Drugi Svjetski Rat U Memoarima Winstona Churchilla - Bogdan Krizman

l G DA·N KRIZMAN, DRUGI SVJETSKI RAT IEMOARIMA WINSTONA CHURCHILLA

OD ISTOGA PISCA O DUBROVACKOJ DIPL0\1ACIJI -Mala hiJton'jda knjižnic. br. 3, izdanje .. ~kolske knjige", Zagreb, 1951.

SVJEDOČANS fVA O DRUGOM SVJETSKOM RATU-- Izdan:

.Glas rado1", Zagreb 19.i2,

STA JE DIPLOMACIJA Z<~greb 1952.

Izdanje .. Društva novinara Hrvatske

D~

BOGDAN KRIZMAN

DRUGI SVJETSKI RAT U MEMOARIMA

WINSTONA CHURCHILLA

ZAGREB

1952

~~~-

•,

t-H,'1 q}(), {3). s-lt

UVOD Ova knjiga predstavlja pokušaj, da se na skraćenom prostoru u jednostavnoj i popularnoj formi ispriča sadržaj četiri knjige uspomena iz Drugog svjetskog rata Winstona Churchilla* (Vinstona Cerčila) nastojeći da se iz njih izvuče ono, .što je bitno. ' O Churchillu kao političaru, čovjeku dnevne politike Velike Britanije, postoje najrazličitija mišljenja, i mnogo je ljudi, koji tog tvrdoglavog i zadrtog konzervativca, željna da uskrsne veličinu viktorijanske Engleske, nekadašnjeg pristašu intervencije li Rusiji u korist kontrarevolucije, čovjeka proth.::na ideji socijalizma, opravdano pobijaju i otklanjaju. Ali o njemu,

kao piscu

uopće

i

kroničaru

Prvog svjetskog rata po-

sebno, sud stručne kritike gotovo je jednodušan: da je u svojim knjigama o ratu 1914.-1918., na primjer, - a sudjelovao je u njemu kao prvi lord admiraliteta, zatim oficir na fronti i na kraju kaO- ministar za naoružanje--- dao dokument, u kojem pisac, književno dosta vješto i impresivno, povezuje opće s ličnim, veliki tok događaja i vlastiti udes autora, njegove doživljaje i udio u velikoj politici u tom razdoblju. "' Rodio se 30. studenoga 1874. u Blenheim Palace u Oxf.ordshi
5

Godine 1919.-1945. Churchill je zauzimao još važniji, centra 1 ni polcžaj: p::>slije kraćeg vršenja dužnosti prvog lorda admiraliteta bio je pet godina rata bez prekida premiier Ve'ike Britani_ie, u središtu poslova, i zbog toga njegove dosad nedovršene uspomene iz Drugog svjetskog rata po bogatstvu materijala, koje sadrže, i LQIRUPaFLLDPa k..,ie pruž::tiu. oredstavl~iu orem11 iednod··šnoi ocjeni kritike dosad jedan od najvažnijih i najopsežn'jih priloga proučavanju Drugog svjet_skog rata. Churchill je već prije objavio niz knjiga; između ostalog: o~ežne biografiie vojv<"~de od Malbnrourrh ~ i svoga oca Randolfa, knjigu o d')življajima u Burskom Tatu, uspomene iz djetinjstva, a nakon Prvog svjetskog rata d i el o u nekoliko kniiga pf")d :naslovom: T h e World Cr i s i s (»Svjetska kriza«). t I posliie Drng,g svietsko~ r:tta Winstnn Chur,..l,ill dao se na plc:::anje memoara o ratu pod naslovom T h e S e e o n d World War ())Drugi svjetski rat«) i rlo~ s:ad je objavio četiri knjige (peta će izaći ove godine ujesen). To su:

The Gathering Storm ())Bura se približava«) Their Finest Hour (»Njihov naillepši čas{<) The Grand Alliance (••Velika Aliiansa«) The Hinge of Fate (•Obrat sudbine«) Sam Churchill piše u pre9govoru sVoje knji~e. da novo dielo (koje je zac;ad fragmentarno, jer se dalinie kn 'ige još oč:-kuju) smatra nac;tavkom »Svjetske krize« i oc;talih. Sve ?.aiedn"l - kad iedn'1m _budu objavliene i prPo-tale k'liige fvjerojatno dviie) - u?.ete u cielini, predstavljat će prikaz drugog tridesetgodišnjeg rata. 1 Djelorni~no

1936.

prevedeno kod nas: »Svjetski rat«, Beograd

»Kao i u ranijim svescima - priča Churchill - opa-. našao sam, koliko mi je to bilo moguće, metodu Defoevih Uspomen a j ed n og· k a v a l ir a (»Memoirs cf a Cavalier~~), U kojima autor svoju kroniku i raspravl~an~e o velikim vojnim događajima povezuje i isprepleće s ličnim doživljajima. Možda sam iedini čovjek, koji je dva najveća sukoba u histc;>riji doživio na viso-· kom položaju. Dok sam u Prvom svjetskom ratu zauzimao odgovorne ali i podređene položaje, u toj drugoj borbi s Njemačkom bio sam više od pet godina rta čelu vlade Njegova Veličanstva. Zbog toga sam te uspomene napisao s drugog stanovišta i s više autoriteta, nego što mi je bilo moguće u ranijim knjigama. Skoro cjelokupan svoj služ!Jetli posao obavljao sam diktirajući sekretarima. Za vrijeme dok sam bio premijer, iz mog je ureda izraslo memoranduma, direktiva, osobnih telegrama i raznih poruka sa oko milijun riječi. Vjerojatno je, da ti dokumenti, pisani iz dana u dan pod dojmom događaja i isključivo u svjetlosti informad:a, s kojima sam dotada raspolagao, sadrže u sebi niz nedostataka, ali ostaje činjenica, da kao cjelina sačinjavaju neprekidan opis strahoviti.h događaja onako, kako ih je vidio onaj, koji je nosio ogromno breme odgovornosti za strategiju i politiku Britanskog carstva i Britanske zajednice naroda.« 2

~atltering Storm,' str. IX _ _7_

Prvo poglavlje

BURA SE PRIBLI:Z:AV A

The Gathering Storm P.:-slije Prvo_g svjetskog rata 1914.-1918. - piše Winston Churchill u prvoj knjizi uspomena - ljudi su duboko vjerovali, da će zavladati mir. Ta je težnja čo­ vječanstva bila opravdana nakon groznog krvoprolića, i državnici su je mogli ostvariti, da su išli, razumno i ustrajno, pravilnim putem. Parola: »Rat, da se spriječi novi rat« bila je na usnama svakog i bile su poduzete sve mjere da se to ostvari. Na dan primirja njemačke su se armije u punom redu vratile u svoje kasarne. »One su se dobro borile - ostavite im oružje« - govorio je maršal Foch, vrhovni komandant savezničkih snaga, ali je pored toga tražio, da Rajna postane i ostane buduća granica između Francuske i Njemačke. Njemačka može biti razoružana, govorio je Fo~h. aria može biti oslabljena, njene oružane snage reducirane i utvrđenja porušena, može postati žrtvom unutrašnjih nereda, ali za deset ili dvadeset godina sve će to proći i sada tek prigušen plamen Pruske ponovo će planuti. SQma Rajna, široka, brza i duboka Rajna između Francuske i Njemačke predstavljat će_­ akO se na njene utvrđene obale postavi francuska vojska. - zapreku, koju Nijemci ne će moći prijeći. Anglo-

9

saksonski je svijet mi(jlio potpuno drugačije, i kl3.uzule mirovnog ugovora u Versaillesu osigurale su Njemačkoj njEn teritorijalni integritet. Smještena u »srcu Evrope« (Andre Siegfried). Niemačka je oc:tala najhomogeniia i najsnažnija grupacija u Evropi. Kad je maršal Foch god. 1919. saznao za potpisivanje mirovnog ugovora, u kojem nije pobijedilo njegovo stanovište o Rajni kao granici, rekao je:· »To nije mir. To je primirje za dva~ de·et godina.« Same ekonomske klauzule ugovora bile su ponižavajuće i tako nerazumno zamišljene, da su već samim tim p'ls .. a'e nei"lvodljive. Njemačka je prema ugovoru imala platiti tajoslovne izn<Jse, ali to p3biednici nisu priveli u diela. Saveznici su Niem'!\čku prisilili da plati u repara~iiama hno(j od oko mili:i~ali su Engleska i Sjediniene države, nešfc:r-·-kasrn]e. isplatile niemačkoj industriji u im~ zajm'1va više od 500 milijuna funti šterlin'"'a i na taj joi način omogućile, da- brzo i bez većih tetkC~ć~ i7ađe iz ruševina. »Historija će jednom nazvai1 sve te transakcije ludo~ rijom. One su dielomično bile uzrok ahatemi, bačenoj na rat, i »privrednom kaosu e<, o kome ću p;ovoriti kasnije. Njemačka je tada stala posuđi\1ati iz svih izvora, koje su joi Saveznici ponudili s pr::tvom preduc:retljivošću. Ta p_ogrešna koncepcija pomoći, koju treba· ukazati pot-i irđenom narodu.· uvećana apetitom, izazvanom povoli nim p-stocima kod tih zajmova, navela "je britanske kaoita1iste na to, da učestvuju u operacijama, premda u da 1eko ma.,ioj mieri nego američki zaimodavci. Na taj je na~in Njemačka s je-:lne strane isplatila u ovom ili onom obliku jednu milijardu funti, i to rcstitucijom kanitaJa i vriiertnosti u stranim 2"Pmliama ili žongliranjem s ogr<'mnim za·:movima iz USA. S druge strane je prmoću tih zaimova stavila sebi u džt'p dvije milijarde. Sve- to predstavlja idiotski zapletenu i žalosnu l! J

avanturu. avanturu u koioi je odjedamput bilo utrošeno

i mnogo napora i puno dobre volje.«3

1 Churchill vidi pogrešku Saveznika i u tome, što su Austro-ugarsku monarhiju (tu on preuzima i ponavlja stai-U'reakciOD.amu- tez-u-k-Nijemcima su htjeli nametnuti ideje i način života zapadnih liberalnih zemalja, a bili su i onako oslobođeni tlpće vojne f.bnvezc i izdataka na vojsku. U Weimaru su izglasali u~tav s naj5avršenijim propis1ma."ali su na--Weimarsl.:u republiku gledali kao nešto, što su im neprijatelji nametnuli. Tek što su stvorili Društvo naroda - priča dalje Churchill - saveznici su mu nanijeli smrtonosan udarac: Sjediniene Američke Države napustile su, odlukom senata, tu tvorevinu predc;iednika Wilc;ona.. Na prP.do;ledn'č'.-:im i7borima god. 19.20. pobijedili su republikanci, i s n;ih'Jvorri pobjeiom pobtjedila su u Americi i gl~~li­ šta izo1acionista. Prepustili su Evropu da se »kuha u vlastTtOrli SOsu«, donijeli odluku, da joj opraštaju dugov~. a istovremeno p::>digli carinske b'!l.riiere. da spriječe uvo:t: robe iz Evrope. Na pomorskoj konferenciji u Washingtonu god. 1921. USA su učinile široke priiedloge za razoružanje> na moru i britanc;ka i američka vlada s »radoo;nam Užurbanošću« stale po_tl'l.p~U. b~o~ye i___ r~_?3-Lal_i_ v~~-~rojeni~_. USA su osim tog_a_ upozorile VeliKu Britam.flr.-Oa. daljni opc;tanak englec;kojapanskog saveza predstavlja srhetnju u anglo-američkim odnosima i London je prekinuo savez s Japanom. To i e bilo od dalekosežnih posliedica za budućnost. Jp-.k. ostala je jedna garanciia za održanje mira: nj~mačke vojske praktično nije bilo, ni njene flote ni avHo:u~iie. a podmornice c;u bilP. zabraniPne. P"'c;lHe Ver.sa'llesa francuska vojska bila ji:! nesumnjivo prva u Evropi. rasparčali

3

I, str. 9.

ll

Do god. 1934. moć pobjednika u Prvom svjetskom ratu bila je u Evropi neograničena. U toku tih šesnaest godina nije bilo nijednog časa, u kojem tri velika saveznika, pa i Velika Britanija i Francuska same, potpomognute prijateljima u Evropi (Mala Antanta), ne bi bile u mogućnosti da u ime Društva naroda stave Njemačku pod strogi nadzor. Umjesto toga, piše Churchill, USA su radije sve do god. 1934. svu svoju snagu dale na to, da izvlače iz Njemačke godišnje rate u ime reparacija. Kad pomislimo, da su to mogle postići samo uz cijenu podjeljivanja zajmova Njemačkoj, onda nam postaje jasna činjenica, da je to bio apsurd. »Znjela se samo zla volja. Bilo je, međutim, dovoljno, da su prije god. 1934. saveznici pristupili pooštravanju onih klauzula mirovnog ugovora, koje su se odnos>-Je na razoružanje~" pa da se čovječanstvu sačuvaju mir i sreća bez nasilja i prolijevanja krvi. Međutim su saveznici propustili da to učine u doba, kad su povrede bile neznatne; a nisu poduzeli ništa ni onda, kad su postale ozbiljne. Tako su napustili i posljednju mogućnost, da se zaštiti mir. Zločini pobijeđenih nalaze svoj korijen i objašnjenje, ako ne opravda~ ~J!Obj".~!J.~ca. Bez toga ne bi bilo isr&senJa. ni prilike, if3 se počine zl0čini.«4

U Njemačkoj_ su pristupili izboru novog predsjednika republike, pošto je Friedrich Ebert umro krajeln veljače 1925. Na izborima je bio izabran stati feldmar~al v. Hindenburg. U međuvremenu je njemačka vlada uputila francuskom predsjedniku vla:de E. Herriotu memorandum, u· kojemu izražava svoju naklonost ideji zapadnog pakta, kojim bi se Engleska, Francuska, Italija i Njemačka na dulji niz godina obavezale međusobno, da ne će pribjeći ratu protiv bilo koje od država potpisnica . .. ), St1". 14-15.

12

Tu obavezu države bi preuzele i potpisom potvrdile

pred predstavnikom USA, koje bi na taj način postale garant. Osim toga Njemačka u memorandumu izražava spremnost da z~ključi pakt, koji bi garantirao teritorijalni s t a t u_§ ___q_l! o Porajnja. Došlo je do pregovora i konzu~ i SaveZnici (London i Pariz) stavili su Berlinu (Gustavu Stresemanu, njemačkom ministru vanjskih poslova) kao pr_ed'\l_vjet: _pristup Njemačke u član­ styQ.Društva naroda. Osim toga su poručili Berlinu, da ile može biti govora o nekoj reviziji klauZula mirovnog ugovora; da Belgija bude među državama potpisnicama, a osim toga i to, da Njemačka i Francuska zaključe ugovor o arbitraži kao nadopunu pakta o Porajnju. Nijemci su u srpnju odgovorili na francusku notu: prihvatili su prijedlog da uđu u Društvo naroda, ali su istakli potrebu prethodnog zaključenja sporazuma o op~em razoružanju. Francuska je odgovorila Njemačkoj. da mora ući u Društvo naroda bez rezerve, što je Berlin konačno prihvatio. Na takvim je temeljima došlo do konferencije u Locamu 4. listopada. Delegati Velike Britanije, Francuske, Italije i NjemaČke zaključili su pakt o uzajamnoj garanciji između pet sila (»~~!1!_-~~camo«), ugovor o arbitraži između Njemačke i FrancusKe~ Njemačke i Belgije, Njemačke i Poljske kao i između Francuske i Cehoslovačke (u njima je Francuska preuzela obavezu da će pružiti pomoć tim državama, ako bi raskidanje »zapadnog pakta« dovelo do agresije) .. God. 1929. dolazi do ekonomske, krize svjetskih razmjera.---,.Nezaposlenost i smanjenje proizvodnje izazvali su opće smanjenje trgovinskog prometa. Sve su države uvela carinska ograničenja, da tako pruže zaštitu domaćem tržištu. Opća je kriza donosila sa sobom najteže monetarne teškoće i umrtvila kreditni sistem unutar

13

5Vake države. Stečaji i nezaposlenost postali su opća pojava od jednog kraja sv•jeta do drugog. Vlada Mac Donalda i pored svih obećanja morala je gledati kako broj nezaposlenih raste, povećavši se u razdoblju 1930. do 1931., s jedan milijun na skoro tri milijuna. Govorilo se, da je u USA 10 milijuna osoba bez posla. Citav bankovni sistem te V-elike republike zapao je u kaos i privremeno se srušio. Na kraju su iz toga proizašle katastrofe u Njemačkoj i u drugim zemljama Evrope.«G U Versaillesu su Saveznici ostavili Njemačkoj voj.'sku od 100.000 ljudi. Tu vojsku, daleko nedostatnu i za ;samu obY:aD.U: g·ranlća, Nijemci su Pretvorili s vremenom i sistematskim radom u vojsku rukovodilaca. Ona je predstavljala samo jezgro i kalup, iz kojeg bi se kasnije razvila milijunska vojska. Njen je tvorac bio general v. Seekt i on je već god. 1921. planirao, potajno, kadrove i jedinice njemačke VOjske u punom obimu. On je neprekidno ponavljao, da treba izbjegavati pogrešne doktrine u strategiji i taktici; proučavao pouke iZ Prvog svjetskog rata; uvodio nove principe kod obuke i kurseva svake vrste; prerađivao sve priručnike za vojsku, i to ne za vojsku od 100.000 ljudi .nego za vojsku njemačkog Re i e h a, a kao glavni ·princip njegova djelovanja vrijedilo je pravilo: ostvariti naj užu suradnju između svih glavnih rodova- vojske, tijesno povezati pješadiju, motoriziranu konjicu i arti-ljeriju. Na tome su Hitlerovi generali izvojevali svoje pobjede god. 1939. i 1940. . · U siječnju 1927. Saveznici su povukli kontrolnu komisiju iz Njemačke- a bilo je i onako opće poznato da Nijemci na sve moguće načine mimoilaze odredbe mirovnog ugovora, da ih izigravaju i da se ponovo naoru6 l, str. 32. Churchill je prirodno, daleko od toga, da bi mogao vidjeti i shvatiti uslovljenost tadašnje svjetske krize u uvjetima suvremenog imperijalizma.

14

žavaju. Bilo je i skauta, mnogih dobrovoljačkih, gimnastičkih, sportskih, streljačkih i drugih udruženja, ali sve su to bile -samo pripreme. Bez uvođenja opće vojne obaveze nije moglo doći do ponovnog naoružanja Njemalke ozbiljnijih razmjera. · Na polju ayijacije civilna je avijacija postepeno rasla. Mirovni je ugovor dozvoljavao Njemačkoj mornaricu u jačini od 15.000 ljudi, ali su Nijemci pod najrazličitijim izgovorima povećali njen broj, a osim toga su poveća-. ~a~:/ brat P.~dmornica~ koje su kriomice ~~ra~il~ i opr~

"'Ošiin toga njemačka je industrija krila mnogo mo-

za proizvodnju oružja i naoružanja uopće, a je vojska godinama uporno vodila borbu, da prijevarom i svim mogućim trikovima sakrije oružje pred savezničkom kontrolnom komisijom. U Njemačkoj pojavljuje se Hitler. Na fronti je proveo četiri godine, a kasnije, u MUnchenU, taj kaplar (Adolf Hitler) postaje »Špici«. Obilazio je po službenoj dužnosti gostionice i javna mjesta, na kojima su pojedine političke stranke u MUnchenu održavale svoje sastanke i zborove. Jednom je u rujnu 1919. došao ml sastanak neznatne stranke »njemačkih radnika« i tu čuo parole, koje su intimno odgovarale njegovom uvjerenju: napadale su »novembarske zločince«, koji su pristali na kapitulaciju Njemačke, židove i špekulante. 16. rujna iste godine Hitler je pri-:stupio toj stranci i postao odmah njen »Šef za propagandu~c. Tako se dao u političare i god. 1923. pokušao je u zajednici s Ludendorfom da pučem osvoji vlast u Bavarskoj. Puč mu ne uspijeva, Hitler dolazi u zatvor, ali uskoro amnestiran ponovo ulazi u politiku. Njegova 'stranka, sada »Njemačka radnička nacional-socijalistička ~tranka« ide od uspjeha do uspjeha. God. 1928. Hitler\ gućnosti

njemačka

ima samo 12 mjesta u Reichstagu, 1930. 107 a 1932. 230 poslanika.

15

Pred ~Reichswehr« se stoga postavilo pitanje: sa Hitlerom ili protiv Hitlera. Između njih postojalo je mnogo dodirnih točaka (uzdizanje Njemačke i njena »osveta« na međunarodnom polju), ali i razmimoilaženja. »Reichswehr« je čitav bio u tradiciji, skloi:t restauraciji Hohenzollerna, ali je uviđao, da je momentana Hitlerova snaga prevelika i da bi nesloga između njih značila slabljenje snage njemačkog naroda. Ali u krilu »Reichswehra« postojali su krugovi, koji su igrali svoju igru. To je bio Kurt v. Schleicher, general i politički intrigant, koji je znao i stvari, inače nepoznate generalštabu. On je uviđao, da je nacistički pokret sa SA (jurišnim odredima) snaga, koja bi vješto vođena pod kontrolom krugova iz generalštaba i njega lično, mogla uspostaviti moć Njemačke i eventualno dovesti njega (Schleichera) na vlast.) On se u tu svrhu približio šefu SA Ernestu ROhmu,-- jednom od najboljih Hitlerovih ~uradnika i s njim je počeo kovati urotu. Tako je došlo do dva pokreta: generalštab se sporazumijevao s Hitlerom, a u generalštabu (Schleicher) postojala je grupa, ko1_a je kovala posebnu urotu s ROhmom~ r U ·svibnju njemački kancelar Bri.ining dao je ostavku i v. Papen dolazi na njegovo mjesto. Papen se nadao da će moći vladati pomoću katoličkog centruma, ekstremnih nacionalista i predsjednika Hindenburga, koji je vidno postajao senilan. Dolazi do prvog sastanka HitlerHindenburg i Hindenburg nije bio njime impresioniran. Rekao je poslije sastanka: »Zar taj čovjek da postane kancelar? Postavit ću ga za poštanskog činovnika pa neka lijepi marke s mojom slikom.« Masa je njemačkih birača bila nemirna i neodlučna U studenom 1932., peti·put u godini dana, održavaju se izbori u Njemačkoj, i Hitler gubi: od 230 pada na 196 poslanika, dok komunisti bilježe porast. I odmah iza toga kancelar Papen daje ostavku i general Schleicher dolazi Jf)

na njegovo mjesto. Ali on je bio mnogo spretniji u Epletkarenju iza kulisa; kao kancelar nije imao uspjeha. Posvadio se s prevelikim brojem ljudi i Hitler je, pojačan s Papenom i nacionalistima, zauzeo stav protiv njega. U tvorntcama je došlo do niza štrajkova pod vodstvom stranaka ljevice, i stari Hindenburg, na Papenava navaljivanje, povjerava 30. siječnja 1933. ni~ndat za sastav vlade A. Hitleru s tim uvjetom, da kao kancelar sastavi koalicionu vladu s Papenom kao potkance· Jarom i v. Neurathom kao ministrom vanjskih poslova. (Churchill kod opisa uspona Hitlera do položaia kancelarr-_ i vođe »Njemačkog Reicha« ostavlja potpuno po strani one društvene snage: vrhove financijskog kapitala u Njemačkoj i drugdj_e}LkOji su Hitleru omogućili taj uspon i preuzimanje vlas~uku novog diktatora-. priča dalje on, - osjetili su Od'inah Svi oni, koji se iz ovih ili onih razloga nisu slagali s novim režimom. 2. veljače vlada je zabranila sve sastanke ili demonstracije komunističke partije; 27. veljače, da nekako opravda progon komunističke partije, Goering organizira pož-J.r Reichstaga; zatim započinje hajku na sve članove komunistilke partije, i tako Hitler započinje izbornu kampanju. Međutim su i ti izbori pokazali, da u Njemačkoj još uvijek ima mnogo ljudi, koji se ne slažu s novim gospodarima: komunisti dobivaju Bl sjedište u Reichstagu, a socijalisti 118. Hitler je sebi osigurao 288 mandata sa preko 17,000.000 glasova. Imao je prema tome u njemu većinu od svega 37 glasova, ne uračunavši 52 mandata Huggenberga i Papena. 21. ožujka iste godine u garnizonskoj crkvi u Potsdamu, tik do groba Friedricha Velikog, otvorio je prvi ReiGhstag Trećeg Reicha i drugog je dana većina (441 glas za, 94 glasa protiv) izglasala Hitleru specijalna ov!~~~~~.i.~Js~_.trajanjem o.d: četiri go-

dine?J

2

- ······

Dru(!:! njetakl rat

17

·rd".Jće godine dolazi do prvog sastanka izme~U Hitlera i Mussolinija u Veneciji (u mjesecu lipnju), ali taj sas·tanak nije predstavljao nikakav uspjeh za njemačkog diktatora. Kod Mussolinija je izazvao loš utisak (u času dočeka, kad je silazio s aviona, Mussolini je šapnuo svom ađutantu: »Non mi piace«- »Ne sviđa mi se«). U razgovoru su dodirnuH samo opće teme i govorili opće­ nito o prednostima diktatura germanskog i romanskog tipa. Između Hitlera na jednoj i »revolucionarnih« elemenata u SA na drugoj strani došlo je do obračuna. Rohm je doduše kao zapovjednik SA postao član vlade, ali je ubrzo izbilo u prvi red pitanje potpune kontrole nad t;v:m oružanim snagama. Izbio je sukob ROhm-general v. Blomberg (ministar rata) i ROhm je strahovao, da će Hitler žrtvovati njeglt.re stranačke oružane odrede za ljubav ~Reichswehra«. U okviru SA postojala je i brojem tada još znatna organizacija »Zaštitnih odreda« (SS) pod Hei!'rish..Jiimm!tr.O.t'}, ...!'EJlanizacija, koja je irrl.ala ·da posluži Hit_leru kao neka vrsta ličn_~ ga_r4e. Himmler-, vjeran tfitleru--;-'-pObi-fnuo~-Seaa·--ss Gude· u tom času uz Hitlera, dok je ROhm tražio saveznike u stranci (Gregor Strasser) ili među nezadovoljnicima iz generalštaba. To je. bio u prvom redu Schleicher. On je, nezadovoljan, otišao tako daleko, da je francuskom ambasadoru u Berlinu (Andre Fran~ois-Poncetu) izjavio, da nije daleko dan, kad će Hitler pasti. Hitler nije oklijevao: 25. lipnja vodsttro -je »Reichswehra« zabranilo vojnicima· da napuštaju kasarne, a odredi SS dobili su municiju. Na drugoj je strani ROhm naredio SA pripravnost i sazvao sastanak svih vođa SA u bavarskom mjestu Wiessee: 29. lipnja Hitler je odletio u Godesberg; tamo mu se pridružio Goebbels, koji mu je donio alarmantne vijesti o navodno pred-· stojećem puču SA u Berlinu. Na tu je vijest Hitler

l8

donio neposredne odluke: vlast u Berlinu prenio je na Go:-ringa, pruskog ministra unutrašnjih poslova, a s5.m je u Goebbelsovoj pratnji odletio u Miinchen da suzbije protivnike. U MUnchenu je odmah dao uhapsiti sve tamošnje prvake SA, a zatim se s malobrojnom pratnjom odvezao u Wiessee. ~~mo. su uhapsili R.Ohma i

og !)l~!), ga zatim . sJ,ja:a-.: Munchenu

zajedno

s ·aru~~ prvacima SA. U· međuvremenu ni Goering nije ostao skrštenih ruk . nJe ·-su IJudl ubtli Sćrilel­ ch~ra, Strassera, Papenova ličnog tajnika i mnoge druge. Hitler je tako ojačao svoj položaj na unutrašnje-političkom planu i sve je više počeo gledati na Beč i Austriju kao na novi cilj. Tamo su austrijski nacisti, obilno pomagani iz Njemačke, vodili borbu letacima i diverzijama, više ili manje neozbiljnOg k3raktera. prohv t:ežima E. Dolfussa i 25. srpnja 1934. dolazi do puča: grupa naoružanih nacista prodire u kancelarsku palaču austrijskog kancelara na Ballhausplatzu i :ubija Dolfussa. Ipak puč ne uspijeva; preostalim članoviffia vlade polazi za rukom da mobiliziraju vladi vjerne trupe 1 da uhapse članove urote. Talijanski je Duce odmah mobilizirao divizije na Brenneru i tako dao upozorenje Berli~':l· da ~e ~e za sada dopustiti, da se Njeniačka miješa u illli'fjjfške stvari. Na Hitlerovu sreću umire i Hindenburg, i tako Hitler spaja dužnost kancelara Reicha s položajein predsjednika Republike u jedno: Hitler postaje »Vođa Trećeg Reicha« i neograničeni vladar. »On je sada bio suvereni vladalac nad Njemačkom. Njegov sporazum s »Reichswehrom« bio je zapečaćen i ostvaren krvavom »čistkom«. SA je prisilio na poslušnost i odanost. Iz njenih je redova iskorijenio sve neprijatelje ili potenciji.lne suparnike. Od tada je ona izgubila svoj utjecaj i postala kao neka specijalna žandarmerija za svečane zgode. S druge je strane SS,

19

s pooštrenom disciplinom i povlasticama, postala pod Himrnlerom njegova pretorijanska garda, kao neka protuteža vojnim rukovodiocima i kasti, a također i politički odredi, koji su djelatnosti sve brojnije tajne policije ili Gestapa pružali znatnu oružanu moć.«' 13. siiečnja 1935. dolazi do plebiscita u Saarskoj oblasti. Mirovni je ugovor bio predvidio, da će se u Saaru, kraju bogatom ugljenom i željezom, na isteku petnaestgodišnjeg razdoblja, u kojem se Saar nalazio pod nadzorom Društva Naroda, održati plebiscit u pitanju eventualnog v,raćanja Saara_ _Nje:m_ačkoj. Nije bilo nikakve sumnje u iShod: POd međunarodnim nadzorom plebiscit je bio održan i stanovništvo je s 90,3°/o glasalo za povratak u Reich. · ·-Hitler se tada osjetio dovoljno jak, da javno, pred čitavim svijetom, uputi Zapadu svoj prvi izazov: 9. ožujka 1935. objavljuje osnivanje njemačke avijacije~ 16. ožujka uvodi OpćU- vojnu obavezu. Dolazi do posjete Sir .lohn Simona i Edena Berlinu, koja nije pokazala nikakve rezultate, a isto tako konferencija u Stresi između Francuske, Velike Britanije i Italije nije predstavljala korak naprijed. Na konferenciji je .došla do izražaja opća suglasnost da sile ne će trpiti otvorenu povredu ugovora, ali su engleski predstavnici (MacDonald i Simon) odmah u početku izjavili, da ne će pristati da se raspravlja mogućnost sankcija u slučaju povrede ugovora. Time se, kako kaže Churchill, konferencija ograničila samo na oblast riječi. Prihvatili su, doduše, jednoglasno rezoluciju, u kojoj izjavljuju, da ne mogu primiti jednostrane prekršaje ugovora. Ona glasi

povećana,

a

ov~o: 1»Tri ~ile, čija ~olitika ima za cilj kolektivno održ~­ vanje ·mtra u okvt'Tu Drtt.štva !Aroda, potpuno se s lazu. 8

21J

I, str. 94.

u tome, da se suprotstave svim

mogućim sredstvima svakom jednostranom nepriznavanju ugovora, koje bi moglo da dovede u opasnost mir Evrope, i u tu svrhu će poduzimati mjere .u tijesnoj i srdačnoj suradnji.« Mussolini je u svom govoru podvukao riječi »mir Evrope« i zastao na upadljiv način poslije riječi »Evro~ex. To je odmah izazvalo veliku pažnju diplomacije velikih ·sila, osobito Engleza, koji su prisustvovali konferenciJi. Dobro su shvatili, da se radi o slijedećem: Mussolini je voljan da surađuje s Francuskom i Engleskom, da tako spriječi ponovno naoružanje Njemačke, ali sebi pridržava pravo na slobodu akcije u Afriei protiv Abesinije. Drugog dana nisu povukli tb pitanje i Mussolini je, s pravom ili ne, to protumačio kao prećutni pristanak Zapada na njegovu politiku »imperijalne veličine« u Africil -ri'an.cuska, zaplašena jačanjem Njemačke, potpisuje 2. 1vibnja_ 1935. francusko-Sovjetski pakt, kojim sile potpisnice garantiraju uza;amnu pomoć u slučaju agresije za razdoblje od pet godina. Hitler b!lježi nov uspjeh: između engleskog i njemačk'"'g admiraliteta vodili su se već dulje vremena razgo'\"Ori o paritetu između ratnih mornarica. Mirovni je ugovor Njemačkoj bio dozvolio izgradnju četiri bojna broda od 10.000 tona pored 10 krstarica iste tonaže. Engleski je admiralitet utvrdio, da su dva njemačka džepna bojna broda, koja su se nalazila u izgradnii ("'St:harnhorst« i ~Gneisenau«), mnogo veća nego što to dOpušta mirovni ugovor i da se ovdje zapravo radi o lakim bojn'm krstaricama od 26.000 tona. Tako je došlo do pregovora i zaključenja pomorskog sporazuma. kojim ~e predviđa, da njemačka mornarica ne će biti veća od trećine engleske. To je ~gl~ski admiralitet smatrao vrlo privlačivom perspektivom, imajući u vidu prve dane Prvog svjetskog rata, kad je odnos između mornarica

21

bio šeo:1naest prf'ma deset. Zbog takve perspektive i uzipod »gotov groš«, admiralitet u Londonu pristao je na to, da se Njemačkoj doZV!)li da gradi podmornice, i to do 60°/o en~le)U tom ie času za Hitlera hilo od velike diplomatske prednosti da razdvoji Save::mike, da jedan od njih pristane da se pomiri s kršenjima ugovora u Versaillesu, i da ponovo zadobijanje potpune slobode naoružanja zaodiene sankcijom· sporazuma s Engleskom. Objavliivanje tog sporazuma bilo je nov udarac Društvu naroda. Francuzi su se s punim pravom mogli ·žaliti, da su n iihovi životni intere~i pogođeni dopušteniem. koje ie Engleska dala Njemačkoj za izgradnju podmornica. Mussolini je u toi epizodi vidio dokaz, da Velika Britanija ne postupa dobronamjerno sa svojim saveznicima i da će -dok nieni p'lsebni interesi na moru budu obezhiieđeni - očito ići jako daleko u sporazumijevanju s NjemačkC'm bez obz'ra na štetu, koja se nanosi prijateljskim državama, ugroženim porastom njemačkih kopnenih snaga. Mussolini je onim. što je izgledalo kao· ciničan i egoističan stav Velike Britaniie, bio ohrabren i dalie tjerao svoje p~ipreme za napad na Abesiniju. Skandinavske su države, koje su tek četrnaest dana ranije hrabro pruža'e podršku protestu protiv Hitlerova uvođenja opće vOin':! obveze ti niemačkoi vo.isci, ustanovile sada, da je Velika Britanija iZa kulisa pristala na njemačku· mornaricu, koja će ma da po jačini ravna same trećini enqle.;;;ke inorriarice- čak u tim granicama biti gospodar Baltičkog mora.« 7 Svjetslti je mir pretrpio nov udarac. Pošto je Brhanija izgubila paritet u zraku, sad je slijedio prijelaz Itamajući njemačka obećanja

7 l, str. 125-126.

22

lije na stranu~_.Njemačke. Njemačka dalje ne će biti viš• sama. U njegovim planovima protiv Abesinije- priča Churchill - Mussolinija· nije vodila samo želja za teritorijalnom ekspanzijom. On je htio da izbriše sramotu poraza, koji je pretrpjela Italija četrdeset godina ranije kod Adue. Njegove su pripreme od Strese bile očit.e·. Tokom ljeta god. 1935. pokret talijanskih brodova za transport trupa kroz Sueski kanal bio je neprekidan· i duž abesinske istočne graniCe Talijani su nagomilavali znatne snage i zalihe. Londonska je vlada (24. kolovoza) donijela nenadanu odluku, da će ispuniti obaveze na osnovi u,:tovora i pakta Društva naroda. Time je izazvala krizu u Sredozemlju. Antony Eden, engleski ministar za pos'ove Društva naroda, poduzeo je sve moguće, da u Genevi pridobije što veći broj država članica za politiku s1nkcija protiv Italije, u slučaju d~, dođe do talijanske invazije u Abesiniju. r Ipak, Mussolini, ko.ieg nisu zaStrašili zakašnieli pokreti engleske mornarice u Sredozemnom moru, sigu... ran u to. da Zapad ne misli ozbil)no. dao Je zapoviJed za invaziju na Abesiniju. 10. listopada skupština Društva naroda s glasovima p€deset država protiv jedne · donosi odluku o sankcijama protiv Italije. Ali do stvar' nib sankcija, koje bi onemogućile agresijl.}., nije došlo. »Nisam nikada bio pristaša izolirane akcije od strane Velike Britanije, ali bilo je potpuno pogrešno- kad smo jednom otišli tako daleko - da ustuknemo. Pored toga, Mussolini ne bi nikad imao hrabrosti da se uhvati u koštac s odlučnom engleskom _vladom. Skoro čitav je .svijet bio protiv njega, i Mussolini bi bio prisiljen da dovede u pitanje svoj režim u ratu bez ikakvih saveznika protiv Engleske, u kojem bi pomorska akcija u Sredozemnom moru predstavljala odlučujuću probu. Kako je Italija mogla povesti takav rat? Osim djelo-

23

mične prednosti u pogledu modernih lakih krstarica, njena j"e flota predstavljala samo četvrti dio engleske flote. Njena mnogobrojna vojska vojnih obveznika, za koju su ,hvalisavo tvrdili, da broji na milijune, nije mogla prijeći u akciju. Njene snage u zraku bile su po količini i kvaliteti daleko slabije čak i od naših snaga. Italija bi bila odmah blokirana. Talijanske armije propadale bi u Abesiniji zbog pomanjkanja snabdijevanja i municije. Njemačka zasad nije mogla pružiti neku. efikasnu pomoć. Ako se ikad pružila prilika, da se jednoj plemenitoj stvari zada odlučujući udarac, i to s minimalnim rizikom, to je ovdje bio slučaj.« 8 Mussolini je osvojio Abesiniju i prišao Berlinu, da bi Italija i Njemačka kao neke »proleterske države« tražile svoje mjesto pod suncem. Francuska je skupština ratificirala francusko-sovjetski pakt 28. veljače 1936., i idućeg je dana francuski ambasador u Berlinu dobio instrukcije da upita njemačku vladu, na kojoj bi se bazi mogli povesti opći francusko-njemački pregovori. Hitler je u svom odgovoru tražio rok za razmišljanje od nekoliko dana i 7. ožujka je v. Neurath, ministar vanjskih poslova Reicha, pozvao u » Wilhelmstrasse« engleskog, francuskog, belgijskog i talijanskog ambasadora i predao im prijedlog vlade Reicl"'a o dvadesetgodišnjem paktu, o demilitarizaciji granice na Rajni s obje strane, pakt o smanjenju avijacije, kao i prijedlog pakta o nenapadanju s istoč­ nim i zapadnim susiedima. Demiiitarizirana .je zona u .Porajnju (predviđena čla­ nom 42., 43. i 44. mirovnog ugovora) predstavljala novi cilj njemačke politike jednostranog kršenja sistema, koji je u Evropi bio stvorio mirovni ugovor u Versaillesu. Ugovor je prepisivao, da Njemačka ne smije iz8

24

l, str. 158.-159.

