmeon . . . nagađanje« itd. [B ll. Rekao je i da je duša besm rtna te da se stalno kreće kao Sunce. 2. CLEM. Strom. I 78 (II 51, 1 St.) A lkm eon iz K rotona, sin Peritojev, prvi je sastavio prirodoznanstveno djelo. GAL. de elcm. sec. H ipp. I 9 (I 487 K., 54, 18 Helmr.) K od starih sve ima naslov: 0 prirodi — u Melisa, Parm enida, Em pedokla, A lkm eona, Gorgije, Prodika i svih drugih. ISIDO R. Orig. I 40 (lat.) Priče su ( = basne; lat. fabulae) pjesnici nazvali prem a glagolu »pričati« (lat. fari), zato što zbivanja (u njima) nisu prava (lat. res factae), već samo riječima napravljena (lat. res fictae). ' Uvedene su zato da bi se u izm išljenu m eđusobnom razgovoru nijem ih životinja pre­ poznale neke slike ljudskog života. Priča se da ih je prvi pronašao A lkim on [sic] iz K rotona; nazivaju se ezopovskim zato što je taj čovjek m eđu Frižanim a u tom poslu bio vrlo vješt. 3. ARIST. Metaph. A 5. 986 a 22 A drugi m edu njim a [pitagorovđm a] kažu da je deset principa (ap'/ou), koji se navode u paralelnim nizovima: konačno i beskonačno, neparno i parno, jedno i m noštvo, desno i lijevo, m uško i žensko, mirujuće i po­ kretno, ravno i zavinuto, svjetlo i tm ina, dobro i zlo, jednakostrano i raznostrano. Čini se da je od takve postavke pošao i Alkm eon iz K rotona, bilo da je on takvu koncepciju preuzeo od njih, bilo oni od njega. A lkm eon jc, naim e, po godinam a bio (mlad) kad je Pitagora već bio star, a njegovo je naučavanje bilo slično nji­ hovu. Kaže da se ono što se tiče ljudi uglavnom javlja u paru, no ne govori pri tom o određenim suprotnostim a kao oni (sc. pitagorovci), već o slučajno odabranima, kao što su bijelo — crno, slatko — gorko, dobro — zlo, veliko — malo. O ostalima je neodređeno nabacio, dok su pitagorovci pokazali kolike i kakve suprotnosti postoje. O d obiju ovih struja m ožem o dakle doznati kako su suprotnosti principi bića [usp. A ristotelovo djelo: Uz Alkmeonove spise u jednoj knjizi; Diog. V 25]. ISOCR. 15, 268 . . . u tvrdnje starih mudraca, od kojih je jedan rekao da je m no­ štvo bića beskonačno; Em pedoklo da su bića četiri i (još k tome) Svađa i Ljubav m eđu njima; Ion da ih nem a više od triju; Alk­ m eon da su samo dva. SCHOL. BASIL. ed. Pasquali n. 3 [Gott. Nachr. 1910, 1961 A lkm eonove suprotnosti [ = Pseudoclem. Recogn. VIII 15 (Dox. 250)]. 1. U h rv a ts k o m se p rije v o d u p o n a v lja n je m s u g la s n ič k e s k u p in e »pr« p o k u š a v a b a re m d je lo m ič n o d o č a ra ti a lite ra c ija u la tin s k o m o rig in a lu (fab u la, fa n d o , factae, fictae). (D . N.)

ALKMEON

187

4. AET. II 16, 2. 3 (D. 345) (neki od m atem atičara tvrde) da se pom ična nebeska tijela kreću prem a nepom ičnim a iz suprot­ nog pravca, od zapada prem a istoku. S tim e se slaže i A lkm eon. II 22, 4 (D. 352) A lkm eon (kaže) da je Sunce plosnato. 29, 3 (D. 359) A lkm eon, H eraklit [22 A 12], A ntifont [87 B 28l (kažu) da (sc. do pom rčine Mjeseca dolazi) zbog obrtanja koritastog tijela i naginjanja u stranu. 5. T H E O PH R . de sens. 25 seq. O d onih koji osjet zasnivaju na nesličnosti, A lkm eon je prvo odredio razliku prem a životinja­ ma. Kaže da se čovjek od ostalih živih bića razlikuje po tom e što on jedini razumije, dok druga živa bića primaju osjete, ali ne razumiju; lB la] naime, po njem u nije isto misliti i osjećati, kako, primjerice, kaže Em pedoklo. Potom govori o svakom (osjetu). Kaže da se sluša ušima, zato što u njim a postoji praznina. O na ječi-šupljinom proizvodi zvuk-, a zrak odjekuje kao odgovor na to. Miris sc osjeća nosom , kad se istodobno s udisajem zrak do­ vodi do mozga. Okusi se razaznaju jezikom, koji, topao i mek, rastvara svojom toplinom ; prim a i predaje zbog poroznosti i njež­ nosti. (26) Oči gledaju kroz vodu koja ih okružuje. O čito je da je u njoj vatra, jer kad je pogođena odsjajuje. Gleda se dijelom koji je svijetao i proziran, i to kad odbija svjetlost; to bolje što jc čišći. Svi su osjeti na neki način povezani s mozgom . Stoga se i prekidaju kad se on kreće ili mijenja mjesto, jer zaustavlja putove osjeta. O opipu nije rekao ni kako, ni čim e nastaje. [Nego] Alkm eon je toliko odredio. 6. AET. IV 16, 2 (D. 406) A lkm eon (tvrdi) da čujem o prazni­ nom koja se nalazi unutar uha. To je ono što odjekuje pri ulasku zraka. Naime, sve što je šuplje odjekuje. Usp. A 5. Arist. de an. B 8. 419 b 34. H ipp. de carn. 15 (VIII 603 L.). 7. ARIST. Hist. anim . A l i . 492 a 13 Onaj dio glave s pom oću kojeg čuje — uho — nema zraka. A lkm eon ne govori istinu kad tvrdi da koze dišu na uši. 8. AET. IV 17, 1 (D. 407) A lkm eon (tvrdi) da jc vrhovno vod­ stvo (to •f)YeItovt>c<Sv) u mozgu. Njim e se, kad prilikom udisanja uvlači mirise, osjećaju mirisi. 9. — IV 18, 1 (D. 407) A lkm eon (tvrdi) da se okusi, osim mekoćom , razaznaju i vlažnošću i toplinom jezika. Usp. A 5.

188

PREDSOKRATOVCI

10. — IV 13, 12 (D. 404) A lkm eon (tvrđi) da (do gledanja dolazi) kada prozirni dio (oka) prihvaća.’ C H A L C ID . in Tim . p. 279 W rob. (lat.) Valja, dakle, pokazati priro du oka, o kojoj su, izm eđu m noštva drugih, m noge i prcdivne stvari objelodanili A lkm eon iz K rotona - stručnjak u p rirodoznanstvenim pitanjim a i prvi koji se upustio u seciran je-, te K alisten, slušač A ristotelov, i H crofil. Postoje dva uska prolaza koja od sjedišta mozga, u kojem je sm ještena najviša i glavna m oć duše — vode do očnih duplji i sadrže prirodni dah (spiritus). O ne se, iako počinju na ištom m jestu i im aju isti korijen te su neko vrijem e spojene duboko iza čela, razdvajaju i p o p u t dvopuća pristižu do šupljih sjedišta očiju, tam o gdje se phjžaju svinuti lukovi obrva. O ndje se svijaju zbog izbočine o p n a -o n a , naim e, prim a priro d n i sok-, te ispunjavaju (očne) okrugline zaštićene pokrivalom kapaka; zbog toga se one i nazivaju »krugovima« (lat. orbes). A da ti prolazi koji prenose svjetlost dolaze iz jednog sjedišta, podučava nas u prvom redu seciranje. N o ništa se m anje to ne razabire i po tom e što se oba oka zajedno pokreću i jedno se bez drugoga ne može pokretati. A sadržaj oka, različite gustine, razdijelili su u četiri m em brane ili opne. A ko bi se n etko htio pozabaviti njihovim razlikam a i osobinam a, poduhvatio bi se truda koji je veći od po nuđene građe. Usp. H ipp. de loc. in hom . 2 (VI 278 L.), de carn. 17 (VIII 606 L.) P red o n im što gleda im a m nogo takvih prozirnih kožica p o p u t ove. O d te se prozirne kožice odbija svje­ tlo i sve što sjaji, te se njom e, dok tako odbija svjetlost, gleda. ARIST. de gen. anim . B 6. 744 a 8 Iz tekućine koja okružuje m ozak izlučuje se (oko kao) njezin najčišći dio i to prolazim a koji se vide kako od njih (tj. očiju) vode prem a m oždanoj opni. 11. PL A T O Phaedo p. 96 A B (Govori Sokrat). D ok sam bio m lad, silno se bijah zaželio te m udrosti koju nazivaju istraživa­ njem prirode, obraćajući pažnju u prvom redu na sljedeće: nastaju li živa bića onda kad toplo i hladno budu zahvaćeni trulenjem , kao što su neki govorili lArhelaj]? Dolazi li nam razboritost od krvi [Em pedokloJ, ili od zraka [A naksim en, Diogenl, ili od vatre [Heraklit], ili ni od čega takva, već m ozak om ogućuje osjete sluha, 2. U m je s to rije či ( p rim a n je ) k o ja se n a la z i u A e tijc v u te k s t u , D ie ls p r e d ­ laž e a v T tX a [i.^ t^ (odsjaj), ta k o d a b i p r ije v o d u to m s lu č a ju g la s io : » A lk m e o n (tv rd i) d a (d o g le d a n ja d o la z i) k a d a p r o z ir n i d i o o k a o d sja ju je .« (D . N.) 3. » S e c ira n je ž iv e ž iv o tin je ; u s p . H ir s c h b e r g , A r c h iv f. O p h t h a lm o l o g ie 1 0 5 (1 9 2 1 ) 129 seq q .« (D ie ls )

ALKMEON

189

vida i mirisa, iz čega bi nastajalo sjećanje i m nijenje, a iz sjećanja i m nijenja koje se ustalilo nastaje znanje? Usp. A 5 H ipp. de morb. sacro 14 K oliko vrem ena m ozak m iruje, toliko je i čovjek pri pam eti. 17 Stoga kažem da je m ozak tum ač razboritosti. A rist. Anal. post. B 19. 100 a 3 seqq. 12. A RIST. de anim a A 2 405 a 29 Č ini se da je i A lkm eon u vezi s dušom bio sličnih pogleda kao i oni [Tales, D iogen, Heraklit], K aže da je b esm rtna zato što je nalik besm rtnicim a, a tu osobinu im a zato što se stalno kreće. N aim e, sve što je božansko, Mjesec, Sunce, zvijezde i cijelo N ebo, kreću se stalno, bez prekida. CIC. de n. d. I 11, 27 (lat.) A A lkm eon iz K rotona, koji je udijelio božanske osobine Suncu i Mjesecu i svim ostalim zvijezdama, osim toga i duši, nije opazio da daje b esm rtn o st sm rtnim stvarim a. CLEM. Protr. 66 (1 50, 20 St.) N aim e, A lk ­ m eon iz K rotona vjerovao jc da su Zvijezde bogovi i da imaju duše. AET. IV 2, 2 (D. 386 o duši) A lkm eon (tvrdi) da se priroda sama od sebe kreće vječnim kretanjem te zbog toga drži za nju da je besm rtna i nalik on o m e što je božansko. Usp. Plato Phaedr. 245 C. 13. AET. V 3, 3 (D. 417) A A lkm eon (tvrdi) da jc (sc. sjeme) dio mozga. C EN SO R . 5, 2 seqq. (lat.) A li to m išljenje (sc. da sjem e istječe iz m oždine) neki pobijaju, kao A naksagora [.59 A 107], D em okrit [68 A 141] i A lk m eo n iz K ro to n a; (3) oni, naim e, odgovaraju da poslije parenja stada m užjacim a nije iscrpljena sa­ m o m oždina, već i m ast i m nogo mesa. M išljenja autora podvo­ jena su oko toga stvara li se plod sam o iz očeva sjem ena, kao što su napisali D iogen [64 A 27], H ip on [38 A 13] i stoici, ili i iz m ajčina, kao što su sm atrali A naksagora, A lkm eon, P arm enid [28 A 54], E m pedoklo i E pikur. Što se tiče oblikovanja ploda, A lkm eon je priznao da o tom e n em a nikakva o d ređ en a znanja; sm atrao je da nitko ne m ože p ro n ik n u ti u to što se prvo na djetetu oblikuje. AET. V 17, 3 (D. 427) A lk m eo n (tvrdi) da se (sc. u utrobi prvo dovršava) glava, u kojoj se nalazi vrhovno vod­ stvo. 14. C E N SO R IN . 6, 4 (lat.) A lkm eon je rekao da (dijete) poka­ zuje spol onog roditelja od kojega je bilo više sjem ena. 15. ARIST. H ist. anim . H 1. 581 a 12 M uško počinje nositi sjeme ponajviše s navršenih četrnaest godina. Istodobno počinju i rasti dlake na stidnim m jestim a, kao što A lk m eo n iz K rotona kaže da i biljke prije no što će nositi sjem e cvatu. [Schol. Plat.

190

PREDSOKRATOVCI

Alc. I p. 121 El. Usp. Solon 19, 3 D. Kada na sedam ljeta bog drugih sedam pridoda / / javlja se tad mladosti pristigle znak. H eraklit 22 A 18 16. — de gen. an. 1” 2. 752 b 22 Mladi životinja koje rađaju živu m ladunčad nalaze hranu — ono što zovemo m lijekom — u drugom dijelu (tijela), u sisama; pticama to priroda omogućuje u jajima, no suprotno onom e što misle ljudi i što tvrdi A lkm eon iz Krotona. Mlijeko, naime, nije u bjelancu, nego u žum ancu; to je hrana ptićima. A oni zbog sličnosti u boji misle da je bjelance. 17. AET. V 16, 3 (D. 426) A lkm eon (tvrdi) da se (sc. djeca u utrobi) hrane čitavim tijelom, da njim e kao spužvom upijaju hranljive sastojke iz hrane. (Drukčije RUFUS ap. ORIBAŠ. 111 156 CMG VI, 2. 2, 136) Iako su te dobi, zaostalo im je nešto u utrobi što valja potjerati napolje, ali ne kako misli A lkm eon, da je dijete u m aternici jelo ustim a; to nikako nije moguće. 18. — V 24, 1 (D. 435) A lkm eon kaže da san nastaje kad krv uzm iče u krvotočne žile, buđenje kad se razlijeva, a sm rt kad potpuno uzmakne.

B.

FRAGM ENTI

ALKMEON: .O PRIRODI«

1 [l W achtlerl. DIOG. VIII 83 [v. A 1, l] »Alkmeon iz Krotona, sin Piritojev, rekao je Brotinu, Lcontu i Batilu sljedeće: ’O onom što jc nevidljivo, o onom što je sm rtno, pouzdano znanje imaju bogovi, (a nama) kao ljudim a (moguće je samo) nagađanje’ itd.«4 1 a [2 ]. T H E O P H R . d. sens. 25 [A 5 ] Čovjek se od drugih (živih bića) razlikuje po tom e što on jedini razumije, dok druga (živa bića) prim aju osjete, ali ne razumiju. 2 [ll]. [ARIST.] Probi. 17, 3. 916 a 33 A lkm eon kaže da ljudi propadaju zato što ne mogu povezati početak s krajem .’ 4. D ru g a re č e n ic a m o ž e u g r č k o m te k s tu im a ti jo š je d n o z n a č e n je : »O o n o m što je n e v id ljiv o , o o n o m š to je s m r tn o , p o u z d a n o z n a n je im a ju b o g o v i, a k o lik o ljudi (m o g u ) n a g a đ a ti itd.* T o j s e v e rziji, p r im je ric e , p rik la n ja ju K ir k i R aven (T h e Presocratic Philosophers, C a m b rid g e 1 9 6 6 /1 9 5 7 /, p. 233). (D . N.) 5. »K ao z v ije z d e n a sv o jim k r u ž n im p u tan ja m a .« (D iels)

ALKMEON

-

IKO

191

3 Il6], AET. V 14, 1 (D. 424) A lkm eon (tvrdi) da su mazge-mužjaci bez potom stva zbog osjetljivosti i hladnoće sjemena, a mazge-ženke zato što im m aternice nisu raširene. Upravo je tako sam rekao. 4 [22l. — V 30, 1 (D. 442) A lkm eon (tvrdi) da se zdravlje održava ravnopravnošću sila: vlažnog i suhog, hladnog i toplog, gorkog i slatkog te ostalog, a da prevlast jednoga m eđu njima (monarhija) uzrokuje bolest; pogibeljna je, naim e, prevlast jednoga člana para. Po njem u, bolest nastaje — kad je riječ o uzroku — od suviška topline ili hladnoće; kad je riječ o povodu — od preobilne ili oskudne prehrane; kad je riječ o dijelovima (tijela) — * (u) krvi, moždini ili mozgu. (Bolesti) ponekad nastaju i iz vanjskih uzroka, od voda određenih osobina (?), okoliša, napora, muka i tom e sličnih stvari. Po njem u, zdravlje je ravnomjerna mješavina kakvoća. Usp. H ipp. d. prisc. med. 14. I 16, 2 Kuhlew. Plato Symp. 186 CD. 5 [2 3 ]. CLEM. Strom. VI 16 (II 435, 9 St.) A lkm eon iz K rotona rekao je: »Lakše se pripaziti pred neprijateljem nego pred prija­ teljem«; Sofoklo je pak u A ntigoni (v. 652) napisao: »Što ranit može više nego opak drug?«6

25 Il5 l. IKO (Ikkos) 1. PLATO Protag. 316 D Ja kažem da je sofistička vještina stara i da su stari ljudi koji su se nje laćali, u strahu pred mrskošću koju je ona izazivala, nalazili izgovore i prikrivali se, jedni — poput H om era, Hezioda i Sim onida — poezijom, drugi — oni oko Orfeja i Muzeja — m isterijskim obredim a i proroštvim a, a neki, čujem, i tjelovježbom, kao Iko iz Taranta i H erodik iz Selimbrije, još i sada ni od koga slabiji kao sofist. 2. — de legg. VIII 839- 840 A ne znamo li po čuvenju — zbog natjecanja u Olim piji i drugih natjecanja — za Ika iz Ta­ ranta, kako je iz želje za pobjedom stekao u duši i umijeće i razum nu hrabrost te, kako kažu, u cijelom vježbalačkom cvijetu nije nijednom dotakao ni žene ni dječaka? PAUS. VI 10, 5 Iko, 6. -M o ž d a o p o m e n a B ra tim i i d ru g o v im a p r o tiv n e o p re z n o g p re d a v a n ja sp is a d r u g im p rija te ljim a . U sp . H ip p o c r. lex. 5 (IV 6 4 2 L .);' F r e u d e n th a lo v S p in o z a I 104.. (D iels)

192

PREDSOKRATOVCI

sin Nikolaide, rodom iz Taranta, dobio je u O lim piji pobjednički vijenac u petoboju; za nj se pripovijeda da je poslije bio najbolji vježbač m eđu svojim suvremenicima. STEPH. Byz. s.v. »Tarant«: Iko iz Taranta, liječnik; (živio) za vrijeme 77 [?] olimpijade.7 Spo­ m inje ga i Platon u Protagori. EUSTATH. ad. H om . p. 610, 28 [iz Steph. i zbirke poslovica] Iko, što je vlastito im e liječnika-m udraca iz Regija; odatle poslovica »Ikov ručak«, zbog skrom ­ nosti njegova života. Ad Dionys. Per. 376 O dakle je bio Iko, liječnik iz Taranta, koji je zbog skrom nog načina života dospio b poslovicu koja glasi: »Ikov ručak«, a kazuje se za one koji ne pretjeruju pri objedu. 3. IAMBL. V. Pyth. 267 U listi pitagorovaca, pod »Taranćani stoji: »Iko«.

26. [16]. PARON' (Paron) ARIST. Phys. A 13. 222 b 17 Jedni su ga [sc. vrijeme] nazivali najm udrijim , a pitagorovac Paron najneukijim, jer se u njem u zaboravlja — i njegova je tvrdnja ispravnija. SIMPL. ad loc. 754, 9 Čini se da je to onaj kojeg — bez navođenja im ena — spom inje i Eudem [fr. 52 Sp.l kad priča kako je Sim onid u O lim piji hvalio vrijeme kao najmudrije, jer se u njem u stječu znanja i obnavljaju sjećanja; na to da je neki m udrac koji je bio prisutan rekao: »A je li, Sim onide, zar u vrem enu i ne zaboravljamo?«

27 [l7l. AMINIJA (Ameinias) DIOG. IX 21.

7. >77. o lim p ija d a (472.) n ije m o g u ć a ; v je ro ja tn o b i, z a je d n o s R o b e r to m (H e rm . 3 5 (1900) 165), tre b a lo č ita ti 7 6 * (4 7 2 .). (D iels) 8. Im e toga filo zo fa n e p o jav lju je se n i u k o je m p a d e ž u o s im n o m in a tiv a , tak o da n ije s ig u r n o valja li g a k ro a tiz ira ti k ao P a ro n ili P a ro n t. P re m a E u d e m o v o j (i S im p lic ije v o j) in te rp re ta c iji ra d ilo bi se o n e k o m a n o n im n o m p ita g o ro v c u koji je je d n o s ta v n o b io p ris u ta n (g rč .n ra p o v ) p ri s p o m e n u to m S im o n id Q v u is tu p u u O lim p iji, te P a ro n — ili P a r o n t — u o p ć e n e b i b ilo v la s tito im e . (D . N.)

193

28 [181. PARMENID (Parmenides) A. ŽIV O T I U ČEN JE ŽIVOT !. D IO G EN ES IX 21 —23. (21) Parm enid, Piretov (sin), iz Eleje, slušao je Ksenofana (Teofrast u Epitom am a |Phys. O pin. fr. 6a. D. 482, 14] kaže da je slušao Anaksimandra). Iako je, dakle, slušao i Ksenofana, nije sve od njega preuzeo. Susreo se i s pitagorovcem A m inijom (sinom) D iohetinim , kako je kazao Sotion, čovjekom sirom ašnim ali skladnim i Čestitim. O d njega je više preuzeo i, kad je (on) um ro, podigao mu je (u čast) žrtvenik; rođen je u slavnoj i bogatoj porodici, i A m inija ga je a ne Ksenofan uputio u miran život. Prvi je on dokazivao da je zemlja kuglolika i da leži u sredini. Da postoje dva elem enta, vatra i zemlja — jedna ima funkciju stvaraoca a druga materije. (22) I da je nasta­ nak ljudi pokrenulo najprije sunce iznad sunca' je toplina i hladnoća, od čega sc sve sastoji. I da su duša i um isto, kako to spom inje Teofrast u Fizici [fr. 6a. D. 483, 2], koji je izložio mišljenja gotovo svih (filozofa). Rekao je da postoje dvije filozo­ fije: jedna (koja se zasniva) na istini a druga na mnijenju. Zato i negdje kaže: »P otrebno... sm rtnika mnijenja« [B 1, 28 —30], I on iznosi svoju filozofiju u pjesmama, poput Hezioda, Ksenofana i Empedokla. Rekao je da je razum kriterij, a da osjetila nisu egzaktna. Zato kaže: »Neka tc n av ik a ... dokaz« [B 7, 3 —5l. (23) Zbog toga T im on kaže o njem u: [fr. 44 D.] M oć rasuđivanja umnog Parmenida ne zna za dvojbu, jer je od spoznaje jasno razlučio predodžbe varku.

O njem u je i Platon napisao dijalog Parmenid s podnaslovom ili a idejama. Bio je na vrhuncu stvaranja oko šezdesetdevete olimpijade (504 —501]. Čini se da je prvi otkrio da su isto Vercrnjača i Danica, kako (to) kaže Favorin u petoj (knjizi) Sjećanja (prema drugim a (to je otkrio) Pitagora); Kalimah kaže da ne posloji njegova3 pjesma. Govori se i da je građanim a dao zakone, I. U m je s to

7)X[ou ( = o d su n c a ) Z ie g lc r č ita

ž x 7r/]XoO ( = o d g lin e).

/ . Isk v a re n te k s t, u D ie ls a se otfrrćv ( = o n o ) n e m o ž e o d n o s iti n a s u n c e . Stoga jc p re u z e ta A p c lto v a lek c ija : iz n a d su n c a. V njegova se v je ro ja tn o od n o si- n a P ita g o ru , u sp . A 40a.

194

PREDSOKRATOVCI

kako tvrdi Speuzip u (spisu) 0 filozofim a. I prvi jc, prem a tvrdnji Favorina u Raznolikoj historiji [fr. 14 FH G III 5791, postavio sofizam o Ahileju. Postojao je i drugi Parm enid, govornik i sa­ stavljač retorike. 2. SUIDAS Parm enid, Piretov (sin), filozof iz Eleje, bio je uče­ nik Ksenofana iz Kolofona, kao što je Teofrast (bio učenik) Anaksim andra iz Mileta. Njegovi su sljedbenici bili filozof i liječnik Em pedoklo i Z enon iz Eleje. Napisao je u stihovim a znanost o prirodi i neke druge (spise) u prozi, kako to spom inje Platon [Soph. 237 A cf. B 7] (iz Diogena, osim zaključne rečenice čiji je prvi dio zacijelo iz Lobona, usp. fr. 18 Cron.). 3. D IOG . II 3 A naksim en, Euristratov (sin), iz Mileta, slušao je Anaksim andra, a neki tvrde da je slušao i Parm enida [usp. A ll. 4. IAMBLICHUS V. Pyth. 166 [iz Nikomaha] I oni koji su iznijeli neko mišljenje o prirodi najprije se upravo pozivaju na Em pedokla i Parm enida iz Eleje (da bi dokazali utjecaj Pitagore na kulturu Italije). PROCLUS in Parm. I p. 619, 4 (Cous. Par. 1864) Kad sc održavala, dakle, ta svečanost koju sm o spom enuli, u A tenu su došli Parm enid i Z enon — Parm enid je bio učitelj a Z enon učenik; oba su bili Elejci, i nc samo to već i pripadnici pitagorovske škole, kako je to negdje i N ikom ah4 ustvrdio. PHOT. Bibl. c. 249 (VITA Pyth.) p. 439a 36 Z enon i Parm enid Elejci: i oni (su pohađali) Pitagorovsku školu. 5. PLATO Theaet. 183 E Čini mi sc [Sokratu] da je Parm enid poput H om erova (junaka) ujedno i častan i veličanstven: sasvim sam, naim e, mlad upoznao (tog) čovjeka, sasvim stara, i učinilo mi se da posjeduje neku na svaki način urođenu dubinu (razma­ tranja). Sophist. 217 C Pitanjima, kakva je nekad i Parmenid postavljao, izlažući prekrasne misli u mojoj prisutnosti, dok sam bio mladić, a on već tada veoma star. Parm. 127 A A ntifont je rekao da je P itodor’ pričao kako su jednom došli na velike panatenejske svečanosti Z enon i Parm enid. Parm enid je bio vrlo star i potpuno sijed, ali skladan i dostojanstven, najviše šezdesetpetogodišnjak; Z enon je tada imao blizu četrdeset godina, bio jc visok i privlačna izgleda. Priča se da je on bio Parm enidov lju­ bavnik. Rekao je da su oni boravili kod Pitodora, izvan zidina, 4. N i x 6 ( i a z o i ; C D i G o g a v a : K a X X t(ia x o S vu lg o . 5. P ito d o r, s in Izo lo h o v , a te n s k i s tr a te g 4 2 5 . p r. n. e.

PARMENID

195

u Keramiku, a tam o da su došli Sokrat i s njim mnogi drugi s velikom željom da čuju Z enonove spise: tada su ih, naime, prvi put donijeli; a Sokrat je tada bio sasvim mlad lusp. Procl. uz to mjesto, 684, 21 ]. N asuprot tom e: A TH EN. XI 505 F Jedva je zbog mladosti moguće da je Platonov Sokrat došao na razgovor Parm enidu, a još manje da m u je rekao i čuo onakve riječi. A od svega jc najružnije i (najpogrešnije)'1 reći — kad za to nije postojala nikakva potreba — da jc Parm enidov ljubavnik bio njegov sugrađanin Zenon. iMACROB. Sat. I l.’il. DIOG. IX 25 Z enon i/ Eleje: za nj A polodor ka/c u Kronikam a iFG rH ist. 244 F 30 II I()v»Hl đn je iParmcniil, (sin) Piretovl1 po prirodi (bio sin) TeIculiigorin, a po usvojcnjti P a r m e n i d o v ..Z e n o n

jcslušao

Parmenida i postao njegov Ijuhnviiik. (i A K IS T O T Metaph. A 5. ‘)H(ih / / Priča sc da jc P arm en id lilo n jih o v Ik '.riiol an ov; usp

) I A

l()l učenik.

/ AI I X in Mrinpliys A t')H4I>t p, 31, 7 Hayd. O Parmeuldu i o ii|ijm>vii m'cnju i l'cofrasl uprvoj (knjizi spisa) 0 prirodi III *1 I ' n i I uvuku L m ■Njega jc slijedio Parm enid, Piretov Hu), i' I l' |i' ( n| ......Inje lil" Ksenofana) »koji je krenuo objem a I*1111 ■v111111 I >t »Un/iijc, naime, da je sve vječno i pokušava protu"i " ni inr.iiiiiiik Ilii ii, uli ne misli jednako o jednom i o drugom i|iiiln) iirjMi |>i< l|>i)■.!uvija da je sve uistinu jedno, nenastalo i ku(ijtilllto, lr po mišljenju m nogih — tumačeći nastanak pojava, u/im a ilvu počela vatru i zemlju. Jedno (služi) kao m aterija­ li drugo kao uzrok i činilac.« SIMPL. Phys. 22, 27 ...K se n o fa n a i/ Kolofona, Parmenidova učitelja (iz Teofrasta). 8 SIMPL. Phys. 28, 4 (Theophr. Phys. O pin. fr.8.D. 483, 11) l.cukip iz Eleje ili iz Mileta (jer se i jedno i drugo za nj priča), prem da sc s Parm cnidom slaže u pogledu na filozofiju, (kada je riječ) o biću, nije išao istim putem kao Parm enid i K senofan nego, čini se, suprotnim . Naime, dok je za njih sve jedno, ne­ pokretno, nenastalo i svršeno a nebiće i ne dopuštaju da se is­ pituje, on je pretpostavio da su atom i beskonačni elem enti uvijek u krctahju. 9. DIOG. VIII 55 Teofrast [Phys. Op. fr. 3 D. 477) kaže da je on (Empedoklo] bio sljedbenik Parm enidov i da ga je oponašao 6. (

) D ie ls.

7. I

I R ossi.

8. I

1 D iels.

196

PREDSOKRATOVCI

u pjesmam a: i on je, naime, iznio rasuđivanje o prirodi u stiho­ vima. 10. SIMPL. Phys. 25, 19 Em pedoklo iz Akraganta, rođen samo malo poslije Anaksagore, (bio je)' sljedbenik i blizak Parm enidu a još više pitagorovcima [iz Theophr. usp. n. 9l. 11. EUSEB. Chron. a) H ieron. Pojavili su se filozofi prirode E m pedoklo i Parm enid. uz Abr. god. 1561; arm. 01. 81, 1 [4561. b) Tada se pojavio filozof prirode D em okrit iz Abdere, filozofi E m pedoklo iz Akraganta, Z enon i Parm enid i H ipokrat s Kosa. arm. Hier. uz Abr. god. 1581 [436). Usp. C H R O N IC . H EN ZEN . (Inscr. Sic. et It. [IG XIV) 1297, 30) izm eđu Kserksa i peloponeskih ratova; brojka je neprepoznatljiva: O tada filozof Sokrat, H eraklit iz Efeza, Anaksagora, Parm enid i Z enon godine . .. 12. STRABO VI 1 p. 252 Nakon zaokreta je drugi susjedni zaljev u kojem je grad: njega su osnivači Fočani (zvali) Hijela, drugi prem a nekom vrelu Ela, a sada ga zovu Eleja, i iz njega su potekli Parm enid i Z enon, ljudi pitagorovci. Č ini mi se da su i oni, a i još i prije, (gradu) dali dobre zakone [usp. A l). PLUTARH. adv. Col. 32 p. 1126 A Parm enid je izvrsnim zako­ nim a uredio svoju dom ovinu, tako da vlasti svake godine zakle­ tvom obavezuju građane da će ostati vjerni Parm enidovim zako­ nima. POEZIJA (usp. A 1. 2)

13. D IO G . I 16 Ovi su [sc. ostavili] (svaki) po jedan spis: Melis, Parm enid, Anaksagora. 14. SIMPL. de caelo 556, 25 Spise 0 prirodi doista su napisali i Melis i Parm enid . . . i to ne samo o natprirodnim (pojavama) nego su raspravljali u sam im tim spisima i o prirodnim (pojava­ ma) pa im zbog toga m ožda nisu izbjegavali dati naslov 0 prirodi. 15. PLUTARH. quom odo adul. poet. aud. dcb. 2 p. 16 C Spje­ vovi Em pedokla i Parm enida, Nikandrov Spjev o zvijerima i Teognidove Gnomologije spisi su koji su posudili iz poezije kao sred­ stvo opširnost i m etar da izbjegnu prozu. [Usp. 11 B ll. 16. — de audiendo 13 p. 45 A Mogao bi tko A rhilohu pred­ baciti zbog osnovne misli, Parm enidu zbog (načina) sastavljanja stihova, Fokilidu zbog prostote, Euripidu zbog naklapanja, a Sofoklu zbog nepravilnosti. Usp. 21 A 25 sq.

PARMENID

197

17. PROCL. in Tim. I 345, 12 Diehl A Parm enid je u pjesni­ čkom stvaranju doista nejasan, i sam to priznaje i kaže. 18. — in Parm. I p. 665, 17 Sam Parm enid u pjesničkom djelu (kaže): prem da se po sebi, dakako, poetska vrsta mora služiti m e­ taforama imena, načinim a govora i obratima, ipak je više volio nekićenu, prostu i čistu vrstu pričanja. Objašnjava to u ovim (sti­ hovima) (citira se B 8, 25. 5. 44. 45) i sve što jc drugo takvo, Inko da sc (njegovo) razlaganje čini više proznim nego pjesničkim. 19. SIMPL. Phys. 36, 25 Kad čujemo dn i Aristotel pobija mišljenju prethodnih filozofa, n izgleda dn je i Platon .to činio prije Aristotela, a prije njih obojice i Parm enid i Ksenofan, treba uvidjeti đu oni, brinući se /u neupućenije slušače, točno ispituju (svukli) neobičnu pojavu u njihovim djelima, jer su stari običavali i/nositi svoju mišljenju u /Hgoiiclkimin •10. 146, 29 Ako ka/e dn je jedinstveno biće »nalik na mirnu li|cjx okrugle kugle. Ili H, 'III, nemoj se (tome) čuditi: I>|i". 111. i \ 11, nniinr, i |iiiuin|e neko mitsko prikazivanje. Po čemu ji lo i.i •111 1111 n * i od nnogii knd Orfej [fr. 70, 2 Kern] kaže: IU|' invii I>i|« |ii I<■• i 1 M I'N A N I)IK lisprnvnije G EN ETH LIOS] Idu i I 1 Im hllmnel o prirodi kakve su sastavili oni oko I'......... i Ii lu l I iiipcdnklu lusp. i I A 23l. Ibid. I 5, 2 A ima i takvih (I......... ) dn, Itnd god i/govnramo Apolonovu him nu, kažemo da |( "ii *111111 I nispinvljnmo o prirodi sunca, o H eri da je zrak, nZ ciinii dn je toplina: takve him ne (iznose) nauku o prirodi, l uk vini se načinom um jesno služe Parm enid i Em pedoklo . . . jer l’urmcnid i Empedoklo razlažu, a Platon u najkraćim crtama (sa­ mo) napominje. 21 . ----- 144, 25 Da se ne bih kom e činio cjepidlakom , rado bili nadopunio bilješkama Parm enidove riječi o jedinstvenom bi(ii i (o tom e da) nem a m nogih bića, i kao dokaz za ono što govorim i zbog šturosti Parm enidova spisa.

UČENJE [Usp. A li

PHILOP. in Phys. 65, 23 Vit. Kažu da je on [Aristotel] napisao posebnu knjigu o Parm enidovu mišljenju. 22. PLUT. Strom. 5 (Eus. P. E. I 8, 5 D. 580) Parm enid iz Eleje, drug Ksenofanov, istovrem eno je i prisvojio njegova mišlje­ nja i raspravio je suprotno stajalište. Dokazuje da je sve vječno

198

PREDSOKRATOVCI

i nepokretno [ii9 po istini stvari: ono je, naim e, »jedno, jedinorodeno . . . bez nastanka«9®. (Dokazuje i da u) nastajanje (vjeruju) oni koji zbog predrasuda lažno razmišljaju. I osjetila izuzima od istine. A kaže da, ako nešto postoji m im o bića, to nije biće; nebiće ne postoji u svemiru. Na taj način biće ostavlja nenastalim, a tvrdi da je zemlja nastala od zgusnutog [zraka]10 koji se spustio dolje [iz T heophr. Phys. O pin. kao u daljem tekstu n. 23. 28 sqq.]. 23. H IPPO L. Ref. I l i (D. 564 W. 16) (1) Iako i Parm enid pretpostavlja da je sve jedinstveno, vječno, nenastalo i kugloliko, (ipak) ni sam ne izmiče shvaćanju mnogih kad kaže da su vatra i zemlja počela svega, zemlja kao materija a vatra kao uzrok i činilac. Za kozmos je rekao da propada, ali nije kazao na koji način. (2) Sam je kazao da jc sve vječno, da nije nastalo, da je kugloliko i jednako, da nem a u sebi mjesta, da je nepokretno i om eđeno. 24. ARISTOT. Metaph. A 5. 986b 18 Čini se da se Parm enid prvi bavi onim što je po razum u jedno itd. b 27 Čini se da Parm enid govori sa više razumijevanja. Smatrajući, naime, da ne­ biće ne predstavlja ništa nasuprot biću, nužno drži da je biće jedno i ništa drugo. .. ali prim oran je priznavati pojave, i pret­ postavljajući da po razum u postoji jedno, a da po osjetu (postoji) više (toga), ponovo uzim a dva uzroka i dva počela, toplo i hladno, što naziva vatrom i zem ljom . O d toga toplo svrstava uz biće, a drugo uz nebiće lusp. AIex. uz to mjesto, p. 45, 2]. I~ 5. 1010a 1 Razmišljali su o istini o bićima i pretpostavili su da su bića samo dostupna osjetilima. (Aristotel izlaže kritički različite teze). 25. ARISTOT. de caelo l~ 1. 298b 14 Jedni su od njih u pot­ punosti negirali nastajanje i propadanje, jer kažu da nijedno od bića niti nastaje niti propada, nego nam se samo (to) čini, kao što (tvrde) oni oko Melisa i Parm enida, za koje, prem da o ostalom lijepo govore, ipak ne treba smatrati da govore kao prirodnjaci (kako jest). (Kad kažu) da su neka od bića nenastala i sasvim nepokretna, to više pripada ispitivanju druge vrste i pređašnjem (starijem — tj. teologiji) nego prirodoznanstvenom ispitivanju. A oni su, zato jer pretpostavljaju da ne postoji ništa drugo osim bitka onoga što je dostupno osjetilima, prvi prom islili o nekim 9. I

1 D ie ls , v je ro ja tn o n e p o tr e b n o .

9a. U s p o r e d i t u m is a o u B 8 , 4. 10. I

1 P a tin i dr.

PARMENID

199

takvim prirodam a, a ako ima neke spoznaje ili rasuđivanja, pre­ nijeli su na to riječi odonud. de gen. et corr. A 8. 325a 13 Iz tih, dakle, razloga zanemarivši osjet i ne vodeći o njem u računa, jer treba slijediti razum (logos), neki kažu da je sve jedno, nepo­ kretno i beskonačno: naim e, granica bi se protezala sve do praz­ nog prostora. O ni su se, dakle, tako i iz tih razloga izjasnili o istini. A što se tiče mišljenja, čini se ,da se to slaže, ali što se tiče stvari, ovako razmišljati sasvim je blizu ludilu. (Philop. uz 157, 27 O ptužuje one oko Parm enida da su ustvrdili kako se uopće ne treba obazirati na pojavnost stvari, nego na slijed misli). 26. PLATO Theaet. 181 A Ako se bude činilo da borci za (nepromjenljivost) svemira istinitije govore, prebjeći ćemo k nji­ ma od onih koji ponovo pokreću nepokretno, SEXT. adv. math. X 46 O ni oko Parmenidu i Melisa (kažu) da Isc. krctanjcl ne postoji, pa ih je Aristotel lu jednom od svojih dijaloga s aluzijom na mjesta u Platonovu spisu! nazvao •borcima i neprirodoznanstvcnicimu«: borcima po (njihovoj) borbi, a neprirodoznanstvenii ima, jci je početak kretanju priroda koju su zanijekali govoreći da se iviAln ne kreće / / . AKISTO'I I*1iyr. I f>, .'O/a 9 Tako ograničavamo svem ir kojem ........ ne neđoNtuje, kno što (ograničavamo) cjelovita čovH lui ili kovčeg Kako je svaka pojedina stvar takva, s punim je I................................................... tnluiv i svemu i/,van kojega nema ničega: a izvan k je uepi isutnosi, (taj) uije sav, ako je nešto odsutno. Čitav je i svri.ru ili sasvim po sebi, ili je vrlo blizu (tome) po prirodi. Ništa ulje svršeno što nema svršetka, a svršetak (predstavlja) granicu, /b o g toga Ireliii smatrali da je Parm enid rekao bolje od Melisa: dok ovaj kaže da je svem ir beskonačan, za onoga je svem ir ogra­ ničen i »od središta jednako dalek« [B 8, 44]. 28. SIMPL. Phys. 115, 11 Parm enidovo učenje, kako to spo­ minje Aleksandar, ovako iznosi Teofrast u prvoj (knjizi) Istraži­ vanja prirode \Phys. Op. 7. D. 483]: »Nebiće nasuprot biću: nebiće (jc) ništa; biće je doista jedno«, a Eudem (iznosi Parm enidovo učenje) ovako: »Nebiće (je) nasuprot biću, no o biću se govori kao o jednom e: biće je doista jedno«. Ne m ogu reći da li je Eudem i negdje drugdje to tako jasno napisao, ali u Fizici [fr. I I Sp.] piše o Parm enidu ovo, iz čega se jednako m ože izvesti ono sto je (već) bilo rečeno: »Ne izgleda da P arm enid (uspijeva) dokazati da je biće jedno niti kad bi se tko s njim složio da se govori o biću kao o jednom e, ako to nije nešto u čem u se bit

200

PREDSOKRATOVCI

svake pojedine stvari potvrđuje, kao (što se) čovjek (potvrđuje) u ljudima. Da ukratko kažemo, u svakoj pojedinoj stvari nalazi se smisao bića, u svima jedan i isti, kao (što se nalazi smisao) živog bića u živim bićima. No, ako su sva bića savršena i ne m ože se ništa uzeti što nije savršeno, sve je savršeno, i neće biti jedno savršeno nego mnogo (toga) (i boja će biti savršena i nastojanje i bilo što), pa će tako i bića biti sva a ne jedno niti isto: naime, jedno je voda, a drugo vatra. (Ne)bi se mogao (ni)tko" začuditi što Parm enid slijedi rasuđivanja nedostojna vjere i što se prevario u pogledu takvih stvari koje su tada još bile nerazjašnjene (nitko još, naim e, nije govorio o (biću kao o) m nogostrukom , a prvi je Platon uveo dihotom iju (ne govoreći o biću) niti (samo) kao (o biću) po sebi niti (samo) kao o slučajnom (pojavnom) obliku (bi­ ća)); čini se da se u pogledu tih stvari prevario. S pom oću tvrdnji i pobijanja to je prom islio i izveo je zaključak; ne bi se, naime, slagao, kad (mu) se ne bi činilo nužnim . (Filozofi) su prije njega (to) tvrdili bez dokaza«. 29. AET. I 24, 1 (D. 320) Parm enid i Melis su ukidali nastajanje i propadanje jer su sm atrali da je sve nepokretno. 30. AM M ON. de interpr. p. 133,'16 Busse Najprije, kao što nas je Timej [p. 27 Cl poučio, i (kako) sam Aristotel dokazuje raspravljajući o božanskom , a prije njih i Parm enid, ne samo kod Platona [p. 137 Ai nego i u vlastitim stihovima, ne postoji kod bogova ništa ni prošlo ni buduće, a ako toga ni jednog ni drugog nema, niti onoga što više nije niti onoga što još nije, niti onoga što je izm ijenjeno niti Onoga što je nastalo da bude izmijenjeno, to je nem oguće uskladiti s onim što doista jest i što prihvaća prom jenu ne (samo) u misli. 31. AET. I 7, 26 (D. 303) Parm enid (kaže) da [sc. je,bogl ne­ pokretan, om eđen i kuglolik. 32. — 1 25, 3 (D. 321) Parm enid i D em okrit (tvrde da se) sve, (zbiva) po nuždi; a da je ona sama usud, pravda, providnost i tvorac kozmosa. 33. CLEM. Protr. 5, 64 (I 49, 2 St.) Parm enid iz Eleje uveo je m eđu bogove vatru i zemlju. 34. PLUT. adv. Colot. 13 p. 1114 D On [Parmenid] ne ukida niti jednu niti drugu prirodu Isc. onoga što je podložno razumu i onoga što sc zasniva na nagađanjima], nego vraćajući svakoj ono u . < ) ( > Diels.

PARMENID

201

što joj pripada, tvrdi da je ono što je podložno razum u po obliku jedno i ono što jest, i da je vječno i neuništivo, rekavši da je jedno zbog sličnosti sa sam im sobom i zbog toga što ne prihvaća razliku, a ono što je dostupno osjetilima (tvrdi) da jc (po obliku) neuređeno i prom jenljivo; za to je kriterij spoznavanja »lijepo . . . srce« lB 1, 29), što se tiče onoga što je podložno razum u i onoga što sc po tom e isto tako ponaša, »a i dokaza . .. mnijenja« [B 1, (ol, zbog toga što se susreće sa stvarima koje prihvaćaju posve­ mašnje prom jene, događanja i nc,sličnosti. SIMPI,. Phys. 39, 10 Naziva, dakle, takvo rasuđivanje zasnovanim na nagađanjima i prijevarnim nc samo zato što jc naprosto lažno nego i zato što sc udaljilo od istine podložne razumu do pojavne i varave dostup­ nosti osjetilima 11iid p. 25, II Neki od onih lsi. koji govore ol om eđenim lsi pofeliinul (smatraju) da (postoje) dva (počela), kao na piimjei Parmenid u (stihovima uperenim ) protiv mnijenja, (koji k a Je dn nii lo) vatra i zemlju ili, bolje, svjetlo i mrak. ARIST di- gen el eon 11 I Moh 13 O ni koji, na prim jer, uvodi dva (poi'i la), kao Parm enid vatru i zemlju, uvode i njihove im ili im ii ud ,in|iM', poput zraka i vode. B 9. 336a 3 A kad je n.r.hiln, kako kuBu, toplo /a razdvajanje a hladno za spajanje i di ii/m pojave, |eđne aktivne a druge pasivne, govore da iz toga j /bog loga i sve ostalo nastaje i propada. CIC. Ac. II 37, 118(lat.) I’iiituciild (spominje) da je vatra ta koja pokreće, i da ona oblikuje /ciniju li/ T hcophr. Phys. O pin.; usp. 28 A 23]. H>. AfiT. II 1, 2 (D. 327) Parm enid i Melis (kažu) da j e . . . kozmos jedan. 4, 11 (D. 332) K senofan, Parm enid i Melis (kažu) da je kozmos nenastao, vječan i neuništiv. 37. — II 7, 1 (D. 335, usp. 28 B 12) Parm enid (kaže) da postoje m eđusobno isprepleteni vijenci, jedan (sačinjen) od finoga a drugi od gustog; izm eđu njih su i drugi, sm iješani od svjetla i tame. O ko svih je čvrst krug, poput zida, a ispod njega je vatren vijenac; u središtu svih također je čvrsto, a oko toga je opet vatren [sc. vijenac!. O naj u središtu sm iješanih (vijenaca) svima je (počelo) i (uzrok)1' kretanja i nastanka, i njega naziva božanstvom-upravljačem [usp. B 12, 3], ključonošom [B 1, 14], Pravdom i Nužnošću [B 8, 30; 10, 6]. Zrak se odvojio od Zem lje uz isparavanje zbog njezina snažnijeg pritiska, a Sunce i Mliječna staza lusp. B 11, 2] dašci su vatre. A Mjesec je (nastao) miješanjem jednog i drugog, zraka i vatre. E ter na najvišem (položaju) sve obuhvaća, a ispod njega se nalazi vatreni (dio) koji sm o nazvali

/

202

PREDSOKRATOVCI

Nebo: ispod ovoga već je ono što okružuje Zem lju. CIC. de nat. deor. I 11, 28 (lat.) Parm enid je, doduše, nešto i izmislio: dokazuje da je sličan vijencu (naziva ga cTetpavv)) i da sadržava toplinu {i),! krug svjetlosti koji opasuje Nebo, i koji on naziva bogom ; u toj (predodžbi) nitko ne m ože nazreti ni božanski lik niti (ikakav) smisao. Mnogi su prikazi (te vrste)13a: netko poistovećuje s bo­ gom Rat, netko Neslogu, netko Požudu (B I3) i druge slične (po­ jave) koje se uništavaju bilo bolešću bilo snom bilo zaboravom bilo starošću. Isto (vrijedi i) za zvijezde: budući da sam se njima bavio na drugom mjestu, ovdje ih ne spom injem . 38. — II 11, 4 (D. 340) Parm enid, H eraklit, Straton i Z enon (kažu da) je nebo ognjeno. Usp. 11, 1. 39. — II 13, 8 (D. 342) Parm enid i H eraklit (kažu da su) zvijezde nakupine vatre. 40. ANONYM . BYZANT. ed. Treu p. 52, 19 Usag. in Arat. II 14 p. 318, 15 Maass] Neke od stalnih (zvijezda) koje se sa svem irom okreću ne m ožem o im enovati niti definirati, kako je to rekao i filozof prirode Parm enid, a onih s im enim a sve do šeste veličine ima prem a A ratu tisuću. 40a. AET. II 15, 4 (D. 345) Parm enid najprije u eteru smješta D anicu, smatrajući je istovrem eno i Večernjačom ; nakon nje (smješta) Sunce, a ispod njega zvijezde u vatrenom (dijelu) koji naziva nebom [B 10, 5l. D IO G . VIII 14 (Pitagora) je prvi, prema Parm enidovim riječima, rekao da su Večernjača i D anica isto.1,1 Usp. A 1 § 23 (I 218, 16). 41. — II 20, 8 (D. 349) Parm enid i M etrodor (kažu da) je Sunce ognjeno. 42. — II 25, 3 (D. 356) Parm enid (kaže da) je ognjen [sc. Mjesec]. 26,2 (D. 357) Parm enid (kaže da) je jednak [sc. Mjesec] Suncu: ono mu, naime, daje svjetlost. 28,5 (D. 358) Tales je prvi govorio da Sunce daje (Mjesecu) svjetlost. Isto tako i Pitagora i P a rm ... Usp. B 21. 43. — II 20, 8a (D. 349) Parm enid (kaže da) su se Sunce i Mjesec izdvojili od Mliječne staze, Sunce od finije smjese koja je topla, a Mjesec od gušće, hladne. 12. ( ) i { ) Diels, prema Simpi. Phys. 34, 16. 13. ( ) Plasberg. 13a. { ) Heindorf. 14! ot Sž o a a i ilapiisvlSvjv (= a prema drugima je to bio Parmenid) Causabonus.

PARMENID

203

43a. — III 1, 4 (D. 365) (O Mliječnoj stazi] Parm enid (kaže dn) jc smjesa gustoga i finoga postala po boji mliječno bijela. 44. DIOG. VIII 48 (Pitagora) No, po Teofrastu [Phys. O pin. 17l, Parm enid je prvi nazvao Nebo kozmosom a Z em lju okru­ glom, a po Z enonu (bio je to) Heziod. Usp. A I AfiT. III 15, 7 (D. 380) Parm enid i D em okrit (smatraju) dn isc. Zemljal zbog toga što se jednako daleko proteže na sve strane ostaje u ravno­ teži, i da nema razloga zašto bi se više ovamo ili onam o nagnula: Antu sc samo trese, ali se nc kreće. A N A TO L p. 30 Heib. Osim loga Ipitngorovcil su govorili tla oko srednjeg od četiriju elem e­ nata leži neka jedinstvena užarena kocka /a čiji je središnji položaj, znao i I lom er, kad je rekao »Ittliko ispod Hada koliko jc Nebo daleko od Z em lje. I (■) l(>l (’uni se da su se u tom e s pitagoroveima složili i oni oko Fm prdokln i Parm enida i uglavnom vri inu drevnih mudrueu, koji kažu da u sredini poput ognjišta boravi jedinstvenu priroda i da (ona) ostaje na istom mjestu zbog iuvnoU'>r lodutlc riM'rUI. AKII I IM. p. 6 de Falco]. I lu SI UAIIO I Ud l’osejdonije tvrdi da je Parm enid bio za­ d i m i podjele (Zemlje) na pet zona, ali da on dokazuje da ie h / u ........( / o n u) gotovo dvostruko šira lod one izm eđu obratnica!10 i .|,i p iclu /i i/v.hi jedne i druge obratnice sve do um jerenih (zona). Odatle A. luli Jsag. 31. (67, 27 M,) AET. III 11, 4 (DOX. 377a II) Parmenid je prvi razlučio naseljena mjesta na Zem lji ispod dviju tropskih zona. 45. MACROB. S. Sc. I 14, 20 Parm enid (kaže) [sc. da se duša sastoji I od zemlje i vatre. AET. IV 3, 4 (D. 388) Parm enid i Hipaz (kožu da je) ognjena. 5, 5 (D. 391) Parm enid (tvrđi) da je duša u čitavim grudima. 5, 12 (D. 392) Parm enid, Em pedoklo i D e­ mokrit (smatraju da je) isto razum (nus) i duša, i po njim a ništa ne bi s pravom bilo nerazum nom životinjom. 46. T H E O PH R . de sensu 1 sqq. (D. 499) O osjetilnoj percepciji postoje m noga mišljenja, a općenito (se svode na) dva: jedni tvrde da se (ona) ostvaruje po sličnosti, drugi (da se ostvaruje) po su­ protnosti. Parm enid, E m pedoklo i Platon (tvrde da se ostvaruje) po sličnosti, a oni oko Anaksagore i Heraklita po suprotnosti. (3)Parm enid, naime, nije uopće ništa razlučio, nego jedino to da 15. P rije v o d p r e m a M a re tić — Ivšić. 16. [

1 K ra m e r.

204

PREDSOKRATOVCI

postoje dva elem enta i da se spoznaja ravna po onom e (od njih) koji prevladava. Je r ako pretegne toplo, ili (ako pretegne) hladno, rasuđivanje postaje drugačije, a bolje je i čistije posredstvom to­ ploga; ali ni u tom (rasuđivanju) ne mora postojati neki (određeni) sklad; jer kao što kaže: »Kao što u svakog . . . najveći dio« (B 16). Naime, za osjetilnu percepciju i mišljenje kaže da su isto; i da zbog toga i sjećanje i zaborav nastaju miješanjem tih (elemena­ ta)17; a ako se u miješanju izjednače, da li će (tada) nastati m i­ šljenje ili neće, i kakav će biti raspored, o tom e se uopće nije izjasnio. A da tvrdi da se osjetilna percepcija sama po sebi ostva­ ruje i po suprotnosti, jasno je iz onih (riječi kad) kaže da mrtvac zbog gubitka vatre ne zamjećuje svjetlo, toplinu i zvuk, ali da zamjećuje ono što im je suprotno, hladnoću i tišinu. I uopće (kaže) da svako biće ima neku spoznaju. Tako se dakle čini da u (svom) iskazu odbacuje po pretpostavci zakučaste događaje. 46a. AET. V 30, 3 (DOX. 443, 12) Parm enid (kaže) da starost nastaje gubitkom topline. 46b. TERTULL. de anim a 45 Za san . . . Em pedoklo (31 A 85) i Parm enid (kažu) da je hlađenje. 47. AET. IV 9, 6 (D. 397b 1) Parm enid, Em pedoklo, Anaksa­ gora, D em okrit, Epikur i H eraklid: pojedinačni osjeti nastaju iz sklada (simetrije) pora, jer se svaki (predmet) prilagođuje svakome od osjeta. 48. — (?) IV 13, 9. 10 (D. 404) H iparh kaže da zrake, koje se šire iz oba oka unutar svog područja i koje prihvaćaju, kao ruke kad obuzim aju, vanjska tijela, om ogućuju vidu da ih zamje­ ćuje. Neki pripisuju to mišljenje i Pitagori zbog snage (njegove) nauke, a uz to i zbog toga što to Parm enid objavljuje u pjesmama. 49. PH ILO D EM . Rhet. fr. ine. 3, 7 [II 169 Sudh.l N iti prem a Parm enidu i Melisu, koji kažu da je sve jedno i da su zbog toga osjeti varljivi. AET. IV 9, 1 (D. 396, 12) Pitagora, Empedoklo, K senofan i Parm enid (govore) da su osjeti varljivi. 50. AET. IV 9, 14 (D. 398) Parm enid i E m pedoklo (kažu) da zbog nedostatka hrane [sc. nastaje] želja (za njom). 51. CEN SO RIN. 4, 7. 8 (lat.) Em pedoklo . . . tvrdi nešto slično. (On kaže) da su najprije pojedini udovi posvuda izrasli iz zemlje, kao da je (ona) bila trudna, a zatim da su se skupili i izgradili građu čvrstog čovjeka, pom iješanu od vatre i vlage zajedno . . . To 17. Toplog i hladnog.

PARMENID

205

isto mišljenje već je postojalo kod Parm enida iz Eleje, ali je Em ­ pedoklo uklonio mala + neslaganja.'" Usp. AET. V 19, 5 (31 A 72). 52. ARIST. de part. anim . B 2. 648a 25 Neki tvrde da su vodene životinje toplije od kopnenih, govoreći kako potpuno nadokna­ đuje hladnoću mjesta toplina njihove prirode, i (da su toplije) beskrvne od punokrvnih i ženke od mužjaka, kao što Parm enid i neki drugi kažu da su žene toplije od muškaraca, jer i menstruacije nastaju zbog topline i m nogokrvnosti; E m pedoklo (tvrdi) su­ protno. 53. AET. V 7, 2 (D. 419 nakon 31 a 81) P arm enid (ima) su­ protno mišljenje: krajevi prem a sjeveru stvorili su mužjaka (jer ima više udjela u gustome), a krajevi prema jugu ženku uz finoću. 7, 4 (I). 420) Anaksagora i Parm enid (kažu da) tsc. sjeme! iz desne strane prodire u desne dijelove maternice, a ono š lijeve u lijeve dijelove.'” Ako se sm jer izmijeni, rada sc ženka. Usp. ARIST. de. gen. »mini. A I 763b 30 159 A 1071. CEN SO RIN. 5, 2 (lat.) Ne slažu sc, dakle, učitelji m udrosti odakle izlazi sjeme. Parm enid jc naime sm atrao da se čas rada iz desnih a čas iz lijevih dijelova. Usp. 24 A 13. 54. V 11, 2 (D. 422) Parm enid (kaže): kad se porod izdvoji iz desnog dijela maternice, [sc. rađaju se djeca slična] očevima, a kad iz lijevog, majkama. CEN SO RIN. 6, 8 (lat.) U ostalom , Par­ menidovo je mišljenje da su sinovi slični ocu kad desni dijelovi dadu sjeme, a kad lijevi, onda su (slični) majci. 6, 5 Parm enid je začetnik (mišljenja) da se m eđusobno bore ženska i muška (svojstva), pa koje. (svojstvo) pobijedi, to se ponavlja u vanjskome liku (potomaka). Usp. LACTANT. de opif. 12, 12 (lat.) Smatra se da različite prirode nastaju na ovaj način: kad slučajno uđe u lijevi dio m aternice sjeme muškog izvora, misli se da se doduše rada muško, ali jer je začeto u ženskom dijelu, im a u sebi nešto više ženskoga no što to dolikuje m uškom izgledu — ili napadan lik ili odviše ljepote ili lagano tijelo ili nježne udove ili nizak stas ili tanak glas ili trom duh ili više tih (svojstava). Isto tako, ako sjeme ženske vrste utekne u desni dio, (misli se) da se doduše rađa žensko, ali jer je začeto u m uškom dijelu, im a u sebi nešto 18. T e k s t je o v d je n e p o u z d a n i d je lo m ič n o isk v aren . 19. T a d a sc rađ a m u šk o .

206

PREDSOKRATOVCI

više m uškosti no što to dopušta stanje spola — ili snažne udove ili neum jeren u visinu ili tam n u p u t ili dlakavo lice ili ružan izgled ili grub glas ili odvažan d u h ili više tih (svojstava) lusp. B 18).

B.

FR A G M E N T I

PARM ENID: O PRIRODI

1 [l — 32 K arst. 1 —32 Stein.l. 1 —30 SEXT. V II 111 sqq. Nje­ gov [K senofanov] prijatelj, Parm enid osudio je rasuđivanje zasno­ vano na nagađanjim a, to jest (ono rasuđivanje) koje ima slabe pretpostavke, a pretpostavio je znanstvenu, dakle nepogrešivu sposobnost prosuđivanja, odbacivši i (iskustveno) dokazivanje na tem elju osjeta; tako na početku (spjeva) 0 prirodi piše ovako: •K obile . . . sm rtnika mnijenja« (i dalje, od tog . . . puta, sada B 7, 2 —7). Slijedi njegova parafraza § 1 1 2 — 114: U tim (stihovima) Parm enid kaže da su kobile koje ga nose nerazum ske volje i želje duše (1), te da glasovitim pu tem boginje putuje razm atranje pre­ m a filozofskom rasuđivanju, a to rasuđivanje — kao da ga prati boginja — vodi do spoznaje svega (2. 3); djevojke koje ga vode osjetila su, od kojih o sluhu prikriveno govori kad kaže »jer d v a .. . točka« (7), a to znači — (dva) uha, kojim a se p rim a zvuk, a vid je nazvao Helija kćeri koje napuštaju n astam bu Noći »u susret svjetlu gurnute«10 (10), zbog toga što se on m ože u potri­ jebiti sam o na svjetlu. D olazak do »Dike s kaznam a mnogim « koja drži »ključeve dvojne« (14), um ovanje je koje im a pouzdano shva­ ćanje stvari. O na ga prim i (22) i objavi da će (ga) naučiti dvjem a (stvarima): (prvo), »lijepo zaokružene istine sigurno srce« (29), a to je čvrsti h ram znanja, i drugo, »a i dokaza .. . mnijenja« (30), dakle svijet koji se nalazi u m nijenju, jer jc nestalan. 28 —32 SIMPL. d. cael. 557, 20 O ni su ljudi pretpostavljali (da postoji) dvostruka osnova, s jedne strane (osnova) razum skoga koje doista jest, a s druge strane osjetilnoga koje nastaje — nisu predlagali da se to zove p o tp u n im (bićem) nego prividnim . Z bog toga kažu da je oko onoga što jest istina, a oko onoga što nastaje m nijenje. Zato kaže P arm enid: »Potrebno . . . kroz sve u svemu« (28 sqq.). 20. U te k stu Seksta E m p irik a stoji ž? q>dćo<; c i o a u s v a ? , a u D ielso v u izdanju frag m en ta c l? dto?, ( ') a a u c v a t.

9

<

207

PARMENID

Kobile koje me nose, dokle god srce mi žudi, vukle su kad su me boginje povele riđ put glasovit s onu što stranu svih naselja nosi čovjeka znalca. Njime bjeh nošen: njim su me nosile kobile mudre, 5 vukle su kola, dok su ih djevojke vodile putem. Uglavljena osovina puštaše pištave zvuke, žareći (sva se) (jer dva su je hitra vrtjela točka s jedne i s druge strane) kada sti Helija kćeri, ostavili nastambu Noći, hitale (mene) iki' i kilzriamu mnogim ilrii im ključeve dvojne. n Njoj te obrate djevojke riječima blagim i vješto (nju) niigovnre Ja im zasun što zatvara čvrsto m akne okretno \ dveri; poletjevši, njihova krila Uroni ii otvore, okrenu sasvim i i suprotnom smjeru uglavljene tlvlere, cijele od mjedi i koje ’o

\nabiu sn ili žali šiljci i klinovi. Upravo kroz njih ravnu m i djevojke vodile cestom kola i konje. I'rinii me boginja naklono, desnu (mi) uhvati ruku svojom rukom i riječ mi ovako progovori, reče: •Mlčldtćii kojega prate besmrtni (ovi) vozači, '/i kojega kobile nose dok prilaziš mojemu domu, zdravo, jer nije te pogubna sudbina nagnala ići ovim putem (daleko je izvan ljudskih putanja), nego pravda i pravednost. Potrebno sve je da spoznaš — lijepo zaokružene 21 Istine sigurno srce, 30 a i dokazd istine lišena smHntka mnijenja. Ipak, naučit ćeš11 i to kako je mišljenja takva nužno ispitati brižljivo posve kroz sve u svemu.

21. £tiyuj'Xćo? Simpl. ( = lijepo zaokružene): e&TOtOžoi; Sext., Plut., Diog. ( = vrlo uvjerljive). 22. (i.a^r)oeat D E (=■ naučit ćeš): jia & ^ o e T a t (= * reći ću).

A ( = naučit će):

{jt,u*Hjoo{xai F

208

PREDSOKRATOVC1

2 (p rije 4) [ 3 3 - 4 0 K ., 4 3 - 5 0 St.]. PROCL. in T im . I 345, 18 D iehl (N akon B 1, 30) I o p et »H ajde... nespoznatljiva staza« i »ne m o ž e š ... izreći«. 3 —8 SIM PL. Phys. 116, 25 A ko netko želi čuti i sam og Parm enida kako iznosi takve postavke i onu koja govori o nebiću i ničem u uz biće — a to je isto kao kad se govori jedino o biću —, pronaći će (to) u o n im (njegovim ) stihovim a: »prem a je d n o m e ... izreći«. B 3 se nadovezuje na to. Hajde, kazat ću, & li saslušaj, zapamti riječi, koji su samo zamislivi istraživanja puti: prema jednome bitak jest a nebitka nema — staza je (to) Uvjerenja ((koja) Istinu slijedi); 5 prema drugome nebitak jest i nužno postoji — to je, kažem ti, sasvim nespoznatljiva staza: ne možeš spoznati ono što nije (jer moguće nije)1 ,' niti izreći. 3 (p rije 5) [40 K , 50 St.l. CLEM. Strom . VI 23 (II 440, 12 St.) A ristofan je rekao: »Moguće je (da je) isto m isliti i činiti« [fr. 691 K.], a prije njega (je to rekao) Parm enid iz Eleje: » jer.. . biti«. PL O T IN , E nn. V 1, 8 Prije se i P arm enid bavio takvim mišlje­ njem , (utoliko) ukoliko je na isto svodio biće i u m i (ukoliko) nije svrstavao biće m eđu (ono što je) dostu p n o osjetilim a. Kad kaže »jer. .. biti«, kaže ujed n o da je to nep o k retn o , i doista, p ret­ postavljajući m išljenje, izuzim a iz njega svako tjelesno kretanje. Nadovezuje se na B 2. .. .jer isto je misliti (kao) i biti. 4 (p rije 2) [ 8 9 - 9 2 K , 3 7 - 4 0 St.]. CLEM. Strom . 5, 15 (II 335, 25 St., nakom E m p. [31 B 17, 2 ll) Ali i P arm en id u svojoj pjesm i prikriveno ovo kaže o nadi: »G ledaj... zbito«, jer i onaj koji se nada kao i onaj koji vjeruje p rom atra u m o m o n o što je um u d o stup n o i ono što će biti. I ako kažem o da je nešto pra­ vedno, i kažem o da je lijepo, ali i (kad) govorim o o istini — nikada ništa od toga nism o vidjeli očim a nego sam o um om . Gledaj: što izmiče umu stalno je prisutno u njem; neće on, naime, odvajali biće od veze sa bićem niti (kad je) rasuto posvud po kozmosu cijelom niti (u jedno) zbito. 23.

£ vo <jt 6 v S im pl. ( = m oguće [nije]): ž
PARMENID

209

5 (p rije 3) [41, 42 K. St.]. PR O C L. in Parm . I p. 708, 16 (nakon B 8, 25) Jer nije mi važno gdje ću da počnem: opet'ću natrag onamo doći. 6 143 — 51 K., 51 — 59 St.]. SIM PL. Phys. 117, 2 (nakon B 2) Da proturječna tvrdnja nije u skladu s istinom , kaže u o n im stihovim a u kojim a prigovara on im a koji svode na isto su p ro tn o ­ sti: nakon riječi »Dok bitak p o sto ji... odvraćam prvo« dolazi do zaključka"1 » zatim ... staza«. 78, 2 Pošto je, naim e, prigovorio o n i­ ma koji biće i nebiće sm ještaju zajedno u (područje) razum skoga, ■koji... neisto« (B 6, 8. 9), i pošto se okrenuo od puta istraživanja nebića, »od to g ... odvrati« (B 7,2), zaključuje »Jedino itd.« (B 8, 1 sqq.).

5

Nužno je reći i misliti: postoji biće. Dok bitak postoji, ništa ne postoji — promisli, nalažem, o tom. S puta te takva istraživanja (odvraćam)" prvo, zatim i s onoga kojim ljudi što ne znaju ništa lutaju, dvoglavi. Naime, vodi im um što tumara smutnja u njihovim grudima; oni se nositi daju, gluhi i slijepi, zbunjeni, bez rasuđivanja rulja, koji smatraju da su bitak i nebitak isto (ali) i neisto; (za njih) u svemu jc povratna staza.

7 - 8 [ 5 2 - 1 2 0 K. 6 0 - 6 1 . 3 4 - 3 7 ; 6 2 - 1 2 4 St.]. 7, 1 - 2 PLA ­ TO Soph. 237 A usp. 258 D V eliki P arm enid, dječače, još u našoj m ladosti je počeo i do kraja je to iznosio kao dokaz, neprestano govoreći u prozi i u stihu: »Nikada neće nikako« (tako je u ru­ kopisima), kaže, »biti da nebiće jeste, od to g .. . odvrati«. A R I­ STOT. M etaphys. N 2. 1089a 2 U činilo im se da će sva bića biti jedno, sam o biće, ako ne bude tko o d g onetnuo i suprotstavio se Parm enidovu rasuđivanju »Nikada n e ć e .. . nebiće jeste«, već da je nužno dokazati da nebiće jest. 1 , 2 — 1 (prije 1, 33 — 38) SEXT. VII 114 [nakon B 1 I 227, 39. 228, 12 ] I na kraju kaže da se ne treba oslanjati na osjetila nego na rasuđivanje. K aže, naim e, »neka te n a v ik a ... koji ti iznosim« (7, 3 — 7, 6 u tekstu § 111 — preostaje). A i on je sam , kao što je jasno iz onoga što je (već) rečeno, nazvao znanstveno rasuđivanje načelom (kanon) istine u bićim a i razlučio ga od djelovanja osjetila. 8, 1 — 52 SIMPL Phys. 24. (

) (

25. (

) D ie ls . P o n e k im

) D ie ls . m iš lje n jim a n a o v o m m je s tu d o la z i v e ć a la k u n a .

210

PREDSOKRATOVCI

144, 29 (nakon 28 A 2 1] A ovako (glase stihovi) nakon pobijanja nebića: (145) » Jed in o ... po retk u lažnom«. 8, 1 — 14 ISTI 78, 5 (nakon B 7, 2) Zaključuje » Jed in o .. . m nogi znaci« i pruža stoga oznake zbiljskoga bića: »da je n e n a sta lo ... prop ad n e (biće)«. To kaže o zbiljskom biću i jasno dokazuje da je to biće nenastalo; nije, naim e, (nastalo) iz bića, jer nije prije postojalo drugo biće, niti je (nastalo) iz nebića, jer nebiće n e postoji. I zbog čega bi nastalo tada a ne prije ili kasnije? A (ne nastaje) niti iz mješavine bića i nebića, kao što nastaje ono što je podložno nastajanju (neoplatonska predodžba): ne bi, naim e, m ogla od jednostavnog bića postajati mješavina bića i nebića, nego sc stvorila nakon njega. 3 —4 CLEM. Strom . V 113 (II 402, 8 St.) P arm en id . . . ovako nekako piše o bogu: » z n a c i... nep o m ičn o i bez rođenja«“ . 38 PLATO Theaet. 180 D D rugi su o p et nasu p ro t ovim a pokazali da »sam o... im e postoji«'7 i drugo što m islioci p o p u t Melisa i Parm enida odlučno tvrde u supro tn o sti sa svim a njim a. 39 usp. M ELISSOS 30 B 8 A ko postoji zemlja i v o d a .. . i ostalo za što ljudi kažu da je istinito. 42 usp. SIM PL. Phys. 147, 13 A ko doista jedno jest »čitavo sad« (5) i »krajnja granica«. 43 —45 PLAT. Soph. 244 E A ko je, dakle, cijelo, kao što i Parm enid kaže, » k o n ačn o ... veće ili što manje«, takvo biće im a središte i krajnji rub. EUDEM . kod Sim pl. Phys. 143, 4 Stoga, ni njegove riječi nisu u skladu sa (stvarnim stanjem ) neba, kao što E udem kaže da su pom islili neki kad su čuli »sa svih je s tra n a ... kugle«; jer nebo nije nedje­ ljivo niti nalik kugli, već je kugla najegzaktnija od p rirodnih po ­ java. 44 A RIST. Phys. T 6. 207a 15 T reba sm atrati da je P arm enid rekao bolje od Melisa: dok ovaj kaže da je svem ir beskonačan, za onoga je svem ir ograničen i »od središta jednako dalek«. 50 — 61 SIM PL. Phys. 38, 28 Z aokruživši rasuđivanje o on o m e što pripada razum u, P arm enid ovako z ak lju ču je... »S tim . . . stavom«. 50 —59 SIM PL. Phys. 30, 13 Pošto je P arm enid prešao s razum ­ skoga na osjetilno ili — kako sam kaže — s istine na m nijenja u (stihovim a) »S ti m .. . lažnom«, i sam je osnovna počela onoga što je podložno nastajanju postavio kao prvu antitezu, koju naziva svjetlo i tam a (ili)2" vatra i zem lja ili gusto i fino ili isto i drugo, 2 6 . d"yćv7)Tov ( = b e z r o đ e n ja ) k o d K l e m e n t a n a s u p r o t d tr 4 X s o T o v ( = b e z z a v rš e t­ k a) u te k s tu . 2 7 . 8 v o |x a s l v a t ( = im e p o s to ji) k o d P la to n a n a s u p r o t S v o j i a Ž
)

Torstrik.

PARMENID

211

i kaže odm ah nakon navedenih stihova »Njihov je n a z o r... i težak«. 52 SIM PL. Phys. 147, 28 Lažnim naziva poredak riječi koje se odnose na m nijenja sm rtnika. 53 — 59 SIM PL. Phys. 179, 31 I on u (stihovima) o m nijenjim a »uvodi kao počela toplo i hladno: tako zove vatru i zemlju« [Arist. p. 188a 20l i svjetlo i noć ili m rak; kaže, naim e, pošto (je govorio) o istini (p. 180), »Njihov je n a z o r... i težak«. — Cijeli ovaj fragm ent m ožda treba nadovezati na B 6. 7.

Nikada neće nadvladati to da nebiće jeste; od log puta istraživanja razum odvrati, neka te navika s mnogo iskustva tim putem ne nagna da bez pogleda upravljaš oči, zaglušen sluh i jezik, nego prosudi mišlju prijekorni dokaz

8.

koji ti iznosim. Jedino opis" preostaje puta prema kom (biće) postoji. Na njemu vrlo su mnogi znaci da je nenastalo i neuništivo biće, jer je cjelovito (ono), nepomično, bez završetka;

5

niti je bilo niti će bili, čitavo sad je, jedno, neprekidno. Kakav ćeš tražili nastanak njemu? Kako se, odakle razvilo? Da je iz nebića, neću dati da kažeš ni misliš: ni misliti, naime, ni reći ne smiješ da nebiće jest. Jer, da se iz ničega rodi,

10 koja bi nužda ga, kasnije ili prije, potdkla? Tako je nužno sasvim da jeste ili da nije. Nikada dokaza moć iz nebića pristali neće da se što rada do nebiće. Stog, ne popustivši negve, ne dade Dike da nastane niti da propadne (biće)

2').

15

nego (ga čvrsto) drži; a odluka o lom je ova: jesi ili nije. Odlučeno je — kako je nužno — da se napušta put nezamisliv i neizreciv (istinit nije), a drži se zbiljskog i pravoga puta. Kako bi moglo propasti biće10? Nastali kako?

20

Ako je nastalo, ako (tek) nastaje, (tad) ne postoji. Tako se ugasnu nastanak, ne zna se (tako) za propast.

S im p l. ( = o p is);

Scxt

( = ž e lja za).

30, Ejt e it ’ &7r6A0iT0 £6v K a r s te n ( = m o g lo p r o p a s ti b iće ): ETrsiToc 7 tćX ot *ro Ž6v r u k o p is i ( — m o g lo p o s to ja ti b iće).

212

PREDSOKRATOVCI

25

30

35

40

45

31. ( ić y

'

Nije ni djeljivo jer je cijelo jednako (sebi), ničega nema više da njemu okupljanje priječi niti manje, već cijelo puno sasvim je bića. I neprekidno sve je, jer prianja biće uz biće. Uz to je nepokretno u međama golemih veza bez početka i kraja: daleko su izgnani jako propast i nastanak — otjera (njih) nepobitan dokaz. Isto i u istom ostaje, počiva sđmo po sebi; nd mjestu stalno ostaje tako, jer moćna ga Nužnost drži u vezama međe što ga okružuje (sasvim). Zbog toga ne smije biće beskonačno da bude: tako mu ne treba ništa, onako bi trebalo svega. Isto je misliti (kao) i ono o čemu se misli; nećeš, naime, bez bića u kojem je (to) izrečeno pronaći mišljenje: drugoga nema niti će biti ičega osim bića — okovala ga Moira nepokretno i cijelo da bude. Sve što su ljudi nazvali, s vjerom, da istinu vide, tek pusto je ime: nastanak (kao) i propast, nebitak (kao) i bitak, promjena mjesta (kao) i mijena blistavih boja. A jer ima krajnju granicu, sa svih je strana konačno, nalik na masu lijepe okrugle kugle, posvud od središta jednako daleko: potreba nema ovdje i ondje da bude što veće ili što manje. Nebića nema koje bi priječilo suvislost njemu, nema ni bića koje bi bilo tu više a tamo manje od bića, jer sve neokrnjeno postoji: sebi odasvud isto, jednako doseže mede.

50

S tim ti o istini pouzdan govor i misao (svoju) svršavam. Odsada slušaj mnijenja smrtnika (ljudi) pa ćeš čuti moje riječi o poretku lažnom. Njihov je nazor da dvama oblicima ime se daje — jednome od njih ne treba ono (zalutali tu su).

55

Lik im razlučiše oprečno, suprotne značajke svakom od njih pridaše: ovdje je plamen eterski ognja, blag i veoma lagan", sebi istovetan svuda, no neistovetan s drugim; ondje je sušta suprotnost: mrkla noć, a njezin je lik i zbijen i težak.

[ ip a io v ] 4Aa
1.

PARMENID

60

213

Poredak iznosim taj ti što suvislim čini se posve, zato da nikad se ne daš zavesti smrtnika stavom.

S K O L IJA uz 56 — 59- S im p l. Phys. 31, 3 Izm e đ u stih ov a u nosi u prozi p o n e k u m alu rečen icu , kao da p rip ad a sam o m P a rm e n i­ du: n ak o n ovdje je — fino, to p lo , svjetlost, m ek an o i lagano, a nakon o n d je — g u stim se naziva, h lad n o , tm in a , tv rdo i teško. T o je i jed n o i dru g o o d ijeljen o na dvije strane. 9 [ 1 2 1 - 1 2 4 K., 1 2 5 - 128 St.]. SIM PL. Phys. 180, 8 [nakon B 8, 59] I n ak o n m alog broja (stihova kaže) o p e t »No k a d .. . ničeg nema«. A ko »izvan obojeg ničeg a nema«, jasno je da su oboje počela i d a su oprečna. No kad sve je nazvano (imenom) svjetla i noći, pa je po vlastitim silama (nazvano) ovo i ono, jednako puno je svjetla sve i nevidljive noći, ti istom razmjeru, izvan obojeg ničega nema. 10 [ 1 3 2 - 1 3 8 K , S. 797 St.]. C LEM . S tro m . V 138 (II 412, 12 St.) K ad d o p re do istin ite n au k e [K ristove], n e k a onaj koji želi sluša kako obećava P arm e n id iz Eleje »Tako ć e š ... m eđe«. Usp. Plut. adv. Col. 1114a (0 P a rm en id u ) O n je stvorio rasp o red i, m iješajući kao ele m e n te svijetlo i tam n o , gradi iz toga i s p o m o ću toga sve pojave; rekao je m n o g o (toga) o Z em lji, o N ebu , S u n cu i M jesecu i razložio je n astan ak ljudi. Sastavio je vlastiti spis a nije prepravio tu đ i i, kao drevan čovjek, u zn an o sti o p riro d i nije ostavio n išta od b itn ih (stvari) neizrečen o . (Tako) ćeš etersku prirodu i sva u eteru zviježđa pronići, kao i razorni učinak svjetlosti čiste blistava Sunca, i odakle (sve) su nastale (zvijezde), čut ćeš 0 učinku, prirodi Mjeseca putanje kružne 5

s okruglim očima, d Nebu uokrug saznat ćeš isto odakle nasta i kako ga vodi i okova Nužnost da bi zvljezdđ držalo međe.

11 [ 1 3 9 - 1 4 2 K , 1 2 9 - 1 3 2 St.]. SIM Pl. de cael. 559, 20 P ar­ m en id kaže d a je započeo gov o riti o o n o m e što je d o stu p n o osjetilim a: kako su Zemlja, Sunce i Mjesec, i sveobuhvatni eter i Mliječna nebeska staza, najudaljeniji Olimp, te topla zvjezdana snaga stali da postaju.

214

PREDSOKRATOVCI

I iznosi nastanak živih bića u nastajanju i u propadanju, sve do (njihovih) dijelova. 12 [ 1 2 5 - 130 K , 1 3 3 - 138 St.] 1 - 3 SIMPL. Phys. 39, 12 (nakon B 8, 61) Nakon malog broja (stihova) opet progovorivši 0 dvama elem entim a, zaključuje i ovako opisuje sposobnost stva­ ranja: »(Prsteni) u ž i... upravlja svima«. 2 —6 Ibid. 31, 10 Parm enid je jasno iznio uzrok stvaranja ne samo tjelešaca u nastanku nego 1 netjelešaca koja ispunjavaju nastanak, kad kaže »slijedeći... žen­ ki«. 4 Ibid. 34, 14 I on drži da je jedan zajednički uzrok stvaranja boginja stavljeha u sredini svega, uzročnica svakog nastanka. Cf. A 37. (Prsteni) uži nemiješane puni su vatre, slijedeći (puni su) noći, gdje dio platnena struji; u sredini je boginja koja upravlja svima. Potpuno, naime, rađanjem mrskim i parenjem vlada, 5 šalje na parenje mužjaku ženku, i suprotno opet, mužjaka ženki. 13 [ 131 K., 139 St.]. PLATO Symp. 178 B Parm enid o nastan­ ku kaže: »N ajprije... izmisli ona«. ARISTOT. M etaph. A 4 p. 984b 23 Mogao bi tko posum njati da je to prvi istražio Heziod, i da li postoji netko drugi tko je stavio u bića kao počelo ljubav ili požudu, poput Parm enida. O n, naime, razmišljajući o nastanku svega kaže: »N ajprije... izmisli ona«. PLUT. Amat. 13 p. 756 F Zbog toga Parm enid dokazuje da je Eros najstarije od A froditinih djela, kad u kozmogoniji piše: »N ajprije.. .izmisli ona«. SIMPL. Phys. 39, 18 (nakon B 12, 3) Za nju (tj. boginju) kaže da je uzročnica bogova, kad govori »N ajprije.. . izmisli ona« itd., i kaže da (ona) čas šalje duše iz vidljivog u nevidljivo, čas opet obrnuto. Najprije Erosa od svih bogova izmisli ona. 14 1143 K., 140 St.]. PLUT. adv. Colot. 15 p. 1116 A Je r niti onaj tko ne kaže da je užareno željezo vatra ili (da je) Mjesec Sunce, nego prem a Parm enidu (kaže da je Mjesec) zajmljeno svjetlo, noćna luč što obilazi Zemlju ne ukida upotrebu željeza ili prirodu Mjeseca. 15 [l44 K.., 141 St.]. PLUT. de fac. lun. 16, 6 p. 929 A Premda ih na nebu im a u toliku mnoštvu, samo je iMjesecu] potrebno tuđe svjetlo, pa (on), prem a Parm enidu, obilazi okrećući se stalno prema zrakama Sunca.

PARMENID

215

15a. SCHOL. BASILII 25 led Pasquali Gott. Nachr. 1910 p. 201, 2], Uz [Ako pretpostaviš da je ono što leži ispod Zem lje voda] Parm enid je u (svojem) pjesničkom djelu rekao da Zemlja ima korijen u vodi. 16 [ 1 4 5 - 1 4 8 K., 1 4 9 -1 5 2 St.]. ARISTOT. Metaph. T 5. 1009b 21 cf. A 46. Kao što u svakog udovi, smiješani, lutaju mnogo, tako i um se u ljudima javlja; jer isto za ljude, za sve i svakog (čovjeka, sasvim) je ono što misli priroda udova, misao naime je pretežni dio. 17 [149 K , 142 St.]. GALEN. in Epid. VI 48 (XVII A 1002 K.) I drugi su od najdrevnijih ljudi rekli da se m uško začinje u desnom dijelu maternice. Parm enid je ovako kazao: Zdesna dječake, slijeva opet djevojčice... “ 18 [ 1 5 0 - 155 K., 1 4 3 -1 4 8 St.l. 1 - 6 CAEL. AURELIANUS Morb. chron. IV 9 p. 116 Sichard. (Bas. 1529) (lat.) Parm enid je u knjigama koje je napisao o prirodi rekao da se slučajem začetka ponekad rađaju slabi ili pobačeni ljudi. Budući da je njegov grčki (original) pjesma, i to ću približiti stihovima. Naime, sastavio sam na sličan način — koliko sam mogao — latinske stihove, da se ne bi miješali sustavi jezika. »Kad m uškarac... što niče«. Ž e­ li naime, (reći) da uz m ateriju postoje u sjem enu sile (usp. Suvafisi? B 9, 2), i ako se one tako pomiješaju da se slože u jednu u istom tijelu, rađaju karakter u skladu sa spolom. A ako pri miješanju tjelesnog sjem ena sile ostanu razdvojene, djecu obuzi­ ma želja za objema vrstama ljubavi. Kad muškarac i žena pomiješaju ljubavne klice, djelatna sila u žilama stvara iz različne krvi, držeći (pravi) omjer, dobro građena tijela. Ako bi sile, kad smiješa se sjeme, došle u sukob, 5 pa u smiješanu tijelu ne bi se slile u jednu, strašno bi dvojnim sjemenom škodile spolu što niče. 19 [1 5 7 - 1 5 9 K , 1 5 3 - 155 St.]. SIMPL. de cael. 558, 8 Pošto jc izložio raspoređenost onoga što je dostupno osjetilima, opet zaključuje: 32. U m a tc m ic i.

216

PREDSOKRATOVCI

Tako su nastale (stvari) — po mnijenju —, i sada su (takve), te i ubuduće rast će i iščezavati (zatim); a svakoj od njih su ljudi nadjeli posebno ime. SPORNI FRAGMENTI

20. H IPPO L. Ref. V 8 p. 97, 2 W. Malo vrijede, kaže [neki gnostičar], misterije Perzefone u donjem svijetu. Što se tiče tih misterija, put je koji tam o vodi »širok i prostran«, i njim e idu mrtvaci k Perzefoni (...). I pjesnik kaže: A ispdd nje" se nalazi (jedna) jezovita staza, i izdubena i močvarna: ona najbolje vodi ii gaj ljupki veoma štovane svud Afrodite. POGREŠNI FRAGMENTI

21. AET. II 30, 4 (D 361b 24) Što se tiče odsjaja Mjeseca, i zašto (on) izgleda nalik na Z e m lju .. . Parm enid (kaže) da je to zbog toga što je u oganj oko njega umiješana tam a: po tom e za (tu) zvijezdu kaže da im a lažnu svjetlost. Usp. B 14. Izraz potječe od Teofrasta, vidi 59 A 77. 22. SUIDAS s. v. co? : veoma. Kod Parm enida: »začudno veoma teško za uvjeravanje« = Plato Parm. p. 135 A. 23. — s. v. (J.axap6iv v^aotariv [tj. na otocim a blaženih]: kako kaže Parm enid, u davnini utvrda Tebanaca u Beotiji. 24. SU ETO NIU S (Miller Mel. 417) T e lh in i... neki kažu da su oni djeca mora, a prem a Parm enidu potječu od A kteonovih pasa koje je Zeus pretvorio u ljude. 25. STOB. Ecl. 1 144, 19 W achsm . Ali on je odasvud isti itd. = 31 B 28.”

33. Is p o d Z e m lje (?). 34. F r a g m e n t, d a k le , p o tje č e o d E m p c d o k la (fr. 28).

217

29 [l9l- Z EN O N (Zenon) A. ŽIV O T I U ČENJE ŽIVOT

1. D IOG . IX 25 seqq. (25) Z enon iz Eleje. Za nj A polodor u Kronici kaže [FGrHist. 244 F 30 II 10281 da je rođenjem sin Teleutagorin, usvojenjem Parm enidov a Parm enid da je Piretov. 0 njem u i Melisu Tim on kaže sljedeće [fr. 45 D.l: »Veliku snagu, nikad neslomljivu, onog Zcnona, dva što je jezika imo, kudio sve; te Melisa, jačeg od utvara mnogih: tek nekima ne bje on ravan. ..« Z enon je slušao Parm enida i postao njegov ljubavnik. Bio je vrlo visok, kao što kaže Platon u Parmenidu l l 27 B; usp. A ll]. On ga isto tako spom inje u Sofistu [p. 215 A] (i u Fedru [p. 261 Dl) i naziva ga Palamedom iz Eleje. Aristotel [fr. 65. usp. A 101 kaže za nj da je pronašao dijalektiku, kao što za Em pedokla kaže da je pronašao retoriku. (26) Bijaše čovjek najvrsnijeg karaktera 1 u filozofiji i u politici. Pronose se njegove knjige, prepune velike oštroum nosti. Kad je želio oboriti tiranina Nearha (prema nekima Diomedonta), bio je uhvaćen, kako kazuje H eraklid u sažetku Satirovu [fr. 7 FH G III 1691. Kad su ga tom prilikom ispitivali o suurotnicim a i o oružju koje je nosio u Liparu, označio je (kao urotnike) sve tiraninove prijatelje, hoteći ga učiniti osamljenim. Potom (jc kazao) da bi m u mogao na uho reći nešto o nekim ljudima; zagrizao mu je u uho i nije ga otpustio dok nije bio izboden, doživjevši isto što i Aristogiton, ubojica tiraninov. (27) Demetrije u H om onim im a kaže da je odgrizao nos. A ntisten u Redoslijedu (filozofa) [FHG III 182*1 kaže da ga je, pošto je bio označio (kao suurotnike) prijatelje tiraninove, tiranin upitao da li je još tkogod (u zavjeri); na to da m u jc odgovorio: »Ti, propasti gradska!«, a prisutnim a je kazao: »Čudim se vašoj strašljivosti, ako zbog ovoga što ja sada trpim robujete tiraninu!« Na kraju da je odgrizao jezik i ispljunuo ga preda nj, a građani da su potaknuti time smjesta kamenovali tiranina. Tako otprilike tvrdi većina (au­ tora). H erm ip, m eđutim , [fr. 30 FH G III 43l kaže da je (Zenon) bio bačen u stupu i izubijan. [Usp. 72 A 13.1 (28) I za nj sm o ovako napisali: [Slijedi Diogenov epigram.!

