Didaktika - Organizacija Nastave

SVEUČILIŠTE U ZADRU ODJEL ZA PEDAGOGIJU

KOLEGIJ: Didaktika (nastavnička kompetencija) NOSITELJ KOLEGIJA: Dr. sc. Igor Radeka, izv. prof. VODITELJICA SEMINARA: Ana Marija Rogić, prof.

ORGANIZACIJA NASTAVE

STUDENTICE: Ivana Juričević i Nena Mikas DATUM: 5. 12. 2012.

SADRŽAJ 1. Uvod……………………………………………………………1 2. Nastava i njeno oblikovanje……………………………………2 2.1. Izvođenje toka nastavnog procesa………………………..3 2.1.1. Pripremanje ili uvođenje učenika u nastavni rad…..4 2.1.2. Obrada novih nastavnih sadržaja…………………...4 2.1.3. Vježbanje…………………………………………...5 2.1.4. Ponavljanje…………………………………………5 2.1.5. Provjeravanje i ocjenjivanje………………………..5 3. Organizacija nastave…………………………………………...6 3.1. Vanjska organizacija nastave…………………………….6 3.1.1. Mjesto izvođenja nastave…………………………..6 3.1.2. Razred – odjeljenje – obrazovna grupa……………7 3.1.3. Raspored sati……………………………………….8 3.2. Unutarnja organizacija nastave…………………………..9 3.2.1. Organizacija nastavnog sata………………………10 3.2.2. Organizacija školskog radnog dana………………11 3.2.3. Domaći rad………………………………………..11 4. Zaključak……………………………………………………..14 5. Literatura……………………………………………………..15

1.

UVOD

Tema našeg seminarskog rada je „Organizacija nastave“. Nastava je osnovna odrednica didaktike, to je pedagoški osmišljena i sustavno organizirana aktivnost kojoj je svrha odgoj i obrazovanje pojedinca. Kao takva uvelike utječe na znanja, sposobnosti i osobine ličnosti, te se ne može svesti na obrazovni proces (stjecanje znanja i razvoj sposobnosti). U svojoj biti ona je čin odgoja. Nastavna organizacija je vrlo bitan čimbenik u razvoju djece pa čak i kasnih adolescenata. Strukturom i primjenom nastavnih materijala, dobrom školskom organizacijom, ciljevima i sadržajima, a ponajviše kvalitetnim pristupom učitelja, nastavnika stječu se osnovne kompetencije kojima čovjek izgrađuje vlastitu ličnost i lakše se suočava sa životnim izazovima. Središnja točka našeg seminarskog rada odnosi se na unutarnju i vanjsku organizaciju nastave. Detaljno ćemo opisati sve odrednice navedenih procesa te pobliže prikazati određene elemente koji uvelike utječu na njihov razvoj. Budući da je nastavni proces sastavljen od različitih sastavnica, metodičko oblikovanje nastavnog procesa nastoji pronaći i utvrditi njihov najučinkovitiji redoslijed-ustroj. Etape nastavnog procesa čine: uvod ili priprema, obrađivanje novih nastavnih sadržaja, vježbanje, ponavljanje i provjeravanje. Svi navedeni elementi poboljšavaju nastavu ukoliko su izvedeni na kvalitetan i efikasan način. Korištenjem iscrpne količine literature nadamo se da ćemo uspjeti prodrijeti u ovu veoma složenu cjelinu.

2.