graditi utvrđenja na lijevoj obali Rajne ili u udaljenosti od 50 kilometara na njenoj desnoj obali. Isto tako Njemačka nije smjela držati nikakve oružane snage u toj zoni, održavati manevre ili aparat za mObilizaciju. Međutim, kršenje člana 42. ili 43. ugovora predstavljalo bi »ne-izazvani akt agresije« i od sila potpisnica bi setražila neposredna akcija zbog okupljanja njemačkih oružanih snag<~. u demilitariziranoj zoni. Takvu povredu ugovora trebalo bi odmah iznijeti pred Društvo naroda i ono bi, pošto bi utvrdilo činjenicu kršenja ugovora, imalo zatim da upozori sve sile potpisnice, da ukažu pomoć onoj sili, koja bi bila tim prva pogođena. f.l.!.~p~dne~ _tog istog dana: 7. ožujka 1936., dva sata poslije svog prijedloga o dvadesetpetgodišnjem paktu, Hitler je u ~e_ich$t~u objavio, da namjerava ponovo zauzeti _Porajnje. Dok je još govorio, njemačke su kolone u jačini od 35.000 vojnika prelazile granicu i ulazile u s~ glavne-njemačke gradove. Svuda su ih primali s radošću, koju je obuzdavao samo strah od savezničke akcije. Hitler je istovremeno objavio, s ciljem da zavede englesko i američko javno mnijenje, da je ta okupacija simbolična. Njemački je ambasador u Londonu predao gospodinu Edenu prijedloge, slične onima, koje je Neurath tog jutra u Berlinu predao ambasadorima drugih sila potpisnica Locamskop ugov~~ Francuska se najviše uzrujala: francuska j-e vlada na čelu s ministrom predsjednikpm Albert Sarrautom i ministrom vanjskih poslova P. E. Flandinom odmah pokubla da mobilizira ostale sile potpisnice i Društvo naroda. U to je vrijeme Fran~JJ.ska._užj:y_ala povjerenje i odanost »~ale antante« (Jugoslavije, Cehoslovačke_ i R~j~.~-:.-::a.:_.L.balt1CkeclrZa.Ve--r·poljsk3. ulazile su u t. zv. »francuski sistem sigurnosti« u Evropi. Francuski 8

l, str. 173.

25

su državnici h.~jel~ da odgovore protuudarcem, ali nisu to nikako htjeli. učiniti bez Londona. Vi~e nego jedamput za vrije_m;!_.~ih,·nestalnih godina francuski su ministri u vlada~a. koje _su se neprestano mijenjale, bili zadovoljni, da u eh:gl_eskom pacifizmu nalaze opravdanje za sebe: vodili. su_- duge. i uzbudljive razgovore s Londonom; L011don im. je_·savjetovao umierenost, duže razmatranje, zajedničku akctjli i t. d. To je bio, kako Churchill kaže, bari'un.Bs~_i_-·.s~g za povlačenje! Da je Fran~o;~Q ·mobilizirala svojih 100 divizija, -bila bi u stanju d~ "suzbije Hitlera, jer- je.njemački gen-eralštab i onako bio protivan takvoj »nesmotrenoj« akciji Ftihrera. Englezi su Francuzima savjetovali, da to pitanje remilitarizacije iznesu pred Društvo naroda, oslabljeno U autoritetu· poslije neuspjeha s politikom sankcija i obeshrabreno nakon zakliučenja engleskonjemačkog pomorskog sporazuma. Flandin je otišao u London, ali nij"e tamo ništa obavio. Englesk~ vlad~ nije htjel~ ništa _2Q!iyz..etL..Lo.tq Lothian je ov-akO--OCijemo n]einačKti akciju u Porajnju: »Na koncu konca, Nijemci su otišli samo u svoj vrt iza kuće«, a engleski je premijer Stanley Baldwin u razgovoru s Flandinom rekao ove riječi: »Vi ste možda u pravu, ali ako postoji samo jedan posto vjerojatnosti, da će vaša _policijska akcija izazvati rat, ja nemam pravo da. preuzmem obaveze u ime Velike Britanije.« 26. ožujka 1936. dolazi do vaniskopolitičke debate u -engleskom parlamentu i Churchill tom prilikom drži ·govor, u kojem veli i ovo: »Povreda demilitarizacije Porajnja je ozbiljna zbog prijetnje, koju ona· predstavlja za Holandiju, Belgiju i Francusku. Sa strepnjom sam slušao izla:gan_ia min:::tr-a vanjskih poslova o tome, kako Nijemci odbijaju čak da S'e uzdrže od građenja utvrda za vrijeme dok pregovori traju. Kad jednom bude postojala linija utvrda - ~to 26

će po mom mišljenju biti za vrlo kratko vriieme to će se odraziti na evropskoj situaciji. To će biti barijera kod glavnog ulaza u Njemačku, koja će joj omogućiti da izvrši prepade ~a drugim vratima u pravcu Istoka i Juga.«1o 21. svibnia 1936. Hitler je u Jednom govoru izjavio, da ))Njemačk? ne namjerava niti ne želi da se miješa .l unutrašnje stvari Austrije ili da izvrši Anschluss«. ll. srpnja iste godine potpisao je s austrijskom vla-· dom ugovor, u kojem pristaje_. da .se ne miješa u unutrašnj~_--e~:~s~_rijsk~_ stvari, ~li je pet dana poslije potpisivanja tOg ugovora Feflin poslao vodstvu austrijskih nac:onalsocijalista povjerljive upute, da pOjačaju svoju aktivnost protiv vlade, a generalštab se počeo baviti planovima za okupaciju Austrije. Godinu dana kaSnije, plan »Otto« za invaziju Austrije 'bio je nadopunjen posebnim uputama. 5. studenog iste godine Hitler je izložio svoje planove pred sv~ generalima: f Njemačkoj treba »žjvotni_ prostOT«; najlakše ga može nđći u istočnoj Evropi, u Poljskoj, ~jelo:?"~_sijii_Dkra.jini; taj će pothvat bez su1RTl1'e-đ0veštT ao· rata šiTokih razmjera, a samim tim i do istrebljenja- stanovništva, koje naseljava ta področj_a; __ !ii~Tr.!G.čka. mora voditi računa o svo.ia -d·vrr· gravna-nepTijatelja: Francuskoj i Enqleskoj, za ko7e je »po~tojanje njemačkog kolasa u središtu EvTape« stvar potpuna neprihvatljiva; Njemačka mora iskoristiti pTvu priliku da udari i da obračuna sa svoja dTa 7akleta neprijatelja, prije nego što se spreme za

borb!'~~ ,/

Umjerene elemente u ministarstvu vanjskih poslova i generalštabu u Berlinu uznemirila je takva politika. Opasnosti, kojima bi se trebalo izložiti, izgledale su im 10

l, str. 183.

27

prevelike. Hitler je otpustio Fritscha i Blomberga i siim preUzeo vrhovnu komandu nad njemačkim oružanim' snagama. Obrazovao je »Vrhovnu komandu oružanih snaga« i ukinuvši ministarstvo rata na čelo joj stavio generala Keitela, poznatog nacistu i čovjeka potpuno odanog Fiihreru. Osam dana nakon što j e preuzeo vrhovnu komandu, Hitler je pozvao u Berchtesgaden austrijskog kancelara Schuschnigga (12. veljače 1938.). Schuschnigg se odazvao, i Hitler je odmah na početku Iazgovora, koji je uglavnom protekaQ vrlo burno, spomenuo utvrđenja, koja podiže austrijska vlada na grani_fi prema Njemačkoj. · fH i t l e r : »Dovoljno je da danas iii sutra izdam naređenja, i da sva ta smiješna strašila iščeznu. Vi valjda ne mislite ozbiljno, da bi me mogli zadržati dulje od pola sata? Tko zna? Možda ć·u se sutra iznenada kac> proljetna bura stvoriti u. Beču. Onda ćete moći vidjetit što će se dogoditi. Htio bih poštediti Austriju od tog iskušenja; stajat -će mnogo žrtava. Poslije redovnih jedinica doći će SA i Legija! Nitko ih ne će moći zadržati od toga da se ne osvećuju, čak ni ja. 2elite li, da Austrija postane druga Spanjolska? Ako j·e ikako moguće, želio bih da se to izbjegne.« S e h u s e h n i g g : »Odmah ću prikupiti poirebna obavještenja i izdati nalog, da se obustavi izgradnja bilo kakvih obrar:nbenih objekata na njemačkoj granici. J as':" no je, da sam svijestan, da vi s vašim trupama možete prodrijeti u Austriju, ali, gospodine kancehire, htjeli nli to ili ne, to bi dovelo do prolijevanja krvi. Mi nismo sami. To bi vjerojatno izazvalo rat.« Hitler: pTo je vrlo lako reći, kad sjedimo u fotelji, ali iza tih riječi ima mnogo patnji i krvi! Hoćete li za njih preuzeti odgovornost, gospodin Schuschnigg? Nemojte misliti, da Ce me itko na svijetu sprij'eči~, da ostvarim svoje odluke! Italija? Ne postoji nijedno neri-

28

ješeno pitanje s Mussolinijem. S Italijom sam u najboljim odnosima. Engleska? Engleska ne će maknuti malim prstom u korist Austrije. Francuska? Ah1 da! Prije dvije godine, kad smo ušli u Porajnje s nekoliko bata.ljona, ja sam mnogQ toga stavio na kocku. Da i e Francuska tada prešla u akciju, bili bismo prisiljeni d~ uzmaknemo. Ali sad je za Francusku prekasn~1 Poslije objeda Austrijance {Schuschnigga i Schmidta) pozvali su u posebnu sobu, i tamo im je Ribhentrop u prisutnosti v. Papena, njemačkog ambasadora u Beču, }:'redao pismeni ultimatum. I to: da prim'e u vladu nacistu Dr. Seyss-lnquarta kao ministra unutrašnjih poslova, da objave opću amnestiju za austrijske naciste, koji se nalaze po zatvorima; da objave službeno uključivanje austrijske nacional-sociialističke stranke u režimski »Domovinski front«. Schuschnigg je konačne pristao na ultimatum. Evropska se drama odvijala dalje. Mussolini je odobrio stav Schuschnigga u Berchtesgadenu i .izjavio, da je srećan, što je došlo do popuštanja ~ategnutosti između Berlina i Beča. 3. ožujka mu je Schuschnigg poručio, da ima namjeru da održi plebiscit u Austriji, da tako učvrsti političku situaciju u korist režima protivnog »Anschlussu«. Ipak, usprkos Mussolinijevom neslaganju s tim potezom, Schuschnigg 9. ožujka objavljuje, da će se plebiscit održati 13. ožujka. Izgledalo je najprije, da Berlin ne će ništa poduzeti, ali ll. ožujka ujutro Schuschniggu je javila prefektura bečke policije: »Njemačka je granica kod Salzburga· zatvorena već jedo.n sat. Njemački su se carinici povukli, i svaki željeznički saobraćaj je obustavljen.« Drugu je poruku primio kancelar iz Miinchena od austrijskog geperalnog konzula· :..Njemački je armijski korpus u M~nch·enu mobiliziran. Vjerojatni pravac: Austrija!«

U toku prijepodneva Seyss-Inquart je zatražio, da ga Schuschnigg primi i saopćio mu, da mu je GOring upravo telefonirao, da plebiscit treba odmah otkazati. Schuschnigg je na to pristao, ali je odmah zatim SeyssInquart ponovo osvanuo s novom porukom iz Berlina: Schuschnigg roora odmah dati ostavku a Seyss-Inquart postati kancelar. Ne bude li to učin~e-no u roku od dva sata, njemačke će trupe ući u Austriju. Miklas, predsjednik austrijske republike, nije htio pristati :qa Schuschniggovu ostavku, ali je Schuschnigg konačno ipak podnio ostavku, da izbjegne prolij"evanje krvi i održao oproštajni govor na bečkom radiju, a Seyss-lnquart je preuzeo vlast, da tako uzmogne u Beču dočekati njemačke tntpe i samog Hitlera, koji ~e odmah ratim objavio »povratak Austrije u sastav njemačkog Reicha.« 14. ožujka Churchill je održao slijedeći govor u parlamentu:

T»Beč

je saobraćajni centar svih onih država, koje su staro austro-ugarsko carstvo, i zemalja ko.1e se nalaze na Jugo-istoku Evrope. Dunav je danas velikim dijelom u rukama Nijemaca. Posjed Beča pruža nacističkoj Njemačkoj mogućnost privredne i vojne kontrole nad svim saobraća jn im putovima jugoistočne Evrape: nad cestama, rijekama i željezničkim prugama. Kako se odrazuje takvo stanje stvari na strukturi Evrope? Kakav utjecaj ima novostvorena situacija na ono, što se naziva ravnoteža snaga i na savez, koji se zove Mala antanta? Kazat ću nešto o toj grupaeiji zemalja~ o Maloj antanti. Uzete odvojeno svaka za sebe, čla­ nice Ma!e antante mogu se označiti kao države drugog ređa, ali su to zdrave i snažne države, koje zaiedno predstavljaju veliku silu. Te su države bile dosad, a i jo§ su sada, uzajamno vezane najužim vojnim savezom. Zajedno, on-: se dopunjuju i imaju sve, §to je potrebno sačinjavale

30

državi i njenoj mašini. R.umunjska ima petrolej, Jugo~ slavija rude i sirovine. Obje imaju jake armije, koje s11 uglarnom opskrbljuju municijom iz Cehoslovačke. U engleskom uhu ime Cehoslovačke zvuči čudno. Da ti je točno, da je to mala demokratska država? Nije li točno, da je njena vojska jača dva ili tri puta od naše? I još, da li je točno, da ona proizvodi tri puta više municije nego Italija? Ali ipak, to je hrabar narod: on ima prava, prava, koja proizlaze iz ugovora, koje je zaključio, ima utvrđenu liniju i izrazio je želju da živi, da živi slobodan. Cehoslovačka je usamljena, i to i u ekonomskom i vojno-strateškom pogledu. Njen trgovački izlaz preko Hamburga, odobren mirovnim ugovorom, može se jako lako zatvoriti svakog trenutka. Njene željezničke vPze i ri 'ečni putovi prema jugu i dalje prema jugoistoku. mogu se svakog časa odrezati. Njena se trgovina može otežava~i klauzulama o pravu tranzita, može se ugroziti u punom smislu te riječi. Evo države, koja je nekoć bila najveće industrijsko područje starog austTo-ugaTskog carstva. Danas je ona izolirana ili može biti izolirana svakog časa, ukoliko se putem pregovora ne poduzmu mjere, da se osiguraju njene komunikacije. Cehoslovačku mogu nenadano odsjeći od njenih izvora sirovina u Jugoslaviji i prirodnog tržišta, koje je sebi stvorila u toj dTžavi.« 1 :Y I doista, nije treb~~ dugo čekati na »dinamizam~ Berlina! »Cehoslovačko pitanje(< Hitler je stavio na .dnevni red svojim govorom pred Reichstagom 20. veljače 1938. ,»Preko deset milijuna Nijemaca živi u dvije c.d naših susjednih država. Dužnost je Reicha da pru:li 11 l, str. 244.-245. često, Churchill. u svojim memoarin;m n~­ stoji da ,.zablista• i uvjeri čitaoca u sVOJ'll sposobnost predvJdctnJa dogad:tja, što se, prir.odno, mora primiti s mnogo l"ezerve.

3!

zaštitu toj našoj njemačkoj braći i da im osigura opću slobodu, ličnu, političku i ideološku.« Već u lipnju 1937. njemački je generalštab pristupio sastavljanju planova za invaziju u Cehoslovačku. Pri.stanak zapadnih derbokracija na ))Anschluss« Austrije ohrabrio je Hitlera. Austrija mu je izgledala kao preduvjet napada na Prag. Dok se vozio u autu kroz Austriju na putu u Beč, Hitler je rekao Haideru, šefu gen.eralštaba: »To će biti vrlo nezgodno za Cehe«. Haider je odmah shvatio dalekosežnost te Hitlerove primjedbe. Na dan ulaska njemačkih armija u Austriju francuski je ambasador u Berlinu javio, da je GOring dao .3V'ečanu iZjavu u ime Reicha čehoslovačkom ministru u Berlinu~ da Njemačka nema nikakvih zlih namjera pre-ma Čehoslovačkoj. 14. ožujka tadašnji je francuski ministar predsjednik Leon Blum svečano izjavio čehoslo­ vačkom poslaniku u Parizu, da će Francuska bez re7erve ispuniti svoje obaveze prema Cehoslovačkoj. Ali sva ta uvjeravanja i izjave nisu mogle sakriti crpu stvar~ nost. Cjelokupm se položaj na kontinentu izmijenio u korist Njemačke: njemačka se politika i propaganda mogla koncentrirati protiv Cehosl.ovačke, čiji su pogranični krajevi bili naseljeni Nijemcima (»Sudetende>utsche«) s agresivnom njemačkom nacionalističkom strankom, koja je jedva čekala1 da u slučaju .nereda i n-eprilika preuzme ulogu »pete kolone«. U toku svibnja sudetski su Nijemci dobili direktivu, da pojačaju pritisak na Prag i 12. svibnja Henlein ·-~ lazi u London, da upozna englesku vladu s »nevo,'· ma«, kojima su izloženi njegovi pristaše ~ Ceho!llo vačkoj.

17. svibnja poslije Henleinova povratka iz Londona, su pregovori izm·eđu njega i čehoslovačke vla· de:• Hitler, sa svoje strane, nije vjerovao, da će zapadn( demokracije intervenirati oružanom silom, da spriječr započeli

32

njegove planove, i pregovorima je samo htio dobiti na vremenu. 28. svibnja saziva konferenciju svojih glavnih savjetnika i izdaje upute za priprep1anje napada na će­ hoslovačku, da .tako »radikalno i 'jednom za svagda« riješi »sud·etsko pitanje«. Odredio- je, da se do 2. listopada izvrše sve pripreme za oružanu akciju protiv Cehoslovačke i, drugo, da se ubrzaju i prošire radovi na izgradnji utvrda duž francuske granice. Njegovi vojni savjetnici nisu, međutim, u potpunosti dijelili Hitler_ov optimizam i neograničeno povjerenje u intui~_iju. Nisu vjerovali, da će Francuska i Velika Britaniia pokleknuti pred Hitlerovim ponovnim izazovom, a Njemačkoj je trebalo - da pobije utvrđenja na granici i pokori Prag - skoro svih 35 divizija. Govorili su mu, da utvrđenja na Zapadu nisu dovršena, da Francuska može mobilizirati oko 100 divizija, a da oni, sa svoje strane, ne mogu uputiti na Siegfriedovu liniju više od pet efektivnih i osam rezervnih divizija. »lako se Hitlerova politička ocjena pokazala točnom u pitanju opće vojne obaveZe, Porajnja i Austrije, njevrhovna komanda nije mogla vjerovati, da će Hitleru uspjeti b l uf f i četvrti put. Izgledalo je toliko nevjerojatno, da će velike pobj'edonosne naci~e, očigle­ dno nadmoćne u vojnom pogledu, još jednom napustiti put dužnosti i časti, put, koji je za njih bio također i •t zdravog razuma i opreznosti.« 1 2 mačka

--~.l Daladier je kao francuski ministar predsjedrlik 12. lipnja ponovio izjavu, koju je dao njegov prethodnik. "Izjavio je, da su francuske ob~~-~~....Irr§:IJl._a. Cehaslovač­ koj »svetinja~;::J\li HitlerTeT>io drugog mišljenja i 18. lipnja 'iiđao je konačnu direktivu za napad na Cehcr.slovačku. ~

3

l, str. 257.

Drugi svjetski rat

33

Da unese zabunu u redove zapadnih saveznika, Hitler je početkom srpnja ·uputio u London svog ličnog

ađutanta, kapetana Wiedemanml. Toga njegova izasla-

nika primio j-e Lord Ha1ifax 18. srpnja. Wiedemann je tom prilikom izjavio Halifaxu, da je Fiihrera neugodno pogodilo neodazivanje Londona rta njegove rahije ponude. Možda bi englesk-Jj vladi bilo ugodno da primi u posjetu GOringa. Nijemci bi pod stanovitim uvjetima rekao je Wiedemann - bili voljni, da pristanu na odlaganje akcije protiv Cehoslovačke za gbdinu dana. I doista, nekoliko dana kasnije je Chamberlain poveo razgovor o tome s njemačkim ambasadorom u Londonu, a već je ranije predložio PragU:, da pristane da se u Cehoslovačku uputi netko, tko bi nastojao da nađe pogodno tlo za postizavanje kompromisa. Francuzi su na to nristcili. i tako ie 26. sronia Chamb·erl::~.in obiav~" u Pai-lamentu, da Lai-d Runcim3.n odlazi u Prag sa zadatkOm. da nađe r~ešen.ie putem sporazuma između čeho­ slovačke vlade i Henleina. Idućeg su dana objavili n~crt statuta za nacionc:tlne manjine kao bazu za p~eiOvore. Runciman je stigao u Prag, došlo je do dugih i zapletenib razgovora s jednom i drugom stranom i nakon če­ trnaest dana ti su razgovori pretrpjeli neuspjeh. Od tada su se događaji brzo odvijali. 27. rujna Rib ben trop ~e sastavio Promemoriju o posj-eti, koju mu je učinio talijanski ambasador u Berlinu. Ambasador mu je izjavio, da je primio pi~enu direktivu iz Rima, u kojoj 1\lussolini traži da ga Njemačka blagovremeno izvijesti o vjerojatnom datumu akcije protiv Cehoslovačke. To mu je potrebno, veli am basa-· dor, zato, da bude u stanju da blagovremeno poduzme potrebne mjere na francuskoj granici. U svom uvodniku ·od 7. rujna 1938. londonski je T i m e s pisao slijedeće: 34

»Ako Sudeti budu tražili vile od onoga, što je čeho~ vla':la pripravna da pruži u posljednjem nizu svofh rri:iPdloga, može se samo izvući zaključak, da Ni~ jr mei idu dalje o.a otklanjanja nevolja za one, koji se ne os!eć.afit. -ddlft0..U~e1i0si.Ovačkoj republici. U tom bi slu~ čaju za čehos~ot"ačku vladu moglo biti svrsishodno da ra; m'"'tri,' da li bi treba'a da potpuno odbaci projekt, koji je u n"?ki>n kr 11 g"'v 1ma naišao na dobar prijem, projekt o tome, dil .c·e Cehoslovačka pretvori u homogeniju drža~ vu ustura..,iPm ru'Ja onog stranog stanovništva, koje ž.'vi u susjedstvu nacije, kojoj rasno pripada~« slovačka

To je, prirodno, značiJo predaJu čitave lini~e utvrđe~ nja. Engleska )'e vlada od.•·nah izjavila, da se- ne slaže sa stavom T i m e s a, ali su joj slabo vjerovali, osobito u Francuskoj. Georges Bonnet, ko) i je u to doba bio franC'uski ministar var.jskih poslova. navodi, da ~e eneleskom ambasadoru u Parizu Sir Eric Phippsu postavio 10. ruina slijedeće pitanje »Sutra će Hitler možda napasti Cehoslovačku. U tom slučaju Francuska će o-imllh mobilizirati. Obratit će se na vas riječima: Mi marširamo, marširate li i vi s nama? Kakav će odgovor dati Velika Britanija?« Odgovor, koii je odobriJa engleska vlada. l!lasio je ovako: »Vlada Njegova Veličanstva ne će nikada dopu5titi, da se ugrozi sigurnost Francu!':ke, ali ni~e u mogućnosti da nešto precizno izjavi o karakteru svoje buduĆ'e akcije ni o vremenu, kad bi ~e poduzela, u uvjetima. koje u sadašnjem trenutku ne može predvidieti.« »Na temelju te izjave »da vlada Njegova Veličan­ stva nikad ne će dopustiti, da se ugrozi sigurnost Francuske~, Francuzi su upitali, na kakvu ,pomoć mogu računati, ukoliko dođe do takvog ugrožavanja. Prema tvrđenju Bonntiti, odgOvor je Londona glasio: dvije nemotorizirane divizije i 150. av10na. .u razdoblju prvih

35

šest mjeseci rata. Ako je gospodin Bonnet tražio izgo\'Or za to, da Cehe može prepustiti sudbini, valja priznati, da j-e to bilo dosta uspješno.« 13 Istog dana (12. rujna) Hitler je na partijskom kongresu u Ntirnbergu žestoko napao Cehe; Prag je na to odgoVorio drugog dana proglašenjem izvanrednog stanja u nekim predjelima CSR. 14. rujna došlo je do definitivnog prekid_~ -~regovora s .H;-epJ~i_nQiib~ _f dan kas.. nije on je prel?]_e_g_;i_9_\!._Reich...-~ Na taj je-način kriza dosegla svoj vrhunac. ' U toku. noći između 13. i 14. rujna Daladier je stupio u dodir sa Chamberlainom. Na vlastitu inicijativu je Chamberlain uputio telegram Hitl"eru, u kojem mu predlaže, da ga primi. Iduće-g je dana Chamberlain obavijestio vladu o tom-koraku i zatim primio odgovor Hitlerov s pozivom da dođe u Berchtesgaden. Tako je engleski premijer 15. rujna odletio avionom u Miinch-en. Njegov je avion stigao na mtinchenski aerodrom, a on je zatim autom produžio put u Berchtesgaden. Već su sve njemačke radiostanice emitir.ale proglas Henleina, u koje-m se traži prisajedinjenje sudetskih kraj-eva Reichu. To je bila prva vijest, koju je Chamberlain čuo po izlasku iz aviona. Bez sumnje, s njemačke je strane postojala namjera, da on to sazna prije sastanka s Hitlerom. Pitanje priključenja sudetskih krajeva njemačka vlada nije do tada uopće bila postavil:i. Chamberlain se vratio iz Njemač~ i u izvještaju vladi rekao slijedeće: »Premda sam primijE!tio na njegovu licu izraz tvrdoće i bezobzirnosti; stekao sam utisak da je Hitler čovjek, u kbga ~ može imati povjerenje, kad dA svoju riječ.« Lord Runciman je podnio izvještaj i u njeJllu vladi preporučio »politiku neposredne i drastične akcije«, t. j. pripajanje pretežno nje--=-~.-::-;

13

36

I. 267.

__ .;.·. --

mačkih

krakYa __ Njem.ailkoj. To je u najmanju ruku

tmaiO tllj)rednost, šf'o· je- bilO jednostavno.

Bilo je potrebno izvršiti koordinaciju između Londona i Pariza. 1.8. rujna Daladier i Bonnet stigli su u London, i Chamberlain im je odmah izjavio, da je u principu spreman da prihvati Hitlerove zahtjeve, kako ih je formulirao na sastanku u Berchtesgadenu. Francuski su ministri iznijeli svoje nacrte prijedloga i izjavili, da nisu skloni nekom plebiscitu u tim područjima, jer bi se kasnije mogli postaviti zahtjevi za plebiscitom u rutenskim i slovačkim krajevima. Bili su za neposredno odstupanje tih sudetskih krajeva Reich u s tim, da ·engleska vlada zajedno s Francuskom i Sovjetskim savezom, koji nisu upitali za savjet, garantiraju nove granice če­ slovačke.

I London i Pariz su u jednom bili složni: Cec;ima treba nametnuti rješenj"e bez konzultacije! Prilikom podnošenja svojih odluka ili ultimatuma Pragu, Englezi i Francuzi izjavili su slijedeće:

»Francuska i engleska vlada podjednako shvaćaju tež·nu žrtve, koju traže od Cehoslovačke. One su, ipak, smatrale za svoju dužnOst, da zajednički i iskreno iznesu uvjete bitne za njenu sigurnost ... Premijer (Chamberla;n) treba da nastavi svoje pregovore s gosnodinom Hitlerom nfljkasnije u srijedu, a po mogućnosti i ranije. Prema tome smatramo, da moramo zahtijevati .što hitniji odgovor.« 19. rujna poslije podne čehoslovačka je vlada primila prijedloge, u kojima se traži hitno odstupanje

Njemačkoj svih opih _lgaieva u Cehoslovačkoj,_ u ~o~ ima živi preko__~Q~/o _njg.l}lačko.g stanoV!i~~t_va. -·U dva sati pasli~ 21. rujna engleski

ponocrocrzo-. na

i francuski ambasador u Pragu posjetili su predsjed-

37

nika Beneša, da ga obavijeste, da nema nade u arbitražu na temelju njemačko-čehoslovačkog ugovora iz god. 1925. i da mu hitno preporuče, da prihvati englesko-francuske prijedloge »prije nego što nastane situacija, za koju Francuska i Velika Britanija ne bi mogle preuzeti odgovornost.« Fra!!C_l"l~ka....j.e.....vla.đa-taj demal'~. ipak osjetila kao sramotU· i dala_ ~e~vU svom amba-_ sadoru, -da ga preda samo usmeno_:-·poa takvim pritiskom zapadnih saveznika, čehoslovačka je vlada 21. rujna dala svoj pristanak. Cehoslovačka je vlada dala ostavku, i u Pragu je formirao novu izvanstranačku vladu ~teneral Sirovv. 22. rujna je predsjednik Beneš uputio preko radija apel, da ostanu mirni a Chamberlain je odletio na svoJ drugi sastanak s Hitlerom, ovog puta u Godesberg. Engleski je .premijer nosio sa sobom anglo-francuske prijedloge o rješenju sudetskog pitanja, na koje je netom bila pristala čehoslovačka vlada. Od sap1og početka razgovora u Godesbergu, Chamberlain se našao pred »potpuno neočekivanom situacijom«-- kako je sam kasnije izjavio.

Sam je Chamberlain tu scenu Opisao _ovako:

Berchtesgadenu bilo mi je saopćeno, da će gospodin Hitler - u slučaju da prihvatimo princip samoopJ"edjeljenja - diskutirati sa mnom o načinu, na koji da se to sprovede u život. Kasnije mi je Tekao, da nije nikada ni za jedan trenutak pretpostavljao da ću biti u stanju da se povratim i izjavim, da prihvaćamo taj princip. Ne želim, da ovaj Dom misli, da me je namjen1o dovodio u ~bunu to ne smatram za jedan trenutak - ali što se mene tiče, očekivao sam, da ću nakon povratka u Godesberg trebati mirno da raspravim prijedloge, koje sam bio donio sa sobom. Bio sam stoga duboko zaprepašten, kad mi je na početku razgovora Hitler rekao, da ti pri··

;U

jedlozi n•~u prihvatFivi i da ih treba zamijeniti drugim prijedlozima, koje još uopće nisam razmotrio. Cinilo mi se, da je potrebno nešto vremena da Taz· motrim i razmi"'lim o onome ~to treba učiniti. Zbog toga s~m se povukao S mislima punima slutnje u vezi s· mo· jom misijom. Međutim sam prije toga od gospodina Hitlera postigao da produži svoje obećanje, da će u oče· kivanju rezu1.tata pregovora njegove trupe mirovati. Sa svnje 8am strane preuzeo obavezu, da ću apeliTati na čehostovačku vladu, da izbjegne svaku akciju, koja bi mogla izazvati incidente.« »Pregovore - piše dalje Churchill - prekinuli su do idućeg dana. Citavo jutro 23. rujna Chamberlain se šetao gore dolje po balkonu svog hotela. Poslije doručka je Hitleru uputio pismenu poruku, u ko~o~ Je izjavio svoju spremt10st, da čehoslovačkoj vladi prenese Hitlerove prijedloge, ali ističući istovremeno pri tome ozbiljne teškoće. Hitlerov odgovor poslije podne nije sadržavao mnogo znakova popuštanja, i Chamberlain ~e zatražio, da mu se prilikom završnog sastanka te večeri uruči memorandum s mapama. Cesi su na to mobilizi· rali, a engleska i francuska vlada službeno su obavij-estih svoje predstavnike u Pragu, da više ne mogu preuzeti odgovornost za savjet, da CSR ne mobilizira. Iste noći u 22.30 sati Chamberlain se ponovo sastao s Hitle· rom.c14

»Prilikom zadnjeg razgovora s kancelarom, koji jeizjav: o je-ć'hamberlain -počeo ·u pol jedanaest i trajao do u ritne ure, predali su. mi memorandum i mape. Tom su razgovoru· prisustvovali njemački ministar vanjskih poslova, Sir Neville Henderson i Sir Horace Wilson. 1-1

I, 276.

39

Prvi put naišao sam. u mem.oTandumu na određeni vremenski rok. Prema tome, ja sam tom prilikom govorio wlo skromno. Sa svom snagom, koja mi je stajala na rašpoloženju, upozorio sam na opasnost, koja bi nastala. ak? se ustra :e kod takvih uvjeta, i na strašne posljedice rata, ako bi do njega došlo. Izjavio sam, da će ton i /OTma dokumenata, za koje sam rekao da predstavljaju više ultimatum nego memorandum, duboko uzbuditi javno mišljenje u neutralnim zemljama i kancelan~ gOTko predbacio, da se nijoz ni na koji način odazvao mojim nastojanjima da se očuva mir. Treba da dodam, da je Hitler s velikom. ozbiljnošću. ponov!o ono, što je već bio izjavio u Berchtesgadenu, naime, da l!..!o zadnjq_g~- .te:"torijalnih zahtj~­

o:a

u

Eo:r!>Jri_Ui!LIL
d!_u_ ~rich.ukli!!§.Jiude

dn&ge -Tase od ~ijem~l!_a drngom jednom mjestu rekao je. ponovo jako oztiiljno, da želi prijateljstvo s Engleskom i da će - eliminira H se sudetsko pitanje na miroljub:v nač'n - rado nastaviti pregovOTe. Točno je, rekao je on,__da po~jk~!a.Dje.~_pita.~

n~~-k~!~~.ij'!'.• .~~~~-f_!_ij~.:~Zog_ ~a-~~24. rujna Chamberlain se vratio u London, i vlade

zapadnih demokracija (u Londonu i Parizu) donijele s-..1 odluku, da se imaju odbaciti njemački prijedlozi. O tome su izvijestile njemačku vladu, a· Francuska j'e provela djelomičnu mobilizaciju brže i efikasnije nego što se to očekivalo. 25. rujna došli su u London francuski ministri i s oklijevanjem primili na svoia leđa obaveze prema Cesima. Chamberlain je u toku idućeg dana poslao u Berlin Sir Horace Wilsona s ličnim pismom Hitleru. Jedini odgovor, koji je Sir Horace mogao dobiti, bio je ovaj: Hitler·nema namjeru da odustane od roka iz godesberškog memoranduma, a to je subota l. listopada; umar-

40

širati će u Cehoslovačku toga dana, ukoliko ne primi pristanak Ceha do srijede 28. rujna do 14 sati. Iste je večeri Hitler govorio u Berlinu u »Sportpa~ lastu«: na najgrublji je način napao· Beneša, dok je Francusku i Englesku spominjao na pom.irljiv način. Kategorički je izjavio, da se, Cesi moraju izgubifi iz sudetskih krajeva do određenog roka. »Ovo je moj posljednji teritorijalni zahtjev, koji imam da postavim u Evropi.« - rekao je Hitler. Izgledalo j"e, da će· doći do sukoba. »Cesi su imali l22.~ oruž~em m_~lijun i po ljudi iza najjače linije utvrda l! ~vropi,_ qpr.emljene pomoću sav'Reriii. -orgariiiirariOg-i snažnog_ indUs~:rijskog __ ~p~r~ta. Francuska--te- vo~b1la djelomičnO mObilizirana, i premda s oklijevanjem, francuski su ministri bili pripravni da izvrše svoje obaveze prema Cehoslovačkoj. Pred ponoć 27. rujna admirali tet je uputio· floti telegrafski aviso, u kojem se naređuj-e mobilizacija za sutradan. O tome je skoro istovremeno (23,38 sati) bila obaviještena engleska štampa. U 11.20 sati 28. rujna iz admiraliteta su izdali stvarna naređenja floti, da prijeđe u mobilno stanje.« 16 Njemački se generalštab djelomično protivio avanturističkoj politici. Htio je prvo da se konsolidira stečeni položaji. General Beck j'e nakon Anschlussa uputio Hitleru memorandum, u kojem ga upozorava, na temelju detaljnije analize, na činjenicu, da nastavljanje programa osvajanja mora nužno dovesti do rata. Hitler mu :tije odgovorio, i u srpnju je došlo do razgovora između njih. Kad je postalo jasno, da predstoji napadaj na Cehoslovačku, Beck je zatražio od Hitlera, da mu da garancije, da se ne će upuštati u daljnje avanture. Hitl"er j e to odbio s riječima, da je vojska instrument državnP. 115

l, 278-279.

