Gospoda Glembajevi

Gospoda Glembajevi AUTOR: MIROSLAV KRLEŽA “Gospoda Glembajevi” jedna je od tri Krležine drame koja spada u ciklus o Glembajevima. Ciklus o Glembajevima sastoji se od tri drame (“Gospoda Glembajevi”, “U agoniji” i “Leda”) i jedanaest novela. Cijeli ciklus nastajao je od 1926. do 1930. godine. Iako je svaka od drama zasebno Krležino djelo, smatra se da se za poznavanje cijele radnje i likova moraju pročitati sve tri drame. Dramska trilogija prati uspon i pad obitelji Glembaj. Svoj uspon doživjeli su u vrijeme feudalizma, da bi pred kraj 19. stoljeća njihova moć stagnirala i približavala se sve više kraju. Miroslav Krleža svoje je obrazloženje o tome kako i kamo su vođene njegove stvaralačke ideje iznio u tzv. “Osječkom predavanju” koje je održano 1928. godine. Između ostalog objasnio je kako su dijalozi u njegovoj drami psihološki, a isto tako smatrao je da su oni potrebni našoj dramskoj književnosti i da su u zakašnjenju od četrdeset godina. Tako možemo i vidjeti da su u cijelom ciklusu psihološki duboko analizirani likovi kroz koje se otkriva radnja djela. Prva drama, “Gospoda Glembajevi” malo je opsežnija od ostalih, a u njoj se opisuje cijela obitelj. Radnja se vodi u salonu Ignjata Glembaja, a razgovor vodi do opisa predaka koji se nalaze na portretima. Za njegov kraj, odnosno smrt, kriv je sin mu Leone koji ga je ubio. To je označilo polagani raspad cijele obitelji. Njihovi potomci pojavljuju se u druge dvije drame te se bore za vlast i moć. U drugoj drami naziva “U agoniji” prikazuje život i sudbinu Laure Lenbach koje se prilagodila novim životnim okolnostima pa je nakon što joj je obitelj doživjela slom, otvorila krojačnicu i tako se nadala svom novom početku. No, doživjevši emotivne krize ona je i sama upala u zločin te je tako skončala i svoj život. U trećoj drami “Ledi” upoznajemo život viteza Olivera Urbana i Melite SzlouganSzlouganovechka. Oni žive kao obično građani i grčevito se bore za novac koji, smatraju, donio bi im moć i lagodan život. Krah obitelji Glembaj autor je prikazao kroz mnoge zaplete i neočekivane radnje koje sasvim sigurno nose svakoj od drame uzbudljivost svojim neočekivanim obratima. Kratak sadržaj Drama “Gospoda Glembajevi” prava je drama u ciklusu. Sastoji se od tri čina, a radnja se zbiva pravilnim vremenskim slijedom. Gledajući temu, “Gospodu Glembajevi” možemo svrstati u obiteljske drame jer je glavni sukob onaj između oca i sina. Radnja započinje 1913. godine navečer u kući bankara Ignjata Glembaja za vrijeme jedne slavljeničke večeri u salonu. Na proslavu su pozvani samo birani uzvanici, a slavi se svečani

jubilej tvrtke “Glembaj Ltd”. Nakon čak 11 godina koliko je boravio u Europi, na proslavu je stigao i Leone. Leone je Glembajev sin iz prvog braka, doktor je filozofije i sredovječni slikar. U salonu u kojem se proslava odvija, nalazi se mnoštvo portreta cijele obitelji. Sami u salonu ostaju Leone i Angelika. Angelika je sestra dominikanka i udovica Ivana, Leonovog starijeg brata koji je prije nekoliko godina počinio samoubojstvo. Njih dvoje vode intelektualni razgovor koji se tiče slikarstva, a u zraku se osjeća erotska napetost koju je Leone oduvijek pomalo osjećao prema Angeliki. Malo nakon toga u salon je ušao umirovljeni župan Fabriczy, dr. Silberbrandt koji je bio ispovjednik sadašnje supruge Ignjata Glembaja, barunice Castelli. Tema razgovora svih prisutnih bili su portreti uspješnih Glembaja koje je Leone demistificirao smatrajući da se radi o prevarantima i razbojnicima. Leone smatra da se radilo o bolesnim, depresivnim, nestabilnim i kriminalu i prevari sklonim članovima obitelji. Ovdje autor daje svoju analizu Glembajeva smatrajući da je njihova sklonost k razvratu, kriminalu i samoubojstvu nasljedna. Velik broj Glembaja čiji portreti vise sa zidova počinili su samoubojstvu. To su u posljednjoj generaciji