218

PREDSOKRATOVCI

I u ostalim je stvarima Z enon bio čestit, a oholost je prezirao poput Heraklita. Fokejsku naseobinu i svoju dom ovinu, prvobitno zvanu Hijela, a potom Eleja, grad skrom an i vičan jedino odga­ janju čestitih ljudi, zavolio je više od razvikane A tene te onamo yopće nije ni otišao, već je život proživio kod kuće. 1 (29) Prvi je iznio dokaz zvani »Ahilej« (Favorin [fr. 39 FH G III 583.1 kaže da je to bio Parm enid) i m noge druge. Njegovi su pogledi sljedeći: postoje svjetovi (xoa(j.oi), praznina ne postoji; priroda (puci?) sviju stvari nastala je iz toplog i hlad­ nog, suhog i vlažnog, i to tako da je svako od toga prelazilo jedno u drugo. Čovjek je nastao iz zemlje, a duša je mješavina (četiriju) spom enutih (sastojaka), pri čem u nijedan nem a prevlast. Kažu da se bio naljutio kad su ga ismjehivali. Kad ga je netko zbog toga prekorio, rekao je: »Budem li se, kad me ismjehuju, pravio kao da ništa nije, neću zapaziti ni kad me budu hvalili!« K od Z enona iz Kitija [VII 35] rekli sm o kako je bilo osam Zenona. Ovaj je u naponu snage bio u (sedamdeset) devetoj olim ­ pijadi [464 —461; Apollod. fr. 30 op. cit.]. 2. SUIDAS Zenon, sin Teleutagorin, iz Eleje; jedan od onih filozofa koji su po vrem enu bliski Pitagori i D em okritu. Živio je u vrijeme 78. olimpijade [468 —4651 U čenik Ksenofanov ili Parm enidov. Napisao je Prijepore, Tumačenje Empedoklovih djela, Filozofima, 0 prirodi [iz Hezihijal. Z a nj kažu da je pronalazač dijalektike, kao što za Em pedokla kažir da je pronalazač retorike. Kad je želio oboriti N earha (prema nekim a D iomedonta), tiranina iz Eleje, bio je uhvaćen. Kad ga je ovaj ispitivao, zagrizao je vlastiti jezik, presjekao ga i ispljunuo pred tiranina. Bačen je u stupu i dotučen udarcim a liz Dioge-

n al 3. EUSEB. Chron. uz 01. 81, 1 —3 [456 —454] Bijahu u naponu snage Z enon i mračni H eraklit. Usp. 28 A II. 41 A 1 a. 4. [PLATOI Alcib. I p . 119 A Nego kaži mi od ostalih Atenjana ili stranaca, bilo roba, bilo slobodna čovjeka, kojem u bi druženje s Periklom bilo uzrokom da je postao mudriji, kao što ja [Sokrat] tebi mogu reći da su zbog druženja sa Z enonom postali (m udri­ 1. O v a tv rd n ja D io g e n o v a g o to v o sa sv im s ig u rn o n ije to č n a ; p r o tu s lo v e joj i a u to r A lk ib i ja d a l i P lu ta r h (u sp . 2 9 A 4), a n e s m ije m o za b o ra v iti d a se i rad n ja P la to n o v a P a r m e n id a o d v ija u A te n i. (D . N.)

ZENON

219

jima) Pitodor, sin Izolohov [ad 28 A 5l i Kalija, sin Kalijadov; oni su i jedan i drugi platili Z enonu po sto m ina i postali m udri i glasoviti. SCHOL. ad loc. Z en o n iz Eleje, učenik Parm enidov, filozof prirode i istinski političar. Stoga ga i postavlja uz Perikla, koji je tek prividno bio političar. Njega je slušao Pitodor, koji je i u Parmenidu zavrijedio spom en, jer je o tom druženju priop­ ćio A ntifontu, koji je pak podučio Kefala iz K lazom ene tako da jc ovaj mogao podučiti druge. PLUT. Perici. 4,5 Periklo je slušao i Zenona iz Eleje koji se bavio prirodom poput Parm enida i koji se izvježbao u svojevrsnoj sposobnosti da dokazuje s pom oću pobijanja (antilogije) i tjeranja u bezizlazan položaj (aporije). Usp. 28 A 12. 5. ARISTOT. Rhet. A 12. 1372 b 3 (Bezbrižni su) i oni čiji prijestupi [sc. zaslužuju] neku hvalu, kao kad istodobno pode za rukom osvetiti oca ili majku, kao što je uspjelo Z enonu.' 6. D IO D O R . X 18, 2 Kad m u je domovina silno patila pod Nearhovom tiranijom , skovao je zavjeru protiv tiranina. Kad je otkriven i kad ga je Nearh na m učilim a pitao tko su m u suurotnici, rekao je: »Kad bih barem tijelom mogao vladati onako kao što m ogu jezikom!« Kad je tiranin puno snažnije prionuo na m učenje, Z enon je neko vrijeme podnosio. A potom , žureći da se oslobodi prisile i da se istodobno osveti Nearhu, dode na ovakvu zamisao. Kad su mučila bila najviše napeta, napravi se kao da m u duša popušta pred bolovima i zaviče: »Pustite me! Reći ću vam sve po istini!« Kad su ga pustili, zatraži da m u Nearh priđe i da ga nasamu sasluša, jer da će biti izrečene m noge stvari koje bi bilo korisno čuvati u tajnosti. Kad je tiranin veselo prišao i približio uho njegovim ustima, Z enon je zahvatio vladaočevo uho i zagrizao ga zubima. Na to su brzo dotrčali sluge i raznovr­ snim grubostim a tjerali m učenika ne bi li popustio svoj ugriz, no on je još jače ujedao. Napokon, ne uspijevajući nadvladati Zenonovu hrabrost, izbodoše ga, da bi na taj način razm aknuo zube. Na taj se način riješio boli i osvetio se tiraninu kako je mogao. 7. PLUT. adv. Colot. 32 p. 1126 D Z enon, znanac Parm enidov, navalio je na tiranina D em ila i kad m u se pothvat ponesrećio, Parm enidovo je učenje dokazao kao u vatri čisto i prokušano 2. N ije sa sv im ja s n o z a što D ie ls m is li d a A ris to te l u o v o m o d lo m k u p o d Z e n o n o m m isli u p ra v o n a Z e n o n a iz E le je .(D . N.)

220

PREDSOKRATOVCI

zlato, te je na djelu pokazao da je velikom čovjeku sram ota stra­ šna, a da se boli boje djeca, žene i muškarci koji im aju duše žena. Odgrizao je naim e vlastiti jezik i ispljunuo ga pred tiranina. Usp. de Stoic. rep. 37 p. 1051 C, de garr. 8 p. 505 D. 8. CLEM. Strom. IV 57 (II 274, 1 St.) Nisu sam o Ezopljani (?), Makedonci i Lakonci ustrajno podnosili m učenja, kao što kaže E ratosten u djelu 0 dobru i zlu, već je i Z enon iz Eleje, kad su ga silili da kaže neku tajnu, odolio m učilima i ništa nije priznavao. Na kraju je pregrizao jezik, i ispljunuo ga pred tiranina, za kojeg neki kažu da se zvao Nearh, a neki Demil. Usp. Val. Max. III ext. 2 (Falaris), 3 (Nearh); Nemes. 30 (Dionys.; usp. A 19). 9. PHILOSTR. V. Apoll. Tyan. VII 2 Z enon iz Eleje — čini se da je on bio začetnikom dijalektike — bio je uhvaćen pri pokušaju da obori tiraniju M išanina Nearha. Na m ukam a ništa nije rekao o svojim suurotnicim a, već je ocrnio provjerene tira­ ninove ljude kao vjerolom nike, te oni pogiboše baš kao da su optužbe bile istinite, a on Mišane oslobodi izigravši tiraniju njom samom. 10. D IOG . VIII 57 [usp. A 11 Aristotel u Sofistu [fr. 65l kaže da je Em pedoklo prvi pronašao retoriku, a Z enon dijalektiku.. SEXT. adv. math. VII 6 Ne bi se trebalo učiniti da je Parmenid bio neiskusan u dijalektici, kad je A ristotel njegova znanca Z e­ nona sm atrao začetnikom dijalektike. SPIS

11. PLATO Parm. 127 A B A ntifont reče kako je Pitodor kazao da su jednom na velike Panateneje došli Z enon i Parm enid. Par­ m enid da je već bio vrlo star, jako sijed, lijepa i m ila izgleda; imao je najviše oko šezdeset pet godina. Z enonu je tada bilo blizu četrdeset. Bio je vrlo visok i privlačna izgleda; govorilo se za nj da je Parm enidov ljubavnik. Rekao je da su odsjeli izvan zidina, u K eram iku kod Pitodora, te da je tam o došao i Sokrat, a s njim i m nogi drugi. Željeli su naim e čuti Z enonov spis koji su tada njih dvojica prvi put donijela. Sokrat je tada još bio vrlo mlad. Z enon im je čitao, a Parm enid je slučajno bio vani. Pitodor je rekao da je bio ostao još vrlo kratak dio da se pročita kad je on ušao, a zajedno s njim Parm enid i Aristotel, jedan od tridesetorice, te da su čuli još nešto malo od spisa itd. [A THEN. XI 505 F O d svega je najjadnije i (najneistinitije) reći — a nikakva ga

ZENON

221

potreba na to ne tjera — kako je Parm enidov ljubavnik bio Z e­ non, njegov sugrađanin]. 12. — Parm. 128 B Z en o n da je rekao: »Doista, Sokrate! Nisi svugdje shvatio pravu istinu spisa, iako, poput lakonskih kuja, dobro slijediš i na tragu si onoga što je rečeno. Ali ponajprije ti je ostalo nepoznatim da se spis uopće ne oholi tim e da je napisan u onoj namjeri koju ti spom inješ, a da pred ljudima istodobno nešto skriva i bogzna što znači. Ali rekao si nešto što je zaista i bilo: taj Ispis] doista je neka vrst pom oći Parm enidovu dokazu, protiv onih koji ga pokušavaju ismijati (govoreći) kako se, ako postoji Jedno, s tim dokazom događaju m noge i smiješne stvari koje m u proturječe. Ovaj, dakle, spis pobija one koji tvrde da postoji m noštvo i vraća im istom mjerom , i još i više, hoteći pokazati — onom e koji bi htio temeljito slijediti — da bi se, ako postoji mnoštvo, s njihovom tvrdnjom događale još smješnije stvari nego s onom o postojanju Jednoga. Napisao sam ga kao mladić, upravo iz takve želje za raspravljanjem, i netko mi ga je napisana ukrao, tako da nisam imao prilike razm isliti treba li ga iznositi na svjetlo ili ne. To ti je, dakle, ostalo nepoznatim , So­ krate, jer ne misliš đa ga je napisao mladić iz želje za rasprav­ ljanjem, već odrastao čovjek iz želje za slavom. Inače ga, kako rekoh, nisi loše ocrtao.« 13. — PH A ED R. 261 D Z ar ne znam o kako je s umijećem govorio Palam ed iz Eleje, tako da su se slušaocim a jedne te iste stvari činile sličnim i različitim, i da su jedno i da su mnoštvo, pa onda da stoje i da se kreću? 14. A RISTO T. Soph. el. 10. 170 b 19 Ako bi (obojica), i onaj koji postavlja i onaj koji odgovara na pitanje, za riječ koja ima više značenja mislili da im a jedno značenje — otprilike kao što »biće« ili »Jedno« ima više značenja, iako su i onaj koji je odgo­ varao i Z en o n koji je pitao mislili da ima samo jedno — te ako se dokazuje da je sve jedno, hoće li dokaz biti uperen protiv riječi ili protiv mišljenja onoga koji je pitan? (Usp. Plato. Soph. 217 C. O datle D IO G . III 48) Kažu da je dijaloge prvi napisao Z enon iz Eleje, a Aristotel u prvoj knjizi 0 pjesnicima [fr. 55] tvrdi da je to bio Aleksandar iz Stire ili iz Teja. Usp. A 10 i A then. V p. 505 B. 15. PROCL. in Parm. p. 694, 23 [ad Plat. p. 127 Dl O d mnogih dokaza koje je izrekao Z enon — ukupno četrdeset — Sokrat je uzeo jednog od prvih i u nedoum ici je bio pred njim : »Ako

222

PREDSOKRATOVCI

postoje m noga bića, isto je biće i slično i neslično, no nije moguće da ista stvar bude i slična i neslična; ne postoje dakle m noga bića.« ELIAS in categ. p. 109, 6 Busse Z enon iz Kitija, ne onaj iz Eleje, onaj parm enidovac... koji je nazvan dvoličan (aji(poTEp6yoj T % švapystai;), dokazuje s pom oću četr­ deset zaključaka da je biće jedno;’ smatrao je poštenim boriti se na strani svoga učitelja. I opet jednom pristajući uz učitelja koji je tvrdio da je biće nepokretno, s pom oću pet zaključaka dokazuje da je biće nepokretno. A kinik A ntisten, ne mogavši na njih odgovoriti, ustao je i otišao, uvjeren kako je od svakog pobijanja riječima snažniji dokaz činom . DOMIŠLJATE IZREKE

16. EUDEM . Phys. fr. 7 [Simpl. Phys. 97, 12; usp. Schobe: Quaest. Eudem. pag. 54] Vele kako je Z enon rekao da bi, ako bi mu netko odredio što je Jedno, mogao reći (što je) biće. 17. PLUT. Perici. 5, 3 O ne koji su Periklovo ozbiljno držanje nazivali častohlepljem i um išljenošću, Z enon je pozivao da i sami na sličan neki način postanu častohlepni, jer da i samo izigravanje plem enitosti ncopazice dovodi do želje za njezinim oponašanjem i trajnim posjedovanjem. 18. PH IL O quod om n. prob. lib. 14 [II 460 M.l Takvim od­ govorima i mišljenjima nije li vrijedno dodati i onu Zenonovu: »Prije bi netko zagnjurio m ješinu punu zraka no što bi bilo kojeg valjana čovjeka natjerao da učini nešto nerazumno!«? Pripada za­ cijelo stoiku fr. 218 [I 53 Arnim l. 19. TERTULL. Apologetic. 50 (lat.) Kad je Z enon iz Eleje na Dionizijevo pitanje: »Što pruža filozofija?« odgovorio: »Prezir pre3. » Z aključci p o tje č u iz P ro k la ; 5 ( u m je sto 4) iz A risto t. P h y s. Z 9 (I 2 5 3 , 19). U sp. T h e m is t. P h y s. 2 0 1 , 8 (H e in z e ), k o ji raz ja šn ja v a n e sp o ra z u m .« (D iels)

ZENON

223

ma smrti«, bio je izvrgnut udarcim a tiraninova biča koje uopće nije osjećao, te je sve .dok nije um ro davao dokaze za svoju tvrd­ nju. 20. STOB. Flor. (III) t. 7, 37 H. Z enon iz Eleje odgovorio je tiraninu kad ga je ovaj m učio ne bi li mu pokazao svoje suurotnike: »Kad bi ih bilo, zar bi ti bio tiranin?« UČENJE

Usp. Aristotelovo djelo Odgovor na Zenonove spise u jednoj knji­ zi (Diog. V 25); Heraklid Pontski: Odgovor na Zenonov spis u jednoj knjizi (Diog. V 87) 21. ARISTOT. Metaph. B 4. 1001 b 7 Još i ovo: ako je to jedno nedjeljivo, onda prem a Zenonovoj tvrdnji (a^ttojia) ne bi bilo ništa. Kaže naime da se ono što ni dodavano ni oduzim ano ne uvećava ni ne smanjuje ne ubraja u bića, jer da biće očevidno ima veličinu. A ako ima veličinu, ona je tjelesna; ona naime posvuda jest. A ostalo bi na jedan način pridodavano uvećavalo, a na drugi opet ne bi, kao npr. ploha i crta; ali točka i jedinica (txova<;)(ne bi uvećavale) nikako. SIMPL. Phys. 97, 13 [iz Eudem. fr. 7, iza A 16l Bio je, kako se čini, u nedoum ici zbog toga što se za svako od onoga što je dostupno osjetilima na osnovi predikacije ^a-nr^opuetoe;) i na osnovi raščlanjivanja (|i,spta[x6i;) go­ vori da je mnoštvo, a točka ne tvori ni jedno. Držao je da nije biće ono što dodavano ne uvećava i oduzim ano ne smanjuje. Ibid. 99, 10 Na tom je mjestu, kako kaže Eudem, pobijao [Zenon] jedno (o točki naime govori kao o jednom) i dopuštao postojanje mnoštva. M eđutim , A leksandar misli da Eudem i na to m mjestu spom inje Z enona kao da ovaj pobija postojanje m noštva. »Kao što kazuje Eudem [fr. 7l«, veli, »Parmenidov znanac Z enon pokušavao je dokazivati kako je nem oguće da postoji m nogo bića, zbog toga što u bićima ne postoji nikakvo Jedno, a m noštvo je množina jedinica.« A da E udem ne spom inje Z enona kao da ovaj pobija postojanje mnoštva, vidljivo je iz njegova teksta. Vjerujem da se ni u Zenonovoj knjizi ne nalazi takav zaključak kakav spo­ minje A leksandar. PH ILOP. Phys. 42, 9 Z enon iz Eleje ustaje protiv onih koji su ismjehivali mišljenje njegova učitelja Parm e­ nida prem a kojem je biće jedno, i pristaje uz učiteljevo mišljenje, te pokušava dokazivati kako je nemoguće da u bićim a postoji mnoštvo. »Ako, naime, postoji mnoštvo«, kaže, »nužno je da po­

224

PREDSOKRATOVCI

stoji više jedinica iz kojih je nastalo mnoštvo, jer se mnoštvo sastoji iz više jedinica. Ako dakle dokažemo kako je nemoguće da bude više jedinica, očito je kako je nem oguće da postoji m no­ štvo, jer je mnoštvo (sastavljeno) iz jedinica. A ko je nemoguće da postoji mnoštvo — a nužno je da postoji ili m noštvo ili jedno; mnoštvo pak ne m ože biti — preostaje da bude jedno itd ...« SENECA Ep. 88, 44 Parm enid kaže da od onoga što se ukazuje uopće ništa nije; Z enon iz Eleje otklonio je sve teškoće s teškoće; kaže da ništa ne p o sto ji... 45 Ako Parm enidu [sc. vjerujem], ne postoji ništa osim jednog; a ako Z enonu, ni jedno. ISOCR. 10, 3 [82 B ll. 22. [ARISTOT.] de lin. insec. 968 a 18 Još i ovo: prem a Zenonovu dokazu, nužno je da postoji neka veličina bez dijelova, jer je nem oguće u ograničenom vrem enu dotaći neograničeno m nogo stvari ukoliko se dotiče svaka pojedinačna, a nužno je da ono što se kreće prije stiže do polovice; polovica pak zacijelo pripada onom e što nije bez dijelova. ARISTOT. Phys. A 3. 187 a 1 Neki su se priklonili objem a dokazima, prvom , prem a kojem je sve je d n o ... i drugom , o dijeljenju na dvoje, učinivši veličine nedjeljivima. SIMPL. ad loc. 138, 3 Aleksandar kaže da je drugi dokaz, onaj o dijeljenju na dvoje, Z e n o n o v ... tom se dokazu o dijeljenju na dvoje, kaže [Aleksandar], priklonio K senokrat iz Kalhedona [fr. 42 seqq. Heinze] prihvativši (mišljenje) prem a kojemu je Sve, koje je djeljivo, (zapravo) mnoštvo, jer da je dio drukčiji od cjelin e... a da postoje neke nepresjecive crte za koje se ne može istinito tvrditi da su mnoge. 23. SIMPL. Phys. 134, 2 (ad Ar. A 3. 187 a 1) Kaže da su sc neki priklonili objem a dokazima, spom enutom Parmenidovu i onom Zenonovu, koji je htio braniti Parm enidov dokaz od onih koji su ga pokušavali isinijavati tvrdeći da se, ako postoji Jedno, iz tog dokaza izvode m noge i smiješne stvari koje m u proturječe. Z enon jc dokazivao da bi se, ako bi netko htio tem eljito slijediti, s njihovom tvrdnjom : »Postoji mnoštvo« događale još smješnije stvari nego s onom o postojanju Jednoga. [PLUT.] Strom. 5 [D. 581 iza Parmenida] Z enon iz Eleje nije izložio ništa vlastito, već je još više zaoštrio logičke poteškoće s tim u vezi. AET. IV 9, 1. Usp. 28 A 49. 24. ARISTOT. Phys. A 3. 210 b 22 Z enon je postavljao logičku poteškoću: »Ako mjesto (prostor) jest nešto, na čem u će biti?«.

ZENON

225

Nije ju teško riješiti. Ništa naim e ne priječi da prvo mjesto bude mi (nekom) drugom — ne, doduše, na onom (istom) it d .. . 1. 209 u 23 Z enonova logička poteškoća zahtijeva neko rješenje. »Ako jc svako biće na (nekom) m jestu, očito će i za m jesto postojati mjesto i tako će to ići u beskonačnost.« EUDEM . Phys. fr. 42 ISimpl. Phys. 563, 17] Čini se da na istu stvar sm jera Zenonova logička poteškoća. On traži da svako biće bude negdje. Ako ono što postoji ima mjesto, gdje bi ono bilo? Zacijelo na (nekom) drugom m jestu, ovo pak na drugom i tako d a lje... A Z enonu ćemo odgovoriti da »gdje« im a više značenja. Ako je zatražio da ono što postoji bude na (nekom ) mjestu, ne traži dobro; nitko nc bi rekao da su zdravlje i hrabrost i tisuće drugih stvari na mjestu. A ni mjesto nije takvo kakvo je za nj rečeno. A ako je »gdje« drukčije (shvaćeno), tada bi i mjesto bilo »gdje«. Granica tijela jest »gdje- tijela. O na je naim e njegov kraj. 2 5 . ------ Z 9. 239 b 9 Četiri su Zenonova dokaza o kretanju koji zadaju teškoće onim a koji ih rješavaju. Prva je ona prem a kojoj kretanja nema jer ono što se giba mora prije doći do po­ lovice nego do kraja. O njoj sm o raspravili u prethodnim poglav­ ljima tj. 2. 233 a 21 Zato i Z enonov dokaz polazi od lažne pret­ postavke kako je nemoguće proći kroz neograničeno (mnogo) stvari ili doći u dodir sa svakom od neograničeno (m nogo) stvari n ograničenom vremenu. U dva se značenja kazuje i za razdaljinu i za vrijeme da su neograničeni — kao, uostalom, i za sve što je neprekinuto: ili po djeljivosti ili po krajnjim točkama. S onim sto je u kvantitativnom sm islu neograničeno ne m ože doći u dodir u ograničenom vrem enu, ali s onim što je (neograničeno) u smislu djeljivosti, može; na taj jc način, naime, i samo vrijeme neograničeno. Iz toga proizlazi da se prolaženje kroz ono što je neograničeno odvija u neograničenom , a ne u ograničenom (vre­ menu), te da do dodira s o nim što je neograničeno dolazi u neograničenom , a ne u ograničenom (broju trenutaka). (Parafraza lugu mjesta kod Simpl. 947, 3 seqq.). Top. 0 8. 160 b 7 Imamo mnoge dokaze suprotne uvriježenom mišljenju, po p u t onog Zenonova, prem a kojem nije m oguće kretati se niti proći trkalište (stadion). H i . ----- Z 9. 239 b 14 Drugi je takozvani »Ahilej«. Govori o tome kako ono što je najsporije nikad u trku neće biti dostig­ nuto od onoga što je najbrže. Prethodno, naime, ono što progoni mora doći do mjesta odakle je krenulo ono što bježi, tako da

226

PREDSOKRATOVCI

je ono što je sporije uvijek u nekoj prednosti. Ovaj je dokaz isti kao onaj o dijeljenju na dvoje, a razlikuje se po tom e što se veličina koja se uzim a ne dijeli u dva dijela. 27 . --- Z 9- 239 b 30 Treći je onaj upravo spom enuti prem a kojem u strijela koja se kreće (zapravo) stoji. Zasniva se na tom e da se uzim a kako je vrijeme sastavljeno od trenutaka sadašnjosti. A ko se to ne bi dopuštalo, silogizma nc bi bilo. Usp. 239 b 5 Z enon pogrešno zaključuje: »Ako sve uvijek«, veli, »ili miruje ili se kjreće, (a ništa se ne kreće) kad je na istom mjestu, te (ako je) ono što se giba uvijek u trenutku sadašnjosti, a (sve što jc na istom mjestu jest u trenutku sadašnjosti), onda je strijela koja se giba nepokretna.« 28. ARISTOT. Phys. Z 9. 239 b 33 Četvrti je onaj o jednakim tijelima koja se u trkalištu kreću iz suprotnih pravaca jednakom brzinom , s tim e da (pri polasku) jedna grupa (zauzima prostor) od (jednog) kraja (do sredine), a druga (prostor) od sredine (do drugog kraja). Mišljenja je da pri tom e dolazi do toga da jc po­ lovica vrem ena (prolaska) jednaka dvostrukom (vremenu prola­ ska). Pogreška u zaključivanju leži u tom e što pretpostavlja da tijelu u pokretu treba jednako vrem ena da — jednakom brzinom — prođe kraj tijela jednake veličine, bez obzira na to da li je ovo u pokretu ili m iruje; no to je pogrešno. Evo primjera. Neka budu postavljena jednaka tijela AA i tijela BB, brojem i veličinom jednaka tijelima AA, s tim e da (počinju od jednog kraja i) dopiru do sredine tijela AA, te tijela CC, jednaka brojem, veličinom i brzinom tijelima BB, s tim e da počinju od (drugog) kraja (i dopiru do sredine tijela AA). Iz toga slijedi da u mim oilaženju prvo tijelo B stižć' do krajnjeg (tijela C) istodobno kad i prvo tijelo C (stiže do krajnjeg tijela B). Iz toga slijedi i da je (prvo) C m imoišlo sva B, a (prvo) B polovicu (A). Zbog toga jc vrijeme (prolaženja prvog B u odnosu na tijela A) jednako polovici (vremena prolaženja prvog C u odnosu na tijela B). Naime, i jednim a i drugim a treba jednako vrijeme da prijeđu svako tijelo. Isto tako slijedi da su (sva) tijela B mimoišla sva C te će prvo C i prvo B istodobno biti na suprotnim krajnjim točkama, jer (prvo C), kako kaže (Ze­ non), treba jednako vrijeme pri prolaženju svakog B kao i pri prolaženju svakog A; oboja, naim e (i prvo B i prvo C), trebaju jednako vrijeme prolazeći kraj tijela A. Simpl. 1019, 32 Ovakav je dokaz krajnje naivan, kako kaže Eudem (fr. 68), jer sadrži oči­ gledno krivo zaključivanje (paralogizam )... Naime, tijela koja se

ZENON

227

jednakom brzinom iz suprotnih pravaca kreću jedno prem a dru­ gom, prevale dvostruki razmak u istom onom vrem enu u kojem tijelo kojese kreće kraj tijela što miruje — iako ima jednaku brzinu kao i ona (prethodna) — prevali polovicu. Aleksandrov crtež Ikod Simpl. Ph. 1016, 14 seqq. Usp. 1019, 27l:

AAAA IIIIIIII

<

>

CCC<

i!

A — tijelu koja stoje B “ tijelu koju se kreću od I) prema E (1 — tijela koja se kreću od E prema D I) početak trkališta I! - kruj trkulUtii

29, II .»*>() u I1) /b o g togn nije točim Z cnonov dokaz kuko (i) svnlui zrno pniNii proizvodi zvuk (ako ga proizvodi čitav m edinom (viiguu). Nikako, i in 111u *, umi (tj. zrno), ni u kojem vreniruii, ne bi pokirlulo onolik ziiik kolik pri padu pokrene cijeli m rdliiiiiu MMI'I I I OM, IH ml liu lim e razrješuje i dokaz Zenniiii i/ l'.lrji , lnji jc 11vii j bio postavili sofistu Protagori. »Reci I'iizii«i |i . ■IVningom. proizvodi li jedno zrno prosa ili deset• 'fni' * 'li*' ' 11in | •11nm zvuk loid padne?« Kad mu je ovaj odgovorio •I" i" i'iol/voili, upitno gu je: »A m edim no prosa, proizvodi li "ii ' vul pil | nuli i ili ne?« Kad je ovaj odgovorio da m edim no |imsu ......./vodi zvuk, Zenon je rekao: »No dobro, a zar ne postoje i limiti zvukovima isti odnosi? Kao što je s onim što proizvodi zvukove, tuko je i sa zvukovima. A ako je to tako, i ako m edim no prosu proizvodi zvuk, onda će zvuk proizvoditi i jedno zrno i deset tisući dio zrna prosa!« S pom oću takvih pitanja izvodio je /e n o n svoj dokaz. K). A h I'. I 7, 27 (D. 303) Melis i Z enon (tvrde) da je Jedno i Sve Isc. bog], te da je Jed n o jedino vječno i beskonačno.

228

PREDSOKRATOVCI

B. FRAGM ENTI ZENON: -O PRIRODI.

1. SIMPL. Phys. 140, 34 [iza B 3] a [sc. beskonačno] s obzirom na veličinu, [pokazao jel prije istim dokazivanjem. Prvo je, naime, pokazao kako biće »ako ne bi imalo veličine, ne bi ni bilo«, te nastavlja: »A ako jest, onda svaki njegov dio nužno ima neku veličinu i debljinu, te jedan dio mora od drugoga biti udaljen. Ista stvar vrijedi i za dio koji leži ispred njega. I on će imati veličinu i neki će dio stajati ispred njega. Svejedno je ako se to kaže jednom ili se uvijek govori. Nijedan takav njegov dio neće biti- posljednji niti će se dogoditi da jedan ne stoji u odnosu prem a drugom e. Stoga, ako postoji mnogo bića, ona nužno m o­ raju biti i mala i velika; tako mala da nemaju veličine i tako velika da su beskonačna.« 2. SIMPL. Phys. 139, 5 U svojem spisu, koji sadrži mnoga dokazivanja, u svakom od njih pokazuje kako onaj koji tvrdi da postoji m noštvo zapada u proturječnost. Jedno od tih dokazivanja jest i ono u kojem pokazuje: »Ako postoji m nogo bića, ona su i velika i mala; tako velika da su s obzirom na veličinu besko­ načna, i tako mala da nemaju nikakve veličine.« [B l] Pri tom pokazuje da ono što nem a nikakve veličine, nikakve debljine i nikakve mase, ne m ože postojati. Kaže: »Kad bi sc pridodalo drugom biću, ne bi ga uvećalo, jer se veličina ne može uvećati pridodavanjem veličine koja ne postoji. Stoga ono što se pridodaje ne m ože biti ništa. A ako se ono od čega se nešto oduzim a neće od toga um anjiti, niti se, ako se pridodaje, (od toga) uvećati, oči­ gledno je da ono što je bilo pridodano nije bilo ništa, baš kao i ono što je bilo oduzeto.« A Z enon to ne govori zato što pobija Jedno, već zato što svako od m nogih i beskonačnih bića ima veličinu, jer je prije svakog onog što se uzim a uvijek bilo nešto drugo — zbog dijeljenja u beskonačnost. A to pokazuje pošto je prethodno pokazao da ništa nema veličinu, jer je svako od mnoštva (bića) sa sam im sobom isto i jedno. 3 . --- 140, 27 I što treba puno govoriti, kad stoji i u samom Z enonovu spisu. Pokazujući, naime, ponovno da su — ako postoji m noštvo — jedna te ista bića beskonačna i konačna, Z enon do­ slovno piše ovo:

ZENON

-

MELIS

229

•Ako postoji mnoštvo, nužno mora biti toliko bića koliko ih jest, ni manje, ni više. Ako ih jest toliko koliko ih jest, onda će biti ograničena (brojem). Ako postoji mnoštvo, bića su neograničena (brojem). Uvijek su i/m edu bića druga bića, a izm eđu njih opet druga. I tako su bića neograničena (brojem).« I tako je s pomoću dijeljenja na dvoje pokazao beskonačno s obzirom na mnoštvo. 4. DIOG. IX 72 Prem a njima Ipironovcima], skeptici su i Ksenofnn i Z enon iz Eleje i D em okrit. Zenon pobija kretanje go­ voreći: -O no što se kreće ne kreće se ni na mjestu na kojem jest, ni na onom na kojem nije.«

)()

hol

M I'.I.IS (M elissos)

A ŽIVOT I UČENJE I UH Kl IX ’ l MelU, Nin Itcgcnov, Samljanin. Slušao je Par­ ni......Ih i i t.ui . i ■, I leruklitom. Tada ga jc i predstavio Efe^1111111111, I uji ).,i iii ii po/mivnli, baš kao što jc i H ipokrat (pred• i"i l •« 11u ii-. 111ii Abderićanima. Bavio sc i državnim poslovima, -i ’i t i / i . i I . u ga sumirali dostojnim naklonosti. Stoga je, kad |e bio i/nbrun /u zapovjednika brodovlja, još i više naišao na divljenje /bog svoje osobne vrline. i h iiiii

Sm atrao je d n jc Sve b esk o n a čn o i n ep ro m jen ljiv o i n ep o k retn o i jed no, isto v rsn o i p u n o , te da kretanja n em a, v e ć da se čin i da gn Ima. Ilekao jc da ne treba davati su d ove o b o g o v im a , jer da o njim a n em a znanja.

A polodor [FGrHist. 244 F 72 II 10401 kaže za nj da je u naponu snage bio u osam desetčetvrtoj olimpijadi [444 —411. Usp. ICiis. Ol. 84, 1. 2. SUID. s. v. Melet, sin L arov... živio je u vrijem e Zenona i/ Eleje i Empedokla. Napisao je djelo 0 biću. Bio je politički protivnik Periklov. Postavši vojskovođom Samljana, sukobio se na moru sa Sofoklom, tragičkim pjesnikom , u osam desetčetvrtoj olimpijadi [444/ll. 3. PLUT. Perici. 26 seqq. (26) Naime, kad je on [Periklol o t­ plovio, Melis, sin Itagenov, filozof koji je tada bio vojni zapov­ jednik Sama, prezre bilo malen broj lađa, bilo neiskusnost zapov­

230

PREDSOKRATOVCI

jednika, te nagovori građane da udare na A tenjane. K ad je došlo do bitke, Samljani pobijede, zarobe m noge od njih i unište mnoge lađe, te su vladali m orem i pribavljali sve ratne potrepštine koje prije nisu imali. Aristotel [fr. 577 iz Samskog ustava] kaže da je u pom orskoj bitki Melis prije bio porazio i samog Perikla. Sam­ ljani su iz osvete zlostavljali atenske zarobljenike i utiskivali im na čelo znak sove, jer i A tenjani njima bijahu utiskivali »samljanku« ' . . . Kažu da se na te utisnute znake odnosi ono zagonetno Aristofanovo: »Kako li je silno pism en — narod samski!« [Aristot. op. cit. fr. 575). (27) Kad je Periklo saznao za nesreću koja je zadesila brodovlje, krenu brzo u pomoć, svlada Melisa koji mu se bio suprotstavio i natjera neprijatelje u bijeg. O dm ah stade grad okruživati zidom , želeći radije da nadvlada i zauzm e grad uz tro­ šak novaca i vrem ena, nego uz ozljede i pogibli građana . . . (28) Devetoga mjeseca [ljeti 440.1, kad su se Samljani predali, Periklo sruši zidove, oduzm e lađe te nam etne veliku novčanu kaznu. Dio njezin platiše Samljani odm ah, a dio pristadoše platiti u dogovo­ renom vrem enu, davši taoce kao jamstvo. Duriš Samljanin [FGr Hist. 76 F 67 II 154] nariče nad tim kao u tragediji, optužujući A tenjane i Perikla za silnu okrutnost, koju ne spom inju ni Tukidid [i 117], ni Efor [FGrHist. 70 F 195 II 98], ni Aristotel [fr. 578]. Usp. Them ist. 2 No Stezim brot [FGrHist. 107 F 1 II 516], krivo određujući vrijeme, kazuje da je Tem istoklo slušao A nak­ sagoru i bio učenik Melisa, filozofa prirode. Melis se kao zapov­ jednik borio protiv Perikla, dok je ovaj opsjedao Samljane; Periklo je bio puno mlađi od Tem istokla i Anaksagora se s njim e družio. Usp. adv. Col. 32 p. 1126 B Ael. V. H. VII 14. SPIS lusp. 30 A 2l

■ 4. SIMPL. Phys. 70, 16 Melis je svojem djelu dao ovakav na­ slov: 0 prirodi ili 0 biću. de caelo 557, 10: I ako je Melis dao naslov: 0 prirodi ili 0 biću, jasno je da je biće držao prirodom. GAL. de el. sec. Hipp. I 9 (I 487 K , 54, 19 H elm r. Usp. 24 A 2); in H ipp. de nat. h. XV 5 K = CMG V, 9, 1 p. 5, 11. 1.

Š to je » sa m lja n k a . o b jašn ja v a sam P lu ta r h u d ije lu te k s ta k o ji »’S a m lja n k a ’ je lađ a k o jo j je k lju n z a v in u t p o p u t sv in js k o g rila, trb u š a s ta izg led a, ta k o d a je d o b r a i za d e b e lo m o re i z a b r z u je d o b ila p o to m e š to sc p rv i p u t p o jav ila n a S a m u k a d ju je d a o P olikrat.« (D . N.)

D ie ls isp u šta: p r o s tr a n ija je i p lo v id b u . Im e iz ra d iti tira n in

MELIS

231

U Č E N JE

5. ARISTOT. q. f. de Melisso Xenophanc Gorgia. c. 1. 2 prem a i/dunju Dielsovu: Abh. d. Beri. Ak. 1900 Usp. Aristotelovo djelo: »Uz Melisove spise«, u jednoj knjizi — Diog. V 25.

ctl. Bckkcr

lARISTOTBLl: •() MHI.ISU« ()/4u

( . 1.(1) Ako ncfito jest, kn),e ilu je vjcino jer da je nem o­ guće dn nešto naslam i/ ničega lle / obziru na to da li je sve uuNtuIn ili ne (lm#) sve, i u jednom je i u drugom slučaju vjn'im Ntr.iujoei, iiuinie, nustuln l)i iz ničcga;-ako ••vi niiNliijc, nihtn ne In poNtojolo otprije. Kad bi nešto bilo I Ioni bi l tonu iivl|d drugo iiimtajulo, biće bi postalo biojniji I vn i A to, po tem u (bi bilo) brojnije i veće, ni*’ i-il" lu i; nliV gii, brojnije ne može biti sadržano u m a­ ni. bio|Mom 11111 vci c o manjem. (2) (Kaže) da je ono što |i v|i i i u ■ Im I oinično, jc i nem a početka iz kojeg je nastalo olli 1.1 >i|.i u Itojl bi, nuslajući, jednom svršilo. (3) A jer je v. i |.. iiloinueno, (jedno) je; ako bi bilo dvoje ili brojnije, I bi gruuicc jedno prem a drugom e. (4) Budući da je |ei|no, posvudu je istovrsno; kad ne bi bilo istovrsno, bilo bi brojnije i ne bi više bilo jedno, nego m nogo. (5) Budući da je vječno, nemjerljivo i posvuda istovrsno, Jedno je nepokretno; nc bi se, naim e, moglo pokrenuti ako ne bi u nešto prešlo. N užno je da prijeđe bilo u puno, bilo u prazno. Od toga (dvojega), jedno 1— puno —1 ne bi moglo prim iti, a drugo nije ništa lošim praznine], (6) Budući da jc jedno takvo, neosjetljivo jc na m uku i bol, zdravo je i bez bolesti, ne preuređuje se u postavi, ne mijenja u izgledu i ne miješa se s drugim. Svime bi tim , naime, nužno i Jedno postajalo m nogim, i rađalo bi se nebiće i biće bi propadalo. A to je nemoguće. (7) Naime, ako bi se Jedno nazivalo (takvim) zbog toga što je sm iješano iz više (sastojaka), ako bi stvari bile m nogobrojne i kretale sc jedna u drugu, te ako bi (ta) smjesa bila ili poput nekog spoja više (sastojaka) u jednom , ili bi izm jeničnim slaga­ njem (ercaXXa5ti;) nastajala neka pridodanost (šm7tp6
o

232

974b

975a

PREDSOKRATOVCI

um iješanih (sastojaka), onda bi — u prvom (od ova dva slučaja) — umiješani (sastojci) dolazili na vidjelo razdvaja­ njem , a kod pridodanosti bi ono što je bilo stavljeno jedno pod drugo postajalo vidljivo trljanjem , jer bi se uklanjali prvi umiješani (sastojci). A to se ni jedno ni drugo ne događa. (8) Držao je da bi jedino na te načine mnoštvo moglo postojati i nam a se ukazivati. No, kako tako nešto nije moguće, nije m oguće ni da biće bude mnogobrojno, te tako misliti nije ispravno. Naime, i drugo se mnogošta osjetom pričinja [lažnol. No to, što do toga dolazi, ne ot­ klanja tvrdnju prem a kojoj biće nije m nogobrojno, već vječno, beskonačno i posvuda sebi sam om istovrsno. (9) Kao prvo, ne valja početi prihvaćanjem bilo kakva mnijenja, već onih koja su najsigurnija. Ako, da­ kle, nije ispravno prihvaćati sva pomišljanja, ne bi se možda, trebalo koristiti ni tim mišljenjem, (prem a kojem) ništa ne bi moglo nastati iz ničega. I to je naim e jedno m nijenje — i to ne jedno od ispravnih — koje smo zacijelo stekli iz nekakva opažanja u mnogim slučajevima. (10) Ali, ako sve što nam se ukazuje nije laž­ no, već u tom e im a i ispravnih pretpostavaka, valja uzeti ili one za koje sm o pokazali da su takve (sc. ispravne), ili pak one koje se ponajviše čine ispravnima. Treba da one uvijek budu sigurnije od onih koje će se dobiti iz drugih dokazivanja. (11) N aime, ako i postoje, kao što misli, dva m eđusobno suprotna mišljenja (ako je m nogobrojno, veli da je nužno postalo iz nebića; ako to nije moguće, onda biće nije m nogobrojno; ako ono što jest nije nastalo, onda jc beskonačno; ako je tako, onda je Jedno) — jednako tako, ako se (složimo) s objema (pretpostavkama), nem a više dokaza da je biće jedno, nego da je m nogobrojno. No ako je jedna od dviju (pretpostavaka) sigurnija, onda za ono što je iz nje izvedeno ima više dokaza. (12) U ovom slučaju im am o obje pretpostavke: jednu, prem a kojoj ništa ne m o­ že nastati iz ničega [što nije], (i drugu, prem a kojoj) je biće m nogobrojno [a] i u pokretu. O d tih dviju, posljednja je vjerojatnija i svi bi se prije odrekli onog prvog mnijenja nego ovog drugog. Ako bi dakle bilo točno da su ti iskazi suprotni i ako bi bilo nemoguće da nešto nastaje iz ničega a da stvari pri tom nisu mnogobrojne, onda bi se to jedno

MELIS

233

drugim pobijalo. (13) No, zašto bi baš tako bilo? Mogao bi netko i suprotno tvrditi. Izveo jc (sc. Melis) zaključak a da pri tom nije pokazao kako je m nijenje od kojega polazi ispravno, niti kako je uzeo (mnijenje) sigurnije od onoga u vezi s kojim dokazuje. Pretpostavlja se kao vje­ rojatnije da (nešto) nastaje iz nebića nego da nema m no­ štva. (14) A baš se govori o tom e, kako ono što ne postoji nastaje i kako je mnoštvo nastalo iz nebića; nije to rekao bilo tko, već i neki od onili zn koje se držalo da su mudri. (13) lako Heziod kaže .Prvi je od svega nastao Kaos, zatim Zemlju širokih grudi, vječno sigurno sjedište svega, t e Ljubav, koja n c ističe medu svim besmrtnicima« iTheog. I l(i 11/ I -’<)| Veli du jc sve ostalo nastalo (iz njih), a oni i/ nii'egu A mnogi drugi kažu kako ništa ne postoji, vi . i lu sve iiiisiiijc, govoici i I ako ono Sto nastaje ne nastaje i/ lm.i Nc bi naime sve joii k njem u nastajalo. Očigledno |c, ■Iul« Ii', ilii ih lu umni i nju kako je moguće da (nešto) na'iiiinc I 1/ ncbim i 1 (I) l'nt.limo, uostalom, da li jc moguće ili nemoguće in sin govori Dovoljno je prom otriti slijedi li to iz onoga ■in mi pt'i lpoNliivlja ili nem a prepreke da bude i drukčije; 111 |c vjcrojnlnn drukčiji problem od onog prvog. (2) U zme Ii sc loto prvo ono što on prvo pretpostavlja, da ništa ne m oje nastali iz nebića — je li nužno da sve bude nenastalo ili ništa nc priječi da jc jedno nastalo iz drugoga i da tako nlc u beskonačnost? (3) Ili da se čak vrti u krugu, tako da je jedno nastalo iz drugoga i da tako uvijek nešto jest, te da jc sve već bezbroj puta nastalo jedno iz drugoga? (4) Tako ne bi bilo nikakve zapreke da je sve nastalo, čak uz pretpostavku da ništa ne m ože nastati iz nebića; isto tako, nijedan od naziva koji pristaju uz Jed n o ne priječi da onoj pretpostavci dodam o i ovu, kako je biće beskonač­ no. I on pripisuje beskonačnom e da je (ono) sve i da se (tako) za nj govori. No nem a prepreke, čak i ako biće nije beskonačno, da njegovo nastajanje bude kružno. (5) Još i ovo: ako sve nastaje, a ništa ne postoji, kao što neki govore, kako bi moglo biti vječno? A on govori o postojanju ne­ čega kao o zbiljskom i pretpostavljenom . Ako nije nastalo, veli, a ipak postoji, bit će da je vječno, jer da je nužno da bitak bude u stvarima. (6) Još i ovo: ako ni nebiće

2 34

975b

PREDSOKRATOVCI

nikako ne može nastati, ni [nelbiće propasti, što, ipak, pri­ ječi, da jedno od njih im a nastanak, a drugo da je vječno, kao što i Em pedoklo [31 B 12] kaže? Prem da se i on sa svim tim složio — kako je »nemoguće da (nešto) nastane iz nebića, (kako) je neostvarivo i neizvodivo da biće pro­ pada jer će stalno biti ondje kamo ga netko stalno bude utiskivao« — ipak kaže da je nešto od bića vječno (vatra, voda, zemlja i zrak), a drugo da nastaje i da je nastalo iz toga. (7) Nema, kako misli, drugog načina nastajanja bića, »već samo miješanje i razlučivanje onog što je smiješa­ no; upravo je to ono što ljudi zovu prirodom« [31 B 8, 3. 4]. (8). A o nastajanju onog što je vječno i bića ne gogovori kao o nastajanju u postojanje; to je .smatrao nem o­ gućim . »Kako bi, naime,« kaže, »nešto moglo uvećati Sve i odakle bi došlo?« [31 B 17, 32]. Nego da m noštvo nasta­ je m iješanjem i povezivanjem vatre s onim u čem u ima vatre, te da ponovo propada njihovim rastavljanjem i luče­ njem ; m noštvo da postoji pri miješanju i lučenju, a po prirodi — bez uzroka — četiri, odnosno jedan (element).2 (9) Kad bi to, pri čijem povezivanju dolazi do nasta­ janja, a pri lučenju do propadanja, upravo i bilo besko­ načno — kao što neki kažu da tvrdi Anaksagora, da ono što nastaje nastaje iz onoga što je vječno i beskonačno — ipak ni tada ne bi sve bilo vječno, već bi nešto na­ stajalo i bilo nastalo iz onoga što postoji i propadalo bi u neke druge supstancije. (10) Još i ovo: ništa ne priječi da Sve ima jedan oblik, kao što tvrde A naksim andar i A naksim en, jedan govoreći da je Sve voda, a drugi — A naksim en — da je zrak, a i svi drugi koji su isto tako sm atrali da je Sve jedno, te da ono (različitim) oblicima, m nogobrojnošću i malobrojnošću, te razrjeđivanjem i zgušnjavanjem stvara ono što je mnogo i beskonačno, i po­ stojeće i nastajuće — cjelinu. (11) I D em okrit tvrdi da su i voda i zrak i svako (pojedinačno) od m noštva zapravo isto, te da se razlikuju (samo) ritm om . (12) Što dakle priječi da m noštvo na taj način nastaje i propada, dok se Jedno uvijek iz bića mijenja u biće prem a spom enutim prem e-

2 . *Tj. p r i r o d n o s t a n j e je ili p o t p u n o s j e d i n j e n j e ( o ip a ip o i; ( k u g la ) — Iv ( J e d n o ) ) , ili p o t p u n o r a z d v a j a n j e ( č e t i r i j u e l e m e n a t a ) . U o b a s u s lu č a j a a t- c ta ( u z r o c i ) (fl>iX£a ( L ju b a v ) i N eI x o ? (S v a đ a )) i s k l j u č e n i .« ( D i e l s )

MELIS

97(>n

'

235

tanjim a, pri čem u se cjelina ni u čemu ne uvećava ni ne umanjuje? Još i ovo: što uopće priječi da tijela nastaju iz drugih (tijela) i da se razrješuju u tijela, te da tako stalno razrješivana ponovo na isti način i nastaju i propadaju? (13) Ako bi se netko i s tim složio, i da jest i da je nenastalo, zašto još dokazuje i da je beskonačno? Kaže da je beskonačno ako postoji, a nije nastalo; početak i kraj da su granice nastajanja. (14) No, što od onog što je iz­ rečeno priječi da nešto što je nenastalo ima granice? Ako je nastalo, tvrdi da mu jc početak ono odakle jc počelo nastajati. Ali, ako i nije nastalo, sto priječi da ima početak nc, dakako, onaj i/ kojega je nastalo, već drugi — i da, iako je vječno, ima granit e jedno prem a drugom e? (15) Još i 0V<»: što priječi da jr cjelinu iicnastala i beskonačna, u da |r ono što ii njoj nastaje ograničeno, te da ima po­ ći tule i Ki nj niiMiiJiinjit? |nš i ovo: Kao što kaže Parm enid, što piljci'! cIu Sve, ako i jest jedno i nenastalo, ipak ima ginuli i i i Ih Innlr -su svih sirana zbitosti slično ljepooble kugli ( viif|djc je jednak od središta razmak: nikako ne lil) 11rlmio veći il‘ manji da bude ovdje ii’ ondje.« [28 B u, l ' Hl (l(i) Imajući dakle sredinu i kraj, ima granice, iitl ii |i nenastalo; jer ako i jest, kao što sam kaže, jedno i lo tijelo ima druge svoje dijelove, sve istovrsne. (I I) / n Sve ne kazuje da je istovrsno tako kao da bi bilo istovrsno s nečim drugim (što baš Anaksagora pobija da je beskonačno istovrsno; ono što je (tako) istovrsno istovr­ sno jc s nečim drugim , a dva ili više bića ne bi bila ni jedno, ni beskonačno), već vjerojatno govori o istovrsnom prem a sebi samom te za Sve kaže kako je istovrsno u tom sm islu da je istovrsno u dijelovima (6(xoio[xepli;), npr. da jc čitavo voda ili zemlja ili nešto drugo takvo. 3 (18) Očito tvrdi kako Jedno postoji na taj način. A svaki od dijelova, kao tijelo, nije beskonačan — cjelina je naim e (ta koja je) beskonačna — te iako su nenastali, im aju granice jedan prem a drugome. (19) Još i ovo: ako je (Sve) vječno i bes­ konačno, kako bi, s obzirom na to da je tijelo, moglo biti jedno? Ako ne bi bilo istovrsno u dijelovima, bilo bi m no-

Im e -A n a k s a g o ra . p o jav lju je se u te k s tu za h v alju ju ć i B e rg k o v o j e m e n d a c iji k o ju D iels prih v a ć a . U b ilje šc i d o d a je k a k o se taj d io te k s ta o d n o s i n a 59 B 12. (D . N.)

236

976b

PREDSOKRATOVCI

štvo; i on sam sm atra da bi bilo tako. Ako bi čitavo bilo voda ili ako bi čitavo bilo zemlja ili što god već bilo to biće, imalo bi m nogo dijelova, kao što Z enon pokušava dokazati da je ono što tako postoji jedno. Bilo bi dakle više njegovih dijelova, neki (bi bili) malobrojniji, a neki manji od drugih, te bi tako posvuda bilo drukčije, čak i onda kad se nikakvo tijelo ne bi pridodavalo ili oduzimalo. (20) A ako nije tijelo i nem a nikakvu širinu i nikakvu dužinu, kako bi Jedno moglo biti beskonačno? (ili,) što priječi da takva (bića) budu m noga i bezbrojna? (21) (još i ovo:) ako ima više (bića) od jednog, što priječi da ona budu beskonačna veličinom ? Kao što K senofan [21 A 47] kaže da je dubina zemlje i zraka beskonačna. Dokazuje to i Empedoklo. Prigovara takvim tvrdnjam a i kaže da se — ako je tako — nikad ne m ogu sastati, »ako bi z bila bez kraja duboka, a eter / / golem — ko što brzopleto sm rtniku m nogom na usta / / navrla riječ je; tek malen Svega su vidjeli dio« [31 B 39). (22) Još i ovo: ako i jest jedno, nipošto nije čudno ako nije posvuda istovrsno. Ako i jest čitavo voda ili vatra ili nešto drugo tom e slično, ništa ne priječi reći kako od jednog (jedinstvenog) bića ima više oblika, svaki za sebe istovrstan sebi samome. (23) Naime, ništa ne priječi da nešto bude rijetko, a nešto gusto, uko­ liko u rijetkom e nem a praznine. U rijetkom e ni u kojem dijelu nem a posebno odijeljene praznine, tako da je od cjeline nešto gusto, (a nešto nije gusto) (a to je rijetko i posvuda je tako), te je čitavo na isti način puno i na isti način manje puno od gustoga. (24) A ako jest (i) ako je nenastalo, te ako se zbog toga pretpostavi da je beskonač­ no i da ne može biti jedno, pa drugo [beskonačno], zašto bi ga trebalo zvati još i jednim i nepokretnim ? '"K ak o bi, naim e, ako je beskonačno cjelina, prazno koje nije cjelina moglo postojati? (25) Kaže da je nepokretno ako nem a praznine, jer da se sve pokreće prom jenom mjesta. (26) Kao prvo, m nogi se s tim ne slažu, već (tvrde) da postoji neka praznina koja, doduše, nije neko tijelo; kako H eziod kaže da je pri nastajanju prvo nastao Haos jer je prvo trebalo da postoji prostor za bića, takva nekakva da je i praznina, poput neke posude (kojoj) težim o biti u središtu. (27) No, ako i ne postoji nikakva praznina, (ništa)

MELIS

237

sc zbog toga ne bi manje kretalo. I Anaksagora se poza­ bavio tim problem om i nije m u bilo dovoljno samo po­ kazati da toga (sc. praznine) nema, (već) kaže da se bića ipak kreću iako nema praznine. (28) Slično kaže i Em pe­ doklo da se (bića) stalno kreću spajajući se čitavo vrijeme bez prestanka, a da (prazno) nije ništa, te kaže kako »ništa baš prazno nije od Svega; la otkud bi došlo?* 1.31 B 14]. A kad se smiješa ii jedan oblik lako da je jedno, kaže da • nema ničeg ni praznog ni prekomjernog« 131 Ii 13l. (29) Sin priječi da jedno kreće prem a drugom e i da kruže, pri čemu bilo koje prela/,I u (neko) drugo, to opet u drugo, a nešto drugi) opet u ono prvo? (30) A kad se radi o prom jeni šili ninla|r u oliliku stvari koja stoji na istom i ■11<Ml11 .i U<>)11 drugi i on Mim nazivaju prelaženjem u đmgoni ('iMu(ii)iii';) zai nešto od onoga što je rekao prjjri'l dn m iv.ui kreću, Itad iz bijeloga nastaje crno ili u got Ii i igu nIiiiIuii1 NiiIhh1. nepostojanje praznog prostora ili u....... ........... i dn puno (nešto) primi nipošto nc priječi I • I m / i i i |i i i diugoM ( 1 1 ) lako da nije nužno ni da jc sve, ni ii ■|i *ječim, Ini da je jedilol ni da je beskonačno,-nego, (lilo unpir), •lii |r mnogo (i) beskonačno-ni da je jedno, (ni) da je InIovimid, ni da je nepokretno, bez obzira na in i lu Ii je jedno ili mnogo. Uz te pretpostavke, ništa od onoga šio je rekao ne bi priječilo da se bića preuređuju I poNlaju drukčija, ako — i uz to što je Sve jedno — I I a gibanje postoji, ako se (sc. Sve) razlikuje m nogobrojnošću i malobrojnošću, ako tijelo prelazi u drugost bez ikakva dodavanja i oduzimanja, te ako m noštvo nastaje m eđusob­ nim miješanjem i razlučivanjem. (32) Nije vjerojatno da je to miješanje pridodavanje ni sastavljanje o kojem go­ vori, tako da bi ili odm ah došlo do odvajanja ili bi se — pošto bi se trljanjem uklonilo ono što je iznad drugoga ■ pokazalo odvojenim jedno od drugoga. O no je složeno u takvu poretku da sve što se miješa postaje dijelom onoga u što se miješa, tako da se (sastojci) ne mogu zateći složeni, već umiješani, i ne (zna se) koliko ima dijelova. Budući da ne postoji neko najm anje tijelo, svaki je dio izmiješan sa svakim isto kao i cjelina. 6. H IPP. de nat. hom . 1 VI 34 L. No m eni se čini da takvi uđi u izlaganjima sami sebe iz nerazumijevanja pobijaju vlastitim

238

PREDSOKRATOVCI

pojm ovim a, a da M elisovo izlaganje podupiru. GAL. CM G V 9, 1, 17, 16 O čigledno se u cijelom ovom izlaganju suprotstavlja onim a koji su čovjeka sm atrali sam o jednim od četiriju elem enata, te kaže za njih da griješe. (Ne) zato što ništa ne utvrđuju, (već) im je izlaganje krajnje nevjerojatno. N e dokazuju da je čovjek jedan od četiriju elem enata, ali p odupiru M elisovu tvrdnju; i on je sm atrao da je (čovjek) jedno, ali ne jedno od ovih četiriju: zraka, zem lje, vode i vatre. Č ini se da je taj čovjek bio m išljenja kako postoji neka zajednička supstancija p o d m etn u ta pod ova četiri elem enta, nenastala i nepropadljiva, koju su poslije njega nazvali m aterijom ; (čini se), m eđutim , da on to nije m ogao jasno pokazati. A tu supstanciju naziva Je d n o i Sve. 7. A RISTO T. M etaph. A 5. 986b 25 Ove, kao što rekosm o, ne treba uzim ati u o bzir za ovo ispitivanje. D vojicu od njih — K senofana i Melisa — nikako, jer su m alo previše sirovi, dok P arm enid s više uvida itd. [28 A 24] Phys. A 3. 186 a 6 Obojica, i Melis i Parm enid, izvode zaključke na eristički način (epurn xćo<;). U zim aju, naim e, lažne pretpostavke i zaključivanje im je nelogično. Melisovi su nezgrapniji i ne stvaraju poteškoća; a ako se dopusti jedna n ep rim jerena (a-roTro;) pretpostavka, sve se osta­ lo slaže, što nipošto nije teško.4 8. — Phys. A 6. 213 b 12 I Melis dokazuje da je Sve nep o ­ k retn o služeći se tim e. A ko bi se pokrenulo, m orao bi — kaže — postojati prazan prostor, a prazan pro sto r nije biće. de gen. et corr. A 8. 325a 2 Neki od starih sm atrali su da je biće nužno jedno i nep o kretn o , da prazan pro sto r nije biće te da se (biće) ne bi m oglo po k ren u ti ako ne postoji odvojen prazan prostor. Isto tako, da ne postoji m noštvo ako n em a onoga što razdvaja, a ako netko m isli da Sve nije nep rek in u to već da se razdvojeno 4. O s im n a c it i r a n o m m je s tu , id e n t i č a n te k s t p o s to ji n a jo š j e d n o m m je s tu u A r i­ s to te lo v o j F i z ic i (A 2. 185 a 12). K a k o m is li W ic k s te e d ( A r is to tle The Physics, p r ije v o d P h . H . W ic k s t c c d i F. M . C o r n f o r d , L o n d o n — C a m b rid g e M a s s a c h u s e tts * 1 9 5 7 , s tr. 1 6 — 17, n.), u o b a s lu č a ja t e k s t s a d rž i o č ig le d n u k o n ­ tra d ik c iju ( .. .» u z im a ju la ž n e p r e tp o s ta v k e i z a k lju č iv a n je im je n e lo g ič n o « .. »ako se d o p u s ti je d n a n e p r i m je r e n a p r e tp o s ta v k a , sve sc o s ta lo s la ž e , š to n ip o š to n ije tešk o « . O n s to g a p r e d la ž e d a s c te k s t ra z d ije li u d v a d ije la , p rv i d o *ne s tv a ra ju p o te š k o ć a « , d r u g i o d to g m je s ta d o k raja . D r u g i je d io p o n je g o v u m i­ š lje n ju n a s v o m p r a v o m m je s tu u A 2. 185 a 12, a p rv i u o d l o m k u k o ji c itira i D ie ls (A 3. 1 8 6 a 6). R o s s u s v o je m iz d a n ju F i z ik e ( A r is to te lis P h y s ic a , O x f o r d ' 195 6 ) o s ta v lja n a p r v o m m je s tu (A 2. 185 a 12) t e k s t n e ta k n u t im , a na d r u g o m p r e d la ž e d a s e je d a n d io te k s ta iz b a c i. (D . N .)

MELIS

239

dl"),i /.u jedn o, takvo da se m išlje n je ni p o č e m u n e razlik u je od tvrdnje da p o sto ji m n o š tv o i prazan p ro sto r, a n e J e d n o . A k o jc p o sv u d a ra zd v o jen o , n ip o š to n ije je d n o , ali n i m n o š tv o , v e ć |c cjelin a prazna. A a k o na je d n o m m jestu jest, a na d r u g o m nije, oiu ln jc to n alik na n ek u m u d ro liju . U kojoj je m jeri i z b o g čeg a jedim d io c je lin e takav i p u n , a d ru gi razd vojen ? I tako, na sliča n nnt'in, tla jc n u ž n o da k retan je n c p o sto ji. P olazeći o d takvih tvrdnji m im o iš li su o sje te i za n em a rili ili, jer da valja slijed iti n i/u m , te n ek i g o v o r e
n ') ( !l
II I, i. ( l i I" I ........in. il"l |i

U li) I llu g cu I M elis (kažu) da je S v e (7rav) '.vljct (>(/)fi|toi.) ogran ičen .'' II 4, 11; v.

I" \ P P . M U 'nijili cl ‘i 167 h 13 . . . k a o što jc M eliso v a i ' i *1111*i 1 1 I' ‘ivi In j u min' in i P retp o sta v io jc da je S ve n e n a sta lo (1/ ih I...... iilfilit nc lii nastalo), a o n o što je n astalo, n a sta lo je iz lm IihIivii) pm ’ 11 Ii n A k o S v e n ije n astalo, o n d a n e m a p o č e tk a , te |> I" '.Imuni im l u '.c nc m ora n u ž n o slagati. N a im e , ak o s v e što |i ..................... ih p o četa k , n e zn a či da je n e što , što im a p o č e ta k , iih.IiiIii (i I6H b 33 K ao u M eliso v o j tvrdnji, kad u z im a da je lulo • u h : . ini i - i »im ali p očetak « ili »postajati jed n ak im « i »dobijati lulu v eličin u « . T vrdi, n a im e , k ak o o n o š to je n a sta lo im a p o č e ta k , te kuko jc o n o š to im a p o č e ta k n astalo, k ao da je o b o je — o n o > Niil/^.lc tl, o p e t im a m o p o s la s d v je m a k o n t r a d i k to r n im tv rd n ja m a . U j e d n o j se lu i/ilje k u k o je M e lis n a u č a v a o d a je s v ije t( x 6 a { i.o £ )b e s k o n a č a n , a u d r u g o j k a k o )< /m»vol io dn je s v ije t( x 6 o f j.o c ) o g r a n ič e n . P r o b le m je, č in i se, v iše u t e r m in i m a iH'fio u NHmoj s tv a ri. U p r v o m se s lu č a ju p o d »sv ijeto m « o č ito m is li n a M e lis o v o • Svi • (t^!> t c J v ) . K a k o jc p a k n a s ta la d r u g a tv rd n ja , la k š e ć e m o s h v a titi a k o /ii^ ln liim o u D ic ls o v e D o k s o g r a fe n a c it i r a n o m m je s tu (D . 32 8 ). T a m o , i z m e đ u m lu lo # , sto ji i s lje d e ć i o d lo m a k iz S to b e ja (E cl. 1, 2 1 , 3): » P re m a s to ic im a , p o s to ji m /lik u i / m e đ u S v e g a (t& 7 ta v ) i C je lin e ( t 6 o X o v ).S v e u k lju č u je i b e s k o n a č a n p i ii /n i p r o s to r , a C je lin a jc s v ije t ( x 6 a ( x o ^ ) b e z p r a z n o g p ro sto ra .« T e d is tin k c ije , iluluilto, u M d is o v u u č e n ju n e m a i n c m o ž e je n i b iti, je r M e lis p o b ija p o s to ja n je p i it /n o # p r o s to r a k o ji je n u ž d a n z a d e fin ic iju C je lin e ( = sv ijeta). D io g e n k o ji se u o v o m o d l o m k u s p o m i n je je s t D io g e n iz A p o lo n ije . (D . N.)

240

PREDSOKRATOVCI

što je nastalo i ono što je ograničeno — istovjetno im anju po­ četka. Usp. 28. 181 a 27. Phys. A 3. 186 a 10 11. — Phys. A 2. 185 a 32 Melis kaže da je biće beskonačno. Biće je, dakle, neka kategorija k o ličin e... Tvrdnja o beskonačnosti pripada kategoriji količine, a ne supstancije niti kakvoće. Usp. Metaph. A 5. 986 b 18 [21 A 30] Phys. T 6. 207 a 9 [28 A 27] 12. EP1PHAN. adv. haer. III 2, 12 (D. 590) Melis, sin Itagenov, rodom Samljanin, rekao je da je Sve jedno, da u prirodi ništa nije stalno, već da je sve propadljivo. AET. I 24, 1. 13. AET. I 7, 27 (D. 303) Melis i Z enon (tvrdili su) da jc Jedno i Sve [sc. bog], te da je samo Jedno vječno i beskonačno. OLYMPIO D O R . de arte sacra (Collection des Alchym. grecs — Berthelot II) p. 81, 3 Ruelle Melis je sm atrao da je božanstvo jedan, nepokretan (i) beskonačan početak svih bića. 14. PH ILO D EM . Rhet. fr. ine. 3. 7 (II 196 Sudhaus) . . . i ne, poput Parm enida i Melisa,koji su govorili da jc Sve jedno, te zbog toga što su osjeti lažni. ARISTOCL. ap. Eus. P. E. XIV 17, 7 I Melis, hoteći pokazati da od onoga što nam se ukazuje i što vidimo ništa nije istinito, dokazuje upravo s pom oću onoga što se ukazuje. Kaže naim e: »Ako postoje zemlja i v o d a ... meko tvrdo« 1.30 B 8, 2. 3] D ok govori te i m noge tom u slične stvari, s punim bi ga pravom netko mogao upitati: »A zar ono što je sada toplo i potom postaje hladno nisi upoznao s pom oću osjeta?« Slično i o drugim stvarima. Kao što sam rekao, ispostavilo bi se da ne radi ništa drugo već da otklanja i pobija osjete zato što im najviše vjeruje. Usp. AET. IV 9, 1 [28 A 49l-

B.

FRAGM ENTI

MELIS: O PRIRODI ILI O BIĆU

1 fl Covotti Stud. Ital. VI 2171 SIMPL. Phys. 162, 24 I Melis je ukazao na nenastalost bića ( t o o ^ ž v v j t o v t o u S v t o c) posluživši se ovim poznatim zaključkom. Evo što piše: »Uvijek je bilo ono što je bilo i uvijek će biti. Ako je nastalo, nužno je prije nastajanja moralo biti ništa. A ako je bilo ništa, onda nipošto ništa ne bi moglo nastati iz ničega.«

MELIS

241

2 |2]. — — 29, 22. 109, 20 »A kako nije nastalo, onda jest i uvijek je bilo i uvijek će biti i nem a ni početka ni kraja, već jc beskonačno. Da je nastalo, imalo bi početak (nastavši, moralo bi jednom početi) i kraj (nastavši, moralo bi jednom svršiti). A kako nije ni nastalo, ni svršilo, uvijek je bilo i uvijek će biti i nema ni početka, ni kraja. N em oguće je, naim e, da uvijek bude ono što nije sve.« 3 1 3 ].----- 109, 29 Jasno je pokazao da — onako kao što kaže da je »ono što je jednom nastalo« ograničeno supstancijom [B 2l — isto tako i za »ono što uvijek jest« tvrdi da je supstancijom beskonačno. Rekao je: »A kao što uvijek jest, tako treba i da s obzirom na veličinu uvijek bude beskonačno (forsipov) «. Pod veličinom ( jj.eYE&0(;) ne misli 11a razm aknutost (to Staorarov) lUsp. b IO]. 4 |4 J . ----- 110, 2 [ iza B 9 ] O dm ah iza toga, onom e što je vječno pripisao je beskonačnost s obzirom na supstanciju, rekavši: • Ništa što im a početak i kraj nije ni vječno, ni beskonačno«; po lom e je, dakle, ono što nem a (te osobine) beskonačno. 5 [9 ]. — — 110, 5 [ iza B 4] A iz (tvrdnje o) beskonačnosti izveo je zaključak da je jedno, i to ovako: »Kad ne bi bilo jedno, graničilo bi s (nečim) drugim.« Z bog toga ga E udem [fr. 9 Sp.] optužuje da neodređeno govori i piše: »Ako bi se tkogod i složio tla je biće beskonačno, zašto je (u isti mah) i jedno? Zbog toga što ima više (bića), neće jedno s drugim graničiti. Čini se da je prošlo vrijem e beskonačno, iako graniči sa sadašnjim. Više (bića) vjerojatno ne bi posvuda moglo biti beskonačno, ali čini se da bi moglo biti na suprotnim stranama. Treba dakle odrediti kako, kad bi bilo više (bića), ona ne bi bila beskonačna.« 6 [5 ]. SIMPL. de caelo 557, 14 Budući da se čini kako ono šio je dostupno osjetilima (to atcrnbjTOv)očigledno jest, ako je biće jedno, ne bi moglo biti (neko) drugo uza nj. Melis naim e kaže: •Ako bi bilo (beskonačno), bilo bi jedno. Ako bi bila dva, ne bi mogla biti beskonačna, već bi imala granice jedno prem a drugo­ me«, a Parm enid »cijelo . . . nenastalo« [28 B 8, 4], 7 [6]. — Phys. 111, 18 Dovršavajući tako ono što je prije bilo rečeno i uvodeći problem kretanja, kaže Melis: (1) »Na taj je, dakle, način vječno i beskonačno i jedno i cijelo istovrsno. (2) I ne bi moglo propasti, niti bivati većim, niti se u poretku m i­ jenjati, te ne osjeća ni bol, ni neugodu. Kad bi m u se nešto od loga događalo, ne bi više bilo jedno. Naime, ako postaje drukčije,

242

P R E D S O , K R A T O VCI

nu žn o je da biće nije istovrsno, već da p reth o d n o biće propada i da nastaje nebiće. A ko u deset tisuća godina bude i za dlaku postajalo drukčijim , tada će u čitavom v rem enu čitavo propasti. (3) A nije izvodivo ni da se u po retk u prom ijeni. Prethodna, naim e, uređen o st ne propada i ne nastaje ona (uređenost) koja ne postoji. Budući da ništa novo ne nastaje, niti propada, niti postaje drukčijim , kako bi se p reuređeno m oglo ubrajati u biće? J e r da je postajalo nečim drukčijim , već bi se bilo preuredilo. (4) I ne osjeća bol; ono što osjeća bol ne bi bilo sve. N aim e, stvar koja osjeća bol ne bi mogla uvijek biti, a nem a ni istu snagu kao zdrava. A ne bi bilo ni istovrsno, ako bi osjećalo bol. Osjećalo bi naim e bol ako bi se nešto oduzim alo ili dodavalo, te ne bi više bilo istovrsno. (5) A zdravo ne bi m oglo osjetiti bol. Propalo bi naim e zdravo i biće, te bi nastalo nebiće. (6) Z a osjećanje neugode vrijedi isto što i za osjećanje bola. (7) A ni prazno nije ništa. Praznina naim e nije ništa. A ništa ne bi m oglo bitL 1 ne kreće se (sc. biće). N ikam o ne m ože u zm aknuti, već je puno. Kad bi bilo prazno, uzm icalo bi u prazninu. K ako praznina ne postoji, nem a kam o uzmaći. (8) Ni gusto ni rijetko ne bi m oglo biti. N eizvodivo je, naim e, da rijetko bude slično p u n o kao i gusto, nego rijetko već i nastaje kao praznije od gustoga. (9) A puno od onoga što nije p uno treba razlučiti ovako: ako nešto (nešto drugo) sadrži ili prim a, nije p u n o ; a ako ništa ne sadrži i ne prim a, p uno je. (10) N užno je, dakle, da bude puno, ako nije prazno. A ako je, dakle, puno, ne kreće se. 8 [7 ]. SIM PL. de caelo 558, 19 [usp. A 14] Pošto je, naim e, za biće rekao [Melis] da je jedno i nenastalo i n ep o k retn o i n i­ kakvom prazn in o m razdvojeno, već cijelo sobom puno, navodi dalje: (1) »To je obrazloženje najveći dokaz da je (biće) sam o jedno. A evo i sljedećih dokaza. (2) K ad bi, naim e, bilo više (bića), m orala bi biti takva kakvo ja kažem da je Jed n o . A ko postoje zemlja i voda i zrak i vatra i željezo i zlato, nešto živo i nešto mrtvo, i crno i bijelo, i sve drugo što ljudi kažu da je istinito, ako to dakle postoji i mi pravilno vidim o i slušam o, onda sve to mora biti onakvo kakvim nam se prvi p u t učinilo i nc m ijenjati se i ne postajati drukčijim , već svako uvijek (m ora biti) onakvo kakvo upravo jest. A opet, kažem o da pravilno vidim o i slušam o i ra­ zum ijevam o. (3) Čini n am se da toplo postaje hladno i hladno toplo, tvrdo (da postaje) m eko i m eko tvrdo, da živo um ire i

MELIS

243

nastaje iz neživoga, te da sve to postaje drukčijim i da ono što je bilo i ono što jc sada ni u čem u nije slično, i da se željezo, iako je tvrdo, troši u dodiru s prstom , (kao) i zlato i kam en i sve drugo što se čini da je čvrsto, da iz vode nastaju zem lja i kam en. Iz čega slijedi da m i biće niti vidimo, niti spoznajem o. (4) A to se jedno s drugim ne slaže. N aim e, iako kažem o da postoje m noga (bića), koja su i vječna (?) i imaju oblike i čvrstinu, ipak nam se — prem a o n o m e što svaki p u t vidim o — čini da sve postaje drukčijim i da se mijenja. (5) O čigledno je, dakle, da nism o ispravno gledali i da se neispravno čini kako im a m nogo (bića); nc bi se m ijenjala kad bi zaista bila, nego bi svako takvo (biće) bilo takvo kakvo se činilo. N aim e, od zbiljskoga bića ništa nije jače. (6) A ko dođe do prom jene, biće propadne i nastane nebiće. D akle ovako: kad bi bila m noga (bića), m orala bi biti upravo takva, kakvo je Jedno. 9 l8l. SIM PL. Phys. 109, 34 [iza B lo l; Svršetak Sim pl. op. cit. 87, 6 A da hoće [Melis] da biće bude bestjelesno, pokazao je kad je rekao: »Ako bi bilo, m ora biti jedno. A ko je jedno, ne smije imati tijelo. K ad bi im alo debljinu, im alo bi dijelove i ne bi više bilo jedno.« 10. [lO l - - 109, 32 [iza B 3] V eličinom ne naziva razm akuutost. D okazuje [Melisl da je biće nerazdvojeno: »Naime«, kaže, •ako je biće razdvojeno, (onda) se kreće; a ako se kreće onda nije.« Nego veličinom naziva p ro težn o st ( t o S ta p jA o c ) supstancije. PARA FRA ZA FRAG M ENATA 1, 2, 6 i 7 SIMPL. Phys. 103,13 A sada pogledajm o Melisove tvrdnje kojim a

sc p rethodno suprotstavio [Aristot. Phys. A 3 186 a 4]. Posluživši se zaključcim a filozofa prirode u vezi s nastajanjem i propada­ njem, Melis započinje svoj spis ovako: 1. »Ako nije ništa, što bi se o tom e m oglo reći kao o nekom biću? A ako jest nešto, onda ili nastaje, ili uvijek jest. A ko je nastalo, da li iz bića ili iz nebića? N o nem oguće je da nešto nastane iz nebića — ni bilo kakvo drugo biće, a kam oli sam oslalno biće ( t o aTXćoi;ov) — ili iz bića. N a taj bi način bilo te ne bi nastajalo. Biće dakle n e nastaje, već uvijek jest. A biće neće ni propasti. N em oguće je, naim e, da se biće preokreće bilo u nebiće (u tom e se, naim e, slažu i filozofi prirode), bilo u biće. I nko bi opet ostajalo i ne bi propadalo. Biće, dakle, nije ni nastalo,

244

PREDSOKRATOVCI

niti će propasti; oduvijek je bilo i bit će. 2. Ali, budući da ono što jc nastalo im a početak, ono što nije nastalo nem a početka. Biće nije nastalo; nema, naime, početka. A onda, ono što propada im a kraj. A ko je nešto nepropadljivo, nem a kraja. O no što nema ni početka ni kraja, jest beskonačno. Biće je dakle beskonačno. 6. A ko je beskonačno, (onda je) jedno. A k o bi bila dva, ne bi mogla biti beskonačna, već bi imala granice jedno prem a dru­ gome.’ Biće je beskonačno. N em a dakle više bića, već je biće jedno. 7. (1) Nego, ako je jedno, (onda je) i nepokretno. Jed n o je naim e uvijek sebi istovrsno. (2) A istovrsno ’ne bi moglo propasti niti bivati većim niti se preuređivati, te ne osjeća ni bol, ni neu­ godu. Kad bi mu se nešto od toga događalo, ne bi više bilo jedno.’ O no što se bilo kakvim kretanjem kreće, prelazi iz nečega u nešto drugo. O sim bića nije bilo ničeg drugog: ono se dakle neće gibati. (...) (7) 1 na drugi način: ništa od bića nije prazno. ’Praznina naim e nije ništa. A ništa ne bi moglo biti. Biće se dakle ne kreće. Nikam o ne m ože uzm aknuti’, jer nem a praznine. (8) Nije moguće a to je nemoguće. N emoguće je, naime, da 'rijetko* bude istovrsno puno kao ’gusto’, nego rijetko već i nastaje kao praznije od gu­ stoga. A praznina ne postoji. A to, da li je biće puno ili ne, treba prosuđivati po tom e prim a li nešto drugo ili ne. Ako ne prima, puno je. Ako bi moglo nešto primati, nije puno. Ako dakle nije prazno, nužno je da je puno. Ako je tako, ne kreće se, i to ne zato što je kretanje kroz puno nemoguće, kao što kažem o za tijela, već zato što se biće (koje je) sve ne m ože pokrenuti ni u biće, jer osim njega ničeg nema, ni u nebiće; nebiće naim e ne postoji«. Bit će dostatno ovoliko navođenje Melisa u vezi s Aristotelovim pobijanjem. Njegove su osnovne postavke ukratko sljedeće: »Biće nije nastalo. O no što nije nastalo, nem a početka, jer ono što je nastalo ima početak. O no što nem a početka jest beskonačno. Beskonačno ne bi moglo biti drugo s nečim drugim , već jedno. A Jedn o i beskonačnost jest nepokretno.« KRIVOTVORENI FRAGMENTI

11 PALAEPHAT. de incredib. p. 22,1 Fešta A ja uvijek hvalim pisce Melisa i Lamiska Samljanina [pitagorovca, v. Diog. III 22] koji na početku kažu: »Ono što je nastalo, jest sada i (uvijek) će biti.« Usp. B 1.

MELIS

-

EMPEDOKLO

245

12 G R Č K O -SIR IJSK E FILO ZO FSK E IZ R EK E O DUŠI, prijcv. Rysselov [Rhein. Mus. 51, 1896, 539 n. 3 ll: (njem.) Melis je rekao: »Silno se ljutim na nekoristan posao kojim se živi muče i iscrpljuju: noćnim putovanjim a, m učnim lutanjima, dok putuju i/m eđu uskovitlanih valova m ora i usred toga neprestano lebde između života i sm rti, borave u tuđini, daleko od svojih domova, samo zato da bi stekli dobitak za koji ne znaju tko će ga naslijediti poslije njihove sm rti; ne žele stjecati veličanstvena blaga m udro­ sti, koja im se ne otuđuju, jer ona, dok ih ostavljaju na zemlji svojim prijateljima, ipak zajedno s njima odlaze u podzem ni svijet i ne propadaju im! To potvrđuju i razboriti ljudi kad kažu: ’Taj i taj m udrac je umro, ali ne i njegova m udrost’.

31 [21] EMPEDOKLO (Empedokles) A. ŽIV O T I U ČEN JE ŽIVOT

1. D IOG . VIII 51 i d. Em pedoklo Akraganćanin, kako kaže H ipobot, bio je sin Metonov, a ovaj sin Empedoklov. To isto (tvrdi) i Tim ej u petnaestoj knjizi svojih Povijesti [fr. 93 FH G 1 2151 dodajući da je pjesnikov djed Em pedoklo bio znam enit čov­ jek. Ali i H erm ip [fr. 27 FH G III 42] kaže isto što i on. Jednako lako priča H eraklid u knjizi 0 bolestima [fr. 74 Voss] da jc bio iz ugledne obitelji jer je njegov djed gojio konje trkače. A i Eratosten u svojim Olimpijskim pobjedama [FGrHist. 241 F 7 II 1014] navodi da je M etonov otac pobijedio na sedam deset prvoj olim ­ pijadi [496. prije n.e.] a za taj se podatak poziva na A ristotela [fr. 7l]. (52) G ram atičar A polodor u Ljetopisima [FGrHist. 244 F 32 11 10281 kaže da je Metonov sin on bio, a u T u rij je onomadne tek potpunoma osnovan to Glauk l/r. 6 F H G I I 24l kaže stigao.

Zatim doda: A koji kažu da je prognan od kuće u Sirakuzu te se za nju borio s Atenom, ti su posvema u zabludi

246

PREDSOKRATOVCI

ja mislim, jer tad ili mrtav bijaše i i ’ prestar, i lo zbog tog nije moguće.

Aristotel [fr. 71, usp. § 74] naim e kaže (kao i za Heraklita) da je on um ro u šezdesetoj godini života. A onaj koji je na sedam ­ deset prvoj olimpijadi pobijedio i brzakom djed bi njegov istog imena, tako da A polodor ujedno {s tim l označava i vrijeme. (53) Ali Satir u Životim a [fr. 11 FH G III 1621 kaže da je Em pedoklo bio sin Ekseneta, koji je i sam ostavio iza sebe sina Ekseneta, i da je iste olimpijade baš on pobijedio s trkaćim konjem a njegov sin u rvanju ili, kako navodi Heraklid u Izvodim a [fr. 6 FHG III 1691 u trčanju. Ja pak nađoh u Favorinovim Uspomenama [fr. 3 FH G III 5781 da je E m pedoklo u čast svečanom poslanstvu žrtvovao i vola od m eda i ječm ene prekrupe te da je imao brata Kalikratida. Pitagorin sin Telaug u Pismu Filolaju [uspor. I 278, 4. 282. 4] tvrdi da je E m pedoklo sin A rhinom ov. (54) Da je iz Akraganta na Siciliji, kaže on sam na početku svojih Očišćenja: »Koji . . . tvrdi« [B 1121. Eto, toliko o njegovu podrijetlu. Tim ej u devetoj knjizi [fr. 81 FH G -1 21 ll pripovijeda da je postao Pitagorin slušač i dodaje da m u je, kad je u to doba bio pronađen krivcem za krađu predavanja, bilo zabranjeno (kao i Platonu) da im prisustvuje; da i on sam spom inje Pitagoru ovim riječima: »Kod . . . duha« iB 1291. Ostali tvrde da se te riječi odnose na Parmenida. (55) N eant kaže [FGrHist. 81 F 26 II 197] da su do Filolaja i Em pedokla pitagorovci sudjelovali u zajedni­ čkim raspravama; ali kad je Em pedoklo posredstvom svoga pje­ sništva otkrio javnosti njihovo učenje, propisom odrediše da ga neće objavljivati nijednom pjesniku (a kaže da se to isto dogodilo i Platonu; i njem u je naim e bio zabranjen pristup). A kojega je pak od njih Em pedoklo postao učenik, to nije rekao, jer smatra da nije vjerodostojno pism o što kola kao Telaugovo u kojemu se tvrdi da je postao Hipasov i Brotinov učenik. Teofrast pak kaže [Phys. O pin. fr. 3 D. 477, 18 bilj.] da je postao Parm enidov sljed­ benik i u pjesmam a njegov oponašatelj: i Parm enid je naim e iznio u stihovim a svoje učenje o prirodi. (56) H erm ip [fr. 27 FH G III 42] pak govori da je bio sljedbenik ne Parm enida nego Ksenofana s kojim je uspostavio osobnu vezu i na čije se pjesništvo ugledao a da se tek kasnije namjerio na pitagorovce. A lkidam ant u Fiziku [OA II 156 b 6 Sauppel iznosi da su Z en o n i Em pedoklo isto­

EMPEDOKLO

2 47

dobno postali Parm enidovi učenici, da su se potom razišli te da je Z enon izgradio svoju vlastitu filozofiju a drugi postao Anaksagorin i Pitagorin učenik, da se poveo za onim u životnom dostojanstvu i ponašanju a za ovim u nauci o prirodi. (57)_Aristotel u Sofistu Ifr. 65 usp. A 19l kaže da je Em pedoklo prvi iznašao retoriku, a Z enon dijalektiku. U knjizi pak O pjesnicima [fr. 70] kaže da je Em pedoklo im ao hom ersku žicu i bio snažan u izrazu, jer je metaforičan i jer upotrebljava i ostale pjesničke iznalaske; k tom e kaže da je napisao i druge pjesme, a to su Kserksov pohod i H im na Apolonu, koje je jedna od njegovih se­ stara (ili kći, kako kaže H ijeronim [fr. 24 Hillerl) kasnije spalila, llim n u nehotice a onu o perzijskom ratu nam jerno jer je nedovr­ šena. (58) O sim toga kaže da je pisao i tragedije i političke govore. Ali Sarapionov sin Heraklid kaže da te tragedije pripadaju nekome drugome. H ijeronim kaže da je naišao na četrdeset i tri ko­ mada, a N eant [FGrHist. 84 F 27 II 197] da je Em pedoklo tra­ gedije napisao u mladosti i da je on osobno naišao na sedam njih. Satir pak u Životim a [fr. 12 FH G III I 62 ] kaže da je bio izvrstan i liječnik i govornik. Gorgija iz Leontina I 82 A 3] u svakom slučaju bi njegov učenik, čovjek koji se isticao u govorništvu i ostavio iza sebe raspravu o tom um ijeću; u Ljetopisima [FGrHist. 244 F 33 II 1029] za njega kaže A polodor da je poživio sto devet godina. (59) Satir navodi da on priča kako je glavom bio prisutan dok je E m pedoklo vršio neke magijske čini. Štoviše, on tvrdi da Empedoklo i sam u svojim spjevovima izjavljuje to isto i još mnogošta drugo kad kaže: .Lijekove . . . ljude« [B l l l ] , (60) I Timej u osamnaestoj knjizi [fr. 94 FH G I 2151 napom inje da su mu se zbog m nogih razloga divili. Kad su naim e jednom godišnji vjetrovi zapuhali tako žestoko da je urod počeo propadati, naredi da se oderu magarci i naprave mjehovi koje on razapne po bre­ žuljcima i vršcima kako bi zadržao zračnu struju; budući da ju je zaustavio, bi nazvan ustavljač vjetra. Heraklid u djelu 0 bole­ stima [fr. 75 Vossl kaže da je i Pauzaniji otkrio sve što je u vezi s onom ženom koja je ostala bez daha. Taj je Pauzanija, po Aristipu i Satiru, bio njegov ljubim ac kom e je posvetio i svoj spjev 0 prirodi ovim riječima: »Ded Pauzanija . . . Anhita« [B l]. Osimtoga, sačinio m u je i epigram : (61) »Liječnik . . . put« [B 156]. A što se tiče one žene bez daha H eraklid [fr. 72 Voss] kaže da je riječ o tom e što se bez disanja i kucanja bila trideset dana odr­ žavala na životu; zato ga je nazvao ne samo liječnikom već i

248

PREDSOKRATOVCI

vračem istodobno to izvodeći iz ovih njegovih stihova: (62) »Koji . . . koju«. [B 112]. (63) I nadalje iznosi da Em pedoklo naziva A kragant velikim [krivo: rijeka], jer ga je nastavalo osam stotina tisuća stanovnika; ovo je rekao o sugrađanima odanim a raskoši: »Akraganćani žive u izobilju kao da će sutra um rijeti, a kuće grade kao da će vječno živjeti.« Priča se da je rapsod Kleornen u O lim ­ piji izrecitirao njegova Očišćenja, kako to prikazuje i Favorin u Uspomenama. A A ristotel Ifr. 66] za njega kaže da je bio pobornik slobode i protivnik svakoga gospodstva, jer je, kako to tvrdi i K santos u svojim spisima o njem u, odbio kraljevsku vlast kad m u je bila ponuđena, očito zato što je zavolio priprost život. (64) To je isto rekao i Timej [fr. 88 a FH G I 214] ujedno navevši razlog zašto je taj čovjek pristalica demokracije. Po njegovim nai­ me riječima, kad je od nekoga visokog službenika bio pozvan na gozbu — a piće se nije donosilo na stol unatoč tom e što se s jelom odm icalo — naljuti se na taj postupak te, iako su ostali to šutke podnosili, zatraži da se ono donosi; dom aćin m u reče da čeka važnu osobu u Skupštini. I kad se ona pojavila, postade stoloravnatelj, dakako na prijedlog domaćinov, pa se počne tiran­ ski vladati: zapovjedi da piju ili će im lijevati na glavu. Tad Em ­ pedoklo ostade m iran, ali sutradan, izvevši ih pred sud, dade sm aknuti obojicu, stoloravnatelja i onoga koji ga je pozvao. To jc dakle početak njegove političke djelatnosti. (65) Drugi put, kad je liječnik A kron tražio od Vijeća mjesto gdje bi podigao nad­ grobni spom enik svome ocu kao priznanje za njegovu istaknutost m eđu liječnicima, Em pedoklo se tom e, u m eđuvrem enu stigavši, suprotstavi i održi opširan govor o jednakosti te postavi i ovo pitanje: »Što ćemo napisati u elegičkom distihu?« Možda ovo.: »Uzvišen . . . grad« [B 157]. Neki taj drugi stih donose ovako: •drži visoki grob gdjeno je najviši vrh«. Neki kažu da je to Sim onidov epigram. (66) Kasnije E m pedo­ klo raspusti i skupštinu od tisuću njih te je ustroji na tri godine tako da nije bila dostupna samo bogatima već i onim a koji su mislili što je narodu povoljno. Ipak Timej u jedanaestoj i dvana­ estoj knjizi [nedostaje u FH Gl (često ga naim e spom inje) kaže da je imao suprotno mišljenje i (u) politici (i u pjesm i: onamo naim e um jeren i pravičan) čini se, a ovamo hvastav i samoljubiv (u pjesmi); zbilja kaže: »Drugovi . . . zalazim« i tako dalje [B 112, 4. 5]. U doba kad je kao tuđinac boravio u Olim piji, smatrali su

EMPEDOKLO

249

j>a vrijednim većega poštovanja tako da se na skupovim a nitko nije spom injao toliko koliko Em pedoklo. (67) M eđutim kasnije, kad mu je A kragant davao prebivalište (?), njegovu se povratku usprotiviše potom ci njegovih neprijatelja; poradi toga ode na Peloponez i tu umrije. Ni njega nije mim oišao Tim on [fr. 42 Diels; usp. 31 A 43], nego ga ovako pecka govoreći: »i Empedoklo kazuje javno lažljive riječi; koliko je znao, toliko ih uze, onaj što razvi počela što trebaju druga počela.«

O njegovoj sm rti postoji različno predanje. Heraklid [fr. 76 Voss] naim e, pošto je ispričao ono o ženi bez daha, čim e se Empedoklo proslavio što je otpustio m rtvu ženu kao živu, kaže za nj da jc prinosio žrtvu u blizini Pizijanaktova imanja. Bili su pozvani neki od njegovih prijatelja, m eđu kojima i Pauzanija. (68) Nakon te gozbe ostali su se raštrkali i odmarali, jedni pod slablima koliko su pripadala obližnjem posjedu a drugi gdje su htjeli, ali je on sam ostao na m jestu gdje je bio legao k stolu. •No kad su u osvit dana ustali, jedino njega nisu našli. D ok su ga tražili i dok su ispitivali kućnu čeljad i dok jc ona izjavljivala da ne zna, netko reče da je usred noći čuo veoma jak glas koji je dozivao Em pedokla, zatim da je ustao i spazio neku svjetlost na nebu i sjaj bakalja, i ništa drugo; a kad su se prepali zbog toga što se dogodilo, Pauzanija se spusti i pošalje neke da ga potraže. Ali im je kasnije branio da dalje istražuju izjavljujući da se dogodilo nešto dostojno molitve te da m u valja žrtvovati jed­ nako tako kao nekom e koji je postao bog. (69) H erm ip [fr. 27 FHG 111 42) uvjerava da je izliječio neku Pantiju iz Akraganta u ozdravljenje koje su liječnici bili izgubili nadu i da je zbog toga prinosio žrtvu te da je pozvanih bilo oko osamdeset. H ipobot [Heraklid fr. 77 Voss] pak priča da je ustao i uputio se prem a Etni, da je potom , pošto je stigao do ognjenoga kratera, u nj skočio hoteći tim e potkrijepiti priču o sebi da je postao bog, i da je kasnije bio prepoznat jer je jedna od njegovih sandala bila izbačena: doista ih jc obično nosio od mjedi. Tom e je Pauzanija prigovarao. (70) D iodor Efežanin, pišući o A naksim andru, kaže da ga je oponašao tim e što je težio za tragičkom taštinom i što bi obukao svečanu odjeću. Kad je zbog sm radnih isparivanja iz obližnje rijeke na Selim unćane navalila neka boleština tako da su i sami

250

PREDSOKRATOVCI

propadali a žene im teško rađale, kažu da je E m pedoklo to spo­ znao te o svom e trošku doveo dvije susjedne rijeke pa da su te vode postale zdrave pošto su se pom iješale. K ad je na taj način prestala pošast i kad su se Selim unćani jednoga dana gostili po­ kraj te rijeke, pojavi se E m pedoklo: ustavši, oni su ga pozdravljali i m olili m u se kao bogu. H oteći dakle potkrijepiti to m išljenje 0 sebi, skoči u vatru. (71) Svim a se njim a protivi T im ej [fr. 98 FH G I 218] izričito tvrdeći da je otišao na P eloponez i da se uopće nije vratio; zato je, kaže, i njegova sm rt nejasna. H eraklidu 1 poim eničn o proturječi u četrnaestoj knjizi; Pizijanakt je, kaže, Sirakužanin te nem a im anja u A kragantu; Pauzanija bi svome prijatelju, da se razglasila neka takva priča, bio podigao spom enik, ili kipić ili svetište, kao nek o m bogu; bio je naim e im ućan. »Kako je onda, kaže, m oguće da se bacio u k rater onaj koji ga nikad nije spom enuo, iako je bio jedan od o nih koji su bili u njegovoj blizini? U m ro jc, dakle, na Peloponezu. (72) I nije ništa čudno što se ne vidi njegov grob, jer se ne vidi ni m nogih drugih ljudi.« Rekavši još nešto slično, Tim ej dodaje: »Ali H eraklid je uopće takav čovjek da priča nevjerojatne priče, pa i to kaže da je neki čovjek pao s Mjeseca.« H ip o b o t pak tvrdi da je jedan E m pedoklov kip, prekrit, stajao najprije u A kragantu, a kasnije, otkrit, pred R im skim senatom pošto su ga, očito, R im ljani bili prenijeli tamo. 1 sada naim e kolaju njegovi oslikani kipovi. N eant iz K izika, koji je progovorio i o pitagorovcim a, kaže [FG rH ist. 84 F 28 II 1971 da se nakon M etonove sm rti začinje tiranida; da E m pedoklo za­ tim nagovori A kraganćane da prestanu sa svađam a a da se trude oko političke jednakosti. (73) Uz to još kaže da je, zahvaljujući svom e bogatstvu, dao m iraz m nogim sugrađankam a koje su bile bez m iraza; zbog toga bogatstva obukao sc u grim iz i stavio zlatnu povezaču, kako to spom inje Favorin u svojim Uspomenama, k tom e i m jedene sandale i delfski povez. Im ao je b u jn u kosu i m ladih robova koji su ga pratili; i uvijek je bio n am rgođen, s tim istim izrazom na licu. Takav je izlazio, a građani, koji su ga susretali, pom isliše da je i to znak nekoga kraljevstva. Kasnije, kaže, da je, putujući na neku svečanost u M esenu, pao s kola i slom io beđrenjaču; razboljevši se od toga, u m re u sedam deset sedm oj godini. I neki grob u Megari, kaže, pripada njem u. (74) U pogledu njegovih godina A ristotel se ne slaže: kaže naim e da je um ro u šezdesetoj godini. D rugi u sto devetoj [usp. § 58l. U n ap on u snage bio je za osam deset četvrte olim pijade [4 4 4 —ll.