41

politike, da je on (Hitler) šef države i vrhovni komandant i da će on odlučivati, kada i kako će upotrebiti oružane snage. Beck je nato dao ostavku. I drugi su se generali rezervirano odnosili prema »dinamičnim pla· novima« Hitlera. Osim toga i admiral Raed·er je poku-šao da na Hitlera djeluje umirujuće. Dok se Hitler tako nosio sa svojim vojnim savjetni-cima, Chamberlain je održao govor na londonskom radiju. Odmah zatim dobio je odgovor Berlina na pismo, koje je bio up~tio Hitleru preko Sir Horace Wilsona. To je pismo ulilo tračak nade. Hitler je ponudio, da se pridruži garanciji novih granica Čehoslovačke i bio je pripravan da dA nova uvjeravanja u pogledu načina, na koji bi se sproveo novi plebiscit. Nije se sm~elo gub~ti vrijeme. Njemački j'e ultimatum, koji j·e imao da istekne jdućeg dana, u srijedu 28. rujna visio nad Chamberlainom i on je stoga odmah sastavio ličnu poruku Hitleru: »Pošto sam pročitao Vaše pismo, potpuno sam siguran da možete dobiti sve što je bitno bez rata i bez -odlaganja. Spreman sam da lično odmah dođem u Ber· lin, da s Vama i s predstavnicima čehoslovačke vlade raspravljam o mj·erama za prijenos vlasti, i to ako .žl;'lite zajedno s predstavnicima Italije i Francuske. Ja sam uvjeren, da bi u roku od tjedan dana mogli postignuti sporazum.« U isto je vrijeme telegrafirao Mussoliniju obavještavajući ga o svom posljednjem apelu, upućenom Hitleru:

»Nadam se, da će Vaša Ekselencija obavijestiti njemačkog· kancelara, da ste pripravni da budete predstavljeni na konferenciji i da ćete mu hitno preporučiti, da pristane na moj prijedlog, koji će naše narode očuvati ()d Tata.« Značajno

je, da nije u tom razdoblju postojao uži između Pariza i Londona. Dok je Cham-

i tješnji dodir

42

berlain na svoju ruku sastavljao ova dva pisma, francuski su ministri išli svojim putem. Francuski ~e ambasador u Berlinu u noći 27. ru~na primio nove direktive, da Berlinu učini pove prijedloge. kojima se proširuje teritorij, namijenjen Nijemcima. Dok je Franc;ois- Poncet bio još kod Hitlera, stigla ~e oontka Mussolinijeva, u kojoj savjetuje, da se prihvati Chamberlainova poruka i zamisao o konferenciji. U 'tri sata poslije podne 28. rujna Hitler je uputio pozive Daladieru i Chamberlainu, da dođu sutradan u Miinchen na konferenciju s njim i Mussolinijem. »Između »Velike četvorice« brzo se postigao spora-zum. Razgovori su otpočeli u podne i trajali do idućeg jutra u dva sata. Izradili su memorandum, koji su potpisali izjutra na dan 30. rujna. U biti ta~ je memorandum sadržavao prihvat ultimatuma iz Godesberga. U njemu se predviđala evakuacija sudetskih krajeva u pet etapa počev od l. listopada s tim, da bude gotova u roku od deset dana. J·edna međunarodna komisija imala je utvrditi konačne granice Cehoslovačke.« 16 Dok su ostali čekali da stručnjaci specijalisti sastave konačnu redakciju sporazuma, Chamberlain je Upitao Hitlera, da li pristaje na privatni razgovor s njim. Hitler je »Objeručke prihvatio taj prijedlog« i' izjutra 30. rujna došlo je do sastanka između njih. Chamberlain je došao s gotovim nacrtom zajedničke izjave:

"Mi, njemački FiihTeT i kancelaT i engleski premijer, održali smo danas još jedan sastanak i složili se u tome, da je pitanje anglo-njemačkih odnosa od prvoklasnog značenja za naše dvije zemlje i za Evropu uopće. Smatramo, da sinoć potpisani sporazum ~ anglo-njemački p_omoT~k:i .. ~P.2raz_q_m. predstqvljaju simbol žel;e d~a n'Ciroda da ni~~~.:.. viš~.-~e-~usobno _ne rc;tU.ju. l(l

i,

285.

43

Riješeni smo, da sredstvo konzultacije treba da postane ona metoda, koja će se usvojiti za raspravlja(!je ma kojeg drugog pitanja u vezi s naše dvije države, i mi smo odlučFi da nastavimo naše napore u cilju v.klanjanja eventualnih izvora razmimoilaženja, da tako damo doprinos osiguranju mira Evrope.«

Hitler je to pročitao i bez oklijevanja potpisao. »Chamberlain se vratio u Englesku. U Hestonu, gdje je aterirao, mahao je zajedničkom deklaracijom, za koju je pridobio Hitlera da je potpiše, i pročitao je gomili iskupljenih službenih dostojanstvenika i ostalih, koji su došli da ga dočekaju.« 17· 30. rujna je Cehoslovačka primila odluke donesene u MUnchenu, a predsjednik E. Beneš podnio ostavku, J)jer bi nJegova priSutnost mogla postati ozbiljna smetnja razvoju nove države.« Raskomadanje Cehoslovačke vršilo se planski, prema ugovoru. Ali Nijemci nisu kod toga bili sami. Neposredno nakon. sporazuma u Mon.:. chenu, poljsJta je...vlada- uputila Pragu ultimatum, da joj se u roku od 24 sata preda gr"a"nična oblast Tješin._, U Pra:gu nije postojala nikakva mogu~rwst da se pruži otpor takvom zahtjevu Varšave. I Madžari su se pridružili, dc:o Uhvate svoj dio u stečajnoj masi. · Miinchen je izazvao veliko uzbuđenje u Engleskoj. »Nije d;:a.nas vrijeme, nakon svih i fizičkih i duševnih kriza, kroz koje. smo prošli, da potomstvu opišemo" oluju, koja ~e podigla u Engleskoj nakon miinchenskog sporazuma. U redovima konzervativaca, .u obiteljima i među intimnim prijateljima došlo ie do takve razlike u mišljenjima, kakve dotada nisaril vidio. Muš)arci i žene,. vezani dugogodišnjom stranačkom solidarnošću, društvenim i obiteljskim vezama, gledali su se sa srd17

44

I, str. 286.

žbom i prezirom. Nije bilo dovoljno ..:...._ da bi se stvar uredila - prirediti oduševljeni doček Chamberlainu prilikom povratka s aerodroma ili blokirati D own i n g S tr e e t i njegove prilaze, kao što nije bila uvJerljiva ni izvanredna 'aktivnost vladinih agitatora i korteša. Mi, koji smo trenutno predstavljali maniinu, nismo pazili na šale i prijetnje pristaša vlade. Vladu je Miinchen potresao do temelja, ali ~e •tvar već bila gotova, i v.aJa se održala na okupu. Samo se jedan ministar nije složio. Prvi lord admiraliteta Duff Cooper dao je ostavku na svoj položaj.«1s Chamberlain Je pokušao da odvoji Italiju od Njemačke. Bio je čvrsto uvjeren u to, da je stekao Hitlerova prijateljstvo. Da uspješno završi svoje planove o očuvanju mira pomoću »politike smirivanja«, trebalo je neophodno da pridobije Mussolinijevu· Italiju kao protutežu skupo plaćenom pomirenju s Hitlerovom Njemačkom. Za ovo j€' zbliženje htio pridobiti i Francusku. Krajem studenog Chamberlain i Halifax su posjetili Paris, ali Francuzi (Daladier) nisu bili mnogo odušf"v1jeni projektom puta Chamberlaina u Rim. S druge su strane Englezi saznali, da fra-ncuska vlada ispituje mogućnost da s Njemačkom potpiše deklaraciju poput one, koju su potpisali u MUnchenu Chamberlain i Hitler. 27. studenog 1938. Bonnet je obavijestio francusk.og ambasadora u Washingtonu o namjerama Pariza: »Neville ~Chamberlain i Lord Halifax, veli Bonnet, u toku juče­ rašnjih razgovora izrazili su zadovoljstvo zbog te deklaracije, za koju drže da je iste prirode kao i anglo-njemačka deklaracija i da će predstavljati neposredni doprinos djelu međunarodnog smirivanja.« U Pariz .je došao i sam nj'emački ministar vanjskih pQslova v. Ribbentrop u pratnji H. Schachta. Nijemci su se nadali, da 18

I, str. 290.-291.

45

će s Francuskom potpisati ne samo deklaraci]u, nego i ekonomski sporazum. U ovom prvom su uspjeli, i 6. prosinca su Bennet i Ribb'entrop potpisali zajedničku francusko-njemačku deklaraciju, dok im drugo nije pošlo za rukom. Međutim, dolazak Ribbentopa u Pariz imao je daleko dublje razloge: qgk se Chamberlain zanosio idejom, da _Mussolinija rastavi od Hitlera, Hitler je htio da. Pariz odvoji od Londona. Verzija Bonneta o tim razgovorima u Parizu glasi ovako: Ribben!rop je nastojao da na englesku vladu baci odgovornost za sadašnje stanje stvari, jer su, prema Ribbentroou, i engleska vlada i štampa, koje su u danima Miinchena pokazivale stanovito razumijevanje za opravdan·e njemačke zahtjeve, zauzele najneiskreniji stav prema Berlinu. Izjave Churchilla, Edena, Duff Coopera i Morrisona i neki novinski članci, sve je to izazvalo loš utisak u Njemačkoj, i vlada nije u stanju da spriječi oštru reakciju njemačke štampe. Bennet mu je ponovo podvukao nepokolebljivost englesko-francuske solidarno:;ti, ukazujući na to, da se trajno popuštanje francuskonjemačke zategnutosti n-e bi moglo zamisliti bez isto takvog popuštanja u englesko-njeniačkim odnosima Vodile su se mnoge diskusije oko toga, da li su vremenskim razmakom od Miinchena do napada Njemačke na Polj'sku dobili više Saveznici ili Niemačka. »Mnogi u Engleskoj, koji su dobro ~nali našu slabost: osjetili su o.lakšanj'e kod spoznaje, da se naša avijacija svakog mjeseca povećava i da su tipovi ffiLrrican i Spitfire pred završetkom. Broi formiranih 'eSkadrila nalazio s~ u porastu, a protuavio~ka se artiljerija povećavala. Porast ratne industrije bio je isto tako ubrzan. Među­ tim,"· sva ta povećanja, ma koliko dragocjena, bila f'U beznačajna u usporedbi. sa znatnom nadmo_ć!. njemač­ kog naoruža~~ a. Kao što je opCe ---poznato~- naciCinalni plan proizvodnje ratnog materijala zahtijeva razmak !Jd

46

četiri godine. U prvoj se godini ne vidi još ništa; u drugoj tek nešto malo; u trećoj već dosta, a četvrta daje već pravu bujicu. Hitlerova se Njemačka u to doba nalazila u tre.ćoj ili četvrtoj godini intenzivne pripreme, u stanju, koje se· skoro nimalo nije razlikovalo od rntnog. Velika Britanija, naprotiv,· nije uopće proizvodila po ubrzanom planu, njeno je naoružanje bilo znatno manjeg obujma i išlo mnogo polaganijim tempom. God. 1938.-1939. engleski su izdaci na vojsku svih vrsta iznosili 304 mili.iuna funti, a n)emački u najmanju ruku jednu milijardu 500 m~~ij~n~ Vjerojatno je, da je Njemačka u go-arni Pred- rat proizvodila barem dva puta, ·ako ne i tri puta toliko ratnog materijala koliko Francuska i Engleska zajedno i da j·e proizvodnja njenih te8kih tankova već dostigla pun kapacitet. Nijemci su, dakle, bili u stanju da se naoružavaju u mnogo većoj mjeri nego mi.« 10 Podjarmljivanjem Cehoslovačke Saveznici su izgubili planinsku liniju utvrđenja, koja je pred Miinchen vezala 30 njemačkih divizija i glavninu motorizirane i potpuno opremljene njemačke vojske, a sami su Cesi 1mali 2_1 regularnu diviziju i 15 ili 16 mobiliziranih divizija drugog poziva. Prema izjavama Haidera i Jodla, Hitler je za vrijeme miinchenskih pregovora na zapadu ostavio svega 13divizija, i to pet od trupa prve linije. Osim tQga znatan gubitak predstavljali su ~~g~ini zavodi, drugi arsenal po veličini u Sredn~oj Evropi, čija je proizvodnja u tom razdoblju (od kolovoza 1938. do rujna 1939.) bila skoro jednaka pfoizvodnji svih engleskih tvornica. FrancuSkom je na tom polju stajalo još gore.

Ji

1.

.---l.---

I, str. 301.

47

-God. 1935. Francuska je mogla, i bez pomoći svojih saveznika, ući i okupirati Njemačku, i to bez ozbiljnijih borbi. -God. 1936. nije maglo biti sumnje u njenu nadmoć. Poznato nam je danas, prema njemačkim otkrićima, da je to stanje trajalo sve do god. 1938. i da je njemačka vrhovna komllnda, svij-esna svo~e slabosti, do krajnjih granica zadržavala Hitlera u svim njegovim piepadima, koji su mu uvelike pove-ćali slavu. U toku godine, koju proučavamo, njemačka se vojska, premda još slabija od francm-ke u pogledu izvježbanih rezervi, približavala svom m9.ksimalnom potencijalu. Bilo je samo pitanje vremena kad će NJemačka, oslonjena na svoje dvaput veće stanovništvo od Francuske, postati prva: I U pogledu morala nj"emačka je vojska imala prednost. :Puštanje saveznika na cjedilu, osobito zbog straha, potkopava moral svake vojske. SpoznaJa~· da su bili prisiljeni da uzmaknu, slabi borbeni duh i oficira i \-Ojnika. Dok su na njemačkoj strani samopouzdanje, uspjesi i spoznaja o sve većoj snazi podsticati ratničke instinkte svojstvene njihovoj rasi, priznanje slabosti obeshrabrilo je francuske vo~nike svih redova.« 20 Chamberlain se još uvije-k zanosio iluzijom, da je potrebno uspostaviti lični dodir s diktatorima, pa da se ostvari i poboljšanje političke situacije u svijetu. Pun n~de, on je predložio, da posjeti Rim zaledno s Hali-, faxom. početkom mjeseca siječnja J!W!.. Poslije stanovitog odlaganja Rim ~e uputio poZ'IrtTI. -siiečnja došlo je do sastanka Chamberlain-Mussolini u Rimu. Covi·ek se mot"a crveniti, piše Churchill, kad čita dnevnik grofa Cianat

»U bitnosti - piše Ciano - posjeta je od mun;,~g Do stvarnog dodira nije došlo. Kako t~mo uđa-

značaja. 20

48

l, str. 302.-303.

ljeni od tih Uudi! »Ovi ljudi, Tekao je Mussolini, nisu od kova jednog FTancis Drakea i drugih veličanstvenih pusto lora, koji su stvoTili caTstvo. To su samo umoTni sin.ovi dugog· niza bogatih ljudi« ... « U to vrijeme Ribbentrop se nalazio u Varšavi (25. siječnja), da započne diplomatsku ofanzivu protiv Poljske. Poslije Cehoslovačke došao je red na Poljsku i prvi korak trebalo ~e biti odvajanje Poljske od mora uspostavom nj·emačkog suver_e~teta nad Danzigom i produženjem njemačke kontrole nad Baltikom do litvanskog pristaništa Mexn,.el. Poljska se vlada odlučno opirala tom prijedlogu, ·rlritler je zauzeo stav očekivanja. Vrebao je i čekao pogodno vrijeme za udarac. U prvoj polovici ožujka stali su se širiti glasovi o koncentraciji trupa u Njemačkoj, osobito u područjima Beč-salzburg, i govoi:kati, da je mobilizirano četrdeset divizija. Pouzd.a.\!ajućLse u njemačku moć, Slovaci su počeli kovati ~lanove o_ ·odvajanju od Cehoslovačke r~ publike, a pUkOvnik Beck; pOljski ministar vanjskih poslova~ izjavio je u Varšavi, da ima puno sirnpatiia za slovački separ:atistički- Pl?kret. Tisa je Hitler u Berlinu priinio. sa- SVim počastima { 12. ·ožu~ka.. kad su -ga u Parlamentu interpelirali, da li je Engleska garantir.ala če­ hoslovačku granicu, Chamberlain je podsjetio Donji dom, da je taj prijedlog bio zamišljen za slučaj neizazvane agresije, a da se t.akva agresija nije dogodila. Ali nato nije trebao dugo čekati. :)Sjećam se: sjedio sam s Edenom u salonu za pušače u Parlamentu, kad su stigle večemj'e novine s izvj·eštajima da su njem~čke trupe ušle u Cehoslovačku. -Cak su i ljudi, poput nas, koji iiismo imali nikakvih iluzija, i koji smo to ozbiljno dokazivali, bili iznenađeni zbog tog nenadanog nasilja. Jedva da bi se moglo vjerovati, da je vlada Njegova Veličanstva, koristeći svoje tajne

4

Drn?i svjeh]o rat

. 49

informacije, bila u tako velikoj mjeri prepuštena pukom slučaju. 14. ožujak je pokazao raspad i podj;mnljivanje Cehoslovačke republike . .!ili1xlll:i.... su formalno objavili svoju__ ~-e~_avisng~-~Mc:~d.~arske·Su trupe pOtajno pOtpomOgnute Poljskom, ušle u istočnu pokrajinu Cehoslovačke ili karpatsku Ukrajinu, koju su htjeli za sebe. Hitler je, qošavši u Prag, er~m.j.rao njemački protektorat na:a:·C!!l\oslovack.offi,koju su tako pripojili njemačkom Reichu.«~u. · ---12. ožujka je Chamberlain izjavio pred Donjim domom: »Danas u šest sati ujutro započela je okupacija Ceške od strane njemačkih trupa. Cesima je naređeno, da ne pružaju nikakav otpor.« Produžio je zatim s konstatacijom, da garancija, koju su bili dali Č"ehoslovač­ koj vladi, nije na snazi. Kriza se z~oštravala, j"er je i okupacija Češke izazvala u engleskom javnom mišljenju dubok utisak. Poljaci nisu smjeli dugo ostatr na miru. 21. ožujka je Lipski, poljski ambasador u Berlinu, posjetio Ribbentropa i Ribbentropov je ton bio znatno oštriji nego ranije. Okupacija Cehoslovačke i stvaranje satelitske slovačke države doveli su njemačku vojsku na južnu granicu Poljske. Lipski je izjavio Ribbentropu, da Poljska ne može shvatiti, zašto je Njemačka preuzela protektorat nad Slovačkom, jer da je to upereno protiv Poljske. On se dalje propitkivao o nedavnim razgovorima Ribbentropa s litvanskim ministrom vanjskih poslova. Da li su se oni odnosili na Memel? Sredstva za organizaciju bilo kakve odbrane u istoč­ noj Evropi bila su gotovo iscrpljena: Madžarska se nalazila -U njemačkom taboru, Poljska je stajala po strani i nije htjela tješnje Surađivati s Rumunjskom. Ostl!jala je samo Sovjetska Rusija kao zagonetka. 21

60

I, str. 307.

Na jugu~~Yl~_Eti~ __prist~jala __ da se odvoji od Berlina i 26. ožujka Mussolini je održao oštar govor, u kojem je iznio talijanske __ zahtjeve na Sredozemnom moru na raču~ Fran~~s_k_~. rotajno je snovao planove o širenju talij8iiSkog utjecaja na Balkanu i srednjoj Evropi. Njegovi su planovi ~~.invaziju u Alba~ju bili' već gotovi. »U zoru 7. travnja 1939. iskrcale su se talijanske snage u Albaniji -i nakon kraće čarke okupirale Albaniju. Kao što je Cehoslovačka imala postati odskočna daska za agresiju protiv Poljske, tako je Albanija imala postati za talijansku akciju protiv Grčke i neutralizaciju Jugoslavij'e. Engleska je vlada vel- bila primila obavezu da brani mir u sjeveroistočnoj Evropi. S ta· da se učini s tom novom prijetnjom na Jugoistoku? U brod mira ulazila je voda sa svih· strana.«22 Kad je Chamberlain stigao na aerodrom u Hestonu, mahao je triumfalno zajedničkom deklaracijom, koju je Hitler bio potpisao u MUnchenu. U njoj su se spominjale dvije obaveze, koje su, prema njegovu uvjerenju, postojale između njega i Hitlera, odnosno između Velike Britanije i Njemačke. Okupacijom Cehoslovačke Hitler je prekršio miinchenski sporazum, a sad je došlo vrijeme da prekrši i drugf'"(anglo-njemački pomorski sporazum). Govoreći u Reichstagu 28. travnja, Hitler je rekao slijedeće: »Budući da Engleska danas i preko štampe i sluZbeno podržava ideju suprotstavljanja N jemačka j u svako.i prigodi i taj svoj stav potvrđuje poznatom politikom zaokruživanja, temelji su pOmorskog sporazuma na taj način uništeni. Zbog toga sam odlučio da danas uput{m

6!

lo1i"donskoj vladi jedno saopćenje. Pitanje nijP. za nas

od stvarnog materijalnog interesa, jer ja i nadalJe vjerujem, da ćemo moći izbjeći utrku u naoružanju s Engleskom - ali se ovd_je radi o našoj časti. Međutim, ako

vlada želi da iznova povede pregovore o tom N1emačkom, nitko se ne bi radovao više od mene perspektivi postizavanja jednog jasnog i lojal.nog sporazuma.« en..-ze~ka

pre::lmetu s

Anglo-njemački pomorski sporazum bio je svojevremeno od odlučne važnosti kod preokreta Hitlerove vanjske politike. Sad ga !e Hitler prikazivao kao neku milost, koju je Treći Reich ukazao Engleskoj. Osjećao se toliko jak, da nije zapravo trebao toliko računati s naivnim ljudima i političarima u Engleskoj. Imao je nadmoć u zraku; Italija je bila na njegovoj strani; dduo je u rukama Austr;iju i Čehoslovačku sa ~im ·lnim. što su one predstavljale i sadržavale; imao je Siegfri~ dovu liniju; proizvodio je sve nove podmornice. U istom tom govoru Hitler je otkazao i njem lčko­ poljslti ugovor o nenapadanju. Kao neposredan pov Jd za to otkazivanje Hitler je naveo englesko-poljski sporazum o pružanju garancije Poljskoj.

»Ta je obaveza u suprotnosti sa sporazumom, koji sam potpisao s maršalom Pilsudskim ... Zbog toga smatram, da je taj ugovor jednostrano pogažen od strane Poljske i prema tome više ne postoji. tome sam poljskoj vladi. uputio saopćenje ... «

o

»J{ad sam proučio t.ij govor, napisao sam u jednom od svojih članaka: Svi vanjski znaci pokazuju, da se pogledi nacističke. Njemačke, puni prijetnje, sad okreću prema Poljskoj. Bez obzira na to, da li Hitlerov govor odražava nje5~

gove prave namjer~ ili ne, iz njega ipak proizlazi, da se glavni cilj izjava od prošlog petka sastoji u izolaciji Poljske, u iznošenju prividnih optužbi protiv nje i u vršenju jakog p_ritiska na tu zemlju. Izgleda, da njemački diktator pretpostavlja, da može englesko-polb~ti sporazum učiniti neprimj-enljivim, ako sve svoje zahtjeve svede na Danzig i koridor. Bez sumnje da Hitl2r pretpostavlja, da će se u britanskim krugovima, u kojima se nedavno čulo »tko bi $e. tukao za Cehaslovač­ ku«, sad govoriti ~tko da se tuče za Danzig i koridor«.« 23 Taj je otkaz poljsko-njemačkog ugovora o nenapadanju iz god. 1934. predstavljao ozbiljnu prijetnju. Još u· danima, kad je boravio u Varšavi, Rib bentrop j·e bio potvrdio njegove odredbe. Kao i pomorski ugovor s Londonom, i ovaj drugi je bio zaključen po želji Hitlera i išao je isto tako u korist ~rtfn3.Y 'Oba su učvrstila per ložaj Berlina i Njemačke u- doba, kad je Njemačka vanjsko-politički bila Još slaba. Pomorskim j·e sporazumom Velika Britanija priznala i· opravdala kršenje od-. redbi mirovnog ugovora, poništavajući istovremeno i ·odluke donesene u Stresi, i mjere, koje je preporučio savjet Društva naroda. Njemačko-poljski sporazum omogućio je njemačkoj diplomaciji, da svu svoju pažnju posveti :Prvo Austriji a zatim Cehoslovačkoj. Rezultati su bili porazni za obje te države. Poljsko-njemački sporazum donio ~e i taj plod, da je pridonio slabljenju odnosa između Poljske i Francuske. Na taj je način Hitler posredno obavijestio Varšavu, da se Poljska nalazi u zoni ·eventualne agresije. Vlada je u Londonu bila prisiljena, da zbog razvoja situacije u Evropi razmotri praktične posljedice a;(arancija, koje je bila dala Poljskoj i Rumunjskoj. Nijedna od tih mjera, bilo j"e očito, nije mogla biti efikasnA bez 23

l. str.

324.

53

suradnje Sovietsk_?$.S.!'Ye1'.a. Zbog toga je engleski ambasador u Moskvi 15. travnja poveo pregovore s Litvinovom i drugog su dana Sovjeti podnijeli prijedlog, koji je imao za cilj da ostvari jedinstveni front između V~_ ~e Britanije, Francuske i Sovjetskog saveza uz pruZanJe garancije svim onim državama, koje su u-grožene od Njemačke. Zapreka zaključenju takvog sporazuma ležala je u strahu, koji su ispoljavale susj'edne države uz sovjetsku granicu, u strahu i odbijanju da prime sovjetsku pomoć i dopuste dolazak, odnosno prolaz Crvene- armije preko svog drž_aypog t~itarija.. Ne može se točno odrediti, kad ie Moskva zapravo započela svoju politiku približavanja Berlinu. Među­ tim, iz zbirke dokumenata iz njemačkih izvora. koju j'e objavilo Ministarstvo vanjskih poslova USA pod naslovom Nazi- Soviet Relations24 proizlazi, da je do prvog približavanja došlo negdje u veljači 1939. Tada se radilo samo o ekonomskim pitanjima: liferacijarna oružja iz Skodinih tvornica. Uključenje Ceho.slovačke u Reich povećalo je zapletenost tih pitanja i 17. travnja dolazi do razgovora Weizsiicker -- Merekalov. Taj razgovor ima naročit značaj, ako se poveže s istovremenim razgovorima, koje su poveli Litvinov i engleski ambasador u Moskvi o trojnom savezu s Velikom Britanijom i Francuskom. On j"e predstavljao prvi vidljiv znak o pi'omjeni stava Sovjetskog saveza. »Normalizacija« odnosa izmedu Berlina i Moskve tekla je dalje, uporedo s Pregovorima o zaključenju trojnog saveza sazapadnim demokracijama. Ali ta diplomacija »duplog kolosjeka« nije mogla dugo potrajati. Trećeg svibnja je j·edan službeni komunike objavio, da je »Litvinov na vlastitu molbu razriješen dužnosti 24 Izašlo u prijevodu kod n~ pod naslovom Dokz~menli o .suradnji Hitler-Staljin, Zagreb 1951., u izdanju Društva novinara NR Hrvatske.

54

narodnog komesara za vanjske poslove i da je pr'edsjednik vijeća narodnih komesara Molotov preuzeo tu funkciju.« »Budući je Litvinov javlja 4. svibnja njemački otpravnik poslova· u Moskvi - još 2. svibnja primio engleskog ambasadora, a u jučerašnjoj je štampi spomenut kao počasni gost na smotri trupa, izgleda da je njegovo otpuštanje posljedica Staljinove spontane odluke. Na posljednjem partijskom kongresu Staljin je pozivao na opreznost, kako Sovjetski savez ne bi bio uvučen u sukob. Molotov (nije Jevrej) važi »kao najbolji prijatelj i najbliži Staljinov 'suradnik«. Njegovo imenovanje očigl"edno treba da bude garancija, da će sei vanjska politika nastaviti strogo u staljinskom duhu.« Litvinov je oti.šao, i to je predstavljalo značajnu koncesiju Hitlerovim planovima. Od tog trenutka njemačka vlada prestaje da svoju vanjsku politiku vodi prema principima antibolj.ševizma i u novinskim su člancima ·njemački novinari počeli uvjeravati Moskvu, da njemački »Životni prostor« ne zadire u ruske predjele i teritorij i da se svuda zaustavlja izvan ruskih granica. Prema tome da nema nikakvih razloga za sukob s Njemačkom, osim ako Sovjetski savez pristane da sklopi pakt 1o savezu sa zapadnim »pluto-demokracijama«. Započele su pripreme, i na jednoj i na drugoj strani, za zaključenj·e jednog pakta između .-4Hitlera i Staljina. Novi šef sovjetske diplomacije Vjačeslav Molotov zaslužuje da se opiše, j·er engleska i francuska vlada nisu u to doba imale mogućnosti da ga izbliže upoznaju. On je čovjek inteltgentan i. bezobziran, veli Churchill, i nj"egova glava poput topovskog zrna, njegov smiješak poput sibirske zime, crni brkovi, prodoran pogled, mramorna hladnoća lica, govornička vještina i hladnokrvnost bili su dostojan odraz njegove sposobnosti, ali isto-

55

vremeno nikada nisam vidio ljudsko biće, kom-e bi bolje pristajao naziv ljudskog robota. »Prepiska s njim o spornim Pitanjima nije nikada donosila koristi, a ako se pomoću korespond.::ncij e uporno nastojalo postići neko rješenje spora, svršavala je s lažima i uvredama.«2s Od časa, kad je postao narodni komesar za vanjske poslove, Molotov je vodi
gogsvjetskograta.•

- Ne sagledavši pravi uzrok rata: one mnogo dublie korijene velikih suprotnosti između imperijalističkih sila i blokova pred Drugi svjetski rat, on nastavlja: 12. svibnja je turski parlam·ent - priča dal!e Churchill - ratificirao tursko-engleski sporazum. Pomoću tog sporazuma londonska se vlada nadala, da će pojačati engleske pozicije u Sredozemlju. To je bio njen odgovor na okupaciju Albanije od strane. Itali!e. Pregovori u Moskvi između Saveznika i· SSSR-a tekli su polako. Na nastojanja zapadnih saveznika da se formira jedinstveni front protiv nacističke· agresije,. diplomacija-Trećeg Reicha nije ostajala bez odgovora i neaktivna. Početkom svibnja došlo je do sastanka Ribbentrop--Ciano na jezeru Como, koji j'e doveo u službenoj 26

66

l, str. 331.

1 javnoj formi do t. zv. »pakta od čelika«. Taj su pakt potpisali ministri vantskih poslova fašističke Italije i nacističke Njemačke nešto kasnije: 22. svibnja u Berlinu. Grof Ciano tom prilikom zapisuje u svoj dnevnik slijedeće:

»Hitler iz•avlju.;e, da je izvanredno zadovoljan paktom i potvrđuje činjenicu, da Italiji pripada vodeća ulora u rolitici na Sredozemlju. Po.kazao je zanimanje za A'ba..,iju i oduševljavao se uvelike za naš plan,. kojim Ee Al'" ani ·a pretvara u tvrđavu. Tvrđavu, koja bi imala utjecaj od odlučne važnosti na Balkanu.« Ljetni su dani prolazili i pripreme za rat vršile se od jednog do drugog kraja Evrope. Držanje diplomata, govori političara i žP.l~e čovječanstva sve su manje vri!edile. Pokreti niemačkih trupa dali su naslućivati da predstoji njemački .napadaj na Poljsku. 10. lipnja Chamberlain je dao izraza svojoj zabrinutosti zbog razvoja situaci~e i ponovo potvrdio odluku englesk! vlade da brani Poljsku u slučaju, da njena nezavisnost bude ugrožena. Između Londona i Pariza izmjena misli bila je vrlo živa. r- Upozorite Chamberlaina, rekao je Mussoli.ni engle-skom ambasadoru u Rimu 7. srpnja, da ako je Velika Britanija spremna da se tuče u odbranu Poljske, Italija će ući u rat na strani svog saveznika Niemačke.« Ali IZa kulisa Mussolinijevi su ciljevi bili diugi: nastojao Je da konsolidira svoje pozici]e u Sredozemlju i sjevernoj Africi, da ubere plodove intervencije u Spanjolskoj i da probavi osvajanje Albanije. Nije nikako htio da ga Hitler uvuče u rat samo za to, da Njemačka dobije Poljsku. Usprkos·svojim hvalisanjima u javnosti, Mussolini je bolje n·ego itko poznavao slabost Italije. Htio

57

je da se govori o ratu u god. 1942., uz uvjet da Nje· nastavi s lif'eracijama oružja, ali ne u god. 1939.! ll. kolovoza Ciano dolazi u Salzburg na razgovor s Ribbentropom, da bude tumač Mussolinijeve ambicije, da i u novom MUnchenu bude neki posrednik. I tog dana i dan kasnije na Obersalzbergu kod Hitlera Ciano spoznaje, da je ono, što Njemačka želi, jednostavno: rat. 19. kolovoza Staljin je saopćio Politbirou svoju namjeru da potpiše ugovor s Njemačkom. 22. kolovoza savezn.ičke misije u Moskvi, koje su vodile bezuspješne razgovore s Rusima, nisu nigdje mogle pronaći maršala Ypro~ilOV.!J š·efa sovjetske vojne misije, sve do veCere. On Je tada izjavio šefu francuske misije, da su se njihovi pregovori vukli i odugovlačili i da zbog toga nije isključeno da dođe do stanovitih političkih iznenađenja! Tog isto.g dana Ribbentrop je došao .u. Moskvu! On je u Moskvi nakon razgovora sa Staljinom i Mo1otovom potpisao UgoVor o nellapadanju i tajne priloge kasno u noći 23". kolovoza. 25. kolovoza engleska je vlada objavila ugovor s Poljskom, u kojem potvrđuje garancije dane Poljskoj, a 31. kolovoza Hitler potpisuje svoju »Uputu broj l« o vođenju rata. Njemačka je napala Poljsku 1. . rujna u zoru. U toku jlltra objavljena je naša opća mobilizacija, priča Churchill, i premijer Chamberlain me zamolio, da ga popodne posjetim u Downing Streetu. Saopćio mi je tom prilikom, da je donio odluku da mi ponudi ulazak u vladu u svojstvu ministra bez porHelja i člana ratnog kabinet2, što sam bez riječi primio. mačka

»Saznao sam zatim da je l. rujna u 9.30 sati Njeprimila engleski ultimatum, kojemu je 3. rujna u 9 sati slijedio drugi i posljednji. 3. rujna je radio

mačka

58

najavio kod emisije jutarr*J:t vijesti, da će premijer go_voriti u 11.15 sati.«2G/ J'~ :J/. , , : {J ..(!-· f J. 1 J U tom govl?ru Chamberlain je saopćio engleskom narodu, da se Velika13'fitanija već nalazi u ratu s Njemačkom, a nakon debate i govora u Parlamentu upoznao Churchilla sa svojom odlukom, da mu povjeri i mjesto u ratnom kabinetu i portfelj ministarstva mornarice, koji je Churchill imao i na početku Prvog svjetskog rata (1911.-1915.). Međutim su članovi vlad-e u Londonu prisustvovaJi u ratnom kabinetu kod stola za konferencije uništenju, skoro matematski točnom, jedne slabije države od jače, prema Hitlerovoj metodi i u skladu s planom, koH su već odavna Nijemci bili sastavili, a da _E:J!.gle~ka.. ..nije ustvari maknula p:rs..tom.. ..Polj.ska je stajaicl Otvorena i izvrgnuta njemačkoj invaziji s tri strane. Pedeset i šest divizija, od kojih 9 oklopljenih, sačinjavalO je invazione armije. Dolazeći iz Istočne Pruske Treća njemačka armijska grupa (8 divizija) nadirala je u južnom pravcu na Varšavu i Bjalistok. Cetvrta armijska grupa iz Pomeransk:e (12 divizija) imala je zadatak da uništi poljske trupe, koje su se nalazile u koridoru Danziga, a zatim da pođe u jugoi.stočnom pravcu prema Varšavi duž obje obale Visle. Granicu prema Poznanju čuvale su rezervne trupe i njihova je uloga bila samo defenzivna. Ali na jugu, desno od njih, nalazila se Osma armijska grupa (7 divizija); njena se zadaća sastojala u tome, da štiti lijevo krilo (bok) trup3., koje su imale zadatak da vode glavni napad. Tu su opel aciju povjerili Desetoj armijskoj grupi (17 divizija), koja je imala ići ravno na Varšavu. Dalje na jugu Cetrnaesta armijska grupa (14 26 I, stf". 363. Izvanredno živ opis predaje britanskog ultimatuma dao je dr. Paul Schmidt u knjizi Statist na diplomatskoj po::ornici (Statist auf diplomatischer BUhne). Vidi moju knjigu ~vjedolanslva (J Drugom svjetskom ratu (Zagreb 1952, str. 15-16).