NASTAVA I NJENO OBLIKOVANJE

S obzirom na veliku društvenu važnost obrazovanja do danas su već izgrađene i dalje se izgrađuju različite didaktičke koncepcije o nastavnom radu, što znači da ne postoji jedna univerzalna koncepcija. Brojni didaktičari bavili su se pitanjima ciljeva i programiranja nastave. J. A. Komensky smatrao je da je cilj nastave naučiti učenika misliti, govoriti i pisati. Bronowski je tvrdio da nastava ne smije ignorirati razvojne potrebe i mogućnosti pojedinca, jer bi umjesto odgoju pojedinca pridonosila njegovu otuđenju. 1 Iz navedenih primjera zaključujemo da je vrlo teško točno utvrditi čemu nastava teži i koji su njeni ciljevi. Nastava je vrlo složen, kompliciran i dinamički proces, koji se neprestano promjenjuje. Svaka naredna nastavna jedinica kako i nova nastava u cjelini je uvijek drugačija, nova pojava. Tako je svaki put iznova utemeljujemo, pripremamo, pažljivo pratimo njezin tijek i prilagođavamo ga trenutnim okolnostima. Prvo i osnovno pitanje je to „Što? Čemu?“ podučavati mladu generaciju, a nakon njega slijedi pitanje efikasnosti „Kako?“. Pitanje „Kako?“ bilo je izravan povod nastanku didaktike kao teorije, odnosno sustava ideja o tome kako uspješno poučavati i učiti. Sadržaj nastave „osjetljiv“ je na dominantni društveno- ekonomski odnos, stvaranje materijalnih dobara, razvojne potrebe pojedinca.2 Za sadržaj nastave važno je kojim se izvorima koristi učenik, koliko su oni valjan izvor relevantne građe, koliko mu dopuštaju da samostalno, na osnovi osobnog iskustva, zaključuje, stvara osobni odnos spram svega onoga s čim dolazi u dodir. U nastavi su obuhvaćena tri glavna čimbenika, a to su nastavnik, učenik i nastavni sadržaj.3 Nastavnik je kvalificirani stručnjak koji poučavanjem učenika organizira efikasan proces obrazovanja, pa i nastave u cjelini. Učenik sistematskim poučavanjem nastavnika i samostalnim učenjem stječe obrazovanje. Odgojno – obrazovni proces postoji zbog učenika, mladog ljudskog bića koji ima potrebu da raste i da se razvija, a upravo odgoj i obrazovanje mu u tom procesu trebaju biti podrška i pomoć. Bez aktivnog sudjelovanja učenika u svim etapama i aspektima odgojno obrazovnog procesa, odgoj i obrazovanje nisu mogući.4 Nastava kao najorganiziraniji sistem obrazovanja ima svoje zadatke koji su trojaki: materijalni, funkcionalni i odgojni. Materijalni zadatak nastave odnosi se na stjecanje znanja o 1

Bežen, A., Jelavić, F. i dr. Osnove didaktike, Školske novine, 1993., str. 31 Bežen, A., Jelavić, F. i dr. Osnove didaktike, Školske novine, 1993., str. 43 3 Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 18. 4 Bognar, L., Matijević, M., Didaktika, Školska knjiga, 2002., str. 31. 2

objektivnoj stvarnosti koja se proučava u nastavi pojedinih predmeta. 5 Funkcionalni zadatak nastave odnosi se na razvijanje brojnih i raznovrsnih ljudskih sposobnosti, a odgojni zadatak nastave je proces kojim se usvajaju stanovite odgojne vrijednosti, pa je po tome nastava odgojno – obrazovni proces.

2.1

IZVOĐENJE TOKA NASTAVNOG PROCESA Kao što smo već naveli planiranje nastave i njena izvedba vrlo je složen proces u

kojem se nastavnici suočavaju s brojnim problemima. Sučeljavanje s pitanjima planiranja tijeka nastave, njena kvaliteta, učenička disciplina, orijentiranje učenika uz pomoć nastave, njihova praktična formacija, upoznavanje s nastavnim sadržajima samo su neke poteškoće s kojima se nastavnik susreće. Kako bi što bolje odradio svoj zadatak nastavnik je upućen u osnovna načela oblikovanja nastavnog postupka. To su pravila djelovanja koja vrijede za sve predmete, a temelje se na eksperimentalnim postavkama nastavnog poučavanja čija primjena povisuje učinkovitost i pedagoško – didaktičku kvalitetu nastave.6 Kao osnovna nastavna načela danas vrijede: 

Diferencijacija, odnosno individualiziranje - što znači da se nastava mora prilagoditi