EMPEDOKLO

251

D em etrije iz T rezena u svojoj knjizi Protiv sofista [FH G IV 383] poput H om era (Od. 11, 278) kaže za njega da *svezavši pogubnu omču o visoko drenovo drvo, u nju vrat svoj uvuče, i duša mu spusti se u Had.«

U naprijed se sp o m en u tu !§ 53, 55] Telaugovu p isam cetu priča da je um ro okliznuvši se u m ore zbog velike starosti. To se i još toliko toga pripovijeda o njegovoj sm rti. [Slijede dva Diogenova epigrama.] (76) Ovo je bilo njegovo učenje: četiri su počela: vatra, voda, zem lja i zrak; tu je i Ljubav kojom se ona sastavljaju i Mržnja kojom se rastavljaju. Kaže ovako: »B listavi... vrelo« [B 6, 2 —3] podrazum ijevajući pod Z eusom vatru, H erom zem lju, A idonejem zrak, a pod N estisom vodu. »I ta«, kaže, »nigda« »[B 17, 6] ukoliko je vječan ovaj red u svem iru; zatim dodaje: »čas.. . raziđe« [B 17, 7 - 8 l .

(77) K tom e kaže da je Sunce velika masa vatre i veće od Mjeseca; M jesec pak da im a oblik koluta, a sam o nebo da je kristalno. I duša, kaže, uzim a svakojake oblike živih bića i bilja; sloga kaže: » N ek o ć... mora« [B 117]. Njegove pjesm e 0 prirodi i Očišćenja dosežu p e t tisuća stihova, a Spis o m edicini šest stotina iLobon fr. 19 Cron.]. O tragedijam a sm o već govorili [§ 58]. 2. SU IDA S. E m pedoklo, sin M etonov, a po d rugim a A rhim onov [iz Hezihijal. Po nekim a Eksenetov. A im ao je i brata Kalikratida [iz A 1 53]. N ajprije bi slušač Parm enida čiji, kako tvrdi Porfirije u svojoj Povijesti filo zo fije [fr. 8 Nauckl; postade i ljubi­ mac. D rugi rekoše da E m pedoklo bi učenik Pitagorina sina Telauga. Bio je A kraganćanin, filozof prirode i pjesnik [iz Hezihijal. Živio je za 79- olim pijade [464 —0; iz Kronike1. O n je sa zlatnim vijencem na glavi, s m jed en o m lakedem onskom obućom na nogam a i s delfskim povezom u rukam a obi­ lazio gradove hoteći učvrstiti uvjerenje o sebi kao o nek o m bogu. Kad je ostario, noću se bacio u ognjeni krater, tako da se tijelo nije više pojavilo. Tako um rije, ali jednu od njegovih sandala izbaci vatra. Bi nazvan i ustavljač vjetrova, jer je uspio skrenuti neki jaki vjetar, koji se bio sručio na A kragant, tim e što je po­ stavio magareće kože oko grada [iz Porfirija, usp. A 16].

252

PREDSOKRATOVCI .

Njegov je učenik bio retor Gorgija iz Leontina [iz A I § 58l. I napisao je dvije knjige u heksam etrim a pod naslovom 0 p r i­ ro d i bića i im a oko dvije tisuće stihova. 0 m e d icin i u prozi i m nogo drugih knjiga [Lobon fr. 19 Cron.l. PLINIUS N. H. XXIX 1, 5 (lat.). Jedan se drugi pravac (po eksperim entim a ga nazivaju em pirijskim ) začeo na Siciliji s Akronom iz Akraganta koga je preporučio ugled Empedokla, filozofa koji se bavio istraživanjem prirode. SUID. s. v. A kron. Iz Akra­ ganta, liječnik, sin K senonov. Iznio je svoje učenje u A teni is­ todobno kad i Empedoklo. Stariji je dakle od H ipokrata. Napisa djelo 0 m e d in ici na dorskom narječju, 0 p re h ra n i zd ra vih , u jed­ noj knjizi. I on jc jedan od onih koji ustanoviše neku vrstu dišnih bolesti. Za njega Em pedoklo sastavi podrugljiv epigram [B 1571. PLUT. de Is. et Os. 79 p. 383 D. Kažu da se liječnik Akron za velike kuge u A teni proslavio tim e što je dao da se blizu bolesnika pali vatra. Usp. M. W ellm ann, F ra g m en ti g rčkih lije čn ik a I 108 i dalje. GALEN. Meth. med. I 1 [X 5 Kiihnl. I nekoć je bilo ne neznatna natjecanja izm eđu liječnika na K osu i K nidu u tome tko će od njih nadjačati u količini pronalazaka; a i oni su vukli dvostruku lozu od asklepijada u Aziji kad je ona nestala na Rodu; s njima su se natjecali u tom plem enitom natjecanju, što ga je hvalio H eziod (Opp. 24), i liječnici iz Italije, Filistion, Empedoklo, Pauzanija i njihovi drugovi. 4. ARISTOT. de anim a A 2. 405 b 1. Neki od prim itivnijih istraživača označiše i vodu (kao princip), npr. H ipon: čini se da su se uvjerili u to po sjem enu, jer je ono kod svih m okro; on naim e pobija one koji dušu smatraju krvlju, jer sjeme nije krv. 5. SUIDAS. s. v. Z enon [29 A 2 l... Napisao je Prepirke, R a z ­ laganje Em pedoklova učenja i P ro tiv filo z o fa prirode. — Kažu da je on začetnik dijalektike kao što jc to Em pedoklo retorike. Usp. 29 A 1 § 25. 6. ARISTOT. Metaphys. A 3. 984 a l i . Anaksagora iz Klazom ene, koji je po dobi prvi od njega [od Empedoklal, ali kasnije po djelima, kaže da im a bezroj principa. 7. SIMPLIC. Phys. 25. 19 liz Thebphr. Phys. O pin. fr. 3. D. 4771. Em pedoklo iz Akraganta, rođen ne mnogo nakon Anaksagore, pobornik i učenik Parm enidov, ali još više pitagorovaca.

EMPEDOKLO

253

8. EUS. P. E. X 14. 15 [iz anonim nih biografa]. Em pedoklo je slušač Telaugov u vrijem e kad je H eraklit Mračni bio na glasu, (tj. za 69. olimpijade [504 — l] prem a Kronici). 9. — C hron. Ol. 81, 1 [456]. Em pedoklo i Parm enid bili su na glasu kao filozofi prirode GELL. XVII 21, 14 [vjerojatno iz Nepotove Kronike] izm eđu bitke kod K rem ere [477] i decemvirata [450] (lat.): upravo se u to vrijeme Em pedoklo iz Agrigenta odlikovao u proučavanju filozofije prirode. 10. EUS. Chron. Ol. 86 1 [436] usp. 28 A 11 b. 11. A TH EN . 1 5 E [otuda Suida, s.v. Athenaios] Em pedoklo iz Akraganta, pobijedivši na olim pijskim igrama u natjecanju na kolima s konjskom zapregom — kako je bio pitagorovac pa se sudržavao od životinjske hrane — onim a koji su bili sakupili na svečanosti razdijeli vola napravivši ga od mrče, tamjana i najdra­ gocjenijih mirisa. lUsp. A 1 § 51, 53). 12. — XIV 620 D. Em pedoklova je Očišćenja izrecitirao na olim pijskim igrama rapsod K leom en, kako to kaže D ikearh u svom Olimpiku Ifr. 47 FH G II 249]. 13. N ICOM A CHU S (rekonstruirano iz Porph. V. Pyth. 29, lamb. V. P. 135, o Pitagorinim čudesima). U njima su uzeli udjela A kraganćanin Em pedoklo, E pim enid iz K rete i H iperborejanin Abaris, koji su i sami često izvršili nešto takvo. To je očito iz njihovih pjesama, najpače jer Em pedoklo ima nadim ak ustavljač vjetrova, Epim enid očisnik, a Abaris zračni šetač. 14. PLUTARH. de curios. 1 p. 515 C. Filozof prirode E m pe­ doklo pročuo se tim e što je zatvorio neko gorsko ždrijelo iz kojega je na ravnicu puhao težak i nezdrav južni vjetar da bi spriječio dolazak kuge u svoj kraj. adv. Colot. 32, 4 p. 1126 B. Empedoklo, dokazavši prvacima m eđu građanim a krivicu zbog drskosti i zbog rasipanja zajedničkih dobara, (protjera ih) i oslo­ bodi kraj od neplodnosti i kuge obzidavši gorska ždrijela kroz koja se južni vjetar spuštao na ravnicu. CLEM. Strom. VI 30 (II 445, 11 St.) A kraganćanin Em pedoklo bi nazvan ustavljač vjetro­ va. Doista se tvrdi da je zaustavio težak i za stanovnike nezdrav vjetar dok je puhao s akragantskoga brda, ali još više uzrok ja­ lovosti njihovih žena. Slijede fragm enti B 111, 3 —5, 112, 10 — 12. PHILOSTRAT. V. Apoll. VIII 7, 8 p. 158. Tko bi pam etan po tvomfe mišljenju izbjegao natjecanje za takav grad ako uzm e u obzir da je D em okrit oslobodio od kuge A bderićane, ako sebi predoči A tenjanina Sofokla za koga se kaže da je opčinio vjetrove

254

PREDSOKRATOVCI

što su puhali izvan sezone, ako je čuo za čudesa Em pedokla koji je zadržao kretanje oblaka koji je bio nasrnuo na Akragant? Usp. 1. 2. Em pedoklo i sam Pitagora i D em okrit, koji su pohodili mage i izrekli m nogo toga božanskog, zbog te vještine još nigda nisu bili izvrgnuti progonu. PLIN. N. H. XXX 1, 9 (lat.) Ipak su Pi­ tagora, Em pedoklo, D em okrit i Platon prešli preko m ora da je (magijsku vještinu) nauče pošavši ususret više progonstvu nego boravku u tuđini. Vrativši se, isticali su je i sm atrali tajnom. 15. IAMBLICH. V. Pyth. 113 liz Nikomahal. Neki je mladić već bio trgnuo mač prem a njegovu (Empedoklovu) gostu A nhitu [usp. B ll, jer m u je presudom na sudu bio poslao u sm rt oca, i jurnuo — tako je bio pun strasti i srdžbe — naoružan mačem da probode A nhita, suca svoga oca, kao da je (on) ubojica, kadli E m pedoklo, prom ijenivši ton na liri i podesivši neku otegnutu i sm irujuću melodiju, sm jesta zapjeva »usluk boli i gnjevu i z a ­ borav svojih zala«, kako to kaže pjesnik [Hom. Od. 4, 2 2 ll, te od sm rti spasi svoga gosta, a toga mladića od ubojstva. Priča se da je taj mladić nakon toga postao najistaknutiji od Em pedoklovih učenika. 16. STRABO VI p. 274. N akon takva razgledanja [Etnel obično se pričaju m noge priče, a u prvom redu kakve se prenose o Em peđoklu, tj. da je skočio u krater i izgubio jednu sandalu što ih je nosio od mjedi, a koja je otkrila taj događaj. Pronašla se naim e malo podalje od ruba kratera izbačena snagom vatre. [Usp. p. 2761. HORAT. Ars Poet. 458 i dalje, (lat.)

460

465

Ako, ko ptičar neki dok kosove vreba, i padne ili u zdenac ii’ jarak, i glasno »U pomoć« viče »jaoj građani moji!« nek nitko ga dignut ne želi! Ako bi tko i htio pomoći, spustiti uže »Kako znaš da se on nije baš hotiee bacio dolje te da mu do spasa nije«, ja reći ću, pa ću ispričat sicilskog pjesnika propast. Empedoklo kada se bogom besmrtnim želio smatrat, hladnokrvno u žarku Etnu skoči. Ta pjesnik po volji nek ima pravo da umre! Silom tko spasava nekog, taj čini što i ubilac.

17 [ARISTOT.] Probi. 30, 1 p. 953a 26. O d potonjih Em pe­ doklo i Platon, Sokrat i m nogi drugi m edu slavnim ljudima (bili su mclankolici). Usp. Luc. Fug. 2.

EMPEDOKLO

255

IH. AELIAN. V. H. XII 32. Empedoklo iz Akraganta obukao sc u grimiz i obuo m jedene sandale. lUsp. A 1 § 73.1 PHILOSTR. V. Apoll. VIII 7 p. 156. Udesivši oko nje Isc. kosel povezak od najsjajnijega grimiza, Em pedoklo se šepirio po ulicama grčkih gradova složivši u pjesmama da će od čovjeka postati bog. [Usp. II 1 1 2 .6 i dalje], 19. SEXTUS adv. math. VII 6. Aristotel (u Sofistu, usp. A 1 $ 37) naim e kaže da je Em pedoklo prvi poticatelj retorike. Iz Zbornika govorničkih vještina od istoga (usp. fr. 137 Rose) QUINT. III 1, R. (lat.) Kaže se naime da je Em pedoklo prvi, nakon onih o kojima su govorili pjesnici, nekako potaknuo re­ toriku, Najstariji pak pisci lih umijeća bili su Sikulci Koraks i Tizija iza kojih se pojavio čovjek s istoka otoka, Gorgija iz Leont i nit, po pričanju lim pedoklov učenik, ARISTOT. Soph. el. 33 p. IlUb 11. Oni lsi. reiorll koji su sada na glasu, nastavivši predaju mnogih koji su, izmjenjujući jedni druge, unaprijedili tu vještinu, im iu| su |r mu In dio po dio otkrili: Ti/.ija nakon prvih Igovornika kod I lumenil, i l iiiziinnli nakon Tizije, itd. SCHOL. IAMBLICH. V 111> t'JIt Nituck Pitagorovac je bio i Parm enid iz Eleje; odatle jc učilo tla jc lo bio i Z enon »koji umije govoriti za stvar i protiv nje- i koji jc udario temelje dijalektike. Tako je od Pitagore po­ tekla dijalektika na isti način kao i retorika: Tizija naim e, Gorgija i Pol bili su učenici pitagorovca Empedokla. IZREKE

20. G NOM . PARIŠ. n. 153 lAc. Cracov. XX 152]. Kad su upitali Im pedokla zašto se jako ljuti kad čuje da s,e o njem u loše govori, reče: »Jer sc neću veseliti kad m e hvale ako se ne budem žalostio kud loše govore o meni.« [Usp. 29 Al. 158. O n o m e koji m u je govorio da nc može naći nijednoga pam etna čovjeka, Em pedoklo odgovori: »To je logično, jer tko traži pam etna čovjeka, najprije laj mora biti pametan.« Bolje nego Diog. IX 20 [21 A l] 20a. EUDEM. Eth. H 1. 1235a 9. Filozofi prirode razvrstali su prirodu u svim njezinim dijelovima uzevši kao princip da slično ide prem a sličnom e, zbog čega je Em pedoklo [usp. A 86 ll 3. 62, 6. 90. 109 i dalje] govorio da je neka kuja sjedala im ploču jer joj je bila najviše slična. Usp. Magna Mor. B 11. I JOHh I 1. Neka je kuja uvijek spavala na istoj ploči, i Empedoklo jc, kad su ga upitali zašto ta kuja stalno spava na istoj ploči, kažu, odgovorio da jc to zato što ima nešto slično s tom pločom.

256

PREDSOKRATOVCI POEZIJA (Usp. A 1 §§

55 itd. 65. 77; nadalje A 2.

12)

21. LUCRET. I 714 i dalje, (lat.)

720

725 )

kao i oni što misle da svi iz četiri stvari može izrasti: iz zemlje, iz vode, zraka i ognja. Prvi je od njih bio Empedoklo iz Akraganta. Njega je donio na svijet na obali trokutnog kopna otok uz koji prska valovita pučina jonska po krivinam a silnim gorčinu iz valova sinjih, i uzavrela struja odjeljuje uskim kanalom obale italske zemlje od njegova krajnjega ruba. Na njem H aribda vlada nezasitna, tu se i Etna tutnjavom grozi da opet bijes plameni skuplja u sebi da bi jo j ponovo snaga iz grotlu bljuvala vatru i da bi ognjene munje još jednom tjerala k nebu. Tom se znamenitom kraju veoma valja da dive očito sva pokoljenja i valja ga posjetit, kažu; bogat je obiljem svakim, množinom utvrđen snažnom. Po svoj p rilici ipak od čovjeka toga baš ništa slavnije imao nije, nit svetije, divnije, draže; njegove pjesme štoviše, iz grudi božanskih potekle, svijetom odjekuju svagdje izlaganjem sjajnih otkrića: jedva i pomislit možeš od ljudske da potječe loze.

22. ARISTOT. Poet. 1. 1447b 17. H om er i Em pedoklo nemaju ništa zajedničko osim m etra; zato je pravo jednoga zvati pjesni­ kom, a drugoga radije filozofom prirode nego pjesnikom . 23. M EN A N D ER [mnogo bolje G EN ETH LIOS] I 2, 2. Prirodnjačke lsu him nel kakve su sastavili učenici Parm enidovi i Empedoklovi koje razlažu kakva je priroda Apolonova [usp. A 1 57 iA m m on. 31 B 134] a kakva je Zeusova [B 6, 2], Ivećina je Orfejevih him ni takva. Na istom mjestu 5, 2. Takve su him ne kad recitirajući him nu A polonu govorimo da je on Sunce i ras­ pravljamo o prirodi Sunca, ili o H eri da je zrak a Zeus toplina [B 6, 2], Takva su eto tipa prirodnjačke him ne. I takvim se tipom služe Parm enid i Empedoklo. Parm enid naim e i Em pedoklo iz­ lažu opširno, a Platon samo ukratko podsjeća. 24. LACTANT. Inst. div. II 12, 4. (lat.) Em pedoklo, za kojega ne možeš znati da li bi ga ubrojio m eđu pjesnike ili m eđu filozofe,

EMPEDOKLO

257

jer je u stihovim a pisao o prirodi kao kod Rim ljana Lukrecije i Varon, utvrdio je četiri počela. QUINT. I 4, 4 . . . zbog Empeilokla kod Grka, a kod Rim ljana Varona i Lukrecija, koji su pre­ nijeli u stihove pouke svoje mudrosti. 25. SCHOL. ad DlONYS. THRA C. p. 168, 8 Hilgard. Pjesnik uzi ina za ukras ova četiri elem enta: metar, mit, zbivanje i odgo­ varajući stil, i ako je neka pjesma bez njih, to nije pjesma makar i imala m etra u sebi. Zaista Em pedokla i Tirteja(?) i one koji su i/ložili zvjezdoznanstvo ne zovemo pjesnicima, jer ako su se po­ tu ž ili m etrom , nisu se poslužili svim elem entim a karakteristič­ nim za pjesnike. 166, 13. Nije pjesnik tko se služi samo m etrom ; • loga to nije ni Empedoklo koji je napisao Prirodnjački ep ni oni koji su izložili zvjezdoznanstvo ni Pitije koji proriče u stihovima. PI.UTARH. quom m . ad pet. aud. 2 p. 16 c [28A 15l. ARINTOT. Rhet. III 5. 1407a 31. Drugo, govoriti vlastitim riječim a... treće, riječima koje nisu dvoznačne, ali one su tu ako ih tko navlas bira, a to čine oni koji nem aju što govoriti a pretvaraju se da iiunju što govoriti. Takvi se eto u pjesmi tako izražavaju, kao l'.mpcdoklo. Zbunjuje naim e veliko okolišanje riječima, i slušaIrlji doživljavaju ono što i većina pred prorocima. Kad im naime dvoznačno govore, oni to prihvaćaju, npr.: »Ako Krez prijeđe preko Halisa, upropastit će veliko kraljevstvo«. Meteor. B. 3. 357a )A, Jednako je tako sm iješno ako tko misli da se jasno izrazio li.id je, poput Empedokla [B 55l, rekao da je m ore znoj zemlje. 11 odnosu na pjesništvo, onaj koji je tako rekao, m ožda se prik ladno izrazio (metafora je nešto pjesničko), ali da bi se upoznala priroda, to nije prikladno. C IC ER O de oratore I 50, 217. (lat.) N.i isti bism o način mogli reći da je svojstveno građanskom pravu dobro sc znati loptati ili igrati igru od dvanaest crta, jer je u I' ilnomc i drugom e Publije Mucije bio vrlo vješt; i iz istoga bi u m/loga moralo nazvati pjesnicim a one koje G rci zovu fiziča1111 ia. jer je fizičar Empedoklo sastavio jednu (takvu) izvrsnu pjes­ mu. l)IO NY SIUS de com p. verb. 22. Pojavilo se m nogo pred•.tnviiikii le harm onije [naime strogoga stila] u pjesništvu, povijesti I političkom govorništvu, a nad ostalima se ističu u epskom pjemi istvu A ntim ah iz Kolofona i filozof prirode Em pedoklo, u lirici l'llitlnr, a u tragediji E sh il... C IC ER O ad Qu. fr. II 9, 3. (lat.) Lukrecijeve su pjesme Upravo takve kako ti pišeš: im a u njima m nogo blistava dara, a

2 58

PREDSOKRATOVCI

i m nogo vještine. Ali kad dođeš (o tom e ćem o govoriti). Sm atrat ću te junakom a ne o bičnim čovjekom ako pročitaš Salustijevu Pjesmu o Empedoklu. UČENJE (Usp. A 1 76, 77; A 4. 6)

28. A R ISTO T . M etaphys. A. 3. 984a 8. E m p ed o k lo uzim a četiri elem enta dodavši onim a o kojim a se govorilo [naim e vodi, zraku i vatri] zem lju kao četvrto; kaže naim e da su trajna i da ne postaju već se u većoj ili m anjoj količini miješaju u jedno i rastavljaju iz jednoga. SIM PL. Phys. 25. 21. [prem a A 7; iz Theophr.l. O n uzim a četiri tjelesna elem enta, vatru, zrak, vodu i zem lju, vječna bića, koja se m ijenjaju sam o s obzirom na veličinu ili malešnost, prem a tom e da li se spajaju ili rastavljaju, p o to m principe u pra­ vom sm islu riječi koji ih pokreće, Ljubav i M ržnju. Stoga je nužno da se elem enti n ep restan o ’ naizm jence kreću bilo da ih Ljubav sad spaja, bilo da ih M ržnja sad rastavlja; zato, p rem a njem u, i im a šest principa. I doista on M ržnji i Ljubavi pripisuje tvoračku snagu ond a kad govori: »čas . . . raziđe« [B 17, 7. 8], a i njih stavlja u isti red s ona četiri elem en ta kad govori: »a č a s . . . duga« [B 17, 1 7 - 2 0 ] . 29. PL A T O Soph. 242 c d. Čini mi se da n am svaki (od onih koji su pokušali odrediti koliko im a bića i kakva su) priča neku priču kao da sm o djeca. Jed an tvrdi da postoje tri bića i da neka od njih nekako kadikad m eđusobno ratuju, a katkada, postajući čak prijatelji, sklapaju brakove, rađaju djecu i othran ju ju potom ke. D rugi, utvrdivši da su dva, vlažno i suho ili toplo i hladno, uje­ dinjuje ih i udaje [usp. 60 A 4?]. Naše pak elejsko plem e, počevši od K senofana i još prije [usp. B 6 Phileb. p. 16 C D], videći samo jedno u on o m e što se naziva sve, nastavlja priče u tom smislu. Ali jonske i sicilske Muze [H eraklit i E m pedoklo! kasnije rasudiše da je najsigurnije to oboje isprepletati i govoriti da je biće i m noštvo i jedno a da ga drži na okupu m ržnja i ljubav. »Ono naim e što se razjedinjuje, neprestano se sjedinjuje « [tvrde čvršće M uze [22 B 10], a m ekše odustaše od toga da je to svagda tako te kažu da je sve zaslugom A froditinom naizm jence ponekad jedno i prijateljsko, a ponekad m noštvo i zbog neke M ržnje u ratu sa sam im sobom . [31 B 17].

EMPEDOKLO

259

30. IPLUT.I Strom at. ap. Eus. P. E. I 8, 10 (D. 582; iz Teofrasta kno br. 31 i dalje). E m pedoklo iz A kraganta uzim a četiri elem enta, vatru, vodu, zrak i zem lju, a kao njihov uzrok Ljubav i M ržnju. Kaže da se od prvoga m iješanja tih elem enata odijelio zrak i proširio svuda naokolo; n akon zraka pobjegla je vatra i nem ajući drugoga prostora jurila p rem a gore pod led u zraku. Postoje dakle u krugu dvije polutke koje se kreću oko Z em lje, jedna sva od vatre, a druga od zraka sm iješana s malo vatre za koju misli da je noć. Početak gibanja je nastao od toga što je vatra slučajno negdje potisnula tu sm jesu. Sunce po svojoj priro d i nije vatra, već odsjev vatre sličan o n o m e koji nastaje od vode. Z a Mjesec kaže da se sam sačinio od zraka što ga je zadržala vatra. Taj se naim e skrutio kao i grad. Svjetlost im a od Sunca. Vodeći p rincip nije u glavi ni u grudim a, nego u krvi. Stoga svaki čovjek p re d ­ njači u o n om e dijelu tijela u koji se razlilo više (misli toga vo­ dećega principa): 51. H IPPO L . Ref. I 3 (D. 558, W. 9). (1) E m pedoklo, pojavivši uv nakon njih [pitagorovaca], reče m nogo toga o prirodi dem ona, da upravljajući zem aljskim stvarim a idu am o-tam o i da ih je vrlo mnogo. O n reče da je p rin cip svem ira M ržnja i Ljubav te u m n a božanska vatra m onade i da se sve sastoji od vatre i da će se u vatru rastvoriti. S tim se m išljenjem donekle slažu i stoici koji iščekuju propast svijeta od ognja. (2) O d svih najviše pristaje uz m etem som atozu (prem ještanje duše iz jednog tijela u drugo) kad je rekao ovako: » N e k o ć ... mora« [B 117] (3) O n reče da se duše sele u tijelo svih živih bića. I upravo njihov učitelj Pitagora izjavi za sebe d a je Euforb koji je s vojskom krenuo na T roju tvrdeći da prepoznaje štit. 32. A ET. I 7, 28 (D. 303; usp. Stob. I 35, 17 W.).
260

PREDSOKRATOVCI

lo« [B 6l. Z eusom naim e naziva ognjenu tvar i eter, Herom životvornom zrak, zemlju Aidonejem , a N estisom i zemaljskim vrelom sjeme i vodu. Allegor. hom . script.,'(možda Plutarh) kod Stob. Ecl. I 10, 11 b p. 121 W . (usp. Plut. Vit. H om . 99). Em ­ pedoklo naziva Zeusom ognjenu tvar i eter, H erom životvornom zemlju, zrakom Aidoneja jer nem a vlastite svjetlosti, nego je svi­ jetao od sunca, Mjeseca i zvijezda, N estisom i zemaljskim vrelom sjeme i vodu. Od četiri se dakle elem enta sastoji sve, priroda kojih ga je sastavila od suprotnosti, suhoće i vlage, topline i hladnoće, njihovim uzajamnim srazmjerom i miješanjem proizvodeći sve i trpeći pojedinačne prom jene, ali ne dopuštajući rastvaranje svega. Kaže naim e ovako: »Čas se . . . p u t kreće« [B. 17, 7. 8). HIPPOL. Ref. VII 29 (p. 211 W.) prem a B 6 [iz Plutarhova spisa o Empedoklu?, usp. v 20 p. 122, 5l. Zeus je vatra, Hera životvorna jest zemlja koja rađa plodove za život, Aidonej je zrak, jer samo njega ne opadamo iako kroza nj vidimo sve, Nestis je voda, ona naime, iako je jedino nosilo hrane [uzročnostl svem u što se hrani, sama po sebi ne može hraniti ono što se hrani. Da ih naime, kaže, hrani, živa bića nikada ne bi obuzela glad, jer na svijetu uvijek ima vode napretek. Zbog toga vodu zovu Nestisom, jer iako je uzročnost hrani, nije u stanju hraniti ono što se hrani. PHILODEM. de pietate 2 p. 63 G. (Philippson Herm. 55, 1920, 277) Em pedoklo u svojim him nam a kaže da su H era i Zeus zrak i vatra (usp. A 23). 34. GALEN. in H ipp. mat. hom. XV. 32 K . CMG v 9, 1 p. 19, 7. Em pedoklo je sm atrao da od četiri neprom jenljiva elementa nastaje rađanje složenih tijela, a ti su prvi elem enti međusobno tako smiješani kao kad bi tko, detaljno zdrobivši i pretvorivši u prah rđu od željeza, mjed, kadmij i galicu, tako ih smiješao da se nijedno od njih bez drugoga ne može uzeti u ruke. Ibid. p. 27, 22. H ipokrat je prvi, za koga znamo, ukazao da se elementi m iješaju... i tu se razlikuje od Empedokla: i ovaj naime kaže da sm o od istih elem enata, koja označuje i H ipokrat, nastali mi i sva ostala tijela na zemlji, ali ne od m eđusobno miješanih, nego prim icanih i dodirivanih u malim dijelovima. 35. AET. II 7, 6 D. 336. Em pedoklo je govorio da mjesta elem enata nisu posve stalna i određena, nego da ih sve m eđu­ sobno izmjenjuje. ACHILL. Is. 4 p. 34, 20 M. Empedoklo ne dodjeljuje elem entim a određena mjesta, nego kaže da ih m eđu­ sobno mijenjaju, tako da je zemlja nošena uvis, a vatra niže.

EMPEDOKLO

261

36. ARISTOT. de gen. et corr. B 3. 330 b 19. Neki kažu, kao lim pedoklo, da ih je upravo četiri; a i on ih svodi na dva: nasuprot vatri naim e stavlja sve ostale. 37. — Metaph. A 4. 985a 21. I Em pedoklo se služi uzrocima više negoli taj [nego Anaksagora], ali ne još u dovoljnoj mjeri pa u njima ne nalazi ono s čim e se slaže sa sam im sobom : njem u doista često Ljubav rastavlja, a Mržnja sastavlja. Kad se naim e cjelina djelovanjem Mržnje dijeli na svoje elem ente, vatra se spaja u jedno kao i svaki od ostalih elem enata; obratno, kad sc oni djelovanjem Ljubavi spajaju u jedno, nužno je da se dijelovi sva­ koga od njih ponovo rastavljaju. Empedoklo dakle, za razliku od ■.vojili prethodnika, prvi uvede razdiobu toga uzroka ne uzevši jedan jedini izvor kretanja, nego različite i suprotne. O sim toga, prvi utvrdi da postoje četiri elem enta za koja se slaže da su u obliku tvari. Ipak se n e služi sa sva četiri, već kao da su samo ilva, s jedne strane vatrom po sebi, a s druge njezinim suprot­ nostim a kao jednom prirodom , tj. zem ljom , zrakom i vodom. Ako tko razmatra što proizlazi iz njegovih stihova, to može do­ kučiti. 38. — Phys. 01.252a 7. Č ini se da je Em pedoklo rekao da je po nekoj nužnosti svojstveno stvarima da Ljubav i Mržnja u njim a naizm jenično prevlađuju i izazivaju kretanje, a da u m eđuvrem e­ nu miruju. 39. — Metaphys. A 4. 984b 32. Budući da se primjećivalo da m i i suprotnosti dobra p risutne u prirodi, i ne sam o red i lijepo već i nered i ružno, i to više zla nego dobra i više lošega nego lijepog, zato jedan drugi (filozof) uvede Ljubav i Mržnju, svaku oil njih kao njihov uzrok. Ako naim e tko ide do kraja i sudi po inislii a ne po onom e što Em pedoklo izlažući nepotpuno govori, ol krit: će da je Ljubav uzrok dobra, a Mržnja zla; prem a tom e, liko bi tko tvrdio da Em pedoklo na neki način utvrđuje, i to prvi utvrđuje, dobro i zlo kao izvore, možda bi razborito govorio, ako je doista uzrok svakoga dobra samo dobro [i uzrok svakoga zla /lol. 40. — de gen. et. corr. B 6. 333b 19. Ali [Empedoklo] samo miješanje hvali. Ipak Ljubav, a ne Mržnja dijeli elem ente koji su po prirodi prije boga; a i oni su bogovi. 4 I l’HILOP. de gen. et corr. 19, 3 Vitelli. [Empedoklo] se naime suprotstavlja pojavama niječući prom jenu elem enta koja je očitu, a i sebi, jer tvrdi da su elem enti neprom jenljivi i da ne

262

PREDSOKRATOVCI

nastaju jedan iz drugoga, nego sve ostalo od njih; a opet kaže da pod vlašću Ljubavi sve postaje jedno i da se ostvaruje Sfairos koji je bez kakvoće, tako da se u njem u ne čuva ni svojstvo vatre ni nekoga od ostalih elem enata, jer svaki od njih odbacuje svoj vlastiti lik. 42. ARISTOT. de caelo T [3, 2. 3 0l] 14. Nije razum no izvoditi postanak od elem enata odijeljenih i u pokretu. Z ato i Empedoklo ne spom inje onaj (postanak) za vrijeme Ljubavi: ne bi naime bio mogao sastaviti nebo izrađujući ga od odijeljenih elem enata i spajajući ga s pom oću Ljubavi; kozmos se naim e sastoji od raz­ ličitih elem enata. Stoga je nužno da nastaje od jednoga i to u kojem su elem enti spojeni de gen. et corr. B 7. 334a 5. Istodobno kaže da se kozmos nalazi u istom stanju sada u vrem enu Mržnje kao i prije u vrem enu Ljubavi. 43. — de gen. et corr. B 7. 334a 26. Za one koji govore kao E m pedoklo kakav će biti način (oblikovanja)? N užno je da to bude spoj kao što je to zid načinjen od opeka i kamenja; i ta će mješavina biti od neprom ijenjenih elem enata koji u malim dijelovima leže jedni do drugih; tako će biti i za meso i za sve ostalo. AET. I 13, 1 (D. 312). Em pedoklo je govorio da su po­ stojali prije četiri elem enta najmanji djelići kao elem enti iz jed­ nakih dijelova prije elem enata (homeomerije). 17, 3 (D. 315). Em ­ pedoklo i K senokrat sastavljaju elem ente od m anjih tvari koje su vrlo m alene i tako reći elem enti elemenata. Galen. in. Hipp. de. nat. h. XV 49 K CMG V 9, 1 p. 27, 24. I on naim e [Em­ pedoklo] kaže da sm o od istih elem enata, koje (označuje) i H i­ pokrat, nastali i mi i sva ostala tijela na zemlji, ali ne od m eđu­ sobno miješanih, nego od prim icanih i dodirivanih u m alim di­ jelovima [usp. IV 762 u male dijelove smrskavanihl. 43a. — de caelo T 6. 305a 1. Ako se rastvaranje zaustavi, tijelo u kojem se ono zaustavlja bit će ili nedjeljivo ili pak djeljivo, ali ipak nikada neće biti podijeljeno kako to hoće tvrditi Empedoklo. Usp. B 159. 44. AET. I 24, 2 (D. 320). Em pedoklo, Anaksagora, D emokrit, E pikur i svi koji sastavljaju kozmos skupljanjem m alih čestica tijela, uvode spajanje i odvajanje, ali ne pravo rekavši postajanje i uništavanje; to naim e ne nastaje m ijenjanjem po kakvoći, nego spajanjem po količini. Usp. ARISTOT. de caelo 3, 5.

EMPEDOKLO

263

< 1 5 . - 1 26, 1 (D. 321). Em pedoklo kaže da je supstancija nužnosti uzrok koji se m ože služiti principim a i elem entim a. PLUT. de an. procr. 27, 2 p. 1026b. Nužda, koju mnogi nazivaju sudbinom , za Em pedokla je Ljubav i Mržnja.

46. ARISTOT. Phys. A 4. 187a 20. Po drugim a se suprotnosti odjeljuju od jednoga u kojem se nalaze, kako to tvrdi A naksim andur i oni koji tvrde da postoji jedno i m nožina, kao što su Em ­ pedoklo i Anaksagora. I oni naim e izvode ostalo iz mješavine. Ali se m eđusobno razlikuju u tom e što jedan [Empedoklo] za to ustanovljuje kružno kretanje, a drugi [Anaksagora] pak jednosmjcrnost, i za ovoga postoje neizm jerne hom eom erije i suprot­ nosti, a za onoga pak takozvana (četiri) elementa. 47. AET. I 5, 2 (D. 291). Po Em pcdoklu kozmos je jedan, ali i puk kozmos nije sve, nego samo neki mali dio svega, a ostalo jc nedjelatna tvar (materija). 48. PLATO Lcg. X 889b [Empedoklove pristaše] kažu da sve vatra, voda, zemlja i zrak — postoji učinkom prirode i slučaja, n ništa od toga učinkom um jetnosti (tehne); da su i tijela, nastala nakon toga, tj. Zemlja, Sunce, Mjesec i zvijezde, postala od tih posve beživotnih elem enata. Ali se učinkom slučaja svako od tih počela kreće vlastitom snagom kojom se susrelo ono što se neI .iko zgodno slaže, toplo s hladnim , suho s m okrim , m eko s tvrdim, i uopće sve što se posredstvom slučaja smiješalo nužnim miješanjem suprotnosti: tako je, i zahvaljujući tim počelima, kažu, nastalo nebo i sve što je na nebu, i sva živa bića i sve raslinje, i od toga su, kažu, nastala sva godišnja doba, ne posredstvom um a ni nekoga boga ni um jetnosti, nego, ono što mi govorimo, po prirodi i slučaju. 49. PH ILO de provid. II 60 p. (lat). [Aucher, s ispravcima Conybeareovima]. Čini se da se na isti način, kako kaže Em pedoklo, ustrojavaju i dijelovi svijeta. Pošto se naim e eter odijelio, zrak i vatra odletješe gore i oblikova se nebo koje stade kružiti u vrlo širokom prostoru. Vatra pak, koja je bila ostala malo niže od neba, i '.nmn se zgusnu u sunčane zrake. Zem lja se pak posve zaustavi stječući sc u jedno i pojavljujući se u sredini zbijena nekom nuždom. Nadalje, oko nje se sa svih strana eter, jer je bio mnogo lak:il, okreće i nikada ne prestaje. O d toga vrem ena uzrok m iro­

264

PREDSOKRATOVCI

vanju je po bogu (?), a ne po m nogim kuglam a što su izmjenice postavljene jedna poviše druge, kojih im kružna kretanja izgladiše oblik, jer je oko nje (sc. Zemlje) ovijen neke vrste čudesan krug (ima naim e m oć velikoga i m nogostrukog oblika); zato ona ne pada ni ovamo ni onam o. AET. II 6, 3 (D. 334). E m pedoklo kaže da' se najprije odijelio eter, zatim vatra, onda zemlja iz koje je, žestinom kružnoga kretanja snažno stlačene, izbila voda; iz nje je ispario zrak, i od etera nastalo nebo, od vatre sunce, a od ostalih se počela zgusnula zemaljska kora. 50. AET. II 31, 4 (D. 363). Em pedoklo kaže da je razmak po širini veći nego visina od zemlje do neba, a to je uzdizanje od nas do njega, jer je nebo protegnuto više u tom sm jeru zbog činjenice što je kozmos gotovo kao jaje sastavljen. 1, 4 (D. 328). Em pedoklo kaže da je sunčeva putanja opseg granice kozmosa. 10, 2 (D. 339). Em pedoklo kaže da je njegova (sc. kozmosa) desna strana prem a ljetnom obratniku, a lijeva prem a zim skom . 51. — II 11, 2 (D. 339). Em pedoklo kaže da je nebo tvrdo, da je od zraka djelovanjem vatre zgusnuta poput kakva kristala i da na svakoj od polutki sadrži ognjeni i zračni dio. ACHILL. Is. 5 p. 34, 29 M. Em pedoklo tvrdi da je ono kristalasto, sastav­ ljeno od sleđene tvari. SCHOL. BASILII 22. (izd. Pasquali Gott. Nachr. 1910, 200, 219). E m pedoklo kaže da je nebo zgusnuta voda i kao neki kristalasti pust (klobuk). LACTANT. de opif. dei 17, 6. (lat.) Ako mi tko reče da je nebo od mjedi ili od stakla ili, kako kaže Em pedoklo, od sledcna zraka, hoću li se odmah s tim e složiti? liz Varonova Tuberona; usp. § 5 Dox. 198 ']. 52. — II 4, 8 (D. 331). Em pedoklo kaže da kozmos propada prem a tom e im a li prevlast Mržnja ili Ljubav. SIMPL. de caelo 293, 18. Drugi pak govore da isti (sc. kozmos) naizm jence nastaje i propada, da ponovo nastavši ponovo propada i da je taj slijed vječan, kao što Em pedoklo koji govori da, kad Ljubav i Mržnja preko svojih granica uzimaju maha, prva ujedinjuje sve u jedno, uništava kozmos Mržnje i od toga tvori Sfairos, a da Mržnja ponovo razdvaja elem ente i tvori ovakav kozmos (slijedi B 17, 7 — 13). 305, 21. Platon, Em pedoklo, Anaksagora i ostali filozofi prirode čini se da prenose postajanje složenog od jednostavnog na ovaj hipotetičan način [tj. poradi obuke 304, 5 l.. . kao da se s vrem enom proizvelo nešto od čega postaje ono što postoji. ARISTOT. Metaphys. B 4 1000b 18. Em pedoklo naim e jedna od

EMPEDOKLO

265

bića ne sm atra uništivim a i druga neuništivim a, nego sva uništivima osim elemenata. 53. — II 13, 2 (D. 341). Em pedoklo kaže [sc. da su zvijezde] vatrene zbog toga što su od ognjene tvari koju je zrak u sebi sadržavao i izbacio prigodom svoga prvog rastavljanja. 54. — II 13, 11 (D. 342). Em pedoklo kaže da su zvijezde stajaćice sabite u kristal a da su planeti slobodni. 55. ACHILL. Is. 16 p. 43, 2 M. Ima ih koji kažu da je Sunce prvo, Mjesec drugi a K ron treći. Ali je mišljenje većine da je Mjesec prvi, jer tvrde da je on dio otrgnut od Sunca. Tako i lim pedoklo: »K uglasta... Zemlje« [B 451. 56. AET. II 20, 13 (D. 350). Em pedoklo kaže da postoje dva Sunca: jedno izvorno, vatra, koje se nalazi na jednoj od dviju polutki kozmosa i koje ispunja tu polutku, stalno postavljeno nasuprot svom vlastitom odsjevu; drugo prim jetno, odsjev na dru­ goj polutki ispunjenoj zrakom pom iješanim s toplotom , odsjev koji nastaje poradi zaobljenosti Zem lje prelam anjem svjetlosnih /ruka prem a kristalastom Suncu i koji se vuče u vrtnju kretanjem Sunca od vatre. Kako bi se reklo ukratko lsaževši], sunce je odsjev vatre oko zemlje. 21, 2 D. 351. O no iz odsjeva jednako je zemIji. ‘>7. ARISTOT. de anim a B 6. 418b 20. Nije točno kad E m ­ pedoklo, niti ako tko drugi tvrdi poput njega, da se svjetlost prenosi i da se ponekad nalazi na sredini izm eđu Z em lje i onoga što je okružuje a da mi to ne o pažam o... u kratkom naime nizmaku m ože se ne opažati, ali da se ne opaža od izlaska do /upada sunca, to je pretpostavka odveć smiona, de sensu 6. 446a Mt, Kao što kaže i Em pedoklo, svjetlost koja potječe od Sunca prije stiže na sredinu, prije negoli do našega vida i zemlje. Usp. I'IIII.O P. de anima 344, 34 (uz Ar. 418b 20). Em pedoklo koji je govorio da je svjetlost tijelo koje otječe iz tijela koje svijetli i (lu najprije stiže na područje izm eđu Zem lje i Neb;i, zatim do i »us, ii da se zbog brzine to njezino gibanje ne primjećuje. COD. A I III1NIENS. 1248 st. XVIII, početak (Optička rasprava) f. 110. Postoji drugo mnijenje, (tj.) onih koji kažu da je svjetlost plam sastavljen od sitnih dijelova izbacivan vrlo velikim potiskom ; tu je m nijenje po svoj prilici Empedoklovo. Tvrde da se to može iliikii/uti ovim dokazima: ono u čem u se protežu osobine tijela, tu je tijelo, ali su svojstva svjetlosti odsjev i lom, a to su osobitosti jed ino tijela: ona je dakle tijelo.

266

PREDSOKRATOVCI

58. AET. II 8, 2 (D. 338). Empedoklo kaže da su se polovi, budući da se zrak povukao pred naletom Sunca, nagnuli, pa pre­ ma tom e i čitav kozmos, i to da su se sjeverni dijelovi podigli, a južni snizili. 23, 3 (D. 353). Em pedoklo kaže da se Sunce okreće jer ga kugla što ga okružuje i tropski krajevi priječe da ide ravno do granica svega. 59. — II 24, 7 (D. 354). Em pedoklo kaže da Sunce pomrčava jer Mjesec prolazi ispod njega. 60. — II 25, 25 (D. 357). Em pedoklo kaže da je Mjesec zgusnut zrak, oblakolik, koji je stvrdnula vatra te je čvrst. PLUT. de fac. in orbe lun. 5, 6 p. 922c. I doista zamjeraju Em pedoklu kad prikazuje Mjesec kao led od zraka sličan tuči koji okružuje kugla od vatre. AET. II 27, 3 D. 358. [Mjesec jel diskolik. PLUT. Quaest. Rom. 101 p. 288b. Vidljivi oblik Mjeseca, kada je pun, nije okrugao kao kugla, nego je lećast i diskolik, a kako to misli Empe­ doklo, takav je i njegov stvarni ustroj. AET. II 28, 5 D. 358. Tales je prvi tvrdio da Sunce osvjetljuje Mjesec. Pitagora, Parmenid, E m p ed o k lo ... jednako tako. 61. — II 31, 1 D. 362. Em pedoklo kaže da je Mjesec dvostruko udaljen od Sunca koliko od Zem lje (Plut.); udaljenost Mjeseca od Z em lje je dvostruka koliko od Sunca (Stob.) [treba da znači: Sunce je dvostruko udaljeno od Zemlje koliko Mjesec.l 62. H IPPO L. I 4, 3 D. 599, W. 9. Kao što je E m pedoklo tvrdio da je čitavo naše područje puno zala i da se ta zla iz prostora koji okružuje Zem lju uspijevaju smjestiti sve do Mjeseca, ali da ne idu dalje jer je čitav prostor s one strane Mjeseca čistiji, tako se i H eraklitu učinilo. 63. ARISTOT. Meteor. B 9. 369b 12 o bljesku. Neki kažu da u oblacima ima vatre. Em pedoklo tvrdi da je ona ono što se zadržava od sunčevih zraka. AET. III 3, 7 D. 368. Empedoklo kaže da postoji upad svjetlosti u oblak koja istjeruje zrak koji joj se opire: njezino gašenje i njegovo paranje prouzrokuje grmlja­ vinu, sijevanje, bljesak a napetost bljeska grom . 64. OLYM PIOD. in Meteor. A 13, 102, 1 Stiive. Što je to što ih (vjetrove) pokreće kosim kretanjem ? Ne to što se ono što jc od zemlje i vatre kreće suprotnim kretanjem , kako je to mislio E m pedoklo, nego to što se zrak kružno kreće. 65. AET. III 8, 1 (D. 375). Empedoklo i stoici kažu da zima nastaje za prevlasti zraka koji svojom gustoćom tjera (Sunce) više

EMPEDOKLO

267

prem a gore, a ljeto za prevlasti vatre kad ga tjera više prem a dolje. 66. PH IL O de prov. II 61 p. [po Aucheru i Conybeareu]. (lat.) Zatim Em pedoklo u zaključku kaže o m oru: pošto se skrutnulo ono što bijaše na samom rubu obale ponajviše poput grada [usp. A 30 I 288, 31 ], od blatne vode (nastade) zemlja. Štogod je naime vlažno u zemlji, to na njezinim položitim i niskim predjelima što je m oguće jačim sastavima odasvud kako to obično biva zbijnliu vjetrovi koji pušu nadm ećući se. TZETZ. Exeg. Iliad. p. 42, 17 izd. H erm . Prema filozofu prirode Em pedoklu i nakon pojave zemlje i m ora elem enti su se (i) nadalje bez reda kretali i čas je bila jača vatra i palila, a čas se vodena struja prelijevala i plavila. AiiT. III 16, 3 (D. 381). E m pedoklo kaže da zbog većeg pritiska voda proizlazi iz zemlje koju pali sunce [usp. II 6, 3 i B 55). AliLIAN. Hist. an. IX 64. Kaže Aristotel, i D em okrit prije njega, n (reći i sam Teofrast tvrdi da se ribe ne hrane slanom vodom, nego slatkom vodom koja se nalazi u m oru [usp. de caus. pl. VI 40, 2l. I budući da se to na neki način čini nevjerojatnim , sin Nikomahov, naumivši potkrijepiti što je rečeno, govori [Hist. an. (••>.’ 390a 24] da u svakom m oru im a pitke vode i da se to dokazuje ovako: kadkod bi tko, napravivši voštanu posudu šuplju i tanku, uronio je praznu u more pošto ju je vezao tako da se odatle može izvući, nakon što prođe noć i dan, vadio bi je ispunjenu, punu ■.lutke i pitke vode; a i Em pedoklo Akraganćanin govori da u moru ima nešto slatke vode koja nije svima vidna, ali je ribama hraniva. I za tu slatku vodu u slanoj navodi prirodni uzrok koji rete saznati odatle (iz njegova spisa). 67. ARISTOT. de caelo B 13. 295a 13. Zbog toga i svi oni koji kažu da nebo nastaje tvrde da se i zemlja sastavila na sredini. A što ona stoji, traže uzrok i jedni kažu zato što je uzrok tom e njezina sploštena površina i veličina, a drugi, kao Em pedoklo, što nebesko gibanje koje se kreće u krugu i koje brže odm iče priječi gibanje zemlje kao vodu u čašama: i doista, ako se čaša vrti u krugu, ona voda, iako se često nalazi ispod m jedene posuđe, ipak 1/ istoga razloga ne pada, iako po svojoj prirodi pada dolje. 68. SENECA Nat. quacst. III 24, 1. (lat.) Em pedoklo misli da vntrc što ih zemlja na m nogim mjestim a ukopane pokriva, ugrijiivaju vodu ako se nalaze ispod zemljišta kojim ona teče. I mi obično izrađujem o zmijaste vodove, peći poput miljokaza i više lugu sličnog u što slažemo cijevi od tanke mjedi obavijene prem a

268

PREDSOKRATOVCI

dolje da bi voda, više puta obilazeći oko iste vatre, tekla kroz toliku daljinu koliko je dovoljno da proizvede toplinu; tako ulazi hladna, a istječe vruća. Em pedoklo sm atra da se to isto događa pod zemljom. 69. [ARISTOT.] Probi. 24, 11. 937a 11. Zbog čega kamenje lakše otvrdnjuje djelovanjem toplih nego hladnih voda? Možda zbog toga što kamen nastaje nestajanjem vlažnoga, a vlažno ne­ staje više djelovanjem toploga nego hladnoga; i okam enjenje na­ staje od toploga, kako tvrdi i Empedoklo da nastaju stijene, ka­ m enje i toplice [usp. 68 A 164]. PLUTARH. d. prim . frig. 19, 4 p. 953e. Jednako tako ono što se vidi, strm eni, visovi i stijene Em pedoklo misli da je sačinjeno djelovanjem vatre u dubini zem­ lje i da izlazi potiskivano kad ona plamti. Usp. i A 89. 69a. T H E O PH R . de sensu 59 D. 516, 9. Em pedoklo (sc. govori) i o bojama i to da je bijelo boja vatre, a crno vode. Usp. A 86 § 7. B. 94.

70. AET. V 26, 4 D. 438. Em pedoklo tvrdi da su od živih bića prvo izrasla iz zemlje stabla, prije nego se sunce uokolo rasprostrlo i prije nego su se dan i noć odvojili: zbog pravoga razmjera mješavine ona sadrže svojstvo muškoga i ženskoga. Rastu tjerana toplinom u zemlji, tako da su (to) dijelovi zemlje kao što su i zameci u utrobi dijelovi m aternice; plodovi su izlučevina vode i vatre u biljkama; i jedne, koje imaju malo vlažnoga i koje ga ljeti isparuju, gube lišće, a druge ga, koje imaju više (vlažnoga), zadržavaju [usp. B 77. 78], npr. na lovoru, maslini i palm i; razlike u sokovima nastaju poradi m nogostrukih raznolikosti zemlje i biljaka koje različno vuku hom eom erije iz onoga što ih hrani, kao kod trsja; njegove naim e različnosti ne daju dobro vino, nego različnosti tla koje ga hrane. T H E O PH R . d. c. pl. I 12, 5. Jedno je naim e jedino što prouzrokuje rađanje, a ne kako to Empedoklo razlučuje i dijeli, zemlju za korijenje, a zrak za mladice, kao da se to luči jedno od drugoga, već to (nastaje) od jedne tvari i od jednoga uzroka koji rađa. ARISTOT. de anim a B 4. 415b 28. Nije to točno rekao Em pedoklo kad je pretpostavio da kod biljaka nastaje rast s korijenjem prem a dolje zbog toga što zemlja po prirodi pada u tom sm jeru, a da (ostalo raste) prem a gore, jer je takav sm jer vatre. PLUT. Quaest. conviv. VI 22, 6 p. 688a. Kod

EMPEDOKLO

269

biljaka se (sc. priroda) čuva neprimjetljivo jer iz onoga što ih okružuje, kako tvrdi Em pedoklo, upijaju što im je korisno. A R I­ STOT. de plant. Al. 815a 15 [tj. Nikola Dam aščanin, izd. Meyer p. 5, 4l. (lat.) Anaksagora pak i Abrukalis [tj. Empedoklo] kažu da se one (naime biljke) kreću iz neke želje, i tvrde da čak osje­ ćaju, da se žaloste i vesele... Abrukalis je m islio da u njima postoji mješoviti spol. b l6 [p. 6, 17 M.]. A naksagora je pak, i D em okrit i Abrukalis, govorio da imaju razbor i razboritost. 817a I lp. 10, 7 M.]. Što je rekao Abrukalis, očevidno je ako se u biljkama nalazi spol ženski i spol muški ili neka vrsta smiješana od ta dva spola. 817b 35 lp. 13, 2 M.]. I reče A brukalis da biljke imaju svoj postanak, ali ipak kad je svijet još bio razbijen i kad nije bio dovršen u svome upotpunjavanju; i kad je on bio u pot­ punjen, rađale su se životinje, [usp. b 79l. 71. H IPPO C R . de prisc. m ed. 20. Ipak neki liječnici i stari mudraci tvrde da ne bi bilo m oguće znati m edicinu ako tko ne zna što je čovjek, nego to valja da nauči onaj koji hoće pravilno liječiti ljude, i to im tvrđenje završava u filozofiju, kao što je to kod Em pedokla ili drugih koji su pisali o prirodi i koji iznajprije objašnjavaju što je čovjek, kako je isprva nastao i od čega je sastavljen. Ali ja smatram da sve što je o prirodi rekao ili napisao neki (mudrac) ili liječnik m anje pripada liječničkom nego slikar­ skom umijeću. Štoviše m islim da se ništa jasno ne može znati o prirodi ni otkud drugud nego iz medicine. 72. AfiT. V 19, 5 (D. 430). Em pedoklo kaže da se prvi naraštaji životinja i biljaka nipošto nisu rodili posve p otpuni sa svim svo­ jim dijelovima, nego nepotpuni s nesraštenim dijelovima, drugi od sraštenih česti slični sablastima, treći od jednoga komada, a četvrti ne više od hom eom erija, kao od zemlje i vode, nego sad već jedni od drugih, i to kod jednih (biljaka) zbog zgusnute pre­ hrane, a kod drugih (životinja) zbog ženske ljepote koja je izazvala poticaj za gibanje sjemena; vrste svih životinja postale su različne po kakvoći mješavine: jedne im aju prirođeniju sklonost prem a vodi, druge odletjeti u zrak, a to su sve one koje imaju pretežno ognjeni dio, neke — teže — prem a zemlji, a neke se, imajući jednake dijelove u mješavini, mogu prilagoditi svim mjestima. Usp. PH ILO de gig. 7 i dalje [II 43 W.]. CEN SO RIN . 4, 7. (lat.) lim pedoklo pak u svojoj izvrsnoj p jesm i... nešto takvo ustvrđuje. Najprije su pojedini dijelovi tu i tam o potekli iz zemlje kao da jc bređa (trudna), a potom su srasli i sačinili tvar za cijeloga

270

PREDSOKRATOVCI

čovjeka sm iješanu zajedno od vatre i vode. [usp. 28 A 5l[. VAR­ RO Eum enid. sat. fr. 27 Biich. Em pedoklo kaže da su ljudi izrasli iz zemlje kao blitva. 73. ARISTOT. de resp. 14. 477a 32. Em pedoklo sudi pravo kad tvrdi da najtoplije životinje i one koje im aju najviše vatre žive u vodi izbjegavajući tim e prekom jernost topline u svojoj prirodi. Usp. de part. anim. B 2. 648a 5 [i 227, ll. T H E O PH R . de caus. pl. I 21, 5. Kao što i Em pedoklo govori u pogledu životinja: one naim e koje su prevruće priroda vuče k vlažnome [usp. 22, 2l. 74. AET. IV 22, 1 D. 411. Em pedoklo kaže da prvo disanje prvoga bića [u svojoj kozmogoniji, usp. V 7, ll nastane kad izlazi tekućina koja se nalazi u plodovima utrobe i kad kroz male otvore sudova vanjski zrak (izvana) ulazi u nastalu prazninu; odm ah na­ kon toga, budući da prirođena toplina svojom težnjom prema vani potiskuje zrak, nastaje izdali, dok povlačenjem u unutrašnjost i propuštanjem zraka nastaje udah. Od toga časa, budući da se krv kreće prem a površini i budući da svojim optokom tjera zrak kroz pore, njegovim izlaskom nastaje izdah, a kad se ona kreće natrag i kad zrak prodire u prostore što ih je napustila krv, nastaje udah; (tu Empedoklo) spom inje klepsidru [B 100, 9l. Lošije V 15, 3 (D. 425). ' 75. — V 18, D. 427. (O uzrocim a porođaja od sedam mjeseci). E m pedoklo kaže da je, kada se od zemlje rađao ljudski rod, zbog duljine vrem ena od sporoga kretanja sunca, dan postao tolik ko­ liko sada traje deset mjeseci; s protekom vrem ena dan je postao tolik koliko sada traje sedam mjeseci: zbog toga postoje porođaji od deset mjeseci i od sedam mjeseci, jer sc priroda pobrinula da plod utrobe sazrijeva u istom danu u kojem se (noću) zači­ nje. 76. PLATO Phaedo 96 A B. Ja sam naime, K ebete, reče (So­ krat) u svojoj mladosti čudesno zaželio onu m udrost koju zovu istraživanjem prirode. Doista sam mislio da je uzvišena kad zna uzroke svake stvari, zašto svaka nastaje, zašto propada i zašto postoji. 1 m nogo sam se puta kolebao ispitujući prvenstveno ova­ kvo što: kad toplo i hladno prouzrokuje neku gnjiloću, zar doista tada, kao što su tvrdili neki (Empedoklo, Arhelaj), postaju živa bića? 1 da li je to krv s pom oću koje mislim o (Empedoklo) ili zrak (Anaksimen, Diogen) ili vatra (Heraklit)? Ili ništa od toga, nego mozak (Alkmeon)?

EMPEDOKLO

271

77. AET. V 27, 1 (D. 440). Po E m pedoklu živa se stvorenja hrane asimilacijom tvari koja im odgovara, rastu zbog prisustva topline, a slabe i propadaju zbog nedostatka obojega. I sadašnji ljudi, u usporedbi s prvima, u istom su položaju u kojem i još nerođeni plodovi u m aterinoj utrobi. [GAL.] d. def. med. 99 (XIX .572 K.). Kako H ipokrat, i Erazistrat i Em pedoklo i Asklepijad tvrde da probava hrane n astaje... a Em pedoklo gnjiljenjem. Usp. gore I 298, 30, B 81. i 32, 7. Galen in Hipp. aph. VI 1 (XVIII A 8 K.). Tim je ljudim a bio stari običaj nazivati neistrulim ono sto mi govorim o neprobavljeno. 78. — V 22, 1 (D. 434). Em pedoklo kaže da m eso nastaje od četiri elem enta podjednako smiješana, živci od vatre i zemlje kad sc one spoje s dvaput toliko vode, nokti živim bićima nastaju od živaca koji su se ohladili u dodiru sa zrakom , a kosti od dva dijela vode i zemlje i četiri dijela vatre pošto su se smiješali u zemlji. Z noj i suza nastaju od krvi kad se rastapa i kad se razlijeva /.bog toga što postaje rijetka. ARISTOT. de part. an. A 1. 642a 17. Priroda je naim e većma princip nego tvar, a katkada se s njome susreće i Em pedoklo, vođen upravo tom istinom , i prim o­ ravan je tvrditi da su supstancija i priroda srazmjer, npr. kad ni/laže što je kost: ne govori naim e da je ona neko jedno od elemenata, ni dva ni tri, ni svi, nego srazmjer njihove mješavine. AKISTOT. de anim a A 4. 408a 13. Jednako je tako besm isleno i to da je srazmjer mješavine duša: nem a naim e isti srazmjer mješavina počela iz koje postaje meso i iz koje (postaje) kost; dogodit će se dakle da ima m nogo duša i za svaki dio tijela, ako doista svaki dio (postaje) od sm iješanih počela i ako je srazmjer mješavine sklad i duša. Mogao bi tko to prigovoriti i Em pedoklu: t)ii naime tvrdi da svaki od tih dijelova tijela potječe od nekoga Mii/mjera; je li dakle duša srazmjer, ili se radije, jer je nešto drugo, inđii u dijelovima? I još, je li Ljubav uzrok slučajne mješavine ili puk one prem a srazmjeru? I je li ona srazmjer ili nešto drugo iul srnzmjera? Usp. Metaph. A 10. 993a 15. [ARISTOT.] de špiritu 4V>b 26. Em pedoklo kaže da jednostavno postoji jedna priroda kosti. .. ako doista sve imaju isti srazm jer mješavine, ne bi trebalo i In se razlikuju konjske, lavlje i čovječje. PLUTARH. Quaest. nat. .!(), >, p. 917a. Neki tvrde, p o p u t Empedokla, da se suza odvaja Iz prom iješane krvi kao surutka iz mlijeka. 79. SORANUS Gynaec. I 57 p. 42, 12. (Pupkovina) se sastoji ml četiri suda, dva od žila dovođnica i dva od žila odvodnica,

272

PREDSOKRATOVCI

posredstvom kojih se zamecima dovodi kao hrana krvna i zračna tvar. E m pedoklo misli da se ti (sudovi) čvrsto drže za jetra, a Fedar za srce. 80. — I 21 p. 14, 9. (Mjesečnica) katkad nekoliko dana počinje ranije ili pak kasni. O na dolazi svakoj (ženi) u njezin određeni rok i ne pada svima u isto razdoblje, kako (tvrdi) Dioklo [FGA 1 197 fr. 171 W ellm annl i još prije Empedoklo, kad opada mje­ sečeva svjetlost. Neke se naim e čiste prije dvadesetoga dana, a neke dvadesetoga, a i neke opet kad mjesečeva svjetlost raste, a neke kad se smanjuje. [Usp. Ar. de anim a hist. H 2. 582a 34l. 81. ARISTOT. de gener. anim . A 1. 764a 1. (Razlika u spo­ lovima) jedni tvrde da nastaje u m aternici, kao Em pedoklo; kad naime, tvrdi on, (klice) uđu u topli uterus, nastaju muški, a u hladni, ženske, a uzrok topline i hladnoće je u tečenju ženskoga pranja, prem a tom e je li ono hladnije ili toplije i ranije ili no­ vije. .. to naime Em pedoklo uzim a odveć olako kao istinito, jer misli da se m eđusobno razlikuju samo po toplini i hladnoći, iako može vidjeti da se organi u svim svojim dijelovima uvelike raz­ likuju, osobito muški spolni ud i uterus. Na istom mjestu 876a 8. Valja se suprotstavljati i rasuđivanju Em pedokla koji po toplini i hladnoći uterusa određuje ženski i muški spol. AET. V 7, 1 (D. 419). Em pedoklo kaže da se m uško i žensko rađa zavisno od topline i hladnoće; stoga se pripovijeda da su se prvi muški rodili iz zemlje više prem a istoku i jugu a ženske prem a sjeveru. 8, 1 (D. 420). Em pedoklo kaže da se nakaze rađaju od preteka ili nedostatka sjemena ili poradi poremećaja u njegovu kretanju ili zbog njegove diobe na više dijelova ili zbog skretanja. Tako se čini da je predvidio gotovo sve uzročne veze. 10, 1 (D. 421). Em pedoklo kaže da se blizanci i trojci rađaju poradi preteka i cijepanja sjemena. 11, 1 (D. 422). Odakle nastaju sličnosti između roditelja i pređa? Em pedoklo kaže da sličnosti nastaju od premoći oplodnoga sjemena a razlike od isparivanja topline u sjemenu. lUsp. H ipp. de genit. 8, VII 480 L.l. 12, 2 (D. 423). Kako to da djeca sliče drugim a a ne roditeljima? Em pedoklo kaže da se plo­ dovi oblikuju prem a predodžbam a majke za vrijeme začeća: više su se puta naim e žene zaljubile u kipove i slike i porodile ih (plodove) slične njima. [usp. Soran. p. 27, 30; [G ali XIV 253; Dionys. de imit. p. 17, 18 Usen.l. CEN SO RIN. 5, 4 [s. 24 S 13l. 6, 6 (lat.) Anaksagora i Em pedoklo sc slažu u tom e da se muški

EMPEDOKLO

273

rađaju kaci se prospe sjeme s desne strane a ženske s lijeve. Nji­ hova mišljenja, kao što su u tom pogledu složna, tako su različna u odnosu na sličnost djece; o tom e, pretresavši razloge za i protiv, limpedoklo ovako razlaže: ako je toplina u sjemenju roditelja bila jednaka, rađa se muško slično ocu; ako je hladnoća bila jednaka (rađa se) žensko slično majci. A ako je ono (sjeme) očevo bilo toplije a majčino hladnije, bit će sin koji će imati majčine crte lica; ali ako majčino bude toplije a očevo hladnije, bit će kći koja će ličiti ocu. 6, 9, 10. Slijedi o blizancima: H ipon je mislio da se to, kad sc jednom rode, događa zbog veličine sjemena; ono se naime, kad je veće nego je dovoljno za jedno, podijeli na dvoje. Čini sc da je otprilike to isto mislio Em pedoklo: nije doista izložio uzroke zašto bi se ono podijelilo; samo veli da se dijeli i ako jedan i drugi dio zauzmu mjesto podjednako toplo, rađaju se dva muška, ako je podjednako hladno, dvije ženske, a ako jedan dio zauzme toplije a drugi hladnije mjesto, porod će biti različita spola. 82. — de gen. anim. B 8. 747a 24. Čitav rod mazgi je jalov. $lo sc tiče uzroka, kako govore Em pedoklo i D em okrit, prvi govoreći nejasno a D em okrit razumljivije, nisu dobro rekli, jer na isti način navode objašnjenje za sve životinje koje se spajaju mimo srodstva... Em pedoklo navodi kao razlog itd. Usp. B 92. AKT. V 14, 2 (D. 425. Zašto su mazge jalove?) Em pedoklo (?) kaže zbog toga što im je m aternica malena, spuštena i uska, izrasla okrenuto u odnosu na utrobu, pa se sjeme u nju ne izbacuje ravno, i ona ga, ako bi i stiglo do nje, ne prihvaća. 83. AET. V 21, 1 (D. 433. Za koliko se vrem ena oblikuju živa bića u utrobi?) Em pedoklo kaže da kod ljudi obrazovanje udova počinje od trideset šestoga dana, a završava se u pojedinostim a dan prije pedesetoga. ORIBASIUS iz A teneja III 78, 13 [Dioklo Ii 175 W ellm.l. O ko četvrte eneade prvi se p u t vidi čitavo raz­ govijetno tijelo ili najkasnije, dodavši jednu tetradu, oko pedeseloga dana. Slaže se s tim rokovima potpunoga sazrijevanja zame
274

PREDSOKRATOVCI

84. CEN SO RIN . 6, 1. (lat.) Em pedoklo je, za kojim se u tome poveo A ristotel, mislio da prije svega naraste srce, jer najviše sadrži čovječjega života. 85. AET. V 24 (D. 435). Em pedoklo kaže da san nastaje od um jerenoga ohlađenja topline u krvi, a sm rt od potpunoga. 25, 4 (D. 437). Em pedoklo kaže da sm rt nastaje odvajanjem ognjeva počela (zračnoga, vodenoga i zemljanoga) kojih mješavina sazda čovjeka; stoga je prem a tom e zajednička sm rt tijela i duše; san pak nastaje odvajanjem ognjenoga počela.

86. TH EO PH R A ST. de sensu 1 i dalje (D. 499 i dalje). (1) Parm enid, Em pedoklo i Platon pcrcepciju dovode u uzročnu vezu sa sličnošću, a Anaksagora i H eraklit s o p rečn o šću ... (2) U po­ gledu svake od posebnih perccpcija svi ih ostali gotovo u potpu­ nosti zanem aruju, a Em pedoklo pokušava i njih svoditi na slič­ nosti. (D. 500) (7). Em pedoklo o svim percepcijam a govori na isti način i tvrdi da se percipira na tem elju prilagođavanja porama svake; osjetilo i ne može prosuđivati svojstvo drugoga osjetila zato što su pore nekih od njih slučajno nekako odveć široke, a nekih odveć uske za percepciju, tako da jedne prolaze bez dodira a druge naprosto ne m ogu ući. Pokušava govoriti i o tom e što je oko i tvrdi da je njegova unutrašnjost vatra [usp. B 84. 85l, a vanjski dio {voda i) zemlja i zrak kroz koje ona (vatra), jer je fina, prolazi kao svjetlost u svijetnjacima. Pore vatre i vode leže nai­ zmjence, posredstvom onih od vatre percipiram o bijelo, a posred­ stvom onih od vode crno: svako se naim e od toga dvoga prila­ gođuje svakoj od tih dviju. Boje se prenose u oko posredstvom toga istjecanja [usp. A 69al. (8) Oči nisu sastavljene na isti način, (nego jedne od sličnih elem enata), a druge pak od suprotnih, i u jednim a vatra stoji u sredini, a u drugima na vanjskom dijelu; stoga i neka od živih bića vide oštrije danju, a neka noću: sva ona koja imaju manje vatre, po danu, jer im se unutrašnje svjetlo nadoknađuje vanjskim; sva ona pak koja (imaju) obrnuto, noću, jer se i njirr a nadomješta nedostatak (vanjske svjetlosti). U protivnom , svako se (od njih) vlada (suprotno). Slabo naim e vide i ona koja im aju vatre previše, jer ona, još povećana po danu, zatvara i prekriva pore vode. O ni­

EMPEDOKLO

275

ma koja (imaju) vode (previše), to isto nastaje noću, jer vatru /»država voda. \To se događa) sve dotle dok se jednim a voda ne raziđe djelovanjem vanjskoga svjetla, a drugima sve dok im se vatra (nc raziđe) djelovanjem zraka. Lijek je u oba slučaja su prot­ nost. Oko koje je sastavljeno od toga jednog i drugog počela predstavlja savršenu mješavinu i najbolje je. To po prilici on go­ vori o oku. (9) Slušna percepcija nastaje djelovanjem zvukova iznutra: kad :.c naime zrak pokrene glasom, odjekuje unutra (u uhu). Uho je miinic, tako reći, zvono koje podjednako (?) odjekuje i naziva ga mesnata grana |B 99; usp. A 93]: kad sc zrak pokreće, udara u Ivrdo i prouzrokuje jeku. N juh nastaje disanjem. Zbog toga i najrazvijeniji njuh imaju ona (živa bića) kojima je gibanje daha najsnažnije; najjači vonj izbija iz finih i laganih tjelesa. Što se tiče okusa i opipa, ne određuje posebno ni kako ni s pom oću čega nastaju, osim onoga općeg načela da percepcija nastaje prilago­ đivanjem porama. Radost nastaje od sličnoga ili u dijelovima tijela ili u mješavini, a žalost od suprotnoga. Jednako tako govori i o moći shvaćanja i o neznanju. (10) .Mog jc naime shvaćanja od sličnoga, a neznanje od različnoga, tako dn jc moć shvaćanja isto ili nešto gotovo jednako percepciji. Pošto jc naime nabrojio kako svakim počelom prepoznajem o svako poid o , na kraju doda kako: »Sve... žalost« IB 107]. Stoga se i najviše može shvaćati s pomoću krvi, jer su u njoj najviše sm iješani elem enti dijelova tijela. (11) Svi u kojim a je mješavina od jednakih ili približnih dije­ lova i ne m nogo udaljenih niti pak odveć m alenih ili odveć ve­ likih, to su najpam etniji i po percepcijam a najoštriji, zatim su oni koji su tom e srazm jerno najbliže, a oni su pak, u kojima je to protivno, najluđi. Čiji su elem enti pomiješani i rastresiti, mlitavi mi i skloni um oru; čiji su pak gusti i izmrvljeni na sitno, takvi '.c s m ladenačkim žarom prihvaćaju posla i m nogo toga poduzi­ maju« ali zbog brzine kretanja njihove krvi malo toga dovršavaju; oni koji u jednom e dijelu tijela imaju mješavinu srednje vrste, tu je svaki pojedini vješt; zato su jedni dobri govornici a drugi (dobri) rukotvorci, jer ovi imaju takvu mješavinu u rukama, a oni u jeziku. Tako je i za sve ostale sposobnosti. (12) Tako dakle Em pedoklo misli da nastaje percepcija i m i­ šljenje, ali najprije bi tko mogao posum njati u ono što kaže, tj. po čem u će se u pogledu percepcije razlikovati bića s dušom od

276

PREDSOKRATOVCI

ostalih. Po njem u postoji naim e prilagođavanje i poram a kod bića bez duše i on mješavinu dovodi u uzročnu vezu sa skladom pora; zato se ulje i voda ne miješaju lusp. B 9 1], ali se ostale tekućine miješaju i sve sastavine kojih on nabraja mješavine različite od drugih (mješavina). Stoga će sve percipirati i jedno te isto bit će mješavina, percepcija i povećavanje, jer se sve dovodi u uzročnu vezu sa skladom pora, ako se ne ispriječi neka razlika. (13) Z atim u samim bićima s dušom zašto će većma percipirati vatra u živom biću nego (ona) izvan njega, ako se već prilagođuju jedna drugima? Postoji naim e sklad i sličnost. Još uvijek je nužno da postoji neka razlika ako ona (sc. vatra u živom biću) ne može ispunjati pore, a ona ih izvan ispunja; stoga kad bi sličnost bila svagdje i u svemu, ne bi bilo percepcije. K tom u, jesu .li pore prazne ili pune? Ako su naim e prazne, slijedi da proturječi sam sebi, jer tvrdi da prazno uopće ne postoji, a ako su pune, onda bi uvijek živa bića percipirala, jer je jasno da se sličnost, kako on tvrdi, prilagođuje. (14) Pa ipak bi mogao tko posum njati u to isto, ako je moguće da veličine raznorodnih počela postanu tolike da se prilagođuju, osobito ako se događa, kao što tvrdi, da oči, kojih jc mješavina (elemenata) neskladna, gube sjaj, jer sad vatra a sad zrak začepljuje pore. Ako je dakle m oguć sklad i m eđu tim elem entim a koji nisu istorodni i ako pore m ogu biti pune, kako se i kad se percipira i kam o se oni (sc. elem enti koji nisu istorodni) povlače? Treba naim e dopustiti neko zamjenjivanje. Tako u svakom slučaju po­ stoji teškoća: ili jc naim e potrebno da se uvodi prazno ili da živa bića neprestano percipiraju sve ili da se ono što nije istorodno slaže a da ne uzrokuje percepciju i ne obuhvaća zamjenjivanje koje je podesno za ono što prouzrokuje percepciju. (15) 1 još, ako se slično nc bi prilagođivalo, nego samo doticalo, ukom god pogledu ne bi bilo razum no da nastaje percepcija: on u stvari dopušta spoznaju na tem elju toga dvoga, sličnosti i dodira, i zbog toga je rekao slaže se. Stoga, ako bi se m anje dodirnulo s većim, nastala bi percepcija. Uopće, po njem u, ne treba se oba­ zirati na slično, nego je dovoljan samo sklad. Zbog toga eto tvrdi da nem a uzajamne percepcije, jer su pore neskladne; je li pak istjecanje slično ili različno, ipak nije izrijekom definirao. Zato ili percepcija ne nastaje djelovanjem sličnosti ili ne ovisi o nekom neskladu s obzirom na to što ga ne razabiru, pa je potrebno da sve percepcije i sve što se m ože percipirati im a istu prirodu.

EMPEDOKLO

277

(16) O sim toga ni o nasladi i boli ne razlaže jasno kad nasladu dovodi u uzročnu vezu sa sličnim, a bol jer je to protivno, zato: • Najviše . . . javlja« [B 22, 6. 7]. Percepcijam a nekim ili nečim što je u svezi s percepcijom sm atraju [Empedoklo i Anaksagora na temelju § 17?1 nasladu i bol, tako da ona (percepcija) ne nastaje posve djelovanjem sličnosti. Još uz to, ako upravo srodno pro­ uzrokuje nasladu, u dodiru, kako on kaže, ono što je sraslo najviše bi uživalo i jednom riječi percipiralo jer posredstvom toga istoga on dovodi u uzročnu vezu percepciju i nasladu. (17) Pa ipak, kad percipiramo, u čašu same percepcije često osjećamo bol, a kako Ivrdi Anaksagora, uvijek, jer po njem u svaka percepcija nadolazi sa boli. U vezi s tim e još bi bilo primjedaba u pojedinostim a. Iludući da se događa da spoznaja nastaje djelovanjem sličnoga i budući da je oko sastavljeno od vatre i njene suprotnosti, moglo bi se posredstvom sličnoga raspoznavati bijelo i crno, ali kako sivo i ostale složene boje? Niti s pom oću pora vatre ni vode niti s pomoću drugih zajedničkih koje potječu od tih obiju; ipak ih (složene boje) vidimo ništa slabije nego one jednostavne. (18) Neobično je i to (što on kaže) da jedna (živa bića) bolje vide danju a druga noću. Manju vatru uništava veća, pa zato ne možemo gledati ravno u sunce ili u čistinu uopće. Stoga oči, u kojima je m anje vatre, trebalo bi da slabije vide danju; ili ako doista slično povećava, kako on tvrdi, a suprotno šteti i pravi smetnje, trebalo bi da svi, i oni koji imaju manje i oni koji imaju više vatre, bolje vide bijelo danju a crno noću. Ali zaista svi, osim nešto malo životinja, sve bolje vide danju. Razum no je p retpo­ staviti da im to ovisi o njihovoj vlastitoj vatri, jer neke i na koži svjetlucaju jače noću. (19) K. tom u, one oči kod kojih mješavina nastaje od jednakih dijelova dvaju elem enata, nužno je da se svaki povećava kad na nj dođe red; stoga bi, ako preobilje sprečava jedno ili drugo po­ čelo da gleda, sve oči bile nekako u sličnom položaju. Ali će biti odveć teško raspraviti o bolestim a oka. Što se tiče ostalih percep­ cija, kako da ih objašnjavamo s pom oću sličnoga? Slično je naim e neodređeno. Mi ne percipiram o buku bukom niti miris m irisom niti ostalo onim što je kao i ono istoga roda, nego, tako reći, onim što m u je suprotno. O no što je neosjetljivo nužno je da proizvodi percepciju; ako postoji neki zvuk u ušima ili tek u okusu ili miris u njuhu, sva osjetila postaju ništavnija (i) to većma ona koja su

278

PREDSOKRATOVCI

puna sličnoga, osim ako o tom e nije izrečeno neko razlikova­ nje. (20) K tom u, ono o istjecanju, iako se ipak nekako m ože pri­ hvatiti za ostale percepcije unatoč tom e što nije dovoljno razloženo, ipak nije to lako u odnosu na opip i okus. Kako naime da s pom oću istjecanja objašnjavamo hrapavo ili glatko ili kakvo tu postoji prilagođavanjem poram a? Čini se naim e da m eđu ele­ m entim a postoji istjecanje jedino od vatre i ni od kojega od ostalih (elemenata). K tom u, ako propadanje nastaje djelovanjem istjecanja — upravo se tom najopćenitijom oznakom služi — i ako biva da i mirisi nastaju istjecanjem, trebalo bi da najbrže propada ono što im a najviše mirisa. Zaista je gotovo suprotno: što je najmirišljivije m eđu biljkama i m eđu ostalim tijelim a jest najtrajnije. Slijedi da i za prevlasti Ljubavi uopće ne bi trebalo biti perccpcije ili bi je trebalo biti manje zbog toga što se tada elem enti spajaju i zbog toga što nem a istjecanja. (21) Ali i što se tiče sluha, kad je ustvrdio da nastaje djelova­ njem zvukova iznutra, izjednačivši unutrašnji zvuk s onim iz zvo­ na, čudno je što misli da je to jasno onim a koji ih na neki način razbiru. O ne izvanje čujem o s pom oću njega, a s pom oću čega čujem o ovaj zvuk? To preostaje da se istražuje. Č udno je i ono što je rekao o njuhu. Ponajprije nije naveo zajednički uzrok koji bi vrijedio za sve slučajeve, jer neka živa bića uopće ne dišu iako imaju njuh. Zatim je naivno (tvrditi) da najjači njuh imaju oni koji najviše udišu, jer od toga nem a nikakve koristi ako taj ćutilni organ nije zdrav i ako nije dobro otvoren za percepciju. Mnogima se pak događa da su oštećeni pa ne percipiraju uopće ništa. Osim toga, oni koji boluju od astme, koji naporno rade i koji spavaju, više bi percipirali miris (negoli ostali), jer uvlače vrlo mnogo zraka. No događa se upravo obrnuto. (22) Zbilja nije vjerojatno da je udisanje samo po sebi uzrok njuhu, nego od slučaja do slučaja, kako to svjedoče prim jeri ostalih živih bića i bolesti o kojima je bilo govora. Z a njega je to uzrok te je na kraju iznova rekao kao da ističe svoju misao: »Tako... miris« [B 102]. Čak nije istina ni to da najviše iz laganoga izbija miris, unatoč tom e što i ono mora im ati neki miris. Zrak su i vatra naim e najlakše tvari, ali ne prouzrokuju osjet mirisa. (23) Jednako tako m ože tko posum njati i u ono što govori o razboritosti, jer je izvodi od istoga kao i percepciju. I sve će naime imati udjela u razboritosti. Pa istodobno kako jc moguće da raz­

EMPEDOKLO

279

boritost nastaje po prom jeni u kakvoći i djelovanjem sličnoga? Slično se ne mijenja sličnim. 1 posve je čudno da razboritost, zaista nastaje djelovanjem krvi, jer su m noga od živih bića beskr­ vna. Kod onih koja imaju krvi, dijelovi koji se tiču percepcije najsiromašniji su u krvi. O sim tOga bi i kost i kosa imale per­ cepcije, jer su zacijelo sastavljene od svih elem enata. Zaključak jc da je jedno te isto misliti, percipirati, uživati, žalostiti se i ne znati; to dvoje posljednje dovodi u uzročnu vezu s nesličnim. Zato bi trebalo da zajedno s neznanjem nastaje bol a s razboritošću užitak. (24) Ali je neum jesno i to da svačije sposobnosti nastaju dje­ lovanjem mješavine krvi u različitim dijelovima tijela, kao da je možda jezik uzrok govorne ili ruke zanatske vještine, a ne da vrše ulogu organa. Stoga bi tko mogao prije priznati kao uzrok oblik nego mješavinu krvi, a to je daleko od razuma; tako je i s ostalim živim bićima. Čini se dakle da Em pedoklo u m nogočem u grije­ ši. 87. ARISTOT. de gen. et corr. A 8. 324b 26. Jed n im a se čini da svatko prim a dojmove kad kroz neke pore prodire posljednja i najjača pokretna sila, i tvrde da na taj način mi vidim o, čujemo i osjećamo sve ostale osjete, osim toga (tvrde) da m ožem o gledati kroz zrak, vodu i ostala prozirna tijela jer .su im pore nevidljive /.bog njihove malenosti, ali guste i raspoređene u redovima, i utoliko m nogobrojnije ukoliko su tijela prozirnija. Drugi su pak, kao i Em pedoklo, tako nešto ustvrdili u pogledu sastava gdjekojih tijela, nc samo onih koja uzrokuju i primaju dojm ove, već i tvrde da se miješaju samo ona tijela kojih su pore m eđusobno skladno raspoređene. PH ILOP. ad h. c. p. 160, 3 Vitelli. (Aristotel) kaže da Em pedoklo m ora pretpostavljati da postoje čvrsta i nerazdje­ ljiva tijela, jer u svakome dijelu tijela nema pora koje se drže zajedno. To je naim e nemoguće-, jer bi inače čitavo tijelo bilo pora i praznina. Stoga, ako je to nedopustivo, potrebno je da oni čvrsti dijelovi tijela koji se dodiruju budu nedjeljivi, a oni izm eđu njih prazni, što ih Em pedoklo nazva porama. Na istom m jestu 178, 2. Oni koji su postavljali hipotezu o porama, znam o da ih nisu zamišljali praznim a, nego punim a neke tjelesne tvari sastavljene od finijih čestica, kao što je zrak. U tom e su se naim e razlikovali od onih koji su pretpostavljali postojanje praznoga. 154, 5. Pore sc razlikuju od praznine, zato su oni koji su uvodili pore tvrdili da ne postoji praznina. Usp. ARISTOT. de gen. et. corr. A 8.

280

PREDSOKRATOVCI

326b 6 i dalje. PH ILOP. in Ar. de gen. anim . 123. 13. Empedokjo je govorio da u svim tijelim a što se nalaze ispod Mjeseca, npr. u vodama, uljnim u drugim tekućinam a ima, kao što je rekao i u knjizi 0 rađanju i propadanju [usp. B 92], sm iješanih pora i čvrstih dijelova, i pore nazva šupljinama, a čvrsta tijela gustinama. (88). AET. IV 14. 1 (o slikama u ogledalima. D. 405). Em pe­ doklo kaže da nastaju istjecanjima koja se sastaju na površini ogledala i koja sc odražavaju djelovanjem ognjenoga elem enta što sc odjeljuje od ogledala i što skupa sa sobom prenosi okolni zrak u koji se unose odrazi. (89). ALEX. Quaest. II 23 p. 79, 9 Bruns (vjerojatno iz Theophr. Phys. opin.). O Heraklovu kam enu i zašto privlači željezo. Em ­ pedoklo govori da se željezo pom iče prem a m agnetu posredstvom istjecanja jednoga i drugoga i posredstvom njegovih pora koje su prim jerene istjecanjima željeza; istjecaji m agneta tjeraju i pomiču zrak koji je na poram a željeza i koji ih začepljuje; kad se on odijeli, željezo slijedi skupljeno istjecanje koje se odlijeva. Budući da se istjecaji željeza kreću prem a poram a magneta — zbog toga što su prim jerene njegovim poram a i što im se prilagođavaju — i željezo ide iza svojih istjecaja i povlači se skupa s njima. Mogao bi tko priupitati, ako bi se složio s teorijom o istjecanjima, ta zašto m agnet ne slijedi vlastita istjecanja i zašto se ne kreće prem a željezu. Po onom e što je rečeno m agnet ćc se kretati prema željezu isto tako kao što se željezo kreće prem a m agnetu. K tomu, zašto se bez magneta ni željezo neće nikada kretati prem a nekom drugom tijelu iako se-od njega prenose skupljena istjecanja; zašto doista samo istjecanja m agneta mogu pokretati zrak što zatvara pore željeza i što zadržava istjecanja. Najzad, zašto se ništa drugo na taj način ne prenosi prem a nečem u drugom , a ipak on govori da m nogo toga ima pora obostrano prim jerenih istjecanjima? Ka­ že naim e: .Voda« itd. [B 911. PSELL. de lapid. 26 (Ideler Physici 1 247, 24; Mcly Lapidaires p. 204, 12). Mnogi su sm jelo izložili uzroke tih svojstava u m agnetim a, m edu najstarijim učenjacima Anaksagora, Em pedoklo i D em okrit, a m edu onim a koji nisu živjeli mnogo prije nas A leksandar Afrodizijadanin. 90. AET. IV 13, 4 (D. 403). Em pedoklo [sc. osjet vidal kako djelovanjem sunčanih zraka tako i djelovanjem slika, ali češće na ovaj drugi način: istjecanje naim e prihvaća. 9, 6 [28 A 47].