divizija) imala je dvostruki zadatak: prvo, da osvoji važno industrijsko područje,· koje se proteže zapadf)tl od Krakova, a zatim, u slučaju da se stvari budu dobro odvijale na glavnoj fronti, da zauzme Lavov na jugoistoku Poljske. Prema tom·e, prema zamisli nj·emačkog generalštaba, radilo se kod toga o tome, da se probije zapreka, koju su predstavljale poljske trupe na granici, i da se zatim, smrve i unište manevrom zaokružavanja. Jedan krak kliješta, koji su ::;ačinjavale trupe sa sjevera i jugozapada, imao je za ~ilj Varšavu; drugi je krak bila Treća armijska grupa, koja bi nadirala prema Brest Litavsku i spojila se s Cetmaestom armijskom grupom odmah nakon pada Lavova. Više od 1500 mod-ernih aviona J:litler je bacio na Poljsku. Njihov je zadatiik bio, da najprije razbiju poljsku avijaciju, a zatim, da bi pomogli trupe u borbi, da bombardiraju u pozadini vojna postroj·enja i" sve komunikacije. Osim toga imali su i taj zadatak, da šire užas i paniku među poljskim civilnim stanovništvom napadajima na otvorene gradove. U pogledu broja i materijala poljska se vojska nije mogla mjeriti s Nijemcima. Trupe su uprkos svakom razumnom razlogu bile porazmještene duž same granice a u unutrašnjosti zemlje nije bilo nikakvih rezervi. Poljaci nisu u potpunosti sproveli ni mobilizaciju, i samo trideset njihovih divizija primilo je prvi udarac, a to je predstavljalo dvije trećine vojnih efektiva Poljske. Brzina akcij·e njemačkih· trupa i djelatnoot avijacije onemogućile su da razvijU preostale snage. Tako su te poljske divizij'e morale vĐditi ·borbu na dugom frontu protiv snaga, koje su· bile brojčano skoro dvaput jače od njih. Poljaci nisu bili samo slabiji brojem; njihova je artilerija ~bila zastarjela, i imali su samo jednu oklo-

60

pljeD.u ·brigadu protiv devet njemačkih divizija. Njihova se konjica (12 brigada) hrabro borila pro~iv tankova i blindiranih automobila, ali im ni~e mogla nanijeti mnogo štete: konjanici nisu imali drugo osim sa'blji i kopalja. Njihovih 900 aviona prve linije, od kojih polovica novih, nije stupilo u akciju. Iznenadnim napadima njemačka ih je avijacija uništila na zemlji. Prema Hitlerovu planu nj·emačke su trupe prešle u napad l. rujna predvođene avijacijom, koja je napadala .poljske eskadrile na aerodromima. Za dva dana. poljska je avijacija bila uništena. U tjedan dana su njemačke trupe prodrle duboko na poljski teritorij. Svud;:~ je otpor bio žestok, ali uzaludan. Sve su poljske armije, koje su imale braniti granicu, uzmicale izuzev armijski korpus,- zaokružen alto Poznanja. Grupu oko Lodza Nijemci su presjekli na dva dijela prodorom Desete armij&ke grupe: polovina se povukla prema istoku u pravcu Radoma, drugu su Nijemci potisnuli prema sjeverozapadu. To je omogućilo dvjema divizijama pancera da pođu pravo na Varšavu. Nešto dalje na sjeveru Cetvrta je armijska grllpa dosegla i prešla Vislu i zatim se duž Vlsle zaputila prema Varšavi. Jedino je na sjeveru poljska grupa mogla odolijevati i prkositi s uspjehom Trećoj armijskoj grupi. Ipak su je doskora .NiJemci pok'Jlebali, i ona se povukla na Narvu, na prostor, na kojem se nalazio jedini sistem utvrda, izgrađen već ranije. Takvi su bili rezultati prvog tjedna njemačke kampanje protiv Poljske. Koncem drugog tjedna, nakon teških borbi, poljska armija, koja je brojila dva i poJ milijuna vojnika, prestala je postojati kao organfzlia.na snaga. Na jugu je Cetrnaesta armijska grupa nastavljala napredovanje u pravcu Sana; na sjev~ru četiri poljske divizije, koje su se povukle u Radom, bile su zaokružene i uništene; dvije oklopne divizije Desete. armijske grup·e ušle su u pred-

- &i'

građe očaja,

Varšave, ali su morale stati pred otporom, punim varšavskog civilnog stanovništva. Na sjeveroisto-

ku od Varšave Treća armijska grupa zaokružila. je Var-

šavu s istoka. Kod Varšave je glavnina poljske armije pružila bitku i pretrpjela poraz. Poljska se grupa oko Poznanja spojila s divizijama, koje su Nijemci potisnuli od Toruna i Lodza. Poljska vojska brojila je u tom času samo 12 divizija. Deseta armijska grupa, koju je štitila Osma, ra;1:mjerno slaba, probila je sebi put u pravcu Varšave. Premda je Nijemcima već bilo pošlo za rukom da ostvare zaokruženje, poljski general Kutrzeva, koji je zapovijedao grupom oko Poznanja, donio je odluku, da prijeđe u napad u pravcu juga i da udari u bok glavnog njemačkog prodora. Taj hrabar protunapad, koji nosi ime »bitka kod Bzure«, privuis:ao je ne samo Osmu armijsku grupu, nego i dijelove Desete, odvratio ih prolazno od cilja: Varšave i privezao čak i jedan korpus Cetvrte armijske grupe, koji je dolazio sa sjevera. Poznanjska je grupa izdržala deset dana intenzivno bombardiranje nj'emačkih aviona i napade njemačkih trupa, koje su imale ogromnu premoć. Za to vrijeme zatvorila su se vanjSka kliješta. Cetrnaesta annijska grupa stigla je do predgrađa Lavova 12. rujna i, napadajući prema sjeveru, 17. ruj"na spojila se s trupama Treće armijske grupe, koja je prošla Brest Litovsk. »Sad je došao red na Savjete. Ono, što oni danas nazivaju »demokracijom«, stupilo je na scenu. 17. rujna su ruske armije prešle u pokret duž istočne granice Poljske, koja crlje imala tako reći nikakve odbrane i nastupale u .širokom frontu prema zapadu. 18-tog zauzele su Vilnu i sastale se u Brest Litavsku s njemač­ kim pomagačima.«:2~ 27

62.

l, str. 398.

Trebalo je još zauzeti_ Varšavu i Modlin. Odbrana Varšave, djelo pretežno civilnog stanovništva, bila je :1erojska i beskoris_na. Nakon dugih i teških bombardementa avionima i teškom artilj·erijom, koju su Nijemci u brzini dovukli sa zapadnog fronta, Varšava se predala. Modlin je pružao otpor sve do 28. rujna. Tako je za mjesec dana sve bilo svršeno. »Vidjeli srno ovdje savršeni primjer modernog munjevitog rata: besprikornu suradnju između kopnenih .maga na bojnom polju i a~~_ije; intenzivno b_Oinb"arjiranje svih komunikacija i gradova, koji predstavljaju tole važnije ciljeve; petu kolonu, naoružanu za dir'ektm.~ :~.kciju; veliku upotrebu· .špTjUlia i padobranaca i prije wega neodoljive udare velikih masa tankova. Poljaci rlisu bili posljednji, koji Su imali izdržati takve patrtj"e.«2B

Sovjetske su armije napredovale do linije, o kojoj 1e Moskva sporazumjela s Hitlerom, i 29. rujna bio je ;večano potpisan sporazum, koji je sadržavao diobu "oljske. Hitler j'e iskoristio svoj uspjeh i uputio Saveznicima >onudu da sklope mir. Jedna od najkobnijih posljedica >olitike popuštanja sastojala se u tome, da su London i :lariz dugo~odišnjo.r:n politikom popuštanja uvjerili Hitera u to, da -iiiš~~Posebni da _vode rat. Zajednička je 1bjava rata 13. rujria 1939. Hitlera neugodno iznenadila, tli je čvrsto Vjetovit(Uf će slika brzog i nemilosrdnog miJtenja Poljske pridonijeti, da dekaden~ni zapadni sa·eznici konačno shvate, da je zauvijek prošlo vrijem-e, :ad su mogli utjecati na sudbinu srednje i istočne Wrope . • , '· str. 399.

Sovjeti su iskoristili suradnju s Berlinom i zaključili državama »pakt o uzajamnoj pomoći«. Ušli u niih i okuoirali ih. Pažnju· je engleskog admiraliteta u prvim mjesecima rata sve više privlačila Skandinaviia. njemačko snabdijevanje želj'eznom rudačom iz švedske preko Narvika, uzimanje u najam norveških trgovačkih brodova i drugo. Churchill je kabinetu odmah predlagao akciju, ali do odluke nije dolazilo. Tek .le u travnju god. 194fl. vlada donijela odluku, da se Nijemcima presiječe put do Narvika, ali je tad bilo prekasno. Početkom listopada 1939. stigao je u !\{oskvu Paaskivi, jed-an od finskih državnika, koji je god. 1921. potpisao mirovni ugovor sa sovietskom vladom. Sovj·eti su postavili teške zahtjeve: tražili su ustupanje nekih otoka u Finskom zalivu, ispravku granice prema Lenjingradu i uzjmf!.nje u najam finske luke HangO na ulazu u Finski 74liv, koju su Sovjeti htjeli pretvoriti u pcmorsku ba,iu. HangO Finci nisu mogli ustupiti, i 13. studenoga došlo je do prekida pregovora. 28. studenoga je Molotov ~azao pakt o nenapadanju izmedu FinskP i Sovjetsko~aveza i dva dana kasni_ie Rusi su prešli u napad, dok~·e sovjetska avijacija istovremeno bombardirala Hel ki. Sovjets a je vlada, čini se, računala s brzim uspjf'hom. Nadala se, da će avionski napad na Helsinki i druga mjtst?, premda nisu bili nekih većih razmjera, izazvati paniku. Finska ipak nije kapitulirala. 19. sije~a 1940., u doba kad je vladalo pravo zotišje na sviqt frontama, srušio se njemački avion nad belgijskim t~ritorijem. U njemu se nalazio neki njemački major .iz Sedme njemačke avijatičke divizije. On je imao naređenje da prenese neke dokumente u štJ.b u KOln, ali je, da bi skratio put, letio preko belgijskog područja. Belgijska ga je poiicija pritvorila i zaplijenila

-s

baltičkim

9U

64

sw dokum·ente, koje je nosio sa sobom. Ti su dokumenti sadržavali potpune i autentične planove o invazi ii na Belgiju, Holandiju i Francusku - planove, na koje je Hitler već dao ·svoj pristanak. Majora su pustili, a dokumente je belgijska vlada dostavila francuskoj i engleskoj vladi. Pariz nije htio vjerovati u njihovu autenii::nost i Saveznici nisu poduzeli nikakve mjere, dok ja Hitler bio prisiljen da izmjeni sVC?j raspored za napad. Sovjeti su u proljeće teško pritisnuli Fince i Paaskivi je 7. ožujka 1940. otputovao u Moskvu da raspravi uvj"ete primirja, 12. ožujka Finska je pristala na sovjetske zahtjeve. 8. travnja engleski su razarači položili mine u teritorijalnim vodama Nmveške, i u Oslu je to prijepodne prošlo u sastavljanju protestne note Londonu. Ipak, u toku poslijepodneva admiralitet je obavijestio norveško poslanstvo u Lqndonu, da su· u visini norveških obala primijećeni njemački ratni bodovi da plove na sjever, vjerojatno na putu u Narvik. To je bio početak nje- t mačke operacije (W e s e r - U b u n g) pod komandom 1 generala FalkenhorSta, operacije brZog zauzimanja Danske i Norveške. Englezi i Francuzi su pokušali da drže Narvik, ali su na kraju morali donijeti odluku, da iz Narvika povuku sve svoje trupe. Neuspjeh s Norveškom ogorčio j·e sve i izazvao pad Chamberlaina i njegove vlade. Kralj je povjerio mandat Churchillu, i on je sastavio koalicioni kabinet zajedno s laburisti.ma. Započela je nova faza u Churchillovu životu a s njom i novo poglavlje njegovih uspomena.

5

llrugi svjetllkl rat

65

Drugo poglavlje

NJIHOV NAJWEPSI CAS »Their Finest Hour«

U času, kad je Churchill na dan 10. svibnja preuzeo odgovornost za opću politiku Velike Britanije u ratu, nije se od, njega tražilo, da donese neke nove odluke radi onenlogućenja invazij'e Nijemaca u Holandiju. Bilo je već odavna poznato, da su francuski i engleski generalštab složni u pogledu plana »D« generala Gamelina. Taj su plan započeli provoditi u život istog dana u zoru. Doista, ujutro ll. svibnja bilo je već skoro sve iz tog plana provedeno. S morske strane Sedma armija generala Girauda započela je svoje napredovanje u Holandiju; u sredini su oklopljene engleske patrole stigle na rijeku Dyle; na južnom dijelu fronte Prva grupa armija generala Billotta brzo je napredovala prema rijeci Meusi. Prema mišljenjU savezničkih komandanata uspješno bi provođenje plana omogućilo, da se skraćiva­ njem fronta uštedi 12 do 15 divizija. Tim divizijama trebalo je dodati 22 divizije belgijske vojske i 16 h<>landskih divizija; bez njih bi francusko-engleske snage bile brojem slabije od neprijatelja na zapadnom frontu. Na početku 'rata god. 1939. Njemačka je na zapadnom frontu imala 42 divizije bez tankova, a Francuska j"e nakon mobilizacij" raspolagala sa 70 divWja, i to

66

zbog toga, jer je Njemačka glavninu svojih snaga u prvim danima rata bacila protiv Poljske. 10. svibnja 1940. situacija je izgleda,la sasvim drugačije. Zahvaljujući razmaku od osam mjeseci i uništenju Poljske, neprijatelj je naoružao, opremio i izvježbao oko 155 divizija, od kojih 10 oklopnih. Sporazum između Staljina i Hitlera omogućio je Hitleru da sasvim smanji broj njemačkih divizija na istoku. Prema izjavi generala Haidera, šefa gen·eralštaba njemačke vojske, na ruskoj se granici nalazilo tada tako malo njemačkih trupa, da su mogle jedino naplaćivati carinu! Hitler je tako bio u mogućnosti da započne svoj napad na Francusku sa 126 divizij~ i da udari s čitavom snagom tankovskih jedinica (10 divizija pancera), koja je imala oko 3000 oklopnih kola, od kojih 1000 teških tankova. Sve te snage bile su raspoređene od Sjevernog mora do Svicarske na slijedeći način: »Grupa armija B« pod komandom generala von Bocka, sa svojih 28 divizija raspoređenih· od Sieverhog mora do Aachena, imala je zadatak da provali u Holandiju i Belgiju i da zatim uđe u Francusku formirajući na taj način desno lrrilo njemačkog dispozitiva prema Francuskoj; »Grupa armija A« sa 44 divizije pod komandom generala von Rundstedta imala j·e da povede glavni napad i bila je prikupljena na..Prostoru između Aache~a i rijeke Mo;ellet »Grupa armija C« od 17 divizija na čelu s generalom von Leebom držala je Rajnu od Mosele do švicarske granice. RezerVe OKW (0 b er k o m m a n d o d er We hrm a e h t.- Vrhovna komanda oružanih snaga) brojile su 4:7 diviZija, od kojih 20 divizija u neposrednoj rezervi iz~ pojedinih grupa armija i 27 divizija opće rezerve.

67

Nasuprot tom njemačkom dispozitivu, čiju točnu Enagu Saveznici u to doba nisu mogli znati, nalazila. se Prva grupa armija pod komandom g~nerala Billota, sa 51 divizijom, od kojih se devet divizija nalazilo a ,-ezervi na raspolaganju G. Q. G. (Gr a n d Qua rt i er G e n er a l - Vrhovni glavni stan). U njoj je bilo i 9 engleskih divizija i protezala se od kraja linije Maginot u okolici Longwyja do belgijske granice i duž granice ~ve do morske obale kod Dunk"erqu·ea. Druga i Treća grupa armija pod komandom generala Pretelota i Bessona imale su zajedno s rezervom 43 divizije i držale posjednutu francusku granicu od Longwyja do ŠvicarSke. Pored toga se 9 divizija nalazilo u samoj liniji Maginot, i prema tome je ukupna snaga Saveznika iznosila 103 divizije. Polovica se francuske voiske nalazila u sektorima na jugu i na istoku i 51 divizija Prve grupe armija generala Billotta imala je da se suprotstavi napadu od preko 70 ·neprijateljskih divizija· pod komandom generala Bocka i Rundstedta. I ovog su puta Nijemci i-ačunali s poraznim utjecajem primjene aviona (Stucka) i taktike tankovskih klinova. Da odgovore na tu modernu formu rata, Francuzi su raspolagali sa oko 2300 tankova, od ko~ih je većina bila lakog tipa. Njihove su oklopne jedinice imale nekoliko tipova modernih snažnih tankova, ali je više od pulovice _.njihovih tankova bilo raspoređeno u rasutim for-macijama lakih tankova, koji su imali. zadatak da sur ađuju s pješadijom. Njihovih šest teško oklopljenih divizija, koje su se j'edine mogle suprotstaviti napadima n,emačkih .pancera, bile su raspoređene duž čitavog fronta, ·a Velika Britanija - domovina tankova - upravo ;e završavala formaciju Prve oklopne divizije (328 tank:~­ va), koja u to vrijeme jo~ nij·e bila napustila Englesku! 68

Njemački lovci, koncentrirani na zapadu, bili su brojem i kvalitetom nadmoćni Francuzima. Engleske zrai~­ ne snage u Fraricuskoj (R. A. F. - »Roy a l A ir Forc e«) imale su samo l O lovačkih eskadrila H u r r i e a n, 8 eskadrila lovaca tipa B a t t l e, 6 tipa B l e n h e i m i 5 L y s a n d er. Ni u Francuskoj ni u Engleskoj nis•J. bili predvidjeli izgradnju bombardera za . obrušavanje, koji su položili ispit u Poljskoj i mnogo pridonij'eli uspjehu njemačkih trupa na zemlji. Ti su isti njemar.ki avioni pokazali velik uspjeh kod demoralizacije fran· cuske pješadije, osobito kod francuskih urođeničkih trupa (Sen·egalaca i drugih).

U noći od 9. na 10. svibanj, najavljena broinim zrač­ nim napadima na aerodrome, saobraćajne vez"e, kom~m­ dne položaje i magazine, započela je njemačka ofanziva na zapadu. Trupe generala Bocka i Rundstedta prešle su u· napad na Francusku zaobilaznim manevrom preko granice Holandije, Belgije i Luxemburga. U pre .. težnom j'e broju sektora taktički uspjeh bio potpun: Holandija i Belgija, napadnute bez ikakvog povoda ili upozorenja, tražile su pomoć. Holanđani su sve svoje nade stavili u preplavljivanje svoje zemlje: otvorili su sve svoje brane, ukoliko ih Nijemci nisu zauzeli ili dobili izdajom, i holandske straže na granici osule su vatru na osvajače. Prema planu »D,« Prva francuska arm.ijska grupa, u kojoj se nalazila malobrojna engleska vojska (engleski ekspedicioni korpus), imala je zadatak da preduhitri neprijatelja i da zauzme liniju MeuseLouvain-Anvers. Pred tom se linijom duž rij-eke Meuse i kanala Albert nalazila glavnina belgijskih snaga. Francuzi su bili uvjereni, da su Ardenni neprohodni za velike, moderno opremljene armije, a južnije je započinjala linija Maginot, koja se protezala do Rajne i duž Rajne sve do Jvicarske granice.

69

»10: svibnja u 5.30 Lord Gort je primio telegram Georgesa, u kojem :;e određivala »uzbuna 1, 2, 3« 'što je značilo: poduzeti sve potrebno za pokret u pravcu Belgije. U 6.45 naredio je general Gamelin izvršenje plana »D«, plana, koji je francuski generalštab sastavio već odavna.« 29 Ne mogu -se razumjeti odluke, koje su tada bile donesene, ako se ne vodi računa o neograničenom ugledu i autoritetu francuskih vojnih rukovodioca. Svaki je francuski oficir bio uvjeren u nadmoć Francuske na polju vojne vještine. Strašne borbe, koje su se vodile na zemlji između 1914. i 1918., značile su za Francusku najteži udarac i gubitak, jer je ona u njima izgubila 1,400.QOO ljudi. Foch je bio vrhovni saveznički komandarit i velike engleske armije, koje su brojile 60 do 70 divizija, :bile su u potpunosti stavljene pod njegovu komandu. Isto tako i američke ~nage. Sada, godine 1940., engleski ekspediciorti korpus brojip je 300.000 do 400.000 ljudi, raspoređenih od njihove baze u Havrtl i obale do linije fronta. Nije se mogao usporediti sa francuskim snagama od otprilike lOO.diyiziia--.~J~.vi§.~_ o_d~_.ooo.ooo ljudi, koji su držali čiii"Vti dužinu fronta od Belgije do Svicarske. Bilo je stoga potpuno prirodno i razumljivo, da su se engleske snage nalazile pod komandom Francuza i da su pririlale zapovijedi od njih. Postojao je sporazum, da će od časa objave rata general Georges preuzeti komandu nad svim francuskim i engleskim armijama, dok će se general Gamelin ograničiti na ulogu ~kog vojnog savjetnika u vrhovnom ratnom sa· vjetu. Ali je general Gamelin bio malo ~aspoložen i sklon da napusti svoj položaj generalissimusa i zadržao je vrhovno vodstvo i komandu. Za vrijeme od 8 mje~i, što je trajalo zatišj-e na fronti, postojao je. latentni genera~a

29

70

Il, str. SI.

sukob nadležnosti između ove dvojice generala. Prema Churchillovu mišljenju general Georges nije nikada imao mogućnosti da potpuno i pod vlastitom odgovornosti provede strateški plan u cijelosti. Engleski generalštab i naši štabovi na fronti bili su već dulje vremena uznemireni zbog rupe, koja je postojala na francusko-belgijskoj granici imeđu sjevernog krila linije Maginot i poč-etka utvrđenog sektora, koji su utvrdili Englezi. U više navrata postavio je bivši engleski ministar rata Hare Belisha to pitanje pred ratni kabinet i Englezi su nadležnim putem preko ministarstva rata dostavljali to nadležnim francuskim vojnim vlastima. Prirodno, i vlada i naši vojni komandanti niSu htjeli upućivati kritike onima, čije su armije bile 10 puta veće i važnije od engleskih. Francuzi su bili mišljenja, da su Ardenni neprohodni za velike moderne armije, i maršal Petain je izjavio pred senatskom komisijom za. narodnu odbranu: »Taj sektor nije opasan«. Francuzi SU• izvršili znatne poljske radove i utvrđenja duž rijeke Meuse, ali nisu pokušali da izgrade solidnu obrambenu liniju _<; betonskim b l o k h a u s i m a i protutankovskim zaprekama, kao što su to učinili Englezi na belgijskom sektoru. Pored toga, Deveta francuska annija generala Corapa· bila je sast~vljena od trupa, koje su bile mnogo slabije od općeg prosJeka u fr~ncu.:: skoj vojsci. . U sektoru od Sedana do Hirsona na rijeci Oise nije postojala nikakva stalna utvrda na frontu od EO km. pcsjednutom s dvije divizije. Pored toga, raspoređivanje 43 divizije, što je predstavljalo polovic,u raspoloživih snaga francuske vojske, od Longwyja do švicarske granice bio je dispozitiv, koji se može slabo braniti, ~er je čitav front štitila ili linija Mag!not ili Rajna s vlastitim sistemom utvrda u pozadini. Stručni su kritičari pravili francuskoj vojsci zamjerke, i to dvostruke prirode: da su njene rezerve

..

71

nedovoljne i loše raspoređene. Iznad svega prostor Ardenna otvarao je najkraći .put iz Njemačke prema Parizu i već stoljećima predstavljao slavno poprište bitaka. Ako bi neprijatelj prodro u njega, čitavo bi napredovanje armija na sjeveru bilo lišeno svog glavnog stupa i istovremeno bi bile ugrožene veze s glavnim gradom Francuske. Za vrijeme zime njemačke su tvornice izbacile velik broj tankova, a teškoće, koje je predstavljao prijelaz preko Ardenna, nisu ni najmanje zbunile Nijemce. Naprotiv, bili su uvjereni, da će zahvaljujući modernim transportnim sredstvima i velikim mogućnostima da podižu i grade ceste, to područje, dotada neprohodno, postati najpouzdaniji, najkraći i najlakši put da se uđe u Francusku i da se slomi čitav francuski dispozitiv protuofanzive. Zbog toga je vrhovna komanda njemačke vojske pripremila svoj strahoviti prodor preko Ardenna, da na taj način odreže lijevo krilo savezničkih armija na sjeveru, koje se okretalo u pravcu Belgije. Na dani su signal savezničke armij"e na sjeveru po§le u pomoć Belgiji i napredovale duž cesta. Prva etapa plana »D« bila j·e završena 12. svibnja. Francuzi su držali lijevu obalu rijeke Meuse, a na drugoj su se obali njihove lako 'oklopljene jedinice povlačile ispred sve jačeg neprijateljskog pritiska. Poslije gubitka Albertova kanala Belgijanci su se povukli i učvrstili na liniji od Anversa do Louvaina. Oni su još uvijek držali Liege i Namur. Sedma francuska armija .zauzela je otoke Walcheren i južni Beveland. Napredovanje te annije bilo je tako brzo, da_ je ekipe, zadužene za sna~dijevanje municijom, nisu mogle slijediti. Na taj načiri, sve do noći 12. svibnja nije se r.ikako moglo naslutiti, da se operacije možda ne odvijaju povoljno po Saveznike. Ipak, 13. svibnja glavni stan generala Gorta dobio j"e obavještenje o snažnom pritisku Nijemaca na frontu De72

vete francuske armije. Kad je pao sumrak. neprijatelj se smjestio na zapadnoj obali rijeke Meuse s ove i s one strane Dinanta i Sedana. U vrhovnom francuskom štabu vodstvo nije bilo sigurno, da li se ovd!e radi o glavnom njemačkom napadu na lijevo krilo linije Ma:ginot prek() Luxemburga ili na Bruxelle!; preko Maestrichta. Na či­ tavom frontu Louvain - N amur - Dinant do Sedana bila j'e u toku žestoka bitka, ali pod uvjetima, ko)'e general Gamelin nije bio predvidio, jer u Din~ntu Deveta francuska armija nije imala vremena da se rasporedi, prije nego što je na nju navalio neprijatelj. Loše su vijesti stale stizati u toku dana 14. svihnia. U početku je sve još bilo nejasno. U 19 sati Churchill je na sjednici vlade"pročitao jedan telegram Paul Revnauda, francuskog ·ministra predsjed~ka. Revnaud je javliao, da su Nii"emci izvršili prodor kod Sedana i da su Francuzi nesoOsobni da pružaju otpor kombi~iranoj akciji tankova i bombardera tipa Stuka. Tele~ram ie RevnaUd završavao sa zaht!evom. da London ooš;:~l~e lO novih eskadrila lovaca u eilju poboljšanja situacije na frontu. Drugi telegrami, koje su primali šefovi generalštaba, pružali su iste informacije sadržavajući i vije~t. da generali Gamelin i Georges smatraju. da je situacija ozbilina i da je general Gamelin iznenađen brzinom neprijateljskog napredovanja. Sa svojom golemom masom teških i lakih tankova gruoa armiia gen·erala Kleista potpuno je uništila ili pokolebala f3.ncuske trune. koi~ su se nalazile njoj nasuprot i tako je mogla napredovati brzinom, nepoznatom u dosadašnjim ratnim analima. U skoro svim sektorima, na ko1ima su armiJe usoostavile dodir s neprijateljem, štabovi su bilježili žestinu njemačkih n~pada.

Dvije druge oklopne divizije neprijatelja prešle su rijeku Meuse_ na sektoru kod Dinanta. Na sjeveru na frontu Prve francuske armije borbe su bile izvanredno

73

teške. Prvi i Drugi engleski korpus držali su još uvije~{ položaje od Wavra do Louvaina, gdje se engleska Treća divizija pod korfiandom generala Montgomeryja nalazila u teškim borbama s Nijemcima. Više na sjeveru Belgijanci su uzmakli na obrambene položaje kod Anversa. Duž morske obale Sedma francuska annija uzmicala je još brže nego što je napredovala. U početku invaziie Saveznici su započeli provoditi akciju poznatu pod šifrom Roy a l M ar i n e, t. j. ba'Canje riječnih mina u Rajnu, i u toku prvog tjedna bitke Saveznici su pustili niz vodu 1700 komada. Rezultati ru. bili neočekivani. Čitav je promet bio praktički prekinut, i to na prostoru između Karlsruhe i grada Mainza; sistem brana kod Karslruhe, kao i stanovit broj pontonskih mostova pretrpio je teške štete. Ipak, taj je uspjeh potonuo u potopu poraza. Sve engleske eskadrile nalazile su se neprekidno u akciji i njihov je osnovni cilj bio uperen protiv pontonskih mostova na sektoru kod Sedana. Veći broi tih mostova bio je uništen, a drugi su bili oštećeni. Njemačka protuavionska zaštita bila je u to doba vrlo efikasna i -engleski su avioni trpjeli velike štete, tako da je doskora engleskom vojnom vodstvu postalo. jasno, da će uskoro izgubiti sve avione, ako produže borbu. Pred Engleze- priča Churchill- postavljalo Sl' tada teško i sudbonosno pitanje: koliko aviona mogu poslati iz Velike Britanije, a da se ne dovede u opasnost sama nj ena odbrana, da Engleska .na taj način ne ostane bez -obrane i Englezi ne izgube sredstvo da nastave rat. U tom razdoblju sva ta pitanja bila su predmet rasprava u ratnom kabinetu, koji se je sastajao dnevno u viš~ navrata. Avijatički maršal Dawding, koji se nalazio na čelu lovačke avijacije na otocim~, izjavio je "Churchillu, da je u stanju da brani otoke s 25 eskadrila lovaca protiv svih njemačkih zračnih snaga, ali da sa

74

m.agom ispod te granice on to više nije u stanju provesti. Prema tome, poraz u zraku ne bi samo doveo do uništenja svih naših aerodroma, i naših zračnih snaga, nego j'ednako talro i naših tvornica aviona, od kojih je zavisila budućnost - piše Churchill. 15. svibnja izjutra u 7 i pol sati Churchilla su probudili, da mu saopće, da Paul Reynaud želi da govori s njim na telefon. Aparat se nalazio na noćnom ormariću, i Reynaud mu je uzbuđen rekao na engleskom jeziku: )•Mi smo poraženi«. Kako Churchill nije odmah odgovorio, Reynaud je ponovio·: »Mi smo poraženi, izgubili smo bitku.« Churchill je rekao: »To se ne može dogoditi tako brzo«. Ali Reynaud je nastavio: Front je probijen kod Sedana, Nijemci nadiru u masi s tankovima i oklopnim kolima.« Churchill je nato rekao: »Iskustvo je pokazalo, da nakon stanovitog vremena svaka ofanziva zastane«. Podsjetio je Reynauda na 21. ožujak 1918. Za 5 ili 6 dana - rekao mu je on - Nijemci Ce biti prisiljeni da se zaustave radi snabdijevanja, i to će biti čas za protunapad. Saopćio mu je, da je to svojevremeno čuo iz usta maršala Foeba. Ipak, ministar predsjednik nije htio u to vjerovati i ponovio je rečenicu, koja se ubrzo pokazala više nego točna: »Mi smo poraženi, izgubili smo bitku«. Churchill mu j'e nato odgovorio, da je pripravan da dođe k njemu, da se porazgovore o tome. Istog se dana Deveta armija generala Corapa počela raspadati, i njene su ostatke podijelili između generala Girauda, komandanta Sedme armije, koji je naslijedio Corapa na sjeveru, i glavnog štaba šeste armije, koja se formirala na jugu. Neprijateljski su tankovi pojurili kroz rupu od 80 km, koju su ostvarili u francuskim linijama. 15. svibnja navečer oklopne njemačke jedinice nalazile su se u Liartu i Montcornetu; to selo nalazilo se 96 km od polaznih položaja. Prva francuska

75

annija bila je isto tako prisiljena da uzmakne, i njemačka ofanziva kao i uzmak francuske divizije, k_oja se nalazila na desnom boku engleskog ekspedicionog kor_pusa, prisilili su Engleze da zaštite svoj bok obrambenim položajima okrenutim prema jugu. Sedma -se francuska annija povukla na obrambene položaje Anversa na zapadu od rijeke Escaut, nakon što su j"e Nij"emci protjerali s otoka Walcheren i južni Beveland. Tog istog dana u Holandiji su prestale bitke. Holandska je vrhovna komanda kapitulirala u ll sati a malo se holan.dskih trupa moglo spasiti od njemačkog zarobljeništva evakuacijom preko mora. Ta slika pobuđuje nesumnjivo opći utisak, da je nastupio poraz, ali u toku Prvog svjetskog rata Chur~hill je- u više navrata bfo svjedok događajima i vijestima o proboju fronta čak na većoj širini, i zbog toga te loše vijesti s fronta nisu kod njega u poč·etku pobudile preveliku zabrinutost. Pozvao je generala Georgesa i činilo se, da je Georges sačuvao svoju hladnokrvnost. Georges mu je saopćio, da je u toku pokušaj da se zakrpi pro· dor kod Sedana. Jedan telegram generala Gamelina je isto tako javljao, da posmatra događaje mirno, usprkos ozbiljnosti situacije između N amura i Sedana. U ll sati Churchill je saopćio članovima kabineta i šefovima štabova, koji su prisustvovali sjednici: telegram Paula Reynauda i d.ruge vijesti. 16. svibnja njemačke su trupe dosegle liniju La Chapelle - Vervins - Marie - Laon, i prethodnice 14. korpusa stigle su kao pojačanje u Montcomet i Neufchi.tel - sur -- Alsne. Pad Laona potvrdio je, da je. neprijatelj napredovao 95 kril Prema unutrašnjosti od granice kod Sedana. Teško pritisnuta njemačkim napadima, Prva francuska armija i engl'eski oekspedicioni··korpus primili su zapovijed,·. da se povuku u tri etape na 76

rijeku Escaut. Premda nijedan od tih detalja nije bio poznat u ~nCQnu, bilo ~e jasno, da je nastupila kriza. Churchi'!I'·je..o.dletio u Pariz u vladinom avionu tipa 1!' l a m i n g a· { poveo sa _sobom generale: Dilla i Ismaya. Kad su se spustili u Parizu, saznali su od francuskih oficira ,koji su im došli u susret, da se najkasnije za neko"liko dana očekuje ulazak Nijemaca u Pariz. Churchill je odsieo u engleskoj ambasadi; tamo se UP
77

General Gamelin se okrenuo prema meni i odgovorio mi klimanjem glave i slijeganjem ramena: »l l n' y e~ a a u e u n e« (»nema nikakvec). Iznova je duža šutnja zavladala među nama. Izvana su se oblaci dima uzdizali iz vatri, koje su zapalili u vrtu Quai d' Orsaya, i kroz prozor sam opazio dostojanstvene službenike, gdje bacaju svežnjeve spisa iz arhivu na vatru. Već se, dakle, pripremala evakuacija Pariza.« 30 Refrain generala Gamelina, koji se uostalom uvijek ponavljao u kasnijim primjedbama francuske komande, podvlačio je neprestanu njemačku nadmoć u zraku. Francuzi su stoga neprekidno zahtijevali, da im Englezi pošalju nove eskadrile i bombardera i lovaca, osobito ove posljednje. Taj zahtjev, da se upute lovci iz Engleske, ponavljali su Francuzi na svakoj daljnoj konferenciji sve do pada Francuske. U svom govoru general Gamelin je izjavio, da su mu lovci potrebni ne samo zato, da zaštite francuske armije, nego da i zaustave njemačke tankove. Churchill mu je odgovorio, da je to posao artiljerije, a da je zadatak lovaca da očiste nebo iznad bojišta. Za Engleze je bilo od životne važnosti, pravda se Churchill, da zadrže- u Velikoj Britaniji neophodno potreban broj eskadrila (25), jer je od toga zavisila. njihova budućnost i otpor Engleske uopće. Churchill je telegramom zatražio od vlade u Londonu odobrenje, da se pošalju dodatne eskadrile u Francusku. Ubrzo je stigao odgovor vlade, i to pozitivan. Londonska je vlada pristala, da se na bojište uputi deset novih eskadrila. »Bitka je iz sata u sat postajala sve kritičnija. Na zahtj'ev generala Georgesa, 'ellgleska je vojska produžila svoj obrambeni front, zauzevši liniju od Douaia do pe30

78

ll, str. 42.

ronna, pokušavajući na taj način da zaštiti Arras, čvo-­ rište cesta od prvorazredne važnosti, s pretpostavkom, da mora uzmicati prema jugu. Poslije podne istog dana Nijemci su ušli u Bruxelles. Sutradan su dosegli Cambrai, prešli Saint Quentin i izbacili naše male odrede iz Peronna. Sedma francuska annija, belgijska i engleska vojska i Prva francuska armija nastavljale su istovremeno manevar povlačenja prema rijeci Escaut, dok su Englezi držali preko čitavog dana obalu Dendre i sači­ r..javali »grupu Petre« (privremenu grupu raznih jedinica pod komandom generala Petrea), koja je imala zadatak da brani Arras.«3 1 U noći od 18. na 19.svibnja o ponoći Lord Gort jeprlmio u svom glavnom štabu posjetu generala Billottea. Ni ličnost ni planovi tog generala, tako, kako ih je on prikazao, nisu ulijevali povjerenje savezničkoj komandi. Od tog je časa glavni engleski komandant započeo da razmatra mogućnost uzmaka u pravcu obale. Churchillu je u tom času izgledalo potrebno, da se s pristankom članova vlade obrati s patetičnim telegramima predsjedniku Rooseveltu i da mu pokaže, koliko bi ozbiljno bili ugroženi interesi USA, u slučaju da poslije Francuske dođe red na Veliku Britaniju, i da je Hitler porazi i podvrgne pod svoju volju. 18. svibnja Reynaud je pristupio rekonstrukciji francuske vlade i izmjenama u vrhovnoj komandi: maršal Petain (bivši francuski ambasador u Spanjolskoj) bio je imenovan za potpredsjednika vlade, a sam Reynaud, koji je Daladiera maknuo i povjerio mu ministarstvo vanjskih poslova, preuzeo je ministarstvo narodne obrane i rata. Drugog dana imenovao je genE•rala Weyganda, koji se dotada nalazio na Bliskom Istoku, za nasljednika generala Gam.elina. U svojoj zadnjoj zapoviJedi u svoj31

ll, str. 48.