Leonova majka, brat i sestra, a Leone je na portretima prepoznao i velik broj varalica, ubojica i razvratnika. Leone ne prestaje s primjedbama što dovodi do neugodne situacije i distanciranja sugovornika. Tada u salon ulazi odvjetnik Puba. On objašnjava svim nazočnima kako se u socijalističkom tisku objavljuju članci koji govore protiv barunice Castelli. Smatra se da je ona povezana sa skandalom koji se dogodio kada se s balkona Glembajeve vile bacila švelja Fanika Švaljek. Naime, nesretna se Fanika odlučila na samoubojstvo nakon što nije uspjela dobiti novčanu potporu barunice. Smatrala je da na nju ima pravo zato što baruničina kočija slučajno pregazila njezinu svekrvu Rupertovu. U salonu su se pridružili i Ignjat Glembaj i njegova supruga barunica Castelli. Ušli su taman kada su svi s netrpeljivošću komentirali kako je barunica bezobzirno optužena u skandalu RupertCanjek. Jedino Leone na komentira ništa, a kada barunica uđe u prostoriju on nije izdržao da ne progovori kako bi baruničina odgovornost mogla biti moralna, ako već nije formalna. Barunica se jako uzrujala zbog komentara Leonea pa je odlučila napustiti salon, a dr. Silberbrandt, njezin ispovjednik i ljubavnik svu moralnu krivnju pokušava svaliti baš na Leonea. Naime, on je izrekao jadnoj Faniki da joj je bolje baciti se kroz prozor nego očekivati da će nešto dobiti od barunice Castelli. Leon se tada jako uznemirio i osjetio se napadnutim te je odlučio odgovoriti na napad. Počeo se derati na dr. Silberbrandta govoreći mu da je baruničin ljubavnik što je čuo i njegov otac koji je stajao kod balkona gledajući u daljini kako dolazi oluja. Drugi čin počeo je razgovorom dr. Silberbrandta i Leonea. Doktor moli Leonea da pred Ignjatom povuče izjavu da su on i barunica ljubavnici, no Leone to odbija govoreći mu da smatra da je ta izjava u potpunosti istinita.

Malo nakon toga Leone se u sobi pakira jer namjerava otputovati. U posjetu, u sobu mu dolazi otac i priča o neobveznim temama. Zatim najednom počinje agresivno od njega zahtijevati da objasni ono što je izgovorio da su barunica, njegova supruga i dr. Silberbrandt u ljubavnoj vezi. Njih dvojica započinju svađu, a barun iznosi mnoštvo ružnih detalja oko smrti njegove majke koja je počinila samoubojstvo jer je saznala za njegovu vezu s barunicom. Leone tada počne kriviti oca za smrt njegove majke i vrijeđati sve što je glembajevsko smatrajući da mu ovo prezime čak i truje krv. Nakon toga iznosi niz argumenata kojima dovodi pitanje moralnosti svoje maćehe, a spominje kako je i sam kada je bio mlad bio žrtva zavođenja barunice Castelli. U taj čas Ignjat se više ne može suzdržati te udara svoga sina Leonea koji se jedva suzdrži da ne uzvrati ocu udarcem. Svađa se i dalje nastavlja, a sve je popraćeno i ugođajem oluje koja se odvija vani. Na kraju Leone priznaje da je i sam bio ljubavnik svoje maćehe što njegova oca otjera u smrt. Naime, nakon što je saznao vijest, isteturao je jedva iz sobe i pokušao pronaći barunicu. Kako je nije našao, pao je na pod i umro od srčanog udara. Treći čin događa se uz odar pokojnog Ignjata Glembaja, a njegov sin Leone pokušava naslikati njegov portret. Za to vrijeme dr. Silberbrandt i dr. Altmann vode razgovor o smislu života kojem se povremeno priključi i Leone svojim sarkastičnim komentarom. Za to vrijeme odvjetnik Puba telefonira i pokušava saznati prave razmjere financijskog sloma nakon smrti Ignjata Glembaja. Potom dolazi barunica Castelli te prisno razgovora s Leonom podsjećajući ga na njihovu davnu vezu i otkrivajući mu da su njezini osjećaji tada bili iskreni. To malo ublaži Leonovu netrpeljivost prema barunici, iako je on i dalje jako prezire. Njihov razgovor prekinuo je direktor Trgovačke banke. U idućoj sceni Leone razgovora sa sestrom Angelikom govoreći joj kako je ona jedini razlog što je ostao u ovoj kući. Priča joj o svemu što