  

interesima i mogućnostima učenika. Motiviranje - čime određeno gradivo u učeniku treba buditi želju da ga nauči. Vizualiziranje - njima se nastavni sadržaji didaktički može suziti. Samoangažiranje - kojim se učenike treba potaknuti na „akciju“ točnije sudjelovanje



u nastavnom procesu. Strukturiranje nastavnih sadržaja - odnosi se na složenost gradiva i njegovu unutarnju



povezanost koju je potrebno učiniti lakšom i pristupačnijom učenicima. Mnogolikost perspektiva - zahvaljujući kojoj učenici trebaju iskusiti mnoštvo



različitih pristupa nastavnim sadržajima. Usredotočenost na cilj - čime ciljevi pojedinih školskih programa trebaju postati



ciljevi učenja svakog učenika. Osiguravanje uspjeha - gdje se uz pomoć didaktičkih mjera treba osigurati da nastavni sadržaji i ciljevi ostanu što duže u učenikovu pamćenju.7

5

Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 19. Pranjić, M. Didaktika, Golden marketing, 2005., str. 274. 7 Pranjić, M. Didaktika, Golden marketing, 2005., str. 275. 6

Osnovne etape strukture nastavnog procesa su: pripremanje učenika za nastavni rad, obrada novih nastavnih sadržaja, vježbanje, ponavljanje i provjeravanje. S obzirom da su nam poznate analitičke strane nastavnog procesa tj. materijalno-tehnička, spoznajna, psihološkometodička, moguće je prijeći na sintetičko upoznavanje izvođenja toka nastavnog procesa po pojedinim njegovim komponentama koje ćemo pobliže objasniti u nastavku. 2.1.1. PRIPREMANJE ILI UVOĐENJE UČENIKA U NASTAVNI RAD Mnogi didaktičari ovaj stupanj izdvajaju po različitim nazivima: priprava, uvođenje, stvaranje raspoloženje, postavljanje cilja rada i dr. Opći zadatak ove etape je obaviti sve potrebne predradnje, stvoriti povoljne objektivne ili vanjske uvjete u učionici i subjektivne ili unutarnje uvjete u učenicima za izvođenje daljnjeg rada. Sadržaj pripremanja može biti veoma različit, što zavisi od glavnog dijela rada koji nakon toga slijedi. 8 Sadržaj i način pripremanja ovisi o vremenu koje stoji na raspolaganju za cijeli nastavni rad. Uvođenje treba biti što smišljenije i što ekonomičnije da bi se dobilo više vremena za glavni dio rada jer ova etapa je ipak samo uvod u rad. 2.1.2. OBRADA NOVIH NASTAVNIH SADRŽAJA Jedna od temeljnih strukturnih komponenata od koje u velikoj mjeri zavisi uspjeh u nastavi. Zbog važnosti i složenosti ova komponenta se raščlanjivala na uže dijelove, odnosno na nekoliko nastavnih stupnjeva, prema tome jesu li u njoj naglašavali spoznajni, psihološki, metodički ili specifični organizacijski elementi. U ovoj etapi javljaju se brojni problemi među kojima su proces usvajanja znanja, dimenzioniranje znanja, te graduiranje etape obrade novih nastavnih sadržaja.9

2.1.3. VJEŽBANJE Prethodna etapa ostvaruje samo dio obrazovnih zadataka nastave stoga se na nju nadovezuje vježbanje radi ostvarivanja funkcionalnog zadatka nastave, razvijanje radnih sposobnosti. U didaktičkom smislu vježbanje je sistematski organizirani proces u nastavi koji u sklopu cjelokupnog nastavnog procesa ima karakter relativno samostalne nastavne etape ili 8 9

Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 112. Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 115.