EMPEDOKLO

281

91. ARISTOT. de sensu 2. 437b 9 (o vatri u oku). O nako oko vidi samo sebe, kao u prelam anju svjetlosnih zraka, jer kad bi ono bilo vatra, kako tvrdi Em pedoklo i kako je napisano u Timeju 168 A], i kad bi gledanje nastajalo dok svjetlo izlazi kao iz nekoga svijetnjaka [31 B 84. 3], zašto oko ne bi vidjelo i u mraku? de gen. anim . E 1. 779b 15. Pretpostavljati dakle da su plave oči pune vatre, kao što tvrdi Em pedoklo, a da crne sadrže više vode nego vatre, te da zbog toga plave danju ne vide oštro, zbog osku­ dice u vodi, a da one druge noću (ne vide oštro) zbog oskudice u vatri, to se ne govori točno, ako se doista vid ne m ora pripisivati vatri, nego vodi u svim očima. 92. PLATO Meno p. 76c. Hoćeš li onda da ti odgovaram na Gorgijin način da bi me lakše pratio? — Hoću, kako ne? — Zar, zajedno s Em pedoklom , ne tvrdite da postoje neka istjecanja iz bića? — Da, svakako. — I da ima pora u koje ulaze ta istjecanja? — Dakako. — I da su jedna od tih istjecanja u srazm jeru s nekim porama, a neka da su manja ili veća? — Tako je. — Z ar ne postoji nešto što vidom zoveš? — Da. — Prem a onom e »shvati što ti govorim« kako reče Pindar, boja je naim e istjecanje iz čvrstih tijela i ona je u srazmjeru s vidom i njim e zamjetljiva. AET. I 15, 3 [D. 313]. Em pedoklo je objašnjavao da je boja ono što je u srazmjeru s poram a vida i da ih ima četiri, na broj jednako koliko i elem enata, bijela, crna, crvena i žuta. 93. — IV 16, 1 [D. 406], Em pedoklo kaže da slušanje nastaje od udara zraka u opnu koja je pričvršćena iznutra u uhu i da sc njiše i da je udarana poput zvona. 94. — IV 17, 2 [D. 406]. Em pedoklo kaže da m iris ulazi s uđasima pluća; kad dakle udah postane težak, kao kod prehlađe­ nih, zbog te se neugodnosti ne osjeća osjet. ARISTOT. de sensu 4. 441a 3. O kus je neka vrsta opipa. Voda po svojoj prirodi teži da bude bez okusa. Ali je nužno da voda ima U sebi vrste tečnosti, neosjetljivih zbog njihove malenosti, kako to kaže Em pedoklo, Ili itd. Usp. ALEX. de sensu 67, 1995. AET. IV 9, 14 [D. 398]. Parm enid i Em pedoklo kažu da želja za hranom nastaje zbog njezina nedostatka. 15. Empedoklo kaže da užici nastaju u sličnom po sličnom , i to dopunom onoga čega nema, tako da se kod onoga koji ga nem a javlja želja za sličnim; boli nastaju po protivnom , jer se m eđusobno otuđuje sve što se razlikuje po svome sastavu i mješavini elem enata. V 28 ll). 440l. Em pedoklo kaže da želje kod živih bića nastaju uslijed

282

PREDSOKRATOVCI

nedostataka elem enata koji tvore svakoga napose, užici od onoga što im odgovara s obzirom na m ješavinu istorodnih i sličnih (elem enata) a neugodnosti i boli od onoga što im ne odgova­ ra. 96. — IV 5, 12 ID. 3921. P arm enid, E m pedoklo i D em okrit kažu da su u m i duša isto, i po njim a n ijedno živo biće s punim pravom ne bi moglo biti nerazum no. 97. — IV 5, 8 [D. 3 9 ll. E m pedoklo kaže da je u sastavu krvi [sc. voditeljski dio duše]. Usp. T heodor. V 22. E m pedoklo itd. tom e su dodijelili srce. I n ek i od njih to (su sm jestili) u šupljinu srca, a neki u krv. 98. C A ELIU S A UREL. Morb. chron. I 5 p. 25. Jam ačn o (m ah­ nitost). (Furor) (lat.) Povodeći se za E m pedoklom , tvrde da jedan njezin vid nastaje zbog čišćenja duše a jedan zbog nekoga dušev­ nog rastrojstva koje je izazvao neki uzrok u tijelu ili neka n eu ­ ravnoteženost, a o toj m ah nito sti sada k anim o pisati: nju Grci nazivaju m anijom , jer izaziva veliku tjeskobu.

B.

FR A G M EN TI

EM PEDOKLO, O PRIRODI, I i II KNJIGA

1 [54 K arsten, I Stein]. Diog. V III 60 [A 1 I 279, 1 i d.l Pauzanija je, po A ristip u i Satiru, bio njegov ljubim ac kom e je i posvetio svoj spjev 0 prirodi s ovim riječim a: Ded Pauzanija, čuj me, ti sine mudrog A nh ita !

2 [32 — 40 K., 2 — 10 St.]. Sext. VII 122 — 124 Bilo je drugih koji su tvrdili da prem a E m p ed o k lu kriterij istine nisu osjeti nego pravo m išljenje i da je jedan dio tog pravog m išljenja božanski a jedan ljudski; od tih je, onaj božanski, kažu, nepriopćiv, a onaj ljudski priopćiv. O tom e da sud o istini nije u osjetim a kaže ovo: »S k ro m n e... shvatit« (1 —8), a o tom e da istina nije sasvim n e­ spoznatljiva, nego spoznatljiva sve dokle dopire ljudski razum , jasno govori kad dodaje o n o m e što je prije naveo: »A i t i . . . razbor« (8 —9). Skromne sposobnosti teku po 1idim a (tijela u ljud i) a i nevolje mnoge navaljuju tupeć im misli. Shvativši za svog vijeka tek neznatan dio života, d ižu se um iruč brzo i nestaju nalični dimu,

EMPEDOKLO

5

283

vjerujuć samo u ono što svatko iskusi od njib lutajuć svuda, i svatko se hvali da otkri cjelinu. Malo je toga što ljudi ii’ čuti ii’ vidjeti mogu ii’ umom shvatit. A i ti, jer (pred njima) uteče amo, nećeš doznati više no smrtni dostiže razbor.

3 (4) 1 4 1 - 5 3 K., 1 1 - 2 3 St.l. Sext. VII 124 (iza B 2,9). Po­ sredstvom ovoga što slijedi, osjeknuvši se na one koji odviše hvale spoznaju, razlaže da je ono što se shvaća s pom oću svakoga osjeta vjerodostojno ako to nadzire razum , iako je prije napao vjerodo­ stojnost koja proizlazi iz toga. K aže naim e: » A li... svaku«. A li tu, bogovi, ludost uklonite s jezika moga, dajte da čist mi izvor iz usta svetih poteče! Muzo što mnogo tog pamtiš, bjeloruka djevo, i tebe molim: šalji me k onom jednodnevni čuti što smiju, 5 vodi upravljiva kola iz carstva gdje Pobožnost vlada! Nek te ne prisili žudnja za cvijećem častohlepne slave da ga od smrtnih uzmeš i drsko više tog kažeš nego je sveto — i tada na vrsima sjedjeti znanja. Sredstvom ded svakim istražuj po čemu sve postaje jasno 10 pritom ne vjeruj većma svom oku negoli uhu ili zvucima muklim no jasnosti jezika svoga! Nijednom drugom organu, uz uvjet da vodi spoznanju, vjere ne uskraćuj, već spoznavaj pojavu svaku! 4 (5) [ 8 4 - 8 6 K , 5 5 - 57 St.]. C lem . Str. V 18 III 338, 1 St.] •A li... razuma«. Lošim a je naim e svojstveno to, kaže E m pedoklo, dn hoće biti jaki tim e što sum njaju u ono što je istinito. A li je lošitna silno do toga da dvoje u jake. Kako ti nalaže naše neprijeporno učenje Muze, zapamti to kad budeš rešetao tvrdnje u sebi! 5 (3) lo]. Plut. Q uaest. conviv. VIII 8, 1. p. 728 E. G ovorio jc da je to počasni dar šutnji nazivati ribe nijem im a po to m e što imaju glas nekako stiješnjen i zadržan. I moj isto im en ik [E m pe­ doklo, lice Plutarhova dijaloga! pitagorovski preporuča Pauzaniji učenja skriti u nijemome srcu. 6 1 5 5 - 5 7 K., 3 3 - 3 5 St.]. A ET. I 3, 20 [A 33 I 289, 14]; SEXT. X 315.

PREDSOKRATOVCI

284

četiri, najprije počuj, postoje korijena svega: blistavi Zeus,' životvorna H e ra -l Aiddnej, uNestis što suzama svojim za smrtne napaja vrelo.

7 [Ol. Nenastala: počela kod E m pedokla. H ESY C H . Usp. B 16. 8 [ 7 7 - 8 0 K , 3 6 - 3 9 St.]. PLUT. adv. Col. 10 p. 1111 F. AET. 1 30, 15 D. 326, 10. E m pedoklo kaže da ne postoji rođenje ničega, nego m iješanje elem enata i njihovo rastavljanje; ovako naim e piše u prvoj knjizi 0 prirodi: Nešto ću drugo l i red: od svega što smrtno postdji n it’ se što rađa a n it’ se u pogubnoj svršava smrti, već se to samo miješa i smiješano rastavlja opet. Jedino to se kod lju d i označava riječju rođenje.

9 [342 — 346 K., 40 —44 St.]. PLUT. adv. Col. 1113 AB (Usp. uz B 10).

5

Kada na vidjelo dana počela smiješana, dođu ili u vidu ljudskih i i ’ divljih i i ’ zvijeri i i ’ b iljk i il i pak ptica, tetd lo nazivaju lju d i rođenjem; a kad se odvoje ona to kobnim udesom zovu. Nisu to iz ra z i p ra vi — iz navike i sam to kažem.

10 [452 K j. PLUT. adv. Col. 11 p. 1113 A. T oliko bi daleko [Em pedoklo] od toga da bi uklanjao postojeće i protivio se po ­ javam a tako da iz uobičajene upotrebe nije izbacio ni taj term in [sc. rođenje] nego ga sam o uklonio toliko koliko dovodi u zabludu koja sprečava procjenjivanje činjenica, te je iznova u ovim stiho­ vima vratio tim im enicam a uobičajeno značenje: »Kada . . . ka­ žem« [B 9 ]. K o lo t je to nav^o, ali nije shvatio da E m pedoklo tim e nije isključio ljude, zvijeri, grm lje i ptice, o no što on kaže da se oblikuje m iješanjem elem enata; poučivši u čem u griješe oni koji ono spajanje i rastavljanje nazivaju n ekim rođenjem [B 8, ll, kob­ nim udesom [B 9, 4] i osvetnom sm rću, nije branio upotrebu uobičajenih riječi za to. smrću . . . osvetnom . . .

11 ( 3 4 7 - 3 4 9 K , 4 5 - 4 7 St.l. PLUT. adv. Col. 12 p. 1113 [iza B 101. M eni se doista čini da E m pedoklo ne odbacuje taj izraz, nego se, kako je ranije rečeno, bitno razlikuje u pogledu posto­ janja iz nepostojećega koje postajanje neki zovu rađanjem [B 8, l]. To je očito naročito iz ovih stihova:

285

EMPEDOKLO

Neuki! Ne mare za to da misli im budu duboke misleć da postajat može čeg nije ranije bilo ili pak mrijeti nešto ii’ dokraja propadat posve. To su naim e stihovi nekoga tko glasno dovikuje o n im a koji imaju uši da ne poriče postajanje, nego postajanje iz nep o sto je­ ćega, ni propast, nego onu posve, tj. o n u koja rastvara sve do nepostojećega. 12 (81 - 8 3 K., 4 8 - 5 0 St.]. [ARISTOT.] de MXG 2, 6 p. 975 b I [30 A 5l. I. 2 P H IL O de aetern. m tindi 2 p. 3, 5 C um . Ta kao što se ništa ne rađa iz nepostojećeg, tako isto nešto n e p ro ­ pada sve do nepostojećeg: » P o sta ti. . . sasvim«. Poslati ne može nešto od onog čeg uopće nema, "1 niti se zbilo ni čulo što jest da propadne sasvim; zato će vazda bit ondje gdje jednom to postavi netko. 13 [63 K , 91 St.l. AET. I 18, 2 (D. 316, I). [ARISTOT.] de MXG 2 , 28 p. 976 b 26 [30 A 5 ]. I u svemiru ništa ni prazno ni prepuno nije. j 14 [Ol [ARISTOT.] de MXG 2, 28 p. 976 b 23. Ničeg u svemiru praznog; stog otkle bi

nešto pridošlo?

15 [ 3 5 0 - 3 5 3 K., 5 1 - 5 4 St.]. PLUT. adv. Col. 12 p. 1113 D li/,a Bl l ] Što E m pedoklo govori iza toga, m oglo bi dati priliku da m u se u p u ti prigovor: Ne može razborit čovjek u sebi pomislit ovo: samo dok ljudi žive, to oni zovu ■životom, dotle eto postoje i dotle im loše i dobro; prije svog spoja i (po) svom rastvoru nisubaš ništa. To su naim e riječi onoga koji ne poriče da ne postoje prijašnji i živi, nego onoga koji upravo misli da postoje oni koji još nisu rođeni i koji su već mrtvi. 16 IO K , 1 1 0 - 1 1 1 St.]. H IP P O L . Ref. VII 29 (p. 211 W.). Pogubna M ržnja je tvorac i učinitelj i rođenja svega što je nastalo, a Ljubav je to isto za izlaz iz svijeta onoga što je nastalo, i za prom jenu i povratak u jedno (sc. kozm os); o njim a E m pedoklo govori da su to dvije b esm rtn e i n ero đ en e stvari i da uopće nisu im ale početka svoga postajanja, a i drugo govori u to m sm islu: • Ko što . . . od njih«. Tko su one? M ržnja i Ljubav; nem aju po­ četka svoga postanka, nego su bile otprije i bit će uvijek.

286

PREDSOKRATOVCI

Ko što i prije bjehu, i bit će, i nikada, mislim, beskrajno vrijeme bit neće bez jedne i druge od njih. 17 [ 8 8 - 123 K., 6 1 - 9 5 St.]. 1 - 8 . 1 0 - 3 5 SIM PL., Phys. 157, 25. E m p ed o k lo ovako u prvoj knjizi 0 prirodi d o n o si: »Dvo­ stru k . . . ista«. 1. 2. SIM PL., Phys. 161, 14. T o je stav ljen o odm ah na p očetak : »čas . . . razdvoji.« (9 iz B 26, 8). 20. 21 PL U T . A m at. 13 p. 756 D . Ali kad, d ru že, čuješ da E m p e d o k lo gov o ri: »med n jim a ... u oku!« o n d a valja da m isliš da govori o E rosu: nije naim e za nas vidljiv, nego zam isliv taj bog m e đ u vrlo starim a. C LEM . S trom . V 15 III 335, 22 St.]. E m p e d o k lo nabraja m eđu p o čelim a i Ljubav p o d razum ijevajući n ek u p o n iz n u ljubav koja sjedinjuje: » N ju ... u oku«.

5

10

15

20

25

Dvostruk mi nauk: čas jedno iz mnoštva u bitak naraste, čas se to jedno dijeli te od njeg nastaje mnoštvo. Dvojak je postanak smrtnog i dvojak je nestanak njegov: spajanje svih počela i rađa i razara jedno, a čim se rastave ona, što postade, to se razleti. 1 ta neprekidna smjena ne prestaje ama baš nigda: čas se po Ljubavi sva u jednu spoje cjelinu, neprijateljstvom pak Mržnje čas svako na svoj put kreće. Stoga ko što je jedno iz mnoštva postajat viklo, ko što rastvorom jednog proizlazi nanovo mnoštvo, lako i postaju stvari i trajno im življenje nije. Ko što neprekidna smjena ne prestaje am a baš nigda, tako su svagda i one za kružnoga toka svog stalne. Deder mi počuj riječi, jer učenje razum ti jača! Kako ti ja već rekoh cilj svojih navješćujuć riječi, dvostruk mi nauk: čas jedno iz mnoštva u bitak naraste, čas se to jedno dijeli te od njeg nastaje mnoštvo: vatra i voda i zemlja i beskrajno visoki eter, zasebno pogubna Mržnja, s tim svima jedne jačine, med njima pak je Ljubav, široka i duga ko ona. Nju ti promatraj umom, a s divljenjem ne stoj u oku! Smatra se da se ona sjedinila s udima smrtnih, njome da stvaraju želje i skladna svršavaju djela. Zato joj daju ime ii’ Naslada ii’ Afrodita. Premda medi) njima kruži, nijedan je vidio nije smrtni čovjek. No slušaj nevarljiv tok učenja moga! Sva su jednake snage i sva su jednake dobi.

EMPEDOKLO

30

35

A l ’ svako od n jih i dužnost i svojstvo posebno i naizmjence svako u tijeku vremena vlada, Izv a n njih baš ništa n it’ nastaje n iti se gubi, je r da su propala sasvim, n jih više ne b i n i bilo. Što b i uvećalo svem ir i otkle bi ono pridošlo? K ako b i propasti mogo kad bez n jih ničega nema? Samo ona postoje i kružeći jedno kroz drugo, postaju ovo U’ ono a l’ uvijek ostaju ista.

287

ima,

18 lp. 375 K.l. PLUT. de Is. e t O s. 48 p. 370 D . E m p ed o k lo blagotvorno počelo naziva Ljubavlju a često i P rijateljstvom a i H arm o n ijo m obraza časna (B 122, 2). Prijateljstvo.

19 lp. 349 K ., 209 St.]. PLU T. de prim . frig. 16 p. 952 B. U opće uzevši, vatra je o n o što rastvara i rastače, a voda je pak o n o što zgrušava i zgušnjava vlagom držeći o n o što se spojilo i učvrstilo; iiii to i cilja E m p ed o k lo svaki p u t kad vatru naziva p o g u b n o m M ržnjom IB 17, 19l, a vlagu Ljubavlju koja steže: L ju b a vlju koja steže.

20 [ 3 3 5 - 3 4 1 K., 2 4 7 - 2 5 3 St.]. SIM PL. Phys. 1124, 9. I tada naim e, kad ovo piše, E m p e d o k lo kaže da M ržnja i Ljubav n ai­ zm jence vladaju nad ljudim a, ribam a, zvijerim a i pticam a:

5

To je vidljivo dobro u g o m ili udova ljudskih. Svojom snagom čas L ju b a v u jedno sve udove zd ruži, ljudsko što tvore tijelo, u naponu bujna života, a čas rasuti opet svim zlim a silam a M ržn je lutaju zasebno svaki po rub u života i smrti. Isto to vrijedi za stabla i ribe što žive u vodi, gorske zvijeri i ptice što lebde na k rilim a svojini.

21 1 1 2 4 - 1 3 7 K , 9 6 - 1 0 9 St.]. 1 - 1 4 SIM PL. Phys. 159, 13 (iza B 17). R ekavši m n o g o više toga, navodi i obilježje za svako od rečen oga tim e što vatru naziva su n c e m (st. 3), zrak sjajem (st. 4) i n e b o m (22, 2), a vodu k išo m (5) i m o re m (22, 2). G ovori ovako: »N ego . . . mijenja«. 3. 5. A R IS T O T . de g en . e t corr. A 1. 314 b 20. G A L E N . dc sim pl. m ed. tem p . II 1. P L U T . dc p rim o frig. 13 p. 949 F. 9 — 11 A R IS T O T . M etaph. B 4. 1000 a 29. Nego ded prom atraj ovo ko dokaz za prijašnje riječi, ako što i u njim a za oblik nejasno osla: sunce svijetlo na pogled i toplo po čitavu svijetu, vječna tjelesa puna topline i žarkog sjaja,

288

PREDSOKRATOVCI

5

kišu što je u svemu jezovito hladna i tamna; zemlju iz koje teče sve što je trajno i čvrsto. Sve se to dijeli u M ržnji i prima oblike razne, a u Ljubavi spoji i jedno za drugim čezne. Od njih sve što postoji, što bješe i što će biti 10 izvede svoje podrijetlo: i stabla i ljudi i žene, zvijeri, ptice i ribe u vodi što nalaze hranu, i dugovječni bozi u častima vrlo bogati. Eto tek to postdji i prolazeć jedno kroz drugo poprima oblike razne: toliko ih miješanje mijenja. 22 [ 3 2 6 - 3 3 4 K „ 1 8 6 - 1 9 4 S t l 1 - 9 SIM PL. Phys. 160, 26. I po ovom e bi m ogao tko m isliti da se sm jera na dvostruki red: »Sva... iznese.« D a se u stvari ta počela složno spajaju u sm rtn o ­ m e svijetu, očito je, ali i da se ona još više sjedinjuju u m i­ šljenom e i da je ono »jedno drugom e . . . slično« (5), i da osim toga, ako se i to općenito događa, ipak po Ljubavi m išljeno postaje slično, a da je ono što je vidljivo, kojim ovlada M ržnja ikoje ponajviše rasprši u rađanje po m iješanju u lik u kojem se javlja (7) i u kojem se vjerno predstavlja, podložno neprijateljskom ra­ đanju (usp. 9) i da nije vično (8) m eđ u so b no m sjedinjenju. 6. 7 T H E O P H R . de sens. 16 [A 86 I 303, 38]. Sva su spojena ona sa vlastitim čestima svojim, sjajno sunce i zemlja te nebo i morsko prostranstvo, koliko god ih zaluta i nasta u smrtnome svijetu Tako jc 1 sve dno, za miješanje podesno većma, 5 jedno drugome srodno, po Ljubavi postaje slično. Najviše neprijateljsko daleko je najvećma sebi jn> svom postanku, smjesi i liku u kojem se javlja, spajanju nevično sasvim i nesretno posve u sebi po zapovjedi Mržnje što na svijet ga ona iznese. 23 [ 1 5 4 - 164 K., 1 1 9 - 1 2 9 St.]. SIM PL. Phys. 159, 27. I na­ vede jasan prim jer da razlike nastaju od njih sam ih [B 21, 13]: Zavjetne dare dok slikar u više oslikava boja — čovjek koga vještina u poslu baš stručnjakom čini — pošto on dakle rukom mnogobrojne iscjetke uzme skladno ih posve izmiješav, u omjeru većem ii’ manjem, 5 lime izvlači slike što na sve ličiti mogu i izrađuje stabla, muškarce ili pak žene,

EMPEDOKLO

289

divlju zvjerad i ptice te ribe što voda ih hrani, bogove dugo što žive i što ih obasiplju čašću. Stoga se varati ne da j da od drugud potječe izvor 10 svega smrtnog na svijetu a očito toga je bezbroj. Nego to istinom smatraj je r riječ si od boga čuo!

24 1447. 448 K., 58. 59 St.)]. PLUT. de defectu orac. 15 p. 418 e. Ali da se ne bi učinilo — da se poslužim E m pedoklovim riječima da spajajući jedne s drugim vrhovima, prolazim samo jednom stazom razmišljanja,

pustite da završim na način koji odgovara pretpostavkam a. 25 1446 K.., 59 bis St.l. PLAT. Gorg. 498 e. Zaključi zajedno m i m nom što slijedi iz pretpostavki koje sm o složno utvrdili; kažu naim e da je lijepo i dva i tri pu ta ponavljati i ispitivati što je lijepo. K tom e SC H O L. (iz Lukila). Poslovica kaže: »Dva i tri puta što je lijepo«, jer valja često govoriti o on o m e što je lijepo. Em pedoklu pripada stih od kojega potječe i poslovica; kaže naim e • i . .. potrebno*. ... i dva puta je doista lijepo ponoviti što je potrebno. 26 1 1 3 8 -1 4 9 K , 1 1 2 - 1 1 8 (bez 8 - 1 2 ) St.]. 1 - 1 2 SIMPL. I’liys. 33, 18. I m alo podalje (prem a B 21, 12) kaže »Izmjence . . . t rujne«.

Izmjence vladaju oni ' u toku jednoga kruga, nestaju jedni u druge i rastu izmjenom kobi. Samo oni postoje, a kruženjem jednih kroz druge postaju kako lju d i i druge životinjske vrste, 5 čas se po Ljubavi slažuć u jedan jedin i sustav, čas sc pak svaki od njih odbojnošću M ržn je razlažuć sve dok, sraslo u jedno, sve opet ne propadne sasvim. Sloga ko što je jedno iz mnoštva postajat viklo, ko što rastvorom jednog p ro izla zi nanovo mnoštvo, 10 lako i postaju stvari i trajno im življenje nije; ko što neprekidna mijena ne prestaje ama baš nigda, lako su svagda i one za svoga tog kruženja trajne.

27 172. 73. 59- 60 K , 1 3 5 - 1 3 8 St.]. 1.2 PLUT. de fac. lun. I 11 926 D. P a z i. . . da . . . u svakodnevne prilike ne biuvodio I m pcdoklovu M ržnju ili štoviše protiv prirode pokretao drevne i i), demanti

290

PREDSOKRATOVCI

Titane i G igante te želio prisustvovati onom strašnom mitskom neredu i neispravnosti (tim e što postavljaš) zasebno s jedne strane sve što je teško a s druge sve što je lako [odatle potječe onaj loši stih 71 K., 143 St.l, »Sunčevi. . . snaga* kako kaže Em pedo­ klo. Ni zemlja nije uživala toplinu ni voda povjetarac, niti je u visini bilo neko teško tijelo ni u nizini neko lako, nego su tu bili nepom iješani, bez ljubavi [odatle stih 144 St.] i sam otni prin­ cipi svemira sve dok s pojavom Ljubavi, A frodite i Erosa nije po providnosti u prirodu stigao duh ljubavi, kako to kažu Em pedo­ klo, Parm enid i Heziod. 1. 3. 4. SIMPL. Phys. 1183, 28. Eudem [fr.7l] prihvaća ncpom ičnost za prevlasti Ljubavi u odnosu na Sfairosa kada se sve sjedinilo »Sunčevi. . . snaga*, ali ovako nastav­ lja »Tako . . . samoći.« < Sunčevi udovi brzi razaznati tu se ne dadu, a pogotovu more ii' zemlje rutava snaga. Tako počiva stalno u Harmonije skrovištu čvrstom Sfairos okrugla lika veseleč se kružnoj samoći.

27a [ol. PLUT. c. princip, philos. esse diss. 2 p. 777 C. [Raz­ govor] koji posredstvom filozofije dovodi do vrline čovjeka uvijek čini skladnim sa sam im sobom , besprijekornim prem a samome sebi i punim sm irenosti i prijaznosti prem a sam om e sebi. Svađa, nedolična borba u udove ne uđe njemu.

28 [61. 62 K.] 1. 2 STOB. Ecl. I 15, 2 a b [I 144, 20 W.]; usp. 28 B 25. Nego je jedtmk (sebt) odasvud i beskrajan svuda Sfairos okrugla lika veseleč se kružnoj samoći.

29 lol. 1 —3 H IPP. Ref. VII 29 (p. 212 W.). A o formi kozmosa, kakvu nekako uljepšava Ljubav, govori ovako: » N iti. .. sebi*. Ta­ kav prekrasni lik kozmosa Ljubav iz m nogostrukosti čini jednoćom, dok naprotiv Mržnja, koja je uzrok poretka dio po dio, od tc jednoće otkida m nogostrukosti i razrađuje ih. 3 SIMPL., Phys. 1124, 1. Ljubav sjedinjavanjem obrazuje Sfairosa, kojega naziva i bogom [B 31], a katkada ga ne zove ni ovako ni onako, »bijaše kugla*. N iti se dvije grane ne svijaju s njegovih leđa, brzih koljena nema ni nogu ni uda za oplod, nego bijašć\kugla)i odsvud jednak sam sebi.

EMPEDOKLO

291

30 1 6 6 -6 8 K., 1 3 4 -1 4 1 St.]. 1 - 3 ARISTOT. Metaph. B 4. 1000b 12. I istodobno ne označava ništa kao uzrok same prom je­ ne, nego kaže samo toliko da se to tako prirodno zbiva »ali kada ',c čvrsto . . . dano«. SIMPL. Phys. 1184, 12. Još i ovo Empedoklo govori o prevlasti Mržnje »A li. . . dano.« A li kada se čvrsto u udima zgusnula M ržnja i kad se digla do časti, a pošto se ispuni vrijeme, koje bi izmjence njima po teškoj zakletvi dano...

37 170 K., 142 St.]. SIMPL. Phys. 1184, 2 liza B 27, 4). A kada ponovo započne prevladavanje Mržnje, tada ponovo nastaje kreInnje u Sfairosu. Svi su se udovi boga tad redom počeli tresti.

32 1457 K., 63 St.] ARISTOT, de lin. insecab. p. 972 b 29. k tom e je zglob na neki način prednost; zato je i Empedoklo (očno napisao »zato povezuje«. D vije stvari povezuje zglob (?)

33 [265 K., 279 St.]. PLUT. de amic. multit. 5 p. 95 A. [Ljubav] imi me sjedinjuje, spaja i drži na okupu učvršćujući ih prisnošću 1 Ijubaznoću, Kao kad bijelo mlijeko sok smokven zgruša i zgusne

pu ma Empedoklu (takvo naim e jedinstvo i spajanje Ljubav želi <>Hlvariti) a m nogostrana pak Ljubav dijeli, otkida i odvraća pa lime što poziva i skreće jedno na jednu stranu a drugo na drugu ni' dopušta da u tom e ovlaženome i zgusnutom e zajedništvu dođe do miješanja i sljepljivanja. [Usp. B 34, 96, 4]. 14 1208 K.., St.]. A RISTO T Meteor. A 4.381 b 31. Mokro |r /;t suho uzrok njegovu omeđivanju i svako je od njih jedno drugome neka vrsta ljepila, kako se to Em pedoklo izrazio u svo­ jemu spjevu 0 prirodi. Brašno slijepivši vodom.

15 11 6 5 -1 8 1 K., 1 6 9 - 185 St.]. 1 - 1 5 SIMPL. de caelo 528, 10, Nikada, čak ako na ovome [sc. svijetu] i prevladava Mržnja, nje/ina sc prevlast ne može usporediti s prevlašću Ljubavi u SfairoNii, ali sc za obje kaže da nastaju jedna iz druge. I možda ne tinela ništa da se navedu neki od Empedoklovih stihova koji to i.i/jnšnjavaju »Al’ ja . . . putanje.« 3 — 17 Phys. 32, 11. I prije tih • iiliova [15 98] u nekim a ukazuje na djelovanje tih obiju sila u Ulomc svijetu kad govori »kad Mržnja . . . promatrat«. 5.10—13

292

PREDSOKRATOVCI

isti de caelo 587, 8. A kako je moguće, mogao bi tko reći, da Aristotel kaže da se to zbiva pod vlašću Ljubavi, za koje vrijeme E m pedoklo tvrdi da sve postaje jedno, »tada se . . . cjelinu« (5)? Ali Em pedoklo nikada ne kaže da se to dogodilo za prevlasti Ljubavi, kako je to pom islio Aleksandar, nego tada kada Mržnja »od njih . . . bez mane.« 14. 15 ARISTOT. Poet. 25 p. 1461 a 23. Neke pak [sc. nejasnoće valja razriješiti] interpunkcijom , kao u Em pedokla »Odmah . . . smjesa.« A TH EN . X F. Teofrast u svome spisu 0 pijanstvu, navodeći ove Empedoklove stihove -Od­ mah . . . putanje«, kaže da jc pomiješano vino jače. Iz istoga postteofrastovskog posrednog izvora PLUT. Quaest. conv. V 4, 1. 677 D. Pjesnik Sosiklo, sjetiv se Empedoklovih riječi da u općem m ijenjanju postaje »čisto što bijaše, smjesa«, reče da Empedoklo »čisto« prije podrazumijeva »dobro smiješano« nego »nepomiješano«.

5

10

15

A l' ja ću, pošavši natrag, po stazi pjesama krenut koju izabrah prije iz dokaza izvodeć dokaz i to po ovoj: kad M ržnja do najdonje dođe dubine « vira, a Ljubav se pako u središtu vrtloga nađe, tada se sve to u njemu u^jednu spaja cjelinu ne odjedanput, već voljno sa strana se združujuć raznih. Iz tih se prosipa smjesa sijaset rodova smrtnih^?). A l’ među smjesama stoji nepomiješanoga mnogo što ga je M ržnja lebdeć još vukla: ta ona bez greške od njih ne uzmaknu posve do krajnjih granica kruga, već bje u udima dijelom a dijelom bješe izašla. Što se povlačila dalje, to bliže je stizao do nje nježni besmrtni nagon te Ljubavi što je bez mane. Odmah bivaše smrtno što besmrtno bivati viklo, čisto što bijaše, smjesti izmijeniv svoje putanje. Iz tih sc prosipa smjesa sijaset rodova smrtnih složenih u razne forme i divno ih je promatrat. Usp. B 60 i d.

36 [58 K , 175 St.l. STOB. Ecl. I 10, 11 [p. 121, 14 W.l iz B 6 »Dok . .. Mržnja«. ARISTOT. Metaph. B 4. 1000 b 1. Kada se Mržnja ne bi nalazila u svim stvarima, sve bi stvari bile jedno, kako kaže; kada su se naim e skupile, tada »na kraju - .. Mržnja. [Stih vjerojatno valja uvrstiti u B 35 um jesto stiha 7 = 16]. Dok su se skupljale one, na kraju stajaše M ržnja.

EMPEDOKLO

293

37 [270. 271 K , 197. 198 St.]. ARISTOT. de gen. et corr. B (). S33 a 35. Ali prem a Em pedoklu tu bi moglo biti povećavanja n u d io s pom oću dodavanja: vatrom se naim e povećava vatra. Zemlja vlastito tijelo, a eter povećava eter.

38 1 1 8 2 - 185 K., 1 3 0 -1 3 3 St.l. 1 - 4 CLEM. Strom. V 48 [II 158, 20 S t l Ded, da ti govorim sada o prvim a' jednake dobi! Od njih sve očito nasta što god m i gledamo danas, zemlja, valovito more i ozračje vlažno, pa onda eter Titan što svojim sve uokrug zatvara krugom.

39 1199-201 K , 1 4 6 -1 4 8 St.]. 1 - 2 ARISTOT. de caelo B 13. 294 a 21. D a su dubine zemlje i prostrani eter bez kraja, kako se, pošto to ludo s tolikih jezika dođe, slijeva s usta onih što spaze tek djelić cjeline. ..

40 1186 K. 149 St.]. PLUT. de fac. in orbe lun. 2 p. 920 C. Kao što i Em pedoklo na jednom e mjestu lijepo iznosi razliku i/,među njih: »Sunce . . . Mjesec« označivši privlačnost ovoga kao nešto veselo i bezbrižno. Sunce oštrih strijela i k tome milostivi Mjescc.

41 1188 K , 150 St.]. A PO LLO D O R O S 0 bogovima kod Mairob. Sat. I 17, 46 (Pošto se skupilo m nogo vatre, ono sekreće uokolo, kako kaže Em pedoklo (»poradi čega . . . kruži.), i kod rllinologa kao što su Barocc. 50 (Cramer A. O. II 427, 29) i

drugi.

Ono sačinjeno tako po nebu velikom kruži.

4 1 1194—196 K. 157 — 159 St.]. PLUT. de fac. in orbe lun. 16 p, 929 C. Kada se [ sc. Mjesec], kaže D em okrit [ 68 A 89 a] nađe nusuprot izvoru svjetlosti, on hvata i prim a Sunce; prem a tom e I»lio bi vjerojatno da Mjesec ne sam o sja nego da kroza nj probija I Sunce. Ipak je on daleko od toga da to postiže, jer je ponekad mračim i često ga skrije i potam ni, i »on m u zasjeni zrake«, kako I i/r lim pedoklo »+ dok ono prolazi nad njim p a ... sjajnooki«, Itiio dn sc njegova svjetlost namjerila na noć i m rak a ne na neku ■li u/', zvijezdu . . . Ostaje dakle Empcdoklovo mišljenje da zbog 'iiiiu ev« odsjaja na Mjesec na njem u nastaje svjetlost koja dolazi ml njegu. O datle proizlazi da on prem a nam a ne isijava ni toplinu ii

' n clriiKNitima

294

PREDSOKRATOVCI

ni sjaj, kako bi bilo vjerojatno, kada bi postojalo paljenje i m i­ ješanje (onih) zraka, nego da, kao što glasovi, zbog toga što se odbijaju, oslabljuju jeku zvuka . . . , »tako sv jetlo st. . . širok« [B 43] prem a nam a ima slab i nejasan odsjaj zbog lom a svoje oslabljene snage. Usp. A59. I on' mu prekrije zrake, ono dok prolazi nad njim, pa zasjeni zemlju toliko kolikogod se široko sjajnooki proteže Mjesec.

43 [192 K., 153 St.). PH IL O de prov. II 70 iz armenskoga A ucher p. 92. (lat.) Z ar uistinu nije nezgodna i sama pomisao na to da Mjesečeva svjetlost po nekoj providnosti dobija svjetlo od Sunca kad ona radije, p o p u t zrcala, slučajno prim a njegov izvanji oblik koji u nju upada? Kako to Em pedoklo kaže: »Čim velika i široka Mjesečeva kugla prim i svjetlost [B 43?], ona je zatim skrene natrag da bi u svome hitrom kretanju došla do zračnoga prostora oko Zemlje.« PLUT. [uz B 42] 929 F. Tako Sunčeva svjetlost u kritg ga4 udariv širok...

44 [188 K , 151 St.]. PLUT. de Pyth. or. 12 p. 400 B. Vi se podsm ijevate Em pedoklu kad govori da Sunce, koje je nastalo odsjajem nebeske svjetlosti oko Zemlje, opet iznova »S neustra­ šiva . . . Olimp.« S neustrašiva lica odražava zrake na Olimp.

45 [190

K , 154 St.]. ACHILL. Is. 16 p. 43, 6 M. [usp. A 55l. Kuglasta i čudna svjetlost vrti se okolo Zemlje.

46 [189 K , 155 St.]. PLUT. de fac. in orb. lun. 9 p. 925 B. Mjesec je vrlo daleko od neba, ali prolazi nekako tik uz Zem lju i vrteći se blizu nje »Ko što se glavčina kola«, kaže Empedoklo, »uza stup okreće sami ***« i u stvari ne prelazi preko njezine sjene, iako se često ponešto diže, jer je golem izvor svjetlosti, ali se zato čini da kruži po površini i gotovo u krilu Zem lje, tako da Zemlju stavlja izm eđu kao neku prepreku prem a Suncu da se ne bi dizao iznad ovoga tu sjenastoga, zemaljskoga i mračnoga mjesta koje je dio Zemlje. Zbog toga, mislim sa sigurnošću m ožem o reći da Mjesec ostaje unutar granica Zem lje s obzirom na to da ga njezini krajevi zatamnjuju, [u vezi je s B 45?]. Ko što se glavčina kola uza stub okreće sam i...(?)

EMPEDOKLO

295

47 1191 K., 156 St.]. A NECD. Bekk. I 337, 13 [Rječnik uobi­ čajenih riječi], a 'f f c : tu se dugo a zadržava prem a složenici ki>ayv)5 ili rcavav*)? Em pedoklo: Pred sobom naime motri krug sveti svog gospodara’ (Mjesec).

48 (197 K., 160 St.]. PLUT. Quaest. Platon. 3 p. 1006 F. K a­ zaljke na sunčanim satovima, ne prem ještajući se skupa sa sjena­ ma, nego ostajući nepom ične, postaju sredstva i mjerila vremena oponašajući stajanje Zem lje u odnosu na Sunce koje se vrti oko nje, prolazeći ispod, kako to kaže Empedoklo. Noć izaziva (stoji).

Zemlja

nasuprot

kad

zrakama

Sunca

49 1198 K , 161 St.]. PLUT. Quaest. conv. VIII 3, 1 p. 720 E. Budući da je zrak tam an, po Em pedoklu samotne noći očiju slijepih,

koliko oduzim a sposobnosti percepcije s pom oću očiju, toliko daje sposobnosti percepcije posredstvom ušiju. 50 lo]. T ZETZ. Alleg. O 83. Kako to kaže Em pedoklo ili netko drugi: Irida s pučine nosi ii ’ vjetar U’ obilnu kišu.

51 [202 K , 168 St.]. H ER O D IA N . sehem atism i Hom. cod. Darm stadini in Sturzii Et. Gud. p. 745 tad Et. M. p. 111, 10] ■iv/ircaia : Po nekim a je to na nevidljiv način, a po nekim a biti nošen uvis. Em pedoklo: »Brzo uvis«, a to se odnosi na vatru. Odatle je vidljivo da je t o a v o r a c i o v i srednjega roda. Usp. B 54. Brzo uvis (ide vatra). ..

52 1207 K , 162 St.]. PROCL. in Tim. II 8, 26 Diehl. I pod /cinijom se naim e nalaze struje vatre, kako to tvrdi'i Empedoklo. (Usp. A 68], M noge vatre gore pod zemljom.

53 1204 K , 167 St.]. ARISTOT. de gen. et corr. B 6. 334 a I 11 stvari ih je Isc. tijela] Mržnja odvajala, ali eter nije bio odnijet gore od Mržnje, nego, katkada kaže, gotovo slučajno, » T a k o ... resio«, katkada pak kaže da se vatra po svojoj prirodi nosi gore, .1 »Svojim.. .eter« [B 54]. Istodobno kaže da se i kozmos nalazi II istome stanju sada, u vrem enu Mržnje, kao i prije, u vrem enu l.julmvi: što je onda prvi pokretač i uzrok kretanja? Phys. B 4. V MJcncc

296

PREDSOKRATOVCI

196 a 19. Čudno je da [sc. stari mudraci! ili nisu pretpostavljali postojanje [slučaja! ili su, ako su i mislili na nj, propustili govoriti 0 njem u, iako se katkada njim e služe, npr. Em pedoklo kaže da se zrak odvaja na najvišem mjestu, ali ne uvijek, nego kako se zgodi. Tvrdi naim e da u tvorbi kozmosa »Tako.. .često.« Tako se katkada sretne dok juri,‘ a drukčije često.

54 1203 K , 166 S t l ARISTOT. de gen. et corr. B 7. 334 5 [uz B 53]. Svojim pak korijenjem dugim pod zemlju uranjaše eter.

55 (451 K., 165 St.l. ARISTOT. Meteorol. B 3. 356 a 24 [A 25l. Znoj Zemlje je more.

56 [206 K., 164 St.]. H EPH AET. Ench. 1 p. 2, 13 Consbr. Em pedoklo: Slanost se stvrdne kad u nju ža r zraka sunčevih prodre.

57 [232 - 2 3 4 K., 2 4 4 - 2 4 6 St.]. 1 - 3 Simpl. de caelo 586, 29. Kakvo bi moglo imati značenje za miješanje »glava bez vrata. 1 ostalo o čem u govori Em pedoklo, »gole.. .išle«, i još m nogo toga što nije prim jer za miješanje? I ARISTOT. de caelo T 2. 300b 25. K tom u, mogao bi se tko zapitati jc li moguće ili nije da se neki elem enti, iako sc kreću u neredu, miješaju na takav način da se iz njihovih smjesa oblikuju tijela kakva se oblikuju po pri­ rodi. Mislim, npr., na kosti i meso, kako to kaže Em pedoklo da su nastali u vrem enu Ljubavi; kaže naim e: »Na n jo j.. .glave«. Na njoj’ u velikom broju bez vratova izn ikn u glave, gole su lutale ruke izgubiv svoja ramena, i oči lišene čela sad amo sad tamo su išle.

58 lol. SIMPL. dc caelo 587, 18 (prema B 35, 13). U tome sustavu [kad Mržnja još nije bila potisnuta) »udovi lutahu sami«, zbog toga što ih je odvajala Mržnja, u želji da se uzajamno sm i­ ješaju. 59 [2 3 4 - 2 3 7 K , 2 5 4 - 2 5 6 S t l 1 - 3 SIMPL. de caclo 587, 20 (prema B 58) »K ada.. .s dem onom , kaže, kada je uostalom vladala Ljubav nad M ržnjom, t i . . .jedan.. To je Em pedoklo rekao u pogledu vladavine Ljubavi, ali ne kad je ona već vladala, nego 6. e te r 7. Z e m lji

EMPEDOKLO

297

kad scbaš spremala vladati i kad je još pokazivala što je nepomijcšano i osamljene udove. Kada se s demonom demon sve više miješao bio, li su srašćivali udi kad gitd bi naišao koji, i mnogi drugi se uz njih pojaviše jedan po jedan. 60 [242 K.., 261 St.]. PLUT. adv. Colot. 28 p. 1123 B. Ta i mnoga druga strasnija čudovišta, slična Em pedoklovim a, kojima sc oni rugaju, (Kiča) svinulih nogu i bezbrojnih ruku i »telad s obrazom ljudskim« [B 61, 2] 6! [2 3 8 -2 4 1 K., 2 5 7 - 2 6 0 S t l 1 - 4 AEL. Nat. anim. XVI I'ilozof prirode [Empedoklo], i on govoreći o osobitosti živih bića, tvrdi da se neka rađaju po prirodi spojena a ipak različita /bog miješanja oblika, ali spojena jedinstvom tijela. To što kaže, jesi ovo: -M nogi.. .organu.. 2 SIMPL. Phys. 371, 33. Empedoklo kuže da su za vladavine Ljubavi najprije nasum ce nastali udovi živih bića, npr. glave, ruke i noge, a zatim se združivala »telad.. .poteku«, očevidno porodi ljudski s volovskim licem, tj. nešto od vol« i čovjeka. I kolikogod ih se na taj način m eđusobno sastavilo, uspijevalo im jc postići to da se održe pa su nastala živa bića i preživjela zbog m eđusobnoga zadovoljavanja potreba, zbog zuba koji sijeku i drobe hranu, želuca koji je probavlja i jetara koja jc pretvaraju u krv. Doista, ljudska glava, združivši se s ljudskim I ijelom, omogućuje održavanje čitava sastava, ali, ako se združi . volovskim, ne čini skladan sastav i propada: sva naim e bića koja nc združiše na prikladan način, propadoše. ARISTOT. Phys. II / 198b 29. O na su se živa bića, kod kojih se sve oblikovalo upravo tako kao da se to zbivalo svrhovito, održala zbog toga što m i se slučajno sastavila na prikladan način; ona pak koja se tako ni oblikovaše, nestadoše ili nestaju kao ona »telad s obrazom ljudskim« o kojoj govori Em pedoklo. Usp. A 72. Mnogi se s dvije glave i s dvojim prsima rode, telad s obrazom ljudskim, a protivno tome poteku djeca s volovskom glavom, i dijelom smiješani s muškim dijelom sa svojstvima ženskim u tamnome spolnom organu. <>/. 1248 —255 K., 262 —269 S t l 1 —8 SIMPL. Phys. (kom. uz Arisl, Z 18) 384, 29. Em pedoklo u drugoj knjizi svoga djela 0 prirodi, prije obrazovanja m uških i ženskih tijela, kaže:

PREDSOKRATOVCI

298

5

Sada ded kako ono od kukavnih lju d i i žena vatra izdvajanjem svojim zametke protjera noćne, počuj iz ovog! M o j govor bez cilja i besmislen nije. Prvo izbija ti počnu cjelovite forme od zemlje noseći primjeren dio oboga, topline i vode. Vatra ih dizala težeć da sebi dostigne sličnu, a li još nisu mogle sklop udova ljupki pokazat, n it’ glas ni spolni organ što svojstven je ljudskome biću.

Na te E m pedoklove riječi [Aristotel] dodaje da i o n sam [Em ­ pedoklo] vjerojatno tvrdi da se sperm a stvorila prije živih bića. I izraz »prvo cjelovitu«, koji je on upotrijebio, označavao jc sper­ m u koja još nije m ogla sklop udova ljupki p o k a z a t.. .Ali, ako je taj izraz označavao sperm u, čini mi sc da m u ču d n o pristaje izraz cjelovitu. Cjelovito je naim e upravo ono što je u cijelosti svojoj čitavo, ono dakle što jest, a da se u tom e još nije pojavilo raz­ likovanje (usp. Philop. uz A rist. a. 0. 319, 29). 3 A RISTO T. Phys. B 8. 199b 7. O sim toga je n u žn o da najprije nastane sperm a, ali ne odm ah i živa bića i ne »cjelovita prvo« je bila sperm a. K tome je i u biljkam a ona krajnja svrha, ali je m anje naglašena. Jesu li onda ili nisu i kod biljaka nastale, jednako kao »telad s obrazom ljudskim« [B 61, 2], tako i vrste loza s izgledom m asline? Ta to bi bilo čudno! Ali bi ipak m orale nastati takve vrste, ako su nastale onakve kod životinja. Usp. A 72. 77. 63 [257 K., 270 St.]. A RISTO T. de gen. anim . A 18. 722b 10. E m pedoklo naim e kaže da u m uškom i ženskom postoji kao neka polovica znaka i da cjelina ne proizlazi sam o od jednoga od to dvoje. Udove stvaraju zasebne snage: u muškog je jedna.

64 [256 K., 272 St.]. PLUT. Q uaest. nat. 21. 917 C. I to što ženske rastu zajedno s m uškim a i što se s njim a okupljaju, u m uškim a budi sjećanje na ljubavne užitke i tim e pobuđuje želju, kao što kaže E m pedoklo, m isleći na ljude. [usp. Aet. V 19, 5 A 72], Tom se pridružuje žudnja što očima sjećanje budi(?)

65 [259. 260 K., 273. 274 St.]. A RISTO T. de gen. anim . A 17. 723a 23. A ko je točno da se m uško i žensko razlikuje odm ah, pri začeću, kako to kaže E m pedoklo, » O n o .. .hladno«. Usp. A RI­ STOT. de gen. an. A l 764a 1 = A 81.

EMPEDOKLO

299

Ono se slije u čisto, i od njeg se rađaju ženske kada susretne hladno, (a muški kad susretne toplo).

66 [261 K., 275 S t l SC H O L . EUR. Phoen. 18 »Ne sij djece u brazdu!«: Filozof p rirode E m pedoklo u alegoriji kaže: »Izbrazđnne livade Afroditine«, u kojim a se zbiva rađanje djece. K ad je I>iik E uripid govorio o to m istom , spom injući p rito m sjetvu i hiiizđu, izbjegao je sram n u pom isao jer se poslužio prikladnim izrazima i um jetničkim m etaforam a. Izbrazdane livade.. Afroditine.

67 [ 2 6 2 - 2 6 4 K , 2 7 6 - 2 7 8 S t l 1 - 3 G A LEN . ad H ippocr. I'.pici. VI 48 [XVII A p. 1002 K l Da se m uško začinje na desnoj Mriini m aternice, rekli su i drugi od najstarijih; tako se izrazio Purm enid »na d e sn o j.. .djevojčice* [28 B 17]. E m pedoklo ovako: »U .. .više.* Usp. A 81. U svom najtoplijem dijelu utroha(?) začinje muške; stog su tamnoputi oni i im aju udove jače te su i dlakavi više.

68 [266 K., 280 S t l A R ISTO T . de gen. anim . A 8. 777a 7. Mlijeko je naim e svarena krv, ali ne pokvarena. A E m pedoklo nije točno m islio ili to nije d o bro izrazio rekavši da Desetog dana mjeseca, osmog krv postade bijela.

69 lo], PROCL. in Rep. II 34, 25 Kroll. I E m pedoklo zna da postoje dva vrem ena za rađanje (od sedam i devet m jeseci prem a l’rnklu). Z b o g toga i zove žene dvorodnim.a a i sam je označio kuko jc toliki broj dana jači od nekoga drugoga broja dana te n i ii) đa plodovi od osam m jeseci nisu sposobni za život; i to ti pravom . Prvi naim e broj rađanja od sedam m jeseci — 35 — milu/i sc u brojevim a 6, 8, 9 i 12 od kojih su krajnji brojevi u dvostrukom om jeru; prvi broj rađanja od devet m jeseci (45) nalazi '.r n skladnim brojevim a 6, 9, 12 i 18 od kojih su krajnji brojevi u trostrukom om jeru. M eđu o nim brojevim a nem a skladna om jei u ti', kako nem a sklada, plodovi od osam m jeseci nisu sposobni i život. Usp. dakako AET. V 18, 1 [A 751. Dvorodne.

/() lp. 474 K l RUFUS E phes. de nom . part. hom . 229 p. 166. I I I )urcmb. Još nerođeni plod u m aterinoj u tro b i obavijen je sa dvije kožice, od kojih je jedna fina i m eka; E m p ed o k lo je zove janjeća koža.

300

PREDSOKRATOVCI

[ 1 5 0 - 1 5 3 K., 2 1 0 - 2 1 3 St.]. S IM P L de caelo 529, 28 A ko ti uvjerenje još im a p ra z n in i o tome kako od smjese vode i zemlje, zraka i sunca nasta toliko oblika i boja smrtnijeh stvari koje još danas postoje a Afrodita ih spoji...

72 [234 K , 214 St.]. A T H E N . V III 334 B. Ali m i nije nepo­ znato da je filozof prirode E m pedoklo sve ribe zajedničkim im e­ nom nazvao kam aseni. Kako i velika stabla i kamaseni’ u m oru...

73 [209. 210 K„ 215. 216 St.). SIMPL. de caelo 530, 5 (prema B 71). I m alo iza toga: Kako K ip rid a ’ nekad, kad kišnicom tiatopi zemlju, davši jo j oblik je preda da brza je u kru ti vatra...

74 [205 K., 163 St.]. PLUT. Q uaest. conv. V 10, 4 p. 685 F. A m eđu sam im živim bićim a ti ne bi m ogao reći da je ijedno od njih, zem aljsko ili leteće, tako p lodno kao bilo koja riba. Zato je E m pedoklo i rekao: Vodeći nijemo mnoštvo daleko rasutih riba.

75 [230. 231 K., 217. 218 St.] SIM PL. de caelo 530, 8 (prema B 73, 2). Od tih koje su tvrde iznutra a mekane izvan neku vodenast takvu u rukama K ip rid e p rim iv .. ..

76 [ 2 2 0 - 2 2 2 K , 2 3 3 - 2 3 5 St.]. 1 - 3 PLUT. Q uaest. conviv. I 2, 5 p. 618 B. Vidiš da ni bog, kojega P in d ar [fr.57l nazva najboljim um jetn ik om , nije svagdje postavljao vatru gore a zemlju dolje, nego je to činio prem a potrebam a tijela: » T o .. .zemlja«. 2. 3. isti, de fac. in orb. 14 p. 927 F. N e m ože se reći ni da je vatra koja gore oko očiju sja tu po prirodi a da bi u trb u h u i srcu bila protiv prirode, nego je svaka od njih sm ještena kako je zgodno i korisno. »A i . . . ko kamen* i kod svih ljuskara opažaš sastav kako ga opisuje E m pedoklo. To su u svijetu mora mekušci oklopa tvrda, a i puževi došlo i kornjače s korom ko kamen; najgornje dijelove kože tu vidiš da prekriva zemlja. 8. vrst ribe 9. N a z iv za A f r o d itu , b o g in ju lju b a v i 10. ž iv o tin ja

EMPEDOKLO

301

77. 78 [366. 367 K , 423. 424 S t l PLUT. Q uaest. conv. III 2, p. 649 C. To vječno zelenilo ili, kako kaže E m pedoklo, trajno lišće ne ovisi o toplini, a ni ispadanje lišća ne ovisi o s tu d e n i... Neki sm atraju da trajnost lista ovisi o čvrstoći sastava biljke. O sim loga, navodi E m pedoklo kao uzrok i nek u sim etriju pora koje ■imi hranu na pravilan i jednolik način, tako da pritječe u dovolj­ noj količini. T H E O P H R . de caus. plant. I 13, 2. K ad bi se te m ­ peratura zraka stalno prilagodavala potrebam a [stabala], onda se možda ne bi učinili n erazu m n im opisi pjesnika ni E m pedoklova slnbla vječno zelena i vječno plodna, kada kaže da cvatu »s obi­ ljem. . .cijelu«, uz pretpostavku da je tem p eratu ra stalna i to p ro ­ ljetna. ( Stabla > su vječno zelena i vječito plodna u cvatu

s obiljetn plodova svojih, zbog zraka, kroz godinu cijelu. 79 1245 K , 219 S t l A R ISTO T . de gen. anim . A 23. 731 a. U biljkam a su pom iješane iste snage i tu nem a podjele na m uške 1 ženske. Z bog toga takozvano sjem enje i rađa sebe iz sebe sa­ moga i ne izbacuje klicu, nego zam etak. A to lijepo kaže i E m ­ pedoklo kad je ispjevao: »Prvo .. .jaja«. Jaje je u stvari zam etak 1 ud jednoga se dijela jajeta rađa živo stvorenje, a ostatak jajeta t.luži kao hrana, pa se od jednoga dijela sjem ena rađa biljka, dok je ostatak toga sjem ena hrana za m ladicu i prvi korijen. Tl U iO PH R . de caus. plant. I 7, 1. Svako sjem enje u sebi im a neku hranu koja se stvara u početku kao i kod jaja. E m pedoklo doista i nije rekao loše kad je tvrdio da velika stabla polažu jaja; priroda sjem enja u stvari je jednaka s p riro d o m jaja. Velike masline tako baš prve polažu j a ja . ..

80 1246 K., 220 St.]. PLUT. Q uaest. conv. V 8, 2 p. 683 D. Mi sm o dakle ustvrdili da su te riječi točne i da E m pedoklo, kad je rek ao Zbog log su mogranji kasni i zbog tog su jabuke sočne,

pridjev uz m ogranje shvaća u tom sm islu da oni čine plod / relim kada se jesen već bliži kraju i kada se žar pripeke pom alo guši: njihova je naim e vlaga slaba i neznatna, pa Sunce ne uspijeva 1U je zgusne . . . a što se tiče jabuka, na tem elju kojega ih razm i­ šljanja taj m udrac nazva sočnim a, to je dvojbeno . . . (slijede B MH 150). 3. Kada sam to rekao, neki su gram atičari ustvrdili Jii mi jabuke nazvane sočnim a zbog svoje bujnosti: pjesnici naim e /u .odveć biti bujan« i »biti zelen« kažu »biti sočan« [zatim se

302

PREDSOKRATOVCI

navode A ntim ah , A rat i D ionizije Flej]. Budući da svježina plo­ dova i zelenilo najdulje traju na jabuci, taj ju je, eto, filozof nazvao sočnom . 81 [247 K., 221 S t l PLUT. Q uaest. nat. 2 p. 912 C. Lako mijenjanje kišnice dokazuje se njezinim truljenjem ; ona je zaista podložnija truljenju nego riječne i bunarske vode. Probavljanje je, čini se, truljenje kako to potvrđuje E m pedoklo kad govori: »Vino . . . teče«. 31 p. 919 C. Ili ono što im a okus vina jest voda koja je istrunila po svom e p riro đ en o m e svojstvu, kako kaže E m ­ pedoklo da je vino istrula voda u drvu koja teče iz kore. A R I­ STOT. T op. A 5. 127 a 17. Slično tom e, ni vino nije istrula vođa, kako to kaže E m pedoklo »istrula voda u drvu«: ono, jednostavno, nije voda. Vino je istrula voda u drvu a iz kore (teče).

82 [223. 224 K., 236. 237 St.l. A RISTO T. M eteor. A 9. 387 b 4. Isto su kose i lišće i gusto ptičije perje, i ljuske iste su građe što rastu na uditna čvrstim.

83 [225. 226 K., 238. 239 St.]. PLUT. de fort. 3 p. 98 D. N eke su vrste naoružane rogovima, zubim a i žalcima, a l’ ježevi nose dlake oštre ko strijela na leđima koje im strše.

84 ( 3 0 2 - 3 1 1 K., 3 1 6 - 3 2 4 S t l 1 - 1 1 A RISTO T. de sens. 2 p. 437 b 23. Č ini se da se po E m pedoklovu m išljenju dolazi do toga da se vidi onda kad svjetlo izlazi iz oka, kako je već rečeno; on naim e kaže: »Kao . . . bila.« O n dakle kaže da se ponekad vidi na taj način, a ponekad posredstvom izljeva koji izlaze iz viđenih predm eta. ALEX., uz isto djelo St. p. 23, 8 W endl. I najprije on [Aristotel] navodi njegove stihove u kojim a [Em pedoklo] iznosi svoje m išljenje da je svjetlo vatra, da se ono iz očiju širi i odašilje i da se njegovim posredstvom vidi. U tim svojim stihovim a us­ poređuje svjetlo, odaslano iz oka, sa svjetlom iz svjetiljaka. Kao što naim e onaj, koji se noću sprem a na put, uvodi u svjetiljku svjetlo, pošto ga je priprem io, (svjetiljka naim e odbija i sprečava vjetrove izvana a pušta van najfiniji dio vatre koji je zapravo svjetlost), tako se, kaže on, i vatra koja je zatvorena u koprene razlijeva iz finih kožica koje odbijaju sve ono što nadolazi izvana a m ože biti štetno za vatru i nc dopuštaju da to sm eta zjenici u isto vrijem e dok ona pušta van najfiniji dio vatre. »Svjetiljke

EMPEDOKLO

303

koje m ogu zadržat« m ogao bi tko izraziti sa »koje štite« zbog toga što odbijaju vjetrove i štite vatru koju oni okružuju, ili »koje m ogu zadržat« m ogao bi tko izraziti sa »da su guste i da svojom d eb­ ljinom odbijaju vjetrove«. V atra je nazvana »vrlo tanašnom «, jer je rastegnuta zbog svoje tankoće i sposobna da se širi kroz gusta tijela. Izraz »prem a pragu« stoji um jesto »prema nebu«. H o m er kaže: »koga bi zgrabio, bacao bi s neba sve dok ne bi iznem ogao stigao na zemlju«. [XV, 23]. A ono »i u koprene nježne u okrugloj zjenici skriva« stoji um jesto »nježnim kožicam a okružuje okruglu zjenicu«, jer se služi pjesničkim izrazim a kad govori o koprenam a um jesto o kožicam a. Pošto je [Aristotel] pokazao da E m pedoklo u svojim stihovim a to kaže, dodaje rečenicu: »Ponekad se dakle vidi na taj način, a ponekad se vidi posredstvom izljeva koji p o ­ laze iz viđenih predm eta«, i dodaje i to da postoje izljevi koji se, dolazeći do oka, kada se usklade s njegovim poram a jer su srazm jerne s njim e, rasprostiru u njem u, i na taj način dolazi do toga da se vidi. I Platon u M enonu [A 9 2 ] spom inje to m išljenje kao Em pedoklovo i prem a njegovu m išljenju definira boju kao izljev tijela koji je srazm jeran s okom i njim e zamjetljiv. Usp. A 86. Kao kad iko p ri pomisli na put uljanicu spremi u nekoj zimskoj noći i platnenom goruće vatre užge svjetiljke koje sve vjetrove mogu zadržat i što otklanjaju zamah tih vjetrova raznih dok pušu, 5 ali, van prodiruć svjetlo, ma kako tanušno bilo, baca svoj sjaj prema pragu zahvaljuju^ zrakama trajnim, tako se prvotna vatra u opne zavila posve i u koprene nježne u okrugloj zjenici skriva, naskroz probodene božanstvenim porama nekim 10 koje doista štite od duboke vode što kruži, a li propuštaju vatru, ma kako tanušna bila.

H5 1193 K., 152 St.l. SIM PL. Phys. 331, 3. I dijelovi živih bića ponajviše slučajno nastaju, kao što o n kaže kada tvrdi: »Zem­ lju dijelu« [B 98, ll. Z atim opet Plam dobroćudni dobi tek neznatnu primjesu zemlje.

O pel i na d rugim m jestim a: »Neku . . . primiv« [B 75, 2 ]. I još bi se mogli naći m nogi drugi takvi slučajevi iz E m pedoklova djela 0 prirodi. Usp. A 86.

304

PREDSOKRATOVCI

86 [227 K., 240 St.]. SIM PL. de caelo 529, 21 (prem a B 35, 1 — 15). A li u vezi s po stan k o m tjelesnih očiju dodaje Od n jih " neumorne oči božanska A jro d ila sazda.

87 [228 K., 241 St.]. SIM PL. de caelo 529, 24 (prem a B 86). I malo zatim v Ljubavnim kopčama samo Afrodita koja ih spoji.

88 [311 K., 326 St.]. A RISTO T. Poet. 21. 1458 a 4. A skraćeno je npr. xpo [um jesto xpi9"rj, ječam], $o> [umjesto Sto[xa, kućaj i, kao kod E m pedokla, čSiJj [um jesto viđenje], STRABO VIII p. 364 (iz A polodora). A kod E m pedokla »jedan.. . vid«, tj. viđenje. V id se tek jedan rađa od obadva (oka).

89 [267 K., 281 St.]. PLUT. Q uaest. nat. 19 p. 916 D. Smatraj dakle, od Em pedokla saznav da od sveg što nasla proizlaze izljevi n eki...

da ne sam o iz životinja i ne sam o iz biljaka, iz zem lje i iz mora već i iz kam enja, iz mjedi i iz željeza n eprestano izviru m noge struje. I doista sve se kvari i propada zbog toga stalnoga protje­ canja i neprekidnoga prolaženja. 90 [268. 269 K., 282. 283 St.]. 1 - 2 PLUT. Q uaest. conviv. IV I 1, 3 p. 663 A. Ili naša priroda uzim a iz onoga što je slično što joj odgovara i iz toga raznolika hrana unosi u čitavo tijelo m noge kakvoće i svakom e njegovu dijelu daje iz sebe ono što m u je korisno. Tako se potvrđuje ono što kaže E m pedoklo: »Slat­ ko . . . hodi«. O datle M ACROB. Sat. VII 5, 17. (lat.) Ž n am o da se slično hrani sličnim . . . i da svaka pojedina stvar grabi ono što joj sliči, a svjedok je tom e E m pedoklo koji veli: »Slatko . . . 0 de.« Slatko dohvaća slatko, a gorko skoči na gorko, kiselo kiselom ode, a toplo toplome hodi.

91 [272. 273 K., 284. 285 S t l ALEX. Q uaest. II 23. Voda s vinom se. . . posve spaja, a s uljem se (spojit) ne želi.

92 [450 K l A RISTO T. de gen. anim . B 8. 747 a 34 (o spornom pitanju zašto je rod mazga jalov usp. A 82). E m pedoklo navodi kao razlog to što sm jesa sjem enja, iako je svako m ekano, postaje tvrda, jer se šupljine jednoga spajaju s čvrstim dijelovim a drugoga, pa od takvih, iako m ekanih, sastavina nastaje nešto čvrsto kao 11. e le m e n a ta

EMPEDOKLO

305

kad se napravi sm jesa od kositra i bakra. Ali za bakar i kositar ne navodi pravi uzrok . . . a p rincipi na koje se oslanja nisu posve jasni. Šuplji i čvrsti dijelovi, kada se m eđusobno spajaju, kako mogu dati m ješavinu kao što je mješavina od vina i vode? [Usp. B 9ll. Kositar smiješavši j bakrom.

93 [274 K., 286 St.]. PLUT. de def. or. 41 p. 433 B. Jedno je zgodno i prikladno za jedno, a drugo za drugo, kao što čini sc, tam nom odro privlači boju od grim iznoga puža, a salitra boju od crvene bobice, Boba plavkaste bazge s bisusnom" bojom se miješa,

kako kaže E m pedoklo. 94 lp. 50 St.]. PLUT. Q uaest. nat. 39- (lat.) Z ašto je voda u gornjem u dijelu bjelkasta, a na d n u izgleda tam na? Ili zašto je dubina m ati tam e, m ožda zato što prigušuje i slabi sunčeve zrake prije nego što stignu do nje? A li površina, kad je već neprestano izložena suncu, m ora p rim ati bjelinu svjetlosti. A to isto tvrdi i E m pedoklo: Na dnu se rijeke crna od sjene n a la zi boja, i u raspukloj spilji to isto se vidjeti može.

95 1229 K., 242 St.]. Sim pl. de caelo 529, 26 (prem a B 87). I govoreći o uzroku zbog kojega neki vide bolje danju, a neki noću, kaže: (Usp. A 86). K a d ih je K ip rid a rukom po p rvi put slagala skupa.

96 [ 2 1 1 - 2 1 4 K , 1 9 9 - 2 0 2 St.]. 1 - 4 SIM PL. Phys. 300, 19. I u nekom e om jeru pravi m eso, kosti i sve ostalo. Kaže [Em pedoklol u prvoj knjizi svoga djela 0 prirodi: »Blaga . . . bješe«, tj. djelovanjem božanskih uzroka a naročito Ljubavi i H arm onije koja je sve to skladno slijepila. 1 —3 A RISTO T. de anim . A 5, 410 a 1. I doista, sve to sadrži počela koja nisu bilo kako raspo­ ređena, nego u nekom srazm jeru i nekoj suvislosti, kako to iznosi Em pedoklo za kost: »Blaga . . . kosti«. Parafraza kod Sim pl. Phys. 68, 5. Hayd. Usp. A 78. Blaga je p rim ila zemlja u svoje prostrano krilo dva od dijelova osam, i to od blistave Nestis, a od Hefesta četiri: bijele nastanu kosti što ih na način božanski Harm onija slijepila bješe. 12. p a m u č n o m

PREDSOKRATOVCI

306

97 [p. 452 K.l. A RISTO T. de part. anim . A 1 p. 640 a, 18. Porod je zbog bića, a n e biće zbog poroda. Stoga E m pedoklo ne kaže dobro kad navodi da kod živih bića postoje m noge (anatom ­ ske) osobitosti koje su nastale takvim a prigodom poroda; npr. kad kaže da je kičm a takva zato što se slom i slučajnim okretom . 98 [ 2 1 5 - 2 1 9 K., 2 0 3 - 2 0 7 St.]. 1 - 5 SIM PL. Phys. 32, 3. [Em pedoklo] naziva vatru H efestom (B 96, 3), suncem (B 21, 3 i dalje) i plam en o m (B 85), a vodu kišom (B 73, 1 i dalje) i zrak eterom (B 100, 7 i dalje). O tom e dakle govori na m nogim m je­ stim a, a i u ovim stihovim a: »Zemlja . . . vrsta«; usp. AET. V 22 A 78. 1. SIM PL. Phys. 331, 3. Tvrdi da najveći dio organa kod živih bića nastaje slučajno, kada kaže » Z e m lja . . . dijelu«. Zemlja se s ovima sretne u približno jednakom dijelu: i Hefestom, kao i s vodom, a isto i s presjajnim zrakom;

5

'

pošto je bacila sidro u K iprid e potpune luke, ponešto možda jača i i ’ slabija od te većine(?) naslade krv od toga i meso raznolikih vrsta.

99 [p. 483 K., 315 St.]. T H E O P H R . dc sens. 9 lA 86], Usp. ^

Zvonce. Mesnata grana. “

93

100 [ 1 7 5 - 2 9 9 K„ 2 8 7 - 3 1 1 St.]. A RISTO T. de respir. 7 p. 473 a 15. A i E m pedoklo govori o disanju, ali ipak ne kaže radi čega i ne razjašnjava ništa u pogledu toga da li sva živa bića dišu ili ne dišu. I raspravljajući o disanju kroz nozdrve, misli da govori i o disanju u pravom sm islu riječi (st. 4 ) .. .473 b 1. Tvrdi da udah i izdah nastaje zbog toga što postoje neke žile u kojima ima krvi, ali nisu pune krvi (st. 1). O n e im aju pore za prim anje zraka,m anje od čestica tijela, ali veće od čestica zraka; zbog toga, kaže on, budući da se krv po svojoj prirodi pom iče gore-dolje, kad ona polazi prem a dolje, zrak ulazi i dolazi do udaha, a kada se pak pom iče prem a gore, zrak izlazi van i dolazi do izdaha. Tu pojavu uspoređuje s klepsidrom :

5

13. tj. ulio

Ovako sva bića udišu i izdišu: kod svih se n jih malokrvne cjevčice od mesa šire po površini tijela, i na njihovim je m alim ulazim a gustim porama proboden skroz naskroz najgom ji sloj kože, tako da se krv sakriva, a zraku je ostavljen udoban put za prolaz. Stoga, kad god se rijetka krv povuče, zrak, izbija jući mjehuriće, ju r i bijesnom bujicom,

E M P E IX) K LO

307

a kad se krv diže, on ponovo iz la z i van, upravo tako kao kad igrajući se s klepsidrom od blistave mjedi,

djevojčica,

10 postavivši otvor cijevi na svoju lijevu ruku,

uronjava klepsidru u rijetki sastav srebrnaste vode, a n i jedna kap ne u la zi u posudicu, nego je potiskuje zapremina zraka koja je iznutra ju rn u la na guste otvore sve dok ona (djevojčica) ne dozvoli ulaz gustoj vodi: i tada, 15 kad je već nestalo zraka, u la zi jednaka količina vode. Isto tako, kada se voda n a la zi u dubinam a mjedene posudice, a otvor i prolaz su zatvoreni ljudskom kožom, zra k koji je izvan, jer nastoji ući unutra, zadržava vodu oko klokotava sita vršeći pritisak na površinu 20 sve dok je ruka ne oslobodi, i tada ponovo, suprotno nego prije, budući da zrak navaljuje, voda iz la z i dolje u jednakoj količini. N a isti način, kada se rijetka krv, prolazeći kroz udove, a prom ijenivši smjer, povuče u nutrinu, zračna struja odmah sila zi tamo hučeći poput vala, 25 sve dok se krv ne počne ponovo dizati, pa se tada opet izdiže ista količina zraka.

101 [300 K., 312 (313) St.]. 1. 2 PLUT. de curios. 11 p. 520 1'.. I kao što lovci ne dopuštaju da se psi okreću i idu za svakim m irisom , nego ih vuku rem en o m i zadržavaju te im na taj način čuvaju čistu i neprom ijen jen u osjetljivost, koja je korisna za n ji­ hov posao, kako bi bila što jača prigodom traganja »dijelke svojom , itd. PLUT. Q uacst. nat. 23 p. 917 E. M ožda psi, kako kuže E m pedoklo »dijelke tražeći« hvataju izljeve koje zvijeri ostav­ ljaju u šum i a koje u proljeće m nogobrojni m irisi biljaka i grm lja oslabljuju i brišu, itd. 2 ALEX. q. f. Problem . 111 102 (p. 22, 7 Uscn., o aporiji zašto kuje ne njuše tragove kada je zec mrtav). Sve dok je zec živ, životinja osjeća m iris zbog toga što on n e­ prekidno izlazi, a kada zec ugine, m iris se prestaje izlučivati; nema ga, dakle, u sm islu u kojem E m pedoklo kaže »ostave na travi-; ne m ože se naim e m iris razdvajati od kože, ali kad ona (životinja) ugine, i oni (tragovi) i on (miris) propadaju. A N O N . IN PLATO N. Theaet. 70, 48. E m pedoklo kaže da psi njuše »dijelke udova (zvijeri)«. Ali to (nije m oguće) kad su (živo­ tinje) mrtve.

308

PREDSOKRATOVCI

D ijelke udova zvijeri tko tra ži nozdrvom svojom što('?) ih od nogu (žive) na nježnoj ostave tra v i...

102 [301 K , 314 S t l T H E O P H R . dc scns. 31 [ A 86]. Tako padne u dio svim stvarima disaj i miris.

103 [

312 K., 195 S t l SIM PL. Phys. 331, 10 (o Em pedoklovoj Sudbini). T ko bi potražio, m ogao bi iz E m pedoklova spjeva 0 p r iro d i navesti m nogo takvih stihova kao što je ovaj: Tako po volji Sudbine sve stvari imaju razum.

104 [414 K., 196 S t l SIM PL. Phys. 331, 13 (prem a B 103). I m alo zatim I u koliko se stvari baš najlakše združe p ri p a d u ...

105 [ 3 1 5 - 3 1 7 K., 3 2 7 - 3 2 9 S t l PO R PH Y R . de Styge ap. Stob. Ecl. I 49, 53 p. 424, 14 W . I tako se čini da E m pedoklo govori kao da je organ spoznavanja krv: » O n o . . . ljudska.« Usp. A 84, 86. Riječ je o srcu: Ono* se napaja krvlju što mlazom šiklja u njega gdje je prvenstveno ono što lju d i nazivaju m išlju; krv što okružuje sree jest zapravo misao ljudska.

106 [318 K., 330 S t l A RISTO T. de anim a T 4. 427 a 21. Stari kažu da je m isao i percepcija isto, kao što reče i Em pedoklo »Prema . . . razum«, a i drugdje »Razmjerno . . . misli« [B 108]. Metaphys. f 5. 1009 b 17. E m pedoklo kaže da se m ijenjanjem načina življenja m ijenja i m isao: »Prema . . . razum« i na d ru g o m mjestu kaže da »razm jerno . . . misli« [B 108]. Prema onom što jeste u lju d i se razvija pamet.

107 [324. 325 K., 336. 337 St.l. T H E O P H R . de sensu 10 [A Sve bi spojeno iz njih i skladan poprim i oblik, po njima." lju d i misle, vesele se i ćule žalost.

108 [319. 320 K., 331. 332 S t l A RISTO T. M etaphys. I" 5 1009 b 18 [usp. uz B 1061. I u d rugim stihovim a kaže da sc »razmjer­ no . . . misli«, de anim a I" 3. 427 a 24 [usp. uz B 106]. I drugdje »Razm jerno . . . misli«. P H IL O P . uz de anim a 486, 13 St. Kad E m pedoklo govori o razlikam a izm eđu snova, sm atra da iz dnev­ nih djelatnosti nastaju priviđenja u snu; to priviđenje on zove m išlju u o n im stihovim a gdje kaže: »Razmjerno . .. misli«. Usp. 14. elem entim a

EMPEDOKLO

309

u istom e djelu 487, 1. SIM PL. u z de anim a 202, 30 St. I »drugačije se u snovim a javljaju misli« itd. (H erod. VII 16, 2 H ip p . de m orbo sacro 17). Razmjerno izm jeni rijinoj, toliko se svagda pred njima drukčije ja vljaju m is li...

109 1.321 - 3 2 3 K. 3 3 3 - 3 3 5 St.]. 1 - 3 A R ISTO T . de anim a A 2. 404 b 8. Svi oni [sc. koji su se osvrnuli] na spoznaju i percepciju živih bića poistovjećuju dušu s počelim a; jedni ih uzi­ maju više, a drugi sam o jedno, kao E m pedoklo koji kaže da ona proizlazi jz svih počela, ovako govoreći da je svako od njih duša: »Zem ljom . . . mržnjom«. M etaph. B 4. 1000b 5. Spoznanje slič­ noga s pom oću sličnoga; K aže: »Zem ljom .. . m ržnjom . Zemljom (u sebi) zemlju, a vodom vidimo vodu, eterom eter božanski, a vatrom pogubnu vatru, s pomoću ljubavi ljubav a m ržnju zlokobnom mržnjom.

109a [ol.PAP. O X Y RH . 1609 X III 94 (II st. posl. Kr., Eudorus?). Č ini se da se na to m e m jestu pokazuje slika; ona se naim e nc opaža na površini zrcala, nego se vidi njezin odraz koji se vraća prem a gledaocu. O tom e se govori u raspravama o Tim eju. Ne valja taj odraz shvaćati kao n eku sliku kako je to kod D em okrita ili E pikura ili, kako bi E m p ed o k lo rekao da izljevi polaze od svakoga p red m eta koji se odražava i da se {u oči u m eću kao slike). Izlje v i... u oči kao slike. Usp. A 88

110 [222 - 231 S t l 1 - 10 H IP P O L . Ref. VII 29 (p. 214 W.). Mi obrazlažem o takav, prem a E m pedoklu, postanak kozm osa, ko­ ji je sastavljen od dobra i zla, njegovo uništenje i sastav. Kaže da postoji i neka treća u m n a snaga koja se m ože uočiti i iz ovih stihova kada kaže: »Ako . . . ima«. . . .30 p. 216 (protiv Markiona). Z ar zaboravljaš da ti u školi predaješ E m pedoklova Očišćenja?... Raskidaš brakove, koje je bog sklopio, povodeći se za Em pedoklovim naucim a da bi ti se sačuvalo jedno i nerazdjeljivo djelo Ljubavi. Po E m pedoklu, brak razdvaja jednost i i d onosi m nogo­ strukost, kako sm o to dokazali. 10 VI 12 (p. 138) (prem a B 109). (Simon) kaže da je (E m pedoklo) m islio da svi dijelovi vatre, (vid­ ljivi i) nevidljivi, m ogu im ati svijest i sposobnost m išljenja (um je­ sto dio mišljenja). SEXT. adv. m ath. VIII 286. Jo š je neobičnije što jc E m pedoklo sm atrao da sve im a m oć rasuđivanja, ne sam o živa bića već i biljke, jer od riječi do riječi piše: »Sve . . . ima«.

310

PREDSOKRATOVCI

Ako se osloniš na njih pod vodstvom svog snažnoga uma, ako ih s iskrenom pažnjom u namjeri razmotriš dobroj, sve će ti to u životu od velike koristi biti, i tim ćeš postići mnogo; ta one se jačaju same 5 prema osobnoj ćudi gdje prava je priroda svakom. A l’ ako podeš za drugim, kod ljudi kakvoga ima, bezbroj te zala tad čeka što misli otupljuju tvoje, jer če te sve to brzo u tijeku vremena pustit želeći da se vrati svom dragom vlastitom rodu. 10 Sve, znaj, svjesno bit može i dio svoj mišljenja ima. 111 [ 4 2 4 - 4 2 8 K , 24 - 32 St.]. 1 - 9 D IO G . V III 59 iz Satira (on [sc. Em pedoklo] izjavljuje...) [A ll. 3 — 5 CLEM . Strom . VI 30 (II 445, 16 St., v. A 141.

5

Lijekove protiv zala i protiv starosti sve ćeš moći upoznat, jer sve to za tebe jedino činim. Moći ćeš krotit žestinu neiscrpnih vjetrova što se dižu naprama zemlji i puhanjem pustoše polja; moći ćeš, opet, po volji dovodit i vjetrove blage; nakon crnoga pljuska izvodit ćeš zgodnu suhoću, nakon sušnoga ljeta za čeljad ti ćeš izvodit kiše što drveće brane i kojih će nebo bit puno(?). Ti ćeš još moći mrtve iz Hada dovoditi ljude. OČIŠĆENJA

112 [ 3 8 9 - 4 0 0 K , 3 5 2 - 3 6 3 S t l 1. 2. 4 - 1 1 D IO G . V III 62 (A 1) 1. 2 ibidem 54 (A 1). D a je bio iz A kraganta na Siciliji, on sam tvrdi započinjući Očišćenja: » K o ji... na tvrđi.« [3 D IO ­ D O R . X III 83.] 1 0 - 1 2 CLEM! Strom . V I 30 (II 445, 19 St., prem a B 111, 5). G ovorio je da su ga pratili kako oni kojima je bilo po treb n o proroštvo tako i oni koji su bili izm učeni teškom bolešću željezom prouzrokovanom (sic!) Koji uz Akragant plavi u velikom živite mjestu, gore na tvrđi i koji na djela mislite dobra, okrilja časna za strance, i koji za zloću ne znate, drugovi, zdravo! Ko besmrtan bog, ne više ko smrtnik 5 zalazim k vama od sviju, koliko se pristoji, čašćen, s povezom oko glave i ovjenčam vijencima cvjetnim. S time? kad god ja dođem u bujno razvijena mjesta, časte me ljudi i žene; u povorci koja me prati

EMPEDOKLO

311

sva ih je sila i pita za stazu što vodi k dobitku, 10 jednom proroštvo treba, a drugi za bolesti razne doznali žele od mene spasonosnu poruku koju dugo već probadani skroz naskroz ( bolima) strašnim.

113 1401. 402 K., 346. 365 St.]. SEXT. adv. m ath. I 302 (prem a B 112, 5). Zašto otezati time baš ko da je veliko nešto ako sam iznad sm rtnika opasnosti koji su p u ni?

114 [ 4 0 7 - 4 0 9 K., 3 6 6 - 3 6 8 St.]. CLEM. Strom . V 9 III 331. 14 St.l.

D rugovi moji, ja znam da istina leži u rijećma što ću ih reći; a l’ ona i odveć je ljudim a teška: nagovor naime s mukom u njihovu prodiru dušu.

115 [ 1 - 6 . 1 6 .- 1 9 . 7. 8 K., 3 6 9 - 3 8 2 St.l. 13. 14. 4 - 1 2 . 1. I H IPPO L . Ref.VII 29 (p. 212 W.). I evo što E m p ed o klo govori o svom e vlastitom rođenju: -I ja ...sk ita č « (13), tj. nazivajući bogom jcđnost i njezinu jednoću u kojoj je bio prije nego ga jc otrgnula M ržnja i prije nego se rodio m eđu tolikim bićim a za poretka M ržnje; »Mržnji«, kaže naim e, »m ahnitoj vjeran«, M ržnjom m ahnitom , sm ućenom i nepostojanom nazivajući začet­ nika ovoga svijeta. O n a je n aim e kazna i nužda n am etn u ta d u ­ šama koje M ržnja trga od jed n o sti i tvori ih i izrađuje, kad E m ­ pedoklo govori ovako: »Ako se tk o . . . dugovjek« (4. 5) nazivajući dugovječnim (sic!) dem o n im a duše, jer su besm rtn e i žive kroz duga razdoblja; »tri m irijade . .. lutat« (6) nazivajući sretn im a one koji su djelovanjem Ljubavi iz m nogostrukosti o p e t dovedeni u jednost inteligibilnog svijeta. O n naim e kaže da o n i lutaju i »kroz to će . . . za drugom « (7. 8). K aže da su m u čn e staze prijelazi i preobrazbe duša u tijelo. T o je sm isao stiha: »M učne će . . . za drugom* (8). M ijenjaju naim e duše tijelo za tijelom vučene i kaž­ njavane M ržnjom , i nije im d o p u šten o ostajati u jednosti. N apro­ tiv, M ržnja podvrgava svakakvim kaznam a duše koje prelaze iz tijela u tijelo; »Zračna ih«, kaže, »snaga. . . od njih« (9 — 12). To je kazna kojom ih kažnjava tvoritelj, p o p u t kovača koji obrađuje željezo i koji ga iz vatre uronjava u vodu: eter je naim e vatra iz kojega tvoritelj potapa duše u m ore i zemlja je tlo, zbog čega kaže »iz vode na zem lju, a iz zem lje u zrak«. To je sm isao kad kaže: »more ih . . . od njih« (1 0 — 12). O m rzn u te dakle duše sabire Ljubav, jer je dobra i jer osjeća sažaljenje p rem a njihovu naricanju i prem a razuzdanom i zlom u ređ en ju m ahnite

312

PREDSOKRATOVCI

M ržnje . . . Z bog takvoga dakle poretka pogubne M ržnje, budući da je svijet razbijen na svoje dijelove, E m pedoklo poziva svoje učenike da se uzdržavaju od svih živih bića, jer kaže da su po­ jedena tijela živih bića nastam be kažnjenih duša. K tom u, one koji slušaju takve govore poučava da se suzdrže u sp o ln o m op­ ćenju sa žen o m da ne bi pom agali i sudjelovali u djelim a što ih stvara M ržnja koja n eprestano rastače i razvlači djela Ljubavi. E m pedoklo tvrdi da je ona vrhovni zakon ustrojstva svem ira kad govori ovako: »Odgovor . . . kletve« (1. 2), nazivajući nuždom m i­ jenjanje iz jednosti u m n o g o stru k o st djelovanjem Ljubavi. Četiri su, kako rekoh, sm rtn a boga: vatra, voda, zem lja i zrak, a dva su besm rtna, nerođena i stalno u neprijateljstvu jedan s drugim , M ržnja i Ljubav. 1. 3. 5. 6. 13 PLUT. de exil. 17 p. 607 C. E m pedoklo na početku svoje filozofije, izjavivši: »Odgovor . . . ski­ tač«, pokazuje da je ne sam o on već da sm o i svi m i ovdje ise­ ljenici, stranci i p ro g n a n ic i. . . Ide u progonstvo Isc. duša] i luta g onjena odlukam a i zakonim a božjim . 9 — 12 PLUT. de Isid. 361 C. E m pedoklo kaže da duše plaćaju kaznu za svoje pogreške i grijehe: »Zračna . . . od njih« sve dok tako kažnjene i pročišćene ponovo ne stignu do svojega prirodnoga m jesta i reda. 13. 14 PLO TIN . E nn. IV 8, 1. Čak i E m pedoklo, kad je rekao da je određeno da duše koje su pogriješile padnu ovam o i da je i on sam došao kao »izgnanik božji« postavši M ržnji m ahnitoj vjeran, sm atram da nije otkrio ništa više no što su to učinili Pitagora i ostali nakon njega koji su zagonetno govorili o tom e i o m nogočem u drugom e. Usp. 31 C 1. Izreka Nužde postoji i bogova zaključak stari, vječni, a pečatom njega potvrdiše podrobne kletve: ako tko ruke ubojstvom, u zločin upleten, okčtlja, ako se tko ( u M ržn ji), sagriješivši, krivo zakune, 5 ko z li demoni što ždrijeb im dugdijek dosudi život, tri m irijade će doba daleko od blaženih lutat, kroz to će vrijeme dobijat svakovrsni izgled stvorenja, mučne će staze života m ijenjati jednu za drugom. Zračna ih naime snaga, na morsku pučinu tjera, 10 more ih na kopno baci a potoni zemlja u zrake blistavog sunca, a ono u vihore zračne ih hitnu. Jedan ih od drugog prim a a l’ svatko zazire od njih. I ja sad jedan sam od njih, izgnanik božji i skitač, M rž n ji mahnitoj vjeran.

EMPEDOKLO

313

116 [69 K , 232 St.]. PLUT. Q uaest. conv. IX 5 p. 745 C. Č udno jc što Platon [Rep. X 617 B] u vječno i božansko kretanje, um jesto Muza, sm ješta Sirene koje zacijelo nisu ljudim a sklona i korisna božanstva, a Muze ili p o tp u n o m im oilazi ili im daje im ena Moira, i naziva ih kćerim a A nanke. A nanka je nešto što je daleko od Muza, a Pejto (Nagovor) je nešto što je srodno s M uzam a pa m islim da je, jer je + draga dušam a, nešto m nogo više od Em pedoklove H arite. (H a rila ) m rzi nesnošljivu Nuždu.

117 [380. 381 K „ 383. 384 St.]. D IO G . VIII 77 A 1. H IPPO L . Ref. I 3 (A 31]. Jedno sam vrijeme već bio i dječak i djevojka, biljka, i plića i nijema riba iz širokog mora šio skače.

118 [13 K., 385 St.l. CLEM. Strom . III 14 [II 201, 25 St.l. S njim e se iH eraklitom , 22 B 2()1 očevidno slaže i E m pedoklo kada kaže: »Vidjevši .. .gorko*. Usp. SEXT. adv. m ath. XI 96. Neki iz Epikurove škole (H erm arh?) kažu da svako živo biće po prirodi, i iako ga nitko u tom e nije poučio, bježi od boli a ide za na­ sladom ; čim se, dakle, rodi i još n epodložno bilo kakvu m nijenju, kad ga zahvati hladni dašak zraka na koji nije sviklo, ono zaplače i zajeca gorko Ividi LUCR. V 226]. Vidjevši neznano mjesto ja zaplakah, zajecah gorko.

119 [11. 12 K., 390. (391) St.].CLEM. Strom . IV 12[II254, 8 St.]. E m pedoklo se, kako on to kaže: »S kakva . . . blaženstva«,, a po m om e m išljenju u šali i prijekoru, napustivši (dom Zeusov), sada kreće m eđu sm rtnim a. PLUT. de exil. 17 p. 607 D (prema B 115, 1 i d.). I kao na nekom otoku, koji sa svih strana potresa more, [sc. duša], kako kaže Platon (Phaedr. 250 C) »poput ostrige« stoji priljubljena uz tijelo da se ne bi oporavljala i sjećala »S kakve . . . blaženstva ...« i kad zam ijeni sjedište, um jesto na nebu i m jesecu, na zemlji i u zem aljskom e životu, čim prijeđe s onoga mjesta na ovo malo m jesto ovdje dolje, trpi i pati. Usp. Stob. Flor. III 40, 5 p. 737, 11 H. S kakve časti i s kakve punoće blaženstva . . .

120 [31 K., 392 St.]. PO R PH Y R . dc antro nym ph. 8 p. 61, 19 Nauck. K od E m pedokla snage koje vode duše kažu Dodasmo tada u n a lkritu s p ilju . ..

PREDSOKRATOVCI

314

121 [13. 21. 22 K., 3 5 8 - 3 8 8 St.l. 1. 2. 4 H IE R O C L . ad c. aur. 24 [Stob. Ecl. ed. G aisford II 143, l], [Čovjek] se pridiže i nanovo zadobija staro stanje ako uspije izbjeći ono što je zem aljsko i »nem ilo mjesto*, kako on sam kaže, »gdjeno . . . drugih« u koje oni koji padnu »idu . . . Bijede«. A li se težnja onoga koji izbjegava livadu Bijede upravlja prem a livadi Istine 31 C 1; ako je čovjek odbaci, zam ahom krila bez perja stiže u tijelo od zem lje lišen sretnoga života 31 B 158. 2. 4 PROCL. in Rep. II 157, 24 Kroll. 2. 3 PRO CL. in Crat. p. 103 Boiss. 2. 4. SYNES. de provid. I (66, 1213 A Migne). Postoji T em id in zakon koji svim dušam a nalaže da se svaka od njih, koja je proboravila svoj vijek u krajnjoj bijedi a p rito m sačuvala svoju narav i neokaljano provela život, na svom e povratku oslobodi i vrati u isti izvor iz kojega je po­ tekla; jednako tako nužda prirode traži da se u srodno boravište nastani ona koja je na neki način iz drugačije baštine k ren u ­ la. ...................................................................................... nemilo mjesto gdjeno Pokolj i M ržn ja i rodovi Udesa drugih, Bolesti suhe, Gnjiloće, tekućine od njih potekle, idu amo i tamo kroz tm inu po liva d i Bijede.

122 [ 2 4 - 2 7 K., 3 9 3 - 3 9 6 St.]. PLUT. de tranq. an. 15 p. 474 B. Ali radije, kako kaže E m pedoklo, svakoga od nas, kad se rodi, dočekuju i njim e upravljaju po dvije sudbine i po dva zla dem ona [usp. B 120. 1231. »Bjehu tu . . . crnih« tako da je od svake od tih naše rođenje prim ilo pom iješano sjem enje patnji, i zbog toga im a m nogo raznovrsnosti, pa onaj koji je pam etan, priželjkuje dakako ono što je bolje, ali očekuje i što je protivno tom e te se služi jednim i drugim izbjegavajući p rito m neum jerenost. O &£(XEpw.m ; ( = časna obraza) st. 2, usp. Hesych. s. v. Bjehu Tu su zatim Istina

tu božica Zemlja i Sunce što vidi daleko. i krvava Borba, H arm onija ozbiljna lica, Ljepota, Ružnoća, B rzin a i Sporost jošte, ljupka s njima, Neizvjesnost očiju crnih (?)