79

stvu generalissimusa gene~al Garnelin je naredio armijama na SJeveru, da poku.§a)U pod svaku cijenu da se pto·biju prem& jugu i rijeci Som.mi napadajući oklopne njemačke d.tVlZlJe, koje su im bile presjekle njihove veze. To je bila zapovijed broj 12, datirana s 19. svibnjam, 9.45 sati Izjutra. Istovremeno s tim pokretom armija na sjeveru Druga i .Sesta armija imal'e su napadati u pravcu sievera i grada Meziere;a. Te su odluke bile pravilne i da su bile donesene četiri dana ranije, imal~ bi možda uspjeha. ClDl je njemački prodor kod Sedana u centru francuske vojske postao očigledan, jedina nada, koja je preostala armijama na sjeveru, bila je u tome., da će se smjesta moći staviti u pokret prema rijeci Sommi. ,Ali umjesto toga armije, koje su se nalazile pod komandom generala Billotta, provodile su malo po malo djelomično odstupanje u pravcu Escauta i formirale defanzivni front na svom desnom krilu. Zbrka, koja je vladala u komandi armija na sjeveru, nepomičnost, koja je, izgleda, ovladala Prvom francuskom armijom, i pomanjkanje točnih vijesti o događa­ jima stvarali su ratnom kabinetu u Londonu teške glavobolje. 19. svibnja u 16.30 sati saznali su, priča Churchill, da Lord Gort »proučava m'Jgućnost eventualnog uzmaka u pravcu Dunkerquea, ako bude prisiljen na krajnu takvu mjeru«. U toku sjednica kabineta 20. svibnja izjutra raspravljalo se i o pitanju položaja engleskog ekspedicionog korpusa u Belgiji. ftretpostavljajući, da će korpus vršiti prodiranje prema So.mm.i, Churchill je primijetio, da će Nijemci zn;>tne engleske snage odrezati ili baciti na obalu. I zbog toga je predložio, da admiralitet kao mjeru predostrožnosti prikupi velik broj malih brodova i brodića prikl~dnih da uđu u francuske luke i uvale na francuskoj obali. Admiralitet je smjesia reagirao na taj prijedlog, i to svakim danom sve odlučnije. jer su i vije-

~ti s bojišta postajale sve mračnije. Komandant flote u Doveru admiral Ramsay dobio je 19. svibnja zadatak, cia upravlja operacijama prihvatanja i ukrcavanja engleskih i o::;talih trupa. Pravac njemačkog prodora postajao je sve jasniji. Tankovi i motorizirane divizije nastavljale su da prodiru ~raz otvor u pravcu Amiensa i Arrasa jureći prema zapadu duž Somme do obale. U noći 20. svibnja neprijatelj je ušao u Abbevile nakon što je odrezao sve saobraćaj ne linije juga sa savezničkim snagama na sjeveru. Kad je jednom front bio slomljen, strahoviti njemački udarci c-klopnih snaga nailazili su rijetko gdje na još neki otpor. Njemački su tankovi jurili neometani ravnicom i zahvaljujući opskrbi putem motoriziranih jedinica, napredovali dnevno po 50 __do 60 kilometara. Prošli su desetke g"radova i stOtine sel
8!

Weygand je bio prisiljen da se spusti u Cal.USu. Tako je došlo do odgode konferencije u Ypresu. Tamo je Weygand zatekao belgijskog kralja Leopolda i generala Billotta. Lord Gort, koji nij'e bio obaviješten ni o mjestu ni o satu konferencije, nije prisustvovao konferenciji i jedini engleski oficir, prisutan na toj konferenciji, bio je admiral Keyes, engleski predstavnik kod belgijskog kralja. lJeopold je nazvao tu konferenciju »četiri .sata konfuznog brbljanja•. Na njoj se raspravljalo o koordinaciji između tri vojske, izvođenju Weygandovog plana i mogućnosti uzmak!Xranguza, Englez,aJ Belgija!!~Ca u pravcu rijeka Lys i Yser. U 19 sati general Weygarid je morao otputovati. Lord Gort je stigao u 20 sati i general Billotte r~ je obavijestio o onome, što se dogodilo. Weygand je c'.putovao automobilom u Calais, ukrcao se u podmornicu, stigao u Diepp'e i zatim se vratio u Pariz. General Billotte je sjeo u svoj auto, da se pozabavi bitkom, koja je bila u toku i nakon nepunog sata zaglavio je u automobilskom sudaru. Sve je opet bilo doveden:> u pitanje. · Kad je Churchill 22. svibnja stigao u Pariz, Francuzi su izmijenili scenu: Gam·elin je otišao; Dalad.ier je išče­ zao iz ministarstva rata; Reynaud je bio istovremeno i ministar predsjednik i ministar rata. Kako se njemački prodor upravio prema obali, Pariz se nije nalv.io pod neposrednim udarom. Francuski ·se glavni stan nalazio još uvijek u Vincennesu. Tamo je Churchill otišao zajedno s Reynaudom, i njih su odmah u Vincennesu uveli u radni kabinet generala Weyganda, a zatim u dvoranu s kartama, gdje su se nalazile velike karte vrhovne komande. Weygand im je izašao u susret i usprkos naporima, kojima se izložio na svom putu na sjever, izgl'edao je bodar i živ. Izložio je svoje pb.nove i izjavio, dn. ga marš ili uzmak annija na sjeveru u pravcu juga ne zadovolj ava. Polazeći iz prost.Jra Cambrai i Arras, te su

82

armije imale zadatak da se bace u pravcu jugoistoka prema Saint-Quentin-Amiens. Zaštitu njihove pozadine preuzela bi belgijska vojska, koja bi ih štitila prema istoku i, ako je potrebno, isto tako prema sjeveru. Za to bi vrijeme nova francuska annija pod komandom gen·erala Frera, ·sastavljena od 18 do 20 divizija, povučenih iz Elzase, linije Maginot, Afrike i svih drugih sektora, formirala front duž Somme. Njegovo lijevo krilo napadalo bi preko Amiensa na A.rras, a zatim bi sa skrajnjim zalaganjem ostvarilo spajanje s armijama na sjeveru. Rekao je dalje, da je izdao sve potrebne naredb-e u mjeri, ukoliko se uopće moglo nekomu nešto zapovijediti. Tada su saznali, da je general Billotte nastradao u automobilskom sudaru, a njemu je Weygand već bio povjerio svoj plan. Dill i Churchill složili su se u tome, da ne preostaje nikakav izbor i da treba prihvatiti taj plan. Churchill je podvukao, da j·e neophodno da se uspostavi dodir između armija na sjeveru i na jugu preko »Šarnira« kod Arrasa. Izložio je, da bi trebalo da Lord Gort, uputivši se prema jugozapadu, istovremeno drži otvoren put prema obali. Plan generala Weyganda nije drugo nego obnovljena zapovijed broj 12 g~erala Gamelina, koju je Weygand prilikom preuziman j a dužnosti stavio van snage. Armije na sjeveru trebale su preći u ofanzivu, da izbore sebi put prema jugu uništavajući, ako je moguće, tankove napadača, dok bi nova grupa francuskih armija, stavljena pod komandu generala Frera, po-:!ržavala njihov pokušaj vrš'eći snažno pritisak na Amiens, da tako ostvari spajanje. Ovi planovi mogli su biti od velike važnosti, da su ih ostvarili. U toku jednog razgovora privatne prirode s Reynaudom Churchill se žalio, da su Gorta ostavili. bez svake direktive četiri prošla dana. Churchill ]e proveo :Q.OĆ U engleskoj ambasadi u Pa.. i-izu; neprijateljski avioni nisu mnogo uzn~mirivali svi-

83

jet; protuavionska obrana Pariza pravila je veliku buku, ali nitko nije čuo ni jedne bombe. U pomanjkanju savezničke vrhovne komande i vod· stva u stvarima rata, događaji i neprijatelj preuzeli su llllcijativu u operacijama. 17. svibnja Gort je započeo
N a sve to, priča Churchill, Srušila se katastrofa, koj a je sve pojednostavnila. Nijemci, koji do. tada nisu vriili pritisak na belgijskom frontu, razbili su belgijsku lpllju s obje strane CourtrB.ia, koji se nalazi otprilike 50 kilometara od Ostenda i Dunkerquea. Belgijski je kralj veći

84

ubrzo doba do zaključka, da je situacija očajna i pripremao se na kapitulaciju. Južno od engleskog ekspedicionog korpusa nalazila s'e Prva francuska armija s dvije divizije u utvrdama na granici, a ostatak od ll divizija, u prilično lošem: stanju, nalazio se u zoni sjeverno i istočno od Douaia. Ta se armija nalazila u borbi s jugoistočnim krakom opkoljavanja. Na engleskom lijevom krilu belgijska se vojska nalazila u uzmaku preko kanala rijeke Lys i povlačila se prema sjeveru, tako da je postajao sve veći otpor na sjeveru od Menina. Navečer 25. svibnja Gort je donio odluku od bitn·e važnosti. Njegovi nalozi, koje je bio primio, glasili su još uvijek, da mora izvršiti Weygandov plan jednim napadajem na jug u pravcu Cambraia. Obećani napad Francuza~Sonyne prema siever_u nije pokazivao nikakve zn ~POsljednji branitelji luke Boulogne bili su evakuirani. Calais se još uvijek držao. Gort j'e tada napustio Weygandov plan. Više nije postojala nikakva nada, prema njegovu mišlj'enju, za nastupanje prema jugu i prema Sommi. Pored toga; u istom trenutku slom belgijskog otpora i otvorena rupa na frontu na sjeveru stvarali su novu opasnost, koja je već sama po sebi bila od odlučne važnosti. Zapovijed šeste njemačke armije, koju su uhvatili, najavljivala j'e, da jedan od njenih korpusa ima zadatak da nadire prema sjeverozapadu na Ypres, a drugi na zapad na Wytschaete, kakO bi Belgijanci mogli pružati otpor ovom dvostrukom napadu. Pouzdavajući se u svoje vlastite vojničke sposobnosti i uvjeren u potpuni slom svake kontrole nad događaji­ ma na fronti kako sa strane engleske i francuske vlade, tako i francuske vrhovne komande, Gort. j"e donio odluku da napusti plan napada prema jugu, da začept otvor, koji je nastao na sjeveru, osobito nakon kapitulacije Belgijanaca, i da pređe u marš prema obali. U

85

takvom času to je bila jedina mogućnost, da se nešto spasi od uništenja ili kapitulacije. U 6 sati navečer izdao Je zapovijed Petoj i Pedesetoj diviziii, da se priključ·e Jedanaestom korpusu, u cilju da se zakrpi rupa na belgijskom frontu. O tome je obavijestio generala Blancharda, koji je naslijedio generala Billotta u komandi Prve grupe armija. Taj je francuski general, spoznavši važnost i sudbonosnost događaja, izdao u 23.30 sati zapovij'ed za uzmak za dan 26. svibanj na liniju iza kanala rijeke Lys zapadno od Lilla, da tako formira mostobran oko mjesta Dnnkerquea. 26. svibnja u zoru Gort i Blanchard sastavili su plan za uzmak prema obali. U prvim satima 28. svibnja belgijska se vojska predala. Lord Gort bio je o tome izravno obaviješten jedan sat prije same kapitulacije, ali su slom Englezi predvidali već tri dana ranije i na ovaj ili onaj način nastojali da predusretnu opasnosti, .koje su iz toga nastajale za engleski ekspedicioni korpus. Poslije podne istog dana Gort je naredio Opći uzmak prema mostobranu, i drugog je dana veliki dio 'eksp·edicionog korpusa došao unutar mostobrana. U tom času pristupilo se provođenj'\). mje-ra :z;a evakuaciju. 30. svibnja je glavni francuski stan najavio, da su sve englE"ske divizije stigle u unutrašnjost mostobrana. Više od polovice Prve francuske armije stiglo je, probijajući se, go Dunkerquea i velika se većina. :ukrcala u brodove živa i zdrava. Postoje izvrsni i savjesni prikazi evakuacije kod Dunkerquea, evakuacije, koju su provele engleska i francuska vojska. Od 20. svibnja prikupljali su se trgovački brodovi i pristupalo se ukrcavanjima manjeg razmjera pod nadzorom admirala Ramsaya. Navečer 26. svibnja .signal admiraliteta naređivao je provođenje operacije Dynam o i prve su trupe ukrcali jo.š iste noći. Nakon gubitka .Boulogna i Calaisa Savemici su držali jedino 86

ostatke luke u Dunkerqueu i otvorenu obalu u blizini belgijske granice. V tom se času pi"edviđalo da će maksimum trupa, koje treba spasiti, iznositi 45.000 ljudi u dva dana. Sutradan izjutra, 27. svibnja, Englezi su poćeli provoditi hitne mjere, da prikupe brodove svake vrsti radi sp·eCijalnog zadatka. Radilo se o_ ništa manje nego potpunoj evakuaciji engleskog ekspedicionog korpusa. Nijemci su u stopu pratili uzmak Engleza i Francuza. Mostobran je postajao sve uži, i desetine i desetin·e hiljada vojnika čekale su na pjeskovitoj obali na red kod ukrcavanja, izložene nesmiljenim zračnim napadima. Hitler je bio mišljenja, da će samoj njemačkoj avijaciji poći za rukom da onemogući evakuaciju i oklopne jedinice uopće nije htio upotrebiti u toj operaciji čuv-ajući 1h za zadnji čin kampanje. Kod toga je učinio pog:r'ešku, i. to iz tri razloga. Prvo, neprekidno bombardiranje iz zraka trupa, koje su bile sakupljene duž obale, učinilo im je malo štete. Bombe su se zarinule u pijesak i nakon velikog zračno:g napadaja savezničke trupe na zemlji bile su iznenađene, kad su otkrile, da skoro nitko nije ni ranjen ni mrtav. Bilo je svuda eksplozija, ali ni jedna nije nanijela zlo. Da je do evakuacije došlo na obali, koja je stjenovita, bilo bi mnogo, mnogo više žrtava. Drugo, Hitler nije predvidio uništavanje njemačkih avijatičara. Uz velike napore i zalaganja engleski .su lovci neprekidno kružili nad mostobranom i upuštali se u nejednaku borbu s neprijateljem. To je trajalo četiri dana, dok Nijemci nisu uvidjeli, da je engleska avijacija prilično tvrd orah. London je U taj pothvat bacio čitavu svoju snagu u zraku, s kojom je tog momenta raspolagao na otocima, i zabilježio uspjeh nad I.jemačkom avijacijom. Treće, evakuacija se odvijala u Izvanrednom redu, svuda je vladala disciplina, i na kopnu, i na moru, a more je, sreć"om, bilo mirno. Mnogi su

87

civilni čamci učestvovali u njoj, i ta armada malih muha nije se mogla u cijelosti uništiti i potopiti iz zraka. 31. svibanj i l. lipanj predstavljali su kulminacionv točku odbrane kod :Qunkerquea. U ta dva dana više od 132.000 ljudi stiglo je živo i zdravo u Englesku, od koiih se trećina ukrcala u male brodiće i čamce pod neprekidnim napadajima iz zraka i vatrom iz topcva. o1. lipnja ukrcalo ~e j_ mnogo Francuza, i tog istog dana u 14.23 admiralitet u Londonu najavio je u sporazu-mu sa Francuzima, da je operacija Dynam o završena. Zajedno s poraznim razvitkom događaja u Francuskoj početkom svibnja_. napori london~ke vlade išli su L. .l tim, da se poduzme sve, kako bi Italija ostala po strani. Churchill je, šest dana nakon što je postao britan3ki premijer, uputio Mussoliniju na zahtjev kabineta slijedeći apel:

IŠada kad sam preuzeo duž~osti premijera L ministra narodne odbrane, sjećam se naših susreta u Rimu i osjećam želju, da Vam uputim riječi dobre volje, Vama, vođi talijanSke nacije, preko ponora, koji. se, izgleda, sve više i brže širi. Da li je prekasno, da se spriječi prolijevanje krvi između talijanskog i engleskog naroda? Bez sumnje, mi smo u ..stanju da nanosimO jedni drugima teške rane, da se okrutno Ubijamo i da zamračujem'J nebo SredozPmlja našim svađama. Ako Vi· tako ·odlučite, morat će doći do toga, ali ja Vam izjavljujem, da nisam nikada bio protivnik veličine Italije ni na dnu srca protivnik talijanskog zakonodavca. Nemoguće je. proreći ishod velikj.h bitki, koje danas bijesne u Evropi, ali sam siguran - došlo što mu drago na kontinentu - da će Engleska ići. sve do kraja, čak i potpuno sama, kao što smo mi to nekoć_ radili, i ja. sam uvjeren, ne bez opravdanja, da će nas na sve efikasniji način pomagatr USA i čak obje Amerike. ·

Ja Vas molim, da vjerujete, da to nije nikako iz neke slabosti ili straha, što Vam upućujem ovu svečanu opomenu, kl)ja će ostati po arhivima historije. Kroz stoljeća, nadvladavajući sve ostale, odjekuje veliki glas, koji govori, da se zajednički nasljednici latinske i kršćanske civilizacije ne smiju suprotstaviti jedni drugima u ubitačno; borbi. Cujte ga, ja Vas zaklinjem u poštovanju, prije nego što se da kobni signal. Mi ga nikada ne ćemo dati.«:12

-J--

Odgovor je bio grub, ve1i Churchill, ali njegova je barem prednost, da je iskren.

-

,»Odgovaram Vam na poruku, koju ste mi uputili, da bi Vam mogao reći, što Vi sigurno i sami znate, zbog kojih se razloga, historijskog ili prolaznog karaktera, naše dvije zemlje nalaze u suprotnim taborima. Da se ne vraćamo predaleko u prošlost, ja Vas pOdsjećam na inicijatiVu, koju je godine 1935. Vaša vlada razvila u Gen~vi, kod organizacije sankcija protiv Italije, dok je Italija nastojala da sebi pribavi skromno mjesto na afričkom suncu ne nanoseći ni najmanju štetU Vašim interesima i teritorijama, kao ni onima drugih sila. Ja Vas također podsje.ćam, na stanje realne i efikasne podložnos~i, u kojoj se Italija nalazi na svom vlastitom moru. Ako ste Vi navijestili rat Njemačkoj poštivajući svoj potpis, razumjet ćete, da isti osjećaji časti i poštovanja prema preuzetim obavezama paktom između Italije i Njemačke vode talijansku politiku od danas i sutra, b\z o·bzir~ na okolnosti, pred kojima bi se mogli _nać!:!i Od toga časa nije bilo više nikakve sumnje da Mussolini ima namjeru da uđe u rat u času, koji će mu ll, sf,r. 107. a3 Il. str. 107.-108. 32

89

izgledati najprikladniji. Ustvari, donio je odluku o tome, čim j'e poraz francuskih armija postao očigledan. 13. svibnja rekao je Cianu, da će navijestiti rat Francuskoj i Velikoj Britaniji, prije nego što prođe mjesec dana. Svoju službenu odluku da navijesti rat bilo koji dan iza 5. lipnja, saopćio je šefovima talijanskog generalštaba 29. svibnja. Na Hitlerov zahtjev odgodio je taj datum na 10. lipanj. Došlo je do pregovora izm~đ\l_ !Jondqn.a. i Pariza o cijeni, koju bi trebalo platiti MiiSsoliD.iJ.iz, da ne zagazi u rat, i tu su Francuzi pokazali mnogo više straha i popustljivosti nego Englezi. Francuzi su na koncu, na svoju ruku, direktno ponudili Rimu niz teritorijalnih ustupaka, koje je Mussolini odbio s p!"ezirom. »To nas nije interesiralo, reći će Ciano francuskom ambasadoru 3. liPnja, da dobijemo francuske teritorije u pregovorima.« »Prvobitni talijanski plan, koji je uživao naročitu s-klonost Ciana, predviđao je, da će se akcija Italije u Evropi ograničiti na: otpočinjanje napada protiv Jugoslavije. To bi, prema mišljenju Rima, učvrstilo moć i ugled fašističke Italije u istočnoj Evropi i poboljšalo njene 'e-konomske perspektive. I sam Mussolini bio je neko vrijeme pristaša te ideje. Graziani izvještava, da mu j'e Duce rekao koncem travnja: »Treba da pokorimo Jugoslaviju; nama su potrebne sirovine, i u njenim rudnicima ćemo ih naći. Zbog toga .je moj strateški princip slijedeći: defa~iva na zapadu {Francuska) i ofanziva na istoku (Jugoslavija). Pripremite studiju tog problema.< Graziani tvrdi, da -ga je· energično odgovarao od toga, da se talijanske armije, slabo opremlj'ene, pogotovo artiljerijom, upuste u ponovno izdanje kampanje na Soči 1915. godine. Politički argumenti suprotstavljali su se isto tako planu upravljenom protiv Jugoslavije. Nijemci su tog momenta želili da izbjegnu stvaranje nemira u istočnoj Evropi. Oni su se bojali, da će takva interven-

ga

cija izazvati akciju od strane Engleza na Balkanu i nespretno ponukati Rusiju, da obnovi aktivnost na istoku. Znao sam za taj vid talijanske politike.«34 Churchill je 6. lipnja 1940. uputio bilješku ministru vanjskih poslova Halifaxu, koja glasi ovako: Do danas bio sam protivan ulasku u rat protiv Italije, da Italija napadne Jugoslaviju. Htio sam sa·· vidim, da li se radi o ozbiljnom napadu na jugoslavensku nezavisnost ili jednostavno o okupaciji nekoliko pomorskih baza na Jadranu. Ali ta se situaci-ia izmijenila. Italija neprekidno prijeti da uđe u rat protiv Engleske i Francuske, i to ne »na mala vrata«. Mi smo tako blizu prekidu s Italijom, i to zbog razloga. koji nemaju ništa zajedničkog s Jugoslavijom, da. se čini, da bi naš prvi cilj mogao sada biti, da postignemo tu mobilizaciju s;~aga na Balkanu. Hoćete li o tome razmisliti?« 35 J

l

-u

slučaju čekati, da

Usprkos očajnim naporima USA, ništa nije moglo ·odvratiti Mussolinija od njegove -sudbine. Engleske pripreme, da se suprostave nOvom napadu I novim zaple·· tajima, bile su već daleko odmakle, kada je kucnuo čas. 10. lipnja u 16.45 sati ministar vanjskih poslova Italije Ciano obavij-estio je usmeno ambasadora Velike Britanije u Rimu, da se Italija smatra u ratnom stanju s Velikom Britanijom, i to od slijedećeg dana u l sat izjutra. Isto saopćenje učinio je i francuskom ambasadoru. Pošto je Ciano predao svoju notu francuskom ambasadoru, ambasador je, došavši na vr3.ta, učinio svom sugovorniku slijedeću primj'edbu: ~tl Vi ćete isto tako vidjeti, da su Nijemci nesmiljeni gospodari.« Sa balkona svoje palače Mussolini je objavio gomili, da je Italija ušla u rat pro34 35

II, str. lU. II, str. lU.

91

tiv Francuske i Velike Britanije. To je, prema riječima~ koje pripisuju Cianu, bila »Šansa, kakva se pruža samo jednom u pet hiljada godina.« Takve šanse, veli ironičn_o Churchill, čC?.k i izvanredne, nisu nužno uvij·ek i dobre. Talijani su bez oklijevanja napali francuske trUpe na frontu na Alpama i prema reciprocitetu Velika Britanija navijestila je rat Italiji. Englezi su u Gibraltaru zaplijenili pet talijanskih brodova, i admiralitet j"e izdao zapovijed, da engleski brodovi zaplijene sve talijanske brodove, koje sretnu na moru. 12. lipnja engleske su eskadrile bombardera, slabo opterećenih bombama zbog udalj"enosti ciljeva, uzletjele sa svojih baza u Engleskoj i bacile prve bombe na Torino i Milano. Borba za plijen j·e započela, ali Mussolini nije bio jedini, koji je· tražio žrtvu. Sakalu se pridružio medvjed (Sovjetski savez) - veli Churchill. U međuvremenu je sovjetska vlada nastojala da i ona dođe do plijena. 14. lipnja, na dan pada Pariza, Moskva je uputila ultimatum Litvi optužujući je kao· i ostale baltičke države zbog vojne konspiraCije protiv Sovjetskog · saveza i zahtijevajući radikalne promjene u vladi i znatne koncesij·e na vojnom polju. Dan kasnije trupe Crvene anni je ušle su u Litvu, i predsjednik Srnetona pobjegao je u istočnu Prusku. L'etonska i Estonska doživjele su istu sudbinu. Došlo je do fozwiranja prosovjetskih vlada, i sovjetski su se garnizoni rasporedili u tim malim državama. Nije moglo biti govora o nekakvom otporu. Predsjednik Letonske- bio je deportiran u Rusiju, a Višinski je došao da imenuje provizornu vladU zbog raspisivanja i provođenja »izbora«. U Estonskoj je slika bila potpuno ista: 19. lipnja .Zdanov je stigao u Tallin da osnuje sličan režim. 3. i 6. kolovoza Kremlj je odstranio i takve v lade u baltičkim državama, a njih jednostavno pripojio Sovjetskom savezu.

92

Ultimatum Rumunjskoj Kremlj je predao 26. juna u :22 sata rumunjskom poslaniku u Moskvi. U njemu. se tražila Predaja Besarabije i južne Bukovine i ultimativno zahtijevao odgov-or za sutradan. Njemačka je, premda je nije veselio taj ubrzani potez Rusije, koji j"e ugrožavao njene interese u Rumunjskoj, bila vezana odredbama njemačko-sovjetskog pakta iz kolovoza 1939., u kojem se priznaje isključivost rus~h političkih interesa u tim područjima evropskog jug6'1:stoka. Zbog toga je vlada u Berlinu savjetovala Rumunjskoj, da popusti. 27. lipnja rumunjske su trupe napustile te dvije provincije, i one su prešle u ruke sovjeta. Oružane snage Sovjetskog saveza bile su tako ubuduće solidno smještene na obalama Baltika i na ušću Dunava. U Francuskoj su Englezi imali iza Somme 5l.Highland diviziju, koja se povučena sa linije Maginot, nalazila u dobrom stanju, i 52. Lowland diviziju iz Normandije. Tamo se nalazila i Prva oklopna divizija. Ona je među­ tim pretrpjela teške gubitke kod pokušaja da prijeđe Somm.u izvršujući Weygandov plan. Deseta je francuska armija sa svojim britanskih kontingentom nastojala da se drži na Sommi. Pedeset prva divizija zauzimala Je front od 25 kilometara, a ostali dio armije imao je zadatak, koji je bio jednako tako težak. 4.. lipnja s francuskom divizijom, praćenom tankQvima, upustila se u napad na njemački mostobran kod AbbE";villa, ali uzalud. 5. lipnja započinje posljednja faza bitke za Fr'ancuslru. Francuski su fro)J.t držale Druga, Treća i Cetvrta grupa armija. Druga grupa imala je zadatak da brani Rajnu i liniju Maginot; Cetvrta je držala sektor Aisne, a Treća sektor, koji se protezao od Aisne do ušća Somme. U ovoj posljednjoj grupi armija bile su Sesta, Sedma i Deseta ~rm.ija i sve engleske trupe u Francuskoj, koje su bile pripojene Desetoj armiji. Citava ova ~olema li-

nija, zaposjednuta u to doba sa preko mili}un i pol ljudi

od možda 65 divizija, bila je predm'et napada od 124

divizije, raspoređene isto tako na tri grupe, t. j. obalni sektor na čelu s Bockom; centralni sektorRundstedt; istočni sektor - Leeb. Te tri grupe prešle su

njemačke

u napad 5., 9. i 15. lipnja. U noći 5. lipnja London je saznao da je započela njemačka ofanziva na fronti od 112 kilometara od Amiensa do Laon-Soissons. Rat se sada odvijao na v'~lo prostranom polju. Vidjeli smo, da j"e Hitler zadržao njemačke tankove i povukao ih natrag prilikom bitke kod Dunkerquea, da ih sačuva za završnu fazu bitke u Francuskoj. Sada se čitava ta masa oklopnih jedinica nalazila na slabom i ranjavom frontu, koji su Francuzi na brzinu improvizirali između Pariza i mora. Churchill na tome mjestu opisuje bitke, koje su se odvijale u blizini obala i u kojima su sudjelovali Englezi. 7. lipnja Nijemci su obnovili svoje napade i dvije su oklopne divizije nadirale u pravcu Rouena, da pocijepaju na dvoje Desetu armiju, štO im je i pošlo za rukom. 8. lipnja bacili su je na Seinu, i u toku noći Nijemci su ušli u Rouen. ll. lipnja izjutra Churchill je primio tel"egram Reynauda,· koji je isto tako telegrafirao Rooseveltu. Tragedija je u Francuskoj napredovala i brzo se približavala kraju. Već nekoliko dana Churchill ie inzistirao :rla tome, da se sastane vrhOvni saveznički s;vjet, ali do sastanka više nije moglo doći u Parizu. U Londofiu su pretpostavljali, da su njemačke prethodnice vrlo blizu, i tog dana Reynaud je obavještavao Churchilla, da bi ga mogao primiti u mjestu Briare u blizini Orleansa. Francuska je vlada n_apustila Pariz i privremeno se smjestila u mjestu Tours, a glavni stan u blizini Briara. To je četvrti puta da se Churchill zaputio u Francusku. Kako je vojna situacija dominirala, p~o je sa sobom ministra rata Edena, kao i generale Dill!l i Ismaya. 94

Kanal su preletjeli u jednom Flamingu. i dva sata- kasnije spustili se na malom aerodromu. Tamo je bilo nekoliko Francuza, i ubrzo je stigao automobilom neki pukovnik. Churchill je nastojao da iz~leda pun vjere u budućnost, ali je Francuz bio mrk i malo je vodio računa o Churchillovu nastojanju, da ulije povjerenje. Malo zatim doveli su ga do ·dvor.ca, u kojem je zatekao Reynauda, maršala Petaina, generala Weyganda i avijatičkog generala Vuillemina: s nekolicinom d~gih, rn·eđti kojima se nalazio- razmjerno mlad general De Gaulle, kojeg je Reynaud upravo imenovao za državnog podsekretara u ministarstvu narodne odbrane,. za kojeg se zna (to Churchill ne spominje) da je neko vrijeme šurovao s desniCarskima »cagoularima.« U 19 sati započela je konferencija. Diskusija u savjetu vodila se o slijedećim pitanjima: Churchill je pozivao francusku vladu da brani Pariz, inzistirajući na golemoj mogućnosti da veže efektive, mogućnosti, koju za vojsku napadača predstavlja napad na veliki grad, u kojem re brani kuća po kuća. Podsjetio ~e maršala P€:taina na noći, koje su proveli u njegovu vlaku u Beauvaisu godine 1918. nakon poraza, koji je pretrpjela Peta engleska armija i kako se situacija popravila. Podsjetio ga je također na ono, što je rekao ClemenC'eau: »Tući ću se ispred Pariza, u Parizu i iza Pariza.« Maršal je odgovorio, da je u to doba imao manevarsku masu od najmanje šezdeset divizija, /a da je sada uopće nema. Osim toga je primijetio, da j-e u ono doba bilo na frontu. šezdeset engleskih divizija. Pretvoriti Pariz u ruševine ne bi ništa izmijenilo na konačnom rezultatu. Zatim je general Weygand izložiO vojnu situaciju, barem ono, što je znao o toj pokretnoj bitki, koja se odvijala nekih stotinu kilometara odanle i postavio je zahtjev, da se pošalju sva moguća pojačanja, a prije svega sv~ engleske eskadrile lovaca. Churchill je odbio

95

•To je političko pitanje.{{ Churchill je tada izjavio, da će Velika Britanija nastaviti s borbom, ako bi Francuska i smatrala, da je nemoguće da produži svoju kalvariju. Kad je Churchill rekao, da bi francuska vojska mogla zadržati i trošiti stotinu njemačkih divizija boreći se svuda, ,gdje j·e ~o samo moguće, general Weygand mu ~e odgovorio: »I kad bi i bilo tako, ostala bi još uvijet{ druga stotina diviZija da navali na vas i da ,vas pobijedi! Sta ćete učiniti tada? {{ . U odgovoru na 1to pitanje Churchill je izjavio, da nije stručnjak u vojnim pitanjima, ali da je prema mišljenju nj·egovih savjetnika u vojnim pitanjima najbolja meto-

da, koja bi se mogla upđfFebiti u slučaju invazije, da potcpe što je moguće veći broj Nijemaca za vrijeme prijelaza preko Kanala i da potuku ostale, koji bi stigli do obale. w·eygand je odgovorio sa žalosnim smiješkom: »U svakom slučaju moram priznati, da vi imate prvorazredne nasipe protiv tankova.« Drugog dana nastavili su konferenciju. Reynaud je iznova zatražio, da Englezi pošalju u Francusku naknadnih pet eskadrila lovaca, a general Weygand izjavio, da hitno treba bombardere za dnevna bombardiranja zbog toga, što mu nedostaju trupe. Churchill je obećao, da će ratni kabinet u Londonu sa simpatijom ispitati pitanje povećanja pomoći u zračnim snagama Francuskoj, ali je iznova inzistirao na činjenici, da bi bila sudbonosna pogreška lišiti Veliku Britaniju njenih osnovnih sredstava za unutrašnju odbranu. · Na kraju konferencije Churchill je postavio slijedeća ..":·,anja: l. Ne bi li Pariz sa predgrađima mogao predstavlja1i zapreku, koja bi pocijepala neprijateljske snage nadvoje i zaustavila njegovo napredovanje, kao što je to bio sluč·aj godine 1914. ili pred Madridom u španjolskom građanskom ratu? 2. Ne bi li takva akcija omogu-ćila da se na donjoj Seini pripremi potunapad sa francuskim i engleskim snagama? 3. Ako bi razdoblje koordiniranih borbi prestalo, ne bi li nova situacija dovela do rasipanja neprijateljskih ma:ga? Nije li moguć rat pokret~~~a i' napadaja na saobraćajne veze neprijatelja? "e-prijatelj posjeduje dovoljno sredstva, da drži u ruci čitav teritorij, koji je dosada zauzeo, a u isto doba i v'eliki dio Francuske, na...<:t:avljajući s borbom protiv francuske i engleske vojske?

7

Drugi svjetski rat

97

4. Ne bi li na taj način bilo moguće da se produži otpor, sve dok ne uđu u rat USA? Premda se general Weygand u načelu složio s protunapadom sa donje Sein·e, izjavio je, da ne raspolaže s dovoljno snaga za takav napadaj. Dodao je, da po njegovu mišlj'enju Nijemci imaju dovoljno snaga da drže pod okupacijom pokorene države i istovremeno i velik dio Francuske. Reynaud je potvrdio, da su Nijemci od početka rata formirali 55 divizija i proizveli 4 do 5 tisuća teških tankova. Te brojke bile su očito pretjerane - veli Churchill. Na kraju su Englezi izjavili, da se nadaju, da će francuska vlada smjesta obavijestiti London, 1J slučaju da nastupi najmanja promjena u situaciji, kako bi mogli doći preko i posavjetovati se s francuskim odgovornim državnicima na bilo kojem mjestu, prije nego što se donese neka definitivna odluka. Churchill se oprostio od Petaina, Weyganda i generalštabnih oficira iz francuskog glavnog stana i na koncu povukao admirala Darlana u stranu i rekao mu u četiri oka: »Darlan, ne smijete nikada dozvoliti, da Nijemci dobiju u ruke francusku flotu.« On je Churchillu svečano obećao, da se to nikada ne će dogoditi. Istoga dana poslije podne Churchill je saopćio rezultate svoj'e posjete članovima ratnog kabineta. Opisao je stanje, u kojem se nalaze francuske divizije u svijetlu izvještaja generala Weyganda, održanog u toku savjetovanja. V~ć se 6 dana bore po danu i po noći i •;o::1.rla su potpuno iscrpene. Neprijateljski napad sa 120 divizija uz podršku tankova oborio se na 40 francuskih divizija, koje su Nijemci svuda izmanevrirali i nadmašili. Oklopne snage neprijatelja temeljito su dezorganizirale šta·bove velikih fonnacija, i tako je zbrka bila još veća Francuske armije zauzimaju .u tom momentu posljednju· liniju, koju još mogu držati. Ta je linija već uostalom probijena na 2 ili 3 mjesta i ako se slomi, on (general gg

Weygand) ne će vi§e moći da nosi odgovornost za nastavljanje borbe. General Weygand, očigledno, nije vidio nikakve mogućnosti za Francuze da produže borbu, a maršal Petain bio je čvrsto odlučio da sklopi mir. Bio je uvjeren, da će Nijemci uništiti Francusku, i to na sistematski način, a da je njegova dužnost da spasi ostatak zemlje od toga. Churchill je govorio i o noti, koju je Petain pokazao Reynaudu, a da mu je nije ostavio. »Nema nikakve sumnj·e, dodao je Churchill, da se u toj prilici PE!tain pokazao kao opasan čovjek. Bio je uvijek defetist, čak. za vrijeme prošlog rata.« S druge strane Churchillu se činilo, da je Reynaud potpuno odlučio da pro-: duži borbu. Churchill je izjavio, da mu izgleda vjerojatno, da će Reynaud, ukoliko dođe do sloma fronte, povjeriti komandu generalu de Gaullu, državnom podsekretaru u ministarstvu narodne odbrane, a da mu je admiral Darlan izjavio, da ne će nikada dopustiti, da se francuska mornarica preda u ruke neprijatelja. u najgorem slučaju Darlan će j'e poslati u Kanadu, ali u tom slučaju mogli bi se tome usprotiviti neki francuski političari.