komponente. Prije nego što učenici pristupe vježbanju odabrane radnje potrebno je pripremiti radno mjesto i sav potreban pribor, no prije svega potrebno je naglasiti važnost poučavanja u izvođenju radnje.10 Nakon što učenici upoznaju radnju prelaze na samostalno vježbanje. Razlikujemo tri faze u jedinstvenom procesu vježbanja, a to su: početno ili uvodno vježbanje, osnovno ili temeljno vježbanje, te završno ili dopunsko vježbanje. 2.1.4. PONAVLJANJE Zadatak je nastave da stečena znanja postanu trajno vlasništvo učenika, odnosno da se spriječi proces zaboravljanja. Da je ponavljanje izvanredno značajno u procesu učenja, to je nesumnjivo, pa je zbog toga u strukturi nastavnog procesa izdvojeno u samostalnu etapu, ali se ono u procesu nastave ne smije izdvajati. Ponavljanjem sadržaja stvara se u svijesti trajan sistem činjenica i generalizacija, tj. trajno znanje. S obzirom na način izvođenja ove nastavne etape možemo razlikovati više vrsta ponavljanja.11 S obzirom na raspored ponavljanja, na vrijeme izvođenja, opseg obuhvaćenih nastavnih sadržaja te kvalitetu. Postoje i podpodjele već navedenih podjela, no mi se time nećemo baviti, već smo naveli osnovne elemente kako bismo što bolje dočarali nastavni plan i njegovu važnost. 2.1.5. PROVJERAVANJE I OCJENJIVANJE Provjeravanja je nastavna djelatnost kojom se utvrđuje ostvarivanje materijalnih, funkcionalnih i odgojnih zadataka nastave. Provjeravanje se povezuje s ocjenjivanjem. Ocjenjivanje je postupak kojim se na ugovoreni način evidentira uspjeh učenika u nastavi. S obzirom na tehniku izvođenja postoji više načina provjeravanja učenika, usmeno provjeravanje, te pismeno i praktično provjeravanje. Kod ocjenjivanja važnost je u tome što ocjene mogu biti izražene grafičkim znacima i riječima. Činjenica je da ne postoje posve pouzdani mirni instrumenti pomoću kojih bi nastavnici mogli točno izmjeriti usvojeno znanje, stupanj sposobnosti i kvalitetu odgojnih vrijednosti. 12 Zbog toga je u određivanju kriterija ocjenjivanja odlučan moralni lik nastavnika, a to je njegova savjesnost, odgovornost, iskrenost, dosljednost, humanost i drugo.

3.

10

ORGANIZACIJA NASTAVE

Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 124. Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 132. 12 Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 138. 11

Organizacija nastave je oduvijek jedno od najosjetljivijih pitanja didaktičke teorije i prakse. Od prvih začetaka nastave kao sistematskog, organiziranog i rukovođenog procesa odgoja i obrazovanja, pa sve do danas uvijek se nametalo pitanje kako praktično organizirati nastavni rad da bi on bio dovoljno produktivan i ekonomičan. Na razvojnom putu problemi organizacije nastave razmatrali su se sa dva osnovna gledišta, vanjske i unutrašnje organizacije nastave.

3.1. VANJSKA ORGANIZACIJA NASTAVE Vanjska organizacija nastave odnosi se na koordiniranje određenih vanjskih čimbenika, koji se nalaze izvan učenika i nastavnika, čime se stvaraju povoljniji uvjeti za normalno izvođenje nastavnog procesa.13 U problem vanjske organizacije nastave pripada uređenje i mjesto izvođenja nastave, pravilna adaptacija školskog namještaja, njegov poredak u učionici i ostalim školskim prostorijama, pripremanje i adaptiranje materijalne opreme potrebnim nastavnim sredstvima, pomaganjem i tehničkim uređajima za rad nastavnika i učenika, brojčana formacija učenika, pravilna vremenska raspodjela nastavnog rada i drugo.

3.1.1.

MJESTO IZVOĐENJA NASTAVE Nekada se nastava izvodila u učionici univerzalnog tipa, no u novije vrijeme teži se

napuštanju klasičnih učionica i prenošenju nastave u prirodu i ostala mjesta. Predstavnici nekih smjerova nove škole predlagali su potpuno ukidanje škole kao ustanove. Kombinacijom tzv. „nove“ i „stare“ škole nastaje suvremena škola. Prema tumačenjima suvremene škole nastava se može i treba izvoditi na raznim mjestima u školskoj zgradi i izvan nje. Nastava se prije svega izvodi u školskim prostorijama kao što su učionica, laboratorij, školska radionica, školska kuhinja, dvorana za tjelesne aktivnosti i dr. Najčešće se nastava odvija u učionici koja je danas još uvijek središnje mjesto za izvođenje nastave, u suvremenoj školi ona nije više samo predavaonica i slušaonica, već i mjesto za raznovrsni rad nastavnika i učenika. Osim univerzalnih učionica postoje i specijalizirane po razredima i predmetima, razredne i predmetne učionice. Razredne su za mlađe razrede osnovne škole a predmetne od 5. razreda osnovne škole. Prednost je specijaliziranih učionica što su funkcionalno opremljene prema potrebama nastave dotičnog predmeta.14 13 14

Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 167. Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 169.