se dogodilo s njegovim ocem te o tome kako se boji da je on kriv za njegovu smrt. Razgovor prekida barunica Castelli koja je jako ljuta jer je saznala vijest da joj Ignjat nije ostavio nikakav novac. Čak je potrošio i njezin te ju je tako ostavio bez ikakvih sredstava za daljnji život. U bijesu dalje vrijeđa Leonea i Angeliku govoreći im da je uvjerene u njihovo bludno ponašanje, a Angeliku naziva pogrdnim imenima optužujući je da se samo krije pod krinkom svetosti. To jako razljuti Leonea koji se više nije mogao suzdržati te uzima škare i zabija ih u prsa barunice Castelli. Vrsta djela: drama Vrijeme radnje: 1913. godina Mjesto radnje: kuća bankara Ignjata Glembaya Likovi: Ignjat Glembaj, Leone, Angelika, župan Fabriczy (dr. Silberbrandt), barunica Castelli, Puba Analiza likova

Leone Glembay – glavni lik drame koji je predstavljen u njezinom prvom djelu. Intelektualac, visoko obrazovan, pravi poznavatelj umjetnosti i doktor filozofije. Po tome se u potpunosti razlikovao od svojih predaka smatrajući ih neobrazovanim, a njihove portrete kičem. Prosijedi s rijetkom bijelom bradom bez brkova. Nosio je frak, a lula mu je konstantno bila u ustima. Njome se često poigravao što je odavalo njegovo psihičko stanje. A ono je bilo da je bio labilan, rastrojen, neurotičan i uznemiren. Često je sarkastičan i izgleda kao da je fizički nemiran. Sve su to razlozi radi kojih se nije osjećao dobro su domu svoga oca. Psihički je uzdrman činjenicom da njegova oca vara žena sumnjiva morala s kojom je i sam bio u vezi i od koje je bio zaveden. Nije mogao pobjeći od toga da je pravi Glembaj iako su mu se njegovi preci gadili. Na kraju je i on sam bio kriv za smrt svoga oca, a maćehu je krvavo ubio. Barunica Castelli – glavni ženski lik drame. Iako je svrstavamo u tragični lik, ona je na neki način i jako nesretna. Iako je bila lijepa i privlačna te ju je krasila osobnost s mnogo talenta, jako se teško probijala kroz život. Dok nije postala barunica živjela je u bijedi, a nakon što se udala za Ignjata živjela je nesretnim životom bez ljubavi. Godinama joj je plaćala tjelesne usluge, a iz svih tih razloga ona je bila jako hladna žena. Na kraju shvaćamo da je jadna i nesretna, uzaludno je potratila svoju mladost i ljepotu jer joj barun nije ništa ostavio. Bilješka o autoru Miroslav Krleža je cijenjeni esejist, dramatičar, pripovjedač, kritičar i pjesnik. Rođen je 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu, a nakon što je u rodnom gradu završio pučku školu i četiri razreda gimnazije, otišao je put Pečuha kako bi upisao kadetsku školu za domobrane. Završio je kao jedan od najboljih zbog čega je dobio carsku stipendiju i otišao u Budimpeštu na vojnu akademiju Ludoviceum. Tamo se zadržao dvije školske godine, a nakon toga je 1913. godine napustio akademiju i otišao u Skopje kako bi se pridružio srpskoj vojsci kao dobrovoljac. Ali umjesto da se pridruži vojsci uhićen je pod sumnjom da djeluje kao austrijski špijun. Poslan je u Beograd na ispitivanje. Nakon prelaska granice kod Zemuna, hvataju ga austrijske vlasti i nakon saslušanja puštaju, pa je sredinom 1913. godine opet došao u Zagreb. Shvativši kako je sve ono što je ostalo iza njega bilo samo plod njegovog mladenačkog zanosa, odlučio je posvetiti se književnom stvaralaštvu. Godine 1919. oženio se Leposavom Kangrga, a u razdoblju između dva svjetska rata živio je kao pravi književnik i pritom objavio razna književna djela i pokrenuo časopise. Od 1914. godine do 1981. godine Krleža je napisao razna djela i iza sebe ostavio veliku umjetničku vrijednost. Od 1950. godine nalazio se na čelu Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Umro je 29. prosinca 1981. godine u Zagrebu. Najznačajnija djela su: “Tri simfonije”, “Balade Petrice Kerempuha”, “Gospoda Glembajevi”, “Povratak Filipa Latinovicza”, “Na rubu pameti”, “Hrvatski bog Mars”…