Bilo je jasno, da Francuzi ne će htjeti dugo voditi rat pod tim uvj-etima, ali da ipak imaju mogućnost naći načina, kako da produže rat protiv Njemačke. Mogli bi osnovati· dvije vlade, od kojih bi jedna zaključila primirje s Nijemcima, a druga bi povela borbu protiv Hitlera iz francuskih kolonija, i ratovala tako na moru, a u samoj Francuskoj vodila borbu pomoću gerilaca. 13. lipnja Churchill je ponovo posjetio Francusku· Francuska 5e v lada već bila sklonila u Tours. Churchill )e poveo sa sobom na put Edwarda Halifaxa i generala Ismaya; Max Beaverbrook se spontano ponudio da prati Churchilla. Leteći nad Toursom, Englezi su ustanovili, da je aerodrom prošle noći pretrpio težak bombarde-

99

ment; nakon ateriranja osjetili su odmah, da je rasap postao još veći. Nitko, naime, nije došao u susret i izgledalo je kao da ih nitko ni ne očekuje. Posuditi su auto od komandanta aerodroma i zaputili se u grad do prefekture u potrazi za francuskom vladom, koja se navodno smjestila u njoj. Tamo nisu našli nijedne važnije ličnosti, ali su Churchillu saopćili, da će Reynaud doći, a isto tako i Georges Mandel, francuski ministar unutrašnjih poslova. Otišli su ručati i poslije ručka ponovo došli u prefekturu, gdje ih je dočekao Mandel. Ubrzo iza toga stigao je i Reynaud. Već je na prvi pogl
!OO

će Velika Britanija razumjeti okrutne teškoće, s kojima

se Francuska bori u tom času? Velika Britanija, odgovorio je ChUrchill, potpuno je svijesna prošlih· i sadašnjih teškoća, koje su pogodile Francusku. Ona, osim toga, ma, da će i na nju doći red i spremna je da to dočeka. Engleska se vlada ipak nada, da će Francuska nastaviti borbu južno od Pariza sve do mora i, ako ustreba, u sjevernoj Africi. Trebalo bi pod svaku cijenu dobiti na vremenu. Razdoblj-e č·e­ kanja nije neograničeno: jedno obećanje USA moglo hi ga znatno skratiti. Drugo rješefije dovelo bi neizbježno do uništenja Francuske. Hitler ne će poštivati nikakvu obavezu. Ako, naprotiv, Francuska ostane i dalje u ratH sa svojom sjajnom mornaricom, prostranim carstvom a njena vojska bude u stanju da vodi operacije gerilskog ratovanja na širokoj podlozi, i ako Njemačka ne uspije da uništi Englesku, a izgubi nadmoć u zraku, tada će se hitlerizam srušiti. Hitna pomoć USA i, možda, objava 1 ata Njemačkoj od strane Amerike i sama pobjeda nisu daleko. Zbog toga će Engleska nastaviti borbu i svoju odluku ne će izmijeniti: ni. kompromis ni kapitulacija. Ona mora birati između pobjede i smrti. To je bio odgoYOr Churchilla-Reynaudu. Reynaud je odgovorio, da nije nikada sumnjao u odlučnost Engleske. Ipak, htio bi znati, kakva bi bila reakcija engleske vlade, u slučaju da francuska vlada, ova ili koja druga, dade izjqvu: ))Znamo da ćete vi produžiti s borbom i mi bismo to učinili ·iste, kad bi vidjeli i riajmanju mogućnost da izvojujemo pobjedu. Ali mi ne vidimo dovoljne razloge da vjerujemo u pobjedu u skoroj budućnosti. j\li ne možemo računati s pomoći Amerike. Nikakva sVjetlost ne svijetli 'na dnu tunela. Ne možemo izvrgnuti naš narod njemačkoj d·Jminaciji na neodređeno vrijeme. Treba da se složimo. Nemamo više mogućnosti izbora. Bilo je prekasno, da se osnivaju

101

neki utvrđeni položaji u Bretanji, i u takvim uvjet.iina postavlja se pitanje, koje glasi ovako: »Da li ste pripravni priznati i primiti, da je Francuska dala sve najbolje, svoju mladost i svoju krv, da ne može učiniti više i da ona, nemajući više .što da žrtvuje zajedničkoj stvari, namjerava da sklopi separatni mir poštivajući ipak solidarnost, koja izričito proizlazi iz svečanog ugovora potpisanog prije 3 mjeseca?r Churchill j e odgovotio, da Velika Britanija ne će trošiti vrijeme i energiju u prigovorima i protuoptužbama, što ne znači, da se slaže sa inicijativama protivnim .odredbama spomenutog ugovora. Piva stvar, koju Reynaud treba da učini, sastoji se> u tome, da uputi novu poruku predsjedniku Rooseveltu i da mu izloži, bez uljep-

šavanja sadašnju situaciju. Prije nego što se bilo što učini, treba sačekati američki odgovpr. Ako Velika Britanija pobijedi u ratu, Francusku uspostavit će u starom dostojanstvu i veličini. Za Churchilla je pitanje, koje su postavili Francuzi, bilo od tako dalekosežnih posljedica, da j e zamolio za dozvolu, da se povuče· sa svojim prijateljima i posavjetuje prije ngo što odgovori. Nato su se Englezi povukli u vrt prefekture i raspravljali oko pola sata. Kad je Churchill ponovo ušao, potvrdio j'e englesko stanovište. koje -se sastojalo u ovome: Engleska vlada ne može prihvatiti separatni mix, bez obzira na uvjete pod kojima bi se on zaključio; njen ratni cilj je uništenje Hitlera i zbog toga nije u mogućnosti da oslobodi Francusku od njenih ,obaveza; došlo što mu drago, Englezi ne će učiniti nikakav prigovor Francuskoj. Pozvao je francusku vladu, da uputi poruku Rooseveltu, koju bi London sa svoje strane podupro. Reynaud je prihvatio taj prijedlog i obećao, da će se Francuzi držati do prijema odgovora iz W asltingtona. !

102

Nakon odlaska Churchilla i pratnje iz Toursa Reynaud je iznova sazvao sjednicu ministarskog ~avjeta u Cange. Francuski su ministri bili uvrijeđeni, što Churchill i njegova pratnja nisu došli na sjednicu vlade i u Cangeu je francuska vlada odlučila, da će se povući u Bordeaux, a Reynaud će uputiti telegram Rooseveltu pozivajući ga da intervenira u ratu protiv Njemačke. Za to se vrijeme situacija na front]J u Francuskoj pogoršavala iz dana u dan. Njemačke operacije na sjeverozapadu od Pariza dovele su ih do donje Seine i Oise. Više istočno, Sesta, Cetvrta i Druga armija nalazile su se u nešto boljem položaju, njih je neprijatelj dosad manje uznemirivao, ali su im efektivi bili preslabi da drže sektor fronta u dužini od 150 km. Neprijatelj je imao dovoljno vremena, da protiv njih koncentrira velik broj divizija sa zadatkom, da im zadaju smrtni udarac. 9. lipnja Nijemci su na tom sektoru prešli u napad i uspjeli da obrazuju mostobrane na južnoj obali rijeke između Soissonsa i Rethela i da za dva dana napreduju sve do Marne. Njemačke oklopne divizije, koje su imale odlučujuću ulogu u prodoru prema moru, pojavile su Se na poprištu nove bitke. Osam između njih, prelazeći po dvije u napad, pretvorile su francuski poraz u slom. Francuske armije, potučene i u neredu, bile su apsolutno nesposobne da pružaju daljnji otpor nad':' moći triju faktora moćno prikupljenih zajedno: broju, materijalu i tehnici. 16. lipnja neprijatelj je u 4 dana dosegao Orleans i rijeku Loire, dok je na istoku preko Dijana i Besan~ona došao skoro do švicarske granice. Zapadno od Pariza Deseta annija, koja je imala samo dvije divizije, uzmaknula je sa Seine prema jugozapadu u pravcu Alen~ona. Pariz je pao 14. lipnja; Sedma armija i annija Pariza, koje su _ga štitile, bile su poražene. Otvorili su tako rupu između mršavih fran-

!Oi

ensko-engleskih snaga na zapadu i svega onoga, što je predstavljalo slavnu francusku vojsku. Ali šta se dogodilo s linijom Maginot, štitom Francuske, i njenim braniteljima? Do 14. lipnja Nijemci nisu pokušali da je napadnu u direktnom napadu i neke francuske formacije napustile su liniju, da se pridruže francuskim armijama centra, koje su se brzo povlačile. Ali je bilo prekasno. Istog dana Nijemci su izvršili ·proboj na liniji Maginotl prvo kod Sarrbriickena, a zatim u blizini Colmara, i to one njemačke jedinice, koje su prešle Rajnu. Dva dana kasnije njemački prodor u pravcu Besan~ona odrezao im je uzmak. -Više od 400.00 ljudi bilo je opkoljeno bez izgleda na spas. Veliki broj opkoljenih garnizona pružao je očajan otpor i predao se, tek kad je bilo zaključeno primirje. Zadnja utvrđe­ nja predala su se 30. lipnja. Došavši u Bordeaux iz Toursa, Reynaud je 14. lipnja navečer pozvao k sebi ambasadora ~ritanije Sir Ronald Campbella, i ambasador ga je obavijestio, da će ~e Engleska pridržavati obaveza iz ugovora od 28. ožujka, u kojem su se obje strane potpisnice obavezale, da ne će zaključiti nikakav sporazum s neprijateljem. Ambasador je Reynaudu ponudio svu potrebnu tonažu, u slučaju da se francuska vlada odluči da prijeđe u sjeverp.u Afriku. nekoć

15. lipnja ~eynaud je ponovo ".:rimio _engleskog ambasadora i rekao mu, da je defini avno odlučio da vladu razdijeli na dva dijela i da na drugoj oba!i Sredozemnog mora osnuje vladu, koja bi i nadalje ostala u ratu protiv Njemačke. Takva politika nužno dovodi do toga, da francus'Jta mornarica koja je čitavo tO vrijeme zadavala, izgleda, najviše glavobolje engleskim ministrima prijeđe . u luke izvan dohvata neprijateljskog oružja. Nešto kasnije stigao je odgovor predsjednika Roosevelta na apel, Koji mu je bio uputio Reynaud 13. lipnja.

104

.,,;;_.

Predsjednik je u njemu ponudio pomoć u materijalu, ali nije moglo biti govora o ulasku Amerike u rat. Već je više od nekoliko dana general Weygand bio uvjeren, da je svaki daljnji otpor uzaludan. Zbo,g toga je nastojao da prisili francusku vladu da zatraži primirje', prije nego što se francuske snage'smanje u tolikoj mjeri, da ne će biti u stanju održavati red nakon poraza. Gener~. je čitav svoj život osjećao duboku antipatiju prema republici i parlamentarnom režimu, a kao gorljiv katolik i vjernik vidio je u porazu kaznu božju!, koja je pogodila zemlju, nakon što je napustila katoličku vjeru. On se služio autoritetom vrhovnog komandanta na čelu vojske daleko izvan granica, koje mu je dopuštao njegov položaj vojnika. Neprekidno je pred drugima ponavljao, u prvom redu pred ministrom predsjednikom, da je svaki daljnji otpor uzaludan i da treba obustaviti taj pokolj, koji je jednako tako strašan kao i beskoristan, prije nego što zemlja potone u potpunu anarhiju. Reynaud sa .svoje strane, bio je svijestan beskori~nosti borbe u Francuskoj, ali se nadao, da će moći produžiti rat na strani Velike .Britanije oslanjajući se na Afriku, francusko carstvo i mornaricu. O tom rješenju raspravljali su Reynaud i Weygand prije sjednice vlade, i predsjednik je ponudio Weygandu, da će mu dati potpisanu pismenu zapovijed o obustavi vatre. Weygand je s negodovanjem odbio da osramoti na taj način francusku zastavu - kako je siim rekao. Kapitulacija je trebala biti djelo vlade i države. Na taj je način Weygand prelazio granice svoj!h funkcija kao vojnik, ali položaj samog Reynauda nije bio dovoljno čvrst. Iza generala stajao je maršal Petain u središtu defetističke grupe francuskih miriistara, koje je Reynaud nedavno s tako malo predviđanja bio uveo u svoju vladu. Svi su oni bili za to, da se što prije zaključi primirje. Iza njih st~jala je i mračna pojava Pierre La-

105

vala usted bučne klike senatora_ i poslanika u gradskoj vijećnici Bordeauxa. U toku popodnevne sjednice 15. lipnja u prisutnosti predsjednika republike Reynaud je nakon što je svojim kolegama i~ložio opću situaciju, učinio apel na maršala Petaina, da nagovori generala Weyganda, da prihvati stanovište vlade. Nije mogao izabrati goreg ambasadora -piše Churchill. Maršal je napustio dvoranu. Došlo je do prekida sjednice, i kad se nakon izvjesnog vremena vratio maršal s Weygandom, Petain je branio stanovište generalissimusa. U tom je času Chautemps ubacio u diskusiju prijedlog, koji se po svojoj formi mogao svidjeti onim članovima vlade, koji su još oklijevali. Uime stanovitog broja članova vlade izjavio je, da Reynaud ima pravo kad tvrdi, da je sporazum s neprijateljem nemoguć, ali da bi s druge strane bilo korisno, kad bi vlada učinila gestu, koja bi ujedinila Francuze. Trebalo je po njegovu mišljenju zatražiti od Nijemaca, da francuskoj vladi saopCe uvjete primirja ostavljajući vladi slobodne ruke da ih odbaci. Bilo je bez sumnje očito, da se vlada ne će moći zaustaviti, ako se jedamput odvaži na taj sklizak teren. Taj je prijedlog postigao uspjeh, i francuska je vlada odlučila da od Vlade u Londonu zatraži mišljenje o torne, što misli o takvom koraku, obavještavajući Je istovremeno, da o izručenju flote ne može biti govora: Reynaud je na to ustao i izjavio, da daje .ostavku ali se predsjednik republike Lebrun tome usprotivio izjavivši, da-će i on demisionirati, ako Reynaui:I ode. Drugog dana Reynaud je iznova primio ambasadora Velike Britanije, i ambasador ga je u toku razgovora 'Obavijestio, da je Velika Britanija sklona da odobri ko.rak Francuske, pod uvjetom da se francuska mornariccl izvuče van dohvata Njemačke, odnosno, točnije, da je upute u engleske luke. U l l sati ministarski savjet, taj brod bez kompasa, sastao se ponovo pod predsjed~jem

•106•

Lebruna. Sjednici je prisustvovao i predsjednik senata J"eannenay, koji je imao zadatak da u svoje ime kao i u 1me predsjednika Komore (E. Herriota) podupre prijedlog ministra predsjednika, da se sjedište vlade preseli u sjevernu Afriku. U tom času ustao je maršal Petain i pročitao pismo, u kojem izjavljuje, da daje ostavku. Dovršivši čitanje, Petain se okrenuo ·da napusti dvoranu, ali ga je predsjednik republike pri volio da ostane i obećao, da će mu dati odgovor u toku dana. Mar.šal se također žalio zbog zakašnjenja, koje je nastupilo kod predaje zahtjeva za primirje. Reynaud je odgovorio, da je normalno sačekati odgovor od svog saveznika, kad se traži oslobođenje obaveza. Tada je predsjednik Lebrun zaključio sjednicu vlade. . 16. juna, dakle istog dana izjutra, u Londonu se sastao ratni kabinet, i kao prvo na dnevnom redu nalazilo se pitanje: kakav odgovor treba dati francuskoj vladi na poruku Reynauda, kojom moli London da se Francuska razriješi obaveza iz ugovora od 28. ožujka? Odgovor engleske vlade glasio je ovako: Ugovor, koji su potpisale vlade u Londonu i P~rizu, sklopljen je s Francuskom Republikom a ne s pojedinom vladom ili državni· kom. Prema tome taj ugovor veže čast Francuske. Ipak. pod uvjetom i samo p!)d tim uvjetom da francuska flota otplovi smjesta u engleske luke i da tamo ostane dok traju pregovori, engleska vlada daje svoj puni pristanak na demarš francuske vlade, kojim nastoji da sazna uvjete o primirju Njemačke s Francuskom. Ratni kabinet sastao se iznova istog 'Clana u J sata poslije podne. Churchill je podsietio svoje kolege, da je nakon prve sjedniCe pristupio raspravljanju o prijedlogu, da se objavi zajednička deklaracija o potpunlj.Jj uniji između Francuske i Velike Britanije. Susreo se tog jutra s generalom de Gaulleom i de Gaule ga je uvjerio. da će takav senzacionalni akt s engle.ske strane pre.d-

107

stavljati neophodnu pomoć Reynaudu, da održi vladu tr ratnom stanju s Njemačkom. U 15.55 sati saznali su, da će se francuska vlada sastati u 17 sati da donese odluku, da li je moguće da Francuska nastavi borbu ili ne. Nato je ratni kabinet odobrio posljednju redakciju deklaracije o uniji i naredio da se ona telefonom dostavi Reynaudu. Osim toga kabinet je oponumoćio Churchilla kao predstavnika, konzervativne stranke, Atleea, predstavnika laburističke stranke, i Sir Archibald SinClaira kao predstavnika liberalne stranke, da se sastanu što je moguće prije s Reynaudom i da s s njim rasprave nacrt deklaracije i pitanja, koja stoje u vezi s njom. Evo konačne redakcije:

.....

Deklaracija o uniji.

~'>>U ovom tako ozbiljnom času historije modeTnog svijeta vlade Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske Republike izjavljuju, da su neraskidivo ujedinjene i odlučno riješene da zajednički brane pravdu i slobodu protiv zasužnjenja od strane jednog sistema, koji čovječanstvo svodi na ulogu robota i robova. Obje vlade izjavljuju, da će FTancuska i Velika BTitani.1a u budućnosti biti ne dvije nacije nego jedna jedina francusko-engleska uni.ja. ~Dr_žavno uređenje unije sadržavat će zajedničke organe za obranu, vanjsku politiku, financije i ekonomske poslove. •

Svaki francuski građanin uživat će smjesta pravo građanstva u Velikoj Britaniji, svaki britanski građanin postat će građanin Francuske. Obje zemlje snosit će zajednički troškove popravlja-

nja štete prouzrokovane ratom, bez obzira na to, na kojem su mjestu izvr!e.ne, i &redstva jedne i druge bit će

!OR

jednako kao jedna jedinstvena cjelina upotrebljena u tom smislu. Za vrijeme rata postojat če samo jedan ratni kabinet, i sve snage Velike Britanije i Francuske na kopnu, na moru i u zTaku. bit će stavljene pod njegovu upravu. On će zasjedati tamo, gdje će smatrati da može najkorisnije upTavljati. Oba parlamenta službeno će se spojiti. Nacije koje sačinjavaju Britansko carstvo, daju već nove armije. Francuska će zadTžati svoje raspoložive .snage na kopnu, moru i u zraku. Unija upravlja apel na USA i traži od njih da povećaju. ekonomska sredstva Saveznika i da zajedničkoj stvari pridonesu pomoć svojim snažnim materijalom. Unija će koncentriTati sve svoje energije protiv neprijateljske moći tamo, gdje se vodi bitka. I ·'tako ćemo· pobijediti4 EvO kako je zavr.šila svoje dane vlada Paula Reynauda: predsjednik vlade pročitao je na sjednici dva puta tekst deklaracije o francusko-engleskoj uniji svojim kolegama. Izjavio je, da je u potpunosti sklon tom nacrtu i dodao, da je odredio potrebno, da se sutradan sastane s Churchillom i da s njim diskutira o pojedinostima. Međutim, vrlo uzbuđeni francuski ministri ostali su neodlučni. Neki su od njih već bili saznali nešto o tome pomoću douškivača, koji su ·se nalazili kod _telefona. To su bili defetisti. Nepokoljebljivo raspoloženje francuske vlade bilo je, da se prijedlog odbaci u cijelosti. Iznenađenje i povjerenje prevladalo je kod većine, i čak najsimpatičniji i najodlučniji bili su iznenađeni i neraspoloženi. Predsjednik Reynaud bio je potpuno nemoćan da ispravi nepovoljap. utisak, koji je proizveo nacrt· deklaracije o francusko-engleskoj unijL Grupa defetista, ko-

~-

183.-184.

109

JOJ ]e na čelu stajao maršal Petain, odbila je čak, da da prouči. Podizala je oštre optužbe: »To je manevar da se Francuska stavi pod skrbništvo ili da joj se .otme njeno kolonijalno carstvo.« To je značilo, govorili su eni, svesti Francusku na rang dominiona. Konačno su isticali i druga gledišta. Weygand je bez teškoća uvjerio P€taina, da je Engleska izgubljena. U visokim francuskim vojnim krugovima čulo se slijedeće proročan­ stvo: »Za tri tjedna Nijemci će zakrenuti vrat En~leskoj kao nekoj kokoši.« Prema mišljenju Petaina ujediniti se s Velikom Britanijom značilo je »oženiti mrtvaca.« Opoz1ci"ja u vladi bila je tolik
liO

resor ministarstva pravde, ali je Laval to odbio s prezirom. On je htio postati ministar vanjskih poslova, jer je znao dobro, da će samo s tog mjesta moći os.tvariti svoj plan: otkazati sve francuske saveze, svršiti s Engleskom i pridružiti se novoj nacističkoj Evropi u svojstvu podređenog partnera. Generalni sekretar ministarstva Charles-Roux nije nikako htio Lavala za svog šefa i odmah izjavio, da ne će služiti pod Lavalom. To je ponukalo Petaina da ostane kod r8.nije odluke: da Baudoin bude ministar nove vlade. Francuska je kapitulirala, ostavljena, krivnjom Engleske, da se zapravo sama suprotstavi Njemačkoj, i' Hitler je zagospodario čitavom obalom na Kanalu prema Engleskoj. Poslije velikog i neočekivanog uspjeha na zapadu počeo je pomišljati na planove o invaziji na britanske otoke. Velika Britanija stajala je sama, slabo spremna u naoružanju, s malobrojnom i neizvježbanom vojskom, i mnogima je izgledalo, da je pitanje konač­ nog Hitlerova triu:rp.fa nad njom samo stvar tjedana. Ipak, i u tom času Nijemci nisu podcjenjivali snagu položaja Engleske. Ciano priča, da je za vrijeme posjete Hitleru u Berlinu 7. srpnja 1940. imao dugačak razgovor s feldmaršalom Keitelom, koji mu je kao i Hitler govorio o namjeravanom napadu na Englesku. PonoviO je, da dosada nije bila donesena nikakva odluka. Izrazio je mišljenje, da je iskrcavanje kao operacija moguće, ali izvanredno složeno i da se treba poduzeti s maksimumom opreza zbog nepozn,avanja borbene snage engl~­ kih jedinica i vatrene moći. odbrana na obalama. Ispi-Va je izgledalo i lako i od bitne važnosti da se kao uvod vrše snažni zračni napadi na aerodrome, tvornice i glavna saobraćajna čvorišta u Velikoj Britaniji. Trebalo je, upozoravao je Keitel, pod~Jetiti _se, da je engleska avijacija izvanredno efikasna i bio je mišljenja, da Englezi posjeduju oko 1500 aparata spremnih za odbranu i

fil

protunapad. Priznao je, da se u posljednje vrijeme, ofanzivni karakter operacija engleske avijacije znatno povećao. Keitel je isto tako inzistirao na potrebi da se udari na Gibraltar, u cilju da se na taj način prouzroči slom cjelokupnog engleskog imperijalnog sustava. Ni Keitel ni Hitler nisu učinili nikakvu aluziju na duljinu trajanja rata. Jedino je Himmler nespretno izrazio mišljenje, da će rat završiti početkom listopada. Tako glasi izvještaj grofa Ciana. »Prema žarkoj želji Ducea« ponudio je Hitleru i vojsku od deset divizija i ?račnu snagu od trideset eskadrila određenih da sudjeluju kod invazije. Nijemci su tu ponudu učtivo otklonili i primili samo nekoliko eskadrila, koje su došle na Kanal, ali se nisu dobro provele. 19. srpnja Hitler je držao svoj triumfalni govor uBerlinu. Nakon što je prorekao, da će Churchill uskoro potražiti utočište u Kanadi, učinio je svoj »prijedlog za mir.« Izjavio je, da može upraviti .na adresu Londona prijedloge za mir, jer to čini kao pobjednik, a ne kao Reki pobijeđeni, koji ponizno moli za milost. Podvukao je, da ne vidi nikakvog razloga da se produži taj rat. To je idućih dana izazvalo diplomatske demarše, do kojih je došlo posredovanjem Svedske, USA i Vatikana. Hitler bi bio, prirodno, i više nego sretan da mu je pošlo za rukom, pokorivši Evropu, da nađe neki m o d u s v i v e n d i s Vellkom Britanijom. Njemački otpravnik poslova u Washingtonu pokušao je, na primjer, uspostaviti dodir s engleskim ambasadorom. Churchill je zbog toga 20. srpnja uputio slijedeći telegram ambasadi u Washingtonu: »Ns znam da li se Lord Halifax nalazi danas iL gradu, ali treba obavijestiti Lorda Lothiana, da ne smije ni. pod

J 12

kojim izgovorom odgovoriti na poruku njemačkog otpravnika poslova.«31

Iza kulisa njemačka je diplomacija i nadalje ostajala aktivna u želji da uspostavi dodir s Londonom. Kad je .švedski kralj 3. kolovoza pokušao da se približi Londonu u tom pitanju, Churchill je izdao direktivu, da se ne prihvati sugestija uspostavljanja bilo kakvog k.Jntakta s neprijateljem. Najveća snaga i garancija za Englesku u to doba ležala je u njenoj mc.rnarici. Ipak i to nije bilo apsolutno, jer su već prvi mjeseci rata pokazali, da avijacija postaje sve važnija i opasnija i da su brodovi prilično nezaštićeni od napadaja iz zraka. »Ali sada je postojala i avijacija. Kakav će utjecaj imati ta bitna novotarija na problem invazije? Očito, ako neprijatelj uspije, zahvaljujući nadmoćnoj zračnoj snazi, da zavlada engleskim vodama sjeverno i zapadno od Dovera, gubici, koje bi nanio našim flotilama, mogli bi postati vrlo teški i čak, na kniju, fatalni. Nitko ne bi mislio, osim u skrajnjem slučaju, da dovede teške bojne brodove ili velike krstaše u vode, u kojima dominiraju njemački bombarderi. Ustvari, ·mi nismo postavili ni jedan linijski brod južno od Fortha ni istočno od Plymoutha, nego su jedinice slabe tonaže, kojih je broj neprekidno rastao, neumorno ·vršile patrolnu službu ispred naših baza: Harwich, The Nore, Dover, Portsmouth i Portland, ostajući na budnoj straži. U rujnu je tih brodova bilo više od 800 i njih je mogla uništiti samo snažna neprijateljska avijacija, i to malo po malo.«as U pogledu avijacije Churchillove su procjene u to doba (ljeto 1940.) bile optimistične, i on je stvari pos::; JI, str. 229. :IH

Il, str. 248.-249.

113

tavljao tako, da je polazio od pretpostavke, da je engleska avijarija nad domaćim teritorijem, dakle nad otocima i domaćim vodama, nadmoćna Nijemcima. Nijemci su zbog toga u planovima protiv Engleske imali postići slijedeće: _Nadmoć na mar~, nadmoć u zraku na lokalnom planu, veliku flotu i specijalne brodove za iskrcavanje. A ovo posljednje Nijemci uopče nisu imali, kao što će se to kasnije· vidjeti. Ali u tim danima stvari u Lo.11donu nisu izgledale tako ružičasto. Nijemci su pooštrili napadaje na pojedine engleske gradove, u prvom redu London, i svi su govorili o opasnosti invazije. l to ne samo u krugovima stanovnika, nego i u visokim vladinim krugOvima. Usprkos izviđanjima i snimkclma, koje su izviđači doriosili sa sobom, a koje su dokazivale, da Nijemci zasada ne vrše nikakve pripreme za invaziju, London se nije dao Đdvral:iti od svog osnovnog cilja i poduzimao je sve, da nadoknadi izgubljeno i da- što bolje naoru~a zemlju za svaku eventualnost. Engleska obavještajna služba potvrdila je vijest, da je Hitler izričito naredio, da se pristupi provođenju operacije SeelOwe (plan iskrcavanja u Engleskoj) i da su pr1preme već· u toku. Izgledalo je sigurno, da će Hitler pokušati sreću. Uostalom, priča Churchill, napad ne bi bio upravljen ili barem ne isključivo, na istočnu obalu, na koju su šefovi generalštaba, admiralitet i Churchill s3.in u punoj suglasnosti upirali oči. Od tada situacija se razvijala brzo. Nijemci su noću prevozili velik broj motornih čamaca Kanalom i prikupljali ih ·malo po malo u francuskim lukama Kanala od Calaisa do Bresta. Engleske dnevne fotografije otkrivale su taj pokret s velikom točnošću. Englezi nisu bili u mogućnosti da ponOvo polože minska polj a u blizini 114

~rancuske obal.e i zbog toga su bacali svoje male bro~ dove u napad na te brodove, koje su Nijemci dovlačili, a osim toga bombarderi su dobili zadatak da usredsrijede svoje napadaje na niz invazionih luka. U isto vrijeme u London su stizala brojna obavještenja o prikupljanju jedne ili više- njemačkih invazionih armija na tom dijelu obale, o pokretima na željeznici i o snažnim koncentracijama trupa u Pas~de~Calais i Normandiji. Zatim su agenti u Francuskoj javili o dolasku dviju brdskih divizija, opskrbljenih mazgama, u blizini Boulogna. U međuvremenu se pojavio velik broj snažnih dalekometnih baterija duž čitave francuske obale na Kanalu. U odgovoru na tu novu opasnost Englezi su počeli da okreću svoj dispozitiv nadesno i da poboljšaju sva sredstva transporta. Koncem prvog tjedna mjeseca kolovoza general Brooke, koji je zapovijedao svim snagama na otocima, javio je, da se neprijateljske invazi..: one snage razvijaju tako, da prijeti opasnost od njih i na južnoj i na istočnoj obali. Ali snage odbrane nisu mirovale. Englezi su tvrdoglavo i uporno provodili svoje planove i stvarali sve više sredstava da se s uspjehom ~ruprotstave invaziji, koja je, kako se činilo, predstojala. Hitler nije imao mnogo vremena. Nisu bile daleko bure ekvinocija, koje su u tim vodama obično u mjesecu listopadu. Rujan je bio, očito, mjesec, koji će Hitler morati izabrati za napad, jer bi stanje plime i mjeseca bilo prikladno za invaziju sredinom rujna. Ubrzo iza početka neprijateljstava, 3. rujna 1939. štab njem~čke mornarice, kako to pokazuju neprijateljski arhivi, koji su pali u engleske ruke, započeo je da proučava plan o invaziji na Englesku. Protivno od onog, što su· mislili Englezi, Nijemci su bili apsolutno uvjereni, da do te operacije može doći samo preko · uskog rukava mora na Kanalu. Oni nisu nikada zamiš-

;115

ljali neko drugo rješenje. Ipak je admiral Raeder bio dovoljno oprezan da upozori vrhovnu komandu, da je ta operacija invazije vezana uz izvjesni broj preduvjeta. Prvi od njih bio je apsolutna kontrola obala luka i ušća u Francuskoj, Belgiji i Holandiji. Taj su plan ostavili da počiva sve do napadaja na Francusku. Iznenada i odjednom bio je ostvaren preduvjet, koji je bio postavio admiral Raeder. On je razgovarao ·sa Hitlerom o tom pitanju, i to 21. svibnja i 20. lipnja, ali ne zato, da mu podnese plan o invaziji, nego u cilju da od njega dobije obećanje, da ga vrhovna komanda ne će požurivati, ako već donese odluku, da mornarica pripremi plan invazije. Hitler je ostao skeptičan, navodeći da je potpuno svijestan izvanrednih teškoća, koje stvara takav pothvat. On se zanosio nadom, da će Engleska sama zatražiti mir. Tek 2. srpnja vrhovna je komanda izdala prva uputstva za pripremanje invazije na Englesku kao moguće operacije. 16. srpnja Hitler je objavio Uputu, u kojoj navodi, da je donio odluku, da se izvrše pripreme za operaciju invazije na Veliku Britaniju s tim, da se ona u slučaju potrebe i provede. Pripreme za tu operaciju prema naredbi Hitlera trebalo je dovršiti do sredine kolovoza. I doista su pripreme Nijemci savjesno provodili na svim područjima. Plan njemačke mornarice, za koji je Churchill nešto saznao u lipnju, imao je izrazito automatski karakter. Pod zaštitom baterija, teške artiljerije i pod vrlo jakom artiljerijskom koncentracijom duž francuske obale tjesnaca Nijemci su namjeravali obrazovati, na najbližem prijelazu, uski kuloar preko Kanali i taj kuloar osiguratC Sa svake strane Minskim poljima·;· koja bi iz stanovite udaljenosti štitile podmornice. Vojska ·bi' se prebacivala" -Preko tog kuloara . i snabdij eVala u velikom broju valova ljudi i materijala, jednih za drugima. Uloga je mornarice tu prestajala, i ll n

šefovi njemačke kopnene vojske imali su zatim da uzmu stvari u sVoje ruke. 21. jula komandanti sva tri roda oružja (kopnenih snaga, -mornarice i avijacije) došli su na poziv Hitlera na konferenciju. Fiihrer ih je obavijestio, da je rat već dosegao svoju odlučnu fazu, ali da Engleska jol uvijek ne pristaje da se pomiri s tom činjenicom, nadajući se uvijek, da će se sreća okrenuti. Govorio je o američkoj pomoći Eegleskoj i o eventualnosti promjene u političkim odnosima između Njemačke i Sovjetskog saveza. Izvršenje operacije SeelOwe treba smatrati kao najefikasnije sredstvo, da se brzo dokonča rat. Iz svojih dugih razgovora s admiralom Raederom Hitler je konačno shvatio, što znači prijelaz preko Kanala s njegovim plimama i osekama, strujama i svim tajnama mora. Opisao je tu operaciju kao pothvat, koji je izvanredno težak. Preduvjet uspjehu predstavlja apsolutna nadmoć u zraku, taktička upotreba snažne artiljerije u Pas-de-Calais i zaštita pomoću minskih polja. Razdoblie, nastavio je on, u kojem se vrši invazija, isto je takO značajan faktor, jer je vrijeme u drugoj polovini rujna u Sjevernom moru i na Kanalu vrlo loše, a magle počinju sredinom listopada. Osnovnu operaciju treba prema tome završiti 15. rujna imajući u vidu, da je poslije tog datuma suradnja između Luftwaffe i teške artiljerije već jako otežana. Nakon konferencije došlo j~ do oštrog sukoba između šefova štabova u pitanju širine fronta, napada i broja mjesta iskrcavanja. Kopnene su snage tražile niz iskrca'Uanja duž južne obale Engleske od Dovera do Lyme Reiis zapadno od Portlanda. One su željele, isto tako, da se iivrši iskrcavanje u cilju "diverzije u Ramsgate na sjeveru od Dovera. Stab kopnenih snaga izložio je plan, u kojem se predviđa iskrcavanje vojske od 100.000 ljudi, kojoj bi slijedio nov talas od 160.000 na različitim mjes-

117

tima puredanim duž obale od Dovera do Lyme Bay. Haider je izjavio, da bi trebalo iskrcati najmanje četiri diVizije u sektoru Brighton. Zahtijevao je, isto tako, iskrcavanja u sektoru Deal-Ramsgate; trebalo ·ie upotrebiti najmanje trinaest divizija, i to po mogućnosti istovremeno na različitim točkama duž fronta. Osim toga i avijacija je tražila brodove, da može prebaciti 52 baterije protuavionske obrane, i to u prvom valu. Ah im je admiral Raeder odgovorio i pokazao, da nije moguć pokret u takvoj širini i brzini. On ne bi mogao sa svojim brodovima preuzeti odgovornost da prati invazionu flotu na čitavoj širini predviđenog sektora. Sve, što bi htio predložiti, sastoji se u tome, da kopnene snage u granicama, koje su bile navedene, izaberu najpogodnije mjesto. Mornarica im nije bila dovoljno snažna, čak i pod uvjetom da i nadmoć u zraku pripadne njemačkim sna~ama, da bi mogla osigurati zaštitu vi~e od jednog prelaženja, a transport u jednoj operaciji od 160.000 ljudi drugog invazionog talasa zahtijevao bi flotu od dva milijuna tona. Cak kad bi se i udovoliilo tom fantastičnom zahtjevu, tolika količina brodova ne bi se mogla koncentrirati u sektoru ukrcavanja. Rat memorandumima i uputama između štabova o pitanju invazije trajao je dulje vremena i oduzeo njemačkoj vrhovnoj komandi dragocjeno vrijeme. 7. kolo.;.. voza došlo je radi tog pitanja do prve konferencije između generala Haidera i šefa štaba mornarice, U toku tog razgovora Haider je izjavio, da kategOrički odbacuje pr'jedloge mornarice i da ih smatra, sa stanovišta kopnenih snaga, pravim samoubistvom. Sef štaba momai:ice je odvratio, da je prisiljen sa svoje strane da· odbaci projekt iskrcavanja na širokom frontu, jer bi to prema njegovu mišljenju značilO samo jedno: žrtvovati trupe već u toku prebacivanja. Konačno je Hitler donio· rje-

118

~eni e na bazi kompromisa, koje nije zadovoljilo ··nl vojsku ni mornaricu. Prema jednom uputstvu vrhovne kcmande od 27. kolovoza kopnene snage za svoje operacije moraju voditi računa o raspoloživom brodskom prostoru i o sigurnosti prilikom prijelaza i iskrcavanja. Odustalo se od svakog iskrcavanja u sektoru DealRamsgate, ali su proširili front od Folkestona do Bognora. Tako je trebalo čekati skoro do konca mjeseca kolovoza, da se ostvari jednostavni sporazum u principu; istina je: sve je ovisilo o ishodu bitke u zraku, koja je bjesnila već više od šest tjedana. Vojnu komandu povjerio je Hitler Rundstedtu, ali zbog nestašice prostora smanjili sU efektive za invaziju na četrnaest divizija s dvanaest divizija u rezervi. Sesn!'lesh niemačka armija, polazeći iz luka poredanih između Rotterdama i Boulogna, imala se iskrcati u blizini Hythe, Rye, Hastings i Eastbourne; Deveta annija, ukrcavši se u lukam.a između Boulogna i Le Havra imala je izvršiti napad između BriR"htona i Worthinga. Dover je trebalo zauzeti s kopna; dvije bi armije zatim napredovale d? zaštitne linije Canterbury-Ashford-Arundel. Svega jedanaest divizija trebalo je sačinjavati prve valove iskrcavanja. Ne bez -pretjeranog optimizma njemačka se vrhovna komanda nadala, da će moći tjedan dana nakon iskrcavanja napredovati još dalje, sve do Gravesenda, Reigatea, Petersfielda i Portsmoutha. Sesta armiia imala je ostati u rezervi sa stanovitim brojem divizija pripravnih da priteknu u pomoć i da prošire, ukoliko bi to bilo moguće, front do Weymoutha. Stahu mornarice pripala bi u početku mliteža zadaća. Njemačka je raspolagala sa otprilike 1,200.000 tona brodova oceanske plovidbe za udovoljenje svim tim potrebam'l. Transport invazionih snaga tražio bi više od polovinu te tonaže i prouzrokovao bi ozbiljne ekonomske · poremećaje. Invazionu armadu trebalo je opskrbiti po-

119

sadama, ~ za to vrijeme Englezi su od početka srpnja izvršili niz napada na brodove, koji su bili sakupljeni u lukama Wilhelmshaven, Kiel, Cuxhaven, Bremen i Emden. S druge strane, engleski su avioni izvršili napadaje na male brodove i motorne čamce, koji su bili sakupljeni u francuskim lukama i po belgijskim kanalima. Kad se l. rujna flota, koju su Nijemci prikupili za invaziju, počela kretati. prema jugu, engleska je avijacija stalno vodila računa o njoj i uznemirivala je napadima na svakom koraku. Ipak, gubici u brodovima nisu bili teški i njemačka je mornarica tako ispunila prvi dio svog zadatka. Ali svijesne teškoća i odgovornosti, mornarica i kopnene snage p renij el e su zbog toga istovremeno odgovornost na njemačku avijaciju. Plan o otvaranju kuloara za prvo iskrcavanje tražio je za.:titu u zraku od strane njemačke avijacije, i čitav taj sistem osnivao se na porazu engleske avijacije i na apsolutnoj nadmoći Njemačke na nebu iznad Kanala i jugozapada Engleske, i to ne samo iznad zone prijelaza, nego i iznad pojedinih mjesta iskrcavanja na obali. Šefovi starih rodova oružja predali su riječ maršalu Goeringu. Goering nije nikako bio neprijateljski raspoložen prema ideji, da preuzme na svoja leđa tu odgovornost, jer je mislio, da će nekoliko tjedana teških bitki dostajati, da njemačka avijacija slomi englesku obranu u zraku, uništi aerodrome u Kentu i Susexu i zadobije apsolutnu nadmoć nad Kanalom. S druge strane, bio je U'\!jeren, da će boinbardiranja Engleske, osobito glavnog grada Londona, prisiliti Engleze da kapituliraju, utoliko s:gurnije, što će vidjeti, da im neprekidno na horizontu t·aste opasnost invazije. štab njemačke mornarice nije bio u to ni najmanje uvjeren i dao je u srpnju savj,~t. da se operacija See!Owe odgodi do proljeća godine 1941. Što su više dani prolazili, nesigurnost i zavlačenja povećavala su se svakim danom. U zapovijedi od 16.