Školski objekti izvan školske zgrade su prostori gdje se nastava povremeno izvodi. Ti su objekti za tu svrhu posebno uređeni. (školsko dvorište, prometni poligon, školski vrt i dr.). Takve školske površine treba pripremiti i estetski urediti da razvijaju estetske vrijednosti kod učenika, naravno učenike treba također angažirati.15 Rad u radnim organizacijama je radi boljeg pripremanja mladih za život i rad. Ponekad je potrebno da se učenje izvodi u izvornoj stvarnosti, točnije na mjestima gdje će učenici nakon školovanja raditi. To su brojne radne organizacije po programu rada različitih smjerova. To je u pravom smislu škola za život putem života, stvaran rad u radnim organizacijama radi učenja, a ne samo kratkotrajan posjet poduzeću u smislu ekskurzije. Nastavne ekskurzije se provode kako bi učenici izvorno proučili određene dijelove nastavnog programa koje ne mogu tako zorno i izvorno upoznati u učionici. Razlikuje se više vrsta nastavnih ekskurzija, s obzirom na mjesto izvođenja postoje ekskurzije odlaska u prirodu, tvornicu, muzej i različite ustanove. S obzirom na trajanje jednosatne, dvosatne, cjelodnevne, višednevne, a s obzirom na etapu obrađivanja nastavnih tema – uvodne, ekskurzije u samom toku proučavanja tema te zaključne. Nastavne teme mogu biti zemljopisne, povijesne, biološke i slično. Organizacija i izvođenje ekskurzije ima tri dijela: Priprema, izvođenje i završni rad.16

3.1.2.

RAZRED – ODJELJENJE – OBRAZOVNA GRUPA Razvojem ekonomije, gospodarstva raste i potreba za obrazovanim građanima te

školovanje mora biti sve masovnije. U prošlosti je u nastavi dominiralo individualno poučavanje učenika, ali s prijelazom na masovno školovanje mladog naraštaja traži se ekonomičnija organizacija nastave formiranjem razreda kao stalne i homogene sociološke formacije učenika u kojoj bi nastavnik istodobno radio sa svim učenicima.17 Razred je relativno stalna radna zajednica učenika približno podjednako dobi i predznanja koja po zajedničkom nastavnom planu i programu, pod neposrednim vodstvom nastavnika sistematski stječe obrazovanje i odgoj. Od pojma razreda treba razlikovati pojam odjeljenje. Odjeljenje je relativno stalna skupina učenika koju istodobno poučava jedan nastavnik ili naizmjence nekoliko nastavnika u istoj učionici. Pojam odjeljenja uključuje oznaku prostora, a pojma razreda označava godinu odnosno stupanj školovanja. 15

Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 170. Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 172. 17 Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 174. 16

U povijesti nastave bilo je pokušaja da se formiraju potpuno homogeni razredi prema psihofizičkim osobinama učenika da bi s stvorili što povoljniji uvjeti za maksimalno razvijanje njihovih individualnih sposobnosti, te se smatralo da razredi heterogenog sastava ne pružaju povoljne uvjete za intenzivniji napredak pojedinog učenika. Međutim pokušaj formiranja takvih razreda značio je pedagošku utopiju, jer se takve apsolutne jednakosti među učenicima nisu mogle utvrditi niti takve jednakosti postoje.18 Svaki je učenik pojedinac, pa je prema tome razred skupina učenika različitih individualnosti. Tendencija formiranja razrednih odjeljenja po posebnim kriterijima (spolu, kvocijentu inteligencije i sl.) je pedagoška predrasuda iz klasnog društva. Izuzetak tome su jedino specijalne škole za teže psihički ili fizički defektnu djecu. Obrazovne grupe se osnivaju tek od srednjeg usmjerenog obrazovanja, nazivaju se još i studijskim grupama i u njima postoji podjela po godinama ili drugim kriterijima. Za njezino formiranje važan je zajednički program obrazovanja odnosno studij.

3.1.3.