123 [ 2 8 - 3 0 K., 3 9 7 - 4 0 0 St.l. C O R N U T U S E pidrom . 17. Ti bi [Titanil mogli biti nazivi za razlike u događanju; kao što E m ­ pedoklo jednostavno nabraja » B ujnost. . . Raskoš«, Kaljavost, Š ut­ nja i R ječitost i m noge druge ciljajući zagonetno na sp o m en u tu šarolikost postojećega, tako je od starih govor bio nazvan Japetom po kom e su nastala bića obdarena govorom . Vidi B 122!

EMPEDOKLO

315

Bujnost i Propast i uz njih i Pospanost, Budnost također, Kretnja, Nepomičnost tu jc i s mnogo vijenaca Raskoš, Kaljavost, zatim Šutnja i Rječitost k tome. ..

124 (14. 15 K., 400. 401 St.]. 1. 2. CLEM. Strom . III 14 [II 202, I St.] (prem a B 125). I ponovo »Jao . . . porod«. T IM O N , fr. 10 Diels. Jao, jao v i jadni, o nesretni potomci ljudski, vi ste tolikih svađa, tolikih uzdaha porod!

125 [378 K., 404 St.). CLEM . Strom . III 14 II 201, 29 St. (prem a B 118). Od živih činjaše mrtve iztnijenjajući lik njihov, (potom žive od mrtvih).

126 [379 K., 402 St.]. PLUT. de esu carn. 2. 3 p. 998 C (palingeneza). Priroda m ijenja i prem ješta sve »m esnim .. .njima« (bez autorova imena). P O R P H Y R . ap. Stob. Ecl. I 49, 60 [I 446, 7 W.l. Sudbinu i prirodu sam oga preobražaja E m pedoklo naziva dem onom koji »m esnim ogrtačem zaogrće« duše i m ijenja im odjeću. Mesnim im ogrtačem zabgrčuć, neznanim njima.

127 [382. 383 K., 438. 439 St.]. AEL. N. H. X II 7. A i E m ­ pedoklo kaže da je za čovjeka najbolje preseljenje kad postane lav, ako ga sudbina prenese u životinju, a lovor, ako m ora biti biljka. To što E m pedoklo kaže jest ovo [usp. B 146]: M eđu zvijerim a lav što spava na zem lji u gori postaju one, a lovor med stablima listova lijepih.

128 [ 3 6 8 - 3 7 7 K., 4 0 5 - 4 1 4 St.]. PO R PH Y R . de apst. II 20 (iz T heophrast. de pietate). Prastare žrtve kod m nogih bile su bez upotrebe vina; te su bezvinske žrtve najprije bile ljevanice od vode, zatim od m eda, jer sm o ga u najranije doba dobili od pčela kao gotov tekući plod; po to m su došle ljevanice od ulja. N ajposlije su nakon toga svi upotrebljavali ljevanice od vina . . . 21 To posvjedočuju nc sam o kam eni stupovi, na kojim a su u stvari neki vjerni prijepisi zapisa o običajim a K oribanata s K rete, nego i E m pedoklo koji, izlažući rodoslovlje bogova, uzgred govori i o žrtvam a kada kaže: »U njih . . . kraljica bješe«, a to je Ljubav koju »zavjetnim . . . meda«, a to se i danas kod nekih čuva kao trag istine, a »čistom . . . nije*. Budući da su, m islim , ljubav i suosje­ ćanje sa srodnicim a bili iznad svega, n itko nije ubijao, nego je gledao na ostala živa bića kao na svoje ukućane. Ali kada se

316

PREDSOKRATOVCI

pojavio A res i K idem ” , svakovrsne m eđusobne borbe i ratovi, tada prvi p u t nitko nikoga od svojih vlastitih ukućana uopće nije štedio. 27 »Čistom . . . lijepe«.

5

10

U njih ni Aresa boga a niti Kidema ne bi, n iti Zeusa kralja n i Krona nit Posejdona, nego K iprida kraljica (bješe). Zavjetnim kipcima smjernim nju nastoje oni ublažit, slikom životinja nekih te pomašću mirisa divna, kadom od izm irne čiste i tamjana mirisa puna, na tlo izlijevajuč žrtve od žućkasta pčelinjeg meda; čistom se krvi bikovljom njen žrtvenik škropio nije, jer je kod svih ljudi to glidost najveća bila oteti životnu snagu i pojesti udove lijepe.

129 [4 4 0 - 4 4 5 K , 4 1 5 - 4 2 0 St.l. PORPHYR, V. Pyth. 30. On je (Pitagora) mogao čuti harm oniju svemira i percipirati opću harm oniju orbita i zvijezda po kojima se one kreću a koju mi ne m ožem o čuti zbog ograničenosti naše prirode. To svjedoči i Em pedoklo kad govori o njem u: »Kod njih . . . života.« Kada kaže za Pitagoru »veoma velika«, »lako m u išlo za rukom da vidi sve što postoji«, »bogatstvo duha« i slično — što je vrlo značajno za njegovu izvanrednu i finu konstituciju — želi upozoriti da je on iznad ostalih u pogledu sposobnosti uočavanja, slušanja i sazna­ vanja (iz N ikomaha, kao Iambl. V. P. 15). 1 —2 D IO G . VIII 54 [usp. A ll. Kod njih je živio čovjek veoma velika znanja koji doista steče neizmjerno bogatstvo duha, vješt naddsve za mudra na bilo kom području djela; doista kad bi sve svoje napregnuo duševne snage, lako mu išlo za rukom da vidi sve što postoji kako u deset, tako i dvadeset ljudskih života.

130 [364. 365 K , 421. 422 St.]. SCHOL., Nic. Ther. 452 p. 36, 22. Sve je pitomo bilo i prema ljudima blago, divlje životinje, ptice, a plam je Ljubavi sjao.

131 [338 - 341 St.]. H IPPOL. Ref. VII 31 p. 216 W. Empe­ doklo tvrdi da postoji jedan svijet kojim upravlja zla Mržnja i drugi intelegibilni kojim upravlja L jubav... a da je u sredini iz­ m eđu tih suprotnih principa pravedni govor posredstvom kojega 15. ratni metež. Bilješke sastavili redaktori.

EMPEDOKLO

317

sc sjedinjuje ono što je razdvojila Mržnja i usklađuje posredstvom Ljubavi u jednoću. Taj isti pravedni govor, koji surađuje s Lju­ bavlju, Em pedoklo i sam, zazivajući Muzu, zove, i to ovim rije­ čima, da surađuje s njim e: Ako se, besmrtna Muzo, zbog nečeg jednodnevnog tebi svidje razmišljanja moja kroz svoje propustiti srce, opet, Kaliopo, sada pomogni kad sazivam tebe i kad o bozima sretnim objavljujem učenje točno.

132 (354. 355 K., 342. 343 St.]. CLEM. Strom. V 140 III 420, 28 St.] Sretan koji je steko božanskoga uma bogatstvo, bijedan kom leži na srcu o bozima nejasno mnijenje.

133 1 3 5 9 -3 6 3 K , 3 4 7 - 3 5 1 St.l. CLEM. Strom. V 81 III 380, 5 St.]. Božansko se, kaže pjesnik iz Akraganta ne može prim ač toliko da oči ga ugledat mogu niti ntke dotači, a upravo posredstvom toga uvjeravanje sebi put krči do čovječjeg srca.

134 1 3 5 9 -3 6 3 K., 3 4 7 - 3 5 1 St.]. 1 - 5 AM M ON. de interpr. 249, 1 Busse. Zbog toga i m udrac iz Akraganta ošinu mitove što ili pjesnici pričaju o bogovima koji tobože imaju ljudski lik i taj svoj napad razloži prvenstveno u odnosu na A polona [usp. A 1 571, jer je raspravljao izravno o njem u, i na isti se način izjasrfio i o svakome božanskom biću ukratko izjavljujući: » O n o ... se krei f . i pritom riječju »sveti« smjerajući zagonetno na neki uzrok koji jc iznad ljudske misli. [Odatle lo. Tzetz. Chil. VII 522 i drugi s citatom l »Empedoklo u trećoj knjizi 0 prirodi« a pod tim s Karstcnom i drugima treba podrazumijevati Očišćenja,

5

Ono na udima svojim ni glave čovječje nema n iti se dvije grane ne svijaju s njegovih leđa, brzih koljena nema ni nogu ni dlakavih uda, nego je bilo samo um sveti i neizreciv što se mislima brzim po čitavu kozmosu kreće.

135 1404. 405 K., 426. 427 St.l. ARISTOT. Rhet. A 13. 1373b (i. Postoji naim e po prirodi neko zajedničko pravo i nepravo koji svi nekako naslućuju, iako m edu njima nema nikakva priopćiva­ nja ili dogovaranja (citat iz Antigone, st. 450 —451). Kao što se i lim pedoklo izražava u pogledu neubijanja kojega živoga stvora: lu za neke ne može biti pravo a za neke pak nepravo, »Sto . . . se

318

PREDSOKRATOVC1

širi«. CIC. de rep. 11, 19 (o p riro d n o m pravu) (lat.). Pitagora i E m pedoklo tvrde da za sva živa bića vrijedi sam o jedna pravna norm a i izjavljuju da o n im a koji su povrijedili neko živo biće prijete kazne koje se ne m ogu iskupiti. SEXT. IX 126 (ispred B 136; iz Pozidonijeva k om entara uz Timeja). A ko pravda ima svoje m jesto u m eđ u so b n o m od n o su ljudi i u odnosu p)rema bogovim a, jasno je da, ako nem a bogova, onda neće postojati ni pravda. Usp. IAMBL. V. Pyth. 108. [Pitagora] je naredio [zakono­ davcima] da se suzdržavaju od živih bića; kad već traže da iznad svega bude pravda, jam ačno bi trebalo da ne nanose nepravdu n ijednom e sro d n o m živom biću. J e r kako bi m ogli uvjeriti ostale da pravedno postupaju ako bi se oni sami zaticali u zlostavljanju živih bića, iako su u srodničkoj zajednici s njim a, bića koja su zajedništvom života i tim e što su sastavljena od istih počela, kao i tim e što nastala njihovim m iješanjem , vezana s nam a kao nekim bratstvom ? Što je pak pravno za sve, kroz eter što vlada široko i kroz beskrajnu svjetlost to s kraja na k ra j se širi.

136 [416. 417 K „ 428. 429 St.]. SEXT. IX 127 (usp. B 135). Dakle, Pitagorini i E m pedoklovi sljedbenici tvrde, kao i velik broj ostalih italskih filozofa, da m i im am o nešto zajedničko ne samo jedni s drugim a i s bogovim a nego i sa živim bićim a koja nem aju dara govora. Postoji naim e neki duh, kao neka duša, koji se p ro ­ stire kroz čitav svem ir i koji nas sjedinjuje s njim a (usp. B 134, 5). Stoga, ako ih ubijam o i ako se h ranim o njihovim m esom , p očinit ćem o nepravdu i bogum rsko djelo jednako tako kao da uništavam o svoje srodnike. Z ato su ti filozofi savjetovali da se uzdržavam o od živih bića i tvrdili da nanose nepravdu oni ljudi »koji toplom krvi blaženih crvene žrtvenik.« I E m pedoklo nekako ovako kaže: » D o sta ... uma«. Dosta tog ogavnog klanja! Zar ne vidite vi kako žderete jedan drugog u sljepilu svojega uma?

137 [ 4 1 0 - 4 1 5 K , 4 3 0 - 4 3 5 St.]. 1 - 6 SEXT. IX 129 (prema B 136, 2). I » O tac.. .meso«. 1. 2 O R IG . c. C elsum V 49 (dakako iz Celza). O n i se [pitagorovci], zbog svoga m ita o tom e da duša m ijenja tijelo, suzdržavaju od živih bića i n etko »sina.. .kolje«. Otac podigav sina što lik je izmijenio bio ludov uz molitvu kolje; oklijevaju sluge p ri žrtvi onog što usrdno moli, a l' gluh na njegovu viku, pošlo ga zakla, u kuci on sramotnu priprem i gozbu.

EMPEDOKLO 5

319

Jednako tako oca sin zgrabiv a djeca pak majku, otmu im životnu snagu i žderu njihovo meso.

138 lol. A RISTO T. Poet. 21 p. 1457b 13. (M etafora je p ren o ­ šenje izraza) s vrste na vrstu, npr. M jeđu zahvaliv dušu

i »neuništivom m jedi presjekav« (B 143); tu je naim e rekao zahvatiti um jesto presjeći, a presjeći um jesto zahvatiti. 139 (9. 10 K., 436. 437 St.]. PO R PH Y R . de apst. II 31. Budući da nitko nije bez grijeha, preostaje im konačno da očišćenjim a liječe p reth o d n e grijehe u vezi s hranom . To bi se isto dogodilo ako bism o, počinivši taj strašni čin, i uzviknuli zajedno s Em pedoklom govoreći: Jao, zašto me prije ne uništi dan neizbježiv neg se na usnama smisle ti grozni žderački čin i?

140 1419 K., 440 St.]. PLUT. Q uaest. conv. III 1, 2 p. 646 D. I treba se sav odricati ne sam o lišća lovorike, kako je to kod E m pedokla očevidno, nego treba štedjeti i sva ostala stabla. Sav se odricati lišća lovorike!

141 [418 K., 441 St.]. G ELLIU S IV 11, 9. (lat.) Č ini se pak da je ono o nejedenju boba [xua}jLO?=bob] bila zabluda jer se u pjesmi E m pedokla, koji se poveo za Pitagorinim učenjem , nalazi ovaj stih: » Jad n i.. .vaše!« 10. V ećina je naim e njih sm atrala da se riječju xua[io? označava sočivo, kako se to u narodu kaže. Ali oni koji su tem eljitije i stručnije proučavali E m pedoklove pjesme, tvrde da na ovom e m jestu xw.ij.oi. označavaju m ošnje i da su one prikriveno i slikovito, na Pitagorin način, nazvane xuafxo'„,jer su at-riot to 1} x u e i v ( = uzrok trudnoće) tim e što potiču na nativitet; zbog loga oni tvrde da E m pedoklo tim stihom nije išao za tim dn odvrati ljude od toga da jedu bob, nego od toga da ne pretjcravaju u spolnim užicim a. D ID Y M U S in G eopon. II 35, 8. Prvi se odrekao boba Amfijaraj zbog proroštva u snu; a prenose se i ove O rfejeve riječi: »Jadni. . .vaše!« CALLIM. fr. 128 [naprijed ( . 14, 9 ]; CRA TES 0?jps? fr. 17. O d nas odvraćati ruke! Ja d n i i prejadni, boba nek ruke nc dotiču vaše!

142 [0 ]. VOLL. H ERC. N. 1012 col. 18 [coll. alt. V II fol. 15]. noiptrjv ICALLIM. Epigr. 7, 3. 4; o daćo xotvou ( = figuri po zajedničkom predikatu)]. Jasno je da će glasnici objavljivati, a I Irlada će objaviti. Tu je zapravo jedna značenjska vrijednost.

320

PREDSOKRATOVCI

Takav se prim jer nalazi i kod E m pedokla kada kaže: Ovog natkriti dvori nh egiddnoŠe Zeusa n iti Hada, a nh stan proricanja jadnog ne želi.

143 1442. 443 K , 442. 443 St.]. T H E O SMYRN. p. 15, 7 Hill. U pravo na isti način i pouka političkih govora sadrži u sebi ne­ kakvo prvo čišćenje, kao što to sadrži i od djetinjstva zajedničko vježbanje u prikladnim naukam a. E m pedoklo naim e kaže da »s p et izvora presjekav vodu neuništivom mjedi* treba početi čišće­ nje od nečisti. A ristot. Poet. p. 1457b 13 [B 1381. U (?) neuništivoj mjedi s pet izvora presjekav vodu...

144 [406 K., 444 St.l. PLUT. de coh. ira 16 p. 464 B. V elikom i božanskom sam sm atrao o n u E m pedoklovu: Ostanite natdšte od zloće!

145 1420. 421 K , 445. 446 St.l. CLEM. Protr. 2, 27 (I 20, 13 St.). Z ato sm o m i, nekada sinovi razu zd an o sti.. .postali sinovi bo­ žji; a za vas i vaš pjesnik E m pedoklo iz A kraganta slikovito kaže: Eto, zato što tim vam pomućuju preteške zloće, nikad nećete srce olakšati od briga jadnih.

146 [384 —386 K., 447 — 449 St.l. 1 — 3 CLEM. Strom . IV 150 II 314, 25. A i E m pedoklo, pišući negdje ovako: »N ajzad... bo­ gati*, kaže da duše m udraca postaju bogovi. O dm ah nakon B 130. N ajzad postaju vraći, pa pjesnici, onda vid ari i još vladaoci nad ljudim a zemljom što gaze otkle ko bogovi niču u častima vrlo bogati.

147 [387. 388 K , 450. 451 St.l. CLEM. Strom . V 122 fll 409, 8 St.l. B udem o li živjeli sveto i pravedno, b it ćem o sretni ovdje, a još više nakon odlaska odavde, jer ćem o postići blaženstvo ne na određen o vrijem e, nego ćem o moći vječno o tpočinuti, »ognji­ šte. . .strti«, kako to kaže filozofska pjesm a Em pcdoklova. Ognjište dijele i stol sa besmrtnicima drugim, jada nemaju ljudskih i ništa ih ne može strti.

148. 149- 150 [403. 243 St., 453 K l PLUT. Q uaest. conviv. V 8, 2 p. 683 E (iza B 80.). Budući da upravo taj čovjek [Em ­ pedoklo] ne običava radi lijepa stila ukrašavati stvari naoko vrlo lijepim pridjevim a kao kitnjastim bojama, nego daje pojedinačno obilježje svakoga pojm a ili neke vrsnoće, npr. tijelo koje okružuje

EMPEDOKLO

321

ilušii je »zemlja što opasuje čovjeka«, zrak je »skupljač oblaka«, .1 jetra su »bogata krvlju«. '/.cmlja šio opasuje čovjeka. Z ra k ... sakupljač oblaka. Bogata krvlju jetra.

151 lp. 347 K.]. PLUT. A m at. 13 p. 756 E. Nju Isc. A froditu! bus fino i prikladno E m pedoklo naziva davateljicom života, a Sofoklo bogatom plodovim a. Usp. B 17, 24, 22, 5. 71, 4. 152 [458 K.]. A RISTO T. Poet. 21. 1457b 22. Ili što je starost prem a životu, to je veče prem a danu. D akle, veče će [sc. pjesnik! nazivati starošću dana, ili, kao E m pedoklo, starost će nazivati večer života ili zalaz života. 153 [455 K.J. H ESY C H . paupko: Dojilja D em etrina. Jo š znači i trbušna šupljina, kao kod E m pedokla. Usp. Orph. frag. 49, 89. 52. 53 K. baubo ( = tjelesna šupljina) 153a lp. 475 K.l. T H E O SMYRN. p. 104, 1 H. Čini se dakle da se zam etak p o tpuno dovršava u v rem enu od sedam sedm ica, kako to nejasno kaže E m pedoklo u svojim Očišćenjima. Usp. A. 83. SPO RNI FRAGMENTI

I 54. lol. PLUT. dc esu carn. I 2 p. 993c [m ožda iz Pozidonija, usp. Schm ekel M ittelstoa S. 288 "]. D oista bi svatko ustvrdio da su oni koji su prvi počeli jesti m eso to učinili zato što nije bilo druge hrane. N isu došli do toga da uživaju u on o m e što je protiv prirode i društva zato što su se zajednički odgajali u zločinačkim požudam a ili zato što su u obilju za život potreb n ih dobara postali obijesni. K ad bi danas mogli osjećati i govoriti, rekli bi: »Vi koji danas živite, sretni ste i bozim a dragi, je r kakvo vas je to zapalo vrijem e i sudbina da uživate u obilju svih dobara! K oliko li ih se m nogo rada za vas! Kakve to berbe im ate, koliko li ukusnih plodova zem lje i biljaka ubirete! M ožete uživati u svem u tom e n da ruke ne zaprljate. Mi sm o, naprotiv, živjeli u najturobnije i najstrašnije doba upavši u g olem u i nesavladivu bijedu prigodom prvoga postanka svijeta: nebo i zvijezde još je pokrivao m aglovit /rak, sm jesa od m u tn e i blatne tekućine, vatre i olujnih vjetrova.« A Sunce se još nije bilo sm irilo da bi svojom nekrivudavom i postojanom putanjom jutro

322

PREDSOKRATOVCI

1 veče moglo razlučit, u krugu je vratiti opet pošto je Horam a plodnim što nose vijenac od puplja okruži; Zemlju je k tomu svu izmučilo«

nepravilno protjecanje rijeka, pa su m nogo toga iznakazile bare i m nogo je toga ostalo pusto zbog duboka blata, n e p lo d n ih šikara i šum a. Nije bilo nikakva oruđa za obrađivanje zem lje ni znanja kako je učiniti plodnom . G lad nas nije nikada napuštala, a kako nism o ništa sijali, nism o ni očekivali žetvu. K akvo je onda čudo ako sm o p ro tu p riro d n o posegnuli za životinjskim m esom u doba kad se jela m ahovina, žderala kora od drveta i kad jc bila prava sreća naći proklijalu piriku ili neki korijen trstike! Koji bi naišli na žir i pojeli ga, poveli bi od veselja kolo oko nekoga hrasta ili bukve i nazivali ga davateljem života, ocem i hraniteljem . (994) O ndašnji je život znao sam o za tu svečanost, a sve je ostalo bilo puno bunila i bijede. A vas, koji danas živite p ri tolikom obilju za život p o treb n ih dobara, koji vas to bijes i koja vas to pom am a tjera na um orstva? itd. 154a [ol. PLUT. de esu carn. II 1 p. 996 E. I pio se uobičajeni kikcon koji p o p u t K irkina spravlja muke i boli i prijevare, jauke grozne.

154b

= A rat. Phaen. 131 i dalje.

154c [ol. SU IDA S s. v. aurbca. Poslovica » O d m a h ... biti« kaže se za one koji se odm ah od početka um iju obazirati na dobar svršetak. Odmah se vidi na bilju plodonosno da li će biti.

154d lol. Usp. 28 B 20. 154d (O.l B ignone = Orph. frag. 354 K. NEPRAVI FRAGMENTI

155 [439 K , p. 18 St.l.DIOG . V III 43. Im ali su (Pitagora i T eano; usp. A 1) i sina Telauga koji je naslijedio oca i, prem a nekim a, postao E m pedoklov učitelj. H ip o b o t naim e tvrdi da E m ­ pedoklo kaže: Telauže, slavni sine Teane 1 Pitagore!

156 [435 —439 K ., p. 9 St.l. D IO G . V III 60 prem a B 1 [A 1]. Ali sačini i jedan epigram upućen njem u: »Liječnik. . .put«. ANT H O L . P. VII 508 s lem om Sim onidov.

EMPEDOKLO

32 3

Liječnik, Anhitov sin, Pauzanija s razlogom nazvan, onaj Asklepijev soj — u rodnoj Geli mu grob. On je tolikim ljudim a iznemoglim od strašnih m uka u Perzefonin stan umio prekinut put.

157 1433. 434 K , p. 9 St.]. D IO G . VIII 65 [A ll. Uzvišen liječnik A kron iz Akragđnta, sin Akrov, — krije ga najviša hrid, im a je najviši grad.

Neki taj drugi stih donose ovako: d r ž i ga visoki grob gdjeno je najviši vrh.

Neki kažu da je to Sim onidov epigram . 158 [389 St.]. H IE R O C L. ad c. aur. 24 [Stob. Ecl. ed. Gaisf. II 143, 8 iza citata 31 B 12 lJ. Ali se težnja onoga koji izbjegava livadu Bijede upravlja prem a livadi Istine; ako je čovjek odbaci, zam ahom krila bez perja stiže u tijelo od zem lje života sretnoga lišen. 159 1145 St.l. A RISTO T. de gener. et corr. A 8. 325 b 19. K od I m pedokla je jasno da (sva) ostala (tijela), sve do elem enata, im aju svoje postanje i svoje propadanje, ali nije očevidno kako nastaje i kako propada nagom ilana veličina tih sam ih elem enata, itd. Usp. A 43a. 160 [ol. E m pedoklovi stihovi što ih navodi Stein Philol. 15 (1860) 143 prem a C ram ersu A n. Ox. III 184 igrarije su Mihajla Ilolicusa (12. st.); usp. Diels H erm . 15 (1880) 177, M. T reu Byz. Zi'ilschr. IV 1 i d., C. H o rn a Wien. Stud. 48 (1930) 8 i d. 161 lol. O tzv. Em pedoklovoj kugli cd. F. W iek (diss. G ryph. 1897) vidi E. Maafi Comm. in. A rat. reliqu. p. 154 i d. i A. E lter Analecta Graeca B onn 1899 (Natalic. reg.) str. 41. C. ODJEK I PLATO Phaedr. 248b i d. [usp. B 115). O datle ona velika /iiihn da vide (sc. duše) gdje je ta poljana Istine, a i paša, koja odgovara najboljem u dijelu duše, potječe upravo iz ondješnje liv.ide, i tim e sc hrani priroda krila kojim a se duša diže uvis. A i zitkon A drastije je ovaj: svaka duša koja postade su p u tn ica n e­ koju boga, opazi nešto od istinitoga, i ona je sve do drugoga okretaja neoštećena, i, u slučaju da je u stanju to uvijek činiti, Milino ostaje nepovrijedena. Ali kada, ne uzrhogavši sustići (svoga 1 m i /),i i ), ne vidi (ništa od istinitoga) i kada, zbog neke nesreće na­

324

PREDSOKRATOVCI

punivši se zaboravom i zloćom, oteža, a otežavši, ostane bez perja i padne na zemlju, tada je zakon da se prigodom prvoga rađanja ne usadi ni u kakvu životinjsku prirodu, nego da se ona koja je najviše vidjela, usadi u zametak čovjeka kojem u je namijenjeno postati prijatelj m udrosti ili prijatelj ljepote ili poklonik Muza i Ljubavi, druga (po redu) (da se usadi u zametak) kralja koji se pokorava zakonim a ili nekoga koji je vješt ratovanju i zapovije­ danju, treća (u zametak) državnika ili nekoga tko je vješt gospo­ darstvu ili novčarstvu, četvrta (u zametak) neum ornoga gim nasti­ čara ili nekoga tko će se baviti liječenjem tijela, peta će provoditi život vrača ili nekoga tko je posvećen u misterije; šestoj će od­ govarati život pjesnika ili nekoga drugoga koji se posvetio opo­ našanju, sedm oj (život) obrtnika ili ratara, osmoj (život) sofista ili nekoga tko se ulaguje narodu, a devetoj (život) tiranina. Onoga koji u bilo kom od tih života pravedno proživi svoj vijek, zapada bolja sudbina, a onoga koji nepravedno, gora. Na isto se naime mjesto, odakle je svaka pojedina duša došla, ne vraća ona kroz deset tisuća godina (jer joj prije toga vrem ena krila ne rastu), osim duše onoga koji je iskreno zavolio m udrost ili na filozofski način zavolio mladiće; te duše u trećem tisućgodišnjem krugu, ako tri puta redom izaberu taj život, dobiju krila i u tritisućoj godini odlaze (sa zemlje): Ostale pak duše, kad završe svoj prvi život, pristupe sudu, a kad im se presudi, jedne odu u podzem ne kaz­ nionice i tu ispaštaju kaznu, a druge, na tem elju Pravde uzdignute na neko mjesto na nebu, tu provode život dostojan onoga života koji su proživjele u ljudskom liku. A u tisućoj godini jedne i druge dolaze na ždrebanje i izbor drugoga života, pa svaka sebi bira onaj koji hoće; tu i u život neke životinje dolazi ljudska duša, i iz neke životinje onaj koji je bio nekada čovjek, (dolazi) opet u čovjeka. 2. Vidi sada B 121!

32 [22], MENESTOR (Menestor) 1. IAMBL. V. P. 267 p. 190, 11 N. [58 Al. Sibarićani Metop, H ipaz, Proksen, Euanor, Leanakt, M enestor itd. 2. T H E O PH R . H. pl. I 2, 3. Vlaga je dakle (u biljkama) oči­ gledna; nju upravo zovu neki jednostavno u svim (biljkama) so­

MENESTOR

325

kom ( hizbc, ), kao i M enestor, a drugi (navode je) u većini bez imena, u nekim a opet (zovu je) sokom , a u drugim a suzom. 3 . ---V 9, 6. Kresiva se dobivaju od m nogih (biljaka), a najbolja, kako kaže M enestor, od bršljana, jer se ona najbrže i najjače razgore. 3 a . ----- V 3, 4. A topla je (biljka) i bršljan i lovor, i općenito oiift od kojih °se dobivaju kresiva. A M enestor navodi i dud. 4. — de caus. pl. 1 1 7 , 3. Dudov je dakle [rastj zbog toga rano u godini. A kako M enestor kaže, njegovo je pupanje kasno zbog hladnoće mjesta, a dozrijevanje brzo zbog slabosti. “) . ----- I 21, 5 —7. K od toplih i hladnih (biljaka) navodi se dakle jedan uzrok koji dovodi do plodnosti i neplodnosti, a to je što su tople plodne (a hladne neplodne), kao što je to i kod plodnih i neplodnih životinja, jednako kod onih koje rađaju žive Uno i kod onih koje legu jaja. A drugi uzrok ovisi o krajevima, (loplim ili) hladnim ; biljke se naim e m ogu održavati na zemlji.lima suprotnih svojstava, tople na hladnim a, a hladne na toplima. Inko ih naim e odm ah i priroda rađa jer pod jednakim uvjetima propadaju zbog preobilja (jednakih svojstava), a pod suprotnim '.e uvjetima održavaju kao da pri tom nastaje neka ravnoteža; kao ■ lo i E m pedoklo [31 A 73] kaže govoreći o životinjama: da naime prctople životinje prirodi goni da traže vlagu. (6) A slaže se s lim mišljenjem i M enestor, i to ne samo o životinjama, nego i 0 biljkama. Kaže naim e da su najtoplije one biljke koje imaju mijvižc vlage, kao npr. sita, trska, kipir; zbog toga se i ne smrzavnju od zim ske studeni; zatim navodi od ostalih biljaka one koje :.<• najbolje m ogu održavati u hladnim krajevima, kao što su npr. jelu, om orika, cedar, smreka, bršljan. S tim u vezi tvrdi da se ni • uijeg ne može održati na svojoj toplini. Uz to da je iskrivljen /bog toga što m u je nutrina topla i da se iskrivljuje. (7) A navodi 1 Ireći uzrok ranog pupanja i ranih plodova: da je naim e njima (i| loplim biljkama) po prirodi i sok topao te čini da rano pupaju i i In rano dozrijevaju plodovi. A kao dokaz za to navodi opet I»t -.1jun i neke druge biljke. Četvrti uzrok izvodi iz zim zelenog drveću: misli naim e da se i te biljke održavaju zbog topline, a I .ni loga nema, da gube lišće. A onom e što je rečeno dodaje još i in. navodeći primjere, da kresiva od vlažnih biljaka najbolje i iinjljepše izgaraju jer ona koja su najbliža vatri najbrže izgara­ ju.

326

PREDSOKRATOVCI

6. T H E O P H R . de. caus. pl. II 4, 3. Masna [zemljal uopće ne koristi nijednoj biljci, jer ih suši više nego treba, kao što kaže i Menestor. Takva je lužna zemlja, a bjelkaste boje. Usp. ib. II 4, 5. 7 . ----- VI 3, 5. A postoje još i razlike [između sokova] prem a većoj ili manjoj količini. Stoga ima veći broj srodnih sokova, kao npr. suhi, masni, gorki, slatki. Zbog toga i stari istraživači prirode pretpostavljahu bezbroj sokova, kao i M enestor: kakvo naime na­ stane miješanje i gnjiljenje vlažne tvari u biljci, takav je i sok.

33 [23l. KSUT (Xuthos) ARISTOT. Phys. 4 9. 216 b 22. A ima nekih koji iz postojanja rijetkoga i gustoga sm atraju očitim da postoji praznina. Ako nai­ me ne postoji rijetko i gusto, nije moguće ni sastajanje ni stiska­ nje. A ako toga ne bi bilo, onda ili uopće ne bi bilo gibanja ili bi se valjao cijeli svijet, kako reče Ksut. SIMPL. Phys. 683, 24. K sut pitagorovac: i prelit će se i još će se više istegnuti (svijet), kao što se m ore prelijeva svojim valovima na obale. Usp. IAMBL. V. P. 267 [c. 58 A], K rotonjani . . . Timej, But [Ksut?] i 36 A 1.

34 [24], BOIDA (Boldas) SCHOL. A RISTO PH . vulg. ad Nub. 96. Najprije' je naime Difil [jambograf, PLG II 504 Bergkl sastavio čitavu pjesmu protiv Boide filozofa, kojom je vrijeđao filozofa predbacujući m u i rop­ stvo. Ali m u zbog toga nije bio neprijatelj. Zatim ga je Eupolis, iako se kratko osvrnuo na Sokrata, napao više nego Aristofan u cijeloj komediji Oblaci. 1. »Najprije« i »Zatim« odnose se doduše na redoslijed argum enata koji govore protiv osobnog neprijateljstva A ristofana i Sokrata, a ne na kronološki redoslijed (usp. G erhard, Phoinix str. 214), ali kao što je prije K ratin bio sp o m en u t protiv H ipona (36 A 2), tako sholijast nije dokazao ništa kad je s D ifilom protiv Boide prešao u drugo vrem ensko razdoblje (3. st. po G erhardu str. 215).

TRAZIJALK -

ION

327

35 l24al. TRAZIJALK (Thrasyalkes) 1. STRAB. XVII p. 790. Da poplave (Nila) nastaju od kiša, ne Ireba istraživati niti su za to potrebni takvi svjedoci kakve je naveo Pozidonije. Kaže naim e da Kalisten navodi kako je ljetne kiše kao uzrok poplavama uzeo od Aristotela, a on od Trazijalka Tašanina (to je jedan od starih filozofa prirode), a on od nekoga drugoga, a taj od Hom era, koji Nil naziva nebotočnim (Zeusovim potom kom): »natrag u egipatsku rijeku što teče s neba« (Od. 4, 581). 2. STRAB. I p. 29- Neki kažu da postoje dva najglavnija vjetra: llorej i N o t. . . A da postoje dva vjetra, navode kao svjedoke Trazijalka i samoga Hom era, koji N otu daje nadim ak »Vedrilac«: »vedrilca Nota« (11. 11, 306; 21, 334), a Boreju nadim ak »Zefir«: »llorej i Z efir koji dušu iz Trakije« (II. 9, 5).

3 6 [25l. IO N HIJANIN (Ion) A. ŽIVOT, SPISI I UČEN JE 1. HARPOCR. s. v. I<0v. Izokrat u govoru 0 uzdarju [v. A 6l, G ovornik ovdje možda spom inje Iona, pjesnika tragedije, koji l<- bio rodom s Hija, sin O rtom ena s nadim kom Ksut. Napisao jc 1 mnogo lirskih pjesama i tragedije i neki filozofski spis pod naslovom Triagmos (Troboj), za koji Kalim ah tvrdi protivno da jc l'.pigenov. K od nekih je naslov i u m nožini, Triagmoi, kao kod I )emctrija iz Skepse i A polonida iz Nikeje. Pripisuju se tom e djelu ove riječi itd. Iv. B l). }.. A RISTO PH. Pax [proljeće 4 2 1] 832 —837. Da li m ožda nije istina ni ono što govore da postajem o zvijezde na nebu kada tko umre? — Sigurno. — I koja je zvijezda na nebu Ion H ijanin? O na koju je jednom opjevao davno ovdje na zemlji: jutarnja zvijezdu Danica; a kad je stigao, odm ah su ga svi nazivali jutar­ njom zvijezdom. I Iz to SCHOL. Ion H ijanin, pjesnik ditiramba, tragedije i lir­ skih pjesama. Spjevao je pjesm u kojoj je početak: »Počekajmo juliirnju zvijezdu koja nebom ide kao suncu prethodnica s bijelim krilom« Ifr. 9 Diehll. A čini se da je pjesm u završio navedenim

328

PREDSOKRATOVCI

riječima. Stoga Aristofan u šali kaže da je sam Ion bio nazvan Jutarnjom zvijezdom. A postao je glasovit. Pisao je i komedije, epigrame, peane, him ne, skolije, enkom ije, elegije, i u prozi govor koji se zove 0 poslanstvu, a koji neki sm atraju podm etnutim i da nije njegov. Spominje se kao njegovo djelo Osnutak (tj. Hija) i Kozmološki spis (tj. Triagmos) i Uspomene (tj. Putovanja) i neka druga djela. Bio je veoma slavan. Kažu da se natjecao istodobno s ditirambom i tragedijom u Atici i da je pobijedio, pa da je iz zahvalnosti A tenjanim a poslao na dar hijskoga vina (postoji govor Sokrata filozofa pod naslovom Ion). Spom inje ga i K alim ah u llolijam bima Ifr. 83 b Schneider], i kaže da je napisao velik broj djela. Usp. SUID. s. v. 8i9upa[xpo8(.SaaxaAoi. 3. SUID. s. v. "Icov Xio?. Tragički i lirski pjesnik i filozof, sin O rtom ena s nadim kom Ksut. Počeo je prikazivati tragedije u 82. olimpijadi [god. 452 —4491. Jedni kažu da je napisao 12 drama, drugi 30, a neki čak 40. On je pisao o nebeskim pojavama i izm išljene govore; njega komediograf Aristofan u šali zove Jutar­ njom zvijezdom. Kad je jednom pobijedio u natjecanju s trage­ dijom u A teni, dao jc svakom A tenjaninu hijsku vazu.1 4. [LONGIN.l dc subl. 33, 5. A što? U lirskim pjesmama bi li radije htio biti Bakhilid ili Pindar, a u tragediji Ion Hijanin ili, Zeusa mi, Sofoklo? Budući da su jedni bez pogreške i u uglađenosti u svakom pogledu lijepo napisani, a Pindar i Sofoklo katkada samo sve raspaljuju zanosom, a onda sc često gase be­ sm isleno i padaju sasvim nesretno. Ali nijedan pam etan čovjek ne bi sve lonove dram e redom skupivši procijenio jednako vri­ jednim a kao jednu jedinu (Sofoklovu) dramu, Edipa, 5. C. I. G. I 395 = ed. min. 604 (sredina V. st.). Ion posveti [k ip ]. . . Ateni. 6. ISOCR. XV 268. . . . govore starih mudraca, od kojih je jedan ustvrdio da ima neizm jerno mnoštvo stvari koje postoje, a Em ­ pedoklo reče da ih im a četiri i m eđu njima da su Svađa i Ljubav, a Ion je tvrdio da ih nem a više od tri. PH ILO P. de gen. et corr. p. 207, 18 Vit. Parm enid je pretpostavljao da su elem enti vatra i zemlja, a Ion Hijanin, pjesnik tragedija, da su isti elem enti i 1.

T e k s t »O n je p isa o . . . h ijs k u vazu« d o k a z a o je B e n tle y k ao p ro iz v o ljn o s t S u id in u

po SCH O L. Pac. 832. Isto tako riječi »njega kom ičar A ristofan ...« potječu iz gornje sholijc.

ION

329

k tom u zrak, a Em pedoklo je pretpostavljao četiri elem enta. Usp. 31 A 29 ? 7. AET. II 25, 11 (Dox. 356). (O biti Mjeseca) Ion je govorio da je tijelo (Mjeseca) s jedne strane prozirno i kristalno, a s druge strane tam no.

B. FRAGM ENTI Od proznih spisa Osnutak H i ja (Xtoo K-rCai?) i Putovanja (’KtuSv)|jua’.) ne sadrže ništa filozofsko; samo od spisa Troboj (TpiaY|A6c) ima nekoliko filozofskih fragmenata. IONOV TROBOJ Usp. ARISTOT. de caelo A 1. 268a 10 (v. 58 B 17).

1 177 Koepkel. H ARPOCR. s. v. "kov Iprema A ll. A kažu da je u tom djelu stajalo ovo: Početak moga govora je ovo: Sve je troje, i ništa više ni manje od loga trojega. Izvrsnost svakog pojedinca jest trojstvo: razum, snaga i sreća. Naprijed je vjerojatno stajalo: Ion Hijanin govori ovo. 2 l78l. D IOG . LAERT. VIII 8. Ion Hijanin u Trobojima kaže >ln je on [Pitagora] sastavio neke pjesme i pripisao ih Orfeju. Cl.KM. Strom. I 131 (II 81, 11 St.). Ion Hijanin u Trobojim a pripovijeda da je i Pitagora pripisivao neke spise Orfeju. A Epigen n djelu O pjesmama pripisanim a Orfeju kaže da su S ilazak u I hiti i Sveli govor djela K erkopa pitagorovca, a Peplos i F izika djelu Brontina. Krivo shvaćeno mjesto Harpocr. A 1 i SUID. s. v 'Opipeu?: Napisao je Troboje, ali se kaže da su djela Iona, tragičkog pjesnika; u tom djelu nalazi se spis zvan Sveta odjeća [usp. I A ll. Pitagora je spjevao neke pjesm e i pripisao ih Orfeju. FRAGMENTI IZ NEUTVRĐENIH DJELA

l 1791. PLUT. de fort. Rom. 1 p. 316 D. Pjesnik Ion u svojim proznim spisima kaže da je sreća sasvim drugačija stvar od mudro'.li, uli izvodi djela vrlo slična djelima m udrosti. Usp. PLUT.

330

Q uaest. conv. V III 1, 1. Reče naim e da Ion nije krivo rekao o sreći: Sreća se toliko razlikuje od m udrosti, ali izvodi vrlo m n o g ^ sličnih djela kao m udrost. 3 a [ol. V A R R O de orig. ling. Lat. fr. 36 G oetz. K ako piše Ion, postoji dvadesetpeto slovo koje zovu agm a i koje nem a nikakvog posebnog oblika, a jednako ga izgovaraju G rci i Latini, kao n u riječi (aggulus)= a n g u lu s... D vadesetpeto slovo zove se agma. 3 b [ol. LEX. SABB. ed P apadopulos s. v. aoTotppovtov. Ion je rekao: složnih i savezničkih. O ljudim a koji im aju jednake misli i sudjeluju u istom savezu. O d Ionova pjesništva dram e ne sadrže ništa filozofskoga. Od lirike [A nth. L. I 68 D iehl] ide ovam o slijedeće: u fr. 1, 15 D. citira završetak stiha »vješti lijepim djelima« (Dioniz) E m p. B 129, 3 »vješt m u d rim djelima« (Pitagora); nadalje: 4 [5 D.]. D IO G . I 119— 120. A D uriš u drugoj knjizi A n a la [naime Saniskih, fr. 51 F H G II 4 8 ll kaže da je na njegovu grobu [Ferekidovu, usp. 7 A 1 i d.l napisan ovaj natpis [v. A nth. Pal. VII 93]: (120) U m eni je savršenstvo sve m ud ro sti; a ako je ima još više, kaži to Pitagori m om e, jer je on prvi od svih ljudi u helenskoj zem lji: ne varam sc kada to kažem . A Ion H ijanin kaže o njem u (Ferekidu]: Tako se on istaknuo hrabrošću i poštenjem te i poslije sm rti im a za svoju dušu radostan život, ako je uistinu Pitagora m udri od svih ljudi spoznao i naučio m išlje n ja ... O vjerodostojnosti D urisa v. dolje c. 56 SIM OS; ali nem a ni­ kakva razloga da se posljednji stihovi izvode iz D urisa.

SPO R N I FRAGMENTI

5 (6 D.J. C L E O N ID . Is. harm . 12 [Mus. scr. ed. Jan p. 202, 9 ]. Z a zvuk upotrebljavaju taj naziv (tj. ton) oni koji form ingu

nazivaju sedm otonskom , kao T erp an d ar i Ion. Prvi naim e kaže: »Mi ti . . . him ne« [fr. 4 Diehl], a Ion:

ION

-

DAMON

331

Jedanaestostruna liro, koja im aš niz od deset intervala za sklad­ ne trozvuke harm onije, prije su te doduše svirali svi H eleni na sedam struna u intervalim a kvarte, p ri'č e m u su dobivali sirom a­ šnu glazbu, (a sa d a ... 2

3 7 [25al D A M O N (Dam on) A. Ž IV O T 1. ST EPH . BYZ. s. v. ’'Oot. Stanovnik te općine

zove

se

"OaJkv (iz Eje): »D am on sin D am onidov iz Eje.« 2. PLAT. Lach. 180 D. J e r m en i je sam om e nedavno p rep o ­ ručio jednog stranca za učitelja glazbe m om e sinu, A gatoklova učenika D am ona, najobrazovanijeg čovjeka ne sam o u glazbi, n e ­ go i u ostalim stvarim a, koliko god hoćeš, dostojna da poučava mladiće u toj dobi. SC H O L. Alcib. I 118 c. P itoklid glazbenik bijaše učitelj ozbiljne glazbe i pitagorovac, a njegov u čenik bijaše Agatoklo, njegov Lam proklo, a njegov D am on. 3. ISOCR. XV 235. Periklo je bio u čenik dvojice učitelja, A naksagore iz K lazom ene i D am ona, koji je u ono vrijem e uživao glas dn je najm udriji m eđu građanim a. 4. PL U TA R H . Perici. 4. Većina tvrdi da je njegov [Periklov] učitelj u glazbi bio D am on, čije im e, kažu, treba izgovarati s kratkim prvim slogom . N o A ristotel [fr. 401 Rose] kaže da je čovjek učio glazbu kod Pitoklida. A D am o n je, čini se, bio glaNovit sofist, ali se zaklanjao iza im ena glazbe da sakrije svoju vještinu pred svijetom , a s Periklom se družio kao s rvačem na političkom polju, kao njegov vježbač i učitelj. Ali nije ostala tajna da se D am on služi lirom kao izlikom , pa je kao čovjek n em irn a ) O tim s tih o v im a r e k a o je D ie ls : » O n i se p o s a d rž a ju i o b lik u n e m o g u p r ip is a ti ni Io n u s H ija n i I o n u sa S a m a . . . S d r u g e s tr a n e , K l e o n id je n a ra v n o c ije li ovaj o d lo m a k u z e o iz tra d ic ije . A b u d u ć i d a je p r e t h o d n i T e r p a n d r o v f r a g m e n t, k o ji o b r a d u je isti p r e d m e t, b io o č ito k r iv o tv o re n u a le k s a n d r in s k o d o b a ( v je ro ja tn o o d n e k o g p ita g o r o v c a ) ,a taj jc o p e t is k r iv lje n im

a T to c T p e tp s iv

u v e z i sa z lo g la -

Mllm d e k r e t o m S p a r ta n a c a p r o tiv T im o te ja (ra d i se i o v d je o p e t o s tr u n a m a lire), to jc č ita v laj s p le t c ita ta s u m n jiv s o b z ir o m n a a u te n tič n o s t. E p ig r a m je, u o -

•Ifllom,

s n m o d j e l o m ič n o c i t i r a n .. .«

332

PREDSOKRATOVCI

duha koji teži za sam ovladom bio osuđen na izgon i tim e kom ičarim a pružio priliku da ga napadaju. Čak i Platon [fr. 191 I 655 K ocki uvodi osobu koja ga pita ovako: »A sad m i prvo reci, m olim te: jer ti si, kako kažu, kao H iro n odgojio Perikla.« 5. PLAT. Alcib. I 118 C. K aže se doista, Sokrate, da (Periklo) nije sam po sebi postao m udar, nego da se družio s m nogim m udrim ljudim a, osobito s Pitoklidom i A naksagorom , pa još i sada, u toj dobi, druži se s D am o n o m upravo zbog istoga razloga. 6. A RISTO T. A th. rcsp. 27, 4. K ako Periklo nije im ao dosta sredstava za tu koregiju (K im onovu), prihvatio je od D am onida iz Eje (koji je, činilo se, u m nogim pothvatim a bio nadahnitelj Periklov; zbog toga su ga poslije i prognali ostrakizm om )' savjet da m noštvu daje njegove novce, kad je vlastitim sredstvim a pre­ slab, te je uveo plaću za suce. PL U TA R H . Perici. 9- (Periklo, da bi odgovorio na darežljivost K im onovu), dade se na razdiobu državnih novaca, na savjet D em o n id a iz Eje, kako pripovijeda A ristotel. 7. D IO G . LAERT. II 19. Pošto je (Sokrat) bio slušač Anaksagore po nekim a, ali i D am ona, kako kaže A leksandar u Nasljed­ stvim a. .. [fr. 141 FH G III 2431. 8. G A LEN . de H ipp. et Plat. V 453 Miiller. K ad je glazbenik D am on jed n o m prisustvovao priredbi na kojoj je frulašica svirala frigijskim stilom n ek im m ladićim a koji su bili pijani od vina i radili neke luckaste čine, zapovjedio joj je da svira dorskim sti­ lom ; i m ladići su odm ah prestali sa svojim neobuzdanim pona­ šanjem . Usp. M artian. Cap. IX 124.

1. O s tr a k iz a m — g la s a n je c re p ić im a . T o je b ila , o k o g o d . 5 0 0 . p r. n . e. u A te n i u v e d e n a , z a k o n s k a m je r a z a z a š titu a te n s k o g u s ta v a . U tje c a jn i i z a d e m o k r a c iju o p a s n i g r a đ a n i m o g li s u g la s a n je m n a r o d n e s k u p š tin e (u k o jo j je m o ra lo s u d je ­ lo v a ti b a r 6 000 g r a đ a n a ) b iti p r o g n a n i iz d rž a v e n a d e s e t g o d in a , ali b e z g u b itk a g r a đ a n s k ih p rav a . G la s a č b i n a g l in e n i c re p ić (g rč k i o stra k o n ) n a p is a o im e g r a ­ đ a n in a k o je g a p r e d la ž e z a p r o g o n . O s tr a k iz a m je u k i n u t g o d . 4 1 7 . p r. n . e. K o d m o d e r n i h is k a p a n ja n a đ e n o je c re p ić a s i m e n i m a g la s o v itih A te n ja n a ( n p r. A ris tid a , P iz is tra ta ). D a jc D a m o n D a m o n id o v z a is ta b io o s tr a k iz ira n , d o k a z u je c re p ić š to g a je 1 9 1 4 . u A te n i n a š a o A . B r u e c k n e r s n a tp is o m : A A M O N A A M O N IA O . V r ije m e : 4 5 0 — 4 4 0 . U s p . ta k o đ e r P L U T A R H . A r is tid . I. N ic . 6.

DAMON

333

B. FR A G M E N T I GOVOR NA AREOPAGU

1. C IC E R O de orat. III 33, 132. (lat.) Z ar misliš da je geom etrija u djelim a Euklida ili A rhim eda, glazba u djelim a D am ona ili A ristoksena, pa i sam a književnost u djelim a A ristofana i K alim aha bila tako raskidana da nitko nije m ogao obuhvatiti cjelinu? 2 [3 W ilam ow itz V erskunst p. 64). PHIL.OD, de m us. IV 33, 37 (p. 104 K emke). Mnogi još m isle da obrazovnim ljudim a do­ likuje da se bave ili da su sc bavili glazbom (col. 34), i D am on, ako jc takve misli iznosio pred pravim nrcopngitima, a ne izm i­ šljenima, varao ih je užasno. 3 111. P H IL O D . de mus. I fr. 1 I (p. 7 Kemke). O ni koji igraju razuzdanu igru, po D am onu. 4 [2 ]. P H IL O D . dc mus. I fr. I i (p. 7 Kemke). . . . i vlastito raspoloženje učiniti što skladnijim i što ritm ičkijim ; a kad je netko pitao da li glazbu potiče na sve vrline ili sam o na neke, kaže opet da jc glazbenik D am on rekao da potiče na gotovo sve vrline: kaže naim e da dječaku koji pjeva i svira na kitari dolikuje da daje dokaz ne sam o hrabrosti i razboritosti, nego i pravedno­ sti, D olikuje si' da dječak kod pjevanja i sviranja na kitaru pokazuje ne sam o m užcvnosl i Irijr/n o st, nego i pravednost. 5 Ml. ll’I.U I ARI 1,1 ilc m ir. I(i, Kažu da je D am on A ten jan in izum io lidijski .lil nižejj« Iona, koji je, iako suprotan m iksolidijHkom, bliz jonskom si ili 1 (1 Iul. A T H IiN . XIV (i,!M ( A ne govorahu krivo D am o n A tenjaiiin i njegovi uče...... dn i pjesm e i plesovi nužno nastaju od nekog pokreta duši . lako da slobodni i lijepi čine takvim a i duše, a snpiulni opet suprotnim a. Pje'.mc 1 plesovi in i/im nastaju onda kad je duša na neki način u pokielu, 1 /ar.lii slobodni i lijepi (pjesm e i plesovi) čine i duše 1tik v Iii in, a suprotni suprotnim a. 7 h l A K ISI ID (JjVINTlI,. II 14. Da zvukovi zbog svoje sličii" 11 "lillkiiju m i v i . I i m elodije koje u dječacim a izazivaju sklo­ nu II |n m pimlojei e, a u starijim a još i njihovu skrivenu n utrinu, 1/ 111v111v111111 iiikodi i D am on i njegovi učenici: napokon u harm o1u pm in koje Hinimo od D am ona a koje nastaju od zvukova koji m prem ise m o jes nuči sad ženske sad m uške da su zaista p rep u n i

334

PREDSOKRATOVCI

ili pak manje ili nepotpuno obuhvaćeni, očito prem a stanju svake pojedine duše i kad je harm onija upotrebljiva. 8 [6l. PLAT. Lach. 197 D. [Na Nikijinu tvrdnju da je hrabar isto što i mudar, primjećuje Sokrat:] Doista mi se čini da nisi niti opazio da je tu m udrost naučio od našeg prijatelja D amona; ali D am on je vrlo bliz Prodiku, koji zaista misli da najbolje od svih sofista razlikuje takve nazive. Usp. B 4. 84 A 17. O dnos m uževnosti i razboritosti. 9 [9]. PLAT. de rep. III 400 A. Da postoje neke tri vrste iz kojih se slažu ritm ičke mjere (to jest jednaka, dvostruka, poldruga), kao što postoje četiri vrste u glasovima [proporcije intervala?], odakle nastaju sve harm onije, to sam istražio i m ogu kazati; ali kakav život koja vrsta oponaša, to ne mogu kazati. No to ćemo, rekoh ja, i s D am onom raspraviti, koje mjere dolikuju nedostojnu životu i obijesti, ili m ahnitosti i drugoj zloći, a koje ritm ove treba ostaviti za suprotne ćudi. A m islim da sam ga čuo, ali ne sasvim jasno, kako spom inje nekakav složeni bojni ritam (enoplij) i daktil i herojski stih, i kako ih nekako raspoređuje i stavlja da bude jednak gornji i donji ton, postajući kratak i dug; i, kako ja mislim, nazivaše tu mjeru jam bom, a neku drugu trohejem , a dodavaše im dužine i kračine. I nekim a je od njih, mislim, kudio i hvalio brzine (tempe) stope jednako kao same ritmove, ili nešto sastav­ ljeno od obojega. Ali to ne znam kazati. No, kako rekoh, neka to ostane za Damona, jer sc to ne m ože u kratkom govoru ras­ praviti. 10 [7 ]. PLAT. de rep. IV 424 C. Je r treba se čuvati od uvođenja nove vrste glazbe kao od opasnosti za cjelinu; jer nigdje se ne mijenjaju glazbene vrste bez mijenjanja najvažnijih državnih za­ kona, kako veli Dam on, a i ja sam u to uvjeren. Usp. i ono što ondje slijedi.

38 [26], H IPO N (Hippon) A. ŽIV O T I UČEN JE 1. IAMBL. V. P. 267 [v. 58 Al. Samljani M elis..., Heloris, H ipon. CEN SO RIN. de d. nat. 5, 2. H iponu iz M etaponta ili, kako svjedoči A ristoksen [fr. 38 FH G II 282), sa Sama itd. [v.

HIPON

335

I 387, 9; 389, 10l. SEXT. EMP. Pyrrh. hypoth. III 30. H ipon iz Regija. Vrijeme (po Empedoklu) dobiva se iz ARISTOT. de an. A 2. 405b I Iv. 31 A 4j. 2. SCHOL. A RISTO PH. Ven. ad Nub. 94ss. lusp. Av. lOOll. Ovo je m udrih duša mislionica: tu borave ljudi koji govorom uvjeravaju da je nebo poklopac prigušivač i da stoji oko nas, a mi da sm o ugljenovi. A to najprije K ratin u dram i Svevidni Ifr. 155 Kock] govori 0 filozofu H iponu izrugujući ga. SCHOL. CLEM. ALEX. Protr. IV 103 Klotz. A Hipona, i to kao bezbožnika, spom inje Kratin. 3. H IPPOL. Ref. I 16 (Dox. 566, W. 18). A H ipon iz Regija reče da su počela: hladno voda, a toplo vatra. Kad jc jednom vatra rođena od vode, pobijedila je moć roditelja i oblikovala svijet. 1 )ušu zove sad mozgom , sad vodom , jer i sjeme koje nam se pokazuje nastaje iz vlažnoga, iz čega, kaže, nastaje duša. 4. SIMPLIC. Phys. 23, 22 T a les... i H ipon, koji je, čini se, bio i bezbožnik, govorahu da je počelo voda, navedeni na to po opa­ žanju iz pojava itd. [usp. 11 A 13l. 5. SEXT. EMP. Pyrrh. hypoth. III 30; adv. math. IX 361. H ipon iz Regija (reče da su počela) vatra i voda. 6. ALEX. (uz br. 7) 26, 21. Smatraju da je H ipon jednostavno kao počelo pretpostavio vlagu na neodređeni način, ne izjavivši točno da li je to voda, kao Tales, ili zrak, kao A naksim en i D io­ gen. IOANN. DIAC. Alleg. in Hes. Theog. 116. A on je zemlju (postavio kao počelo), kao H ipon ateist. 7. ARISTOT. Metaphys. A 3. 984a 3, po Talesu [ l l A 12]. Nitko naime ne bi H ipona sm atrao dostojnim da se ubroji m eđu njih zbog oskudnosti njegova mišljenja. 8. CLEM. ALEX. Protr. 2, 24 (I 18, 7 St.). Dolazi mi da se čudim kako su ikada nazvali bezbožnicim a Euhem era iz Agrigenla, Nikanora s Kipra, H ipona i Diogena s Mela, i uz njih onoga Kircnjanina — ime m u je T eodor — i m noge druge koji su živjeli razborito i vidjeli nekako oštrije od ostalih ljudi zabludu u po­ gledu tih bogova. PHILOP. de an. 88, 23. Taj čovjek bijaše nazvan bezbožnikom upravo zbog toga što je uzrok svega pripisivao ni­ čemu drugom nego vodi. Usp. AELIAN. Var. hist. II 31 [64 A 'I; PLUTARH. de com m . not. 31, 4 p. 1075 A.

336

PREDSOKRATOVC1

9. [ALEX.l in Metaphys. 462, 29. H ip o n je najprije bio nazvan bezbožnikom (jer je izjavio da ne postoji ništa osim osjetnoga)... Usp. B 2. 10. A ET. IV 3, 9 (Dox. 388). H ip o n kaže da duša (dolazi) iz vode. A RISTO T. de an. A 2. 405b 1 24. D rugi postavljaju kag počelo jednu od dviju supro tn o sti, kao npr. toplo ili hladno, ili drugo takvo nešto, i da je duša isto tako jedno od toga; stoga je i im enim a popraćuju: jedni je naim e nazivaju to plotom ( 0Ep|i.ov) jer je zbog toga nastala i riječ C9jv ( = živjeti); drugi hlad­ noćom ( (p'JjCpov ) jer se zbog udisanja i rashladivanja naziva 4IUX/I ( = duša). P H IL O P .d e an. 92,2. H ipon i H eraklit postavljaju jednu od dviju suprotnosti, jedan od njih toplinu, jer kaže da jc vatra počelo, drugi hladnoću, jer pretpostavlja da je voda počelo. I jedan i drugi, kaže on, pokušava dati etim ologiju riječi ^u/r) ( = duša) u skladu sa svojim m išljenjem , tako da jedan tvrdi da se zbog toga za živa bića kaže da žive (£vjv) od toga što vriju (£stv), a to jc od topline ( t o O 0ep|xoO), a drugi tvrdi da jc duša (XP°^)> °d čega duša ima svoje postojanje, u koliko je za nas postala uzrokom rashladivanja posredstvom udisanja. Budući naim e da život dolazi od duše, a duša od hladnoće (jer dolazi od vode), zbog toga je potrebno udisanje koje rashlađivanjem ublažuje toplinu koja je oko srca i ne dopušta da postane jača od duševne moći, to jest od hladne moći. H ERM . Irris. 2 (Dox. 651). Drugi (kažu da je duša) plo­ dotvorna voda. (Na rubu dodaje Patm . ispravno um etak "IirTrcov.] to

t o

t o

11. M E N O N A n onym i L ondin. 11, 22. H ip o n (ili H iponakt) iz K rotona misli da je u nam a p rirođena vlažnost po kojoj i osjećam o i kojom živim o; kada dakle takva vlažnost postoji u pravoj m jeri, živo biće jc zdravo, a kad se vlaga isuši, živo biće ostaje bez osjećaja i um ire. Upravo stoga su starci suhi i bezo­ sjećajni, jer su bez vlažnosti; analogno su i tabani bezosjećajni, jer su bez vlažnosti. I o tom govori dovde. A u jednoj drugoj knjizi isti čovjek kaže da se takozvana vlažnost m ijenja zbog viška topline i zbog viška hladnoće i na taj način izaziva bolesti, a kaže da se vlažnost mijenja ili u veću vlažnost ili u veću suhoću, ili u veću debljinu ili veću m ršavost, ili u nešto drugo; i na taj način on tum ači uzrok bolestim a, ali ne nabraja bolesti koje tako na­ staju. Usp. PLU TA RH . de Is. et O sir. 33 p. 364 B.

HIPON

337

12. C E N SO R IN . de d. nat. 5, 2 (lat.) H ip o n .. . misli da sjem e istječe iz m oždine i da se to dokazuje tim e što se nakon p rip u ­ štanja ovaca, ako tko zakoljc m užjake, ne nalazi u njim a m oždina kao da je isisana. N 13. AET. V 5, 3 (Dox. 418). H ip o n kaže da žene jednako kao i m uškarci ispuštaju sjeme, ali da ono ipak ne služi za rađanje zato što ispada van iz m aternice; stoga neke žene ispuštaju sjem e često i izvan odnosa s m uškarcim a, ponajviše udovice, [i kaže da kosti nastaju od m uškarca, a m eso od ženske.] Usp. C E N SO R IN . 5, 4. 14. — V 7, 3 (Dox. 419). H ip o n ak t [usp. gore A l i ] kaže (da se rađaju m uškarci i žene) prem a tom e da li je sjem e čvrsto i jako ili tekuće i slabije. C E N S O R IN . 6. 4. (lat.) H ip o n tvrdi da iz nježnijeg sjem enja nastaju žene, a iz čvršćega m uškarci. AET. V 7, 7 (Dox. 420). H ip o n ak t kaže: ako prevlada sjem e (Y o v y j), rađa se m uško, a ako hrana (x p o (p rj) , žensko. 15. C E N SO R IN . 6, 1. (lat.) H ip o n kaže da (najprije raste) glava u kojoj je počelo duše. 16. 9, 2. H ipon piše da se dijete oblikuje u 60 dana, u četvrtom sc m jesecu učvršćuje m eso, u petom nastaju nokti i kosa, a u sedm om je već dovršen gotov čovjek. — 7, 2. H ip o n iz M etaponta sm atrao je da porod m ože n astupiti od sedm og do desetog m je­ seca. N aim e, u sedm om m jesecu je porod već zreo zato što u svim stvarim a broj sedam im a najveću m oć: oblikujem o se u sedam m jeseci, a nakon drugih sedam m jeseci počinjeno stajati uspravno; poslije sedm og mjeseca probijaju nam zubi, a ispadaju nam poslije sedm e godine, a u četrnaestoj godini redovito ula­ zimo u pubertet. Ali ta zrelost koja počinje ođ sedam mjeseci produžuje se do desetoga zato što se u svim drugim stadijim a pokazuje taj isti tok da iza sedam mjeseci ili sedam godina p ri­ stupaju tri mjeseca ili tri godine za p o tp u n i razvitak: tako zubi izbijaju djetetu od sedam m jeseci, a p o tp u n o su oblikovani u desetom m jesecu; u sedm oj godini ispadaju prvi zubi, a u desetoj posljednji; poslije četrnaeste go d in e neki ulaze u pubertet, ali svi sazrijevaju prije sedam naeste godine. Usp. 22 A 18; B 126a. 31 B 153a. . 17. — 6, 3. Ali D iogen [64 A 25] i H ip o n sm atrahu da u utrobi postoji neka izbočina koju dijete uhvati ustim a i iz nje tako siše hranu kao što siše iz m ajčinih dojki nakon rođenja.

338

PREDSOKRATOVCI

18. — 6, 9. Slijedi riječ o blizancim a: da se oni katkada rađaju, to, po m išljenju H ipona, biva zbog posebnog sastava sjemena. K ad je naim e sjem e o b iln ijt nego što je po treb n o za jedno dijete, cijepa se na dvoje. 19. T H E O P H R . H. pl. I 3, 5. Svaka divlja i pitom a biljka, kako kaže H ipon, postaje takvom prem a tom e da li dobiva ili ne dobiva njegu; a nep lo d n e i plodne, cvjetonosne ili bescvjetne postaju takve zavisno od m jesta i zraka koji ih okružuje, a na isti način i listopadne i zim zelene. III 2, 2. Ipak kaže H ip o n da je svaka biljka i pitom a i divlja, i to: njegovana je pitom a, a nenjegovana divlja; to govori djelom ično ispravno, djelom ično neispravno. Je r svaka biljka zanem arena postaje gora i podivlja, ali njegovana ne postaje svaka biljka bolja, kako je rečeno.

B. FR A G M EN TI 1. SC H O L. H O M E R . Genev. p. 197, 19 ad II. XXI 195. (193) Ali nije m oguće boriti se protiv Z eusa Kronova sina: (194) s njim se ni m oćni A heloj ne izjednačuje (195) ni velika snaga strujom bogata O ceana (196) iz kojega izviru sve rijeke i svako m ore (197) i svi izvori i duboki bunari. A K rates, u drugoj knjizi H omerskih pitanja, dokazujući da je O kean ’V eliko m ore’, kaže: »Ti izrazi m ogli bi se ispravno reći sam o o vanjskom m oru, koje još i sada jedni zovu ’V eliko m ore’, a drugi 'A tlantska pučina’, treći napokon ’O k ean ’. A koja bi rijeka mogla im ati tu moć? Pa ipak neki [tj. Z en o d o t i Megaklid], brišući stih o O keanu [dakle 195], pripisuju to A heloju, koji ne sam o da je m anji od Mora [tj. Velikoga mora], nego i od zaljeva u njem u, na p rim jer od T irenskoga (i) Jonskoga. A rekao je (H o­ mer) u ona tri stiha 1195 —197], kaže (Krates), u čem u su se i kasniji prirodni filozofi složili, da je voda koja najvećim dijelom okružuje zem lju O kean, iz kojega dolazi pitka voda. A H ipon kaže: »Sve naim e pitke vode potječu iz m ora, jer sigurno bunari iz kojih pijem o nisu nikako niži od m ora; jer sam o u to m slučaju voda (koju pijem o) ne bi bila iz m ora, nego od n ekud drugud. No ovako je m ore niže nego vode. D akle: koje god su od njih iznad m ora, sve potječu od njega. Tako je H ip o n rekao isto što i Homer.«

HIPON

-

FALEJA

-

HIPODAM

339

LAŽNO 2. CLEM. ALEX. Protr. 55 (I 43, 1 St.), N em a dakle zam jerke ni H iponu koji svoju sm rt proglašuje b esm rtnom . Taj je H ip o n zapovjedio da m u se na nadgrobni spo m en ik ukleše ovaj distih IA nth. L. I 74 D.l: »H iponov ovo je grob ...« . ALEX. uz M etaph. 27, 1. To bi rekao (A ristotel) o njem u da je bio bezbožnik; takav je naim e bio i natpis na njegovu grobu: Hiponov ovo je grob, besmrtnim bozima njega jednakim u čin i M o ira nakoti njegove smrti.

3. A T H E N . X III 610 B. K ad su se svi njem u [M irtilul zadivili na njegov spom en, K inulko reče: M nogoznanstva od kojega nem a ništa ispraznijega ("*) reče H ipon Bezbožnik. Slijedi 22 B 40. 4. C LA U D IA N . MAM. de an. 7 p. 121, 14 Eng. (lat.) H ipon i/ M etaponta, iz iste Pitagorine škole, pošto je najprije iznio n e­ koliko dokaza o duši koji su s njegova stajališta bili neoborivi, kaže ovako: »Sasvim nešto drugo je duša nego tijelo: snažna je i kad je tijelo ukočeno, i vidi kad je tijelo slijepo, i živi kad je tijelo m rIvo.«

39 [27l. FALEJA I HIPO DAM (Phaleas, H ippodam os) I. A RISTO T. Polit. B 7. 1266a 36. (1) Neki m isle da je kod im utka najvažnije da je dobro raspoređen, jer, kažu, zbog posjeda unstaju sve pobune. Stoga je Faleja iz H alkedona prvi to proveo: kn/e, naim e, da prihodi svih građana treba da budu jednaki. (2) A '.mntrao je da to nije teško odm ah provesti u gradovim a koji '.c tek osnivaju, ali u gradovim a koji su već naseljeni to je doduše Ir>,c, ali brzo bi se provela jednakost ako bi bogati davali miraz, ...... . bi ga uzim ali, a sirom asi ga uzim ali, a ne davali itd. B 8. I
krivo. 1267b 22. (1) H ipodam E urifontov iz M ileta (koji je prvi iz­ mislio i pravilnu podjelu gradova, i razdijelio Pirej, a bio je i u

340

PREDSOKRATOVCI

svakoj prilici života čudak zbog častohleplja, tako da neki misle da je živio pretjerano, s dugom kosom i skupocjenim nakitom, uz to je nosio jeftinu odjeću, ali toplu, i to ne samo zimi, nego i u ljetno vrijeme, a želio je proučavati i svu prirodu) prvi je od ljudi koji se ne bave politikom pokušao nešto reći o najboljem ustavu. (2) Zam islio je državu sa deset tisuća ljudi, a podijeljenu na tri dijela: jedan bi dio bili radnici, drugi ratari, treći ratnici i naoružani ratnici. A podijelio je na tri dijela i zem lju: svetu, narodnu i privatnu, i to svetu za one koji će obavljati propisane obrede u bogoslužju, narodnu za uzdržavanje ratnika i privatnu za ratare. A smatrao je da treba da postoje također samo tri vrste zakona, zato što postoje tri čina zbog kojih nastaju parnice: na­ silje, šteta, ubojstvo. (3) A postavio je i jedno vrhovno sudište kojem u se trebaju podnositi sve parnice za koje se sm atra da nisu pravo presuđene. A to sudište je sastavljao od nekoliko izabranih staraca. O dredio je da se presude u sudnicam a ne smiju donositi glasovanjem, nego da svaki sudac ima pločicu, na koju će napisati kaznu ako optuženika jednostavno osuđuje, a ako ga jednostavno odrješuje, predat će pločicu praznu, a ako ga dijelom proglašuje krivim, a dijelom nevinim, jasno će to razlučiti. Smatrao je, naime, da tadašnji zakoni nisu dobri jer prisiljavaju na krivu zakletvu kad presuđuju ili ovako ili onako. (4) Uz to je postavio zakon za one koji pronalaze nešto za državu korisno, da bi dobivali počast, i za djecu poginulih u ratu da dobivaju hranu na državni trošak, jer još nije takav zakon bio donesen u drugim državama; a postoji sada taj zakon i u A teni i u drugim gradovima. Svi arhonti treba da budu birani od naroda; a narod je razdijelio na tri dijela u državi, a izabrani bi se arhonti trebali brinuti za unutrašnje poslove, za odnose s drugim državama i za siročad. (5) To su dakle gotovo svi i najvažniji prijedlozi Hipodam ova najboljeg ustava. 2. ARISTOT. Polit H 11. 1330b 21. Raspored privatnih kuća sm atra se udobnijim i korisnijim u svakom drugom pogledu, ako je prilagođen prem a novijem načinu što ga je uveo H ipodam , ali za sigurnost u ratu pogodniji je, naprotiv, onakav raspored kakav je bio u prijašnje vrijeme. 3. HESYCH. s. v. ' l7T7toSa(iou Pirej je A tenjanim a razdijelio H ipodam , sin Eurifontov, koji je proučavao i nebeske pojave. O n je došao kao doseljenik u Turij, a bio je iz Mile­ ta.

HIPODAM

-

POLIKLET

341

4. H ARPOCR. s. v. 'Iit7to§a(jisi.a. D em osten u Govoru protiv 'l'imoteja [49, 22] kaže da u Pireju ima trg koji se zove H ipodam ija po H ipodam u iz Mileta, graditelju koji je A tenjanim a izgradio Pirej. BEKK. A NECD. I 266, 28. H ipodam ija (ili H ipodamov) trg. Mjesto u Pireju, nazvano tako po H ipodam u iz Mileta, graditelju koji je A tenjanim a izgradio Pirej i pravilno ispresijecao gradske ulice. SCHOL. A RISTO PH. Equ. 327 Ikrivo identificirano]. ’Sin Hipodamov’. O n je stanovao u Pireju i imao ondje kuću koju jc prepustio državi. O n je prvi sagradio Pirej u doba perzijskih ratova ( ! ) ... Jedni kažu da je bio iz Turija, drugi sa Sama, a treći iz Mileta. 5. STRABO XIV 654. Sadašnji grad [Rod] bio je osnovan za vrijeme peloponeskog rata od istoga graditelja, kako kažu, koji je sagradio Pirej. D IO D O R . XIII 75 [Ol. 93, 1 = 408]. Stanovnici otoka Roda i gradova Jaliza, Linda i Kam ira ujedinili su se u jednu državu koja se danas zove Rod.

40 [28], POLIKLET (Polykleitos) A. ŽIV O T I SPIS 1. PLATO Protag. 311 C. A da namjeravaš poći Polikletu Ar;;ivcu ili Fidiji A tenjaninu i njim a platiti plaću za sebe itd. 328 C. Jer i Polikletovi sinovi, vršnjaci Parala i ovoga Ksantipa, nisu ništa prem a ocu. 2. PLIN. Nat. hist. 34, 55. (lat.) Poliklet iz Sikiona, učenik I lagcladin, načinio je kip mladića koji si m eko veže kosu, kip koji se proslavio cijenom od sto talenata; načinio je i kip dorifora, dječaka u m uževnom stavu. Izradio je i djelo koje um jetnici zovu Kanon, tražeći u njem u pravila um jetnosti kao u nekom zakonu, i on je bio jedini čovjek koji je, kako se smatra, načinivši um jet­ ničko djelo načinio samu um jetnost. 3. GALEN. de tem per. 1 9 p. 42, 26. To je metoda, ali ne može svaki čovjek naučiti smjesta raspoznavati u svakoj vrsti životinje i u svakoj stvari pravu sredinu, nego je potreban krajnji napor i dugo iskustvo i veliko poznavanje svih dijelova da bi sc mogla i/nalaziti sredina. Tako dakle i m odelatori i crtači i kipari i uopće, portretisti crtaju i oblikuju u svakoj vrsti ono što je najljepše, npr.

342

PREDSOKRATOVCI

najljepšega čovjeka, ili konja, ili govedo, ili lava, jer u onoj vrsti gledaju pravu sredinu. I upravo se hvali Polikletov kip koji se naziva K anon koji je dobio takvo im e po tom e što ima točnu sim etriju svih dijelova m eđusobno. GALEN. de plac. H ipp. et Plat. V p. 425, 14. Jasno je to pokazao (Hrizip) u govoru koji sam m aloprije naveo i u kojem u kaže da se zdravlje tijela sastoji u simetriji medu toplim i hladnim , suhim i vlažnim elem entim a, jer su to očito elem enti tjelesa, dok se ljepota, kako on misli, sastoji ne u simetriji elem enata, nego u simetriji dijelova tijela, očito prsta prem a prstu i svih prsti prem a pesti i zapešću, pa njih prem a podlaktici i podlaktice prem a cijeloj ruci, i svih dijelova prem a svim dijelovima, kako je napisano u Polikletovu Kanonu. Pošto nas je u onom spisu poučio o svim simetrijama tijela, Poliklet je djelom potvrdio riječ načinivši kip čovjeka po pravi­ lima postavljenim a u spisu i nazvavši i sam taj kip kao i spis Kanon. Uostalom, ljepota tijela sastoji se u simetriji dijelova tijela, po mišljenju svih liječnika i svih filozofa.

B.

FRAGM ENTI

POLIKLETOV K ANO N

1. PLUTARH. de prof. virt. 17 p. 86 A [kao A 3 iz Hrizipa]. O ni koji napreduju (u kreposti) i kojima već kao u nekoj svetoj zgradi i u kraljevskom životu1'odjekuje pod koracima zlatno pod­ nožje’ [PIND. fr. 194 Schroder] ništa ne prepuštaju slučaju od onoga što se dogada, nego sve kao po visku razum a privode i prilagođuju, smatrajući da Poliklet vrlo dobro govori kako je naj­ teže njihovo djelo kad im glina dođe na debljinu nokta. ' Quaest. conviv. II 3, 2 p. 636 C. U mjetnici, naime, najprije stvaraju ne dajući konačne likove i oblike, a kasnije ih likovima raščlanjuju; stoga je kipar Poliklet rekao da je najteži posao kad do nokta dođe glina. Zato se dolikuje najprije osluškivati i prirodu koja polako pokreće trom u materiju, koja iznosi na vidjelo stvari neoblikovane i nedovršene, kao jaja, a kad ona kasnije dobiju oblik i cijepaju se, stvara se životinja. 1. Smisao je po Dielsu: .Rad na glinenom modelu postaje najteži kad zavisi o milimetru., što odgovara Goetheovoj rečenici: .Teškoće rastu što čovjek dolazi bliže cilju.«

POLIKLET

-

ENOPID

343

Najteže je djelo onda kad se s obradbom -gline dođe na debljinu nokta (?). t 2. PH ILO MECHAN. IV 1 p. 49, 20. Mnogi, nakon što su sastavili sprave od dijelova jednake veličine i upotrijebili isti ra­ spored i jednake drvene i željezne elem ente ne mijenjajući ni samu težinu, postigli su sad dugi i precizni pogodak udarcima, sad kraće od rečenih; upitani zašto se to dogodilo, nisu znali reći uzroka. Stoga treba reći da je riječ rečena od kipara Polikleta prikladna za budućnost: rekao je naim e da nastaje . . . Na isti se način i kod te um jetnosti dogada da se djela svršavaju kroz m noge brojeve te oni koji učine malo odstupanje u pojedinostim a na kraju kao zbroj dobiju veliku pogrešku. Uspjeh se ostvaruje kroz m nogo brojeva (vodeći računa) o ma­ lim pojedinostim a.2

41 [2 9 ]. ENO PID (Oinopides) 1. PROCL. in Eucl. p. 65, 21 Ipo Pitagori, c. 14, 6a]. Poslije njega Anaksagora iz K lazom ene bavio se m nogim pitanjim a iz geometrije, a tako i Enopid iz Hija, koji je bio nešto mlađi od Anaksagore. I a. VITA PTOLEM. Neapol. [Rohde, Kleine Schriften I 123' 0 Enopidu iz Hija]. Postao je poznat potkraj peloponeskog rata, u vrijeme kad je živio govornik Gorgija i Z enon iz Eleje i Herodot, kako neki kažu, povjesničar iz Halikarnasa. 2. IPLAT.] Erast. p. 132 A. Činilo se da se (dva od onih dječaka) prepiru ili za Anaksagoru'ili za Enopida. Izgledalo je kao da crtaju kružnice, a rukam a oponašahu neke nagibe naginjući se, i to veoma revno. i. DIOG. LAERT. IX 41. Vjerojatno je dakle živio [Demokrit] 11 vrijeme Arhelaja, učenika Anaksagorina, i učenika Enopidovih. Jer i njega [Enopida?] spominje. 4. G NOM OL. VATIC. 743. ed. Stem bach n. 420. Enopid, videći neobrazovana dječaka kako kupuje mnogo knjiga, reče m u: • Ne kupuj za sanduk, nego za dušu!« ).

l o m i , p o Dielsu, proporcionalni brojevi kod kojih mala pogreška dovodi do velikih razlika. Na Polikletov način rada podsjeća ono što je navodno rekao Michclangelo: »Treba svaki put jednu figuru učiniti piramidolikom, zmijolikom I pomnoženu sa jedan, dva i tri.«

344

PREDSOKRATOVCI

5. SEXT. EMP. Pyrrh. hypoth. 111 30. Enopid iz Hija [mišljaše da su počela] vatra i zrak. 6. AET. I 7, 17 (Dox. 302). Diogen [iz Apolonije], Kleant i Enopid [smatrahu da je] duša svijeta bog. 7. I'H EO SMYRN. p. 198, 14 [ l l A 17, iz Derkilida]. Eudem (fr. 94. Spengel) pripovijeda u svojim Astrologijama da je Enopid prvi otkrio Zodijakov pojas i ciklus velike godine. AET. II 12, 2 (Dox. 340). Pitagora je prvi, kaže se, opazio nagib Zodijakova kruga, što je Enopid iz Hija upotrijebio kao svoju misao. D IO ­ D OR. I 98, 2. Pitagora je, kažu, naučio od Egipćana ono što se odnosi na Sveti govor, zatim teorem e geom etrije i pitanja o bro­ jevima. .. A pretpostavljaju da je i D em okrit kod njih proveo pet godina i da je od njih naučio stvari koje se tiču astronomije. I za Enopida slično kažu da je boravio kod svećenika i astrologa i naučio m noge druge stvari, osobito to da Sunčev krug ima nagnutu putanju, a giba se u suprotnom sm jeru prem a ostalim zvijezdama. MACROB. Sat. I 17, 31 [iz Apolodorova rTepl ftećov ]. A polon se naziva Loksija ( = Nakrivljeni), jer, kako kaže Enopid, putuje nagnutim krugom krećući se od zapada prem a istoku. 8. C EN SO RIN , de d. nat. 19, 2 [iz Varona] (lat.). Enopid [tvrdi da prirodna godina im a dana] 365 i 59. dio od 22 dana. 9. AELIAN. Var. hist. X 7. Enopid iz Hija, astronom , postavio je na olim pijskim igrama ploču napisavši na nju svoju astronom ­ sku teoriju od pedeset devet godina, rekavši da je to velika godina. Meton iz Leukonoje, astronom , postavio je stupove i na njima ispisao ljetni solsticij [l7. VI. 4321 i otkrio, kako govoraše, veliku godinu, tvrdeći da obuhvaća 19 godina. AET. II 32, 2 (Dox. 363). Veliku godinu jedni stavljaju u period od osam godina [usp. 6 B 4l, drugi u period od devetnaest godina [Meton], drugi opet u period od četverostrukog broja godina [76 godina; Kalipov ci­ klus], drugi opet u period od 59 godina, m edu kojima su Enopid i Pitagora. Drugi opet u takozvanoj glavi svijeta: to je ponovni dolazak sedam planeta u ista zviježđa kao na početku (?) kretanja. 10. ARISTOT. Meteor. A 8. 345a 13. Neki od takozvanih pi­ tagorovaca kažu da je taj put [tj. Mliječna staza] po jednim a nastao od nekih ispalili zvijezda u vrijeme takozvane Faetontove kata­ strofe, dok drugi tvrde da je Sunce prolazilo nekoć tim krugom: kao da je to m jesto bilo spaljeno ili pretrpjelo neku drugu takvu nezgodu uslijed njegove katastrofe. ACHILL. Isag. I 24 p. 55, 18

ENOPID

-

HIPOKRAT

-

ESHIL

345

M. [iz Pozidonijal. Drugi tvrde, a m eđu njima je i Enopid iz Hija, da je prije kroz nju [tj. Mliječnu stazul prolazilo Sunce, ali se zbog Tijestove gozbe odvratilo i završilo ophod suprotan prvom e, onaj koji sada opisuje Zodijak. Usp. AET. III 1, 2 [58 A 37cl. 11. D IO D O R . I 41, 1. (Dox. 228, iz ARISTOT. de Nilo, fr. 248 Rose p. 196, 19 preko Agatarhida). Enopid iz Hija kaže da su u ljetno doba vode na zemlji hladne, a zimi naprotiv tople, i da sc to jasno pokazuje u dubokim bunarim a: na vrhuncu zime, zaista, rijetko je u njima hladna voda, a po najvećoj žegi iz njih izbija vrlo hladna voda. Stoga je i Nil norm alno po zimi malen i nizak zbog toga što podzem na toplina troši velik dio vlažne tvari, a kiše u Egiptu ne padaju; po ljetu, kad više nem a te pod­ zemne potrošnje u dubokim mjestima, napunja se bez zapreke prirodno njegovo korito. Usp. SCHOL. APOLL. R H O D . IV 299 i d. W endel. 12. PROCL. in Euclid, p. 80, 15. Z enodot i njegovi učenici — a Z enodot je pripadao sljedbenicim a Enopida, jednoga od Andronovih učenika — razlikovahu teorem od problem a, tako da teorem istražuje što je svojstvo koje se pridaje sadržaju u njemu, a problem istražuje što pripada kojem biću. 13 . --- 283, 4 [ad prop. 12, probi. 7: na zadani beskonačni pravac iz zadane točke izvan njega povući okomicu]. Taj je pro­ blem istraživao Enopid smatrajući ga korisnim za astronom iju. A okom icu naziva na stari način ’po gnom onu’, jer i gnom on je uz okom ice za onoga koji rješava. 14. ----- 333, 1 [ad prop. 23, probi. 9: uz zadani pravac i točku na njem u konstruirati pravi kut jednak zadanom pravom kutul. I taj je problem još jedan Enopidov pronalazak, kako kaže Eudem Ifr. 86 Spengel).

42 [30], HIPOKRAT SA HIJA. ESHIL (Hippokrates, Aischylos) 1. PROCL. in Eucl. p. 66, 4 [iz Eudemove Povijesti geom etrije, fr. 84 Spengel. N akon njih [Anaksagore, Enopida] H ipokrat sa Hija, koji je otkrio kvadraturu m eniska, i Teodor iz K irene posladoše glasoviti u g eo m etriji... Prvi od njih, H ipokrat, napisao jc među spom ena vrijednim spisim a i spis Elementi. [Slijedi Pla­ ton.]

346

PREDSOKRATOVCI

2. EUDEM . Eth. H 14. 1247a 17. H ipokrit je bio stručnjak u geom etriji, ali u ostalim stvarim a bio je, čini se, tup i nerazu­ m an, i m nogo je novaca izgubio na jednom putovanju m orem od carinika u Bizantu zbog svoje naivnosti, kako kažu. PLU­ TARH . Sol 2. PH ILOP. Phys. 31,3. Neki H ipokrat sa Hija, tr­ govac, naišao na gusarski brod i izgubio sve što je imao, pa je došao u A tenu da tuži gusare, i kako je dugo vrem ena boravio u A teni radi tužbe, pohađao je filozofe i postigao toliko znanje u geom etriji da je pokušao naći kvadraturu kruga. 3. ARISTOT. Soph. el. 11. 171b 12. Lažni geom etrijski likovi nisu predm et prepiranja (paralogizmi su naim e tehnički ispravni) ni onda kad je koja lažna figura nasuprot istinitom zaključku, kao kod H ipokrata [ili kvadratura pom oću meniska].' ARISTOT. Phys. A 2. 185a 16. Zadaća je geom etričara razriješiti kvadraturu m etodom odsječaka, a kvadraturu A ntifontovu razriješiti nije po­ sao geom etričara [87 B 13]. Uz to SIMPLIC. Phys. 55, 26. Metoda odsječaka je m etoda meniska, koju je pronašao H ipokrat sa Hija: jer m enisk je odsječak kruga. SIMPLIC. Phys. 60, 22. Eudem u Povijesti geometrije [fr. 92 Spengel] kaže da je H ipokrat dokazao kvadraturu m eniska ne u odnosu na stranicu kvadrata, nego op­ ćenito, kako bi netko mogao reći. Ako naim e svaki m enisk ima vanjski luk ili jednak polukružnici, ili veći ili manji od nje, i ako je H ipokrat uspio naći kvadraturu m eniska koji ima luk jednak polukružnici i onih koji imaju luk veći ili manji, bio bi to dokaz općeg značenja, kako se č in i... A u drugoj knjizi Povijesti geome­ trije. piše ovako [fr. 92 Sp.l: »I kvadrature meniska, iako se činilo da se odnose na likove neposredno očite zbog svoje sličnosti s krugom , prvi je nacrtao H ipokrat i izveo ih, čini se, egzaktnom metodom.« Slijedi opširan dokaz p. 61, 5 —68, 32. 4. PSEUD ERA TOSTH. Epist. ad Ptolem. [EUTOC. in Archim. III 104, 11 Heib.]. Pošto su za dugo vremfcna svi ostali u neprilici [u pitanju podvostručenja kocke], prvi je H ipokrat sa Hija zaklju­ čio: ako se od dva pravca, od kojih je veći dvostruko veći od manjega, nadu dvije srednje proporcionale u kontinuiranoj pro­ porciji, podvostručit će se kocka: i tako je tu teškoću pretvorio u drugu ne m anju teškoću. 1. Menisk (grčki meniskos = »mjesečić«, tj. polumjesec) je lik omeđen sa dva kružna luka, lukom manje kružnice izvana i lukom veće kružnice iznutra.

HIPOKRAT

-

ESHIL

347

5. ARISTOT. Meteorol. A 6. 342b 29 lo kometul. Neki italski filozofi zvani pitagorovci kažu da je kom et jedan od planeta, ali da se njegova pojava ponavlja nakon duga vrem ena i da je njegovo dizanje iznad horizonta maleno, što se događa i sa zvijezdom Herm es; zbog toga naim e što se samo malo diže iznad horizonta ne vide se m noge njegove faze, i pojavljuje se u velikim vrem en­ skim razmacima. Slično su tom e učili i sljedbenici H ipokrata sa Hija i njegov učenik Eshil, samo što oni tvrde da kom et nem a rep od sebe, nego da ga lutajući kroz prostor prim a katkada, kad se naš vidokrug zaokreće prem a Suncu, od vlage koju kom et sa sobom vuče. K om et se doista zbog zaostajanja vrem enom vrlo sporo kreće i pojavljuje se nakon mnogo duljeg vrem ena nego ostale zvijezde, tako da je onda kad se pojavi pa istom mjestu zaostao za cijeli svoj krug. A zaostaje i na putanji prem a sjeveru i prem a jugu. U srednjoj, dakle, zoni obratnika ne vuče sa sobom vodu jer je isušena od blizine Sunca; a kad se kreće prem a jugu, ima obilje takve vlage, ali zbog toga što je iznad Zem lje maleni odsječak kruga, a ozdo je m nogo veći, ne može se vidokrug ljudi zaokretati prem a Suncu ni kad se Sunce približava jugu ni kad je u ljetnom solsticiju. Stoga se na tim mjestim a i ne pojavljuje kom et s repom , ali kad se dogodi da zaostane prem a sjeveru, dobiva rep zbog toga što je velik dio njegove putanje iznad ho­ rizonta, a donji dio kruga je malen, jer tada se vidokrug ljudi lako reflektira prem a suncu. OLYM PIOD. in Meteor. 45, 24. A Pita­ gora i H ipokrat (ne onaj s Kosa, nego onaj sa Hija, koji je najprije u životu bio trgovac i onda izmislio paralogizam kvadrature kruga) govorahu da je kom et šesti planet koji ima istu putanju kao H er­ mes (Merkur); stoga, kao što se H erm es pojavljuje rijetko, tako i on (komet). Ali Pitagora govoraše da i zvijezda (komet) i rep nastaju iz pete tvari, a H ipokrat govoraše da zvijezda (komet) nastaje iz pete tvari, a rep od vlage ispod mjeseca. Kaže naim e da rep nastaje kad se para diže od kom eta prem a gornjim slo­ jevima i naš se vidokrug zaokreće prem a Suncu. 6. ARISTOT. Meteor. A 8. 345b 9. Postoji još i neka treća pretpostavka o Mliječnoj stazi: neki naim e kažu da je ona refleks našega pogleda prem a Suncu kao i zvijezda repatica. ALEX. in Meteor, p. 38, 28. Kaže da je treće mišljenje o Mliječnoj stazi ono koje govori da je Mliječna staza refleks našega pogleda prem a Suncu od nekog isparivanja, koje je zapravo, čini se, Mliječna

348

PREDSOKRATOVCI

staza, koja je za naš pogled postala zrcalo svjetla koje vidimo da izlazi iz Sunca, i to na način kako Hipokratovi učenici govorahu da i kom et nastaje.