120

srpnja Hitler je odredio, da treba dovršiti sve pripreme do sredine mjeseca kolovoza. Sva tri roda oružja bila su jednodušna u tome, da je stvar nemoguća. Koncem srpnja Hitler je pristao, da se 15. rujan odredi kao prvi mogući dan za invaziju, pridržavajući sebi pravo da izda signal za akciju, čim budu poznati rezultati zračne bitke. 30. kolovoza glavni je štab mornarice saopćio, da se zbog kontraofenzive Engleza protiv invazione flote ne mogu dovršiti pripreme do 15. rujna. Na zahtjev flote Nijemci su dan· invazije odgodili na 21. rujna, dogovorivšt se, da će vrhovna komanda dati prethodni znak deset dana ranije, t. j. ll. rujna. Dan ranije, 10. rujna~ glavni stan mornarice upozorio je vrhovnu kOmandu na teškoće, na koje nailazi, i podvukao, da nije ispunjen taktički uvjet, koji je izričito predviđao nesumnjivu nadmoć u zraku iznad Kanala. Zbog toga je ll. rujna Hitler za tri dana odgodio dan, kad treba dati predznak, a 14-og ga je iznova odgodio. 17. rujna operaciju su Nijemci odgodili sine die iz razloga, koji vrijede i za drugu stranu. Raeder je navodio slijedeće: neprijatell je saznao, velikim dijelom, za pripreme izvršene u cilju iskrcavanja i svakog dana provodi protumjere; veliki brodovi Home Fleet-a nalaze se u stanju pripravnosti, spremni da se suprotstave iskrcavanju, premda se većina engleskih ratnih brodova nalazi usidrena u bazama na zapadnoj obali; njemački izviđački avioni primijetili su znatan broj engleskih razarača (više od 30) u lukama južne i jugoistočne obale; sva njemačka obavještenja, koja su mogli prikupiti, govore o tome, da su sve neprijateljske pomorske snage određene za ovo ratno područje.

»Vidjeli smo, kako su sve naše strepnje i neizvjesnosti dovele do neprekidnog povećanja povjerenja, s kojim smo od samog početka prosuđivaU: plan invazije. S druge strane, što su više Fiihrer i njemačka komanda

121

mislili na taj pothvat, to su manje imali volju da ga pokušaju. Prirodno ni jedni ni drugi nismo mogli poznavati stilnje duhova i planove protivnika, ali od sredine srpnja do sredine rujna njemačka i engleska mornarica s jedne strane, njemačka vrhovna komanda i engleski šefovi Uabova s druge strane i, konačno, Fiihrer i autor ove kn)ge imali su o invaziji ideje, čiji se paralelizam potvr.. divao iz tjedna u tjedan. uvijek sa sve to većom točnošću. Da srno se mogli isto tako složiti u drugim pitanjima, ne bi trebalo ratovati! Svi smo se potpunO slagali u tome, da sve očito zavisi od ishoda borbi u. zraku. Cttavo je pitanje bilo u t.ome, tko će izaći kao pobjednik. Osim toga Nijerrici su se pitali, da li će moral engleskog naroda odoljeti bombardiranju, čije su rezultate u to doba uvelike preuveličavali, ili će se slomiti i prisiliti vladu Njegova Veličanstva da kapitulira. Ta druga mogućnost ulijevala je maršalu Goeringu mnogo nade, ali joj mi nismo pridavati nikakvu vrijednosto;ae U ljeto 1940. engleska je vlada primila obavještenja, da se talijanske snage u Albaniji pojačavaju bez prestanka, a to je logično, značilo prijetnju za Grčku. I prema tome napadaj fašističke Italije na Grčku 28. listopada nije, čini se, iznenadilo London. 15. listopada Duce je donio konačnu odluku da i on jednom stavio Hitlera pred svršen čin i da napadne Grčku. Toga se dana izjutra u Palači Venecija održavala konferencija, na kojoj je Mussolini odmah u poč~tku izjavio slijedeće: »Sastali smo se danas ovdje, da odredimo glavne linije akcije, koju sam riješio da poduzmem protiv Grčke. NaSi su ciljevi pomorskog i kopnenog karaktera. Naši ciljevi na kopnu sastoje se, uglavnom, u zauzimanju či- · 39

122

II. str. 278.

tave obale južne Albanije. . . i Jonskih otoka: Zante, Kefalonija i Krf, kao i u okupaciji Soluna. Od dana, kad budemo postigli ta 'i cil_j, naša će se pozicija na Sredozemnom moru prema Engleskoj uvelike poboljšati. Drugo ... mi namjeravamo zauzeti čitavu Grčku, da bi je potpuno onesposobili; .telimo biti sigurni, da će u· svakoj prilici Grčka ostati u našoj političko-ekonomskoj 'sferi. Definiravši tako taj pr'obleni, utvrdio sam za akciju datum, koji po mom mišljenju ne bi smio biti odgođen ni za jedan sat, a to je 26. ovog mjeseca. O tom projektu ja fam dugo razmišljao mjesecima prije našeg ulaska u f'at i čak prije početka samog sukoba. Dodat ću, da ne predviđam nikakvu komplikaciju na sjeveru. Jugoslavija ima interes da ostane mirna ... isključujem isto tako svaku mogućnost neke komplikacije od strane Turske, osob'to otkad se Nijemci nalaze u Rumunjskoj, a snaga Bugarske se povećala. Bugarska može ući u našu igru, i ja ne ću oklijevati da poduzmem potrebne mjere, da iskoristim jedinstvenu priliku, koja se pruža, da joj se omogući ostvarenje njenih aspiracija u Makedoniji i dobijanje izlaza na more ... «<~o »19. listopada Mussolini je napisao Hitleru· pismo, da mu saopći odluku, koju je donio. Fi.ihrer se u to doba nalazio na putu prema Hendayu i Montoiru. Pismo, kojeg se tekst nije mogao pronaći, izgleda da ga je slijedilo na putu. Kad ga je konačno stiglo, Hitler je smjesta predlo2io Mussoliniju sastanak, na kojem bi razmotrili cjelokupnu političku situaciju u EVropi. Tu su koti.ferenciju održali u Firenci 28. listopada. Istog dana izjutra Talijani su napali Grčku.«u •lO '11

n.

str. 470.-4i l. II. str. 471..

123

Izgleda, međutim, da Hitler nije pridavao mnogo važnosti Mussolinijevoj avanturi u Grčkoj. Zadovoljio se da izJavi učtivo, da Njemačka odobrava akcije Talijana, a zatim mu je stao pričati sadržaj svojih razgovora s Francom i Petainom. Ipak, ilema sumnje, da mu se akcija njegova satelita nije sviđala. Nekoliko tjedana kasnije, kad je talijanska ofenziva doživjela neuspjeh, Hitler je Mussoliniju u pismu od 20. studenoga učinio slijedeće primjedbe: >lKall sam od Vas tražio da se sastanemo u. FiTenci, dao sam se na put u nadi, da ću Vam izložiti svoje poglede prije iZVTŠenja Vaših planova protiv Grčke, planova, za koje sam znao samo u glavnim linijama.« Međutim kad je Mussolini već jednom zagrizao u jabuku, Hitler nije mogao drugo nego da mu d:i svoj pristanak. 28. listopada u praskozorje talijanski poslanik u Grč­ koj predao je ultimatum predsjedniku grčke vlade generalu Metaxasu. Mussolini j_e u ~I!!_~ __z,2-]ltjj~_vao,. da či­ tava Grčka otvon SVoJa;-V~t~ ~ljj~!l$ki.m tx:upama._U isto je doba· talij~filSKaY~!ISi .Albsu:ti~_n-!19-ir~la, _u Grčku na_ ne~oliko-'-lhjeS--ra::--Greku- vladu nije iznenadio taj potez fašističkog diktator.a, i ona je pravovremeno bila poduzela potrebne mjere na granici i prikupila dovoljno trupa. Osim toga, vlada je odbila talijanski ultimatum i istovremeno se pozvala na garanciju, koju je Grčkoj dala engleska vlada pod predsjedništvom Neville Chamberlaina 13. travnja 1939. Churchill je uputio generalu Metaxasu . telegram, u kojem je obećao pomoć Velike Britanije u borbi protiv zajedničkog nepri i atelja. Talijanska invazija na Grčku, polazeći iz Albanije, predstavljala je za MussOlinija nov i vidljiv neuspjeh. Prvi napad Talij ana Grci su odbili s teškim gubicima

Ii

1~4

za napadača i odmah zatim prešli u protuofanzivu. Na sjevernom sektoru (u Makedoniji) grčke su trupe prodrle u Albaniju i 22. studenoga ušle u Goricu. U centralnom sektoru sjeverno od Pinda, Grci su uništili jednu talijansku diviziju Alpinaca. Na obalnom sektoru, gdje su Talijani isprva uspjeli da duboko prodru, bili su prisiljeni da brzo evakuiraju dolinu Kalamasa. Pod komandom ~,~~1~ P~}?ag9sa grčka je armija pokazala, da je dorasla i najtežim bitkama, osobito u planini i znala je izigrati sve manevre neprijatelja. Zahvaljujući tom herojskom držanju Grka, Grci su na koncu godine na čitavoj dužini fronta potisnuli Talijane u Albaniju, na kojih pedeset kilometara od albanske granice. Za vrijeme od nekoliko mjeseci 16 grčkih divizija zaustavilo je i vezalo u Albaniji 27 talijanskih divizija. Znača­ jan otpor Grka, priča Churchill, pridonio je ohrabrenju ostalih balkanskih naroda i Mussolinijev je prestiž pao vrlo duboko. Hitler nije uspio ni da pokori ni da osvoji Veliku Britaniju. Bilo je jasno, da će se otoci držati do kraja. Bez gospodstva na moru ili u zraku smatralo se nemogućim da njemačke armije prijeđu Kanal. Zima sa svojim nedaćama spustila. je zastor na scenu. »Možemo li biti iznenađeni, ako je tada Hitler, jednom uvjeren da su nade i fanfaronade GOringa pretvorene u prah, donio odluku, da se okrene prema istoku? ~t_ NaEQ!_eona._godin_~ _1~04_. ___ odgodio je napadaj na ot~-=-sVe dok opasnost ne bude definitivno odstranjena. Trebalo je, bilo što mu drago - a toga je on bio sada svijestan, da uredi svoje račune s Rusijom, prije nego što uloži čitav ulOg u invaziju na Veliku Britaniju. Podložan istim snagama i slijedeći iste misli, koje su ponukale Napoleona da povede Veliku armiju od Boulogna do Uima, Austerlitza i Friedlanda, Hitler, pritisnut neodloživom potrebom, napustio je začas želju,

125

da uništi Veliku Britaniju. Tu operaciju je sebi ·rezervirao za zadnji čin dr"ame.c42 Postepeno su odnosi između nacističke Njemačke i Sovjetskog saveza dolazili u prvi plan svjetske drame. Apetiti Hitlera sve su više rasli, i njega je u budućim planovima počeo smetati ugovor, koji je Ribbentrop bio zaključio s Molotovom uoči :D.acističkog napadaja na Poljsku. Postojala su mnoga pitanja, koja su bila neriješena između njih, i zbog toga je 12. studenoga 1940. u Berlin došao sovjetski ministar vanjskih poslova Molotov, da pokuša srediti odnose između Moskve i Berlina. Boljševičkog izaslanika, priča Churchill, doče­ kali su u srcu nacističke Njemačke sa svim počastima i ceremonijalom. U dva dana Molotov je vodio duge i i iscrpne razgovore s Ribbentropom i Hitlerom, ali do nekih rezultata i nove podjele utjecajnih sfera nisu došli. Berlinski razgovori s Molotovom nisu izmijenili odluku gospodara nacističke Njemačke. U listopadu, u skladu s njegovim naredbama, Keitel,· Jodl i njemački generalštab izradili su i dovršili planove o prebacivanju njemačkih armija na istok i invaziji na Sovjetski savez početkom ljeta 1941. godine. U tom stadiju nije bilo potrebno da se odredi točan datum za napad. On je mogao zavjsiti od atmosferskih prilika. Imajući u vidu udaljenosti, koje treba prijeći nakon prelaska granice, i potrebu, da se zauzme Moskva prije zime, bilo je očito, da je mjesec svibanj pružao najpovoljnije perspektive za napadača. Osim toga pregrupacija, razvijanje i raspoređivanje njemač.kih jedinica duž fronta od Baltika do Crnog mora, dužeg od 3.000 kilometara, stvaranje i izgrađivanje svih mogućih magazina, logora i drugog, prilagođivanje željezničkih pruga i t. d. predstavljalo je -1 2

126

II, str. 510.

samo po sebi jedan od najvećih pothvata, koje su ikada u historiji ratova poduzeli, i nije se moglo trpjeti nika:.. kvo odgađanje ni u pripremanju planova ni u njihovu izvršenju. Svim tim dominirala je životna potreba tajnovitosti i kamuflaže. U tu svrhu Hitler je primijenio dvije različite me.:.. tode prikrivanja i zavaravanja, i svaka od njih sadržavala je stanovite koristi. Prva se sastojala u tome, da je Njemačka povela brojne razgovore sa Sovjetskim vezom o podjeli engleskog carstva na istoku. Druga se sastojala u pokoravanju Rumunjske, Bugarske i Mađarske. neprekidnim upućivanjem trupa u te države. Ova je strategija pribavljala Berlinu bitne koristi, prikrivajući ili davajući izgovor koncentraciji njemačkih armija na lijevom krilu fronta, kojeg će Hitler u danom momentu obrazovati i uputiti protiv Sovjetske Rusije. U korespondenciji i arhivima njemačkog ministarstva vanjskih poslova, koji su pali u ruke Saveznika nalazi se jedan nacrt četvornog pakta (bez datuma}. Cini se, priča Churchill, da je on služio kao baza za razsovor njemačkog ambasadora u Moskvi Schulenburga s Molotovom 26. studenoga 1940. Prema tom paktu Njemačka, Italija i Japan obavezuju se, da će međuso.:. bno poštivati prirodne utjecajne sfere svake od njih. Tamo, gdje se njihove sfere interesa dodiruju, za:lntere.. sirane će se sile morati konzultirati radi uređenja mirnim putem onih pitanja, koja bi iz toga mogla nastati: Njemačka, Italij!l i Japan priznale bi sadašnje granice Sovjetskog saveza i obavezale bi se, da će ga poštivati. Cetiri sile bi se obavezale, da neće prići ni jednoj koaliciji sila, koja bi bila uperena protiv jedne od sila pot.. pisnica, i da ne će davati nikakve podrške nekoj kombinaciji te vrste. Pružat će jedna drugoj svaku moguću pomoć na ekonomskom polju,. nadopunjavati i produb-

sa-

127

ljivati ugovore, koji postoje između njih: pakt bi za..,. ključi!l na rok od deset godina. Tom bi paktu dodali jedan tajni protokol, u kojem bi Njemačka izjavila, da su njeni teritorijalni zahtjevi, ostavljajući po strani teritorijalne promjene u Evropi, kojima bi se pristupilo kod zaključenja mira, upravljeni na teritorije u centralnoj Africi; Italija bi izj'!vib, da su ri]ene--pretenzije, ostavljajući po strani njene teritorijalne pretenzije u Evropi, na područjima sjeverne i sjeveroistočne Afrike; Japan bi tražio dio istočne AziJe južno od otočnog japanskog carstva; Sovjetski savez bi pokorio teritorije, koji dijele sovjetska državno područje od Indijskog oceana: Cetiri bi se sile obavezale, izuzimajućl kod toga uređivanje posebnih pitanja, da će uzajamno poštivati Le teritorijalne zahtjeve i da se ne će suprotstavljati njibovu ostvarenju. . Rusi nisu htjeli ostati po strani i upustili su se u pregovaranja s Nijemcima. 26. studenoga 1940. Schulenburg je uputio u Berlin nacrt ruskih protuprijedloga. U njima su Rusi tražili kao preduvjet za pristup čet­ vornom paktu da se n~~~č_ke trupe smjesta povuku iz "fit!ske, koj a je p reina odredbama pakta iz godine 1939. pripadala utjecajnoj sferi Sovjetskog saveza; pored toga da Sovjetski savez, u- brizi za svoju bezbjednost na Dardanelima, zaključi pakt o uzajamnoj pomoći s Bugarskom, koja se geografski nalazi unutar zone si· gurnosti-zaštitnlce sovjetske granice .ria Crnom moru, l da obrazuje, pomoću uzimanja pod najam na duž_i rok, bazu za svoje- kopnene i pomorske snage u blizini Bospora i Dardanela; da zonu, koja se nalazi južno od linije Batum-Baku u općem_ smjeru prema Perzijskom zaljevu, priznaju kao osnovni cilj težnji SovjetskOg sa-veza; konačno da Japan odustane od svojih prava na 1~8

koncesije u pogledu ugljena i petroleja na sjevernom dljelu otoka Sahalin. Taj je dokument ostao bez odgovora. Sovjeti su sigurno očekivali neki odgovor, ali ga Hitler nije dao. U međuvremenu prikupljao je sve više snaga na isto~u i uskoro se Hitlerova desnica ispružila prema Balkanu. 18. prosinca 1940. Hitler je__i~ s_vog. glavnog 'Stana izdao direktivu br. 21 o &Ojiiiaciji Barbarossa«;, koja je u kasnijem razvitku d gađaja dožjvfera izmjen'e od historijske važnosti. Tako je on, u mislima na predstojeću kampanju protiv Rusije, dočekao Novu godinu.

g

Drua-1 svjetski rat

129

i

.\

'·'

~

Treće

poglavlje

VELIKA ALIJANSA The Grand Alliance

Antony Eden je pažljivo promatrao, veli Churchill,

»Oblake koji se sakupljaju.«

Eden je 6. glasi ovako:

siječnja

»Primite pozdrave i

uputio Churchillu pismo, koje

čestitke

na pobjedi kod Bardije.

Dopustite mi da upotrebim poznatu rečenicu: »Nikcr.da se toliko ljudi nije predalo tako lako.« Međutim je svrha ovog pisma da V mn skrt?n(~m p:IŽnju na sektor međunarodnog zbivanJa, koji manje znd.o-

uo!java: na Balkan. Zadnjih smo dana pTimili mnošttJo obavještenja iz raznih izvora i sva govore o tome, da N3emačka vrši pripreme u tom području u cilju prodora prema Grčkoj. Datum za tu operaciju, koji se najčešće spominje, jest mjesec ožujak, ali čvrsto vjeTujem da Ni· jemci ulažu sve svoje napore da predu u napad ranije. Nisam kvalificiran da ustvrdim, da li su vojne operacije preko Bugarske u pravcu Soluna u to doba godine moili ne, ali možemo biti sigurni u to, da će Njemapokušati da tamo intervenira silom, da bi spasila Talijane od potpunog poraza u Albaniji. Izvještaji već govore o pojačanju zračnih snaga, koje opeTiTa;u pratio guće čka

130

Grčke, a geneTal Papagos izjavljuje, da one zadržavaju njegovo napredovanje. Bilo bt potpuno u skladu. s nje~ mačkim metodama, da sebi pTibave nadmoć u. zraku prije nego što pristupe poduzimanju bilo kakvog po· kreta na zemlji. Politički, držanje bugaTske vlade mi zadaje. teških bTiga i ostavlja na mene utisak, da ona ir.ije više gospo· dar događaja. Stampa sve više i više prelazi u ruke Ni· jemaca i nije drugo nego propagandni organ Osovine. Od bitne je važnosti, da naše pobjede u Sjevernoj Africi ne dovedu do popuštanja budnosti kod Turaka i Jugosla· vena i mi činimo sve, što je u našoj moči, da to ne dođe. Bez sumnje ćete želiti, da sva ta pitanja prouči savjet za narodnu odbranu.«.aa

8. siječnja savjet za narodnu odbranu u Londonu složio se u tome, da je od najveće važnosti - imaju.:1 u vidu vjerojatnost, da će Nijemci doskora ući u Grčku preko Bugarske - da se Grčkoj pruži svaka moguća pomoć. 10. siječnja su šefovi generalštaba obavijestili komandante na Bliskom Istoku, da još· u toku mjeseca predstoji njemački napad na Gr~ku iz Bugarske dolinom Strurnice; U napadu će učestvovati tri divizije uz •po:rnoć 200 bombardera za obrušavanje, a Grci će moći dobiti od Engleza pojačanje od tri ili četiri divizije poslije mieseca ožujka. Engleski komandanti u Kairu (general WavelJ bili su, naprotiv, mišljenja,. da je to samo »rat živaca«, i da je cilj njemačkih pokreta samo u tome, da se rasprše engleske snage na Bliskom Istoku i da se zaustavi naše napredovanje u Libiji. Za njega tWavela) taj je njemački manevar zamka- glasio je nje-gov odgdvor. 4 :l

III. jj\r. 1.3.-14.

131

Pročitavši to, Churchill je odmah sazvao savjet ~e­ fova štabova pismom sekretaru savjeta generalu lsmayu: »Sefovi štabova imaju se sastati sutra u subotu, da

p1 ou če razne telegrame primljene iz glavnog stana za Sredn3 Istok, i ovlašteni su da pošalju priloženi telegram, ko:ii sam sastavio za generala Wavela i maršala av"jacije Longmorea ukoliko nemaju što da primijete u vezi s tim.•H

Taj je telegram glasio ovako: »Naša obavještenja stoje u kontradikciji s pretpostavkom, da su njemačke koncentracije u Rumunjskoj samo >,manevar u ratu živaca« ili »Zamka u cilju da se rasprše naše snage.« Imamo masu pojedinosti, koje pokazu·:u, da će manevar širokih razmjera u pravcu grčke gTan•ce, s vjeroja~nim ciljem Solunom, započeti prije svršetka ovog mjeseca. Neprijateljske snage za tu invaz "ju -ne će biti znatne, ali zato od prvoklasne vrijednosti. Jedna ili možda dvije oklopne divizije s jednom motoriziranom divizijom. oko 180 bombardera (Stuka) i nekoliko padobranskih jedinica - izgleda da bi bilo sve, Ito ~i do sredine veljače moglo prijeći· bugarsko-grčku granicu. 2. Te snage, ukoliko ne budu zaustavljene, mogle bi odigrati istu onu ulogu u Grčkoj, kakvu su imale one, ko;e su izvršile prodor kod Sedana u Francuskoj. Rezultat bi mo-~ao biti fatalan za sve grčke divizije u Albaniji. Ovo su čin :enice i predviđanja, koja proizlaze iz naših informacija, in!ormacija kojima možemo opravdano vje1"ovati. Ali, k tomu još, nije li to uprav_o ono, što Nijemci moraju poduzeti, da bi nam nanijeli najveću štetu? . Un:štenje Grčke poništilo bi naše pobjede u Libiji i 44

132

III, str. 16.

moglo bi odlučno utjecati na držanje Turske, osobito ako 1e pokažemo bezobzirni prema sudbini saveznika. Zbog toga je potrebno da ubuduće Vaše planove prilagodite ;ako važnim interesima, koji su u igri. 3. Ništa ne smije smetati zauzeću Tobruka, ali poslije toga će sve operacije u Libiji biti podređene ukazivanju pomoći Grčkoj; sve odredbe treba po prijemu ovog telegrama donijeti, da se pruži pomoć toj zemlji u granicama, koje su već bile određene. Ta je pitanja najbrižljivije proučio savjet za odbranu, i general Smuts je sa zvoje strane poslao telegram, u kojem izlaže skoro isto stanovište. 4. Tražimo i očekujemo od Vas brzo i efikasno provođenje i izvršenje naših odluka, za koje preuzimamo punu odgovornost. Posjet, koji treba da učinite Ateni s maria'om Longmoreom, omogućit će Vam da pronađete najbo1ji narin, da gornje odluke donesu plod. Ne bi se smjelo odgađati.«4~ General Wave! i maršal Longmore odletili su u Atenu, da se sastanu s predsjednikom grčke vlade Metaxar;om i generalom Papagosom, koji je tada bio grčki vrhovni komandant. 15. siječnja su javili Churchilla da grčka vlada ne želi da se engleske trupe iskrcaju u Solunu, osim ako nisu tako brojne, da mogu ·poduzeti ofanzivu. Po prijemu tog telegrama šefovi štabova su odgovorili, eta ne može biti govora o tome, da se prisili Grčka da primi našu pomoć. Zbog toga su Englezi izmijenili planove za najbližu budućnost i donijeli odluku, da izvrše napad na Benghazi i da izgrade što je moguće jaču stratešku rezervu u području Delte. Sefovi su štabova izvijestili Wavela, da je zauzimanje Benghazija od najveće važnosti, jer bi se tako, ako se pokaže mo-

~-16.-17. 133

da se Benghazi izgradi u snažnu pomorsku bazu, kopneni put mogao napustiti, čime bi se uštedilo na ljudstvu i transportnim sredstvima. Osim toga upozorili su Wavela, da bi trebalo što prije zauzeti Dodekanez, a naročito otok Rodos·, i to što prije, da se tako onemogući dolazak njemačkih zračnih snaga, koje bi ugrozile naše veze s Grčkom i Turskom. Pozvali su ga da omogući stvaranje strateške rezerve od četiri divizije, koje bi mu st3jale na raspolaganju da pomogne tim dvim državama - priča Churchill. 26. siječnja Churchill je upozorio Wavela, da se Nijemci raspoređuju po bugarskim aerodromima i da poduzimaju sve moguće pripreme, da nakon talijanskih neuspjeha pređu u akciju protiv Grčke. Treba očeki­ vati niz ozbiljnih i poraznih udaraca na Balkanu i možda, njegovo potpuno podvrgavanje njemačkoj volji. Od Nove godine, priča dalje Churchill, došlo je do intim~ijeg dodira s _predsjednikom Rooseveltom. lO, siječnja došao je u Downing Street Harry Hopkins s najboljim preporukama predsjednika USA. Churchill je odmah uvidio, da ima posla s izvanredno dinamičnom ličnosti i osobom najvećeg povjerenja samog predsjednika. Hopkins mu je prenio slijedeću poruku: guće

»Predsjednik je riješen, da moramo zajedno dobiti rat. U to ne tTeba sumnjati. Poslao me je ovamo, da vam saopćim da će vam on pod svaku cijenu i na sve moguće načine pomoći da pobijedite bez obziTa .na to, §to mu se bude dogodilo - nema toga, šio on. ne će učiniti, a u njegOvoj je moći da učini.«4r.

Dok .je rat s Talijanima u Sjevernoj Africi dalje bio u toku, a Grci se u Albaniji nadali da će zauzeti Va<~ 6

134

III. str. 21.

tonu, sve informacije, koje je London u to doba pri• mao od svojih agenata s Balkana, govorile su o tome, d~ Hitler sprema na Balkanu i Sredozemnom moru operacije velikog razmjera. 7. siječnja je Ribbentrop izvijestio §efove njemačke ambasade u Moskvi, da se od početka siječnja vrše pokreti velikih njemačkih formacija preko Madžarske i da se vrše uz prista:ga~_;t!l~d~a.._rs~e_j rumunjske vlade; da 6e trupe biti smje!tene privremeno u južnoj Rumunjskoj, a da je razlog pokreta težnja da se Eriglezi definitivno izbac_e iz Grčke... Njemačke trupe su takQ opremljen.e, da mogu odgovoriti svakom zadatku u Podunavlju i svim eventualnostima, bez obzira _na to, s koje strane dolaze. Te su pripreme uperene isključivo protiv Engleza u - Grčkoj, a ne protiv koje od balkan· skih država, uključujući tu i Tursku; u razgovorima s Kremljem treba da zauzme rezerviran stav; u slučaiu službenih upita od strane Kremlja, treba ih uptltiti da ' se za to obrate na Berlin ili, pak, izbjeći direktne odgovore, navodeći opCenitosti; mogu odgovarati i to, da u Berlinu raspolažu s informacijama, da se engleske trupe i dalje pojačavajU u Gr~koj, a mogu se spomenuti i savezničke operacije protiv Soluna iz Prvog svjetskog rata. Zaprijetila je tako opasnost nacističke invazije na Balkan: i to Jugoslaviji, Grčkoj i Turskoj-.·· Turskom. predsjedniku republike InOniiu uputio je Churchill 21. siječnja slijedeću poruku:

•Opasnost, koja sve vile pTijeti Turskoj i engleskim inte,.esima, gospodine Predsjedniče, navodi m e d Vam se direktno obratim. Obaviješten. sam iz pouz og izt•ora, da se Nijemci raspoređuju po bugarskim aerodromima. Prip,.emaju se smje!thji za njih i za osoblje, a nekoliko ih je hiljada već .stiglo, da pripremi dolazak

135

gtavnine. Do tog ;e doJio uz punu suglasnost bugarske avijacije i, bez ikakve sumnje, bugarske vlade. Doskora, možda za nekoliko tjedana, započet će dolazak njemačkih trupa i eskadrHa u B~9iz.TSku.' Avioni će imati samo da odlete sa svojih baza " Rumunjsko;, do baza, koje se pripremaju za njih u Bugarskoj, i prema tome će biti u mogućnosti da odmah stupe u akciju. Tako će - ukoliko ne obećate Nijemcima, da ne ćete prijeći u napad protiv Bugarske ili njihovih trupa, koje marširaju kroz Bugartku - oni iste noći bombardirati CaTigTad i Jedrene , kao i va§e trupe u Trakiji. Ne t-reba ni -reći, da će nast~j_ati da zauzmu Solun be~ otpo_ra.. .da .bi .prisiTHCGTR.e ·da sklope mir s Italijom i da im ustupe baze u Grčkoj i na otocima, čime bi ugrozili vezu · između na§ih armija u Egiptu ·i tuTske vojske. Oni bi spriječili na§oj mornaTici da uđe tc. Smirnu, potpuno bi kontrolirali izlaz iz DaTdanela i tako okružili evropski dio T uTSke s tri strane. To bi olakšalO njihov napad na Aleksandriju i Egipat. Poznato mi je, go$podine Predsjr?dniče, da bi Turska, ugrožena ovakvom smrtnom opasnošću, objavila Tat. J er za§t_o dati neprijatelju ogTomnu prednost da postane gospodar bugarskih aerodroma - bez i jednog ispaljenog metka i bez ikakvog protesta? N jemačka se doista sprema, da na granicama TuTske ponovi isti manev ar, koji je izvršila na granicama F,rancus_k.~ \1- tTavnju i svibnju 1940. Ali ovog puta N jemačka ima. :umjesto neo dlučni h i pTeplašenih država: Danske, Holandije i Belgije, saučesnika i nekadanjeg saveznika, koji svakako ne želi, a nije nik ada ni bio u mogućnosti, da ;oj se suprotstavi. Sve se to, ponavljam, može oboriti n4 n u veljači i ožujku; put će Nijemcima stajati otvoren1 a i ne upotrebe trupe v eće vrijednosti, i to od ča~a. kad bugarski aerodromi budu spremni da prime n;emačku atJijaciju i kad ih posjedne osoblje kako ono koje leti, tako ,i ono tehničko na zemlji. Hoćemo li pri-

136

nutvovati, mirno i skr§tenih ruku, metodičk9m provođenju priprema, koje se vr§e za taj smrtni udarac? Cini mi se, da bi bili veliki krivci pred na§im narodima, kad bi propustili da poduzmemo te najobičnije mjere q_preza i predviđanja. I inače smo dugo čekali. Zbog toga vam predlažem, gospodine Predsjedniče, da radi odbrane Turske zajedno done~emo odluke poput onih, koje Nijemci provode na bugarskim aerodromima. Moja bi vlada želila da uputi u Tursku, čim ova bude spremna da ih primi, najmanje deset grupa lovaca i bombardera povrh onih pet, koji se sad nalaze u akciji u Grčkoj. U slučaju da Grčka bude·pobijeđena ili da kapitulira, uputili bismo i tih pet na turske aerodrome; dalje, vodit ćemo rat u zraku sa sve jačim snagama i avionima sve boljeg kvaliteta. Tako ćemo pružiti turskoj vojsci dopunsku podršku u avionima, koja joj je potrebna, da bi mogla razviti i održati u potpunosti svoj dobro poznati prestiž. Ali, jo§ bolje, kad se naJe qrupe aviona budu smjestiie na svojim aerodromima, Turska će biti u stanju da ugrožava rumun.1ska petrolejska polja, u slučaju da Nijemci ostvare bilo kakvu penetraciju u BUgarsku ili da odmah ne povuku avijatički personal, koji su tamo već smjestili. Obvezujemo se, da ne ćemo poduzimati tu operaciju, polazeći s vaših baza, tako dugo, dok ne dobijemo vaJ pristanak. To nije sve. Držanje je Rusije nepouzdane, i mi se nadamo, da će ipak ostati lojalno i prijateljsko. Ništa je ne će toliko suzdržati od toga da pomaže Njemut:!eu. koliko prisustvo snažnih formacija bombardeHt 1t Turskoj, koji ·bi mooli da iz Turske napadaju petrolejbka polja u Baku. Veliki je dio njene poljoprivrede oviso.n ,,d tih izvora i niihovo bi 'uništenje prouzrokovalo kod nje glad u zabrinjavajućem obfmu.