RASPORED SATI

Rasporedom sati također se određuje vanjska organizacije nastave razred, odjeljenja odnosno obrazovne grupe. Rasporedom sati određuje se pravilna izmjena nastavnih predmeta u školskom radnom danu i tjednu. To je važan školski dokument kojim regulira sav život i rad u jednoj školi. Izrađuje se na temelju propisanog nastavnog plana tj. propisani broj sati za pojedini predmet raspoređuje se na pojedine dane u tjednu i u određeno nastavno vrijeme školskog dana, a zatim se ta organizacijska struktura ponavlja iz tjedna u tjedan i to sve dok se ne osjeti potreba za njegovom promjenom. Raspored nastavnih predmeta u tjednu može biti simetričan i asimetričan.19 Simetrični raspored znači da se predmeti u tjednu simetrično raspoređuju, npr. ponedjeljak- srijeda -petak ili utorak-četvrtak-subota, tako da između istih predmeta postoje isti vremenski razmaci. Sve to zbog efikasnijeg zapamćivanja U asimetričnom rasporedu

koncentriraju se isti predmeti u uzastopne dane radi

uspostavljanja većeg vremenskog i sadržajnog kontinuiteta u obrađivanju širih tema. Njime se nastoji što manje razbiti koncentracija do čega može doći zbog velikog broja predmeta. 18 19

Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 175. Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 178.

Prilikom izrade rasporeda sati najteže je udovoljiti psihološkoj zakonitosti o različitom stupnju psihičkih snaga učenika u toku dana za intelektualni rad što se iskazuje dnevnom psihološkom krivuljom. Na temelju te psihološke krivulje preporučuje se da se kao prvi i posljednji sati kad su psihičke snage učenika manje aktivirane stave najlakši predmeti, odnosno da se sredinom radnog školskog dana kad su psihičke snage najoptimalnije stave teži predmeti.20 Bitno je da se na svakom satu maksimalno iskoriste psihičke snage koje učenici u sebi imaju. Vanjska organizacija nastave je veoma važna i sama po sebi nije dovoljna. Mnogi didaktičari su isticali da je nastavni rad zapravo psihički rad, odnosno intelektualni, i da njegov krajnji uspjeh ovisi o unutarnjoj organizaciji tog intelektualnog procesa.

3.2.

UNUTARNJA ORGANIZACIJA NASTAVE U prethodnom poglavlju govorilo se o vanjskoj strani organizacije nastave s obzirom

na oblikovanje nekih vanjskih faktora koji postoje izvan nastavnika i učenika radi stvaranja povoljnih objektivnih uvjeta za normalan tok nastave. Preostaje još da obrazložimo unutarnju organizaciju nastave. Unutarnja organizacija nastave znači evidentiranje i usklađivanje specifičnih didaktičkih funkcija te didaktičko oblikovanje, prilagođavanje i koordiniranje psihičkih funkcija koje nužno dolaze do primjene u nastavnom radu. Kao glavni problemi unutarnje organizacije nastave javljaju se: organizacija nastavnog sata, organizacija školskog radnog dana i domaći rad. 3.2.1. ORGANIZACIJA NASTAVNOG SATA Nastavni sat je najmanja vremenska organizacijska jedinica nastavnog rada. Problem unutarnje organizacije nastave tretira se u didaktičkoj teoriji pod nazivom – artikulacija nastave. S obzirom na njezinu unutarnju organizaciju artikulacija označava strukturiranje (oblikovanje, modeliranje) nastavnog procesa u određenoj vremenskoj jedinici. Artikulacijom se treba odrediti kako započeti nastavni rad, kako efikasno izvoditi taj proces, kako rad završiti, te kako na njega nadovezati daljnji rad. U povijesti se govorilo o dvije osnovne vremenske jedinice za artikuliranje nastave – mikroartikulacija (stara škola), koja se odnosila na artikuliranje uže vremenske jedinice 20

Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 180.