43 [3ll. TEODOR (Theodoros) 1. IAMBL. V. P. 267 p. 193, 4 [Katalog pitagorovaca; usp. 58 A]. Iz K irene bijahu: Pror . . . , Teodor. 2. EUDEM . fr. 84 Spengel. Poslije njih [Anaksagore, Enopida] postadoše glasoviti u geom etriji H ipokrat sa H ija .. . i Teodor iz Kirene. 3. D IOG . LAERT. II 103. Teodora je bilo dvadeset. Prvi je bio sa Sama, sin R ek o v ..., drugi iz K irene, geom etričar, kojega je slušao Platon. III 6 [44 A 5). 4. Osoba u Platonovim dijalozima Teetet, Sofist, D ržavnik, npr. PLAT. Theaet. 145 C [Sokrat i Teetet], Kaži mi: da Ii od Teodora učiš nešto iz geometrije? — Svakako. — I nešto o astronomiji, harm onijam a i računima? — T rudim se upravo. — I ja, sinko, učim od njega i od drugih za koje se uvjerim da nešto znaju. 147 D. Ovaj nam je Teodor pisao nešto o potencijam a, pokazujući da drugi korijen od tri i drugi korijen od pet nisu mjerljivi s drugim korijenom od jedan, i tako je jedan po jedan vadeći došao do drugog korijena od sedam naest. 148 A. Sve crte čiji kvadrat daje jednakostraničan i ravan broj, definirali smo kao dužinu, a koje daju raznostraničan, nazvali sm o potencije, jer nisu mjerljive dužinom , ali su mjerljive površinom koja se njima dobiva. I o geom etrijskim tijelima nešto slično. 161 B. Znaš li, dakle, Teodore, zašto se čudim tvom e prijatelju Protagori? 162 A. O Sokrate, drag čovjek, kako si upravo rekao. 5. X EN O PH . Mem. IV 2, 10. Ali možda želiš postati vrstan geom etričar kao Teodor?

349

44 [32] FILOLAJ (Philolaos) A. ŽIVOT. U ZREČICE. SPISI I U ČEN JE ŽIVOT

1. DIOG. LAERT. VIII 84 —85. Filolaj iz K rotona, pitagorovac. Platon piše D ionu da m u od njega kupi pitagorovske knjige. Filolaj je bio pogubljen pošto je bio optužen da teži za tiranijom. I ima naš natpis o njem u: Svima govorim neka se najviše čuvaju sumnje: jer ako i ne činiš, a li si sumnjiv, stiže te nesreća. Tako i Filolaja pogubi Kroton, njegova nekoć domaja, jer se mislilo da želi imati tiransku vlast.

‘ O n je mislio da sve nastaje nuždom i harm onijom . I prvi je rekao da se zemlja kreće u krugu, a drugi kažu da je to bio Hiketa iz Sirakuze. Napisao je jednu knjigu. Za nju kaže H erm ip [fr. 25 FH G III 42] da neki od povjesničara tvrdi da ju je filozof Platon, kad je došao na Siciliju k Dioniziju, kupio od Filolajevih rođaka za svotu od četrdeset aleksandrinskih m ina srebra i iz nje prepisao Timeja. Drugi kažu da ju je Platon dobio pošto je od Dionizija izmolio oslobođenje iz zatvora jednog mladića izm eđu Filolajevih učenika. Za njega kaže D em etrije u Flomonitnima da je prvi izdao pi­ tagorovske (knjige s natpisom 0) prirodi, kojima je početak ovaj: »Priroda u svemiru. (Kozmos) sve« [B l], la. PLAT. Phaed. 61 E. [Govori Kebet) Slušao sam Filolaja kad je boravio kod nas [u Tebi; usp. B 15]. Uz to SCHOL. Taj Filolaj bijaše pitagorovac koji je pobjegao iz Italije zbog požara koji je tada podm etnuo K ilon jer su ga istjerali iz dvorane za sastanke zbog toga što je bio protivnik filozofije; on je naučavao u zago­ netkama kako je bio običaj pitagorovaca. Došao je dakle Filolaj u Tebu da prinese žrtvu ljevanicu na grobu svoga učitelja Lizida koji je bio ondje pokopan. H iparh ( = Arhip) i Filolaj jedini su se od pitagorovaca spasili iz spom enute nesreće. 2. D IOG . LAERT. IX 38. I A polodor iz Kizika kaže da sc D em okrit družio s Filolajem. 3. CIC. de orat. III 34, 109. (lat.) Ili je Filolaj (poučavao) A rhitu iz Tarcnta.

350

PREDSOKRATOVCI

4. D IO G . LAERT. VIII 46. Posljednji su pitagorovci bili oni koje je poznavao i A ristoksen [fr. 12 FH G II 2751: Ksenofil iz H alkide u Trakiji i Fanton iz Flijunta, pa E hekrat i Dioklo i Polim nast, također iz Flijunta. A bijahu učenici Filolaja i Eurita iz Tarenta. 4a. PLUTARH. de gen Socr. 13 p. 583 A. Kad su naim e bileprotjerane družbe pitagorovaca po gradovima, svladane u građan­ skom ratu, onim a koji su još ostali zajedno u M etapontu i ondje imali sastanak u kući Kilonovi pristaše podm etnuše požar i ubiše ondje sve osim Filolaja i Lizida, koji su bili mladi te su se snagom i okretnošću probili kroz vatru. Filolaj je pobjegao u Lukaniju i odande se vratio k ostalim prijateljima koji su se već ponovo okupljali pošto su svladali Kilonove pristaše. [Opis kao u romanu, usp. IAMBL. V. P. 250.1 5. D IO G . LAERT. III 6. Platon, koji je tada imao dvadeset osam godina, kako kaže H erm odor, povukao se u Megaru k Eu­ klidu zajedno s nekim drugim Sokratovim učenicima. Zatim je otišao u K irenu k Teodoru matematičaru, a odande u Italiju k pitagorovcima Filolaju i Euritu. 6. VITR. I 1, 16. (lat.) A kojima je priroda dala toliko marlji­ vosti, oštroum nosti i pamćenja da mogu duboko upoznati geom e­ triju, astronom iju, glazbu i ostale n a u k e ... Takvi se pak rijetko nalaze, kao što su bili nekoć A ristarh sa Sama, Filolaj i Arhita iz Tarenta, A polonije iz P e rg e ... koji su otkrili, razjasnili i po­ tom cim a predali m noge stvari o oruđim a i satovima (pješčanim i vodenim), proučavane u odnosu na brojeve i prirodna računanja. 7. A TH EN . IV 184 E. A i m nogi pitagorovci svirali su frulu, kao npr. Eufranor, A rhita, Filolaj i još neki drugi u nemalom broju. UZREČICE I SPISI

7a. PLUTARH. Quaest. conv. VIII 2, 1 p. 718 E. Geometrija je, po Filolaju, početak i d o m o v in a... ostalih (nauka). 8. GELL. III 17, 4. (lat.). Z lobni Tim on napisao je knjigu punu kleveta, kojoj-jc naslov Rugalica. U toj knjizi pogrdno napada filozofa Platona što je za golem u cijenu kupio knjigu pitagorovske nauke i po njoj sastavio Timeja, glasoviti onaj dijalog. Timonovi stihovi o tom jesu ovi [fr. 54 Diels]:

FILOLAJ

351

I ti si Platon, i tebe za naukom obuze želja, Velike novce si dao i malenu kupio knjigu, ' Od nje si počeo i naučio pisati Timeja,

DIOG. LAERT. III 9. Kažu neki, a m eđu njima je i Satir Ifr. 16 FHG III 163], da je D ionu napisao poruku na Siciliju neka mu kupi tri knjige pitagorovske od Filolaja za stotinu mina. EU­ SEB. adv. Hierocl. p. 64 [380, 8 Kayser]. Pa ni glasoviti Platon, koji se više od svih bavio Pitagorinom filozofijom, ni A rhita ni sam onaj Filolaj koji je zapisao predavanja Pitagorina. Usp. A 1. UČENJE

9. AET. I 3, 10 [Dox. 283 o počelima], Pitagorovac Filolaj govoraše da su počela ograničeno i neograničeno. PROCL. in Tim. I 176, 27 Diehl. Po Filolaju božanskiji dijelovi vladaju nad nesavršenijima, i od toga se oblikuje svijet sastavljen od su prot­ nosti, od ograničenih i neograničenih elem enata [B 1. 2l. 10. T H E O SMYRN. p. 20, 19 Hill. Arhita i Filolaj bez razlike nazivaju »jedno« m onadom i m onadu »jednim«. 11. LUCIAN. de lapsu in sal. 5. Ima ih koji su i tetraktidu, najveću njihovu [pitagorovskul zakletvu, koja po njihovu mišljenju dopunja savršen broj deset, nazvali počelom zdravlja; m edu njima je i Filolaj. 12. THEO L. ARITHM . p. 74, 10 dc Falco [iz Nikomahal. Fi­ lolaj, nakon što jc rekao da se matem atička veličina izražava, s trostrukim intervalom, u tetradi, kakvoća i boja, kad to pokaže priroda, u pentadi, počelo života u heksadi, razum i zdravlje i od njega (Filolaja) zvano svjetlo u hebdomadi, zatim kaže da se ljubav i prijateljstvo, razum i misao izražavaju u ogdoadi. 13. ----- p. 82. 10. Speuzip, sin Platonove sestre Potone, na­ sljednik Platonov u Akademiji prije K senokrata, pošto je pažljivo uvijek proučavao predavanja pitagorovaca, a najviše spise Filolal<’vr, sastavio je neku sjajnu knjižicu kojoj je stavio natpis 0 pihigorovskim brojevima [fr. 4 Lang], U prvoj polovici te knjižice niNpravlja vrlo vješto o linearnim brojevima i o m nogokutim a, o svakojakim ravninama i geom etrijskim tijelima, o pet likova koji •u' pripisuju kozm ičkim elem entim a, o njihovim svojstvima i m e­ I

K njigu nije, ku ko hoće Jam blih i Proklo, Pseudotim ej, nego Filolajeva; usp. gore

A I.

35 2

PREDSOKRATOVCI

đusobnim odnosim a, o njihovoj povezanosti i nepovezanosti. Za­ tim , u drugoj polovici knjige, raspravlja jednostavno sam o o de­ kadi, izjavljujući da je ona od svih stvari najskladnija i najprirod­ nija i najviše povezana s m isterijam a, kao neka vrsta koja kozm i­ čkim dovršenjim a pruža od sebe (ali ne onako kako mi to zam i­ slim o ili kako se slučajno dogodi) tem elj i služi kao najsavršeniji uzorak bogu graditelju svijeta. A govori o njoj ovako: • D eset2 je savršen broj te se ispravno i p riro d n o susrećem o u njem u kad god računam o mi H eleni i svi drugi ljudi, a sami se pri tom ništa ne naprežući. D esetica ima, naim e, m noga vlastita svojstva koja dolikuju tako savršenom broju, a m noga svojstva nisu njegova isključiva, ali ih savršen broj m ora im ati. Najprije, dakle, treba da bude paran, da bi u njem u u jednakom broju bili zastupani parni i neparni brojevi, a nc da jednih bude više, drugih m anje: jer kako je uvijek neparni prije parnoga, ako parni ne završava niz, neparni će im ati prevagu nad parnim a. Z atim treba da im a jednak broj p rim arn ih ili nesloženih (prostih) brojeva kao i sekundarn ih ili složenih, a deset ih im a u jednakom broju, i nijedan broj m anji od d eset nem a toga svojstva, a veći možda (kao dvanaest i drugi neki), ali njihov je tem elj deset. I kako je deset prvi i najm anji broj koji im a to svojstvo, i kako je u neku ruku to vlastito njegovo svojstvo da se u prvom e njem u vide u jednakom broju nesloženi i složeni brojevi, a im ajući to svojstvo sadrži o p e t jednak broj višekratnih brojeva i podvišekratnih od kojih im a višekratnike; im a naim e podvišekratnike do pet, a od šest do deset višekratnike od njih, izuzevši sedam , koji nije vi­ šekratnik ni od jednoga, dok je četiri višekratnik od dva, tako da je o p et jednako višekratnika i podvišekratnika. Uz to su u desetici sadržani svr odnosi, i odnos jednakosti i odnos »veći« i odnos »manji« i odnos »superpartikularni« i ostalih vrsta u njoj; osim toga linearni brojevi, likovi i geom etrijska tijela; jer jedan jc točka, dva crta, tri tro k u t, četiri piram ida (tetraedar); i svi su ti brojevi prvi (prim arni) i počeci svakog broja iste vrste. A od proporcija prva je ona koja se u tim brojevim a vidi, to jest koja svaki p ut za jedan prem ašuje preth o d n i, a savršenstvo im a u deset. 2. D e se t (ili desetica) obuh vaća p rv ih deset brojeva, pet n e p a rn ih i pet parnih, pet p rim a rn ih (1, 2, 3, 5 i 7) i pet se k u n d a rn ih (4, 6, 8, 9 i 10), pet višekratn ika (tj. brojeva djeljivih s je d n im ili više brojeva d o deset: 4, 6, 8, 9 i 10) i pet p o d više k ratn ik a (ili mjera, tj. brojeva koji id u u jedan ili više brojeva d o deset: I, 2, 3, 4 i 5).

FILOLAJ

353

I u likovima i u geom etrijskim tijelim a prvo je ovo: točka, crta, trokut, piram ida; a oni daju broj d eset i postižu savršenstvo: broj četiri je naim e u vrhovim a i ploham a piram ide, a broj šest u bridovim a, tako da to daje deset; broj četiri jc op et u u d aljeno­ stim a i krajevim a točke i dužine, a broj šest u stranicam a i ku­ tovima trokuta, tako da je opet deset. Z atim i u geom etrijskim likovima biva isto ako se gledaju prem a broju; jer najprije je jednakostraničan trokut, koji u neku ruku ima sam o jednu točku i samo jedan kut; a kažem jedan jer im a jednake stranice i jednake kutove, jer jednako je uvijek nedjeljivo i jednoliko. D rugi je lik polukvadrat: kako im a sam o jednu razliku m edu stranicam a i kutovima, izražava sc u broju dva. Treći je lik polovica jednakostraničnog trokuta ili polu tro k u t: tu se svaka stranica i svaki kut razlikuju od drugih dviju stranica i kutova, pa je njegova cjelina tri. 1 kod geom etrijskih tjelesa m ožeš vidjeti istu progresiju do četiri, tako da se i na taj način dolazi do deset. J e r najprije prva piram ida ima u neku ruku jedan brid i jednu plohu zbog jed­ nakosti, jer stoji na jednakostraničnom trokutu. D ruga se izražava brojem dva jer je podignuta na kvadratu te im a jednu razliku i/.medu kuta na osnovici, zatvorena trim a ploham a, i kuta na vrhu, zatvorena četirim a ploham a, tako da je po tom e slična broju dva. Treća se izražava brojem tri jer stoji na polukvadratu te uz jednu mzliku koju sm o vidjeli na polukvadratnoj osnovici, ima još jednu drugu razliku izm eđu kutova na bazi i kuta na vrhu, tako da m ože bili slična broju tri, jer ima k u t uz okom icu na sredinu h ipotenuze na osnovici. Broju četiri slična je iz istoga razloga četvrta piram ida, koja stoji na polutro k u tn o j osnovici, tako da navedena tjelesa imaju savršenstvo u broju deset. Ista je stvar i kod rađanja: prvo počelo s obzirom na veličinu jest točka, drugo crta, treće ploha, četvrto tijelo.« Usp. T H E O L . A RITH M . p. 181, 15 Vjerom se naziva [dekada], jri, po Filolaju, im am o čvrstu vjeru u dekadu i njezine dijelove .iko o stvarim a duboko razm išljam o. Baš zato se i Pam ćenje (MVr)|jly)) m ože zvati tako iz istih razloga zbog kojih se i jedinica muvala Pamćenje(Mv/)jj.oa>ivrJ).L A U R . LYD. de m ens. I 15. S pravom ju je dakle Filolaj nazvao dekadom kao prihvatilicom (n <mxY)) neograničenoga. Usp. B 11. I l PROCL. in Eucl. p. 130, 8. Tako ćem o kod pitagorovaca n,n i da se jedni kutovi pripisuju ovim , drugi o nim bogovim a, I uko je lo učinio i Filolaj, posvetivši jednim a kut trokuta, drugim a

354

PREDSOKRATOVCI

kut kvadrata, druge opet drugima, ali također isti kut nekolicini bogova, a istom bogu više kutova prem a različitim svojstvima u tom bogu. 166, 25. S pravom je dakle i Filolaj kut trokuta po­ svetio četvorici bogova: K ronu, Hadu, Aresu i D ionizu . . . Kron naim e podržava svu vlažnu i hladnu supstanciju, Ares svu ognje­ nu prirodu, Had drži na okupu sav 'zemaljski život, a Dioniz upravlja vlažnim i toplim rađanjem, kojega je upravo simbol vino, koje je vlažno i toplo. A svi se ti bogovi razlikuju prem a svojim drugotnim djelatnostima, a ujedinjeni su m eđusobno [svojom pr­ votnom djelatnošću]. Zbog toga Filolaj po jednom njihovu kutu izvodi njihovo jedinstvo, p. 173, 11. Uz to Filolaj, po drugom pripisivanju, kut kvadrata naziva kutom Reje, D cm etre i Hestije. p. 174, 12. Filolaj kaže da kut dvanaesterokuta pripada Zeusu, jer po jednom ujedinjenju Zeus obuhvaća čitav broj dvanaest. DAMASC. de princ. 261 II 127, 7. A zašto su pitagorovci jednom bogu posvećivali krug, drugom trokut, trećem kvadrat, nekom opet ovaj ili onaj pravac, ovaj ili onaj ravni lik, pa i miješane likove, kao npr. polukrug Dioskurim a? A često je u tom e mudri Filolaj istom bogu pripisivao sad ovaj sad onaj lik prem a ovom ili onom svojstvu božjem, i nikada ne može, općenito rekavši, krug biti zajednički lik svih razum nih bogova u čem u su razumni, a pravci svojstveni svakom, jedni ovom drugi onom prem a svoj­ stvima brojeva, kutova i stranica, na prim jer A teni trokut, H er­ m esu kvadrat. A kaže već Filolaj: »Od kvadrata ovaj kut je Rejin, a ovaj H erin, a treći treće božice, četvrti četvrte.« I općenito je razgraničenje likova teološka stvar. Usp. PLUTARH. de Is. et Osir. 30 p. 363 A. Čini se da i pitagorovci sm atraju da je Tifon dem onska moć. K ažu naim e da je Tifon u parnom broju pedeset i šest; i opet da kut trokuta pripada H adu, D ionizu i Aresu, a kut kvadrata Reji, Afroditi, D em etri, Hestiji i H eri, a kut dvana­ esterokuta Zeusu, a kut m nogokuta od 56 stranica Tifonu, kako pripovijeda Eudoks. 15. AET. II 6, 5 [Dox. 334, iz T H E O PH R . Phys. opin. kao A 16 —20], Pitagora, budući da postoji pet geom etrijskih tijela, koja se zovu i matematička, kaže da je iz kocke nastala zemlja, iz piram ide vatra, iz oktaedra zrak, iz ikosaedra voda, a iz dodekaedra sfera svemira. Usp. B 12. 16. — II 7, 7 [Dox. 336, vjerojatno Teofrast u ekscerptu Pozidonijal. Filolaj stavlja vatru u sredinu, oko središta, koje se zove ognjištem svega (B 7) i Zeusovom kućom i majkom bogova te žr-

FILOLAJ tv c n ik o m

i sponom

i m jero m

355

p r ir o d e . I o p e t d r u g u v a t r u stav lja

im v r h , k o j a v a t r a o k r u ž u j e s v e . K a ž e d a j e p o

p riro d i n ajp rije

m e d in a , i d a o k o n je k ru ž i d e s e t n e b e s k i h tjele sa , (iz a sfe re z v i­ je zd i! s t a j a ć i c a ) p e t p l a n e t a , i z a n j i h

S u n c e , is p o d n je g a M jesec,

I s p o d n je g a Z e m l j a , i s p o d n je p m t u z e m l j a , a iz a s v ih n j i h v a tra ognjlSta k o ja im a m j e s to o k o sre d išta . N a jg o rn ji d a k le d io o n o g a šio k ru ž i o k o lo , a u k o je m u

jc s a d r ž a n a č i s t o ć a e l e m e n a t a , z o v e

O l i m p o m , a o n o š i o je i s p o d p u l a n j e O l i m p a , g d j e j c s m j e š t e n o I i i - l p l a n e t u s a S u i k c i i i i M j e s e c o m , z o v e s v e m i r (xćdjjLO(;), a d i o pod

n jim a,

lo

jesi

ispod

m jeseca

iv. 111 p o d l o ž n e n e p r e s t a n o m

i oko

zem lje, i u k o je m u

su

po slu jan ju , zove n e b o . K a ž e ta k o đ e r

lii n i t i d r o ' . i i ...... /ii p n d i u e i s v r s l a v n n j e n e b e s k i h t j e l e s a , a v r l i n a

• Li m Imvi neredom u im-.i»ijmiju stvari; prva da je savršena, a ilnijiii iii ") ilnyd, I l'l.A i Uoift, n m A. I.

II I

■U i' »ii/*

i i

, ' 11

•

W /,lz

l eofrastal. P ita g o ro v a c F ilo laj k a ž e

vi i ii n n 'ii r i ll u I (|i i • lu je o n n o g n j i š t e s v e g a ) , d r u g a j e p r o -

1111|ii.

i lu č u

i h i u i ......

iii

ii

u.i / e n i l j a k o j a j c s m j e š t e n a n j o j n a s u p r o t

..................... i

i n |c

111

o d nje; sto g a s ta n o v n ic i n a ovoj

i im vlili nt ii iiu vi ■11«i lu onoj, Usp. II 4, 15. STOB. ecl. I 21, 6d i" \ i" ll ’ • I Im uplii l’oseid.l. Vodstvo je u najsredišnjiI* i u , 111* Im - . ii i. I . ■iu )i bog stvoritelj postavio naprijed poput Iu i u 1 I i i|i 11111 ni i ;in (Klizili), II in ii i

I

■ ' 1 1 ......

u 1...............v i 1 vi ii li I " | n .l> "ii i '

u 1111■• ■ II

F ilolaj k a ž e d a p r o p a d a n j e s v e m i r a drugi od

i i • lije z b o g k r u ž n o g g i b a n j a z r a k a : i k a ž e

.i i 'i | . .i 11vn 11|n 11cm ni s v e m i r a .

o

I........I i l ( i ii I' ' i mi 111,i

'''I

......I . i i ■i . ..I ' . it r e k o j a p o t e č e s n e b a d o l j e ,

I

' 11 >• •••

M ')|

i ............. i m i l i

l ’i t a g o r o v a c F i l o l a j k a ž e d a j e S u n c e

( r e f le k s ) v a t r e k o ja je u s v e m i r u i š alje

' |. i i .............i ' l l i i u . i , i l u i In n a n e k i n a č i n p o s t o j e d v a s u n c a :

" i i ........................l m i ' l i u j n v u n i s l i č n o , p o s t a l o o d n j e g a z b o g o d r a z a i m i i i I i i , uli i ii III 11 n e ć e

I

'■i ' i u 11■i i h

i ■ i Ih l i ' i ' i

I i u

li.

I 11 ii i ■. i. i

I • , iiiiiiii

u h / i ....... i 11ii im I 1 itu/l

reći d a p o s to ji i tre ć e s u n c e ,

i rasp isu je

Uil I

N eki

u ij i -.ei

........... i>Iiiii|i u 1.1..........i ii 11> I • u u

netk o

Im iii

do

nas; i n ju

zovem o

I' hi i >iI|Ihi n l l k e li '<>

I' I Ii i|ii|

m

n m iju

pitag o ro v ci, m e đ u

k o jim a i

p o jav lju je k a o slič an z e m lji z a to što ž i v o t i n j a m a i b il jk a m a , ali v e ć i m

i

i Iii

u živ o tin je n a m je s e c u p e tn a e s t p u ta v eć e

111■ u j u

n ik a k v e iz m e tin e , i d a je d a n isto to lik o

356

PREDSOKRATOVCI

21. — III 13, 1. 2 [Dox. 378], (O gibanju Zemlje) jedni tvrde da Zem lja stoji, a pitagorovac Filolaj kaže da se kreće u krugu oko vatre po nagnutoj kružnici (ekliptici) slično kao Sunce i Mje­ sec. 22. CEN SO RIN. dc d. nat. 18, 8. (lat.) I godina pitagorovca Filolaja sastoji sc od 59 godina, i u njoj ima 21 prestupni mjesec. 19, 2. Filolaj je učio da prirodna godina ima 364 dana i pol. 23. MACROB. S. Scip. I 14, 19. (lat.) Pitagora i Filolaj [su tvrdili da je duša] harmonija. ARISTOT. de an. A 4. 407b 27. A i neko drugo mišljenje o duši postoji . . . Kažu da je ona neka harmonija, jer da je harm onija neko miješanje i spajanje suprotnosti, i da je tijelo sastavljeno od suprotnosti. Usp. PLAT. Phacd. 86 BC. 24. NICOM. A rithm . 26, 2 p. 135, 10 H. Neki misle da sc ona [tj. sredina, usp. 47 B 2l zove harm onična, slijedeći u tom Filolaja, jer slijedi svaku geom etrijsku harm oniju, a geom etrij­ skom harm onijom zovu kocku jer je složena po trim a razmacima (intervalima) jednako pom noženo jednakim. Je r u svakoj kocki se ogleda ova sredina. Svaka kocka im a dvanaest bridova, osam kutova, šest ploha; dakle, osam je sredina, po harm oničnom od­ nosu, izm eđu šest i dvanaest. IAMBL. in Nicom. arithm . 118, 23 Pist. Kažu da jc ona [»muzikalna« proporcija] pronalazak Babilonaca i da je prvi put došla m eđu H elene po Pitagori. Z na se ipak sigurno da su je upotrebljavali mnogi pitagorovci, kao npr. Aristej iz K rotona, Timej Lokranin (cap. 49l, Pitolaj i A rhita iz Tarenta, i više drugih, a poslije Platon u Ttmeju lp. 36 AB]. 25. PO RPH YR. in Ptolem. harm. 5 p. 91 Diiring. Polazeći odatle, neki od Eratostenovih sljedbenika rekoše da jc interval nadvisivanjc (uTrspo^'o), kao npr. platonovac Elijan; i Filolaj (je preuzeo taj) naziv za sve intervale. Usp. cap. 46, 4. 26. BOETH. Inst. mus. III 5 p. 276, 15 Friedl. (lat.) Pitagorovac Filolaj pokušao je, naprotiv, dijeliti glas na drugi način, odredivši naim e početak glasa od onoga broja koji prvi daje kocku (kub), od prvog neparnog broja, što je kod pitagorovaca bilo u najvišoj cijeni. Je r kako je prvi neparni broj tri, ako uzm eš tri puta tri i to pom nožiš sa tri, moraš dobiti 27, koji je od broja 24 udaljen za jedan ton, čuvajući istu razliku od tri. Je r tri je osm ina od 24, a kad se ona doda tom broju, dobiva se prvi kub od tri, to jest 27. Iz toga je broja zatim Filolaj načinio dva dijela: jedan koji je veći od polovice, nazvavši ga apotome (odsječak), i drugi koji je manji od polovice nazvao je opet diesis [B 6], koji su kasniji

FILOLAJ

357

tm/vali poluton; razliku m eđu njima nazvao je kom m a [B 6], I itnjprije sm atra da se die.us sastoji od 13 jedinica zato što je ta m/lika viđena izm eđu 256 i 243, i što se isti broj, to jest 13, sastoji od brojeva devet, tri i jedan, a jedinica zauzima mjesto lučke, Iri pak mjesto prve neparne dužine, devet mjesto prvog neparnog kvadrata. 1/ lili dakle ni/,loga, kad kao diesis postavlja I t, što se zove poluton, preostali dio broja 27, koji sc sastoji od M jedinica, nazvao je ii/iOlom«. Ali budući da je izm eđu 13 i 14 hi/liku jedna jedinica, smatra da Ireba mjesto komme postaviti je­ dinim Cijeli pak lun -.lavlju u jedinica zato što je izm eđu 'l(i i .Ml, koji mi ineilii'.iibno udaljeni za jedan ton, razlika 27.

MBNON Anonym! Londln l u , M p . 3 1 . ii . ii 11< I. i ' ii e . in je o d t o p l o g a i d a 111.i. li u u 11< , ii đ " l . i ' i i | e u . 11Vit It o n e k a k o : s j e m e 17

I


F ilo la j iz K r o t o n a n e m a ju ud jela u je t o p l o , a o n o

I i|i ivcii ..... .. l.liii, .i i utješio u koje sjem e upada, m aternica, i" |e in |ili|i i ihi' iii i liji um , ii ono što je s lič n o im a istu m o ć l' u....................... .. |i -lu ini i jet sjem e koje stvara n em a udjela n Ii lm I..... ih , .i i 1111> '.In liiiino se o no ubacuje nem a udjela u lllin Ii u m i* , |iniiiii )• i lu I liv u biće koje sc rađa biva takvo. A za iiihIiii vi i^4 b lin li| u ii 11111|n vii ovakav do kaz: odm ah n ako n rođ e ­ nja 9 Ivu b lii iiiIU i van|i<M /rak, k o ji jc hladan, a o nda ga opet ■ i ' 11 . I-in I i' ( .i ii 111li /.bog loga upravo i postoji žu d n ja za "ti| 1 im i i i ........ l i ,i ih li'in|i'in zraka naša tjelesa, koja su p re -

II .| .I", 11|l 11ii ih'.Iii.uh I ii>e dakle da jc ustroj naših tjelesa takav. \ "i 1u 111 ii11 l'ii/i 'la iniiiijii i od žuči i od krvi i od upale, i il'i

i " ........ i I h i I i 'li A Ii n/e da krv postaje gusta kad se m eso * lMm ii i l | i i l i I ail .i m širu ju krvn e žile u m esu ; a za III *ii 111 I i . i lu iiii'iinji ml m okraće. A kaže da je žu č te k u ćin a od ih .... bili in| r 11v11 b ......... o tom govori. K aže, n aim e, da 'in 111|i 111|i ,11 i iii ii jel 11, a da jc žuč ipak tekućina od mesa. I ii i, i Ii ii- vi i in.i Iii i dn je upala (flegm a) hladna, o n d rž i da ih

|i lll|tln pu »iv111111 ...... Ii, |i i je nazvana tako

po tom e

•In |i"ii I '|‘>
u ii|iiili I i"

u |". 111r /•,11v11 mišljenju, počeci bolesti, a pri tom

•mil|i Iliju | u • l|i i.......... jiiljn uja, hrane i hlađenja, i nedostaci (tih lll) llim i ulii 11111 iiv.hi l Isp H4 B 4 ; 68 A 159 'ti M l I li H i A .....i v 111i I,m u lin. 20 , 21 . G o to v o isto kao F ilo la j inliill i iivu| 11*i u ..n i .l.i u nam a nem a ž u č i ili da je b eskorisna. M 'S I I M l' nilv M nlli. V I I 9 2 . Pitagorovci kažu da je i (luji,"M I "dn Iiilte iijl, ali ne u ko jem god o b liku , n ego onaj

358

PREDSOKRATOVCI

koji se tem elji na naukam a ( = matematici), kao što je govorio Filolaj, koji je prom atrao prirodu svega, da razum im a neko srod­ stvo s njom , jer slično biva obuhvaćeno od sličnoga [slijedi 31 B 109).

B. FRAGM ENTI O PRIRODI KNJIGA 1. 2. 3.

Usp. A 1, 8; D IO G . LAERT. VIII 55; IAMBL. V. P. 199 1 iBockh Philolaos p. 45l. D IOG . LAERT. VIII 85 [A ll. 0 prirodi. Početak im je ovaj: Priroda je u poretku svijeta sastavljena od neograničenih i ograničujućih elem enata, kako sistem svijeta u cjelini tako i svi di­ jelovi u njem u. 2 IB. 4 7 l STOB. Ecl. I 21, 7a [p. 187, 14 W.). Iz Filolaja o kozmosu: N užno moraju postojeće stvari sve biti ili ograničujuće ili neo­ graničene ili istodobno i jedno i drugo. A samo neograničene (ili samo ograničujuće) ne bi mogle postojati. Budući dakle da je očito da stvari koje postoje nisu sastavljene ni od samih ograničujućih ni od samih neograničenih elem enata, jasno je da su kozmos i sve stvari u njem u sastavljene od ograničujućih i neo­ graničenih elem enata. To dokazuje i ono što sc dogada u stvar­ nosti. Stvari, naim e, koje se sastoje od ograničujućih elemenata također su ograničujuće, ali one koje se sastoje od ograničujućih i neograničenih elem enata jesu i ograničujuće i neograničene, a one od neograničenih elem enata pokazat će se također neogra­ ničene. Usp. DAMASC. I 101, 3 Ru. O no što postoji složeno je od ograničenog i neograničenog, kao što kaže i Platon u Filebu [p. 23 C] i Filolaj u knjigama 0 prirodi; usp. A 9. Nastavak kod Stobcja B 4 —7. 3 [B. 49]. IAMBL. in Nicom. p. 7, 24 Pist. Po Filolaju: Uopće ne bi mogao postojati ni predm et spoznaje kad bi sve stvari bile neograničene. 4 [B. 58l. STOB. Ecl. I 21. 7b [p. 188, 5 W.l. I doista sve stvari koje se mogu spoznati im aju broj, jer bez njega nije moguće ništa niti smisliti niti spoznati.

FILOLAJ'

359

5 li?. 58). STOB. Ecl. I 21, 7c lp. 188, 9 W.l. Broj /.aista ima dva vlastita lika, neparni i parni, i treći koji je nastao od miješanja jednog i drugoga, parno-neparni. Svaki od In dva lika ima mnogo oblika, koje svaka pojedino stvar sama od sebe otkriva. 6 llV 62l. STOB. Ecl. I 2 1, 7d lp. I lurm. 9 p. 252, 17 Jnn.l,

188. M dopunjeno izNICOM.

II pogledu prirode i harm onije stvari stoje ovako: Bit stvari, Inja je vječna, 1 Nam a priroda zahtijeva božansku, a nc ljudsku spoznaju, | i ........ lu, diilmkii, bilo sasvim nem oguće da ijedna od Mvari koje posluje Iuid< 1 spoznata od nas kad ne bi već l'" ’lo|nlii bll ’iividi ml I10JII1 |< iiusiao sistem svijeta, kako ograuli enlli Inim neii/itiiul.......li No luiko su la počela (1 i 2) već 11111111, lo bi očito bilo nemoguće ■Iii m ■ ......... m *'Ii !• • ni«>•. tlu nije pristupila harmonija bez ••I•• u ....... I "|i |i iiiii 111 iiii'.liiln, Jednako dakle i istorodno nije 11111mi 11 • I*41111 h an ......lje, u11 nejednako i raznorodno i nejednako Im11111...... 1...... I•111 iiliiilivui eno takvom harm onijom u kakvoj 111 u /• ■11«11■111 ii!■1111ii n jednom sistemu svijeta. I'i ii | u 11ih hm 111..... ju (■ili 1iivu I 2) obuhvaća kvartu (3 : 4) i kvinM ■1 1111ii |< v. 1 u od kvarte za cijcli ton (8 :9). Jer od nn|vliii|i Ihiiii (livi'iih I ) do srednjega (mese = A) jest jedna I m i ,1 ...... 1 sudnjeg 1Ii 1 najnižeg (nete = E’) jest jedna kvinta, Mml iiii|n!/i|i (im le) do terce (II, kasnije paramese) jedna kvarta, u ml li u ' (I I) do lilpiilr (li) jedna kvinta; izm eđu srednje (mese = \) 1 ii n 1111) jesi 1 1jeli ton, Kvarta ima odnos 3 : 4, kvinta 2 : 3, ■I 1 1 1 I ' IiiIui nc oktava sastoji od pet cijelih tonova i dva Iu 1I1111hiii, I vinlii ml Iii cijela tona i jednog polutona, a kvarta od ilm 1 1je Iii Iona i jednog polutona. "1 1 '

II 1 I'1 'I III Inr,1 mus. III 8 p. 278, 11 Friedl. (lat.) Filolaj dal«I...................mije intervale obuhvaća ovakvim definicijama: / »li im |i interval zu dva tona manji od četverotrećinske propor■l!• / homiiiI |i ]>11U interval za dvije dijeze manji od devetosminI" |u 11|ii 1111ji-, lu jesi za dva mala polutona. Sh izm a je polovica I hi.nhi polovica dijeze, to jest malog polutona. I III Ml M O H 11(1. I 21, 8 p. 189, 17 W. 1 ........i" )r pivo siistnvljeno, jedinica, u sredini kugle zove se ii|tn|IMi'

360

PREDSOKRATOVCI

8 [B. 150l. IAMBL. in Nicom. p. 77, 9. Monada, koja je, po Filolaju, početak svega (zar ne kaže da je jedno početak svega?) itd. 9 lB. 1891. IAMBL. in N icom , p. 19, 21. D rugom zgodom trebat će istraživati točnije kako se i kod kvadriranja nekog broja niza­ njem sastavnih jedinica događaju ne manje vjerojatnosti, i to po prirodi, a ne po zakonu (nomos), kako negdje kaže Filolaj. 10 [B. 6 1). NICOM. A rithm . II 19 p. 115, 2. H arm onija uopće nastaje samo iz suprotnosti: H arm onija je naim e sjedinjenje mnogo pomiješanoga i sugla­ snost različitih mišljenja. T H E O SMYRN. p. 12, 10. A i pitagorovci, koje na mnogo mjesta slijedi Platon, kažu da je glazba spajanje suprotnosti i sjedinjenje m nogih stvari i suglasnost (istomišljcnost) onih koji različito misle. 11 [B. 139- 16ol. T H E O SMYRN. p. 106, 10. O dekadi mnogo raspravljaju A rhita u knjizi 0 dekadi i Filolaj u knjizi 0 prirodi [usp. A 13]. STOB. Ecl. I prooem . cor. 3 p. 16, 20 W . O d Filolaja: Treba prosuđivati djela i bit broja prem a moći koja leži u de­ kadi. O na je naim e velika, potpuno savršena, svedjelatna i početak i vodilja božanskog i nebeskog života kao i ljudskoga. Ima udjela * * • m oć i dekade. Bez nje bi sve bilo neograničeno, nejasno, nevidljivo. Priroda broja je naim e takva da omogućuje spoznaju, da vodi i poučava svakoga u svem u što mu je sum njivo ili nepoznato. Je r nikom e ne bi bilo jasno ništa, ni stvari u njihovu odnosu prem a njim a samima ni u odnosu jedne prem a drugoj, kad ne bi bilo broja i njegove biti. No ovako on unutar duše usklađuje sve stvari s opažanjem (percepcija) i čini ih tim e spoznatljivima i rrtedusobno u pravilnom odnosu prem a prirodi gnom ona (»ka­ zaljke«), dajući im tjelesnost i razlučujući odnose stvari svake za sebe, kako neograničenih tako ograničujućih. Možeš pak ne samo u djelim a dem ona i bogova vidjeti prirodu broja i njegovu veliku snagu kako djeluje, nego i svuda u svim ljudskim djelima i riječima, kako na području svih tehničkih ure­ đaja tako i u glazbi. A nikakvu laž ne prim a u sebe priroda broja ni harmonija, jer im nije svojstvena. Laž i zavist imaju udjela u prirodi neograni­ čenoga, besm islenoga i nerazumnoga.

FILOLAJ

361

Laž nikako ne prodire u broj, jer je laž njegovoj prirodi nešto neprijateljsko i nepomirljivo, a istina je svojstvena i prirođena rodu broja. 12 |B. 160. I THEO SMYKN p. '18, ‘> W.“ Ineposredno iza B I I, usp. A I 51. Ima pet tjelesa (elemenata) svjetske kugle: u kugli ■,.ii vatra, voda, zemlja i zrak, a peti jc brod nosilac kugle. 13 lB. 1391. TI I HOL ARITHM. p. 25, 17 de Falco. I i d i l i su počela kod razum ne životinje, kako kaže i Filolaj u knji/i 0 l>rirotli: m n/uk, mvc, pupak i spolovilo. (ilnvn (m o/ak) jc poi’clo iM/iiiini. sire počelo duše i osjećanja (opažanja), pupali pilu lu 11U•tt'jrnjivunjii i razvijanja embrija, spoluvilo počelo i/lim 1v1111111 ■,|i nirihi 1 rađanja. Mozak (pokazuje) poiclo čovjek. 1. mi poii'lii /ivtillnje, pupak počelo biljke, a spolo1I0 poi'elo .vili kupu, jei 'ive cvate i klija iz sjemena. 14 Ili IMlI CI HM ALI X Sirom. II) 17 [II 203, 11 St.]. Vri|i 1Ii u 1 i' |i(iii 1 1 I 11.. 1,11■vi i/rckc. Pitagorovac govori ovako: \ '.v|ii|iiii 1 ',1,111 ii 1111 1 i 1 vi nčcvi da jc duša radi nekih kazna ■I mi . m m i H | , I,< m 1 u ............... I h i u grobu pokopana. Usp. 1. B 3. 1*1 'SI ....... I'1 \ I 1 ' •nm jednom čuo od nekoga mudraca •Ih , , i i i m ml 'nulu 11111vI 1 1Ih i i i i i i i je tijelo kao grob, a da je onaj i", 'Im , m I ............... ■1ni 1,1 1 požude upravo takav da se može ..... ........ | u 1 vi ini i jiiiie dolje. I taj dio duše je neki "I n 111• 'ip 1* Iiii 1 'iii',i,iv||,n piiin 1111111ivu), možda neki Sicilac [31 B 115 t ,1 I 11iiiciis I B 3l. Usp. A TH E N . IV 157 C. I'llrtj....... . I ni u* 1 I ii " li.i/e jicripatetik K learh u drugoj knjizi /iri't-,/,"■• III 1 I I M. II '0 ,t|, govoraše da su sve duše privezane M* lljilii I u. ‘nvnj nvilji /ivot radi kazne, i da je bog zaprijetio 1lu il|, NH11 in 1INI 1iiju 1Ii ih ili on |)o svojoj volji ne oslobodi, upasti n |n l ' i i i Iu 11| |
',

1 l l |l I I I I

I i i i j i IIVII,

15 [B. 131. 178]. A TH EN A G . 6 p. 6, 13 Schw. Kad Filolaj kaže da je bog sve zatvorio kao u zatvoru, pokazuje da je on jedan i da je iznad materije. PLAT. Phaed. 61 D. A što, K ebete? Z ar niste tu li ti i Simija o takvim stvarima [osuda samoubojstva] kad ste bili s Filolajem? — Jesm o, Sokrate, ali ništa jasno. — Ali i ja govorim o tom e samo po čuvenju. (61 E) Već sam i ja [Kebet], kako si upravo pitao, čuo i od Filolaja, kad je kod nas [u Tebi] boravio, a i od nekih drugih, da ne treba to činiti Itj. ubijati se]; ali jasno o tom ništa nikada ni od koga nisam čuo. (62 B) Dakle, razgovor koji se o tim stvarim a vodi u misterijama, da smo mi ljudi kao u nekom zatvoru i da se ne smije čovjek iz njega izbavljati niti bježati, čini mi se vrlo dubok i težak za shvaćanje. Pa ipak mi se čini, K ebete, da se upravo to dobro govori da postoje bogovi koji se za nas brinu i da sm o m i ljudi jedan od posjeda bogova... (82 D) Dakle, Kebete, oni koji se nešto brinu za svoju dušu, a ne prolaze kroz život ugađajući tjelesima, raskrste se sa svim tim i ne hode istim putovim a s onim a koji kao da ne znaju kamo idu, a sami misle da ne treba raditi protivno filozofiji i njezinu oslobođenju i očišćenju, njoj se priklanjaju slijedeći je kamo ih ona vodi. Usp. K LEA RC H O S I 414, 5. 16 [B 185]. EUDEM . Eth. B 8. 1225a 30. Stoga postoje neke predodžbe i strasti koje nisu u našoj vlasti, kao i radnje koje počivaju na takvim predodžbam a i razmišljanji­ ma, ali ima, kako je rekao Filolaj, nekih razloga koji su jači od nas. BAKANTICE

17 [B. 80l. STOB. Ecl. I 15, 7 [p. 148, 4 W.]. Filolajeve Bakantice. K ozm os je jedan, a počeo je nastajati od središta, i to od sre­ dišta prem a gore u istim razmacima kao prem a dolje. Je r dijelovi što 'leže iznad sredine odnose se prem a onim a koji leže ispod sredine kao suprotnosti. Jer za one dijelove koji leže sasvim dolje jesu oni dijelovi koji leže u sredini kao najgornji, i ostalo jednako tako. Jer prem a sredini odnose se gornji i donji dijelovi jednako, samo u obratnom sm jeru.5 3. »Izvještaj se n e slaže n i sa P la c ita (A 16. 17) n i sa v la s titim e k s c e r p tim a u STO B . p. 147, 22 W . P re d n a m a je d a k le v je ro ja tn o je d a n n o v o p ita g o ro v sk i izvještaj. D a li jc s p is a u te n tič a n ili k a sn iji falsifik at, n e m o ž e se v id je ti iz B 17 — 19. N aslo v i ra z d io b a k n jig e ip ak s u s v a k ak o a le k s a n d rin s k o g p o d rije tla .« (D iels)

FILOLAJ

363

18 [B. 35). STOB. Ecl. I 25, 8 [p. 214, 21 W.l. Iz Filolajevih Bakantica. (Citat o suncu ispušten.) 19 [B. 36l. PROCL. in Eucl. p. 12, 9 Friedl. Stoga nas i Platon poučava m noge divne misli o bogovima upotrebljavajući m atem a­ tičke figure, i pitagorovska filozofija, služeći se tim zastorima skri­ va uvođenje u tajne božanskih misli. Takav je i sav Sveli razgovor, tako čini Filolaj u Bakanticam a, takav je, napokon, način Pitagorina tumačenja, o bogovima. Teologiju u obliku m atem atičkih figura uči Platon i pitagorovski Sveti razgovor i Filolaj u Bakanticama.

SPORNI FRAGMENTI

20 [B. 1 5 1 ]. LAUR. LYD. de mens. II 12. Ispravno dakle Filolaj nazivaše broj sedam »bez matere«; jer jedini taj broj niti rađa niti se rađa; a ono što ne rađa niti se rađa jest nepokretno, jer u kretanju je rađanje (nastajanje) jer ni ono što rađa ni ono što se rađa ne m ože biti bez gibanja, prvo se giba zato da rodi, drugo zato da bude rođeno. A takav je bog, kao što kaže i sam govornik iz Taranta. A kaže ovako: »Jest, naime, . . . jednak.« [iz istog ne­ pouzdanog vrela — PRORO S 0 sedmici ?] PH ILO de opif. 100 li 34, 10 Cohn]. Zbog toga uzroka drugi filozofi taj broj (sedmicu) uspoređuju s Nikom bez m atere i Djevicom (parthenos), o kojoj ima priča da je izišla iz Zeusove glave, a pitagorovci ga uspoređuju s vođom svih stvari; jer ono što ne rađa niti se rađa ostaje ne­ pokretno. ..; a jedino što ne pokreće niti se pokreće jest najstariji vladar i voda, o kojem u se prikladno može reći da m u je slika sedmica. A moju riječ posvjedočuje i Filolaj kad kaže: »Jer o n a ... od svega drugoga.« ANATOL. de dec. p. 35 Heiberg. Sedmica jedina unutar dekade ne rađa niti se rađa od drugoga broja osim jedinice; stoga je pitagorovci i nazivaju »djevica bez majke«. Sedmica je jednaka djevičanskoj Niki bez m a te re ... Je r ona je vođa i vladar svih stvari, bog, jedan, vječan, postojan, nepokre­ tan, sam sebi jednak, različit od svega drugoga. 20a. LAUR. LYD. de m ens. IV 12. Ispravno, dakle, Filolaj kaže tla je dijada (dvojina) K ronova žena, a K ron bi se očito mogao zvati H ron (Hronos = vrijeme). Dvojina je Kronova žena.

364

PREDSOKRATOVCI NEPRAVI FRAGMENTI O DUŠI

21 [B. 164]. STOB. Ecl. I 20, 2 p. 172, 9 W. O d Filolaja pitagorovca, iz knjige 0 duši. Filolaj kaže da je kozmos nepropadljiv. Govori ovako u knjizi 0 duši: Stoga ostaje (kozmos) također nepropadljiv i neiscrpljiv kroz beskonačnu vječnost: jer nijedan drugi uzrok neće se naći moćniji od nje (svjetske duše?), ni iznutra ni izvana, koji bi ga mogao uništiti. Nego, ovaj je kozmos bio od vječnosti i ostat će dovijeka, jedan, upravljan od jednoga koji mu je po biti srodan, svemoćan i nenadmašiv. A kozmos ima u sebi i početak gibanja i mijenjanja, jer je jedan, povezan i po prirodi oživljen (u svakom svom dijelu) i pokrenut u krug od vječnosti. I jedan njegov dio je neprom jen­ ljiv, a drugi prom jenljiv; i neprom jenljivi se dio pruža od sveobu­ hvatne duše do mjeseca, a prom jenljivi od mjeseca do zemlje. A budući da i ono što se pokreće kruži od vječnosti do vječnosti, a ono što je pokretano raspoređuje se kako ga vodi ono što ga pokreće, nužno je da jedno uvijek pokreće, a drugo da uvijek bude pokretano; i jedno je sijelo razuma i duše, a drugo nastajanja i prom jene; i jedno je po moći prvotno i nadm oćno, a drugo drugotno i nadvladavano; a ono što se sastoji iz oba ta počela, iz božanskoga koje uvijek trči i nastaloga (rođenoga) koje se uvijek mijenja, jest kozmos. Stoga je govorio i to da je ispravno da je kozmos vječno dje­ lovanje (energeia) boga i stvorenja, tako da promjenljiva priroda oponaša boga. I ovaj ostaje jedan dovijeka u jednom istom stanju, a stvorenja nastaju i prolaze u mnoštvu. I ona, prem da podložna propadanju, čuvaju ipak svoja prirodna svojstva i oblike te rađa­ njem opet proizvode isti oblik kako je njih rodio otac i dem iu rg ... O RITMIMA I MJERAMA (3 knjige)

22 [B. 1 7 7 ]. CLAUD. MAM. II 3 p. 105, 5 Engelb. (lat.) Pitagora nije sam ništa napisao, zato njegovu misao m oram o tražiti u ka­ snijih filozofa. Među njim a nalazim da je najugledniji bio Filolaj iz Taranta, koji je u m nogim svescima sasvim nejasno raspravljao o razumijevanju stvari i o značenju svake stvari. A prije nego što je rekao odlučnu riječ o biti duše, raspravljao je na divan način o mjerama, težinama i brojevima u geometriji, muzici i aritmetici,

FILOLAJ

-

EURIT

365

tvrdeći da je po njima nastao sav svemir. II 7 p. 120, 12. Vraćam se sada na Filolaja, od kojega sam se već dugo poprilično udaljio; on u trećem svesku knjige 0 ritmirna i mjerama govori o duši ovako: Duša se združuje s tijelom kroz broj i kroz besm rtnu i ujedno netjelesnu (nematerijalnu) harm oniju. I malo poslije: Duša ljubi tijelo jer se bez njega ne može služiti osjetilima. A kad se sm rću od njega odvoji, provodi u svijetu netjelesni život. 23 [B. 137]. IAMBL. in Nicom. p. 11, 22 [SYRIAN. 10, 22]. Filolaj kaže da je broj najmoćnija i nestvorena veza vječnoga trajanja stvari u kozmosu.

A TH EN. M ECHAN. p. 4 W escher. Stari su filozofi lijepo rekli da treba znati mjere pravoga časa, jer da je u njoj sadržana filozofija: od nje naim e može čovjek imati korist za praktično ponašanje ako se nauči brižno ravnati po onom glasovitom delfijskom savjetu ili po uputam a Stratona, Hestijeja, A rhite, A risto­ tela i ostalih koji su pisali slične stvari. ANONYMUS, koji je ovo ekscerpirao (p. 201, 16 W escher; Schneider Gr. Poliork. II p. 10), mjesto spom enutih autora navodi Filolaja, Aristotela, Izokrata, Aristofana i Apolonija. Na taktičke spise spom enutih pitagorova­ ca misli T H E O PH IL . Ep. 71 [Migne P. G. 126 col. 493 A B], Kako je mogao vojničku znanost i geom etriju spojiti u jedno i ujediniti ono’ što jc od davnine rastavljeno velikim bedem im a poslije Arhite, poslije Filolaja, poslije Elija Hadrijana, poslije Julijana Apostate?

45 [33] EURIT (Eurytos) 1. IAMBL. V. P. 148. Eurit iz K rotona, Filolajev učenik, kad mu je neki pastir javio da je o podne čuo Filolajev glas iz njegova groba, i to mnogo godina poslije njegove sm rti, kao da pjeva, upita: »A kakvu harm oniju, tako ti bogova?« O značen je kao »iz Metaponta« ib. 266 i 267, kao »iz Taranta« ib. 267. Usp. DIOG. LAERT. III 6. Bili su učenici Filolaja i Eurita iz Taranta. VIII 46 Igore 44 A 4. 5]; APUL. de dogm. Plat.S.Eupuaoc; se zove autor

366

PREDSOKRATOVCI

krivotvorene knjige 0 sudbini u STOB. Ecl. I 6, 19; CLEM. ALEX. Strom. V 29 III 344, 19 St.]. 2. T H E O PH R . Metaph. 11 p. Via 19 U sener (Ross-Fobes). To je naim e [tj. nc zaustavljati se dok se nc stigne k cilju] svojstvo savršena i m udra čovjeka, što je nekoć rekao Arhita [47 A 13] da radi Eurit kad je raspoređivao neke kamenčiće. Eurit je go­ vorio: Ovo je broj čovjeka, ovo konja, a ovo neke druge životinje. No sada se mnogi ljudi došavši do neke točke zaustavljaju, kao oni koji govore o jedinici i o neograničenoj dijadi, pa kad završe govor o nastanku brojeva i površina i tjelesa, gotovo sve drugo ostavljaju po strani, osim onoga koliko dohvaćaju, i samo toliko dokazuju da jedne stvari dolaze od neograničene dijade, kao pro­ stor i beskrajna praznina, a druge od brojeva i od jedinice, kao duša i neke druge stvari, li ujedno vrijeme i nebo i više drugih stvari], ali o nebu i ostalim stvarima ne govori ništa više. 3. ARISTOT. Metaph. N 5. 1092b 8. A ništa nije definirano ni kako su brojevi uzroci bića i bitka, da li kao granice, kao što su točke granice veličina, i to na način kako je mislio Eurit kad je određivao koji je broj uzrok koje stvari, kao ovaj broj uzrok čovjeka, a ovaj konja, oponašajući kam enčićim a oblike (životinja i) biljaka onako kao oni koji oblikujući brojeve dobivaju trokut i četverokut. |ALEX.] 827, 9. Neka je, na prim jer, definicija čov­ jeka broj 250, a biljke 360; pretpostavivši to dobio je 250 kam en­ čića što zelenih što crnih, uz to crvene i uopće obojene svako­ jakim bojama; zatim je prem azujući zid živim vapnom i crtajući čovjeka i biljku pričvršćivao jedne kamenčiće u crtež lica, druge u crtež ruku, druge opet u druge dijelove, i napokon je dobio lik čovjeka prikazan brojem kamenčića koji je jednak jedinicama za koje je rekao da definiraju čovjeka.

46 [34], ARHIP. LIZID. OPSIM (Archippos, Lysis, Opsimos) IAMBL. V. P. 250. Od dvojice koji su se spasili, obojica iz Taranta, A rhip je pobjegao u Tarant, a Lizid, koji je zamrzio povučen život, otplovio je u Grčku i najprije je živio u Aheji na Peloponezu, zatim se preselio u Tebu, kam o je bio pozvan; ondje m u je bio

I A R H I P

-

L I Z I D

-

O P S IM

-

A R H I T A

367

učenik Epam inonda, koji je Lizida nazvao ocem. Tu je i umro. Usp. NEP. Epam. 2; D IO D O R . X 11, 2. Izmišljena anegdota iz Apolonijeva rom ana o Lizidu IAMBL. V. P. 185, usp. 256. Bijeg i sm rt pripovijeda PLUT. de genio Socr. 13. SPORNI SPISI

2. PO RPH YR. V. P. 57. Sam Pitagora nije ostavio nijednoga spisa. Oni koji su pobjegli, Lizid i A rhip, i koji su slučajno bili izvan domovine, sačuvaše nekoliko iskrica (ostataka) njegove filo­ zofije, nejasne i teško shvatljive. 3. D IOG . LAERT. VIII 7. O no što se pripisuje Pitagori, to je od Lizida iz Taranta, pitagorovca, koji jc pobjegao u Tebu i ondje bio učitelj Epam inonde. 4. A TH EN A G . 5 p. 6, 15 Schwartz [prema 44 B 15]. Lizid i O psim : jedan definira boga kao neizrecivi broj, a drugi kao razliku između najvećega broja i broja koji je neposredno pred njim ; a ako je po pitagorovcima najveći broj deset, koji je tetraktis i obuhvaća sve aritm etičke i harm onijske odnose, a njem u je naj­ bliži broj devet, bog je m onada, to jest jedan. Najveći naim e broj nadmašuje najbliži za jedinicu, a jedinica je najm anji broj. 5. IAMBL. V. P. 267 [58 Al. Iz Regija su: A ristid . . . O psim . Apokrifno pismo Lizida H iparhu ( = Hipazu) kod IAMBL. V. P. 75 i d., EPISTOLOGR. p. 601 H ercher, D IOG . LAERT. VIII 42( = c. 17, 1), za koje D elatte fittides sur la liti. Pythag. (Pariš 1915) hoće dokazati da je autentično ili u svakom slučaju staro (da potječe iz pitagorovskih krugova, prije Timeja).

47 [35l. ARHITA (Archytas) A. ŽIV O T I U ČEN JE ŽIVOT

1. D IOG . LAERT. VIII 79. Arhita, sin Mnezagorin, iz Taranta, a po A ristoksenu [fr. 13 FH G II 275, usp. A 7. 9l sin Hestijejev, također pitagorovac. O n je onaj koji je Platona izbavio pism om Dioniziju kad ga je ovaj namjeravao pogubiti. A kod mnoštva je uživao velik ugled zbog svake vrline. Sedam puta je bio strateg

368

PREDSOKRATOVCI

građana, dok ostali tu službu nisu vršili dulje od godine dana jer je to priječio zakon. N jem u je i Platon napisao dva pisma, jer je on njem u prvi pisao ovako: [Slijede pisma krivotvorena od sastavljača Okelovih spisa.] (82) Bila su četiri A rhite: prvi je ovaj naš, drugi glazbenik iz Mitilene, treći onaj koji je napisao spis 0 ratarstvu, a četvrti pisac epigrama. Neki spom inju i petoga, graditelja, kojem u se pripisuje knjiga 0 mehanici, koja počinje ovako: »Ovo sam čuo od Teukra Kartažanina.« (A o glazbeniku se pripovijeda i ovo: kad su ga korili što ne da da se čuje njegov glas, rekao je: »Za m ene se bori i govori moj instrument.«) O pitagorovcu A ristoksenu [fr. 14] kaže da kao strateg nikad nije bio pobijeđen, a jednom se povukao iz službe stratega kad su m u na njoj zaviđali, i odm ah su pretrpjeli poraz. (83) O n je prvi raspravljao pitanja m ehanike služeći se m atem atičkim prin­ cipima, i poslužio se gibanjem sjedinjenim s geom etrijskim cr­ težom da bi našao, pomoću presjeka poluvaljka, dvije srednje proporcionale i podvostručio kocku. I prvi je u geometriji pro­ našao podvostručenje kocke, kako kaže Platon u D rža vi [VII 528 B ?]. 2. SUIDAS s. v. Arhita iz Taranta, sin Hestijeja ili Mnezarha ili Mnazageta ili Mnazagore, filozof pitagorovac. O n je spasio Pla­ tona da ga ne pogubi-tiranin Dionizije. Bio je predstojnik zajed­ nice Italiota, izabran za stratega s neograničenom vlašću od svojih sugrađana i od H elena u onom kraju. Poučavao je i filozofiju te imao glasovite učenike, i napisao je mnogo knjiga [iz Hezihijal. O n je sigurno bio učitelj Empedoklov (!), i postoji uzrečica »Arhitina čegrtaljka«, jer je Arhita izumio čegrtaljku, a to je vrsta glazbala koje izvodi veliku buku [iz A IO], 3. H ORAT. carm. I 28 (lat.). Tebe, A rhito, koji si izmjerio more i zemlju i bezbrojni pijesak, drže sada zatvorena maleni darovi sićušnoga praha uz obalu m atinsku. Ništa ti ne koristi što si istražio nebeske domove i duhom preletio po okruglom nebu, kad ti je bilo suđeno umrijeti. Um ro je i Pelopov otac, gost za stolom bogova, um ro je i Titon prenesen u nebeske visine, i Minoj, koji je bio upućen u Zeusove tajne; u Tartar je zatvoren Pantojev sin koji je dva puta sišao u Ork, prem da je sa zida skinuo štit i posvjedočio trojanska vrem ena te ništa drugo osim žiia i kože nije prepustio crnoj sm rti, po tvom sudu vrstan poznavalac

ARHITA

369

prirode i istine. Ali sve ljude očekuje jedna noć i put u sm rt kojim se samo jedanput ide. 4. STRABO VI p. 280. A nekoć su Taranćani imali pretjerano veliku moć, a imali su dem okratski poredak . . . A prihvatili su i Pitagorinu filozofiju, a nadasve A rhitu, koji je bio i na čelu države dugo vremena. 5. PLAT. Ep. VII p. 338 C. Ja sam, doduše, znao da se kod mladih ljudi zbivaju takve prom jene u vezi s filozofijom, ali mi se ipak učinilo sigurnijim da se bar tada [prije trećeg putovanja u Sirakuzu, god. 3611 potpuno okanim i D iona i Dionizija; i obojici sapi se zamjerio kad sam odgovorio da sam star i da ništa od onoga što se sada događa nije u skladu s našim dogovorom. Čini se ipak da jc nakon toga došao A rhita k Dioniziju, jer je sam prije svoga odlaska [neko vrijeme iza god. 367, drugo p uto­ vanje) posredovao gostinsku vezu i prijateljstvo izm eđu A rhite i Taranćana s jedne strane i Dionizija s druge strane i nakon toga otplovio . . . (339 A) Dionizije me je po treći p ut pozvao i ovaj put poslao po m ene troveslarku da mi bude ugodnije putovanje, a poslao je i A rhedem a, jednoga od A rhitinih prijatelja, za kojega je mislio da ga najviše cijenim od svih ljudi na Siciliji, i druge moje sicilske znance .. . [Dionizijevo pismo Platonu]. A dolazila su i druga pisma od Arhite i Taranćana, i sva su ta pisma hvalila Dionizijevu ljubav prem a filozofiji i kazivala, ako ne dođem od­ mah, da ću sasvim razvrgnuti njihovo prijateljstvo s Dionizijem , sklopljeno mojim posredovanjem, a koje ima vrlo veliko političko značenje . . . (340 A) K renuh dakle . . . u velikom strahu i ne slu­ teći ništa dobro . . . (350 A) A dolazili su k m eni m eđu drugima i m ornari iz A tene, moji sugrađani, javljajući da sam oklevetan m eđu peltastim a i da se neki prijete da će m e ubiti ako me gdje uhvate. Tada sam izmislio ovakav nekakav spas. Poslao sam po­ ruku Arhiti i ostalim prijateljima u Tarantu kazujući im u kakvom se položaju nalazim. A oni nađoše kao izliku neko poslanstvo i pošalju u im e države brod sa trideset veslača i Lamiska, jednoga od svojih ljudi. O n ode k Dioniziju i zamoli ga za m ene govoreći mu da želim otići pa neka ništa ne čini protiv toga. O n pristade i otpusti m e davši mi novaca za p u t . .. Kad sam došao na Peloponez u O lim piju [ol. 105 = god. 360], vidio sam m eđu gle­ daocima D iona pa mu ispripovjedih što se dogodilo. [Odavde svi kasniji autori, npr.] CIC. de rep. I 10, 16 (lat.). Mislim da si čuo, Tuberone, da je Platon poslije Sokratove smrti pošao najprije u

370

PREDSOK.RATOVCI

Egipat da uči, poslije u Italiju i na Siciliju, da prouči Pitagorine pronalaske, i da je ondje m nogo drugovao s A rhitom iz Taranta i Tim ejem iz Lokara (Lokraninom) i nabavio Filolajeve kom en­ tare. [DEMOSTH.] Erotic. on 61, 46. . . . A rhita je tako lijepo i čovječno upravljao Tarantskom državom i bio na njezinu čelu da m u se slava proširila m eđu sve ljude; on je u početku bio preziran, a kad se zbližio s Platonom , postigao je tako velik ugled. 6. PROCL. in Eucl. prol. II 66, 14 [iz Eudemove Povijesti geo­ metrije1. U to vrijeme [u doba Platona] življahu također Leodamant s Tasa i A rhita iz Taranta i Teetet iz A tene. O ni su umnožili broj teorem a i poredali ih u racionalniji sustav. 7. IAMBL. V. P. 197 [iz Aristoksena]. Spintar je često pripo­ vijedao o A rhiti iz Taranta da je kratko vrijeme nakon svoga povratka s vojnog pohoda, što ga je poduzela njegova država pro­ tiv Mesapljana, došao na svoj posjed, pa kad je vidio da se ni upravitelj ni ostali robovi nisu baš dobro brinuli za poslove oko zemljoradnje, nego da su još pokazali neki veoma pretjerani ne­ mar, razljutio se i ozlovoljio, koliko je on to mogao, i rekao, kako se čini (?), robovima da je njihova sreća što se na njih razljutio, jer da se to nije dogodilo, ne bi nikada izbjegli kaznu za tolike krivice. Usp. CIC. Tusc. IV 36, 78 i dr. 8. A TH EN . XII 519 B. A tenodor u knjizi 0 ozbiljnosti i šali pripovijeda da je A rhita iz Taranta, koji je bio i državnik i filozof, imao vrlo velik broj robova s kojima se uvijek zabavljao za stolom pozivajući ih na gozbu. AEL. V. H. XII 15. Ali i Arhita iz Taranta, koji je bio i državnik i filozof, imao je m nogo robova pa se veoma rado zabavljao s njihovim sinovima i igrao se s onim a koji su se rodili u kući; a najradije se s njima zabavljao na gozbama. Usp. A 10. 9. A TH EN . XII 545 A. G lazbenik A ristoksen u Životu A rh itin u [fr. 15 F H G II 276] pripovijeda kako su od Dionizija Mlađega došli poslanici u grad Tarant, a m eđu njima je bio i Poliarh s nadim kom Raskošnik, čovjek koji se podavao tjelesnim užicima, i to ne samo djelorn nego i razgovorom. On, koji je već bio poznat A rhiti i nije bio sasvim protivan filozofiji, susreo ga je u svetom gaju i ondje se šetao s A rhitinim učenicima slušajući njihove razgovore. Kad je jednom nastala rasprava i sum nja o požudama i općenito o tjelesnim užicima, reče P o lia rh ... [Pobijanje Poliarha, koje kod Ateneja nije sačuvano, upotrijebio je, kako pokazuju odjeci na Aristot. N. Eth. H 12, za svoju fikciju] CIC. Cato m.

ARHITA

371

12, 39- (lat.) (govori K atonl Čujte dakle, predobri mladići, stari govor A rhite Tarantinca, osobito velika i slavna čovjeka, što sam ga čuo kad sam kao mladić bio u.Tarantu s K vintom Maksimom. Nijednu pošast pogubniju od putene naslade, govoraše on, nije priroda dala ljudima, jer požude željne tih slasti slijepo i razuz­ dano potiču ljude da ih sc dokopaju. (40) Od toga se rađaju izdaje domovine, od toga državni prevrati, od toga tajni dogovori s ne­ prijateljima; nem a napokon nijednoga zločina, nijedne opačine na koju ne bi poticala želja za putenim užitkom ; a bludni čini i preljubi i sve takve sramote ne pobuđuje se nikakvim drugim ižavodilima nego putenošću. I kako čovjeku nije priroda ili kakav bog dao ništa izvrsnije od uma, tako tom e božanskom daru i poklonu ništa nije pogubnije od putenosti. (41) Je r gdje pohota vlada, nem a mjesta um jerenosti, i uopće u carstvu putenosti ne može opstati krepost. Da bi se to moglo što bolje razumjeti, zahtijevao je da zamislimo čovjeka uzbuđena najjačom tjelesnom slašću kolika sc može postići: sm atrao je da nitko neće sum njati da čovjek, dok tako uživa, ne može ništa raditi pameću, ništa razum om, ništa razmišljanjem shvaćati. Stoga ništa nije tako od­ vratno ni tako pogubno kao putene slasti, jer one, ako su pre­ velike i predugo traju, gase svako svjetlo duha. To je s Gajem Poncijem Sam nićaninom , ocem onoga koji je u K audinskoj bitki pobijedio naše konzule Spurija Postumija i Tita Veturija [god. 321], razgovarao Arhita, kako pripovijedaše Nearh iz Taranta, naš prijatelj, koji je ostao uvijek vjeran prijateljstvu s rim skim naro­ dom , a to da je čuo od starijih ljudi. Tom e je razgovoru prisu­ stvovao i Platon iz A tene, za kojega nalazim da je došao u Tarant za konzulovanja Lucija Kamila i Apija Klaudija [god. 349!]. 10. ARISTOT. Pol. © 6. 1 3 4 0 b 26. Treba sm atrati da je bio koristan i izum A rhitine čegrtaljke, koja se daje djeci da se njom igraju i ne razbijaju predm ete po kući, jer dijete ne m ože biti mirno. 10a. GELL. Noct. att. X 12, 8. (lat.) Ali predm et za koji se priča da ga je izmislio i izradio pitagorovac A rhita ne sm ije se sm atrati ni manje čudnim , ali ni jednako beskorisnim. Je r i većina gla­ sovitih grčkih pisaca, a m eđu njim a filozof Favorin, najmarljiviji istraživač starih spom enika, napisali su kao sigurno provjerenu činjenicu da je A rhita načinio golubicu od drveta po pravilima neke m ehaničke znanosti i da je letjela; očito je lebdjela pom oću protuteže i tjerana pom oću kom prim iranog zraka. Rado ću, H er-

372

PREDSOKRATOVCI

kula mi, o toj tako nevjerojatnoj stvari navesti riječi samoga Favorina [fr. 62 Marres]: (grč.) A rhita iz Taranta, koji se uz ostalo bavio i m ehanikom , načinio je drvenu golubicu koja je letjela; kad bi je zaustavio, nije se više dizala. Sve dotle naim e * ♦ *' 11. AELIAN. V. H. XIV 19. A rhita je u svemu drugom bio razborit pa je također izbjegavao i nepristojne riječi. Kad su ga jednom pokušavali prisiliti 'da rekne neku nepristojnu riječ, nije se dao nagovoriti, nego je prešutio tu riječ, ali ju je napisao na zid pokazavši na što je bio gonjen da izrekne, ali to nije izrekao iako je bio natjeran silom. 12. ARISTOT. Rhet. r 11. 1412a 12. A rhita reče da je sudac i žrtvenik isto, jer se jednom e i drugom e utječu oni koji su go­ njeni nepravdom . UČENJE 13. HESYCH. Katalog Aristotelovih spisa [Rose2 14, n. 83). O A rhitinoj filozofiji tri knjige; [n. 85l Izvaci iz Tim ejevih i Arhitinih djela jedna knjiga. D IO G . LAERT. V 25 [Rose 6, n. 92]. O A rhitinoj filozofiji tri knjige. Usp. DAMASC. de princ. II 172, 20 Ruelle. A ristotel u spisima o A rhiti Ifr. 207 Rose] pripovijeda da i Pitagora materiju naziva drugom kao onu koja teče i uvijek postaje drugo (i drugo). (Možda odatle T H E O PH R . Metaph. 11 p. VI a 19, v. gore c. 45, 2.) 14. EUTOC. in A rchim . sphaer. et cyl. II (IIP 84 Heib.). Arhitin pronalazak, kako pripovijeda Eudem [fr. 90 Spengel]: Neka su zadana dva pravca A A i r . Treba naći dvije srednje proporcionale uz /1A i V . Neka se oko većega pravca A A opiše kružnica A R A Z i neka se unese tetiva A B = r . I produljena neka se s tangentom kružnice na točki A spoji u točki IL U zU A O neka se povuče paralela BEZ; i neka se zamisli poluvaljak okom it na 1.

P r a z n in u n a k raju f ra g m e n ta n ije m o g u ć e isp u n iti. O k o n s tr u k c iji g o lu b ic e p isao je W ilh . S c h m id t iz H c lm s tc d ta

22.

1. 1903. n a g a đ aju ć i d a z a m išlja g o lu b ic u k ak o

u z iije ć e o d g r a n e d o g r a n e d rv e ta č ije d e b lo sk riv a lib r a m e n tu m (u re đ a j za p r o ­ tu te ž u ). Z a k re ta n je u v is u p o tre b lja v a sc k o m p rim ir a n i z ra k ( a u r a s p ir itm in elu sa ) u š u p lje m tije lu g o lu b ic e , k o ji se, k a k o o n zam išlja , d o v o d i i z g u šćav a s k riv e n im m ije h o m . K a d se o n d a o tv o rio je d a n v e n til g o lu b ic e , k o m p rim ir a n i jc z ra k iz ­ lazeći stav io u p o g o n k rila i s m a n je n je m te ž in e u č in io g o lu b ic u n e š to lak šo m o d p r o tu te ž e k o ja jc v a ljc im a i k o n o p c e m p o v e z a n a s g o lu b ic o m . T im e je g o lu b ic a p o le tje la u v isin u i o n d je o s ta la sje d iti. O n je u s p o re d io o lim p ijs k o g o rla (Paus. VI

\

20,

7) i K a n a h o v a je le n a (P lin : X X X IV 75).

ARHITA

373

polukružnicu A B A , a na A A okom ita polukružnica koja leži u paralelogramu poluvaljka. Ako se ta polukružnica zavrti od točke A prem a točki B tako da točka A miruje kao kraj promjera, sjeći će u kruženju površinu poluvaljka i opisat će u njoj neku crtu; ako sc opet trokut /1I1A, dok miruje A A , zavrti u suprotnom sm jeru od polukružnice, opisat će pravcem A li površinu stošca, a ova će se u kruženju sjeći s crtom na valjku u nekoj točki; ujedno će i točka B opisati polukružnicu na površini stošca. Sada neka bude položaj polukružnice u gibanju na mjestu sjecišta dviju crta kod A ’KA, a položaj trokuta koji se okreće u suprotnom smjeru kod A ’A A , a točka spom enutog sjecišta neka bude K. Sad neka bude B M Z polukružnica koju opisuje točka B, a zajednička tetiva nje i kružnice B AZA neka bude BZ. O d točke K neka se povuče okom ica na ravninu polukružnice B A A : ona će pasti na obod kruga jer valjak stoji okom ito. Neka ona bude K l, a spojnica od točke I do točke A neka se siječe s pravcem B Z u točki 0 , a pravac A A s polukružnicom B M Z u točki M. Neka se također spoje točke K i A ’, M i I, /VI i 0 . Kako jc dakle svaki od dva polukruga A ’K A i B M Z okom it na ravninu koja je pod njima, to se zajednička.njihova tetiva Al® nalazi uz okom icu u ravnini kruga; zato je i M 0 okom ita na BZ. Dakle, pravokutnik © B i 0 Z, i zato također 0 / l i © / , jednak je kvadratu od Al 0. Stoga je trokut A M l sličan svakome od trokuta M l 0 i /VI/l© ; i kut IM A' bit će pravi kut. Ali i kut A ’KA je pravi kut. Usporedni su dakle pravci K A I ’ i M I; i kao što se odnose A ’/ l prem a A K , odnosno K A prem a A l, tako se IA odnosi prem a A A l zbog slič­ nosti trokuta. Četiri dakle pravca A ’A , A K , A l i A M jesu susljedno (uzastopno) proporcionalna. D užina A M jednaka je dužini r , jer je jednaka dužini A B . Dakle, dvama zadanim pravcima A A i I’ nađene su dvije srednje proporcionale A K i A L Za objašnjenje dajemo m oderni prijevod i crtež Paula Gohlkea. Usp. također H oppe, M athem atik und Astronomie im klasšischen Altertum, H eidelberg 1911, str. 138. »Traže se dvije srednje proporcionale uz zadane dužine A A i i: Nad A A kao prom jerom neka se na osnovnoj ravnini nacrta krug A B A Z , a u njega unese kao tetiva A B = F , čije produljenje siječe tangentu kruga iz točke A u točki II. Dalje treba povući 73EZIIFIAO. Zam islim o nad polukrugom A B A uspravni poluvaljak i nad dužinom A A polukrug u ravnini pravokutnika (AAPT) onoga poluvaljka.

374

PREDSOKRATOVCI

K ad se taj polukrug zavrti oko točke A (bolje: oko osi AP), i to u sm jeru prem a B, on će pri tom na površini valjka opisati određenu krivulju (AK A). S druge strane: ako se trokut A U A u suprotnom sm jeru okrene oko osi A A , onda će stranica ATI opisati plašt valjka i pri tom u bilo kojoj točki sjeći onu krivulju na površini valjka. (Stranica AY\ ili plašt valjka čini jednu drugu kri-^ vulju — B K — na površini valjka.) U času kad se krivulja i s,tranica trokuta sijeku, neka zavrćen polukrug (šrafiran) ima po­ ložaj A ’KA, a suprotno zavrćen trokut položaj A A A, a sjecište neka je K.

Točka B, koja na plaštu valjka opisuje polukrug nad B Z u ravnini okom itoj na osnovnu ravninu, leži sada u točki Al. Od točke K neka se na osnovnu ravninu spusti visak koji dodiruje kružnicu A B A (u točki i), budući da je valjak uspravan. Sjecište tetiva A l i B Z neka je 0 . Napokon treba još povući K A ’, M l i M 0 . Budući da obje ravnine krugova B M Z i A K A ’ stoje okom ito na osnovnoj ravnini, to i njihova sjecišna crta A 10 stoji također okom ito na svim pravcima osnovne ravnine koji prolaze kroz nožište I. Dakle je i Al 0 X£Z. Ujedno je pravokutnik iz

[ ARHITA

375

0 B i 0 Z ili (po poučku o tetivama) iz 0 /1 i 0 7 jednak kvadratu nad M 0 . Dakle je A M I (po poučku o visinama) pravi kut kao 1 A K A (po Talesovu poučku). Stoga je KAMI Ali, i izlazi propor­ cija AVI : A K = K A : A l = IA : A M iz sličnosti trokuta Sad je A M = A B — r , /1A' = /1A; prem a tom e su A K i A l srednje proporcionale dužinam a /1A i r.« Uz tum ačenje crteža: »Arhimedov tekst nije razlikovao dva po­ ložaja točke A; ovdje je drugi označen crticom (A ). Moderni prikaz (Fig. 1) služi sc centralnom projekcijom, dok su Grci (Fig. 2) stavljali sve ravnine u ravninu crteža, i sam o kad se potrebna sjecišta nisu mogla drugačije dobiti, onda se nam jesto polukruga nacrtao manji kružni luk.« 15. ERATOSTH. Posvetni epigram o delskom problem u podvostručenja kocke (EUTOC. in A rchim . sphaer. et cyl. II. III 112, 19 Heib.). »Nemoj bar ti istraživati teške poslove A rhitinih valjaka, i ne pokušavaj presjecima stošca dobiti M enehm ove trijade, pa ni ako se od božanskog Eudoksa opisuje koji zavinuti oblik u crtama.« Usp. PSEUD ERA TOSTH. ib. III 106, 1 Heib. O d onih koji su se marljivo posvećivali nastojanju da od dvije zadane dužine dobiju dvije srednje proporcionale, kaže se da ih je A rhita iz Taranta našao pom oću poluvaljaka, a Eudokso pom oću takozva­ nih krivulja (svinutih crta). I svi su ih oni uspjeli dokazati opisom, ali ih nisu mogli konstruirati ni upotrijebiti osim , djelomično, M enehm o, i to veoma teško. (To je parafraza gornjeg epigrama i s upotrebom platonovca Eratostena, iz PLUTA RH . Quaest. conv. VIII 2, 1 p. 718 E. Stoga je i sam Platon ukorio Eudoksove, A rhitine i M enehm ove učenike što su pokušavali podvostručenje geom etrijskog tijela upotrijebiti za konstruiranje oruđa i m ehani­ zama, jer m u se činilo da neracionalno nastoje dobiti dvije srednje proporcionale koliko im jc m oguće; kaže naim e da se tako razara i upropašćuje ono što je dobro u geometriji, koja se opet vraća na osjetne predm ete a ne zanosi se u visine niti se hvata nevid­ ljivih i netjelesnih slika, kod kojih jc bog koji je uvijek bog. Usp. PLUTARH. Mare. 14; VITRUV. IX 3, 13. 16. PTOLEM. Harm. I 13 p. 30, .9 D iiring [usp. BOETH. de mus. V 17 si.]. Arhita iz Taranta najviše se od svih pitagorovaca bavio glazbom. O n se trudi zadržati proporcije om jera ne samo

376

PREDSOKRATOVCI

u akordima nego i u razdiobama na tetrakorde, smatrajući da je simetrija intervala u samoj prirodi h arm o n ije... O n dakle razli­ kuje tri vrste (ljestvice): cnharm onijsku, krom atsku i dijatonsku, a u svakoj od njih razlikuje intervale ovako: posljednji om jer postavlja jednak u sve tri vrste, i to na 27 (28/27), srednji u enharm onijskoj vrsti na 35 (36/35), a u dijatonskoj na 7 (8/7), tako da se i prvi interval u enharm onijskoj vrsti svodi na 4 (5/4), a u dijatonskoj na 8 (9/8). Zatim uzim a u krom atskoj vrsti drugi ton počevši od najvišega služeći se onim koji ima isti položaj u dijatonskoj vrsti: kaže naim e da drugi ton u krom atskoj vrsti, počevši od najvišega, stoji prem a jednakom tonu u dijatonskoj vrsti u om jeru 256 prem a 243. I sastavlja takve tetrakorde na osnovi izloženih omjera služeći se prvim brojevima: ako naime najvišim tonovim a tetrakorda dadem o broj 1512, a najnižima, po om jeru 4/3 prem a prvima, broj 2016, to će dati, u om jeru 28/27, broj 1944. Taj će broj opet predstavljati drugi ton u svim trima vrstama polazeći od najnižih. A brojevi drugih tonova počevši od najviših bit će: u enharm onijskoj vrsti 1890, koji je prem a broju 1944 u om jeru 36/35, a prem a broju 1512 u om jeru 5/4; u di­ jatonskoj vrsti 1701, koji je prem a broju 1944 u om jeru 8/7, a prem a broju 1512 u om jeru 9/8; u krom atskoj vrsti 1792, koji se prem a broju 1701 odnosi isto kao 256 prem a 243 [ = fr. 5 Blassl.

TA B E L A O M JE R A M E D U IN T E R V A L IM A :

V rsia

A

E n h arm o n ijsk a

K rom atska

D ijatonska

1512

151

151

5 4 G

189C

F

194'

E

201c

32 27

9 8 170

179 36 35

243 224

8 7

194 28 27

5 36 28 4 35 27 "

194^ 28 27

28 27 20 U

201

4 3

32 243 28 27 224 27 “

4 3

9 8 28 _ y4 8 7 27

ARHITA

377

17. PORPHYR. in Ptolem. harm. I 6 p. 107 D. Neki pitago­ rovci, kako pripovijedaju A rhita i D idim , pošto su odredili odnose u akordima, uspoređujući ih m eđusobno i hoteći pokazati koji su skladniji, ovako su nešto činili: O d brojeva koji sačinjavaju odnose u akordim a uzim ahu prve (najniže), koje oni nazivahu baze (Ttu9jX£V£;)... Te dakle brojeve pridavahu pojedinim akordi­ ma: zatim od svakoga od brojeva koji sačinjavahu granice poje­ dinih odnosa oduzim ahu po jednu jedinicu te prom atrahu koji su brojevi preostajali nakon oduzim anja, na primjer, od 2 i 1, koji sačinjavaju odnos akorda oktave, oduzim ahu po jedinicu i prom a­ trahu ostatak; a to je bila jedinica; zatim od 4 i 3, koji sačinjavaju odnos akorda kvarte, oduzevši po jedinicu dobivahu od 4 ostatak 3, a od 3 ostatak 2, tako da nakon oduzim anja ostatak obaju brojeva bijaše 5. Zatim od 3 i 2, koji bijahu odnosi u kvinti, odbivši po jedinicu dobivahu od 3 ostatak 2, a od 2 ostatak 1, tako da oba ostatka zajedno bijahu 3. O duzim ane jedinice nazi­ vahu jednakim elem entim a (oii.oia),a ostatke nakon oduzimanja nejednakim (avofAoia), i to zbog dva razloga, jer su od obje granice bili oduzeti jednaki i isti brojevi, jer je jedinica jednaka jedinici; i jer su, ako se one oduzim aju, ostaci nužno različni i nejednaki. Ako se naim e od nejednakih brojeva oduzm u jednaki, ostaci će biti nejednaki. A višekratni i superpartikularni odnosi, u kojima su sadržani akordi, postoje u nejednakim granicama, i kad se od njih oduzim aju jednaki brojevi, ostaci su svakako nejednaki. N e­ jednaki elem enti nastaju dakle kad se akordi smiješaju: a pitago­ rovci miješanjem nazivaju oduzim anje jednoga broja od obje gra­ nice. Bit će dakle, kad se nejednaki elem enti usporede, prem a svakom akordu ovakvi: prem a akordu oktave jedan (1), prem a kvarti pet (5), prem a kvinti tri (3). O ni još kažu da, koliko su manji nejednaki elem enti, toliko jc savršeniji akord: savršen je akord oktava jer je u njoj različni elem enat 1; za njom jc kvinta, jer je u njoj različni elem enat 3; posljednji je akord kvarta, jer je u njoj različni elem enat 5 1= fr. 4 Blassl. 18. ----- I 6 p. 104. A rhita i njegovi učenici govorahu da u akordima uho hvata samo jedan zvuk [ = fr. 3 Blassl. 19. BOETH. de mus. III 11 (lat.). Superpartikularna proporcija ne može se dijeliti u jednake dijelove proporcionalnim um eta­ njem srednjega broja . . . Dokaz što ga iznosi A rhita vrlo je labav, a glasi ovako: Neka je, kaže on, superpartikularna proporcija AB. Uzimam u istoj proporciji najm anje brojeve: C i DE. Budući da

378

PREDSOKRATOVCI

su u istoj proporciji najm anji brojevi C i D E i da su superpartikulam i, to broj D E nadvisuje broj C jednim svojim i njegovim dijelom ; neka to bude D. Kažem da D neće biti broj, nego je­ dinica. Ako je naim e D dio broja DE, broj D bit će divizor broja DE; stoga će biti divizor i broja E, a također će to biti i broj C. Oba dakle broja, C i DE, bit će djeljivi s brojem D, a to je nemoguće. Je r brojevi koji su najmanji u istoj proporciji od bilo kojih drugih brojeva, oni su m eđusobno »prvi«, i samo kao razliku zadržavaju jedinicu. Stoga ne upada nijedan srednji broj koji bi onu proporciju dijelio u dva jednaka dijela [ = fr, 6 Blass]. 19a. T H E O SMYRN. p. 61, 11 Hill. Eudokso i A rhita smatrahu da se odnos akorda nalazi u brojevima, slažući se i sami u tom da se takvi odnosi sastoje u gibanjim a i da brzo gibanje daje visok ton jer neprestano udara i brže potiskuje zrak, a sporo gibanje daje dubok ton jer je tromije. Usp. B 1 I 483, 16; 434, 17 si.; 435, 13. EUCLID. Sect. canonis Einl. VIII 158 Heiberg. 19b. QVINTIL. Inst. or. I 10, 17 (lat.). A rhita i Euen mišljahu da je gram atika podložna glazbi. 20. T H E O SMYRN. p. 20, 19. A rhita i Filolaj bez razlike na­ zivaju jedinicu i m onadom i m onadu jedinicom . 21 . --- p. 22, 5. A Aristotel u knjizi Pitagorovci [fr. 199 Rose] kaže da jedinica im a udjela u prirodi jednih i drugih brojeva (parnih i neparnih), jer dodana parnom e daje neparni, a dodana neparnom daje parni, što ne bi moglo biti kad ne bi im ao udjela u objem a prirodama. Stoga i naziva jedinicu p a r—nepar. S tim se slaže i Arhita. 22. ARISTOT. Metaph.'' H 2. 1043a 19. Jasno je naim e da sc definicija pom oću razlike oslanja na oblik i čin, a definicija po­ moću sastavnih elem enata oslanja se više na materiju. A jednako se m ože reći i o definicijama koje je dao Arhita, a koje se oslanjaju na jedno i drugo. Na prim jer: Što je utiha? Tišina u masi zraka. Materija je naim e zrak, a tišina čin i supstancija. Što je morska tišina? Glatka površina mora. Ovdje je podloga kao materija more, a čin i oblik glatkoća. 23. EUDEM. Phys. fr. 27 [SIM PLIC Phys. 431, 8], Platon za veliko i malo, za nebiće i neravno, i za sve što se njim a na isto svodi, kaže da je gibanje; ali čini se da je neum jesno tvrditi da je upravo to gibanje, jer kad postoji gibanje, očito se giba ono što je u nečem u. A gdje postoji nejednakost ili nepravilnost, srni-

ARHITA

379

jesno je dokazivati da se to giba. Bolje je to nazivati uzrokom , kao što je govorio Arhita. 23a. [ARISTOT.] Probi. 16, 9- 915a 25. Zašto su dijelovi biljaka i životinja, koji ne služe kao organi, svi zaobljeni, kod biljaka trup 1 grane, a kod životinja potkoljenice, bokovi, nadlaktice i podlak­ tice, grudi? A zašto ni cjelina ni pojedini dijelovi nisu trokuti ni m nogokuti? Da li, kako govoraše A rhita, zbog toga što u pri­ rodnom gibanju postoji odnos jednakoga (sve se naim e giba jed­ nolikim gibanjem), a to da je jedino gibanje koje se vraća k sebi, tako da čini krugove i okrugle oblike, kad god se zbiva? 24. EUDEM . Phys. fr. 30 [SIMPLIC. Phys. 467, 26]. A rhita je, kako kaže Eudem , ovako pitajući vodio razgovor: »Kad bih se našao na kraju prostora, kao na prim jer na nebu sa zvijezdama stajačicama, da li bih mogao ispružiti ruku ili štap izvan njega ili ne?« I sad reći da ne bih mogao, bilo bi nerazum no, a ako ispružim ruku van, hoće li ono vani biti tijelo ili prostor (neće biti nikakve razlike, kako ćemo vidjeti). Uvijek će dakle ići dalje na isti način prem a uvijek dohvatljivom kraju i uvijek će isto pitati, pa ako uvijek bude drugo kam o dosegne štapom , jasno je da je to i beskonačnost. Pa ako je to tijelo, dokazana je pretpo­ stavka, a ako je prostor — a prostor je ono u čem u jest ili može biti tijelo — treba ono što je u m ogućnosti kao biće (postojeće) stavljati m eđu vječne stvari, i tako bi tijelo i prostor bili besko­ načni. 25. APUL. Apol. 15 (lat.). A što reći o tvrdnji da se zbog tih razloga filozof ne smije ni u zrcalu pogledati? Je r često treba gledati ne samo svoju sliku, nego također ispitivati uzroke same slike: da li su, kako kaže E pikur [fr. 320; p. 221, 22; usp. p. 10, 2 Usen.], od nas potekle slike kao neki svlakovi koji se od tjelesa izlijevaju kao nekim nepresušnim tokom , kad se namjere na nešto glatko i čvrsto, i udarene se odbijaju i natrag potisnute kreću u suprotnom sm jeru, ili su to, kako dokazuju drugi filozofi, naše zrake koje ili iz naših očiju istječu te se s vanjskom svjetlošću miješaju i tako sjedinjuju, kako misli Platon [Tim. 46 A], ili samo proizlaze iz očiju bez ikakvog vanjskog oslonca, kako misli Arhita. 26. Iz kasnije (novopitagorovske?) predaje postoje sumnjive obavijesti o »Arhitinu« izračunavanju pravokutnog i tupokutnog trokuta, pa mensa Pythagorea (abacus) i si. kod [BOETH.] Ars

380

PREDSOKRATOVCI

geom . p. 393, 7; 408, 14; 412, 20; 413, 22; 425, 23 Friedl. T akođer o tetraktidi kod: H O N E IN (Sinnspriiche, ubere, von Loewenthal) c. 20 pod im en o m Q itos (?).