(nastavnog sata), a makroartikulacija (nova škola) se odnosila na artikuliranje dužeg vremenskog razmaka nastavnog rada u toku školske godine (tjedna, mjeseca.). 21 Ipak za organizaciju nastavnog rada treba odabrati preciznije vrijeme kao određenu organizacijsku vremensku jedinicu a to je nastavni sat. Osnovna didaktička pitanja u vezi s nastavnim satom su: -

Trajanje Unutarnja organizacija Mjesto nastavnog sata u sklopu radnog dana i nastavnog procesa uopće

Zbog težine određivanja razine učeničke koncentracije u novim školama uveli su tzv. pedagoški sat kojemu je trajanje veoma varijabilno, a regulira se s obzirom na dob učenika, opseg nastavne cjeline, interes, pojavu umora i mnoge druge faktore. No zbog praktičnih organizacijskih razloga nastave u mnogim zemljama prevladalo je mišljenje da je potrebno normirati vremensko trajanje nastavnog sata. U određivanju trajanja nastavnog sata uzeti su u obzir psihološki faktori s obzirom na mogućnost neprekidnog nastavnog rada učenika pa je tako trajanje nastavnog sata određeno na 45 min.22 Prema iznijetim postavkama nastavnicima se pružaju velike mogućnosti za raznovrsno strukturiranje nastavnog sata i te mogućnosti treba razborito iskoristiti. Ako se pojedine didaktičke komponente neće moći u potrebnoj mjeri izvesti u toku istog nastavnog sata treba ih izvoditi na narednim satima. Bitno je da se obuhvate sve didaktičke etape rada kako u toku nastave tako i izvan, a da se pri tom ne precjenjuju jedne i podcjenjuju druge. 3.2.2. ORGANIZACIJA ŠKOLSKOG RADNOG DANA

Iako se dosad govorilo o organizaciji pojedinog nastavnog sata važna je i organizacija školskog radnog dana kao skupa određenog broja nastavnih sati što su iskazani u rasporedu sati. Nastavni sati se trebaju uskladiti tako da se dominantne komponente nastave u toku dana izmjenjuju po satima. Takvo usklađivanje struktura nastavnih sati potrebno je i zbog provođenja korelacije nastave čime se postiže njena ekonomičnost i realizacija. Naime, funkcionalnim povezivanjem nastavnih sadržaja različitih predmeta u toku školskog dana spoznaje se neposredno transferiraju iz jednog predmeta u drugi. 23 Na temelju upoznavanja i 21

Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str.183. Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 185. 23 Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 190. 22

obrade gradiva na prethodnom satu materinskog jezika učenici će imati još dovoljno svježih doživljaja da mogu neposredno pristupiti ilustraciji tog gradiva radi likovnog izražavanja. Takvo usklađivanje lakše je ostvariti u razredima sa stalnim razrednim nastavnicima dok se u razredima s predmetnim nastavnicima to olakšava personalnom koncentracijom, a osobito timskim radom. Iako nastavni sat ima svoju cjelovitu strukturu, pojedini sat ne smije biti izolirana vremenska jedinica u školskom danu kao u široj vremenskoj cjelini. Organizacija radnog dana ima izvanredno didaktičko značenje kada se odabere srodan kompleks nastavnih sadržaja i metodički izvede u duljem vremenskom kontinuitetu u toku dana. To pretpostavlja bogatu materijalno-tehničku opremu, primjenu nastavnih sistema u kojima u većoj mjeri dominira samostalan rad učenika, izvođenje nastave u radnim organizacijama te iskorištavanje izvanrednih prigodnih situacija.

3.2.3. DOMAĆI RAD

Domaći radovi su aktivnosti učenika koje proizlaze iz svakodnevnih obaveza prema radu u školi, pridonose ostvarivanju nastavnih zadataka, ali se izvode izvan školskog rada. U staroj školi u kojoj je dominirao lekcionizam učenici su bili opterećeni ponavljanjem zadanih lekcija radi memoriranja i domaći radovi su imali uglavnom reproduktivni karakter. U novoj školi smisao domaćih radova i njihov sadržaj se mijenja, osim reproduktivnog karaktera imaju i produktivni, tj. karakter samostalnog usvajanja novog znanja. U školama s poludnevnom nastavom domaći radovi učenika bili su uvijek nužna dopuna redovnom nastavnom radu, no postupnim prijelazom na cjelodnevni boravak učenika u školi prevladava mišljenje da sve ono što se odnosi na školski rad treba obavljati u školi. To dovodi do postupnog smanjivanja domaćih radova pa i potpunog ukidanja.24 Protivnici domaćih radova kao razlog zbog čega treba ukinuti domaće radove navode zdravstvene probleme. Naime, djeci treba omogućiti da izvan nastave provode slobodno vrijeme na svježem zraku, a ne uz radni stol i knjigu. Također spominju da djeci često domaće zadaće izrađuju ukućani čime ti radovi gube pravi smisao. Protivnika domaćih zadaća ima najviše tamo gdje je proveden cjelodnevni boravak učenika u školi. No, postoje i oni koji su pobornici domaćih radova, koji smatraju da je domaći rad prijeko potreban zbog opširnosti 24

Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 196.

nastavnog programa i složenosti zadataka, te s obzirom na individualne razlike smatraju da svaki učenik ima svoj tempo, način i tehniku učenja koja se može provesti samo kod kuće. Djeca se navikavaju na samostalan rad bez direktnog nadzora nastavnika i time razvijaju osjećaj odgovornosti prema svojim obvezama. Opseg i težinu domaćih radova treba regulirati upravo s obzirom na vremenski boravak učenika u školi i ostvarene zadatke u školi. Po svom sadržaju i zadacima domaći radovi se ne razlikuju od nastavnog rada jer proizlaze iz nastave pa se njihov sadržaj određuje prema programu nastavnog rada odnosno prema specifičnostima didaktičkih komponenata nastavnog procesa.25 Sve što je rečeno o tim didaktičkim etapama u nastavi vrijedi i za domaći rad. Organizacija domaćeg rada treba obuhvaćati zadavanje zadaće, samostalno izvršavanje rada u domu i provjeravanje rezultata u školi. Zadatak nastavnika je da domaći rad zada precizno, da jasno i određeno formulira zadatke, upozori na izvore, tehniku, način rada, provjeri učeničko shvaćanje zadatka i ustanovi mogu li učenici raditi bez tuđe pomoći. Zadaća se zadaje potkraj sata kada je glavni dio nastavnog rada završen i kada su učenici dovoljno informirani o radu. Ona mora biti vremenski zadana, dovoljno prije završetka sata, kako bi se mogle smireno dati i usvojiti sve obavijesti, to više što su potkraj sata učenici psihološki pripremljeni na glas zvona i završetak rada, pa imaju smanjenu koncentraciju.26 Uspjeh i kontrola domaćih radova znatno ovise o nastavniku te njegovom pristupu prema učeniku. Svaki učenik će uložiti trud ako primijeti, spozna da se njegov rad cijeni.

25 26

Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 198. Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, 1988., str. 198.

4.

ZAKLJUČAK U nastavnom radu, potrebno je jedinstvo vanjske i unutrašnje organizacije nastave jer

se te obje strane međusobno prožimaju i pridonose ostvarivanju zadataka nastave. Sva pitanja unutarnje organizacije nastave treba riješiti u skladu s pitanjima vanjske strane organizacije nastave kojim se stvaraju povoljni objektivni uvjeti za normalno izvođenje procesa obrazovanja. Sva rješenja vanjske organizacije nastave trebaju pridonijeti efikasnijoj unutarnjoj organizaciji u svijesti učenika. No, kako bi obje etape bile izvedene na efikasan način potrebno je obratiti pažnju na određene vanjske čimbenike i elemente koje smo obradili u uvodnom dijelu našeg seminarskog rada. Dobar nastavnik upućen je u sve navedene teorije, te posjeduje potrebnu kompetenciju za rad, no njegov učinak uvelike ovisi o angažiranosti učenika. Ukoliko se odnos učenika i nastavnika temelji na uzajamnom poticanju, suradnji i poštivanju izvedena nastava sa sigurnošću će postići valjanu razinu. Kao što postoji ocjenjivanje i evaluacija rada svakog učenika, tako se i učeničko znanje ili pak neznanje smatra ocjenom nastavnika zaduženog za određen predmet. Navedenim činjenicama ističemo da nastava mora biti orijentirana na

učenika kako bi se što više potakla njegova inicijativa i samim time postigao raznovrsniji sadržaj.

5.

LITERATURA

- Bežen, A., Jelavić, F. i dr. Osnove didaktike, Školske novine, Zagreb: 1993. - Bognar, L., Matijević, M., Didaktika, Školska knjiga, Zagreb: 2002. - Poljak, V., Didaktika, Školska knjiga, Zagreb: 1988. - Pranjić, M., Didaktika, Golden marketing, Zagreb: 2005.