B. PRAV I FR A G M E N T I HARMONIK 1 [Blass Mel. G ra u x p . 574] PO R PH Y R . in Ptolem . harm p. 56 D iiring. Neka se razm otre i sada riječi A rhite pitagorovca, od koga kažu da im a najviše au ten tičn ih spisa. U knjizi 0 m atem atici odm ah na početku rasprave kaže ovo: »Ispravne sp o z n a je ... po­ stalo jasno.« Usp. p. 81. N ICOM . Inst. arithm . I 3, 4 p. 6, 16 H oche. N ego i A rhita iz T aranta na početku svoje knjige 0 har­ m oniji kaže to isto nekako ovako: »Odlične spoznaje . . . tim e se bave.« Usp. također P H IL O P . Schol. ad N icom . p. 8, 24 Hoche. IAMBL. V. P. 160, in N icom , arithm . 6, 20 Pist. »Koji naim e o cjelini ( ! ) .. . dobro razaznaju . . . dobro će i pojedinosti vidjeti.« IAMBL. in N icom . 9, 1 [de com m . m ath. sc. 7 p. 31, 4 Fest.] 1, 14. 15. »Te nauke . . . kao sestre.« O dlične spoznaje, čini m i se, stekli su oni koji se bave m ate­ m atikom , te ništa nije ču d n o što oni ispravno sude o svojstvima pojedinih stvari: jer ako su spoznali odlično p rirodu svega, morali su odlično vidjeti i svojstva stvari u pojedinim dijelovim a. Tako su nam predali jasan uvid o brzini zvijezda, o njihovu izlasku i zalasku te o geom etriji, aritm etici, znanosti o sferam a i nadasve o glazbi. Te su naim e nauke naoko kao rođene sestre jer se bave srodnim dvam a najprvotnijim oblicim a postojećega [to jest bro­ jem i veličinom ]. Najprije su dakle shvatili kako je nem oguće da nastane štro p o t ako ne dođe do m eđusobnog sudara nekih tjelesa. A sudar, govorahu, nastaje tada kad se tjelesa u svom kretanju susretnu i sudare m eđu sobom : kad se dakle tjelesa koja se kreću su p ro tn im sm jerom susretnu i uzajam no sprečavaju, ili kad tjelesa koja se kreću istim sm jerom ali nejednakom b rzin o m dostignu jedno drugo, sudaraju se i proizvode štropot. G ovorahu nadalje da m noge od tih zvukova mi svojom priro d o m ne m ožem o čuti, jedne zbog slabog udara, druge zbog velike udaljenosti od nas, a neke i zbog njihove prevelike jačine: jer prejaki zvukovi ne m ogu prodrijeti u naše uho, kao što se ni u posude s uskim grlom ,

ARHITA

381

kad netko m nogo u njih ulijeva, n e m ože ništa uliti. O d zvukova dakle koji dopiru do našega sluha oni nam se koji od m jesta sudara brzo i snažno do nas d opiru čine visoki, a oni koji dopiru sporo i slabo čine nam se duboki. A ko naim e n etko uzm e šibu i pom iče je polako i slabo, proizvest će udarcem dubok zvuk, a ako je pokreće brzo i snažno, proizvest će visok zvuk. Ali ne sam o tako m ožem o to spoznati, nego i ovako: kada mi govoreći ili pjevajući želim o proizvesti jak i visok glas, onda ćem o u p o ­ trebom jakoga glasa {postići cilj, a ako hoćem o tiho i duboko govoriti, upotrijebit ćem o slab dah). Uz to se to događa isto kao kod strelica: one koje sc puštaju snažno lete daleko, a koje slabo, padaju u blizini. O nim a naim e koje lete snažno zrak uzm iče više, a koje slabo, njim a uzm iče m anje. A isto će se to događati i glasovim a: koji se proizvodi jakim dahom , zvučat će jako i visoko, a koji se proizvodi slabim dahom , b it će slab i dubok. Ali to m ožem o vidjeti i na ovom najsnažnijem prim jeru: kad naim e isti čovjek govori glasno, m ožem o ga čuti iz daljine, a kad govori tiho, ne čujem o ga ni iz blizine. Ali tako je i s frulam a: dah koji izlazi iz usta i upada u rupice najbliže ustim a, proizvodi viši zvuk zbog jakog pritiska, a koji d o pire u rupice dalje od usta, daje dublji zvuk. Iz toga je očito da brzo gibanje čini zvuk visokim , a sporo dubokim . Isto se, nadalje, događa i s čegrtaljkam a koje se u m i­ stičnim obredim a okreću: ako se okreću lagano, puštaju dubok zvuk, ako pak snažno, daju visok zvuk. N apokon i trska: ako joj netko začepi donji dio pa ozgo u nju puše, ispuštat će nam neki duboki zvuk, a ako tko puše u polovicu trske ili koji god dio nje, zvučit će visoko: isti naim e dah kroz dugi pro sto r izlazi slab, a kroz kraći jak. Pošto je rekao i druge stvari o tom da se zvuk kreće u intervali­ ma, zaključuje svoje izlaganje ovako: Da se, dakle, visoki zvukovi gibaju brže, a duboki sporije, po­ stalo nam je jasno iz m nogih prim jera. 2 [2 I. PO R PH Y R . in Ptolem . harm . p. 22. A i m nogi drugi m eđu starim a m isle tako [naim e da je Siaar/i(j.a = Xoyo? I, kao i D ionizije iz H alikarnasa i A rhita u knjizi 0 g la z b i. . . A A rhita, govoreći o srednjim proporcionalam a, piše ovako: Postoje tri srednje proporcionale u glazbi: jedna je aritm etička, druga geom etrijska, a treća p o dsuprotna, koju zovu harm onijska. A ritm etička je sredina kada tri brojna pojm a pokazuju jednaku uzastopnu razliku: koliko prvi nadvisuje drugi, toliko drugi nad­

382

PREDSOKRATOVCI

visuje treći. K od te analogije događa se to da je odnos m eđu većim brojnim pojm ovim a m anji, a m eđu m anjim a veći. G eom e­ trijska je sredina kada se prvi brojni pojam odnosi prem a drugom kao drugi p rem a trećem u. K od njih veći im aju isti m eđusobni odnos kao m anji. P o d su p ro tn a sredina, koju zovem o harm onijska, jest onda kad se brojni pojm ovi odnose ovako: za koliki dio vlastite veličine prvi pojam nadvisuje drugi, za toliki dio trećega srednji pojam nadvisuje treći. K od te analogije je o dnos izm eđu većih pojm ova veći, a izm eđu m anjih m anji.1 3 [7l. STOB. Flor. IV 1, 139 H ense. Iz A rhitine knjige 0 m a ­ tematici: »Treba . . . učiniti nepravdu.« IAMBL. de com m . m ath. sc. 11 p. 44, 10 Fest. Stoga A rhita u knjizi 0 m atem atici kaže: »Treba . . . nemoguće.« T reba naim e da dođeš do znanja onoga što nisi znao tako da to ili naučiš od drugoga ili da sam pronađeš. N aučiti se dakle m ože od drugoga i s tu đ o m pom oći, a pronaći m ože čovjek sam od sebe i s vlastitom pom oći. Pronaći bez traženja bezuspješno je i rijetko, a s traženjem uspješno i lako; za onoga dakako koji ne razum ije, traženje je nem oguće. N eslogu je zaustavio, a slogu pospješio pronalazak pravog m je­ rila: nem a naim e prisvajanja tuđega otkad je to m jerilo pronađe­ no, vlada, naprotiv, jednakost; po njem u se naim e sporazum ije­ vamo o m eđusobnim dužnostim a. Po njem u dakle sirom asi pri­ m aju od im ućnih, a bogataši daju potrebnim a, jer su jedni i drugi uvjereni da će po njem u posjedovati jednako. Tako to m jerilo postaje propis i kočnica on im a koji čine nepravdu te one koji znaju računati zaustavlja prije nego učine nepravdu, uvjerivši ih da neće m oći ostati neotkriveni kad se dođe do njega; on im a pak koji ne znaju m isliti pokaže očito da u njem u griješe te ih tako spriječi učiniti nepravdu. RAZGOVORI

4 [8l. STOB. Ecl. I pr. 4 p. 18, 8 W . Iz A rh itin ih Razgovora. I čini se da računska u m jetn o st im a u odnosu na m udrost znatnu p re d n o st pred ostalim znanostim a, ali osobito u odnosu 2.

U p r o p o r c iji

6— 4 = 4

— 2 ( a r itm e tič k a s re d in a ) jc 6 / 4 { 4 / 2 ;

u p r o p o r c iji 2 : 4 = 4 : 8 ( g e o m e tr ijs k a s re d in a ) je 4 / 2 = 8 / 4 ; u p r o p o r c iji ( ć — 4 ) : (4 — 3) — 6 ; 3 ( h a r m o n ijs k a s re d in a ) je 6 / 4 ) 4 /3 .

ARHITA

383

na geom etriju jer jasnije od nje tum ači ono što hoće . . . (je r geom etrija dokazuje i o n o što druge znanosti ne uspijevaju,) a što opet geom etrija ne uspijeva, računska um jetn o st donosi kako dokaze tako i tum ačenje oblika [principa ?, v. 44 B 5l, ako uopće postoji koje stvarno tum ačenje o b lik a . . . SPO RNI SPISI O DEKADI

5. T H E O SMYRN. p. 106, 7 Hill. D ekada p o tp u n o ispunjuje broj obuhvaćajući u sebi svu prirodu parnoga i neparnoga, p o k re t­ noga i nepokretnoga, dobroga i zloga. O njoj m nogo raspravljaju A rhita u knjizi 0 dekadi i Filolaj u knjizi 0 prirodi [44 B ll] . O FRULAMA

6. A T H E N . IV 184 E. I m nogi pitagorovci bavili su se frulanjem , kao E ufranor, A rhita, Filolaj i drugi ne m alobrojni. A Eufranor je ostavio i spis 0 fru la m a , isto tako i A rhita. Usp. B 1. Ipak v. ’A p ^ u T « ? o a p f i o v c x p < ; C ham aileon kod A T H E N . X III 600 F. O

STROJEVIMA

Usp. DIOG . LAERT. VIII 82.

7. V ITRUV. praef. VII 14 (lat.). Jed n ak o [su pisali] o strojevim a: Dijad, A rhita, A rhim ed, K tezibije, N im fodor, Filon iz Bizanta itd. O

RATARSTVU

Usp. DIOG . LAERT. VIII 82

8. V A R R O de re rust. 1 1 , 8 [odatle COLU M . I 1, 7l. (lat.) Grčki su pisali [o ratarstvu]. . . m eđu filozofima: D em o k rit filozof p ri­ rode, K senofont sokratovac, A ristotel i T eofrast peripatetici, A r­ hita pitagorovac.

384

PREDSOKRATOVC1

NEPRAVI SPISI Naslovi (v. Zeller IIIb 4 1191):

9. 1. 0 počelima: STOB. Ecl. I 41, 2 W. 2. 0 biću: STOB. Ecl. II 2, 4. 3. 0 svemu ili 0 razlozim a svega ili 0 vrstama ili 0 mjestima (kategorije): SIMPLIC. i drugi kom entatori; usp. Deset općih razloga ed. Orclli O pp. sent. II 273. 4. 0 suprotnostima: SIMPLIC. 5. 0 mišljenju i opažanju: STOB. Ecl. I 48, 6 [IAMBL. Protr. 10 p. 55, 8 P is ti 6. 0 etičkom odgoju: STOB. Ecl. II 31, 120; Flor. III 1, 105. 106 H. ( = 0 odgoju djece: PHILOSTR. V. Apoll. VI 31 si.). 7. 0 dobru i sretnu čovjeku: STOB. Flor. III 1, 107; 3, 65; IV 50, 28. 8. 0 mudrosti: IAMBL. Protr. 4 p. 16, 17 si. Pist. 9. 0 zakonu i pravednosti: STOB. Flor. IV 1, 135 — 138 (132 ?); 5, 61. 10. 0 duši (?): IAMBL. kod STOB. Ecl. I 369, 9. I. LYD. de mens. II 9. CLAUD. MAM. II 7. (lat.) »u onom ve­ ličanstvenom djelu koje je izdao o prirodi« (7 te p l
48 [35al. OKEL (Okkelos) 1. IAMBL. V. P. 267 [58 A]. Iz Lukanije Okcl i Okil, braća. (U Katalogu žena, ibid.) Bindakova sestra, Okela i Ekela, Lukanke. 2. CEN SO RIN. dc d. nat. 4, 3 [iz Varonal (lat.). Ali ono prvo mišljenje po kojem u je ljudski rod oduvijek postojao im a kao pobornike Pitagoru sa Sama, Okela iz Lukanije, A rhitu iz Taranta i tako sve pitagorovce. 3. PH ILO de aet. m und. p. 5, 2. C um ont. A neki kažu da nije A ristotel prvi iznio to mišljenje, nego neki pitagorovci. Ali ja sam se namjerio na spis Okela, rodom iz Lukanije, naslovljen 0 prirodi

3. P o M . W e llm a n n u (A b li. d. Beri. A k . 1 9 2 1 , 4 , 4) n e a u te n tič n o ; tu s u o tis n u ta dva m is tič n o - m a g ič n a r e c c p ta A r h itin a iz P s e u d o a lb e rta , D c m ir. m u n d i.

OKEL

385

svega; u njem u je ne samo tvrdio da je kozmos nenastao i neu­ ništiv, nego je to i dokazim a potkrepljivao.' 3a. SEXT. EMP. adv. math. X 316. Iz pet elem enata [tvrdili su da je sve nastalo] Okel iz Lukanije i A ristotel: k četirim a elem entim a dodali su naim e peti, tijelo koje se kreće u krugu i iz kojega su, kažu, nastale nebeske stvari. Usp. SCHOL. BASIL. XXVIII ed. Pasquali, Nachr. d. G ott. Ges. 1910, 201. 4. D IOG . LAERT. VIII 80 [krivotvoreno pismo A rhite Platonu, usp. 47 A l].1 D obro je što si ozdravio. To si naim e sam napisao i javili su nam Lamiskovi učenici. O Uspomenama sm o se potru­ dili pa smo otputovali u Lukaniju i ondje se namjerili na Okelove potomke.^Njegove dakle spise 0 zakonu, 0 kraljevanju, 0 pobožnosli i 0 postanku svega im amo sami, a neke sm o ti p o sla li. . . (81) Odgovor Platonov: Uspomene koje su nam došle od tebe s najvećim sm o veseljem primili, a njihovu sm o se piscu zadivili do najveće moguće mjere i zaključili da je čovjek dostojan onih svojih starih predaka. Govori se, naime, da su ti ljudi Mirejci (a ovi bijahu potom ci trojanskih iseljenika iz vrem ena kralja Laomedonta), ljudi vrsni, kako predaja jasno pokazuje . . . 5. SYRIAN. in Metaph. 175, 7 Kroll. [Pitagorovci] nisu po tpu ­ no zapuštali ni proučavanje osjetilnih stvari, kako pokazuju Ekelovi spisi 0 prirodi svega, od kojih su krivotvoreni ne samo [Ari­ stotelov] spis 0 postanku i propasti, nego i veći dio Timejevih djela. 6. STOB. Ecl. I 20, 3 p. 173, 19. O d Okela. Okel kaže da je kozmos vječan. Tako naim e kaže u knjigama 0 prirodi svega: »Oblik ne propada ...« STOB. Ecl. I 13, 2 p. 139, 15. O d Okela. Okel kaže da je uzrok ono po čem u se nešto događa. U knjizi 0 zakonu govori naim e ovako: »Život drži skupa tjelesa životi­ nja ...« 7. Natpis spisa koji je krivotvoren na njegovo ime: O d Okela Lukanca 0 prirodi svega (s kom entarom izdao Harder). 8. LAUR. LYD. de mens. II 8 [p. 27, 4 W.]. Z nam o naim e da je trijada pokrenula napredovanje nebeskih stvari i da im je 1.

P o V a ro n u jc s ig u rn o d a je s p is u 1. s t. p r. n . e.

2.

K riv o tv o re n je im a s v rh u d a k o d p u b lik e z a ja m č i la ž n e O k e lo v e s p is e k o ji p o tje č u o d isto g a a u to ra .

H e p i. toĆ£ 'ro u

9 'j o t o ^

p o s to ja o v eć

386

PREDSOKRATOVC1

utvrdila vječni položaj u istom obliku, kako to kaže pitagorovac Okel riječima: »Trijada je prva sastavila početak, sredinu i svršetak.«

49 [36l. TIMEJ (Timaios) 1. PLAT. Tim . 19 E. Preostao je još rod vašeg položaja [tj. pitagorovcil, po prirodi i odgoju predan istodobno jednom i dru­ gom poslu Itj. filozofa i državnika). Ovaj naim e Timej građanin je grada Lokri u Italiji, grada s najboljim zakonim a; bogatstvom i rodom najugledniji m eđu sugrađanima, vršio je najviše službe i časti u svom gradu, a uz to je, po m om mišljenju, došao do najvišeg vrha cjelokupne filozofije.' la. SUID. s. v. Timej Lokranin. Filozof pitagorovac. Napisao je spise: M atem atika, 0 prirodi, 0 životu Pitagorinu liz Hezihija; usp. SCHOL. PLAT. Tim . 19 El. 2. D IO G . LAERT. V 25 lPopis Aristotelovih spisa: Rose p. 6 n. 941. Jed n a knjiga izvadaka iz Timeja i A rhitinih spisa. HESYCH. [Popis Aristotelovih spisa: Rose p. 14 n. 85l. Jedna knjiga izvadaka iz Timcjevih i A rhitinih spisa. O dnosi se na izvadak iz Platonova dijaloga. Usp. SIMPLIC. de caelo p. 296, 16. Dakle, sažimajući Platonova Timeja piše: »A kaže . . . « [ARISTOT. fr. 206 Rose]. 3. PROCL. in Tim. II 38, 1 Diehl. Okelovi učenici [c. 48] Timejevo napredovanje . . . 4. Navodni predložak Platonov [usp. I 398, 16] koji je došao do nas m edu Platonovim rukopisima, krivotvoren spis Timeja Lokranina 0 duši, kozmosu i prirodi.

50 [37l. HIKETA (Hiketas) 1. CIC. Acad. Pr. II 39, 123 (lat.). Hikcta iz Sirakuze, kako kaže Teofrast [Phys. opin. fr. 18; Dox. 492], sm atra da Nebo, Sunce, Mjesec, Zvijezde, napokon sve nebeske stvari stoje i da se osim 1. P o v ije s n a e g z is te n c ija n e k o g p ita g o ro v c a T im e ja n ije u tv rđ e n a ; ip a k u sp . I. B ru n s, D a s lit. P o rtr. str. 2 7 1 . 2 7 7 s.

HIKETA

-

EKFANT

387

Zemlje ništa na svijetu ne kreće; i dok se Zem lja oko svoje osi okreće i vrti najvećom brzinom , nastaju sve one iste pojave koje bi nastajale kad bi se Nebo okretalo, a Zem lja mirovala. Usp. AET. III 13, 2; D IOG . LAERT. VIII 85 = 44 A 1.' 2. AET. III 9, 1 —2 [Dox. 376). Tales i njegovi sljedbenici govorahu da postoji samo jedna zemlja, a H iketa pitagorovac go­ voraše da su dvije, ova naša i protuzemlja.

51 [38], EKFANT (Ekphantos) 1. H IPPO L. Refut. I 15 p. 18 lDox. 566 W. 18] izm eđu K se­ nofana i'H ip o n a. Neki Ekfant iz Sirakuze govoraše da nije m o­ guće doći do istinitog znanja o stvarima koje postoje, nego da se navodi ono što se misli kao istinito. Prva počela su nedjeljiva tjelesa i postoje tri njihova razlikovna svojstva: veličina, oblik i moć, i od tih tjelesa nastaju osjetilne stvari. Njihovo je mnoštvo ograničeno, dok je (prostor) neograničen. A tjelesa se ne kreću ni zbog svoje težine niti zbog udarca, nego od božanske moći koju zove um i duša, a kozm os dakle ima toga, zbog toga je i dobio oblik kugle od božanske moći. A zemlja je središte koz­ mosa i giba se oko svoje osi u sm jeru istoka.2 2. AET. I 3, 19 lDox. 286]. Ekfant iz Sirakuze, jedan od pi­ tagorovaca, govoraše da su [počela] svih stvari nedjeljiva tjelesa i praznina: on je naim e prvi izjavio da su pitagorovske m onade tjelesne. 3. — II 1, 2 [Dox. 327]. Tales, Pitagora, Em pedoklo, Ekfant, P arm en id... [govorahu da je] sam o jedan kozmos. 4. — II 3, 3 [Dox. 330]. Ekfant [govoraše] da sekozmos sastoji od atoma, a upravljan je od providnosti. 5. — III 13, 3 [Dox. 378], Heraklid s Ponta i Ekfant pitagorovac kažu da se zemlja kreće, ali ne mijenjajući mjesto, nego okrećući se poput kotača na osi, od zapada prem a istoku, oko vlastitog središta. I. P o v ije sn u e g z is te n c iju H ik c te i E k fa n ta [5ll p o b ija ju T a n n e ry (R ev. d . E t. g r. X II 305) i d ru g i. O . V oss (D e H e ra c lid is v ita e t s c rip tis , str. 64) s m a tra o b o jic u lic im a dija lo g a 0 p r ir o d i H e ra k lid a P o n ts k o g a , k o ji se o d ig ra v a u S ira k u z i. T o je n e m o ­ gu ć e , je r T e o fra s t, k oji je je d in i s v je d o k , n e b i H e ra k lid o v e lite ra rn e fik c ije u v rstio u svoj d o k s o g ra fs k i sp is. U sp . u o s ta lo m B o c k h , K l. S c h r. III 272. 1. V idi p r e th o d n u b ilje šk u , u z H ik e tu .

388

PREDSOKRATOVCI

52 [39]. KSENOFIL (Xenophilos) 1. DIOG. LAERT. VIII 46. Posljednji su naime pitagorovci bili oni koje je poznavao i Aristoksen: Ksenofil iz Halkide u Trakiji i Fanton iz Flijunta itd. IAMBL. V. P. 251. A najugledniji su bili Fanton, Ehekrat, Polimnast i Dioklo, svi iz Flijunta, pa Ksenofil iz Halkide od Halkidana iz Trakije. IAMBL. V. P. 267 p. 193, 5. Iz Kizika: Pitodor [ne onaj spom enut u I 218, 4 ]... Ksenofil [neki drugi?!. 2. VAL. MAX. VIII 13 extr. 3. (lat.) Dvije godine mladi [od Gorgije] bio je Ksenofil iz Halkide, pitagorovac, ali nije bio manje sretan od njega, ako je zaista, kako kaže glazbenik Aristoksen [fr. 16 FHG II 277], umro u najvišem sjaju savršene nauke ne isku­ sivši nikakve ljudske nevolje. [LUCIAN.] Macrob. 18. Glazbenik Ksenofil, kako kaže Aristoksen, prigrlivši Pitagorinu filozofiju, prem inuo je u Ateni u dobi od preko 105 godina, PLIN. Nat. hist. VIII 168. (lat.) Dakle, smatra se čudom i onaj osamljeni primjer glazbenika Ksenofila koji je proživio 105 godina bez bo­ lesti. 3. SUID. s. v. ’ApicrTo^Evo?. Aristoksen je bio učenik svoga oca [Spintaral i Lampra iz Eritreje, zatim pitagorovca Ksenofila i, na kraju, Aristotelov. Usp. GELL. Noct. att. IV 11.

53 140], DIOKLO. EHEKRAT. POLIMNAST. FANTON. ARION (Diokles, Echekrates, Polymnastos, Phanton, Arion) 1. DIOG. LAERT. VIII 46. Posljednji su pitagorovci bili oni koje je poznavao i Aristoksen [fr. 12 FHG II 275]: Ksenofil iz Halkide u Trakiji, Fanton iz Flijunta, pa Ehekrat, Dioklo i Po­ limnast, također iz Flijunta. A bijahu učenici Filolaja i Eurita iz Taranta. Usp. IAMBL. V. P. 251. 2. IAMBL. V. P. 267 Iz Flijunta: Dioklo, Ehekrat, Polimnast, Fanton. 3. IAMBL. V. P. 267. Iz Taranta: Filolaj... E hekrat... Ehekratija iz Flijunta. PLAT. Phacd. p. 57 A. Ehekrat: Kako je umirao [Sokrat]? Rado bih naime čuo. Jer uopće nijedan građanin iz Flijunta ne dolazi u A te n u ...

PROR

-

AMIKLA

-

KLINIJA

389

4. PLAT. Phaed. p. 88 D. Ehekrat: Izvanredno me se naime doima taj govor i sada i uvijek, da jc naša duša neka harmonija, i kad je sada bio izrečen, sjetio me da sam i sam prije tako mislio (usp. 44 A 23l. Stoga CIC. de fin. V 29, 87 kao Platonove učitelje, uz Arhitu, spominje Ehekrata, Timeja, Ariona, Lokrane. Usp. PLAT. ep. 9 p. 358 B.

54 [41], PROR. AMIKLA. KLINIJA (Proros, Amyklas, Kleinias) 1. LAMBL. V. P. 127. I to je njem u [Dionizije Mladi Aristoksenul ispričao događaj o Fintiji i Damonu [v. c. 55l, o Platonu i Arhiti, o Kliniji i Proru. 2. DIOG. LAERT. IX 40. A Aristoksen u svojim Povijesnim zapisima [fr. 83 FHG II 290] kaže da je Platon htio spaliti sve Demokritove spise koliko ih je mogao skupiti, ali da su ga pi­ tagorovci Amikla i Klinija odvratili rekavši da od toga nema ni­ kakve koristi jer da su te knjige već u rukama mnogih ljudi. 3. D IOD OR. X 4, 1 [iz Aristoksena], Klinija, rodom iz Taranta, jedan od pripadnika rečene škole, saznavši za Prora iz Kirene da je zbog neke političke afere izgubio imanje i bio u krajnjoj osku­ dici, otputovao je iz Italije u K irenu s dovoljnom količinom no­ vaca i nadoknadio imovinu rečenome Proru, prem da ga nikada nije vidio, nego samo čuo za njega da je pitagorovac. 4. ATHEN. XIV 624 A. Klinija dakle pitagorovac, kako pri­ povijeda K ameleont iz Porta, odlikovao se čestitim životom; ako se kada događalo da bi upadao u zlovolju zbog srdžbe, uzeo bi liru i svirao; a onima koji su ga pitali zašto to radi, odgovorio bi: »Smirujem se.« 5. PLUTARH. Quaest. conv. III 6, 3 p. 654 B. Meni se, reče, veoma sviđa riječ pitagorovca Klinije: kaže se naime da je on, kad ga je netko upitao kada je najzgodniji trenutak približiti se ženi, odgovorio: »Kad slučajno želiš doživjeti najveću nesreću.. 6. Proru se krivo pripisivalo (već u aleksandrinsko vrijeme) djelo 0 sedmici: NICOM. in Theol. arithm. p. 56 de Falco; SYRIAN. in Aristot. Metaph. p. 192, 5 Kroll; isto se djelo pripisivalo i Kliniji: NICOM. ib. p. 21; SYRIAN.-ib. p. 168, 18.

390

PREDSOKRATOVCI

55 [42]. DAM ON I FINTIJA (Dam on, Phintias) D IO D O R . X 4, 3 [iz A ristoksena, usp. c. 54, 1; 58 D 7 ]. Za vladanja Dionizija neki je pitagorovac po im enu Fintija pokušao napasti na život tiranina. K ad je bio osuđen na sm rt, zamolio je od Dionizija nešto vrem ena da prije sredi svoje kućne poslove koje želi: i reče da će m u dati jednoga od svojih prijatelja kao jamca koji je sprem an um rijeti ako se on ne vrati. Kad se moćni vladar začudio ne vjerujući da postoji takav prijatelj koji će se predati u tam nicu m jesto njega, pozvao je Fintija jednoga od svojih znanaca, po im enu D am ona, filozofa pitagorovca, koji bez oklijevanja pristade da svojim životom zajamči povratak prijatelja. Neki su tada hvalili preveliku ljubav prem a prijateljima, a neki su osuđivali lakoum nost i ludost jamca. A u uglavljeno vrijeme sav se narod okupio očekujući hoće li održati riječ čovjek koji je ostavio jamca. A kad se već približavao čas, svi su gubili nadu, ali Fintija u posljednji trenutak vrem ena neočekivano stiže trkom kad su D am ona već vodili da ga pogube. Kad su se tom e pri­ jateljstvu svi veoma zadivili, Dionizije oslobodi okrivljenika kazne i zamoli oba prijatelja da njega prim e u svoje društvo kao trećega.

56 [43l. SIMO. MIONID. EUFRANOR (Simos, Myonides, Euphranor) 1. IAMBL. V. P. 267 p. 191, 8 N. Iz Pozidonije: Atamant, Simo. 2. PO RPH YR. V. P. 3 [prema epigram u gore 14 [4] l6l. Taj je epigram precrtao glazbenik Simo i prisvojivši kanon izdao ga kao svoj; bilo je dakle upisano sedam formula, a zbog one jedne, koju je Simo ukrao, nestale su i druge koje su bile napisane na spom eniku.' 1. D u riso v p o d a ta k o b jašn ja v a se iz s u p a rn iš tv a m e d u p ita g o ro v c im a 4. st. k ao k o d H ip a z a (c. 18, 4 I 108, 6 ss). P o d 7 fo rm u la ( o o e p la i) tre b a v je ro ja tn o ra z u m je ti 7 p ro p o rc ija (ueaĆ TTjTec)* u sp . c. 18, 15 (I 110, 3 0 ss.). P o to m e su u P ita g o rin o d o b a b ile s a m o 3 p ro p o rc ije , a o n d a s u H ip a z i A r h ita d o d a li jo š 3. N a p o k o n je p o s lje d n ja g e n e ra c ija M io n id i E u fra n o r d o d a la p o s lje d n je č e tiri (7 — 10, u sp . c. 56, 3). N a jp rije d o d a n a b ila b i d a k le S im o v a , k o je m u s u p ro n a la z a k n a v o d n o o s p o rili z a v id n i č la n o v i z a je d n ic e i s tv a rn o ili s a m o lite ra r n o fa lsificiran im n a t-

LIKON

391

3. IAMBL. in Nicom. arithm . p. 116, 1 Pistelli. Rekli smo i o trim a sredinam a koje slijede iz prvih, a kojim a su se poslužili matematičari od Platona do Eratostena, a prvi su ih, kako reko­ smo, pronašli matematičari A rhita [47 B 2] i H ipaz [c. 18, 15]. A ne valja propustiti ni ostale četiri sredine [tj. 7., 8., 9. i 10.], koje su kasnije pronašli mladi pitagorovci M ionid i Eufranor.

57 [441. LIKON (LIKO) Lykon (Lykos) 1. IAMBL. V. P. 267 p. 190, 4. Iz Taranta. . . Likon. DIOG. LAERT. V 69- A bilo jc i drugih Likona: prvi je bio pitagorovac. 2. A TH EN . II 69 E. [iz Heraklida iz Taranta]. A Liko (?) pi­ tagorovac kaže da loćiku sa širokim lišćem, krutu i bez stabljike, koja (sprečava) porod, pitagorovci zovu eunuhom , a žene omekšačem: tjera naim e muškarce na mokrenje i čini ih nesposobnim a za ljubavne naslade, ali je vrlo krepka za jelo. 3. A TH EN . X 418 E. I Pitagora sa Sama hranio se um jerenom hranom , kako pripovijeda Likon iz Jaza u knjizi Život Pitagorin. 4. ARISTOCL. [kod EUSEB. praep. evang. XV 2, 8]. Ali sve nadilazi ludošću ono što je rekao Likon koji je tvrdio da je pi­ tagorovac. Kaže, naime, da je Aristotel žrtvovao u čast umrloj ženi takvu žrtvu kakvu A tenjani žrtvuju D em etri, i da se kupao u toplom ulju pa ga onda prodavao; a kad je odlazio u Halkidu, kaže da su carinici u njegovu brodu našli sedam deset i četiri m jedene zdjelice. 5. SCHOL. NICANDR. Ther. 585. D emetrije H lor kaže da je bupleuros drvo, ali nije, nego tra v a ... A A ntigon kaže da i Likon spom inje tra v u ...

p iso m iz m išlje n o g P ita g o rin a s in a z lo b n o o d re k li. K o lik o je s a m D u r iš im ao u d jela u falsifik atu , o staje n e iz v je sn o . Ip a k su n jeg o v i tra g o v i n a to m p o d ru č ju s u m n jiv i (v. I 3 8 0 , 11 ss.). N e k i » sam sk i pjesn ik « je d n im d is tih o m u č a s t P itag o r in e m a jk e P ita id e n a s tu p a k a o s v je d o k a p o lo n s k o g r o đ e n ja P ita g o re kodA polo n ija n e p o s re d n o p r e d D u riso v im c ita to m . S » k an o n o m « tre b a u s p o re d iti E ra ­ to ste n a k o d H e ib e rg a , A rc h im e d . III 1 1 2 , 18. O S im u i D u r is u u sp . i W ila m o w itz , P la to n II ' 94, o E u fra n o ru v. I 3 9 3 , 23 i 4 3 9 , 3.

392

PREDSOKRATOVCI

58 [45] PITAGOROVSKA ŠKOLA A. JAMBLIHOV KATALOG

IAMBL. V. P. 267 Da je od svihkolikih pitagorovaca prilično mnogo njih ostalo neznano i bezim eno, naravna je stvar; ali ime­ na poznatih su ova: iz K rotona: H ipostrat, D im ant, Egon Hem on, Sil2, Kleosten, Agela, Epizil, Fikijada, Ekfant, Timej, B ut\ Erat, Itanej, Rodip, Brijant, Enandar [?]\ Milija, A ntim edont, Ageja, Leofron’, Agil, O n a ta \ H iposten, Kleofron, A lkm eon, Damoklo, Milon i Menon. Iz M etaponta: Brontin, Parm isk, Orestada, Leont, D am arm en, Eneja, H ilant, Melezija7, Aristeja, Lafaon, Euandar, Agezidam, K senokad, Eurifem, A ristom en, Agezarh, Alkija, Ksenofant, Trazej*, Eurit, Epifron, Irisk, Megistija, Leokid, Trazim ed, Eufem, Proklo, A ntim en, Lakrit, Damotag, Piron, Reksibije, Alopek, A stil9, Dakida, Alijoh, Lakrat i Glikin. Iz Agrigenta: Em pedoklo. Iz Eleje: Parm enid. Iz Taranta: Filolaj, Eurit, A r­ hita, Teodor, A ristip, Likon, Hestijej, Polem arh, Asteja, Kenija, Kleon, E urim edont, Arkeja, Klinagora, A rhip, Z opir, Eutin, Dikejarh, Filonid, Frontida, Lizid, Lizibije, D inokrat, Ehekrat, Paktijon, Akuzilada, Ik, Pizikrat, Klearat, Leontej, F rin ih 10, Sm ihija", Aristoklida, Klinija, H abrotel, Pizirod, Brijant [usp. g o re r. 12], Helandar, A rhem ah, M im nom ah, A km onida” , D ikant i Karofantida11 [?]. Iz Sibarija: M etop [Stob. Flor. 1, 115 H], H ipaz, Proksen,

1. A sto n C 'A o t m v )? usp. c. 14, 19. 2. E6XX o £ K ie s s lin g p r e m a § 15 0 : crLXio< F. 3. 4. 5. 6.

BouJ>o^] E ou & o £ / K s u t/ ? " E v a v S o o :;] M ć v a v S p o ? /M e n a n d a r / N a u c k Ae6
sp is T le p l O-eoO

7. K e il : (jteXiota<; F. 8 . T ra ze j, u te k s tu : © pdćoeo^] 0 p < x a io £ /T ra z ije / R o h d e . 9. 'A a -rto o c ;] C a p e lle u s p o re đ u je za to P la to legg. V III 8 4 0 A (iza c. 25, 2) ay.(x*7] (tj. p o s lje d n je rije či P la to n o v a c ita ta /) *a još se isto ta k o p rip o v ije d a lo o K r iz o n u , A s tilu , D io p o m p u i p r e m n o g im a d ru g im a (u p o g le d u a p s tin e n c ije o d s p o ln o g općenja)«. 10.
(S im ih id a ) R o h d e .

12. ’A x (x o v t8 x < K e il : ’A x i^ o v tS a ^ F. 13. K a p o tp a v c tS a s ] K X eo 9 oom Sa<; /K le o f a n tid a / N a u c k .

PITAGOROVSKA

ŠKOLA

393

Euanor, Leanakt14, M enestor, Dioklo, Em ped, Timazije, Ptolem ej” , E ndije16 i Tirsen. Iz Kartage: Miltijad, A nten, Hodije i Leokrit. S Para: Ejetije, Feneklo, Deksitej, A lkim ah, Dinarh, Me­ ton, Timej, Tim ezianakt, E um er i Tim arida17. Iz Lokride: G itije1* [?], K senon, Filodam, Euet, Eudik, Stenonida, Sozistrat, Eutinunt, Z aleuk i Tim ar. Iz Pozidonije: A tam ant, Sim, Proksen, Kranoj, Mij, Batilaj i Fedon. Iz Lukanije: braća Okel i Okil, O rezandar i Keramb. Iz D ardanije15: Malijon. Iz Argaao: H ipom edont, Tim osten, Euelton, Trazidam, K riton i Poliktor. Iz Lakedemona: Autoharida, K leanor i Eurikrat. Iz Hiperboreja: Abarid. Iz Regija: Aristid, D em osten, Aristokrat, Fitije, Helikaon, M nezibul, H ipar-

14. K e il : S & iv a ^ F. 15. TroAejjiatoc F : p o p ra v io u IlT o X e (x a io < / P to le m c j/ K e il. 16. ’'E v ^ to ^ D in d o r f: gvaib<£ F. 17. 0 u |i.a p i8 a < ; R e in c siu s : eu(i.o p tS a< ; F. » T im arid a iz P a ra s p o m in je se ta k o đ e r u Ia m b l. 2 3 9 (iz A risto k s e n a ) k a o o s iro m a š io (58 D). O n jc m o ž d a isto v je ta n s T im a r id o m iz T a ra n ta , ko jeg a s p o m in je A n d r o k id (o n je m u v. d o lje u b ilje šc i 7 7) u rrs p l r i u & a v o p t/ .o i v CTU(x[36Xcov.Ali izvještaji o m a te m a tič k im sp is im a , k o ji se p o ja v lju ju k o d N ik o m a h a , o d n o s e se n a k a s n ije n o v o p ita g o ro v sk e k r i­ v o tv o rin e . D e fin ic ija m o n a d e k a o T ceo o đ v o u aa tc o a 6 t tj c; (Ia m b l. in N ic o m . p . 11, 2 P iste lli), o z n a k a p r im b ro je v a k ao e‘u&uypx(X(i.LX.ot (Ia m b l. o. c. 2 7 , 4) isto s u ta k o n e m o g u ć i za je d n o g a s tra n o g p ita g o ro v c a k a o i 0 u { i.ap » '8 eio v £7T(£v$b)|i.'x (Ia m b l. o. c. p. 6 2 , 19 i češće), k o je m o d e r n o iz ra ž e n o p red sta v lja f o rm u lu a i + a 2- f . . . + an — a

T aj »preevat« s p a d a u k a s n iju m a te m a tik u , k ao š to je s u k la d n o to m e C a n to r u isp ra v k u sv o je g a ra n ije g m n ije n ja ( V orlesungen l ‘ 3 7 0 , L e ip z ig 1880) p r o m a tra o T im a r id u k a o s u v re m e n ik a T c o n a iz S m irn e . N o T a n n e ry je 1881 ( A n n . d e la Fac. d. L. d e B o r d e a u x III 101 = M em . S cie n tifiq u e s I 1 p . 106 i d.) p o č e o d o k a z iv a ti d a T im a rid a p rip a d a s ta r im p ita g o ro v c im a p rije A risto k s e n a . O n je m e đ u tim b io z a v ed e n N ik o m a h o v im m o d e r n iz ir a n im iz v je š ta je m o S p e u z ip u (Ypoc(i[£txćoV |; u s p . o to m e W ila m o w itz P la to n II 1 88), p a jc p o n o v o p re u d c šavao C a n to ra u k a s n ijim iz d a n jim a n jeg o v ih V o r le s u n g e n (1 8 9 4 . 1897). I tak o se sa d a u m a te m a tič k im k ru g o v im a iz n o v a g le d a n a T im a r id u k a o n a je d n u p o jav u k o ja u sta ro p ita g o ro v s k o j m a te m a tic i č in i e p o h u . U s p . L o ria L e Scienze esatte n e ll’a n tic a G r e d a (M il. 1 9 14) 8 0 7 Z e u t h e n M e d d e k ls e r d . D a n . A k . m a th . 18.

A b l. II 4 (1 9 1 9 ) 2 7 '. D iels. £ F : TTu t t io ^ / P it ij e / R o h d e .

19. Iz D a rd a n ije , u te k s tu : A a p S a v e u c ; /D a rd a n a c , tj. iz D a r d a n ije / k ao e tn ik o n u tv rd io p r e m a ra z d io b i u ru k o p is u L. D e u b n e r. 20. ’A p v e t o i C o b e t: a (jY S to t F.

394

PREDSOKRATOVCI

hid, E u to z ijo n '1 [?[, E utiklo, O psim , Kalaid i S elin u n tije22. Iz Si­ rakuze: L eptin, Fintija i D am on. Sa Sama: Melis, Lakon, A rhip, H e lo rip ", H elorid i H ipon. Iz K aulonije: K alibrot, D ikon, Nasta, D rim o n i K senta. Iz F lijunta: D ioklo, E hekrat, P olim nast i Fan­ ton. Iz Sikijona: Polijad, D em on, Stratije i Sosten. Iz K irene: Pror, M elanip [usp. 58 E 1 st. 15], A ristangel i Teodor. Iz Kizika: P itodor [ne = 29 A 4], H ip o sten , B uter i K senofil. Iz K atanije: H aronda i Lizi jad. Iz K orinta: H rizip. Iz E trurije: N auzitoj. Iz A tene: N eokrit. Iz zem lje P onta: Liram no. U svem u ih je 218. Najslavnije pak žene pitagorovke bile su T im iha, žena Milije iz K rotona, Filtija, kći Teofrija iz K ro to n a a sestra Bindakova, O kela i Ekela iz L ukanije2,1, H ilonida, kći H ilo n a iz Lakedem ona, K rateziklija iz Lakedem ona, žena K leanora L akedem onjanina, Teana, žena Brotina iz M etaponta, Mija, žena M ilona iz K rotona, L astenija iz A rkadije, H abrotelija, kći H abrotela iz T aranta, Ehekratija iz Flijunta, T irsenida iz Sibarija, Piziroda iz T aranta, Nistejaduza [?] iz Lakedem ona, Boja25 iz Arga, Babelika iz Arga, K lejehm a, sestra A utoharida iz Lakedem ona: u svem u ih je 1726.

B. A N O N IM N I PITAGOROVCI2’ PREMA STAROPERIPATETIČKOJ PREDAJI

Usp. Aristotel Ilp i^ to'j ' IIu^avopEtou^ a ’ (Odgovor pitagorovđm a, jedna knjiga) i U s p i IluiVa'fopeuov a ’ ( 0 pitagorovcima, jedna knjiga), Diog. V 25 (fr. 1 9 0 - 2 0 5 Rose).

1. PR O C L. in Euclid. str. 65, 15 Friedl. [iza c. 14, 6a] A iza njih je Pitagora preinačio znanstveno nastojanje oko nje Isc. geo­ m etrije] u oblik odgoja slobodnog čovjeka, detaljno prom išljajući 2 1 . e u & o a ic o v F : E u &sticov / E u t e t i o n / R o h d e . 2 2 . M e r i S e l in u n tije z o v u s e u H y g in . 2 5 7 lp . 1 4 2 , 14 S c h m id t] p ita g o r o v c i D a m o n i F in tija [c. 58 D 7 ; S s X tv o 6 v T to < p r e m a ra z d io b i u r u k o p is u n ije n ik a k a v e tn i k o n . 23. rX topL 7r;co£ / G l o r i p / F : u ' EAcopi7t7CO£ / H e l o r i p / p o p r a v io D e u b h e r (u sp . slje d e ć e g a ). 2 4 . O k e la i E k e la iz L u k a n ije . 2 5 . B o ia ) R e in e s iu s : (3vg > F. 2 6 . s o b z ir o m n a p o v ije s t p i ta g o r o v s k o g sa v ez a u s p . K a h r s te d t H e r m . 53 (1 9 1 8 ) 180 i d .; A . D e la tte E s s a i s u r la p o litiq u e p y tb a g o ric ie n n e , L ičg c e t P a riš 1 9 2 2 ; G . M e a u tis R e c h e r c h e s s u r le P y th a g o ris m e , N e u c h a te l 1 9 2 2 . 27 . u s p . F r a n k P la to u n d d ie sogen. P yth a g o r. s tr . 2 6 0 .

P I T A G O R O V S KA

ŠKOLA

395

njezina načela te pretražujući poučke u nestvarnom e i čisto d u ­ hovnom sm islu; on je uveo napokon i proučavanje razm jera i iznašao ustrojstvo svem irskih likova. A iza njega se A naksagora iz K lazom ene dohvatio m nogih pred m eta koji se tiču geom etrije i E nopid s otoka Hija, koji je bio m alo mlađi od A n ak sa g o re .. . iza njih su se proslavili u geom etriji H ipokrat s otoka Hija, koji je pronašao kvadraturu mjesečeva srpa [c. 42, 3], i T eo d o r iz K i­ rene [c. 43]. Prvi je naim e H ip o k rat od o nih koje povijest poznaje napisao i Elemente. Platon je došao iza t i h . .. a u tom e razdoblju živjeli su također L eodam ant s otoka Tasa, A rhita iz T aranta [47 A 6] i T eetet iz A tene. O n i su um nožili broj poučaka i racional­ nije ih uredili. la 2'. D IO G . V III 24 A kazuje i A leksandar u Redoslijedu f i ­ lozofa [fr. 140 FH G III 24ol da je i ovo našao u Pitagorovskim uspomenama: (25) da je počelo svih stvari m onada29 (ili: jedinica), iz m onade (da proizlazi) neograničena dijada10 (ili: dvojina), podložena kao m aterija m onadi koja je uzrok; iz m onade i neogra­ ničene dijade (da proizlaze) brojevi, iz brojeva točke, iz ovih crte, iz kojih (proizlaze) ravni geom etrijski likovi; iz ravnih pak (geo­ m etrijskih likova da proizlaze) čvrsta geom etrijska tijela, iz ovih opet zamjetljiva tijela kojih su naim e č e tiri" elem enta, vatra, voda, zemlja i zrak, koji se m ijenjaju i obraćaju kroza sve. A da iz njih nastaje živi kozm os, u m an i okrugao; on da im a u svom središtu Z em lju koja je također okrugla, i unaokolo nastanjena: (26) nego dapače postoje an tipodi’2, i o n o što je nam a dolje on im a tam o je gore” . D a jednak d io!1 im aju u kozm osu svjetlo i tm in a, toplo i hladno, i suho i vlažno: kada od ovih prevladava toplo, nastaje ljeto, kada hladno, zima, kada suho, proljeće, a kada vlažno, jesen; 28. la je u m e t n u t o n a te m e lju č la n k a M . W e llm a n n a H e r m . 54 (19.19) 2 5 5 , k o ji je taj iz v o d iz A le k s a n d r a P o lih is to r a d o d ije lio j e d n o m e P la to n u s u v r e m e n o m p ita g o r o v c u ( m o ž d a jc p o s rije d i K s e n o f il c. 52). O v is n o s t o s ta r o p ita g o ro v s k o j p re d a ji p o s ta je ja s n o m iz i z lo ž e n ih u p u ta ; e k s c e r p t iz je d n o g a o d r e đ e n o g p ita g o r o v c a jo š s e m o ž e p r e p o z n a ti u § 2 9 . 32. N a n e k im je m je s tim a u m ije š a n a s to ič k a te r m in o lo g ija ; a li to n ije n ik a k a v r a z lo g d a se o d b a c i s a d rž a j (sa Z e lle r o m i d ru g im a ). U s p . ta k o đ e r D e la tte L a vie ele P y tb a g o re B ru x e lle s 1 9 2 2 s tr. 124 i d. 29. u s p . 4 4 B 8. 30. u s p . c. 4 2 ; A e t. I 3, 8 (D o x . 281 a 7) 31. č e tiri, u te k s t u : T Ć T T apa P F : n e d o s ta je u B, u s p . 4 4 B 13. 32. u s p . P la to P h a e d o p. 108 — 111 ( W c llm a n n H crm . 54 (1 9 1 9 ) s tr. 2 4 3 i d.). 33. u sp . 4 4 B 17 lH ip p o c r.1 T l e o l c. II, 3 0 s q q . R o s c h e r P a d e r b o r n 19 1 3 . 34. u s p . 2 4 B 4.

396

PREDSOKRATOVCI

ako pak im aju jednak dio, da su najljepša godišnja doba, pri čem u je proljeće u cvatu zdravo, a jesen u venuću nezdrava. N o da i (od dijelova) dana cvjeta jutro, a vene večer, poradi čega je i nezdravija. I da je eter oko Z em lje nepom ičan i nezdrav, i da je u njem u sve sm rtn o , ali njegov najviši sloj da je i vazda u kretanju i čist i zdrav, i da je sve u njem u b e sm rtn o i zato božansko. (27) 1 da su Sunce i Mjesec i druge zvijezde bogovi; prevladava naim e u njim a toplina, koja je upravo uzrok života. I da se M jesec svijetli od Sunca. A da se čovjek nalazi u srodstvu 5 bogovim a zbog toga što im a dijela u toplom e; da se stoga i brine bog za nas. I da su d b in a” upravlja stvarim a i u cjelini i u dijelovim a. I da se razlijeva od Sunca zraka kroz eter, i hladni i gusti (zovu naim e zrak h ladnim eterom , a m ore i vlagu gustim eterom ). A da ta zraka p ro d ire i u d u b in e ’6 i zato sve budi na život. (28) I da živi sve što im a dijela u toplom e (stoga su i biljke živa bića), ali da nem a sve dušu. A da je duša kom adić etera, i toploga i hladnoga, (i) da se tim e što također im a dijela u hlad­ nom eteru razlikuje duša od života. I da je ona besm rtna jer je i ono od čega je o trg n u ta b esm rtno. D a se m eđ u tim živa bića rađaju jedna iz drugih od sjem en a” , a da je nem oguće da ima rođenja iz zem lje. Da je pak sjem e kap mozga*" koja u sebi sadrži toplu paru: kada se naim e ono unosi u m aternicu, izdvaja se od m ozga iho r (ili: limfa), vlaga i krv, od kojih nastaju m eso, tetive, kosti, dlake i cijelo tijelo, a od pare duša i osjetilo. (29) Da se naim e zam etak prvi p u t oblikuje za četrd eset” dana, a da se po zakonim a harm onije p o tp u n o razvijeno novorođenče rada za se­ dam ili devet ili najviše deset mjeseci. I da im a u sebi (novoro­ đeno dijete) sve zakone života koji ga, spajajući se po zakonim a harm onije, drže u redu je r svaki pojedini pridolazi u određeno vrijem e. D a je osjetilo uopće, a posebno vid, nekakva veom a topla para te se zato za nj kaže da m ože gledati kroza zrak i kroz vodu: opire se naim e toplo poradi hladnoga; jer zaista, da je para u očim a hladna, (ni u čem ) se (ne) bi razlučila naspram sličnoga

35 . s u d b in a , u te k s tu : el(xctp{JLĆv7)v]i u s p . 4 4 A s to ič k i te r m in . 36 . d u b i n e , u te k s tu : P 'F : P o tfh j.B P * ; rije č je e m p e d o k lo v s k a . 3 7 . o d s je m e n a , u te k s tu : dćrc6 o 7 re p [i.a T c o v ], u s p . 4 4 A 2 7 B 13. 3 8 . m o z g a , u te k s t u : eY x e fP“ ^ 0U] USPA 39 . č e tr d e s e t, u te k s tu : T e a o a p a x o v T a ] 3 1 A 8 3 .

PI T A G O R O V S K A Š K O L A

397

zraka; a da stoga im a (mjesta)40 na kojim a (on (sc. Pitagora)) oči naziva sunčevim vratim a; i da iste zaključke stvara i što se tiče sluha i ostalih osjetila. (30) I da se čovjekova duša dijeli na tri dijela, na razum , um i volju*'. D a razum i volja zacijelo postoje i u drugim a živim bićim a, ali um (da postoji) sam o u čovjeku. Područje pak duše da se p rostire od srca" do mozga, i da je dio koji se nalazi u srcu volja, a um i razum da su dijelovi koji se nalaze u m ozgu. I da su osjetila kapi (koje dolaze) od tih (dijelova); i da je u m ni dio besm rtan, a ostali dijelovi da su sm rtn i. D a duša dobiva h ran u iz krvi; riječi pak da su vjetrovi duše. A da su nevidljivi i ona (sc. duša) i riječi, zato je r je i e te r nevidljiv. (31) I da su sveze duše vene, arterije i tetive; ali kad je (duša) snažna i sam a po sebi čvrsto stoji, da riječi i djela postaju njezinim svezama. I da ona, kad je izbačena iz tijela, luta po zraku slična tijelu. A H erm es da je čuvar duša i da ga zbog toga zovu Pra­ tiocem i V ratarom i Podzem nim , jer baš on i šalje duše (odvojene) od tijela (na njim a određena mjesta), i sa zem lje i iz m ora; i da se čiste duše odvode na najveću visinu, a nečiste da se ne p ri­ bližavaju niti onim a tam o n iti jedne drugim a izm eđu sebe, nego da ih Erinije drže vezane nesalom ljivim okovim a. (32) I da je sav zrak p un duša; i da se njih sm atra d em o n im a i herojim a; i da oni šalju ljudim a snove i predznake bolesti i (zdravlja; i)41 ne sam o ljudim a, nego i ovcama i ostaloj stoci. I da se na njih odnose i očišćenja i obredi odvraćanja i sva vještina proricanja i povoljna znam enja i to m u slično. N o kazuje da je najvažnija stvar u ljud­ skom životu sposobnost da čovjek nagovori dušu na dobro ili na zlo. I da su sretni oni ljudi kojim a je pala u dio dobra duša44, ali da nikada ne m iruju niti im aju u svojoj vlasti uvijek isti životni to k 4’. (33) I da je pravednost ono što pripada zakletvi, i da se zbog toga Z eusa naziva zaštitnikom zakletve. I da je vrlina har­ monija, — i zdravlje i svekoliko dobro i bog: stoga je svem ir i 40. im a /m je s ta / na kojim a, u te k stu : g o r iv ev o te ]N a n e k im m je stim a naziva oči v ratim a sunca. Iz citata proizlazi v atren a p riro d a oka o kojoj jc g o vo rio n ajprije A lk m e o n 24 A 5 41. I da se čovjekova duša itd.l usp. A et. IV 5, 10 (D ox. 391, 23). 42. srca, u te k s tu :.x a p S ta o ]A e t. IV 5, 9 (D ox. 391, 21). 43. (zdravlja; i), u te k stu : F roben. : nedostaje u staro m rukopisu. 44. d o b ra duša, u te k stu : &Y<x9-r) _ a^ ° u n c ^ ° tijelo ulazi Satjjicov /d o b a r d u h / nekoga prem in u lo g a. 45. usp. 22 B 12; 58 B 40. Sm isao: xiWXo<; Yev^CTe0)< /c ik lu s p o sta n k a / n e d o p u šta n ik akvu staln u s u 8 a t(x o v ta /tj. nikakvu staln u sreću/.

398

PREDSOKRATOVCI

sastavljen po harmoniji. I da je prijateljstvo harm onična jedna­ kost. Da počasti treba iskazivati bogovima i junacima, ne iste, nego — bogovima vazda uz pobožnu molitvu, odjeveni u bijele haljine, a herojim a od sredine dana; da se čistoća postiže pomoću obreda očišćenja, kupelji i kropionica, i tim e što se (čovjek) drži čistim od korote, bračne postelje i svakoga drugog oskvrnjenja, i tim e što se suzdržava od mesa koja su već jedena i onih od strvina, nadalje od barbuna, crvenrepki, jaja, životinja koje se legu iz jaja [ili živih stvorova]"6, boba i drugoga što svjetuju i oni koji u hram ovim a vrše upućivanja u misterije. 2. STOB. I 1 pr. 6 [p. 20, l W.] Iz A ristoksenovih knjiga 0 aritmetici ffr. 81 FHG II 2891. Nauku pak o brojevima čini se da je najviše od svih počastio i unaprijedio Pitagora: odveo ju je iz trgovačke službe i sve je stvari poređivao s brojevima. Broj naim e im a u sebi i druge stvari, i postoji opet razm jer svih brojeva jednih prem a drugima, (i drugi ga pripisuju drugima) " , no Egip­ ćani izum pripisuju H erm esu, kojega oni nazivaju Tot; neki pak kazuju da je do pronalaska došlo zbog (istraživanja) kružnog kre­ tanja nebeskih stvari [Philippos Epin. 978 cl. M onada (ili: jedinica) je dakle počelo broja, a broj je veličina koja je sastavljena od monada. O d brojeva su opet oni koji se dijele na jednake dijelove parni, a neparni su oni koji se dijele na nejednake dijelove i imaju sredinu (između dva jednaka dijela). Tako izgleda da u neparnim danim a dolazi kod bolesti do kriza i prom jena kojima, — jer neparni broj sadrži u sebi i početak i svršetak i sredinu, — pri­ pada početak i vrhunac i prestanak. Usp. Arist. Metaphys. M 8. 1083 b 28. 3. D IO D O R . exc. X 6, 4 Što je Kalim ah [fr. 83 a Schn. usp. gore 11 A 3a] rekao o Pitagori, — stoga što je neke geometrijske problem e pronašao on sam, a druge iz Egipta prvi donio među Grke, — ondje gdje govori »iznašao je Euforb iz F rig ije... svi«. 4. ARISTOT. Metaph. A 5. 985 b 23 A m eđu njima i prije njih [Leukipa i Demokrita] posvetili su se m atem atici i prvi jc unaprijedili takozvani pitagorovci; pa kako su u njoj bili odgojeni, pomislili su da su njezina počela počela svih bića. No budući da su u m atem atici brojevi po prirodi prvi, — činilo im se pak da u brojevima zapažaju m noge sličnosti s onim stvarima koje jesu 46. lili živih stvorova!, u tekstu: 47. 0 D iels.

5v] D iels: vj /ili/ sam o B P '.

P IT A G O R O V S K A ŠKOLA

399

i s onim a koje postaju, i to više nego u vatri, zemlji i vodi (da je na prim jer jedno određeno svojstvo brojeva pravednost, drugo duša i um, a treće zgodna prilika, i svaka druga stvar tako reći na isti način), i vidjeli su osim toga u brojevima svojstva i razmjere muzičkih akorda, — budući dakle da se pokazivalo da su druge stvari po cijeloj prirodi slične brojevima, ali da su brojevi prvi izm eđu svega što u prirodi postoji, pomislili su da su elem enti brojeva elem enti svih bića i da je čitavo nebo harm onija i broj; i ono što su mogli u brojevima i m uzičkim akordima pokazivati da se slaže sa svojstvima i dijelovima neba i s čitavim kozm ičkim poretkom , skupljali su i prilagođivali jedno drugom e. A ako je gdje što manjkalo, trudili su se da to onam o uvedu kako bi im čitava nauka bila u sebi sukladna. Navodim prim jer: budući da se čini da je broj deset savršen i da obuhvaća u sebi čitavu prirodu brojeva, kazuju da postoji također deset tjelesa koja sc kreću po Nebu; a budući da je bjelodano da ih ima samo devet, prikazuju zbog toga protivuzem lju kao desetu. Ali o tim stvarima sm o toč­ nije raspravili na drugim mjestima. ALEX. ad loc. p. 41, 1 Točnije govori o tim stvarima i u knjigama 0 nebu [v. 58 B 37] i u Mišljenjima pitagorovaca. 75, 15 O nebeskom poretku što su ga iz brojeva prikazivali pitagorovci pripovijeda u drugoj knjizi spisa 0 mišljenjima pitagorovaca. (ARISTOT.] M. Mor. A 1. 1182 a l i Prvi se dakle Pitagora latio toga da kaže što je to vrlina, ali ne ispravno; svodeći naim e vrline na brojeve, nije izgrađivao valjanu teoriju vrlina: nije naim e pravednost broj pom nožen sam sobom. ARISTOT. Metaph. M 4. 1078 b 21 I pitagorovci su prije istra­ živali nešto malo stvari, kojih su smisao pridavali brojevima, — kao na prim jer: što je zgodna prilika, ili pravedno, ili brak, — ali onaj [Demokrit] je s pravom istraživao bit same stvari. Eth. Nic. E 8 11.32 b 21 N ekim a se m eđutim čini da je i odmazda posve pravedna, kao što su kazivali pitagorovci: uopće su naim e definirali pravedno kao odm azdu drugom e. Što se tiče harm onije kozmosa, apjxovtot xocrjxou, usp. također SEXT. adv. math. VII 95 i d. 5. ARISTOT. Metaph. A 5. 986 a 15 [usp. 44 B 5] Jasno je napokon da su i oni, koji su sm atrali da je broj počelo, sm atrali da počelo postoji također i kao materija bićima i kao njihovo svojstvo i kao njihovo stanje; a sm atrali su da su elem enti broja parno i neparno; od toga pak da je jedno neograničeno, a drugo ograničeno, a broj jedan da se sastoji od toga obojega (da je naime

400

PREDSOKRATOVC1

i paran i neparan); broj pak da proizlazi iz jedinice, a brojevi da su, baš kao što je rečeno, čitavo nebo. D rugi opet od tih istih govore da ima deset počela koje na­ brajaju naizm jence u parovima: granica i neograničeno neparno i parno jedno i mnoštvo desno i lijevo muško i žensko ono što miruje i ono što se kreće ravno i savijeno svjetlo i tama dobro i zlo kvadrat i pravokutnik. Čini se da je taj način razmišljanja prihvatio i A lkm eon iz K ro­ tona [24 A 3]; a zacijelo je on od njih preuzeo to mišljenje ili oni od njega: i bio je naim e A lkm eon po dobi (mladić) kad je Pitagora bio starac, ali se izjasnio gotovo isto tako kao i oni. Kazuje naim e da dvom u pripada većina ljudskih stvari, — misleći na suprotnosti, ne kao oni (sc. pitagorovci) na definirane, nego na slučajne, — kao na prim jer: bijelo crno, slatko gorko, dobro zlo, veliko maleno. O n je dakle neodređeno nabacio o ostalim stvarima, a pitagorovci su objasnili i koliko ima suprotnosti i koje su. Od tih jednih i drugih zacijelo je moguće toliko razabrati da su protivnosti počela bića; no koliko ih je i koje su one, moguće je razabrati od drugih. Kako se ipak bića mogu svesti na spom e­ nute uzroke,, oni nisu jasno razradili, no čini se da elem ente određuju u obliku m aterije: kazuju naim e da je iz njih kao sebi im anentnih sastavljena i uobličena supstancija. Po tom e se dakle m ože prosuditi mišljenje starih filozofa koji su navodili i više elem enata prirode; ali postoje neki koji su se izjasnili o svemu kao da je posrijedi jedna jedina priroda, no ne svi na isti način, niti u pogledu ljepote izlaganja niti s obzirom na adekvatnost pristupa samoj prirodi stvari. Što se tiče sadašnje­ ga našeg razmatranja uzroka, s njim e zacijelo nikako nije u skladu da se o njima raspravlja: ne govore naim e kao neki od filozofa prirode, — koji unatoč tom e što su sebi postavili kao načelo da je postojeće jedno ipak pretpostavljaju da postaje iz jednoga kao m aterije, — nego na drugi način: oni (sc. filozofi prirode) naime

PITAGOROVSKA

ŠKOLA

401

dodaju kretanje i svakako pretpostavljaju postajanje svega, a ovi kazuju da je jedno nepokretno. 6. ARISTOT. Eth. Nic. A 4. 1096 b 5 Čini se pak da o tom e uvjerljivije govore pitagorovci koji jedno postavljaju u red dobara. 7. ARISTOT. Eth. Nic. B 5. 1106 b 29 Zlo naim e im a dijela u neograničenom e, kako su prosuđivali pitagorovci, a dobro u ograničenome. 8. ARISTOT. Metaph. A 5. 987 a 9 Zacijelo sve do Italaca i mim o njih su podosta nejasno raspravljali drugi o tom e, osim što su se, kao što sm o rekli, poslužili sa dva uzroka; a od tih jedan sm atraju jedni jedinstvenim , a drugi dvojakim, onaj odakle proizlazi kretanje; pitagorovci su pak na isti način navijestili dva počela, ali-su još k tom u dom etnuli toliko, — što je i njihova osobitost, — da o ograničenom e, neograničenom e i jednom e nisu pomislili da su neka druga bića, kao vatra ili zemlja ili nešto drugo takvo, nego da su samo neograničeno i samo jedno supstancija onih stvari kojima se pripisuju kao predikati: zato je i broj sup­ stancija svihkolikih stvari. O tom e su se dakle izjasnili na taj način; a o biti su doduše počeli govoriti i definirati, ali su to izveli odveć naivno: jer ne samo da su definirali površno, nego, čemu bi prvom u u dio pala izrečena definicija, to su sm atrali da je supstancija stvari: kao kad bi tko mislio da je isto dvostruko i dijada (ili: dvojina) zbog toga što je dva prvi term in kojem u u dio pada da se njime definira dvostruko. Ali, naravski, nije isto bitak dvostrukoga i dijade. Je r u protivnom će slučaju m noge stvari biti definirane kao jedno, što se tim a (sc. pitagorovcima) i događalo. Usp. Metaph. B 5. 1002 a 8. 9. ARISTOT. Metaph. M 6. 1080 b 16 Ali također pitagorovci kazuju da je jedan, i to m atematički [naime: broj), sam o da nije odijeljen od predm etnog svijeta, nego da su iz njega sastavljene zamjetljive supstancije. Čitavo naim e nebo obrazuju iz brojeva, samo ne iz rponadičkih (ili: sastavljenih od jedinica bez veličina), nego drže da m onade (ili: jedinice) imaju veličinu; ali kako je sastavljeno prvo jedno koje ima veličinu, čini se da ne znaju. 10. ARISTOT. Metaph. M 8. 1083 b 8 Pitagorovski pak način (shvaćanja broja) uključuje u jednu ruku manje teškoća od onih načina shvaćanja o kojima sm o prije rekli, no u drugu ruku uklju­ čuje druge vlastite teškoće. Shvaćanje naim e broja kao nečega što

402

PREDSOKRATOVCI

nije odijeljeno od predm etnoga svijeta uklanja m noge nem oguć­ nosti; ali reći s dobrim razlogom da su tjelesa sastavljena od brojeva, i da je taj broj u isto vrijeme m atematički, nemoguće je. Pogrešno je naim e govoriti o nedjeljivim veličinama: ako se čak i uzme da broj uključuje baš taj način postojanja, u najmanju ruku m onade ne uključuju veličinu. Kako je pak moguće da ve­ ličina bude sastavljena od nedjeljivih veličina? Ali ipak je aritm e­ tički broj monadički (ili: sastavljen od jedinica bez veličina). A oni govore o broju kao o bićima: bar teorem e pridijevaju tijelima kao da su iz tih (sc. iz tijela) sastavljeni brojevi. 11. ARISTOT. Metaph. A 7. 1072 b 30 O ni koji drže, kao pitagorovci i Speuzip, da najljepše i najbolje nisu u počelu zbog toga što su počela uzroci i biljaka i životinja, a lijepo i savršeno da je u onom e što iz tih proizlazi, ne misle ispravno. 12. ARISTOT. Metaph. A 6. 987 b 10 A (kad je upotrebio riječ) sudjelovanje, prom ijenio je [Platonl samo ime. Pitagorovci naime kazuju da su bića po oponašanju brojeva, a Platon po sudjelova­ nju. U čem u bi se m eđutim moglo sastojati to sudjelovanje ili oponašanje ideja, i on i oni su prestali istraživati. 13. ARISTOT. Metaph. A 6. 987 b 22 Zacijelo to da je jedno supstancija, i da se svakako ne zove jedno neko drugo biće, go­ vorio je [Platon] jednako kao i pitagorovci; isto je tako govorio jednako kao i oni i to da su brojevi uzroci egzistencije drugih stvari. Ali to da nam jesto neograničenoga kao jednoga uzima dijađu, a neograničeno iz velikoga i maloga, to je njegovo vlastito; i k tom u on brojeve razumijeva m im o zamjetljive stvari, a oni kazuju da su brojevi same stvari, i ne stavljaju izm eđu tih (sc. brojeva i sam ih stvari) m atem atička bića. Do toga zacijelo, da shvaća jedno i brojeve m im o stvari, a ne kao pitagorovci, i da uvodi ideje, došlo je poradi pojm ovnog istraživanja (prijašnji nai­ me filozofi nisu poznavali dijalektiku) itd. 14. T H E O PH R . Metaph. 33 p. XI a 27 U sener (Ross-Fobes) Platon pak i pitagorovci, (opazivši) veliko udaljavanje (od počela, misle) da sve stvari hoće oponašati (jedno). Ipak na neki način stavljaju u izvjesnu opreku neodređenu dijadu (ili: dvojinu) i jed­ no; a u njoj (sc. dijadi) kažu da postoji i neograničeno i neuređeno i tako reći sva ružnoća po sebi. Jed n o m riječju, nije moguće da biće svijeta bez nje [naime: postoji], nego da je im a nekako u jednakim dijelovima ili da je ima i više od druge (sc. monade),

P IT A G O R O V S K A ŠKOLA

403

ili da su i počela protivna4". Stoga misle da čak ni bog, — oni koji uzrok svega pripisuju bogu, — ne može sve dovoditi u naj­ bolje stanje, nego ako baš i kuša sve dovoditi u najbolje stanje, to m u polazi za rukom samo do one mjere do koje je moguće. 15. AET. I 3, 8 (D. 280) Pitagora, Mnezarhov sin, s otoka Sama, prvi koji je nazvao filozofiju tim im enom , (govorio je) da su počela brojevi i sim etrije u njima, koje zove i harm onijam a; a da su i iz jednoga i iz drugoga sastavljeni elem enti koji se opet nazivlju geometrijskima. Monada (ili: jedinica) m eđutim i neodređena dijada (ili: dvojina) da se opet nalaze medu počelima. Od počela mu pak jedno stremi prem a aktivnom e i idealnom uzroku, koji je upravo božanski um, a drugo prem a pasivnome i materijalno­ me, koji je upravo vidljivi svijet. No priroda broja da se nalazi u dekadi (ili: broju deset); do deset naime broje svi Grci, svi barbari, (a zatim) sve dokle hoće (brojati), vraćaju se ponovo na monadu. A m oć je opet dekade, — kazuje, — u broju četiri i tetradi (ili: četvorci). Razlog je pak (ovaj): ako bi tko od monade pa dalje zbrajao brojeve tako da dodaje uvijek slijedeći uvećan za jedinicu, kada stigne do četiri, ispunit će broj (od) deset; ako pak prekorači tko broj od četiri, prem ašit će povrh toga i onaj od deset: na primjer, ako bi tko stavio jedan i pribrojio dva i tri i k tim a četiri, ispunit će broj od deset; tako da je broj s obzirom na m onadu u desetici, ali s obzirom na snagu u četvrtici. Stoga su pitagorovci i govorili da je najveća zakletva u tetradi (Pyth. vers. fr. 4 Nauck (iza Iambl. V. P. p. 229)1: Ne, tako mi onoga koji je našoj glavi pre­ dao tetraktiju” koja ima u sebi izvor i korijen vječne prirode. I naša je duša, — kazuje, — sastavljena iz tetrade: jer je (u isto doba) um, razumijevanje, mišljenje i osjetilno opažanje, oda­ kle (proizlazi) svako umijeće i znanje i odakle sm o obdareni raz­ borom itd. Usp. 44 A 13; T H E O SMYRN. 97, 14 Hill.; SEXT. adv. math. VII 94 i d. uz paralelna mjesta. 48. ili da su i počela protivna, u tekstu; rj dtp/ac; š v a v T 'a ? , sc. nekakvo­ m u drugačijem stanju stvari, ali — R oss-Fobes: rj v a l t o ? a p / a ? ž v ./s kojega su razloga i počela protivna/. 49. (tetraktiju, u tekstu: •':£7paXTUv; posrijedi je pitagorovski naziv za zbroj prva č etiri broja, tj.' za 1 0 (1 + 2 + 3 + 4 = 10)./

404

PREDSOKRATOVCI

16. lARISTOT.l Probi. 15, 3. 910 b 36 o dekadi Ili zato što se u deset proporcija ispunjuju četiri kubična broja; pitagorovci kazuju da je sve sastavljeno iz tih brojeva. 17. ARISTOT. de caelo A 1. 268 a 10 Isto tako naim e kao što kazuju i pitagorovci, sve i svaka stvar je određena u trojem u: svršetak naim e i sredina i početak imaju u sebi broj svega, a to je (broj) trijade (ili: trojstva). 18. EUDEM . fr. 83 (Porph. in Ptol. Harm. I 7 p. 115, 4 Diir.) U prvoj knjizi Povijesti aritmetike govoreći o pitagorovcima (kaže) to od riječi do riječi: »K tom u su razmjeri m uzičkih akorda kvarte, kvinte i oktave obuhvaćeni u prvih devet brojeva: jer 2 i 3 i 4 iznose devet50«. 19. PROCL. in Eucl. I 47 p. 426, 6 Fr. (U pravokutnim tro­ kutim a kvadrat (konstruiran) od hipotenuze jednak je zbroju kva­ drata (konstruiranih) od stranica koje obuhvaćaju pravi kut) + Ako se sluša istraživače starina, koji taj teorem pripisuju Pitagori, može se naći i one koji govore da je on štoviše žrtvovao govedo za taj pronalazak’ 20. PROCL. in Eucl. I 44 p. 419, 15 (Uz dati odsječak pravca datom trokutu ekvivalentan paralelogram postaviti u kutu koji je jednak datom kutu u pravcu) Stari su, — kazuju Eudemovi [fr. 89 Speng.] učenici, — i potječu od pitagorovske m uze ti prona­ lasci, i parabola geom etrijskih ploha, i hiperbola, i elipsa. 21. PROCL. in Eucl. I 32 p. 379, 2 (Ako se produži jedna od stranica bilo kojeg trokuta, izvanjski k u t je jednak zbroju dvaju unutarnjih nasuprot postavljenih A A E kutova, a zbroj triju unutarnjih kutova u trokutu jednak je zbro­ ju dvaju pravih kutova.) A peripatetik Eudem [fr. 88 Speng.l pripisuje pitagorovcima pronala­ zak ovog teorem a, da je u sva­ kom trokutu broj unutarnjih ku­ tova jednak zbroju dvaju pravih kutova, — i kazuje da su oni B 50. /b ro j dva je brojnik razlom ka 2/1, koji izražava m uzički akord oktave, broj tri je brojnik razlom ka 3/2, koji izražava m uzički akord kvinte, a broj četiri je brojnik razlom ka 4/3 koji izražava m uzički akord kvarte./ 51. uobičajeno izvođenje bilješke iz E udem a osporio je H . V ogt Bibl. matbem. III 9 (1908) 46 i d. Usp. C. I. G. I II n. 5235 p. 541.

P I T A G O R O V S K A ŠKOLA

405

to dokazivali ovako: »neka bude trokut A B l', i neka je kroz točku A ucrtana stranici B I' paralelna dužina AB. Budući dakle da su (dužine) J?I’ i A E paralele, i naizm jenično postavljeni kutovi su jednaki: jednak je dakle k ut A.AB kutu A B V , a k ut E A v kutu A VB; kut B A v m ora biti zajednički. Zbroj kutova A A B , B A v i l'AE, to jest zbroj kutova A A B i BAE, to jest zbroj dvaju pravih kutova, jednak je zbroju kutova u trokutu A B V . Dakle: zbroj triju kutova u trokutu jednak je zbroju dvaju pravih kutova«. 22. ARISTOT. Metaphys. A 8. 989 b 29 Doista se takozvani pitagorovci ’2 služe udaljenijim počelim a i elem entim a od filozofa prirode (a razlog je u tom e što ih nisu uzeli iz zamjetljivih stvari: matem atička su naim e bića bez kretanja, — osim onih koja se tiču astronomije); ipak raspravljaju i bave se svime što se tiče prirode; jer i govore o rađanju neba, i istražuju ono što se zbiva u pogledu njegovih dijelova i prom jena u njem u i njegovih ak­ tivnosti. I počela i uzroke rabe u tu svrhu, kao da se slažu s drugim filozofima prirode u tom e da je biće samo ono što je zamjetljivo, i što se nalazi u nutar tako zvanoga neba. Ali za uzroke i za počela, kao što sm o rekli, govore da su podobni da se uzdignu i do bića koja se nalaze više gore, a pristaju jednom e višem is­ traživanju nego što je ono puko o prirodi. Na koji će m eđutim način biti moguće kretanje ako se pretpostavlja samo granica i neograničeno i neparno i parno, (o tome) ništa ne govore, ili kako je moguće da bez kretanja i prom jene bude postanka i propasti ili aktivnosti bića koja se kreću po nebu. A k tom u, bilo da bi im tko dopustio da iz tih (počela) proizlazi veličina ili da bi to bilo dokazano, na koji će način ipak biti moguće da jedna od tjelesa budu laka, a druga teška? Prem a onom e naim e što p ret­ postavljaju i govore, ne govore ništa više o m atem atičkim tijelima nego što govore i o zamjetljivima: stoga o vatri, zemlji ili drugima takvim tijelim a nisu ni najm anje kazali jer o zamjetljivim stva­ rima, mislim, ništa posebno ne govore. A k tom u, kako valja razumjeti to da su svojstva broja i broj uzroci nebeskih bića, i onih koja postaju i onih odnekada i ovih sada, a da ne postoji nijedan drugi broj m im o taj broj iz kojega je ustrojen kozmos? 52. takozvani pitagorovci, u tekstu: o l... xaXou(xevoi IIu& a"y6p£toi uz taj pojam usp. F rank Plato u n d die sogenannten Pytbagoreer, ali sc njegovi rezultati m oraju svuda preispitati.

406

PREDSOKRATOVCI

Kad im je naim e u ovome dijelu mnijenje i (sm ionost, pak u ovom e)” zgodna prilika, a malo odozgo ili odozdo nepravda i odvajanje ili miješanje, a kao obrazloženje spom inju da je svako pojedino od toga broj, — dogada se pak da se na tom mjestu već nalazi m noštvo (od brojeva) sastavljenih veličina zbog toga što ta svojstva (brojeva) prate svako pojedino mjesto, — da li je taj broj istovjetan s onim u N ebu, za koji se mora uzeti da je svaki pojedini od tih, ili m im o njega (neki) drugi? Usp. N 3. 1090 a 20. 23. ARISTOT. Metaphys. Z 2. 1028 b 16 A neki misle da su granice tijela — kao na prim jer površina, crta, točka i monada (ili: jedinica) — supstancije, i (da su one to) u većoj mjeri nego tijelo i čvrsto. K tom u jedni ne vjeruju da postoji išta takvo mimo zamjetljive stvari, a drugi (naprotiv vjeruju da postoje) u većem broju i više vječna bića, kao što Platon (kaže da su) i ideje itd. 24. ARISTOT. Metaphys. N 3. 1090 b 5 Ima dakle nekih koji zbog toga, što je točka granica i najkrajnji dio crte, ova (sc. crta) pak ravnine, a ova (sc. ravnina) čvrstoga geom etrijskog tijela, vje­ ruju da je nužno da postoje takve prirode. 25. ARISTOT. Metaphys. Z l i . 1036 b 8 Sumnjaju neki već i kod kružnice i trokuta da se ne smije definirati crtam a i kon­ tinuitetom , nego da se o svemu tom e mora govoriti jednako kao što (sc govori) o mesu ili kostim a u odnosu na čovjeka i o mjedi i kam enu u odnosu na kip. I svode sve na brojeve te kazuju da je pojam crte onaj (sc. pojam) dvoga. 26. ARISTOT. Metaphys. N 3. 1091 a 13 O pitagorovcima zacijelo, da li ne sm atraju ili sm atraju da ima rođenja, ne treba ništa dvoum iti: jasno naim e govore da su odm ah, čim je jedno bilo sastavljeno, — bilo od ravnina, ili od površina, ili od sjemena, ili od čega drugoga što ne znaju reći, — najbliži (sc. jednome) dijelovi neograničenoga bili uvlačeni i ograničavani granicom. Ali kada dovode u red sistem svijeta i hoće govoriti prirodnoznanstvenim jezikom, dužni su da istražuju onom (m etodom koja je prim jerena istraživanju) o prirodi, a da napuste sadašnju m eto­ du:. .. rođenje neparnoga ne spom inju jer je očigledno da rođenje pripada parnom e. 53.

0 D iels; prem a Alex. 74, 13 /m n ije n je / = 2, vn.’.c>6%/zgodan čas/ = 7 ,d(8ixE x/nepravda/ (stari A leksandrovi rukopisi a v i x [ a ) = 5 ,x p to t? /lu čen je/ = 4.

PITAGOROVSKA

ŠKOLA

407

27. ARISTOT. Metaphys. N 6. 1092 b 26 A mogao bi tko doći u ncdoum icu i u pogledu pitanja o tom e u čem u se sastoji dobro koje dolazi od brojeva na taj način što u broju, — bilo u racio­ nalnom e ili u neparnom e, — postoji miješanje. U takvima naim e prilikama ne bi bilo ništa povoljnije za zdravlje m edeno piće koje je pom iješano (na taj način da daje) tri puta tri; pom oglo bi naprotiv ono koje sc ne nalazi ni u kakvome određenom razm je­ ru, ali koje sadrži vodu, više nego ono koje je, (izrecivo) u broju, čisto. K tom u se razmjeri miješanja sastoje u zbrojidbi brojeva, ne u um nošcim a: na prim jer: tri više dva, a ne tri puta dva. U m nožidbam a naim e treba da bude ista vrsta (nazivnika). 1 tako treba da bude nazivnik A u redu u kojem se nalazi A B l' i A u A EZ: i tako (je djeljivo) istim sve. Neće dakle (red) B E V Z moći predstavljati (broj) vatre, i 1i5'* dva puta tri broj vode” . Ako je pak nužno da svaka stvar ima dio u broju, nužno je da m noge stvari budu istovjetne, i da imaju isti broj. Da li je dakle to (sc. broj) uzrok i (da li) po tom e postoji stvar, ili je (to sve ipak) nejasno? na prim jer: postoji neki broj Sunčevih kretanja, i opet (neki broj) Mjesečevih (kretanja), i (broj) života i dobi svakoga pojedinoga živog bića. Što dakle priječi da od tih (brojeva) ne budu neki kvadratni, neki pak kubni i isto toliki, a neki dvostruki? Ništa naim e ne priječi, nego je nužno da se (sve stvari) u tim a obraćaju — ako je sve imalo dio u broju i ako je bilo moguće da različne stvari padaju pod isti broj. I tako, kada bi nekim stvarima bio pripao isti broj, one bi bile istovjetne jedne s drugim a jer imaju istu ideju broja: na prim jer: Sunce i Mjesec (bili bi) isto. A zbog čega to (sc. brojevi) (moraju biti) uzroci? (Ima) sedam vokala, se­ dam žica ili harmonija, sedam Plejada, u sedam opet (godina životinje) odbacuju zube (neke da, a neke ne), a sedam (je bilo) onih pod Tebom. Da li je dakle ili onih tam o došlo sedmorica ili je Plejada oblikovana od sedam zvijezda zbog toga što je ovakav broj po svojoj naravi obdaren takvim svojstvima’6? Ili (je) njih (bilo sedam) poradi (sedam) vrata ili drugoga nekog razloga, a ovu 54. Namjesto xou /i/, kako stoji u tekstu, zacijelo valja čitati /ili/. 55. /Ako je broj vatre red 2 5 3 7 (B E T Z), a broj vode 2 3 (B F ), tada će vatra biti sastavljena od 35 dijelova vode, tj. 2 x 5 x 3 x 7 = 210, 2 x 3 = 6, a 210/6 = 35/1. Aristotel zapravo ukazuje ovdje na taj apsurd./ lAlex.l shvaća, nasuprot Aristotelovu tumačenju, B E T Z kao 8l<£ ttevtc, Ž7r'ra(= dva puta pet, tri puta sedam). 56. usp. 22 B 126 a; Roscher Hebdomadenlehre, Abh. d. S. Ges. d. W. 24 VI 26.

408

PREDSOKRATOVCI

(sc. Plejadu) mi tako brojim o? U Velikom Medvjedu naim e (jedni broje) upravo dvanaest zvijezda, a drugi više. M eđutim i za (dvo­ struke suglasnike) S 'F Z kazuju da predstavljaju glazbene akorde i, jer onih (sc. glazbenih akorda) ima tri, i ovih (sc. dvostrukih konzonanata) je tri” . A što bi takvoga čega moglo biti nebrojeno mnogo, ništa se ne m ari: za r naim e i P mogao bi biti jedan znak. Ako pak (tako kazuju zato) što svaki (od spom enuta tri dvostruka konzonanta predstavlja) dvostruk broj drugih, a druga (slova) ne, razlog je zaista u tom e što, budući da postoje samo tri mjesta gdje za jednim kod svakoga pojedinoga od njih slijedi sigma, zbog toga postoje samo tri, a ne zato što (postoje) tri glazbena akorda, — jer svakako (postoji) veći broj glazbenih akor­ da; u ovome pak slučaju ne m ože (ih postojati) više. Zaista su i ovi slični nekadašnjim interpretim a H om era koji male sličnosti vide, a velike previđaju. Govore naim e neki da (postoje) mnoge takve sličnosti, kao na prim jer da ne samo srednje (žice, — kod kojih) jedna (strana ima) devet, a druga osam (mjera), — nego i epski stih (ima) sedam naest (slogova), isto toliki broj kao i ove: nalazi se naim e na desnoj (polovici) devet slogova, a na lijevoj osam; i da je kod slova od A do O jednak razmak kao i od najnižeg tona do najvišega [zadnjega!’" kod svirala, kojega [?] je broj jednak čitavome nebeskom sistemu. Treba ipak paziti da nitko u pogledu takvih (sličnosti) ne bi došao u nedoum icu i da ih ne bi prikazivao i pronalazio m eđu vječnim stvarima zato jer postoje i u prolaznima. Nego svojstva u brojevima, ona hvaljena i ono što je tim a protivno, i uopće ono što se nahodi u mate­ matici, kad ih neki prikazuju i shvaćaju kao uzroke bitka svih stvari, čini se da izmiču njihovu razumijevanju jer ih istražuju baš na taj način: ni na jedan naim e način od onih koje smo definirali (govoreći) o počelim a nijedno od n jih” nije uzrok. Jeste m eđutim tako za one koji sm atraju bjelodanim da postoji dobro (koje proizlazi iz brojeva), i da u istom e redu s lijepim stoji ne­ parno, ravno, jednako [moći nekih brojeva]: skupa stoje godišnja

57. tri glavna glazbena sklada (ili simfonije, <juixv) 2) kvinta (St* 6£ei2v Filol., kasnije Slot -k&vzz 3) oktava (ap(xovia Filol., kasnije 8 ia rcoiooiv). 58. (1 Diels. 59. /tj. nijedno od spomenutih svojstava u brojevima./

PITAGOROVSKA

ŠKOLA

409

doba i odgovarajući broj40. I svi drugi zaista zaključci koje izvode iz m atem atičkih teorem a imaju istu moć. Zbog toga su i nalik koincidencijama: postoje naim e akcidcncije, ali sve pripadaju iz­ među sebe različnim stvarima, a analogno je jedno: u svakome naim e pojedinom predikatu bića postoji analogno: kao što je rav­ no u dužini, tako je u plohi glatko, u broju valjda neparno, a u boji bijelo. 28. ARISTOT. Phys. I" 4. 203 a 1 Svi oni naime, koji su držali da je dobro latiti se takvoga znanstvenog istraživanja, razgovarali su o neograničenom e i svi ga određuju kao neko počelo bića; neki doduše, upravo kao pitagorovci i Platon, drže da neograni­ čeno postoji po sebi sam ome, — ne kao akcidencija nečem u drugom e, nego samo neograničeno kao supstancija; jedino što pitagorovci misle da neograničeno postoji u zamjetljivim stvarima (ne uzimaju broj kao nešto što je odvojeno), i da je (također) ono što se nalazi izvan neba n eograničeno... i oni kažu da je neo­ graničeno parno: ono je naim e to što, zatvarano i ograničavano od neparnoga, bićima daje beskrajnost; a dokaz za to da je u onom e što se zbiva kod brojeva: ako se naim e uokolo jednoga postavljaju gnom oni, i izvan (jednoga), u ovome drugom slučaju će vazda nastajati drugi lik, a u prvom e jedan (te isti). Usp. Plut. (?) Stob. Ecl. I pr. 10 p. 22, 16 W. A ko se m onadi unaokolo redom dodaju neparni gnom oni, geom etrijski lik koji odatle nastaje je vazda kvadrat'’1; ako se pak jednako tako naokolo dodaju parni, svi će proizlaziti raznostrani i nejednaki, a nijedan sam sobom pom nožen. SIMPL. Phys. (ad loc.) 455, 20 O ni pitagorovci su govorili da je neograničeno paran broj zbog toga što se sve parno, — kako kazuju tum ači, — dijeli na jednake dijelove, a ono što se dijeli na jednake dijelove neograničeno je po dihotom iji: di­ jeljenje naim e na jednake dijelove i polovice m ože ići do u bes­ konačnost; ako se pak (parnome) doda neparno, ono ga ograni­ čuje: priječi ga naim e u dijeljenju na jednake dijelo v e... jasno je da siječenje (na dvoje) do u beskonačno ne nalaze kod brojeva, nego kod veličina.

60. Četiri su naime godišnja doba kao broj (4 = 2 x2) taov /»jednako«/ i stoga ■lijepo*. 61. tj. l' + 3 = 2', 2' + 5 = 3‘, 3' + 7 = 4' itd.

410

PREDSOKRATOVC1

29- ARISTOT. Phys. ]’ 5. 204 a 29 N eograničeno je naravski po akcidenciji. Ali, ako je tako, rečeno je da nije moguće da se ono (sc. beskonačno) tum ači kao počelo, nego ono čem u je po­ stalo pripadno, — zrak ili prazno. I tako bi očito griješili oni koji bi govorili tako kako upravo kazuju pitagorovci: u isto doba nai­ m e shvaćaju neograničeno kao supstanciju i dijele ga. 30. ARISTOT. Phys. A 6. 213 b 22 Kazivahu pak i pitagorovci da postoji prazno, a da ono ulazi u samo Nebo; ono iz neogra­ ničenog (sc. nebo) naim e izdiše ne samo dah nego i prazno koje rastavlja bića; jer prazno je na izvjestan način razdvajanje i rastav­ ljanje uzastopnih stvari; a ono postoji ponajprije u brojevima: prazno naim e određuje njihovo biće. STOB. Ecl. I 18. 1 c (D. 316) slijedeći mjesto iz Aristotela. U prvoj knjizi rasprave 0 Pitagorinoj filo zo fiji [fr. 201 Rose] piše da je nebo jedno, a da k sebi uvodi iz neograničenoga vrijeme, dah i prazno, koje vazda određuje mjesto svake pojedine stvari. ARISTOT. de caelo B 2. 284 b 6 No budući da ima nekih koji kazuju da postoji nekakva desna i lijeva strana neba, kao takozvani pitagorovci (njihova je naim e ta tvrdnja) itd. SIMPL. ad loc. 386, 20 Svakako su desnu stranu, i odozgo i sprijeda, zvali i dobrom , a o lijevoj strani, i 0 onom u odozdo i straga, govorili su i kao o lošoj, kako je iz­ vijestio sam Aristotel u zbirci 0 mišljenjima pitagorovaca [fr. 200 RJ. 31. ARISTOT. de caelo B 2. 285 a 10 Stoga bi se netko mogao začuditi i pitagorovcima zato što su govorili da postoje samo ta dva počela, — desno i lijevo, — a četiri ostala [naime — odozgo, odozdo, sprijeda, straga] su zanem arili iako nisu ništa manje važ­ na. b 22 Ali očito je da je nevidljivi pol ono odozgo; oni opet koji ondje prebivaju nalaze se u gornjoj hemisferi i s desna, a mi u doljnjoj i s lijeva, protivno onom e što govore pitagorovci: oni naim e nas stavljaju gore i na desnoj strani, a one ondje dolje 1 na lijevoj. SIMPL. ad loc. 392, 18 Prema onom e kako sam izvješćuje u drugoj knjizi zbirke 0 pitagorovcima, oni govore da je jedno gornja strana čitavoga neba, a drugo đoljnja, i da je doljnja strana neba desna, a gornja da jc lijeva, i da se mi nalazimo na doljnjoj [gornjoj — popravlja Aleksandar ispravno baš tu 392, 24l. 32. EUDEM . Phys. fr. 27 [Simpl. Ph. 431, 13 iza 47 A 23] N eograničeno pak zgodno pripisuju kretanju pitagorovci i Platon (nije naim e zaista baš nilko drugi kazao o njem u (sc. kretanju));

PITAGOROVSKA

ŠKOLA

411

ali dakako neodredene su one stvari koje nisu, — i nedovršeno i nebiće: postaju naime, a ono što postaje nije. 33. ARISTOT. Phys. A 10. 218 a 33 jedni naime kazuju da jc [naime: vrijeme] kretanje svega, a drugi da je (ono) sama sfera (ili: kugla). AET. I 21, 1 (D. 318) Pitagora (je govorio) da je vrijeme sfera (ili: kugla) sveobuhvatnoga. 34. EUDEM. Phys. lib. III fr. 51 [Simpl. Ph. 732, 26] Mogao bi tko doći u nedoum icu (i u pogledu pitanja) da Ii sc (ikada iznova) zbiva isto vrijeme ili n e ... ali ako bi tko povjerovao pi­ tagorovcima da će sc opet zbiti na broj iste stvari, — i da ću ja (iznova) držeći u rukam a prutić, pripovijedati vama koji ćete (iznova) tako sjediti, i da će sve drugo biti istovjetno, - razum ­ ljivo jc da će (po njemu) biti posrijedi isto vrijeme. Jer, ako jc kretanje jedno i isto, a jednako su tako iste i m noge (druge) stvari, ono prije i kasnije je jedno i isto, i (istovjetan je) napokon njihov broj: sve su dakle stvari iste, pa stoga i vrijeme. 35. ARISTOT. de caelo B 9. 290 b 12 A vidljivo je odatle da je i tvrdnja da od kretanja [naime: zvijezda] nastaje harmonija, — jer zvukovi (koji proizlaze iz toga kretanja) bivaju skladni, — izrečena krasno i izvanredno od onih koji je izrekoše, ali takva nije istina. N ekim a se naim e čini da je nužno da pri kretanju tako velikih tijela nastaje zvuk, jer i (pri kretanju) ovih tijela kod nas (nastaje zvuk) iako nem aju jednaku težinu i ne kreću se to­ likom brzinom : nije naim e m oguće da nc nastaje neki zvuk neiz­ mjerne veličine od kretanja Sunca i Mjeseca i još k tom u tolikih mnogih i velikih zvijezda koje se kreću tolikom brzinom . A po­ stavivši to sebi kao temelj, i da brzine prem a razm acim a imaju razmjere glazbenih akorda, kazuju da je zvek zvijezda koje se okreću u krugu harm oničan. A budući da se činjenica da mi ne čujem o toga zveka činila bezrazložnom, kazuju da je razlog tom u to što sm o odm ah već od rođenja okruženi tim zvukom tako da (nam) nc m ože biti posve jasan naspram protivne tišine: razabiru sc naim e zvek i tišina naizm jence jedno naspram drugoga; stoga, kao što se kovačima zbog naviknutosti čini da nem a nikakve razlike, dogada se isto i ljudima. ALEX. Metaphys. 75, 15 A nebeskog poretka, za koji su pitagorovci držali da se sastoji od brojeva, sjeća se [Aristotel] u drugoj knjizi spisa 0 mišljenjima pitagorovaca [fr. 202 Rose], 0 poretku zvijezda (ra^t? aa-repcov), usp. također 58 B 22, nadalje Eudem. fr. 95 (gore 12 A 19).

412

PREDSOKRATOVCI

36. AET. II 29', 4 (D. 360) Neki pitagorovci, prem a onom e kako izvješćuje A ristotel 61 i potvrđuje Filip iz O punta, kazuju [naime: da dolazi do pomračivanja Mjeseca] uslijed toga što ga zasjenjuje i zaklanja sad Zemlja, a sad protivuzemlja. A neki mlađi su po­ mislili (da do toga dolazi) zbog širenja vatre koja se malo po malo pali i postepeno raste sve dok ne nastane potpuni uštap, i koja se zatim na isti način sm anjuje do sastajanja u kojem u se gasi u potpunosti. 37. ARISTOT. de caelo B 13. 293 a 18 [usp. 44 A 16. 17] Dok većina njih govori da leži u središtu [naime: Zemlja] . . . suprotno govore Italci, tako zvani pitagorovci: kazuju naim e da se u sre­ dištu nalazi vatra, a da je Zem lja jedna od zvijezda; ona se okreće u krugu oko središta i na taj način uzrokuje izm jenu dana i noći. K tom u tvrde da se nasuprot toj nalazi druga zemlja koju nazivaju protivuzem ljom ; (a tako govore jer) razloge i uzroke ne traže u fenom enim a, nego objašnjavaju fenom ene na svoju ruku i poku­ šavaju ih uskladiti s vlastitima nekim razlozima i m išljenjim a65. No i m nogi drugi bi se složili s njim a u tom e da ne treba Zem lji davati mjesto u središtu kada izvjesnost ne bi tražili u prom atra­ nju fenom ena, nego radije u praznim riječima. Misle naim e da onom e što se nalazi u najvećoj časti dolikuje da bude na najčasnijem m jestu; drže pak da je vatra časnija od zemlje, krajnji dijelovi (da su časniji) od dijelova koji su obuhvaćeni u n u tar njih, a najizvanjskiji rub i središte da su krajnji dijelovi, b 1 A k tom u pitagorovci (tako razlažu) i zato što se najvećma m ora čuvati onaj dio koji je od svega najvažniji: takav je pak dio upravo središte: nazivaju ga Zeusovom stražom, a ono što se nalazi na tom e mje­ stu kažu da je vatra; kao da ono što se jednostavno zove sredinom , i što je sredina stvari u pogledu veličine, predstavlja u isto doba i središte djelatnosti i središte prirode. Ali kao što kod živih bića nije ista stvar središte živog bića i središte tijela, tim više se tako m ora pretpostavljati i o čitavom nebu. SIMPL. ad loc. 511, 26 Kazuju da se u središtu svemira nalazi vatra, a da se oko vatre okreće protivuzemlja, — koja je i sama Zemlja, ali se naziva protivuzem ljom jer se nalazi nasuprot ovoj Zem lji, — a da se iza protivuzem lje nalazi ova zemlja koja se i sama okreće oko 62. u spisu Ilepl t u * riu8-ayope(o)v /O pitagorovcima/. Tog fragmenta nema kod Rosea. 63. /ne primjerava se dakle kod pitagorovaca mišljenje bitku, nego obrnuto — bitak mišljenju.)

PITAGOROVSKA

ŠKOLA

413

središta; iza Zem lje se opet nalazi Mjesec: tako naim e izvješćuje on sam u knjizi 0 pitagorovcima [Aristot. fr. 204 Rose); i da je zemlja jedna od zvijezda te da na taj način što se vrti oko središta već prem a svom položaju u odnosu na sunce uzrokuje izm jenu dana i noći. Protivuzem lju naprotiv, — koja se vrti oko središta i slijedi ovu Zem lju, — mi ne vidimo zato što nam za to vazda sm eta zem ljino tije lo ... najzakonitiji pripadnici te škole govore da vatra koja se nahodi u središtu predstavlja stvaralačku m oć koja iz središta oživotvoruje čitavu zemlju i ohladnjele njezine dijelove nanovo ugrijava. Stoga je jedni nazivaju Zeusovom kulom , kako je sam (sc. Aristotel) izvijestio u knjizi 0 pitagorovcima, drugi Zeusovom stražom, kako još piše u tom djelu, a neki opet Zeusovim prijestoljem, kako kazuju drugi. Govorili su pak da je Z e m ­ lja zvijezda jer jc i sama oruđe vrem ena: ona je naim c uzrok dana i noći; dan naim e uzrokuje onaj dio koji je okrenut prem a Suncu tako da ga ono obasjava, a noć onaj dio koji s t nalazi u stošcu sjene koja nastaje od nje same. Protivuzem ljom, kao i eterskom zemljom , nazivali su pitagorovci mjesec. 37a. ARISTOT. de caelo B 13. 293 b 18 Neki kazuju da ona [naime: Zemlja] ne leži u središtu, nego da se vrti u krugu oko središta; ali ne samo ona, nego i protivuzemlja. 37b. ARISTOT. Meteorol. A 8. 345 a 13. 37c. AET. III 1, 2 (D. 364) Jedni su pitagorovci kazivali da je [Mliječna staza] nastala od potpaljivanja zvijezde koja je ispala iz svog sjedišta: ona je za vrijeme požara, koji je izazvao Faetont, osm udila mjesto kroz koje je prolazila u svojemu kružnom giba­ nju; drugi (su kazivali) da je posrijedi sunčev p ut koji je prvotno onuda prolazio. Neki pak da se radi o slici koja se reflektira od Sunca kojega se zrake odbijaju od nebeskog svoda, jednako onako kao što biva i kod duge u vezi s oblacima. 38. ARISTOT. de caelo 1' 1. 300 a 14 Isto se događa i onim a koji nebo sastavljaju iz brojeva: im a ih naim e koji tvrde, kao na prim jer neki pitagorovci, da se Nebo sastoji iz brojeva. O čito je naime da prirodna tijela imaju težinu i lakoću; a nije moguće niti da sastavljene m onade (ili: jedinice) tvore tijelo, niti da imaju težinu. 39- ARISTOT. de anim a A 3. 407 b 20 Neki se trude samo oko toga da govore kakva je duša, a da pritom ništa više ne obrazlažu o tijelu koje ju je u sebe prim ilo; kao da je moguće

414

PREDSOKRATOVCI

da se zbiva onako kako pripovijedaju pitagorovske priče, — da bilo koja duša m ože ulaziti u bilo koje tijelo. 40. A R ISTO T . de anim a A 2. 404 a 16 A čini se da isti smisao im a i ono što govore pitagorovci: kazivali su naim e neki od njih da dušu predstavljaju sitne čestice prašine koje se nalaze u zraku, a drugi (da je duša) ono što ih (sc. te čestice) pokreće. Rekli su pak o tom e tako jer je očigledno da se (čestice) stalno kreću, pa čak i ako je zrak p o tp u n o m iran. 41. A R ISTO T . Polit. 0 5. 1340 b 18 Stoga m nogi m eđu filo­ zofim a kazuju da je duša harm onija, ili da im a u sebi harm oniju. Usp. de anim a A 4. 407 b 27 [44 A 23]. 42. A R ISTO T . đe sens. 3. 439 a 30 Boja je naim e ili u granici ili je granica. Stoga su i pitagorovci površinu nazivali — bojorrl. 43. A RISTO T. de sens. 5. 445 a 16 O n o pak što govore neki pitagorovci nije istina: kazuju naim e da se neke životinje hrane m irisim a. Usp. Diog. IX 43 i 68 A 28. 29C. POUKE I SIMBOLI “ 1. A RISTO T. Anal. post. B 11. 94 b 33 I ako [sc. grm i], kako kazuju pitagorovci, (grmi) zbog prijetnje onim a (koji se nalaze) u T artaru da bi se plašili. 2. P O R P H . V. P. 41 A govorio je (Pitagora) o nek im stvarim a sim bolično, na način koji je svojstven m isterijam a6’; više ovih (sc. sim bola) zabilježio jc A ristotel [fr. 196 Rose]; na prim jer: da je (Pitagora) m ore nazivao (K ronovom ) suzom ''6, zviježđa M edvjeda 64. usp. Hoelk de acusm atis Pyth. Diss. Kiel 1894. Boehm de symbolis Pvtbaeoreis Diss. Beri. 1905. 65. /osim o ovakvim simbolima, o kakvima se govori u ovom odlomku, Porfirije govori zatim i o jednoj drugoj vrsti simbola: simbole predstavljaju također i izvjesne pouke; one naime imaju različno značenje od onoga »doslovnoga«, koje inače imaju riječi koje izražavaju te pouke: tako npr. pouka koju sadrži rečenica •nemoj dopuštati da jezičak na tezulji prelazi sredinu« predstavlja ustvari simbol druge pouke koja glasi »nemoj žudjeti za prekomjernim«. Na taj način izgleda da se <xxouCT[i,oc'r.c (preveli smo ih »pouke« = usmene opomene, odnosno savjeti) djelomično podudaraju sa simbolima (aujx(3oXa). U našima sc izvorima zapravo jedno te isto zove čas ou[A(iioXov čas <Jćvoua{i.a. ’Axoua[xaTX su me­ đutim i poučci u jednome drugom smislu: tako sc npr. zovu i definicije koje su se u školi prenosile usmenom predajom./ 66. (Kronovom) suzom, u tekstu: (Kpćvou) Sdr/poov Stanlcy prema Plut. de Is. p. 364 A i Clem. Strom. V 49 Iprema 1 B 22). IB 13, kako je kod Dielsa, je pogrešno!

PITAGOROVSKA

ŠKOLA

415

R ejinim njkam a, zviježđe Plejade ( = Vlašiće) lirom Muza, planete P erzefoninim psim a, a zvek koji proizvodi udaranje po m jedi da je glas nekoga od dem ona koji je u m jedi natjeran u škripac. AEL. V. H. IV 17 A govorio je (Pitagora) da je najsvetija stvar sljezovo lišće. G ovorio je pak da je najm udrija stvar broj, a drugi (po m udrosti) da je onaj koji je stvarim a dao im ena. I tum ačio je podrijetlo potresa govoreći da nije posrijedi ništa drugo nego sastanak u m rlih , a za dugu je tvrdio da je sunčeva svjetlost i da je zvek koji često znade odzvanjati u ušim a glas jačih bića. 3. D IO G . V III 34 i d. Kazuje pak A ristotel [fr. 195 Rosel u knjizi 0 pitagorovcima da je on (sc. Pitagora) nalagao da se nc jede bob67, — ili zato što je sličan spolnim organim a, ili što je sličan vratim a Hada. * •« jedino je naim e bez izdanaka: ili zato što škodi ili je slično obliku svem ira; ili zato što pripada oligarsim a: služe se bar njim a prilikom glasanja. A zabranjivao je (svo­ jim učenicim a) podizati ono što je palo (na zem lju) zato da bi se privikavali da ne jedu n eum jereno, ili zato što je m islio da je to hrana za nekoga um rloga; jer i A ristofan kazuje da ona hrana koja je pala na zem lju pripada herojim a kada govori u H erojim a [fr. 305 K.l: »Ne jedite ono što padne sa stola na zemlju!« Z abranjivao jc jesti bijele pijetlove, jer jc bijeli pijetao posvećen M jesecu i njegov pribjegar; a to 6’ se ubrajalo u dobre stvari: i posvećen je Mjesecu, — oglašujc naim e doba dana, — i bijelo pripada prirodi dobra, a crno prirodi zla0’. Zabranjivao je jesti ribe koje su posvećene; ne sm iju naim e iste stvari biti određene za bogove i za ljude, isto tako kao što (ne sm iju iste stvari biti određene) niti za slobodne i za robove. (35) Z abranjivao je lom iti kruh, jer su se u starini prijatelji skupljali oko jednoga [sc. kruha], kao što to još i danas čine barbari: ne treba ih rastavljati onaj koji ih povezuje; jedni ovo tum ače s obzirom na suđenje u H adu, a drugi, jer odatle potječe plašljivost u ratu; treći pak, jer od toga sve počinje. (I da je m eđu čvrstim geom etrijskim tijelim a najljep­ ša kugla, a m eđu ravnim geom etrijskim ploham a kružnica. Da je starost i sve ono što se sm anjuje m eđusobno slično; i rast i 67. da se ne jede bob] usp. Delatte Faba Pythagorae cognata Serta Leodiensia 1930 str. 33 i d. 68. a tol tj. ako je tko pribjegar. 69- »i bijelo pripada... zla« stoji u rukopisima na kraju ovoga § 34, tj. između riječi robove i zabran jivao: premjestio je ovamo Diels.

416

PREDSOKRATOVCI

m ladost da su isto. D a je zdravlje trajanje oblika, a bolest da je njegovo propadanje.) Što se tiče soli, govorio je da je treba iznositi na stol zato da bi nas podsjetila na pravednost: sol naim e čuva sve što god prim i, a proizlazi iz najčistijih izvora, — iz sunca i m ora. (36) I te stvari kaže A leksandar da je pronašao zapisane u Pitagorovskim uspom enama [fr. 140 F H G III 242] i to što od njih im am o iznosi A ristotel. Usp. gore c. 14, 9. 4. IAMBL. V. P. 82 —86 Filozofija pak akuzm atika (ili: slušača) sastoji se u Poukam a ( ’Axo'JCT(iara) koje nisu objašnjene i o kojim a se u predaji ne obrazlaže zbog čega treba raditi na izvje­ stan način; a i u pogledu drugoga što je on (sc. Pitagora) rekao, toga se (akuzm atici) nastoje pridržavati kao božanskih naredbi; sam i pak od sebe niti što u usm enoj predaji dodaju, niti je takva predaja dopuštena; naprotiv sm atraju da su i od njih sam ih naj­ m udriji oni koji poznaju najveći broj P o u k a A sve tako (zvane)70 Pouke podijeljene su na tri vrste: jedne od njih naim e označuju što je neka određena stvar, druge pak koja je stvar bolja od drugih isto takvih, a treće što se m ora činiti, o d n o sn o što se ne smije činiti. D akle u pogledu o nih (sc. pouka) što je neka određena stvar, s njim a stoji ovako: na prim jer: što su to otoci blaženih? Sunce i M jesec71; što je to svetište u D elfim a? tetraktija,72, — što je zapravo harm onija u kojoj pjevaju Sirene7’; u pogledu pak onih (sc. pouka) koja je stvar bolja od drugih isto takvih: na prim jer: što je to najpravednije? žrtvovanje; što je to najm udrije? broj, a drugo (po m udrosti) onaj koji je stvarim a dao im ena; što je naj­ m udrije m eđ u našim djelatnostim a? liječništvo; što je najljepše? harm onija; što je najsnažnije? m isao (gnom e); što je najbolje? sreća; a što se govori najistinitije? da su ljudi nevaljali. Z bog toga kazuju da je i pjesnika H ip o d am an ta on sam (sc. Pitagora) po­ hvalio, upravo onoga iz Salam ine koji je spjevao: »0 bogovi, odakle ste, odakle ste se takvi rodili? ljudi, odakle ste, odakle ste se rodili ovako zli?« 70. (zvane), u tekstu: ( xxA0U[zeva ) Nauck. 71. usp. P. Capelle D e lu n u tit: a n i m a r u m sed ib u s Diss. Hallc 1917, 6; ali i Rcinhardt K o sm o s u. Synij>iilhie str. 312. 72. /tetrak tija (TET p»X 7ii?) jc p ita g o ro v sk i n aziv za zbroj prva četiri broja, tj. za 10 (1 + 2 + 3 + 4 = 10)./ 73. Sirene, u tekstu: EstprjveiJ Prema Theo p. 147, 3 H. = muzika sferi

PITAGOROVSKA

ŠKOLA

417

(83) Takve i takvim a slične su Pouke te vrste: svaka pojedina naim e govori koja stvar je bolja od drugih takvih. Ta je pak m udrost istovjetna s onom m udrošću koja se pripisuje sedm orici mudraca. Ni oni naim e nisu prom išljali pitanje: što je dobro? nego: što je dobro u najvećoj m jeri? niti (su postavljali pitanje): što jc teško? nego: što je najteže? a to je (kako kažu) spoznati sam oga sebe; niti (su postavljali pitanje): što je lako? nego: što je najlakše? a to je (kako kažu) ravnati se prem a navici. Takvu naim e m udrost čini se da su nasljedovale takve pouke; ovi su naim e živjeli prije Pitagore. A u pogledu on ih pouka koje govore što se m ora činiti, odnosno što se ne sm ije činiti, s njim a stoji ovako: na prim jer: da se m ora rađati djecu: m oram o naim e za sobom ostaviti one koji će nas zam ijeniti u služenju bogu; ili da se m ora pri obuvanju početi od desne noge; ili da se ne sm ije hodati p ro m etn im ulicama, niti se (smije) um akati u obrednoj vodi, niti se (smije) kupati u javnom kupalištu; jer se ni u jednom e tom slučaju ne zna da li su čisti drugi koji tu s nam a sudjeluju. (84) 1 ove druge (pouke): (nikom e) ne pom agati u skidanju tereta; ne smije se naim e drugom e davati povoda da izbjegava napor; ali m u treba pom agati da si p rti; ne združivati se s bogatom ženom poradi rađanja djece; ne govoriti kad nem a svjetla; izli­ jevati bogovim a žrtvu preko drške vrča zbog sretna znam enja i zato da se ne bi pilo s iste strane s koje je p rinešena ljevanica; ne nositi kao pečat na p rstenu sliku nekoga boga da se ne bi okaljala: posrijedi je naim e lik božji koji se m ora zaštititi u kući; ne sm ije se tjerati iz kuće svoju ženu, jer je pribjegarka: upravo je zbog toga i dovodim o u svoj dom odvodeći je od njezina ognjišta i uzim am o je pružajući joj desnu ruku; niti (se sm ije) (žrtvovati)71 bijelog pijetla: pribjegar je naim e (i)” posvećen Mje­ secu: upravo zbog toga i oglašuju doba dana; (85) i on o m e koji pita za savjet treba svjetovati sam o najbolje; savjet je naim e sve­ tinja; napori su dobro, a užici su na svaki način zlo: došli su naim e za kaznu i treba ih obuzdati; valja žrtvovati i ulaziti u hram bosih nogu; kad se ide u hram , ne sm ije se skretati s puta: boga se naim e ne sm ije m iješati ni sa kakvim u sp u tn im poslom . P o­ ginuti u borbi i s ranam a zadobivenim sprijeda je dobro, a na

74. (žrtvovati), u tekstu: < 9 -u e iv > Kuster. 75. (i), u tekstu: <xal> Salmasius.

41 8

PREDSOK.RATOVCI

suprotan način je suprotno76; čovjekova duša ne ulazi jedino u one životinje za koje je ustanovljeno da se prinose kao žrtve: zbog toga valja jesti meso samo od onih životinja koje su prikladne za žrtvu (za koje je doista određeno da ih se jede), ali ni od koje druge životinje. Te su dakle pouke takve; druge su pak ponajviše dugačke i odnose se na prinošenje žrtava, — kako ih valja obav­ ljati u svakoj pojedinoj prilici, — i druge * * * i na seljenje s ovoga svijeta, i u pogledu pogreba, kako se m ora sahranjivati. (86) Kod nekih se dakako (pouka) nadovezuje razlog (zbog) čega se mora (nešto činiti na neki određeni način), kao na prim jer, da se mora rađati djecu zato da ostavim o za sobom drugoga koji će nas za­ mijeniti u služenju bogovima; uz druge opet (pouke) ne postoji nikakvo obrazloženje. I za neka će se od pridodanih objašnjenja činiti da baš odgovaraju prirodi stvari, a za druga da su daleko od toga, kao na prim jer u pogledu onoga da se ne smije lomiti kruh zato jer to nije povoljno s obzirom na suđenje u Hadu. No vjerojatna tum ačenja koja se dodaju uz te pouke ne potječu od pitagorovaca, nego od nekih izvan te škole koji su o tom e umovali i pokušavali dodavati neko vjerojatno objašnjenje, kao na prim jer i za ono što je sada rečeno, zbog čega se ne smije lom iti kruh: jedni naim e kazuju da se ne smije rastavljati na dijelove onoga koji sastavlja: nekoć su se, poput barbara, svi prijatelji skupljali oko jednog kruha; drugi pak da se ne smije tim e što se lomi davati povoda za takvo (zlo) znamenje. 5. [ARISTOT.] Oec. A 4. 1344 a 8 (Moraju) dakle prije svega (postojati) zakoni s obzirom na ženu i zabranu nanošenja neprav­ de: na taj se naim e način niti njem u sam ome (sc. mužu) ne bi činila nepravda. A na to ukazuje i općenito valjan zakon da se, isto tako kao što govore pitagorovci, ne smije nipošto zlostavljati onu koja je gotovo kao pribjegarka i koja je odvedena od svojeg ognjišta. 6. SUID. s. v. Ava^tjjiavSpo? A naksim andar mlađi, Anaksim androv sin, iz Mileta, povjesnik [FGrHist. 9 T 1. 2 I 1591; a živio je u vrijeme Artakserksa koji je bio prozvan M nem on [405 —3591; napisao je Tumačenje pitagorovskih simbola, kao što su na prim jer »ne dopuštati da jezičak na tezulji prelazi sredinu«, »ne poticati vatru nožem«, »ne jesti od čitava kruha« itd. D IO G . II 2 A bio je i jedan drugi Anaksim andar, povjesnik; on je također bio iz 76. /tj. zlo je ako se pogine u bijegu s ranama zadobivenima straga./

PITAGOROVSKA

ŠKOLA

419

Mileta i pisao na jonskom dijalektu” . Uzorak iz PO R PH . V. P. 42 A postojala je i jedna druga vrsta simbola; na prim jer: »ne dopuštati da jezičak na tezulji prelazi sredinu«, što znači: ne žudjeti za prekom jernim ; »ne poticati vatru nožem«, što je zapravo značilo: ne dražiti oštrim riječima onoga koji plam ti od gnjeva; »nc kidati lišće s vijenca«, što znači: ne kršiti zakone: ovi (sc. zakoni) su naim e vijenci država. A postoje opet i drugi ovakvi (simboli): »ne izjedati (sebi) srce«, u sm islu: ne mučiti samoga sebe žalošću; »ne sjediti na mjerici«, u sm islu: ne živjeti besposleno; »ne okretati se natrag kada se putuje«, u sm islu: ne držati se grčevito ovoga života kada se um ire; »ne hodati prom etnim uli­ cama«, kojim (sc. simbolom) je savjetovao da se ne slijedi m nijenje većine, nego da se pristane uz mišljenje one nekolicine koja je upućena u pravo znanje; »ne prim ati u kuću lastavice«, što znači: ne puštati pod vlastiti krov brbljave ljude koji ne znaju obuzdati jezik; »onima koji nose teret pomagati prtiti, ali nc (smije im se pomagati) skidati ga«, kojim (sc. simbolom) jc preporučivao da se nikoga ne potpom aže u lijenosti, nego naprotiv u vrlini i ra­ dinosti; »ne nositi na prstenju slike bogova«, što znači: ne oči­ tovati lakoum no predodžbu o bogovima, niti se olako i s prvim nam jernikom upuštati u razgovore o njima, niti ih iznositi pred mnoštvo; »izlijevati bogovima žrtve preko uške vrča«; odatle je naim e na zagonetan način davao naslutiti da bogove treba častiti i slaviti glazbom : glazba naima ulazi kroz uši; ne jesti ono što nije dozvoljeno, — rođenje, rastenje, početak, svršetak, — niti ono iz čega postaje prva pretpostavka svega. (43) Govorio je pak da se od dijelova žrtvenih životinja ne smiju jesti slabine, muda, spolni organi, moždina, noge i g lav a... a preporučivao je uzdr­ žavanje od (jedenja) boba isto tako kao da jc posrijedi ljudsko m eso ... (45) A govorio je da se ne smije jesti i druge stvari, kao na prim jer maternica, barbun, m orska anem ona, a skoro i sve 77. iz Anaksimandra (i rabeći pri tome Arist. axo>ja|xxTa?)' napisao je liječnik Androkid (razdoblje Aleksandra Velikoga) (ili pod njegovim imenom neki pi­ tagorovac iz alcksandrinskog razdoblja) knjigu ’Av8poxij8oo *rou llu^ctvopsčou Ilept ITuO-aYoptxtov av(j.(36X
420

PREDSOK.RATOVC1

drugo što je iz mora. IAMBL. Protr. 21 p. 106, 18 Pist. Pa neka nam simboli na koje ćem o ukazati budu ovi: 1. Kada odlaziš u hram , skrušeno se pokloni i nem oj se usput baviti, ni riječju ni djelom, nikakvima svjetovnim poslovima. 2. Kada se nalaziš na putu zbog nekoga drugog posla, ne smiješ ulaziti u hram , niti se uopće skrušeno klanjati, pa čak i ako bi se u prolazu našao pred samim vratima hrama. 3. Bosonog prinosi žrtvu i skrušeno se klanjaj. 4. Izbjegavaj prom etne ulice i hodaj stazama. 5. Suzdr­ žavaj se od crnorepke; pripada naim e podzem nim bogovima. 6. Obuzdavaj jezik pred drugima, slušajući na taj način bogove. 7. Kada pušu vjetrovi, skrušeno se klanjaj Jeki. 8. Nc potiči vatru nožem. 9. Drži daleko od sebe svaku oštricu’". 10. čovjeku koji podiže na sebe teret pomaži naprtiti, ali m u nem oj pomagati da ga sa sebe skida. 11. Za obuvanje pružaj najprije desnu nogu, a za pranje nogu lijevu. 12. O pitagorovskim stvarima nemoj go­ voriti kad nem a svjetla. 13. Ne dopuštaj da jezičak na tezulji prelazi sredinu. 14. K ada ideš na put, nem oj se okretati natrag jer te slijede Erinije. 15. Nemoj m okriti okrenut prem a suncu. 16. Ne otiri sjedalo bakljom. 17. Pijetla hrani, ali ga ne prinosi kao žrtvu: posvećen je naim e Mjesecu i Suncu. 18. Nemoj sjediti na mjerici. 19- Ne othranjuj nijednu krivonoktu životinju. 20. Ne cijepaj na ulici. 21. Ne primaj u kuću lastavicu. 22. Ne nosi prstenje. 23. Ne urezuj u prsten lik božji. 24. Ne ogledaj se uza svjetiljku u ogledalo. 25. Ni u što u pogledu bogova nem oj sum ­ njati, ma kako čudnim da ti se čini, a jednako tako ni u pogledu božjih naredbi. 26. Ne smijati se grohotom . 27. Dok prisustvuješ prinošenju žrtve, nemoj si rezati nokte. 28. D esnicu nemoj olako svakome pružati. 29- K ad ustaneš iz postelje, posteljinu smataj i mjesto dovodi u red. 30. Ne proždiri srce. 31. Ne jedi mozak. 32. Pljuj na ošišanu svoju kosu i na odrezane svoje nokte. 33. Ne uzimaj m orsku m renu. 34. Briši iz pepela trag lonca. 35. Ne združuj se s bogatom ženom poradi rađanja djece. 36. Osobito štuj geom etrijski lik i tem elj veze »geometrijski lik i tri obola«. 37. Suzdržavaj se od (jedenja) boba. 38. Crni sljez sadi, ali ga ne jedi. 39. Suzdržavaj se od (jedenja mesa) živih stvorova. (Drugi simboli kod Iambl. V. P. 109. 152 — 156. D IO G . VIII 1 7 —19Hippol. Ref. VI 25 —27. Usp. Hoelk de acusmatis Pyth. Diss. Kicl 1894. Boehm de sym bolis Pythagoreis Diss. Beri. 1905). 78. oštricu, u tekstu: j^ tS a j tj. 6£etav izo/capav /oštar nož/ Diog. VIII 17.

P I T A G O R O V S K A ŠKOLA

421

D. IZ ARISTOKSENOVIH SPISA PITAGOROVSKA NAČELA ”

1. IAMBL. V. P. 163 i d. Kazuju pak da su m edu znanostim a pitagorovci osobito cijenili muziku, m edicinu i umijeće proricanja (mantika). Da su bili šutljivi i naviknuti na slušanje; i da je kod njih na hvali bio onaj koji je um io slušati. A da su od grana medicine u najvećoj mjeri cijenili dijetetiku: u njoj su bili vrlo savjesni; i da su nastojali u prvom redu oko toga da spoznaju pravi razm jer pića, jela i počinka; a osim toga da su se oni m eđu prvima zdušno latili poslova koji se odnose na samo priprem anje hrane i u tom pogledu odredili propise. No [trebaj da su se pi­ tagorovci dali i na proučavanje m elem a u većoj mjeri od onih koji su se tim e bavili prije njih, a da su u manjoj mjeri istraživali stvari koje se tiču ljekarništva; i od samih lijekova da su rabili ponajviše one koji su bili nam ijenjeni liječenju rana; da su (pak) u liječenju najmanje od svih odobravali prim jenu paljenja i re­ zanja. (164) Da su se služili i čaranjima u liječenju nekih bolesti; a smatrali su da i glazba m nogo pripom aže za zdravlje ako se tko njom e služi na odgovarajuće načine: u liječenju duševnih bolesti služili su se i izabranim citatim a iz H om era i Hezioda. Mislili su pak da treba zadržavati u pamćenju sve ono što je poučavano i tum ačeno, i da treba nastaviti sa stjecanjem znanja učeći i slušajući sve dotle dokle god onaj dio duše u kojem u je sjedište sposobnosti učenja i pamćenja može u sebe prim ati ono što sluša, — jer taj je dio ono čim e se m ora saznavati i u čemu se spoznanje m ora čuvati. Pamćenje su dakle veoma cijenili i mnogo su ga vježbali i njegovali; i pri učenju nisu prije odustajali od onoga u čem u ih se poučavalo sve dok nisu pouzdano svladali ono što se nalazilo u prvom učenju, niti su prije odustajali od 79. o s im ta d v a sp isa , za ko je j c re č e n o d a su izlag ali o ž iv o tu p ita g o ro v ac a , — I I';i> a Y o p L x a l dt7uo<paaei<; /P ita g o ro v s k a n a č e la / i IT e p l IIu& aY O pfo
422

PREDSOKRATOVCI

toga da (ono) što se govorilo iz dana u dan ponovo dozivaju u sjećanje Ina ovaj načini80. (165) Čovjek pitagorovac nije ustajao iz kreveta prije nego što se prisjetio [prije]"' onih stvari koje su (mu) se dogodile prethodnog dana. Stvari je pak ponavljao u sje­ ćanju na ovaj način: nastojao je da se u m islim a prisjeća što je prvo rekao ili čuo ili naredio ukućanim a tek što je ustao, zatim što je drugo (rekao ili čuo ili zapovjedio) i što treće; i u pogledu onoga sljedećega (bio je) isti postupak. I onda opet, kada jc izlazio iz kuće, na koga se kao prvoga namjerio, i na koga kao drugoga, i koje su riječi izrečene prve i (koje) druge i (koje) treće; i u pogledu ostaloga (bio je) isti postupak: nastojao je naim e da se u m islim a prisjeća svega onoga što se zbilo tijekom čitavog dana; trudio se pri tom e da ponavlja u pamćenju zgode onim istim redom kojim se već svaka pojedina od tih (zgoda) doista zbila. Ako je m eđutim , dok se razbuđivao, imao više vrem ena, kušao je da se prisjeća na isti način i onoga što se zbilo kroz dva prethodna dana. (166) I to više su nastojali vježbati pamćenje što su držali da za znanje, iskustvo i razbor nem a korisnije stvari od sposobnosti pamćenja. Upravo zahvaljujući tim a (njihovim) običa­ jima je došlo do toga da se filozofima napučila čitava Italija i da je, sama po sebi isprva nepoznata, Pitagorinom zaslugom došla na glas kao Velika Grčka, i da je stekla u svome krilu čitavo m noštvo filozofa, pjesnika i zakonodavaca: dogodilo se naime (tako) da su i retorička umijeća i epidiktički (svečani) govori i pisani zakoni o d 'o n ih tam o preneseni u Grčku. I svi koji su se latili toga da spom inju nešto o fizici, odm ah na početku iznose upravo Em pedokla i Parm enida iz Eleje; i oni koji hoće izlagati opće misli o životu, iznose ponajprije Epiharm ova promišljanja, i prihvaćaju ih gotovo svi filozofi. K § 163 usp. C ram er An. Par. I 172 Pitagorovci su, kako kaže A ristoksen, za očišćenje tijela primjenjivali m edicinu, a za očišćenje duše muziku*2. IAMBL. § 110 (usp. 111) Prvenstveno se naim e služio [Pitagora] tim nači­ nom očišćenja: njega je naim e nazivao liječenjem pom oću glazbe. SCHOL. V H om . K 391 Glazbi su se od starine i sve do pita­ gorovaca divili kao tako zvanom očišćenju. Usp. također IAMBL. § 64. Stob. III 1, 71 H. Diod. X 5, 1. 8 0 . II N au ck . 8 1 . II N au ck . 82. u sp . H o w a ld H e rm . 54 (1 9 1 9 ) 2 0 3 i d., B u ssc R h e in . M u s. 77 (1928) 48.

PITAGOROVSKA

ŠKOLA

423

2. IAMBL. V. P. 137 Ž elim pak od početka izložiti principe bogočašćenja što su ih pred sebe postavili Pitagora i njegovi uče­ nici: sve ono što su oni određivali u pogledu toga što se mora ili što se ne smije činiti smjeralo je prem a druženju s božanstvom, i to je bio njihov princip; ne samo da im je sav život bio uređen spram poslušnosti koja se duguje bogu, nego je i smisao te fi­ lozofije bio taj da smiješno postupaju ljudi koji dobro traže od nekuda druguda um jesto od bogova, i da ti čine slično kao kada bi tko u zemlji kojom upravlja kralj počastio nekog podložnika, a samoga onoga koji vlada i upravlja svima zanem ario; tako naim e misle da i ljudi postupaju. Pa budući da zbilja bog ne samo postoji nego je taj ujedno i gospodar svega postojećega, — a svi se slažu u tom e da treba iskati od gospodara, i, s druge strane, svi dobro čine onim a koje ljube i koji im se sviđaju, a obrnuto čine onim a prem a kojima su protivno raspoloženi, — očito je da se mora činiti ono što se sviđa upravo bogu. 3. IAMBL. V Pyth. 174 i d. (No mislio je k tom u da je za ustanovljenje zakonitosti najpovoljnija vlast bogova pa je, od po­ četka od nje polazeći, uredio državnu upravu i zakone, i zakoni­ tost i pravicu.) Bolje je ipak iznijeti i to kako je ustanovio o svakome tom e pojedinačno: pitagorovci su držali, — naučivši to od njega (sc. Pitagore), — da je korisno misliti da božanstvo postoji i da je prem a ljudskom rodu tako raspoloženo da ga nad­ gleda i da ga ne zanemaruje. Mi naim e trebam o takvu upravu kojoj se ni pod koju cijenu nećem o opirati, a baš takva biva uprava božanstva, ako je doista božanstvo takvo (kakvo)*’ zaslužuje da upravlja svime. Kazivali su naim e da je čovjek doista već po svojoj naravi obijesno biće, — a to su govorili s potpunim pravom , — i da je isto tako nestalno po svojim porivima kao i po željama i drugim a svakovrsnim strastim a: treba m u dakle jedna takva vrhovna m oć i vlast koja će m u nam etati razborito suzdržavanje i red. (175) Zaista su sm atrali da svatko, svjestan nepostojanosti vlastite naravi, mora paziti na to da ne zaboravi na pobožnost koju duguje božanstvu i na poštovanje koje m u pripada; mora naprotiv vazda imati na pam eti da božanstvo nadzire i m otri ono što ljudi čine. Smatrali su pak da poslije božanstva i dem ona najviše treba poštovati roditelje i zakon’"' i vježbati samoga sebe 83. (kakvo), u te k s tu :

<^o/ovJ> N a u c k .

84. u sp . D ie ls u D itte n b e rg c r Sylloge I II ’ str. 39 2 .

424

PREDSOKRATOVCI

u poslušnosti spram njih, no ne samo naizgled, nego iskreno. A uopće su mislili da treba suditi da nem a većega zla od anarhije” : čovjek naim e po svojoj naravi nije sposoban da se održava na životu ako njime nitko ne upravlja. (176) O ni su govorili da je dobro da se čovjek drži običaja i uredbi vlastite dom ovine, čak i ako su malo lošiji od onih drugih*6: jer olako napuštanje već postojećih zakona i navikavanje na novotarije nikako nije ni ko­ risno ni spasonosno. 4. STOB. IV 25, 45 H. Iz Aristoksenovih Pitagorovskih načela [fr. 19 FH G II 278]. Poslije božanstva i dem ona najviše treba poštovati roditelje i zakone*7, i to ne samo naizgled, nego samoga sebe iskreno na to privikavati. (A) govorili su da je dobro da se čovjek (pri)država običaja i zakona vlastite domovine, čak ako bi i bili malo lošiji od onih drugih (usp. gore bilj. 86). — IV 1, 40 H. Iz A ristoksenovih Pitagorovskih načela Ifr. 18] A uopće su mislili da treba suditi da nem a većega zla od anarhije: čovjek naim e po svojoj naravi nije sposoban da se održava na životu ako njim e nitko ne upravlja. O vladarima pak i podanicim a mislili su ovako: za vladare su naim e kazivali da moraju biti ne samo m udri nego da moraju također ljubiti podanike; i za podanike su kazivali da moraju biti ne samo poslušni nego da moraju također ljubiti vladare. A sm atrali su da se m ora imati na brizi ljude svih uzrasta, i da djecu treba vježbati u pisanju i čitanju i drugim naukama; mladići pak da se uče održavanju državnih običaja i zakona; zreli ljudi opet da posvećuju pažnju djelatno­ stim a i javnim službama; a za starije su mislili da sa svojim is­ kustvom i znanjem moraju obraćati pažnju na to da vode i svjetuju, kako sc niti dječaci ne bi upuštali u djetinjarije, niti mladići postupali poput dječaka, niti zreli ljudi poput mladića, niti se starci upuštali u ludorije. Kazivali su pak da sc čovjek odmah od malih nogu mora navikavati i na urednost u ishrani, učeći da su red i sklad lijepi i krasni, a nered i nesklad da su isto tako ružni kao i štetni [Usp. D 8 § 203]. 5. IAMBL. V. P. 180 i d. A budući da i u ophođenju s drugim čovjekom postoji svojevrsna pravednost, i za to (sc. za ophođenje s drugima) se pripovijeda da su pitagorovci tum ačili ovako neka­ 85 . u sp . S o p h . A n tig . v. 6 7 2 . 86 . /tj. č a k i a k o su d o m a ć i o b iča ji i u r e d b e m a lo g o ri o d o b iča ja i u r e d b i d ru g ih n a ro d a i d rža v a ./ 87. v. g o re bilj. 84.

\\ PITA GOR OVSKA ŠKOLA

425

ko: postoji naim e u m eđuljudskim odnosim a prikladno i nepri­ kladno, a razgraničuju se ta dva načina s obzirom na m ogućnost postojanja razlike ne samo u dobi nego i u časti i u rodbinskoj povezanosti i u tom e tko je kom u m ožda učinio kakvo dobro­ činstvo, i ako postoji drugo što takvo po čem u bi se ljudi raz­ likovali jedni od drugih. Postoji naime neka vrsta ophođenja koja očito nije neprikladna u odnosu mladića prem a mladiću, ali je neprikladna u odnosu prem a starijem u: ni srdžbe naim e ni pri­ jetnje svaka vrsta (* •> niti drzovitosti, nego mladi pred starijim mora izbjegavati takvu nepristojnost. (181) A slično su nekako govorili i s obzirom na m ogućnost postojanja razlike u časti: pred čovjekom naim e koji je u pogledu svoje m oralne valjanosti stekao zaslužen ugled nije ni lijepo ni pristojno niti odveć slobodno govoriti niti činiti bilo što od ostaloga što sm o malo prije spo­ menuli. A slično se otprilike govorilo i s obzirom na ponašanje prem a roditeljima, a isto tako i s obzirom na ponašanje prem a dobročiniteljim a; no da je ophođenje koje odgovara datoj prilici nekako šaroliko i m nogovrsno: jer i od onih koji se gnjeve i ljute, jedni to čine u pravo vrijeme, a drugi u krivo vrijeme, i nanovo opet od onih koji se bilo za čim i bilo kada povode i žude za tim i hitaju, jednim a je za to zgodan čas, a drugim a nezgodno vrijeme. A isto su govorili i s obzirom na druge strasti, djelatnosti, stanja, druženja i m eđusobne odnose. (182) Govorili su pak da se o pravoj mjeri može donekle i poučavati i razlagati i rasprav­ ljati, ali da se u cjelini o njoj ništa od toga ne može izvesti u potpunosti i konačno; a da se slažu s pravom m jerom , — i da su gotovo takve da idu zajedno s njezinom prirodom , — i tako zvana otm jenost i doličnost i pristalost i druge osobine te vrste. Tvrdili su naim e da je princip u svakom slučaju nešto najvrednije, — jednako u znanosti kao i u iskustvu i u rođenju, i nanovo opet i u kućnom krugu i u državi i u vojničkom taboru i u svima takvim strukturam a, — ali da se u svemu tom e što je spom enuto niti može dobiti točan uvid u prirodu principa niti jc se može obuhvatiti jednim pogledom : lij u znanostim a naim e nije to u moći ljudskoga razuma da oni koji prom otre samo pojedine di­ jelove znanstvene djelatnosti shvate i dobro prosude u čem u se sastoji njihov princip. (183) Ali ako se ispravno ne shvati princip (neke određene znanosti), dolazi do velikog nesklada i opasnosti se izlaže gotovo sve, ne samo cjelina nego i svi dijelovi: jer ako se nije spoznalo istinski princip, ništa, tako reći, od onoga poslije

426

PREDSOKRATOVCT

neće biti zdravo. Isto su pak govorili i s obzirom na drugu vrstu principa: nikako se naim e ne može valjano upravljati ni doma­ ćinstvom ni državom ako se ne nađe istinskog vladara i ako se taj dobrovoljno ne prihvaća vlasti i vodstva; kazivali su naime da rukovodstvo treba da bude i jednim a i drugim a po volji, — isto tako vladaru kao i podanicim a, — baš kao što se i ispravno pro­ vođena obuka mora odvijati dobrovoljno, — i jednim a i drugima po volji, isto tako učiteljim a kao i učenicima: ako se naime koja god od spom enutih strana bilo kada odupire, zadani se posao nikako ne m ože obaviti na odgovarajući način. STOB. Ecl. II 13, 119 iz A ristoksenovih Pitagorovskih načela [fr. 22]. Kazivali su pak da su i sva naučavanja u znanostim a i um ijećim a ispravna i stižu do cilja kad se odvijaju dobrovoljno, ali da su slaba i bezuspješna ako se obavljaju protiv volje. 6. IAMBL. V. P. 196 i d. (Ali Pitagora je pitagorovcima povjerio također ovo, čemu je sam bio začetnik). O ni su se naim e trudili oko toga da bi im tijelo bilo (uvijek)"8 u istom stanju, i da im ne bude sad suhonjavo sad predebelo: to su naim e sm atrali po­ kazateljem nepravilnog načina života. Ali su se isto tako trudili i u pogledu duševnog raspoloženja, da ne budu sad veseli sad pokunjeni, nego da se, vazda u jednakoj mjeri, blago raduju. A obuzdavali su strasti, nisu se prepuštali m alodušnosti, izbjegavali su uzbuđenja; i za njih je to vrijedilo kao zapovijed — da ništa od onoga što se čovjeku m ože dogoditi ne smije biti neočekivano za one koji imaju pameti, nego da se m ora očekivati sve što ne ovisi baš od naše volje. No ako bi ih kada obuzeo bijes ili tuga ili što drugo tom u slično, udaljavali su se od ostalih i, ostajući svaki sam sa sobom , trudio se da priguši i preboli čuvstvo koje ga je obuzelo. (197) A pripovijeda se o pitagorovcima i to da nitko od njih nije niti kaznio roba u bijesu, niti prekorio koga od slobodnih ljudi8’, nego je svaki čekao dok mu se ne povrati sta­ loženo duševno raspoloženje. Prekoravanje su pak nazivali upu­ ćivanjem; odgađali su ga naim e šuteći i mirujući: Spintar [iz Ta­ ranta, otac Aristoksenov] je na prim jer pripovijedao često o Arhiti iz Taranta, kako je iza duga (nekog)90 vrem ena došao na (svoje) imanje, — došao je netom iz vojne koju je njegov grad bio poveo 88. {uvijek), u te k s tu : ( a e l ) D ie ls p r e m a K ie filin g u . 89- u sp . D io g . V III 20. 90. (nekog), u te k s tu : ( t iv o i ; ) J t i v o ^ je J a m b lih o v a d o p u n a .

P IT A G O R O V S K A ŠKOLA

427

na Mesapljane, — i, čim je vidio da nisu ni upravitelji ni drugi robovi vodili mnogo brige o poljskim radovima, nego da su se naprotiv prepustili velikoj nekoj lakoum nosti, onako srdit i ljut, kakav je on već bio, rekao je, — kako vele (?)” , — robovima da imaju sreću što se na njih razljutio: da se naim e to nije zbilo, toliki njihovi grijesi ne bi ni u kojem slučaju ostali nekažnjeni. (198) No kazivao je da se nešto tom u slično pripovijeda i o K li­ niji: i on je naim e sve prekore i kazne odlagao sve dotle dok mu se nije povratilo staloženo duševno raspoloženje. A ustezali su se ti ljudi i od jadikovanja i od suza i od svega tom u sličnoga, i nije im niti težnja za profitom niti srdžba niti častoljublje niti ma što drugo tomu slično postajalo povodom za neslogu, nego su se naprotiv svi pitagorovci tako odnosili jedni prem a drugima kao što bi se dobar otac odnosio prem a djeci. Ali lijepo je i to što su sve (izume) pripisivali Pitagori i njega nazivali (izum ite­ ljem)’'1, i što nisu za sebe tražili nikakvu vlastitu slavu u onom e što su (sami) izumili, osim ako se gdjegdje nije radilo o čemu neznatnom e: jer zaista im a posve mali broj onih koji su objavili spise pod svojim im enom . Slijedi § 199 Ic. 14, 17]. 7. IAMBL. V. P. 233 —239 (Ali doista bi se čovjek mogao osvjedočiti i o tom e kako oni (sc. pitagorovci) nisu tek površno izbjegavali prijateljevanje s drugim a (sc. ljudim a koji nisu pripa­ dali sekti), nego da su takva prijateljevanja i osobito pom no za­ obilazili i uklanjali im se, a i o tom e kako su tijekom m nogih pokoljenja sačuvali izm eđu sebe čvrsto prijateljstvo; (a o tom e bi se čovjek m ogao osvjedočiti) i iz (mnogo čega drugoga i iz) ’* onoga što kazuje A ristoksen u spisu 0 pilagorovskom životu [fr. 9 FH G II 2731 da je sam čuo pripovijedati od sicilijanskog tira­ nina Dionizija, kada je ovaj bio svrgnut s vlasti i u K orintu davao pouke iz čitanja i pisanja. (234) Kazuje naime A ristoksen ovako): »ustezali su sc ti ljudi koliko je god više m oguće od jadikovanja i od suza i od svega tom u sličnoga, a na isti su se način odnosili i prem a ulagivanju, moljakanju, zaklinjanju i prem a svemu tom e sličnome. Dionizije nam je na primjer, pošto je bio svrgnut s kraljevske vlasti i došao u K orint, često pripovijedao zgodu o pitagorovcima Fintiji i D am onu [c. 55l. Govorila je pak ta zgoda 9 1 . k a k o vele, u te k s tu : Ž o ix s J = u t a iu n t /k a k o v e le /. 92. (iz u m ite lje m ) , u te k s tu : <sup£T V )v^ D iels. 93. 0 D ie ls ; u sp . P o rp h .

S

428

PREDSOKRATOVCI

0 tom e kako je došlo do jamstva sm rću; a do jamstva je došlo otprilike na ovaj način: kazivao je (kako su bili) neki njegovi dvorani koji su često spom injali u razgovorima pitagorovce: ismi­ javali su ih i podrugivali im se i nazivali ih hvastavcima, govoreći da bi im i taj ponos i hinjena vjernost i hladnokrvnost nestali bestraga ako bi im tko stvarno natjerao strah u kosti. (235) Drugi su im m eđutim govorili da to nije točno, pa kad je došlo do prepirke, priredili su za Fintiju i njegove prijatelje ovakav igrokaz: Dionizije je kazivao da je dao pozvati Fintiju, i da je u njegovoj prisutnosti jedan od tužitelja rekao da je otkrivena urota koju je (Fintija) s još nekim a kovao protiv njega (sc. Dionizija); i ne samo da su to potvrđivali oni tam o prisutni nego je i srdžba ostavila posve uvjerljiv dojam. Fintija se pak čudio tom e razgovoru. No nakon što je on sam (sc. Dionizije) izričito rekao da se to na istrazi točno dokazalo i da on (sc. Fintija) m ora um rijeti, reče Fintija da bi, — ako je tako odlučeno da se nad njim e izvrši sm rtna kazna, — samo zamolio da m u se pokloni ostatak dana da uredi svoje poslove i one D am onove; živjeli su naim e ti ljudi zajedno 1 sve su zajednički imali; a budući da je Fintija bio stariji, preuzeo je na sebe najveći dio poslova koji su se ticali gospodarstva. Za­ m olio je dakle da ga se sam o utoliko pusti da ode, dok je za jamca dao D amona. (236) Kazivao je dakle Dionizije da se začu­ dio i upitao da li postoji takav čovjek koji će se dragovoljno prihvatiti toga da svojom glavom jamči za nekoga tko je osuđen na sm rt. A kada je Fintija kazao da postoji, dao je pozvati Da­ m ona; i kad je D am on saslušao ono što se zbilo, rekao je da će jamčiti i ostati ondje dok se Fintija ne vrati. Kazivao je (sc. D i­ onizije) da se on sam dakako nad tim e odm ah zaprepastio, a oni tam o, koji su bili začetnici ideje da se pitagorovce dovede u is­ kušenje, podrugivali su se D am onu kako će biti ostavljen na cje­ dilu i s podsm jehom m u govorili kako je dan u zamjenu kao žrtvena košuta. I zaista, kada je sunce bilo već na zalazu, došao je Fintija sprem an da um re; nato su se svi zaprepastili i bili poraženi. 1 on sam (sc. Dionizije) je doista, reče, i izgrlio i izljubio te ljude, i zamolio ih da njega kao trećega prihvate u (svoje) prijateljstvo; no oni, unatoč tom e što ih je vruće molio, ni na koji način nisu htjeli na to pristati«. (237) I to kazuje Aristoksen kako je saznao od samog Dionizija’4. A pripovijeda se da su 9 4 . o v je ro d o s to jn o s ti p rip o v je d a č a u sp . G a sse R h e in . M u s. 6 6 (1 9 1 1 ) 6 0 7 i d.

P I T A G O R O V S K A Š KOL A

429

pitagorovci, čak i ne poznavajući jedni druge, bili sprem ni pružati prijateljsku pom oć ljudima koje nikada prije nisu vidjeli, čim bi se bilo po čem u osvjedočili o tom e da pripadaju istoj školi” , tako da sudeći po tim postupcim a nije neuvjerljiva ni ona tvrdnja da su zaista valjani ljudi, čak i ako žive na m eđusobno najudaljenijim mjestim a na zemlji, prijatelji jedni drugima, još i prije nego što su se upoznali i progovorili izm eđu sebe. Kazuju na prim jer'14 da se neki pitagorovac, koji se nalazio sam na nekom e dugom putovanju, svratio u neku gostionicu, ali je zbog um ora i drugoga svakojakog razloga pao u dugu i tešku bolest tako da mu je ponestalo novaca. (238) Pa ipak mu je go­ stioničar, bilo zbog toga što se nad čovjekom sažalio, bilo iz gostoljubivosti, nastavio davati sve ono što m u je trebalo, ne štedeći nikakva truda niti ikakva troška. A kad se bolest pogoršala, ovaj je, već na pragu sm rti, ucrtao na pisaćoj pločici znak pre­ poznavanja i naložio gostioničaru, ako m u se što dogodi, neka vješa pisaću tablicu na vrata prem a cesti i neka m otri da li će tko od prolaznika prepoznati znak; rekao je naim e da će m u taj koji bude prepoznao znak nam iriti troškove koje si je za njega napravio, i da će m u u njegovo ime iskazati zahvalnost. G osti­ oničar ga jc pak poslije sm rti sahranio i pobrinuo se za njegovo tijelo, ali se baš nije nadao da će dobiti natrag ono što je potrošio, a kamoli da će dobiti nekakvu nagradu od onih koji će prepoznati pisaću tablicu. Pa ipak je unatoč svemu, u čudu zbog (pokojni­ kova) naloga, pokušavao i svakoga dana pločicu sa znakom javno izlagao. Mnogo vrem ena kasnije, zaustavi se u prolazu neki pi­ tagorovac i prepozna čovjeka koji je ucrtao znak: raspitao se o zgodi koja se zbila i isplatio gostioničaru kudikam o više novca nego što je ovaj potrošio. (239) Ali svakako kazuju da je Klinija iz Taranta, — kada je dočuo kako je Pror iz K irene Ic. 54], koji je bio gorljiv sljedbenik Pitagorine nauke, došao u opasnost da izgubi sav svoj im utak, — sakupio jednu određenu svotu novca, otplovio u K irenu i popravio Prorovo im ovinsko stanje, i ne samo da se nije obazro na to što je tim e um anjio vlastiti imutak, nego ni na opasnost kojoj se izložio poradi plovidbe; a kazuju da je na isti način Testor 95 . u sp . D io d o r. X 3, 5. 4, 1. 96. »K azuju n a p r i m j e r . . . i isp la tio g o s tio n ič a ru k u d ik a m o v iše n o v c a n e g o š to je ovaj p o tro š io « (tj. čitav o d lo m a k d o sv rš e tk a § 238)] u m e ta k ?

430

PREDSOKRATOVCI

iz Pozidonije, — koji je sam o po čuvenju doznao da je Tim arida s Para pitagorovac, — (kazuju dakle da je on), kad se dogodilo da je ovaj (sc. T im arida) iz velikog obilja dospio u neim aštinu, skupivši m noštvo novca otplovio u Par i iznova m u nam akao sve ono što je ovaj prije im ao. Usp. 127 (iza velike la ku n e /p ra zn in e/ u tekstu) I to je njem u [A ristoksenu] ispripovijedao Im lađi D ioni­ zije u K orintu], i zgodu o Fintiji i D am onu, i o P latonu i A rhiti, i zgodu o K liniji i P roru [v. gore c. 54, 3]. N o osim toga, kada je Eubul iz M esine plovio natrag u dom ovinu, i kada su ga uhva­ tili etrurski gusari i doveli u E truriju, E truščanin N auzitoj koji jc bio pitagorovac, čim je opazio da je ovaj jedan od Pitagorinih učenika, oslobodio ga jc od gusara i poslao natrag u M esinu pod p unom zaštitom . I kad su K artažani namjeravali na jedan neza­ štićen otok izaslati plaćeničku vojsku koja je brojila više od p et tisuća ljudi, i kada je K artažanin M iltijad vidio da se m edu onim a (na otoku) nalazi Pozid iz Arga, — (a baš) su obojica bili pita­ gorovci, — došao je k njem u, a nije m u doduše otkrio ono što će se zbiti, ali ga je zam olio da se . što je m oguće brže vrati u svoju dom ovinu; i ukrcao ga je u jednu lađu koja se nalazila u prolazu, davši m u k to m u još i novac za putovanje; i izbavio je (na taj način) čovjeka iz pogibelji. 8. IAMBL. V. P. 200 —213 A u pogledu m nijenja kazuju da su oni (sc. pitagorovci) govorili ovo: nije razborito pristajati uza svako i svačije m nijenje, a ponajm anje jc razborito pristajati uz o no (m nijenje) koje pripada većini; nezn atn o m e naim e broju ljudi pada u dio da valjano razum ijevaju i misle. O čito jc naim e da se to tiče sam o onih koji znaju; a tih je neznatan broj. Stoga je očito da se takva sposobnost ne m ože protezati na većinu. No nerazborito je također i ako se svako shvaćanje i m nijenje om a­ lovažava: o n o m e naim e koji se tako postavlja d ogodit će se da ostane neuk i da nikada ne ispravi svoje predrasude. N užno je naim e za onoga koji ne zna da uči ono što ne poznaje i ne razum ije, a za onoga koji uči n užno je da sluša sud i m nijenje onoga koji zna i koji je kadar poučiti; a, općenito rekavši, nužno je za one m ladiće koji žele sretno stići do cilja da slušaju sudove i m nijenja onih koji su stariji i koji su valjano proveli svoj život. (201) Savkoliki je pak ljudski život podijeljen na neka životna razdoblja (kazuju naim e da su oni tako i govorili), koja ne može bilo tko uskladiti jedna s drugim a: ona se naim e m eđusobno potiskuju i osujećuju, ukoliko netko valjano i ispravno ne vođi

PITAGOROVSKA

ŠKOLA

431

čovjeka sve od rođenja. T reba dakle da se odgoj dječaka, pošto se odvijao u duh u valjanosti, razboritosti i srčanosti, velikim svo­ jim dijelom proteže i u m ladićko razdoblje, a isto tako da se i obrazovanje i odgoj mladića, pošto se odvijao u d u h u valjanosti, srčanosti i razboritosti, velikim svojim dijelom proteže i u m u ­ ževno razdoblje, jer upravo je glupo i sm iješno ono što se događa većini. (202) Misle naim e da, dok su dječaci, m oraju biti i poslušni i razboriti i da se m oraju kloniti od svega što se sm atra b estidnim i ružnim ; no da, kada postanu mladići, sm iju dakako u većini slučajeva činiti što god hoće. A u to se životno razdoblje gotovo slijevaju i jedna i druga vrsta pogrešaka koje su karakteristične za druga dva životna razdoblja: m ladići naim e čine ne sam o m n o ­ ge dječačke pogreške nego i m noge pogreške koje su karakteri­ stične za m uževnu dob; jer to da netko izbjegava svaku vrst oz­ biljnog posla i reda, ukratko rečeno, i da trči za igrom i da se odaje razuzdanosti i djetinjoj obijesti, pripada najvećm a dječačkoj dobi. Iz nje dakle takva ćud dolazi u m ladićku životnu dob. N o silovite žudnje i am bicije, a isto tako i ostale sklonosti i strasti, koje su upravo po svom karakteru žestoke i burne, iz m uževne dobi dolaze u m ladićku dob. Baš zato od svih životnih razdoblja ovo razdoblje zahtijeva najviše brige. (203) Ali, općenito rekavši, nikada sc čovjeku ne sm ije d opustiti da čini što god hoće, nego treba da vazda postoji nad njim neki nadzor i uprava koja se drži zakona i koja je dolična, a kojoj će se podvrgavati svaki građanin. A ko se naim e živo stvorenje zapusti i zanem ari, ono ubrzo udara putem nevaljalštine i zloće. Kazivali su kako su oni često pitali i bili u nedoum ici, poradi čega navikavamo djecu da u redno i uglađeno pristupaju jelu, i tum ačim o im da su u red n o st i uglađ enost lijepe stvari, a o n o što je tim a protivno, n e u red n o st i neuglađenost, da su ružne stvari, — zbog čega i pijanica i izjelica podliježu velikom prijekoru: ako ništa od toga nije k orisno za nas kada d ođ em o u m uževnu životnu dob, besm isleno je da se navikavamo na takav red dok sm o djeca. A isti a rg u m en t vrijedi i u pogledu drugih životnih razdoblja (204) K od ostalih životinja koje odgajaju ljudi ne m ože se vidjeti da se to događa, nego odm ah od početka i štene i ždrijebe navikavaju i uče na ono što će oni m orati činiti kad odrastu. Uopće su kazivali za pitagorovce da su opom injali one s kojim a su dolazili u doticaj i s kojim a su se družili da se prvenstveno čuvaju užitka, i to u većoj mjeri nego m a čega drugoga, iako ima i drugih stvari p red kojim a

432

PREDSOK.RATOVCI

također m oram o biti na oprezu; ništa nas naim e ne zavodi i ne navodi na grijeh kao to čuvstvo. A uopće su, kako izgleda, za­ stupali m išljenje da se ništa ne sm ije činiti u težnji za užitkom , — takav je naim e cilj djelovanja u najvećoj m jeri nedostojan i štetan, — nego da ono što nam je činiti m oram o činiti na taj način da u prvom redu gledam o na lijepo i časno, a kao drugo na korisno i probitačno; i to zahtijeva dosta tem eljito rasuđivanje. (205) A u pogledu tako zvane tjelesne želje kazivali su da su oni ljudi govorili ovo: da je sam a želja duševni pokret, i nagon, i žudnja, ili za nekim ispunjenjem , ili za prisutnošću nekih osje­ ćanja ili nekog ćutilnog stanja; no da se rađa i želja za protivnim od ovoga, na prim jer za ispražnjenjem i odsutnošću nečega i za tim da se izvjesne stvari ne osjećaju. Ali da je raznovrsno to čuvstvo i gotovo najraznolikije m eđu ljudskim čuvstvim a. A da su m noge m eđu ljudskim željam a stečene i u m jetn o stvorene od sam ih ljudi: da se zbog toga dakako tom e čuvstvu i m ora posvetiti najveća briga i pažnja i tem eljita tjelesna vježba: da je naim e prirodno to da sc želi hrana ako se tijelo ispraznilo, i da je opet i to priro d n o da se želi odgovarajuće ispražnjavanje kad se na­ punilo; ali to, da se želi n ep o treb n a hrana, ili n ep o treb n a i ra­ skošna odjeća i posteljina, ili n ep o treb n a i u m jetn o izrađena i sjajna nastam ba, (to već) spada u stečene želje; a isti argum ent vrijedi dakako i u pogledu nam ještaja, vrčeva, posluge i skotova koji nisu za hranu. (206) N o uopće je gotovo od svih ljudskih čuvstava to (čuvstvo) u najvećoj m jeri takvo da nigdje ne prestaje, nego napreduje u beskonačno; a upravo se zbog toga valja brinuti za djecu da već od najranije m ladosti žele ono što treba, i da se klone ispraznih i n ep o treb n ih želja, i da ostaju ne sam o m irni i čisti od takvih žudnji, nego također i da p reziru jednako tako njih (sc. takve žudnje), koje i zaslužuju da ih se prezire, kao i one koji su postali robovim a (takvih) želja. Može se pak opaziti da sc isprazne i štetne i n ep o treb n e i obijesne želje ponajviše stvaraju kod onih koji žive u izobilju: ništa naim e nije do te mjere neprirod n o da za tim ne bi m ogla žudjeti duša ne sam o djece koja žive u takvim prilikam a nego također i ljudi i žena. (207) Ali uopće je po m noštvu želja najšarovitiji ljudski rod; a jasan je dokaz za to šarovitost stvari koje si iznosi za jelo: beskonačno je naim e m noštvo plodova, i beskonačno je o p et m noštvo gom oIja kojim a se hrani ljudski rod; k tom u se još hrani svim vrstama mesa, i — teško je pronaći neku životinju, bilo da hoda po

PITAGOROVSKA

ŠKOLA

433

zem lji ili da leti po zraku ili da živi u vodi, koju nije okusio. I doista jc u tom pogledu izm islio najrazličitije vrste priprem anja jela i svakojake načine miješanja um aka; odatle je posve prirodno da je ljudsko plem e i m ah n ito i raznolično po duševnim sireni ljenjima. (208) J e r doista svaka pojedina vrsta jela postaje u zro­ kom nekoga posebnog raspoloženja. Ljudi to uostalom m ogu opu žati u učincim a onih jela koja postaju n eposrednim povodom velike prom jene, kao što na prim jer i vino čini ljude veselijima kad se uzim a do neke o d ređene m jere, ali ih zatim čini mulini tijim a i kukavnijim a; to se m eđ u tim ne opaža kod onih jelu koj.i ne pokazuju isto toliku m oć; no svako jelo postaje uzrokom ni­ koga posebnog stanja. Stoga (je potrebna) doista i velika mudmi.i za to da bi se m oglo spoznati kojim jelim a treba da se hranim o i u kojoj količini. A ta je nauka iz početka pripadala A polonu i Peonu, a kasnije (A sklepiju i) A sklcpijevim učenicim a. (201)) Š io se pak tiče rađanja kazivali su da su (pitagorovci) govorili ovo uopće su sm atrali da sc treba čuvati tako zvane prerane zrelo-,li jer ni prerano sazrele biljke ni prerano sazrele životinje ne i.nln|n valjanih plodova, (nego m ora proteći) o d ređeno vrijem e prije do nošenja ploda da bi snažna i p o tp u n o razvijena tijela proizvodili sjem e i plodove. Valja dakle da se i dječaci i djevojčice obm /uju u poslovim a, vježbanjim a i odgovarajućim naporim a, i da uzimaju hranu koja je prikladna njihovu radinom i trezvenom i napornom životu. M noge su pak stvari u ljudskom životu takve da ih je bolje naučiti kasnije, a m eđu te stvari spada i stupanje u ljubavne oil nose. (210) Valja dakle dječaka tako odgajati da nc traži Inkvo općenje prije nego što je navršio dvadeset godina, a kada dospiji do te starosti, m ora se ljubavnim nasladam a p repuštati um jereno, to će se pak postići ako se nauči cijeniti vrijednost i ljepotu zdravlja: neum jerenost naim e i zdravlje nc m ogu uopće ni kod koga zajedno postojati u isto doba. A kazivali su također da su oni (sc. pitagorovci) hvalili običaje, koji su već otprije postojali u helenskim gradovim a, a koji su zabranjivali da se boravi s m aj­ kom ili kćerkom ili sestrom bilo u hram u bilo u javnosti: i valjano je naim e i korisno da za takav čin postoji što je m oguće više prepreka. A držali su, kako se čini, ti ljudi da treba izbjegavati rađanja do kojih dolazi na neprirodan način i u obijesti, a d o p u ­ štati ona do kojih dolazi po prirodi i s razboritošću, a kojima je bilo ciljem razborito i zakonito rađanje djece. (211) D ržali su pak da oni koji žele rađati djecu m oraju voditi veliku brigu o

434

PREDSOKRATOVCI

budućim potom cim a. Prva je dakle i najveća briga ta da se samoga sebe priprem i za rađanje djece razboritim i zdravim načinom života: da se ne odajemo lakoum no neum jcrenosti u jelu i da ne jedem o onu hranu koja je štetna za tjelesno zdravlje, i, prije svega dakako, da se nc odajem o piću: smatrali su naim e da je nevaljalo sjeme koje nastaje iz lošega i neskladnoga i porem eće­ nog miješanja. (212) A uopće su u potpunosti vjerovali da je to osobina lakoum na i neoprezna čovjeka da se onaj, koji namjerava rađati i dovesti nekoga u život i egzistenciju, ne brine sa svom pom njom o tom e kako bi se dolazak tih bića u svijet i život zbio u najpovoljnijim mogućim uvjetima; no uzgajivači pasa se napro­ tiv brinu sa svom pom njom oko gajenja pasa, — da se od onih od kojih valja i u vrijeme u koje valja i u valjanu stanju rađa podobna štenad, — a isto tako čine i uzgajivači ptica. (213) jasno je pak da i ostali koji se bave plem enitim životinjama ulažu svu pom nju u to da se njihovo rasplođivanje nc prepušta slučaju, a da se naprotiv ljudi za svoje potom ke nikako ne brinu, nego da i njihovo rađanje na svaki način prepuštaju slučaju i sreći i još k tom u ih zatim othranjuju i odgajaju sa svom nem am ošću; to je naim e najvažniji i najočitiji razlog nevaljalštine i nesposobnosti m nogih ljudi: kod većine je naim e rađanje djece nalik onom u kod marve i događa se nekako nasumce. (Nastojali su oni ljudi /sc. pitagorovci/ u pogledu ćudorednosti oko takvih uputa i /takva/ načina života, isto tako u riječima kao i u djelima, pošto su otprije preuzeli zapovijedi / koje su bile izrečene/ od samog Pitagore, i spram njih su oni osjećali strahopoštovanje kao prema kakvima proročanskim riječima pitijskoga boga.) Uz § 201 usp. D IOG . VIII 10. D IO D . X 9, 5. Uz § 205 usp. STOB. F l. III 10, 66 H. Iz Aristoksenovih Pitagorovskih načela [fr. 17l. O želji su pak govorili ovo: da je to čuvstvo raznovrsno i najraznolikije; ali da su jedne želje ste­ čene i um jetno stvorene, a druge da su prirođene: da je dakako sama želja duševni pokret i nagon i žudnja za ispunjenjem ili za prisutnošću osjećanja ili za ispražnjenjem i odsutnošću i za tim da se ne osjeća. A da su tri vrste krive i nevaljale želje najpoznatije: besram nost, neprim jerenost i nepristojnost; da je naim e odatle želja i nedolična i bestidna i prostačka; ili da doduše nije, ali je žešća i postojanija nego što se pristoji; ili treće iza toga, da je posrijedi želja u nezgodno vrijeme i da je usmjerena prem a onom e što ne treba.

PITAGOROVSKA

ŠKOLA

435

Uz § 209 —213 usp. Ocellus 4, 9 —14. (iz iste obradbe kao i Iambl. 209 i d.) i djelomice vjerniji izvadak STOB. F l. IV 37, 4 (p. 878, 13 H.) Iz spisa pitagorovca A ristoksena [fr. 20l. Što se pak tiče poroda djece, govorio je ovo: da se uopće treba čuvati od tako zvane prerane zrelosti: jer da ni prerano sazrele biljke ni prerano sazrele životinje nc rađaju valjanih plodova; nego da se za donošenje ploda treba najprije priprem ati određeno vrijeme u kojemu su već ojačala i potpuno razvijena tijela sposobna da daju sjeme i plodove. A da postoje mnoge stvari u (ljudskom životu) koje je bolje naučiti kasnije, kao što je na prim jer i stu­ panje u ljubavne odnose. Potrebno je dakle dječaka uz pom oć vježbanja tako upošljavati da ne samo da ne traži nego, ako je moguće, da niti ne zna za takvo općenje prije nego što je navršio dvadeset godina; a kada i dospije do te starosti, mora se ljubavnim nasladama prepuštati um jereno; to naim e mnogo doprinosi zdravlju, kako onih koji rađaju tako i onih koji će se roditi ” , Govorio je da se čovjek koji sc prejeo ili je suviše popio ne smije sjedinjavati sa ženama poradi rađanja djece: smatrao je naim e da se iz nevaljala i neskladna i porem ećena miješanja nc samo ne rađa ništa pristalo i lijepo, nego naprotiv ono što nije nim alo dobro. 9. IAMBL. V. P. 230 —233 (Treba zaista i s obzirom na te stvari izložiti također Pitagorine odgojne m etode i zapovijedi koje je upućivao svojim učenicima). Svjetovali su dakle ti ljudi neka se iz iskrenog prijateljstva odstranjuje natjecanje i ljubomora, baš iz svakoga ako je moguće, a ako nije, onda barem iz onoga koje obvezuje sina prem a ocu, i uopće iz prijateljstva koje obvezuje mlade prem a starijima, a isto tako i iz onoga koje obvezuje ljude prem a dobročiniteljim a: postojanje naim e natjecanja i ljubom ore spram takvih nije probitačno za postojeće prijateljstvo čim nekoga 97.

-to n a i m e . . koji će se rod iti* S to b . : »a p o s tić i će se to a k o se n a u č i c ije n iti lje p o tu i v rije d n o s t zd ra v lja i s u z d rž a v a n ja . O c . k o ji z a tim u m e ć e (§ 12. 13) slije d e ć e : .tr e b a p a k o d g a ja ti i u d u h u o b iča ja k o ji v lad a ju u g rč k im g ra d o v im a , a koji b ra n e d a se b o rav i s m a jk o m ili k ć e rk o m ili s e s tro m b ilo u h r a m u ili n a ja v n o m m je s tu : v a lja n o je n a im e i p ro b ita č n o d a za tak av č in p o s to ji što je m o g u ć e više p r e p r e k a A u o p ć e tre b a izb je g a v ati rađ a n ja d o k o jih d o laz i n a n e p rir o d a n n a č in i u o b ije s ti, a d o p u š ta ti o n a d o k o jih d o laz i p o p r ir o d i i s r a z b o rito š ć u , a k o jim a je cilj ra z b o rito i z a k o n ito ra đ a n je d jec e . A li o n i koji ž e le ra đ a li d je c u m o ra ju o b u d u ć o j d jec i v o d iti v e lik u b rig u : p rv a je d a k le i najv e ć a z a štita za ra đ a n je o n o m u k o ji h o ć e d a rađ a d je c u r a z b o rit i z d ra v n a č in ž iv o ta , d a s e n e o d a je la k o u m n o j n e u m je re n o s ti u jelu itd ...

436

PREDSOKRATOVCI

spopadne srdžba ili drugo neko takvo čuvstvo. (231) Kazivali su pak da u prijateljstvima ponajm anje smije dolaziti do ozljeda i gnojenja (a to se postiže) ako prijatelji um iju popuštati i obuz­ davati srdžbu, i jedan i drugi, no u prvom redu mladi, i onaj koga obvezuje ma koji od uvjeta koje sm o netom spom enuli. Smatrali su da stariji pri opom injanjim a i prekoravanjim a (koja su oni uistinu nazivali upućivanjima) mlađih moraju postupiti s mnogo blagosti i opreznosti, i da u onih koji opom inju vrlo jasno mora dolaziti do riječi brižnost i dobrohotnost: jer opom injanje na taj način postaje pristalo i korisno. (232) Iz prijateljstva se nikada ne smije izuzimati povjerenje, ni u šali ni u ozbiljnim stvarima: jer već postojeće prijateljstvo nije više lako spasiti čim jedanput u navade onih koji tvrde da su prijatelji dospije prevara. Prijatelj­ stva se ne smiju odricati zbog nesreće ili neke druge nevolje koja znade spopasti ljudski život, nego se odricanje od prijatelja i pri­ jateljstva može odobriti samo u slučaju da (do takva odricanja) dolazi zbog velike i nepopravljive nevaljalštine. Nikada se ne smi­ je dobrovoljno stupati u neprijateljstvo s onim a koji nisu krajnje nevaljali, no ako se već stupilo, valja do kraja ostati u neprijatelj­ skim odnosim a, (osim) ukoliko se možda ne prom ijeni protivni­ kov karakter i ovaj ne postane valjan. Neprijateljski se pak odnosi moraju provoditi ne riječju, nego djelima, a neprijatelj je čestit i pošten ako se u neprijateljstvo s protivnikom upustio kao čovjek s čovjekom. Nikada sc ne smije davati povoda za neprijateljstvo, ukoliko god je to moguće, (a) prvi povod za takve odnose treba izbjegavati što je moguće više. (233) Kazivali su da u prijateljstvu koje hoće da bude istinsko mora biti što više toga jasno definirano i ustanovljeno; to pak m ora biti valjano odlučeno, a ne nasumce: i svakako ga treba sklapati samo s onim e koji ima srodnu narav kako se prijateljevanje ne bi ni u kojem slučaju odvijalo lakoum no i nasum ce, nego sa sm jernošću i sa savjesnošću i u potpunom redu, i kako ne bi pobuđivalo nikakva neprom išljena i nevaljala i kriva čuvstva, kao što su na prim jer želja ili srdžba. Isti argum ent vrijedi i s obzirom na ostala čuvstva i duševna stanja. Kraći iz­ vadak iz 2. 5 i 24 §§ 101. 102. Izvor je nagoviješten ovdje: Objav­ ljuje se i drugi način odgajanja u Pitagorovskim načelima. 10. STOB. F l. III 1, 101 p. 50 H. Iz A ristoksenovih Pitagorotiskib izreka [fr. 17a]. Govorio je da se istinska ljubav prem a lijepom e nahodi u običajima i znanostim a; postoji naim e u oda­ nosti i ljubavi prem a lijepim navadama i običajima; a isto tako

PITAGOROVS KA ŠKOLA

437

m eđu znanostim a i vještinama samo one lijepe i pristale svojstve­ ne su ljubavi prem a lijepom e; no ono što m nogi nazivlju ljubavlju prem a lijepom e, kao na prim jer (onu) koja se rađa (iz) naravnih potreba i koristi koje se tiču svagdašnjeg života, to je samo plijen istinske ljubavi prem a ljepoti. 11. STOB. Ecl. I 6, 18 p. 89, 10 W. Iz A ristoksenovih Pita­ gorovskih načela (fr. 2lJ. O sudbini su pak kazivali ovo: da je jedan njezin dio poslan i od božanstva; dogodi se naim e nekim ljudima od božanstva uzrokovano neko nadahnuće za bolje ili za gore, i jedni imaju očito po sam om e tom e dobru sudbinu, a drugi zlu. A najjasnije se vidi ta činjenica u tom e što oni koji djeluju ne­ prom išljeno i nasum ce često sretno postižu ono što žele, dok naprotiv oni koji promišljaju i paze da nešto na ispravan način čine nem aju u tom e sreće. Postoji m eđutim i druga vrsta sudbine po kojoj su jedni nadareni i uspješni, a drugi su bez dara i imaju suprotnu narav; prvi od njih odnose dobit u svakoj stvari koju poduzm u, a drugi prom ašuju cilj i nikada im njihova nakana ne polazi sretno za rukom , nego* i poremećuje se; a ta je vrsta zle sudbine prirođena i nije došla izvana.

E. PITAGORISTI U SREDNJOJ KOMEDIJI

TH EO CR . 14, 5 Takav je nedavno došao neki pitagorist, blijed i bos. SCHOL. ad. loc. Pitagorovci mnogo brige posvećuju tijelu, a pitagoristi provode život u bijedi i zapuštenosti. 1. A TH EN . IV p. 160 F Što ne nasljeduješ one poznate pita­ gorovce? o njima kazuje A ntifan u Grobovima [II 76 Kock] ovo: A slučajno su se našli neki jadni pitagorovci koji su u jarku griskali špinat i takve gadosti sakupljali (u torbu). I u komediji, koja upravo i nosi naslov Torba, kazuje [II 67 Kocki: Prije svega, kao pitagorizant, ne jede ništa živo, a uzima i Ijušti crnu koru ječmena kruha od najviše jednog obola.

438

PR ED SO K RATO VC I

A A lek sid u Tarantincima [II 378 K ocki:

5

Pitagorizanti naime, kako čujemo, ne samo da ne jedu prismok, nego također n i bilo što živo, i jedino oni ne piju vino. — Epiharid ipak proždire pse, jedan od pitagorovaca. (zacijelo, ali tek) pošto ih je gdjegod ubio: (tada) naime nisu više živi!

I dalje nastavivši kazuje: Njih hrane pitagorizmi i oštroumni razgovori i suptilna razmišljanja, 10 a danomice ovo: svakome jedan puki krtih i čaša vode: toga toliko. — Smatraš to zatvorskim načinom života: svi mudraci tako žive i takvu negdje bijedu trpe? — Raskošno žive ti u usporedbi s drugima. Da li znaš da 15 su pristaše družine Melanipid i Faon i Firomah i Fan, koji kroz pet dana objeduju — jednu mjericu ječmena brašna? I u P ita g o riza n tici [II 370 K ocki: A gozba će se sastojati od sušenih smokava i istiještenih maslina i sira: da se naime to žrtvuje, za pitagorovce je zakon. — Tako m i Zeusa, žrtva jc svakako takva da nešto ljepše i bolje od nje ne može bili! I m alo dalje iza toga: 5

/ trebalo je izdržati oskudnu hranu, prljavštinu, studen, šutnju, namrgođenost i nekupanje.

2. A T H E N . IV p. 161 E A risto fo n t pak (kazuje) u Pilagorislu [II 279 K ocki: Vjerujemo li da su nekoć stari, pitagoristi, zbilja hotimice bili zam azani i da su rado nosili otrcane kabanice — tako li bogova?

PITAGOROVSKA

ŠKOLA

439

5

ništa od loga nije posrijedi, kako se meni čini; nego su iz nužde, — jer nisu imali ni novčića, — pronašli lijep izgovor za umjerenost i utvrdili granice koje su siromasima bile korisne: međutim, postavi pred 10 njih ribe ili meso, i, ako ne pojedu i (vlastite) prste, želim biti obješen deset puta. 3. D IO G . V III 37. 38 A naru g ao m u sc K ra tin [II 291 K ocki u P itagorizantici; ali i u T a ra n tin c im a kazuje ovako:

5

Ako dohvate nekoga neupućenog čovjeka, koji je odnekuda do njih dospio, njihov je običaj da ga zbunjuju dok iskušava snagu njihovih dokaza i da ga domišljato smetu okretnim antitezama, granicama, jednadžbama, krivim zaključcima, veličinama.

M n ezim ah pak (kazuje) u Alkmeonu [II 4 3 6 K ocki: Poput pitagoristći prinosimo žrtve i uopće ne jedemo ništa živo. (38) A risto fo n t (kazuje) u Pitagoristu [II 280 K ocki:

5

Kazivao je da je, sišavši u donje prebivalište, vidio svakoga pojedinoga, ali da se pitagoristi vrlo mnogo razlikuju od (ostalih) pokojnika; reče naime da Pluton ruča jedino s njima zbog (njihove) pobožnosti. — Smatraš da je (taj) bog izdržljiva želuca ako se naslađuje u društvu s (ljudima) punim prljavštine.

I u isto m e (cijelu):

10

[i jedni i povrće, i piju zatim vodu; a (ei i otrcanu kabanicu i nekupanje ne bi mogao izdržati nitko od mlađih.

SADRŽAJ

Predgovor (Branko Bošnjak): Ideja predsokratovske filo­ zofije ................................................................................. Iz

p red g o v o ra

p o je d in ih

(Preveo B ranko U z p rv o d ru g o

Uz

č e tv r to

U z p e to

B o š n ja k ) ...............................................................X X V I I I

i z d a n j e ( 1 9 0 3 ) .....................................................,

Uz

v

iz d a n j a

iz d a n je

.

X X V III

( 1 9 0 6 ) ...........................................................

XXX

i z d a n j e ( 1 9 2 2 ) ...........................................................

XXXI

i z d a n j e ( 1 9 3 4 — 3 7 ) .....................................................X X X I I

P re d g o v o r za

š e s to

iz d a n je

(W .

K r a n z ) ......................X X X I V

A. P o č e c i I. K O Z M O L O Š K O

P JE S N IŠ T V O

RANOG

DOBA

(Preveo Jure Kaštelan)

1. (66) O rfej: A . Ž i v o t i s p i s i ...................................................................... B . F r a g m e n t i - S t a r a s v je d o č a n s tv a . . . . . .

5 10

2. (67) M uzej: A . Ž i v o t i s p i s i ......................................................................

19

B.

21

F r a g m e n t i ............................................................................

3. (68) E p im e n id : A.

Ž i v o t ........................................................................................

26

B. F r a g m e n t i ............................................................................

31

K r e ts k e

p r i č e ................................................................

34

K a s n ije

k r i v o t v o r e v i n e ...............................................

36

II. A STR O L O ŠK A POEZIJA ŠESTOGA STOLJEĆA (Preveo Jure Kaštelan) 4. (68a) H eziod: A. S p i s .................................................................. B. F ra g m e n ti........................................................

37 37

5. (69) Fokos: Pomorska a s tro lo g ija ................................... 6. (70) Kleostrat: A. Život i s p i s i .................................................... B. Kleostratova a s tro lo g ija ..................................

39 39 40

III. RAN A K O ZM O L O ŠK A I G N O M SK A PROZA

(Preveo Jure Kaštelan) 7. (71) Ferek id s o to k a Sira: A. Život i s p i s ..................................................... 41 B. F r a g m e n ti......................................................... 45 Nepravi t e k s t ................................................ 48 8. (72) T e a g e n ..........................................................................48 9. (73) A kuzilaj: A. Život i s p i s ..................................................... 49 B. F r a g m e n ti ......................................................... 50 Sporni t e k s t ..................................................... 55 10. (73a) S ed am m u d r a c a ....................................................56

B. Fragm enti filozofa šestog i p etog stoljeća (i n ep osred n ih sljedbenika) 11 11. (1)

—13. (Preveo D am ir Salopek)

Tales: A. Život i u č e n j e ................................................. U č e n j e .............................................................. B. Tobožnji fr a g m e n ti........................................ «

61 71 75

SADRŽAJ

12. (2)

13. (3)

A n a k sim a n d a r: A. Život i u č e n j e ................................................. B. F ra g m e n ti.......................................................... C. Nesigurna svjed o čan stv a...............................

443

76 85 86

A n ak sim en : A. Život i u č e n je .................................................

86

B. F r a g m e n ti......................................................... Krivi fra g m e n ti................................................

91 92

14 —20. (Preveo A n tu n Slavko Kalenić) .................................................................. 92 14. (4) P itag o ra: A. Spisi, u č e n j e ..................................................... 103 15 —20 Stariji p ita g o ro v c i:..................................................... 105 15. (5) K e rk o p . . . . : ................................................. 105 16. (6) P e tro n ....................................................................... 105 17. (7) B ro(n)tin ...................................................................106 18. (8) H ipaz: Ž i v o t .................................................................. 107 U č e n j e ..............................................................109 19. (9) K a lifo n t i D e m o k e d .............................................112 20. (10) Parm (en)isk ...............................................................114 21. (11) K sen o fan (Preveo Jure Kaštelan): A. Život i u č e n je .................................................115 Domišljate iz r e k e ............................................ 117 P o e z i j a ..............................................................118 U č e n j e ..............................................................119 B. Fragmenti — E le g ije ................................... 130 R u g a lic e ..............................................................132 P a r o d ije .............................................................. 134 Sporni fr a g m e n ti............................................ 136 C. Im ita c ija ..............................................................136 22. (12) H e ra k lit (Preveo M ilivoj Sironić): A. Život i učenje Ž i v o t .................................................................. 137 U č e n j e ..............................................................142

444

SADRŽAJ B. F r a g m e n t i ...................................................................... 149 S u m n jiv i

i a p o k rif n i

f r a g m e n t i ......................160

C . I m i t a c i j a ............................................................................162 23 — 27 (Preveo D a r k o N o v a k o v ić ) 23.

(13) E p i h a r m o : A . Ž iv o t i s p i s i ................................................................. 169 B. F r a g m e n t i ...................................................................... 172 Iz A lk im o v a d je la A m i n ti (u 4 k n jig e ) . A k s io p is to v e E n ije v

.

175

M i s l i .................................................178

E p i h a r m o ...................................................... 182

A k s io p is to v

K a n o n .................................................183

H riz o g o n o v o U p ra v lja n je d rž a v o m

. . . .

183

H i r o n ................................................................................. 184 P rip r a v lja n je

j e l a ...................................................... 185

E p i g r a m ............................................................................185 A n te n o ru 24.

...................................................... .....

185

(14) A l k m e o n : A . Ž iv o t i u č e n j e ........................................................... 185 B.

25.

F r a g m e n t i ...................................................................... 190

(15) I k o ............................................................................................... 191

26.

(16) P a r o n .......................................................................................... 192

27.

(17) A m i n i j a .................................................................................... 192

28.

(18) P a r m e n i d (preveo D u b r a v k o S k ilja n ): A . Ž iv o t i u č e n j e ............................................................193 Ž i v o t ................................................................................. 193 U č e n j e ............................................................................197 B. F r a g m e n t i ...................................................................... 2 0 6 S p o rn i

f r a g m e n t i ...................................................... 216

P o g re š n i 29.

(19) Z e n o n

f r a g m e n t i .................................................216

(Preveo D a r k o N o v a k o v ić ):

A . Ž iv o t i u č e n je

.

...................................................... 2 1 7

Ž i v o t ................................................................................. 2 1 7 S p is

................................................................................. 2 2 0

D o m iš lja te iz r e k e ...................................................... 222 U č e n j e ............................................................................2 2 3 B.

F r a g m e n t i ......................................................................228

SADRŽAJ

445

3 0 . (20) M e li s (Preveo D a r k o N o v a k o v ić ): A . Ž iv o t i u č e n j e ...................................................... ..... S p is

229

................................................................................. 2 3 0

U č e n je

............................................................................ 231

B. F r a g m e n ti

.

K r iv o tv o r e n i

.............................................................. . 2 4 0 f r a g m e n t i ...................................... 2 4 4

3 1 . (21) E m p e d o k l o (Preveo R a t i m i r M a rd ešić): A . Ž iv o t i u č e n j e ............................................................2 4 5 B. F ra g m e n ti: O

p r i r o d i ...................................................................... 282

O č i š ć e n j a ...................................................................... 3 1 0 S p o rn i N e p ra v i

f r a g m e n t i ...................................................... 321 f r a g m e n t i .................................................3 2 2

O d j e k ................................................................................. 3 2 3 3 2 — 57 (Preveo S tje p a n H o m ) 32.

(22)

M e n e s t o r ......................................................................... 3 2 4

33.

(23)

K s u t ........................................................................... 3 2 6

34.

(24)

35.

(24a)

36.

B o i d a ........................................................................... 3 2 6 T r a z i j a l k .......................................................................3 2 7

(25) I o n

H ija n in :

A . Ž iv o t, s p isi i u č e n j e .................................................3 2 7 B. F r a g m e n t i ............................................................................3 2 9 F r a g m e n ti iz n e u tv r đ e n ih d j e l a ........................... 3 2 9 S p o r n i f r a g m e n t i ............................................................3 3 0 37. (25a) D a m o n : A . Ž i v o t ................................................................................. 331 B.

F r a g m e n t i ...................................................... • •

•

333

3 8 . (26) H i p o n : A . Ž iv o t i u č e n j e ........................................................... 3 3 4 B. F r a g m e n t i ......................................................................3 3 8 L a ž n o .................................................................

39.

•

339

(27) F a l e j a i H i p o d a m ...............................................................3 3 9

4 0 . (28) P o l i k l e t : A . Ž iv o t i s p i s .................................................................341 B.

F r a g m e n t i ...................................................................... 3 4 2

446

41. 42. 43.

SADRŽAJ

(29) E n o p i d ..........................................................................343 (30) H ip o k ra t sa H ija. E s h il..........................................345 (31) T e o d o r ......................................................................... 348

44. (32) Filolaj: A. Život. Uzrečice i Spisi. Učenje Ž i v o t .................................................................... 349 Uzrečice i s p i s i ..............................................350 U č e n j e ................................................................351 B. F r a g m e n ti ........................................................... 358 B a k a n t i c e ........................................................... 362 Sporni f r a g m e n t i............................................. 363 Nepravi f r a g m e n t i ......................................... 364 45. (33) E u r i t .............................................................................. 365 46. (34)A rh ip . L izid. O p s i m ............................................... 366 Sporni f r a g m e n ti............................................. 367 47. (35) A rh ita : A. Život i učenje Ž i v o t .................................................................... 367 U č e n j e ......................................... ...................... 372 B. Pravi fr a g m e n ti.................................................. 380 R a z g o v o r i........................................................... 382 Sporni s p i s i .......................................................383 Nepravi s p i s i .................................................. 384 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57.

(35a) O k e l ............................................................... 384 (36) T i m e j .............................................................. 386 (37) H ik e ta ............................................................ 386 (38) E k fa n t ............................................................ 387 (39) K se n o fil .......................................................... 388 (40)D io k lo . E h e k ra t. P o lim n a s t. F a n to n . A rio n 388 (41)P ro r. A m ik la . K l i n i j a .............................................. 389 (42) D a m o n i F i n t i j a ....................................................390 (43)S im o. M io n id . E u f r a n o r ....................................... 390 (44) L ik o n ( L i k o ) ........................................................ 391

SADRŽAJ

447

58. (45) P ita g o ro v sk a šk o la Preveo A n tu n Slavko Kalenić: A. B. C. D.

Jam blihov k a t a l o g ..............................................392 A nonim ni p ita g o ro v c i......................................... 394 Pouke i s i m b o l i .................................................. 414 Iz Aristoksenovih spisa, pitagorovska načela i pitagorovski ž i v o t ..............................................421 E. Pitagoristi u Srednjojk o m e d iji..........................437