137

Tako bi Turska, zaštićena u zraku., imala možda mogućnost da spriječi, s jedne strane, Njemačku. da provali u. Bugarsku. i zagospodari Grčkom a. s druge strane, da drži u. ravnoteži ruski strah od njemačkih annija. Ne smijemo izgubiti ni jednog sata, ako želimo da očuvamo ovu bitnu poziciju i po primitku Vašeg pristanka vlada će Njegova Veličanstva izdati potrebne naredbe, da na! personal, koji bi pripremio teren - u. unifo-rmi ili tt. civilu, već kako želite - odmah pođe u Tursku. Osim toga, spremni smo da vam Pošaljemo protuavionskih topova, koji se sad nalaze u Egiptu iLi su na pu.tu u Egipat. Uz njih ćemo vam poslati i osoblje, koje ih p•Jslužuje, u uniformi, ako želite, ili preobučeno kao instruktore. Sve ostale dispozicije, koje su bile predmet izmjene gledišta s maršalo'm Čakmakom, podrazumijevajući one, koje se odnose na ratnu mornaricu, bit će provedene u odgovarajuće vrijeme. Pobjede, koje smo izvojevali u Libiji, omogućit će nam da pružimo Turskoj pomoć, daleko hitniju i neposredniju, u slučaju ako naše dvije zemlje postanu. saveznici u ratu; surađivat ćemo zajedno i upotrebit ćemo našu snagu u pora$tu da pomognemo vaše hrabre armije.«47 ,Jedina politika ili riada u ovoj fazi rata, koji se stalno širio, za Englesku sastojala se u donošenju plana o hitnom povezivanju snaga Jugoslavije, Grčke i Tur>Oke na strani Velike Britanije. To smo sad pokušali učiniti, veli Churchill. Engleska pomoć ·Grčkoj nakon napada fašističke Italije bila je ograničena na nekoliko eskadrila iz Egipta. Zatim su Grčkoj ponudili tehničke jedinice, što su Grci odbili. U trećoj fazi, kad je izgle.47

bja da

l3R

III, str. 30.-32. To je samo jedan od Churchillovih pokuuvuče Tursku u rat na strani Londona.

dalo moguće da Osma armija u Africi obrazuje oko nenghazija solidnu bočnu poziciju i da se u Egiptu stvori što je moguće snažnija strateška rezerva za manevriranje, došao je i rDjesec veljača ,1941. god., kad su njemačke namjere na Balkanu već postale očite. Usprkos pobjedama Osme armije vojni i diplomatski problemi Bliskog Istoka bili su tako složeni, a general Wavel tako opterećen poslovima, da je kabinet odlučio da pošalje u Kairo ministra vanjskih poslova (državnog sekretara) Antony Edena i šefa imperijalnog štaba generala Dilla, da usklade politiku Londona s tamošnjim glavnim komandantima, a zatim da pođu u Atenu i Ankaru s nastojanjem, da utječu na Grčku, Tursku i Jugoslaviju da se ostvari pod vodstvom Velike Britanije zajednički front na Balkanu protiv Njemačke. · Eden mu je po dolasku odmah telegrafirao iz Kaira, da će Wavel uskoro raspolagati sa slijedećim »Snagama« za Grčku: jednom oklopnom brigadom i" novo-zelandskom divizijom; njima će slijediti jedna poljska brigada, jedna australijska divizija, druga oklopna brigada, ako je potrebno, i druga australijska divizija. Eden je s 'nnlom, Wavelom i dr.ugima odletio u Atenu (22. veljače) i tamo konferirao s grčkim kraljem i vladom. Kralj je odmah u početku audijencije upitao Edena, da li bi htio da razgovara s predsjednikom vlade. Eden je objasnio kralju, da bi to nerado učinio, jer želi, da se pregovori vode isključivo na vojnoj bazi, i da bi eventualna pomoć Engleske Grčkoj trebala doći iz vojno-strateških a ne političkih razloga. Kralj je međutim ostao kod svoga i Eden je na kraju pristao i razgovarao . s predsjednikom vlade. Predsjednik ga je upoznao s deklaracijom grčke vlade, u kojoj se kaže, da je grčka vlada čvrsto odlučila, da se kao vjeran saveznik bori svim svojim snagama do konačne .po~jede;

139

da se ta njena odluka ne odnosi samo na ItaUju, nego i na svaki slučaj njemačke agresije; da Grčka drži na bugarskoj granici tri divizije i da se prema tome postavlja tehnički problem, koja pojačanja tr..eba poslati, da bi se omogućilo grčkoj vojsci da pruži otpor Nijemcima; da će Grčka, bez obzira na to, da li će morati računati samo sa svojim snagama ili ne, braniti svoj nacionalni teri torij. Poslije sastanka štabova i drugih konferencija, Eden je poslao telegram Churchillu, u kojem javlja da je 23. veljače postigao sporazum s grčkom vladom u svim točkama. Upitao je, navodi u telegramu, grčkog predsjednika vlade na kraju konferencije, da !i će grčka vlada pozdraviti dolazak engleskih trupa u Grčku u onom broju, koji je sporazumom predviđen, i pod onim uvjetima, koje su postavili. Grčki mu je ministar predsjednik odgovorio, da prima englesku ponudu sa zahvalnošću i da prima sve detaljnije odredbe, u kojima je bio postignut sporazum između oba generalštaba. Predsjednik je vlade još jednom potvrdio riješenost Grčke, da se brani od Nijemaca i izrazio bojazan vlade, da će engleska pomoć, ako ne bude dOvoljna, samo ubrzati njemački napadaj, ostavljajući po strani sumnjivo i nepouzdano držanje Turske i Jugoslavije. Sad je- nastupio trenutak, kad smo morali odgovoriti na pitanje: da li poslati u Grčku trupe ili ne - piše dalje Churchill. Ovaj sudbonosni korak bio je potreban ne samo zbog toga, da pomognemo- Grčkoj, nego i zato, da se (u interesu Velike Britanije) stvori zajednički front protiv Nijemaca na Balkanu, koji bi obuhvatio Jugoslaviju, Tut:sku i Grčku, a taj front ne bi ostao bez utjecaja na Sovjetski savez. Ono, što je Velika Britanija bila· u stanju da pošalje, nije bilo dovoljno da odluči ishod događaja i borbi na Balkanu. Namjera je Londona bila u tome; da

140

otpo~ne i organiZira zajedničku akciju veli Chur~ chill. Izgledalo je, da bi Hitler, u slučaju da su Jugoslavija, Grčka i Turska išle zajedno, bio prisiljen da se odluči: Ili da Jugoslaviju i Balkan ostavi na miru, ili da se u znatnoj mjeri angažira u borbi s našim zajedn!·· čkim snagama, a u tom bi se slučaju, prema Churchillovom mišljenju, na Balkanu stvorio važniji front. London još nije znao, da je Hitler već bio _odlučio da izvrši svoju invaziju gigantskih razmjera na Sovjetski savez. Izvještaj Edena o razgovorima s Turcima nije bio ohrabrujući. Turci su bili svijesni opasnosti, koja im prijeti, ali su istovremeno opravdano uviđali, da engleske snage, koje bi eventualno dobili, ne bi bile dovoij::1e. Eden je Churchillu uputio izvještaj o razgovorima s predsjednikom vlade, ministrom vanjskih poslova i mar.šalom Cakmakom. Turci, veli Eden, vjeruJU, d:l. foe moći zadržati Nijemce neko stanovito vrijeme; Izjav~ ljuju da su spremni da usklade svoju djelatnost s jugoslavenskom vladom, od koje su, međutim, do sada dobili samo neodređen odgovor na prijedlog o zajedničkoj akciji; zabrinuti su zbog eventualnog ruskog napada, ako uđu u rat s Njemačkom. l. ožujka njemačka je vojska preko Dunava zapo~ čela ulaziti u Bugarsku. Bugari su mobilizirali i zauzeli položaje duž grčke granice. Došlo je do općeg pokreta njemačkih snaga u pravCu juga uz pomoć Bugara. Su~ tradan su Eden i Dill došli iz Ankare ponovo u Atenu t započeli nove razgovore s Grcima. Jugoslavija je sve više ulazila u vode Osovine.----Krajem siječnja, doduše, došao je u Beo~r.td lični Rooseveltov priiateli. pukovnik Donovan (kasnije šef obavještajne službe USA) sa zadatkom, da ispita raspoloženJe na jugoistoku Evrope. On je posjetio k•eza Pavla i druge. Pavle je odbio da primi posjetu Edena.

l·h

Poslije pristupa Bugarske Trojnom . paktu (l. ožujka) došao je red na Jugoslaviju, ~ 4. ožujka je Pavle kriŠC?!fi. napustio Beograd i otputovao u Bercht"esgaden. Tamo je preuzeo obavezu, da Jugoslavija pristupi ___Troi!lo~ paktu. · S Mađarskom je Jugoslavija potpisala ugovor o nenapadanju god. 1940., ali je upravo Mađarska poslužila Hitleru kao put za napad na Jugoslaviju u travnju 1941. god. Madžarski je predsjednik vlade grof Te-' leki, doduše, nastojao, da očuva Mađarskoj stanovitu slobodu akcije, jer nije bio nipošto uvjeren u to, da je pobjeda Njemačke sigurna. Inicijativu mu je uzeo iz ruku mađarski generalštab, čiji je šef general Werth, porijeklom Nijemac, na svoju ruku sklopio sporazum s njemačkom vrhovnom komandom iza leđa mađarske vlade. Na toj su bazi bili izrađeni detalji o prolazu njemačkih trupa preko mađarskog terito:rija. Teleki je protestirao protiv Werthovog postupka i kasnije (2. travnja), kad je primio telegram mađarskog po;d.mika iz Londona, u kojem ga je ovaj obavještavao, da ga je englesko ministarstvo vanjskih poslova službeno izvijestilo, da Mađarska može računati s objavom rata od strane Velike Britanije, ako uzme bilo kakvog učešća u pohodu protiv Jugoslavije, Teleki nije znao kuda će: na vijest, da su njemačke trupe prešle mađarsku granicu, počinio je samoubistvo. Vratimo se Jugoslaviji. Vlada Cvetko·Jić-~faček srljala je u propast, jer je nezadovol{'·s~w.....;~~"::-:~'1 rodnih masa sve više raslo. Konačno j 25. ož · a 1941.\ pristupila u Beču Trojnom paktu. Sam va dana asnije val naro:dnog ogorčenja zbacio je vladu i kneza Pavla, koji se· odmah izgubio iz Jugoslavije. U gole~ demonstracijama u Beogradu KPJ je dominirala i trati.JA~korjenite reforme u unutrašnjoj i odlučniju akciju n~i>odr~čju,.:;.~~:ke_~;~;~_l;~·-!.~~~ći istovremeno duh 142

narodnog otpora. Došlo je do formiranja vlade generala

Simovića_1 koja je pod pritiskom narodnih masa, predvođenih KPJ, morala dati izvjesne sloi.>od~. Churchill je tog istog dana uputio slijedeći telegram

Edenu:

. "S obzif'Om na državni udar u STbiji bilo bi dobro, dJ obojica (Eden i Dill) ostanete na licu mjesta u KaiTu, da pt'atite događaje. Sad je prikladna prilika, da se Turska uvuče u zajednički front na Balkanu, koji treba stvoriti. Ne bi bilo moguće da sazovete sve zainteresirane na konferenciju na Cipru ili da odete u Beograd, kad se upoznate sa situacijom? U međuvremenu poduzimamo .we, što je u našoj moći, i nastavljamo da prednjačimo.«-ts

Telegrafirao je i predsjedniku Turske rep·lblike:

»Ekselencijo, dramatski događaji, koji se odvijaju u Beogradu i u čitavo; Jugoslavi;i, predstavl;a;u možda na;bol;u .§ansu, da se Ni;emci spri;eče da izvr.§e invazi;u na Balkan. Nesumnjivo ;e do.§ao čas, da se formira front. pred ko.jim će Ni;emci okli;evati. Tražio sam telegramom od pTeds;ednika Roosevelta da proširi pravo snabdi;euania američkim liferaci;ama na sve one države, ko;e pruža;u otpor Ni;emcima na Istoku. Zatražio.sam od gospodina Edena i generala Dilla, da razmotre sve moguće m;ere ·za za;edničku sigurnost.« 4 n O tim danima u Beogradu <;burchill piše slijedeće.! •Narod s kojim se dotad loše upravljalo i vladalo. i koji je dugo vremena mučen mišlju da ga varaju, doveden do nemoći uputio je odvažan i herojski izazov

~49. Churchill je 27. mart u Jugoslaviji potpuno krivo prikazao. Taj datum predstavlja za njega samo puč avijatičkih oricira oko general~ Simovića i pukovnika Mi.rkovića, a karaklcrist:ično je da KP.J za njega u tim danima uopće ne postoj i! 48 III, str. t.f9. 143

tiranu i osvajaču, koji se nalazio na vrhuncu svoje moći. Hitlera je to pogodilo u !ivac i bio je obuzet onim grče­ vitim bjesnilom, koji je kod njega imao za posljedicu gubljenje razuma, kod čega se katkad b.1.cao u naj· kobnije pothvate. Mjesec dana kasnije, umtri,,~i se, iz. javio je Schulenburgu, njemačkom ambasadoru u Rusiji: •Do jugoslavenskog udarca došlo je Iznenada. Kad sam primio tu vijest 27. ožujka izjutra, rni~li·J sam, da se radi o šali.« Ali u nastupu bijesa, Hitler je sazvao njemačko vojno vodstvo. Goering, Keitel J Jod! bili su prisutni, a Ribbentrop je došao kasnije.a Hitler je u uvodu prikazao prisutmma situaciju. naStalu državnim udarom u Jugoslaviji, i postavio lvt".. dnju, da je Jugoslavija tavljala nepouzdani faktor u predstojećoj akcij!_ ·~a!i~a«J.i _ (šifr.~ . za napad na Grčku) a osobito za k niju- a1C'Cijli -.Ba.rbarCissas (!ifra za invaziju na Sovjetski savez). • Filhrer je odlučio, da se poduzmu- ne čekajući ĐG eventualne izjave lojalnosti nove vlade- sve potrebne m jere, da se Jugoslavija rask omada i vojno i kao državna tvorev;na. Vanjsko-politički ne će se upućivati nikakt·i upiti ili ultimatumi. Uvjeravanja. jugoslavenske vlade, kojima se ubuduće ipak ne može vjerovCJ.ti, uzet ten- o na zncinje. Preći ćemo u napad, čim pripremimo za to potrebna sredstva i trupe. Važno je, da se Tadi što je moguće brže. Poku§at ĆEmo, da susjedne države sudjeluju na odgovarajući 11ač · n. Vojnu pomoć protiv same Jugoslavije treba tTaiiti od Italije, Madžarske i, u stan.ovit?j mjeri, fid Bugarske. PufY!.unjsko.i pripada, uglavnom, zadaća za!tit• prema Rusiji. Bugarski i madžarski poslanik su već o tome obaviješteni. Duceu će se poslati poruka joJ u toku _gg na.

144

Politički je osobito važno, da se na Jugo:siaviju U:dari neumoljivom oštrinom i da se vojnostTateški provede njeno razbijanje u strelovitom pothvatu. Na taj bi se način Turska zaplašila u dovoljnoj mjeri, a na povoljni način utjecalo bi se i na kasniji pohod protiv Grčke.«:>t

Eden je ostao u Ateni, a general Dill je otputovao u Beograd na pregovore s vladom generala Simovića. Dillu je Churchill uputio slijedeći telegram:

»Mnoštvo detalja nam pokazuje, da je u toku pregrupacija protiv Jugoslavije. Dobiti na vremenu prema Nijemcima znači izgubiti ga protiv Talijana. Ništa ne bi trebalo spriječiti Jugoslavene, da u najkraće vrijeme Tazviju sve svoje snage protiv ovih posljednjih. To je za njih jedini način da postignu početni uspjeh od velike važnosti i da u kratko vrijeme dobiju u ruke velike količine materijala.Q"·s2 »Za nekoliko sati ne mogu se ispraviti pogre§ke od više godrna =--Piše- dalje- Churchiil. - Kad je jeci nom })r'Ošlo•·prvo oduševljenje, čitav je svijet u Beogradu spoznao, da je kucnuo čas poraza i smrti i da se ne može bogzna što poduzeti da bi se izbj;gla zla sudbina, k"Jja ih očekuje. Generalštab je uputio u Sloveniju i Hrvatsku trupe, tako da prividno očuva unutrašnju koheziju države. Sad se moglo pristupiti mobilizaciji vojske, ali nije postojao nikakav strateški plan. Dill je zatekao kod vladinih krugova u Beogradu samo zbrku i nemoć.

»U spTkos svim mojim naporima- pisao je 1. travnja u svom izvještaju Edenu ~ nisam uspio skloniti mmistra predsjednika da Vas primi u što kraćem roku. Otvoreno mi je stavio na znanje, da je jugosla·v~2n:;,ka III, str. l44. !S2 III, str. 152.

!Sl

10

Dru~ri

avjetski rat

145

vlada~ u prvom Tedu zbog bojazni od Teperktuija n.g unutTašnjem planu~ riješena da ne podUzima r:.ikakve mjef'e~ koje bi Njemačka mogla smat1·ati. kao provokaciju.c

U istom času Njemačka je čitavu snagu, koju je mogla skupiti u tom sektoru, spustila poput lavine na Jugoslaviju.c53 4. travnja Dill je poslao potpun izvještaj o svojoj misiji u Beogradu, i iz njega se razabire, da su jugoslavenski nllni.stri bili daleko od toga, da uopće vjeruju, da neposredno predstoji napadaj na Jugoslaviju. Prema njihovim planovima i izjavama izgledalo je tako, kao. da imaju mjesece pred sobom da biraju između rata i mira s Njemačkom! »Nakon što je čekao tjedan dana~ StaliiJ:l_j_e donio odluku da učini jednu gestu: njegovi shižbeni predstavnici vodili su pregovore s Milanom Gayrilovićem, jugoslavenskim poslani.k.om u MOSkvi, i misijom, koju su poslali iz Beograda. Mogli su u početku zabilježiti mali napredak. Međutim, u noći od 5. na 6. travnja Jugoslavene su imenada pozvali u Kremlj i odveli ih do• samog Staljina. On im je predložio projekt o paktu, pripremljen za potpis. Posao su brzo svršili. U ugovoru se So'ietski savez_ obayez:uje. __ d,a_će _poštivati ~visnost. suvet.ehltet i teritorijalni integritet Jugoslavije« i u sluča~u da Jugoslavija bude napadnnta, Sovjetski savez će zauzeti Jugoslaviji nakloni stav, utemeljen na odnosima prijateljstva, koji postoje između te dvije zemlje.•. To je u svakom slučaju bilo ljubazno- ~ajgnmsko kreve· ljenje._ Gavrilović je sve do zOre oStao sim sa Staljinom, da s njim raSpravi pitanje vojnih liferacija. Njihovi su razgovori završili, kad su Nij~~ ·-prešli u napad.cM ~ Ill, str. 153. . ~•. ., III, str. 154.-155.

146

'+~~ trav~a.....&$~ :--:- piše Churchill -. njemački su se boml:ia-r en POJ8Vlli _:Qa.A..-..B.eogradom,, Uzletaju_ći u uzastopnim valoviffi u~icama ili bilo zasuto- i-uševinama. PobjesD}eie ~vijei-1, koje su pobjegle iz zoološkog vrta iz razorenih kaveza, lutale su u toffi ·užasu od dima i 12famena. Ranjeria je roda šepajući prolazila pokraj gTavnog beogradskog hotela, pretvorenog u žeravicu~ Jedan je izbezumljeni medvjed, ništa ne razumijevajući, prolazio tim paklom i spuštao se polaganim. i nespretnim korakom prema Dunavu. Postojao je i ~rug~ -~~:_.~j~d, koji nije kod toga ništa razumio.« 5 1:i · U međuvremenu je japanska vlada odlučila, da u Evropu pošalje svog ministra vanjskih poslova: Josuke Macuoku. Već su poslije Nove godine počele stizati uznemirujuće vijesti iz Japana. Japanska je flota, naime, povećala svoju aktivnost duž obala južne Indakine, a govorkalo se, da se japanski ratni brodovi nalaze u lukama .Saigona i u Sijamskom zaljevu. Posredovanjem japanske vlade 31. siječnja bilo je zaključeno primirJe između vlade u Vichyju i Sijama. Pronosili su se glasovi, da će rješavanje tog graničnog spora predstavljati uvod za stupanje u rat Japana na strani Osovine. ~ijemci su istovremeno pojačavali svoj pritisak na japansku vladu, da napadne Veliku Britaniju u Singaporu. 55

III; str. 155. Taj »drugi medvjed.- -

je Staljin.

147

Uskoro je Churchill saznao za neku uznemirenost u japanskoj ambasadi u Londonu i tamošnjoj koloniji Japanaca. Očigledno uzbuđeni, Japanci su otvoreno raspravljali o tome, kako će uskoro morati. napustiti London i Englesku. Odjednom je uznemirenost iščezla. Posjetio ga je jednog dana japanski ambasador u Londonu Šigemicu, i Churchill mu je tom prilikom rekao, da su prijateljski odnosi između Velike Britanije i Japana stari i tradicionalni; da Japan ne može očekivati od Londona da odobri ono što se događa u Kini; da je Velika B~itanija sačuvala usprkos tome stav neutralnosti;~ da ne-· želi da napadne Japan; nego naprotiv, hoće da s njim živi ·u mirU l" blagostanju i da bi bila velika nesreća, kad b(se ·Japan zaratio s Velikom Britanijom i Sjedinjenim Državama. Ambasador mu je odgovorio, da Ja_pan nema uopće nami ere da napadne Englesku ili USA i da ne Želi da bude uvučen u sukob s bilo kojom drUgom zemljom; da ne će napasti ni A~s~raliju ni Singapore ni holandskU ,ISfočnU- Indiju; da je jedino, na što se Japan žali, stav LOndona ·prema Kini, koji povećava japanske teškoće. Nekoliko dana kasnije, 4. ožujka, Sigemicu je ponovo posjetio Churchilla i saopćio mu, očito po direktivi vlade u Tokiju, da japanska vlada žarko želi, da je ne uvuku u rat i da održi dobre odnose s Velikom Britanijom; protumačio je Trojni pakt kao instrument mira. koji je sklopljen jedino iz želje Japana da ograniči sukob. Njemačka vrhovna komanda vršila je u to vrijeme u Tokiju snažan pritisak na japansku vladu i podvlačila, da je potrebno da Japan pošalje svoje oružane snae'e u Malaju i holandsku Istočnu Indiju, ne obazirući se na to, da se američke pacifičke vojne baze

148

nalaze u boku Japana, da kratko i jasno napadnu Malaju i Singapore, a da ne vode računa o USA. Japanci su obratno zastupali gledište, da ne može doći ni do kakvog poteza u pravcu juga, dok pitanje Pacifika ne riješi napadom na USA ili sporazumom. Iz složenog zbivanja u Japanu iskristalizirale su se tri važne odluke: da se pošalje u Evropu ministar vanjskih poslova Macuoka, da bi se na licu mjesta informirao o izgledima Njemačke u ratu protiv Velike i Britanije- (pitap.je invazije u prvom redu), da se vojnom vodstvu cfa]u SlobOdne rUke- u pripremi planova za operacije protiv baza na Pacifiku (Pearl Harbor), protiv Filipina, holandske Istočne Indije i Malaje; treće, da se u Washington pošalje admiral Nomura kao neki »liberal«, da ispita mogućnosti za opći sporazum ~ l)' SA._ na Pacifiku. U razgovorima Macuoke u Berlinu s Hitlerom i Ribbentropom, Nijemci su nastojali da uvjere Japan u potrebu ulaska u rat protiv Velike Britanije na strani Njemačke; priznali su, da nisu sigurni u Sovjetski savez i izrazili nadu da ć~ izbjećl"StiKOb sa OSA. Macuoka nije dobio nikakav odgovor na pitanje, da li ikada Njetnačka namjerava da izvrši iskrcavanje na britanske otoke i kakva je momentano priroda njemačko-sovjetskih odnosa. Macuoka je posjetio i Rim a na povratku mu je Churchill uputio pismo, koje ~lasi ovako: »Uzimam slobodu, da Vam podvučem nekoliko pitanja, za koja mi izgleda da zaslužuju pažnju japanske vlade i japanskog na-roda. Da li je Njemačka, koja ne posjeduje premoć na m'oru i nad e?igleskim z-račnim prostorom p-reko dana, sposobna da izvrši Invaziju i osvoji Veliku Britaniju u proljeće, ljeto ili jese.n god. 1941.? Da li će to pokušati?

ti:

149

Nije li više u interesu Japana da sačeka, dok se ta pitanja ne riješe sama od sebe? .2. Da li će njemački napadaj na engleski pomorski saobraćaj biti d0"11oljno jak, da onemogući da američka pomoć· stigne do engleskih obala, dok Velika Britanija i U SA ne preurede svoje industrije na ratnu proizvodnju? 3. Da li je pristup Japana Trojnom paktu učinio intervenciju USA u sadašnjem sukobu vjerojatnijem ili ne? 4. Ako USA uđu u rat~a strani Velike Britanije, a Japan priđe silama Osovine, ne će li nadmoć na moru dviju anglosaksonskih zemalja omogućiti im da obraču­ naju sa silama Osovine u Evropi, prije nego što se ·zajedničk:m snagama okrenu prema Japanu? 5. Da li je Italija od koristi ili na teret Njemačkoj? Da li 11.J~na mornariCa ifiia toliku vrijednost na moru kao na papiru? I da li je njena vrijednost čak na papiru tolika, ko 1ika je nekad bila? 6. Hoće li engleske zračne snage biti nadmoćne nad njemačkima prije svršetka 1941. god., a steći daleko. v·eću nadmoć prije isteka 1942. god.? 7. Hoće li niz zemalja, koje Gestapo i njemačka vojska drže pod jarmom, voljeti Nijemce više ili manje kako godine budu prolazile?. 8. Da li je točno, da će proizvodnja čelika u SAD. u toku god. 1941. iznositi 75 milijuna tona čelika, a u Velikoj Britaniji oko 12 i pol milijuna, što ukupno iznosi 90 milijuna tona? Dogodi li se, da Njemačka bude pora- · žena, kao §to se to dogodilo pro§liput, ·ne će li sedam ~ili.ju_na tona čelika, !to ga proizvodi Japan, biti nedovoljno za rat, koji bi stim morao voditi? Odgovorom na ova pitanja Japan može izbjeći ozbiljnu katastrofu i ostvariti znatno pobolj!anje u svojim _odriusima s te dvije pomorske velesile Zapada.« 6 ' 5&

150

III, str. 1'67.-168.

Macuoka se vratio u J a pan preko Moskve transsibirskom željeznicom. U Moskvi je imao duge razgovore sa Staljinom i Molotovom. Poslije razgovora u Berlinu i Moskvi Macuoka se osjetio bliži Molotovu nego Ribbentropu. U trenutku, kad se odlučivalo o sudbini velesila, Njemačka je tražila od Japana da učini gest, koji se više ne bi mogao opozvati: da se zarati s Velikom Britanijom. Rusija, naprotiv, tražila je o--1 niee:'3 ~amo to, da dobije na vremenu, da sačeka i vidi, što će se dogoditi. Macuoka nije mogao znati, što će izaći iz njemačko-sovjetskih odnosa. S druge strane, on nije bio raspoložen da svoju zemlju uvuče u neku odlučnu akciju. Zbog toga je daleko više volio, da sa Sovjetskim savezom zaključi ugovor o nenapadanju, koji je u najmanju ruku ostavljao dovoljno vremena, da se događaji odigraju. Tied~n dana ~_ak?!! l).apada ~jemačke ·na Sovjetski savez, 2S:'l1Pilja,· fip'anska je vlada održala __ sjedn.icu i položaj Macuokin u vladi bio je teško uzdrman, jer o svemu tome nije ništa znao. Konačno je bio prisiljen da preda ostavku. MeđUtim, da se vratimo Grčkoj. Engleski je ekspedicioni korpus u Grčkoj bio sastavljen, po redu iskrcavanja, od Prve engleske oklopne brigade, jedne novozelandske divizije i šeste australijske divizije. One su bile potpuno kompletirane i imale su maksimum borbene moći. Poljska brigada i Sedm-a australijska divizija imale su stići kasnije. Pokret je započeo 5. ožujka i korpus je imao zadatak da zaposjedne liniju Haliakmona, koja je prolazila od ušća te rijeke i prelazila duž Verije i Edese do jugoslavenske granice. Engleske su se snage tre]:)ale priključiti grčkim trupama, raspoređenim na toin frontu, i sve te snage bile su pod komandom engleskog generala Wilsona.

151

Grčke trupe na tom sektoru, prema Churchillu, bile su znatno slabije od pet dobrih divizija, koje je. u po-

četku obećao

general Papagos. Glavnina

grčkih

trupa

nalazila se raspoređena na fronti u Albaniji prema Beratu i Valoni i one su upravo odbile ofanzivu, koju su Talijani započeli 9. ožujka.Ostatak trupa (3 divizije i zaštitne trupe) nalazio se u Makedoniji, i Papagos

nije pristajao, da se te. snage povuku s tog sektora. U ožujku su engleske zračne snage u Grčkoj iznosile sedam grupa (80 borbenih aviona), i njihovu je akciju znatno otežavala nestašica terena za ateriranje. Dvije engleske grupe operirate su u Albaniji. Izvođenje napada na južni dio ~ugoslavije prema Churchillovom prikazu operacija - Hitler je povjerio Dvanaestoj njemačkoj armiji, koja je brojila 15 divizija, od kojih 4 oklopne. Pet njemačkih divizija, od kojih tri oklopne, nadirale su u pravcu Atene. Lijevo je krilo predstavljalo slabo mjesto haliakmonskih položaja, budući da se ono moglo zaobići prodorom preko j'!lžnog dijela Jugoslavije. Veza Wilsona s jugoslavenskim generalštabom bila je jako labava i jugoslavenski plan i stepen priprema bili su nepoznati i Englezima i Grcima - priča dalje Churchill. Postojala je, ipak, nada, da će Jugoslaveni uspjeti, da u teško prolaznim krajevima ~-u~_~slavij~ . Nijemci zastanu i tako za stanovito vrijeme zaUStave prodiranje protivnika. Ali se ta nada pokazala neosnovanom. General Papagos je smatrao, da je nemoguće povući trupe iz Albanije u cilju p~tranja tog manevra zaobilaženja. U Z?!~-~~·Jtrav~~_a nj~f
premoć u zraku, a ključ pomorskog problema nalazio se na otoku Rodosu: trebalo je uništiti neprijateljske avionske baze na njemu; zato nisu Englezi imali dovoljno snaga, a trebalo je kod toga računati i s teškim gubicima u brodovlju. Sreća je za Engleze bilci bar u tome, što je bitka s talijanskom flotom kod Matapana dala Talijanima lekciju, koja ih je onesposobila da upotrebe flotu sve do kraja godine. Da je sudjelovala u akciji oko Grčke, engleska mornarica ne bi j mogla izvršiti složene operacije ukrcavanja i prebacivanja trupa u Afriku. Istovremeno s barbarskim napadom na Beograd njemačke su armije vršile koncentrični pritisak iz raznih pravaca na jugoslavenske granice. Jugoslavenski generalštab, urnje,st~ da_ .~~padne Talij.a~~ll' Albaniji (Churchill ·j-e'OiO MiŠljenja, da ·bi mi na taj način zadali Talijanima u Albaniji smrtni udarac),_ po1tu_šao je braniti ;Hx:yat~~Y- j_,..Slo.veniju, t. j. čitayU graničnu liniju.· Gl3Vne su jugoslavenske snage Nijemci brzo i lako bacili prema jug~ -~.!!-.tr:.~ynja ušli u __ Beograd. U međuvremenu je njemačka Dyanaesta armija generala Lista iz Bu~~!ske erodr!~-~§!.~ti~ i Make.đ.o.nij.u. Njeni su dijeloVI zauzeli Bitolj i Janjinu, onemogućili na taj način svaku-~đ'cr-J--o.gosraven·a ·i Grka i odsjekli jugoslav;nskoj vojsci svaku odstupnicu. Jugosll!!ija je prva -~~~~l!r_a)Jl,_J ..sadj~_ ~oš!!_l?_.red na (}rč!tu.. ~E!:i}g!eslg' eskpeq~~if?ni J~prpus .već se nalazio u njoj i u času, "kad su Nijemci započeli napredovanje u Grčku, Prva britanska oklopna brigada nalazila se na Vardaru, novozelandska na rijeci Haliakmonu, dok su prvi dijelovi Seste australijske divizije tek pristizali. 8. travnja postalo je jasno, da se jugoslavenski otpor lomi i da će lijevi bok haliakmonskog polož3ja biti ubrzo ugrožen. Da to spriječi, Wilson je hitno uputio australijsku brigadu, kojoj se kasnije pridružila Prva

153

oklopna brigada, da zatvori prilaz od Bitolja. Razaranje i dOsta uspješna bombardiranja engLeske avijacije zaustavljala su· njemačko prodiranje. 10. travnja započeo je napad na zaštitnicu. Grčke divizije, koje su se nalazile u sastavu trupa generala Wilsona, počele su se raspadati, i od tog trenutka snage engleskog ekspedicionog korpusa bile su prepuštene same sebi: prešle su u povlačenje, i idući dani bili su od odsudnog značaja. Wavel je 1.6. travnja, telegrafirao, da je Wilson imao Tazgovor s Papagosom i da je Papagos izjavio, da je grčka vojska jako pritisnuta, da se zbog napadaja iz zraka . teško snabdijeva .. Složio se s povlačenjerry na položaje kod Termopila. Papagos je, isto tako, ponovio svoj zahtjev, da se Englezi ukrcaju na brodove, da tako poštede Grčku od razaranja. Englezi su se ukrcali, a Grčka se pred!'la 24. travnja. Interesantno je pismo, koje je Churchill uputio engleskom poslaniku u Beogradu Ronald Campbellu 13. tra\inia 1941. Ono glasi ovako: »Uopće ne će više biti moguće poslati engleske ratne brodove, engleske ili američke trgovačke Hi transportne brodove u Jadransko more sjeverno od Valone zbog avijacije. koja u prošlom ratu protktično i nije postojala. To bi dove!o samo do potapanja tih brodOVQ, i nitko od toga ne bi imao koristi. Svi avioni, koje smo mogli uputiti na jugoslavenski sektor ope?acija, već se nalaze na raspolaganju jugoslavenskom generalštabu posredstvom avijatičkog maršala d'Albiaca. Zasada ne možef1\.0 poslati druge. Sjećate se, da nam Jugoslaveni nisu pruži.Zi nikakvu. priliku, da im pomognemo i da su odbili izradbu zajedničkog plana akcije. Međutim, optužbe su nepOtrebne, i prepuštqm Vašem sudu i ocjeni brigu, da odredite njihov dio odgo'!-'ornosti u ovim lošim vijestima.

154'

2. Ne vidimo zašto bi· kralj Hi vlada bili prisiljeni da napuste zemlju, koja je t{lko prostrana, brdovita i p~_na

_ljudi pod oružjem. Njemački se tankovi ·mogu neosporno kretati duž cesta i putova, ali je potrebna pj_e_šadija, da bi se svladale srpske armije. A tada će se u·1ćazati prilika, da se tuku Nijemci. Bez svake sumnje mladi kralj i ministri trebali bi sudjelovati ue tom pothvatu. Međutim, ako bi kralj ili koja osoba iz njegove pratnje bili prisiljeni da napuste zemlju, a ne bi im se mogao poslati avion, poslat ćemo jednu engiesku podmornicu· u Kotor ili na koje drugo mjesto u blizini. ' 3. Osim uspješne odbrane planinskih predjela, dijelove srpske vojske može1tto snabdijevclti samo na jedan nač:n, t. j. tako, da uspostave vezu sa Grcima u Albaniji i preko Manastira. Njihove bi trupe takO mogle sudjelovati u odbra?ii Grčke i primati svoj dio iz zajedničKog snabdijevanja. Ukoliko bi sve propalo, morali bismo nastojati, da prebacimo što je više moguće boraca na otoke ili u Egipat. 4. Treba da nastavite da činite sve, što je u vašoj moći, da podržite borbeni duh vlade i jugoslavenske vojske, podsjećajući ih na uspjehe i neuspjehe iz prošlog Tata.«G1 »Ali veličanstveni dani jugoslavenske -gerile imali su tek da dođu« - veli Churchill. ll. svibnja 1941. devet dana pred početak-operacija protiv Krete, koje su Nijemci poslije teških borbi uspjetno.završili, Churchill se upravo nalazio na week-endu u Ditchleyu. Poslije večere stigle su vijesti o teškom napadu na London i za vrijen:te prikazivanja filma jedan od njegovih sekretara ga je izvijestio, da vojvoda od Hamiltona želi govoriti s njim. lako mu je bio lični prijatelj, Churchill nije bio u stanju da zamisli, kakav 57

Ill, str. 197.-198.

155

bi_ to bio posao tako hitne prirode, koji nije mogao če­ kati do jutra. Ali je vojvoda inzistirao, i Churchill je zamolio g. Brackena, da sasluša ono, što je vojvoda imao reći. Poslije nekoliko minuta Bracken se vratio i izjavio: »He~e _:tigao u Skotsku.« Ta je vijest Churchillu, priro o, 1Zgl'eilaia"skroz fantastična. Međutim, vijest je odgovarala istini. Nije bilo nikakve swnnje, da je !!J.Idolf Hess, z_~jeni,l{ __ F\i,llr~r~. minis~~r Re.i~!.J._a bez portfelj a i t. d. došao u EngleSKu i da se spust~o __ Padobranom u Skotskoj u blizini _i~anja vajyo_Qe od Halniltoria.- Upravlj3.jući SVoJim ličniin avionom -(-li' -UliffOrlni · avijatičkog poručnika Luftwa~fe, Hess je doletio iz Augsburga. U prvom času se izdavao za nekog Horna, a tek je kasnije rekao, tko je. Hessovomišljenje o situaciji izgledalo je otprilike ovako: ratni huŠkači skrenuli su Englesku s puta njenih istinskih interesa i politike prijatelistva prema Njemačkoj i saveza pr_qtiv boljševizma. J~ad bi uspio da prodre do srca F;:ngle~ke i kaže, što Hitler misli o Engleskoj, miačne sile, koje vladaju tim otokom, bile bi uništene. Engleska se ne može više održati; Francuska je kapitulirala; podmornice l-avioni će je uskoro prisiliti na koljena, uni~!iti jOj indust:r;~jut izgladnivši je i sravnivši njene gra_O.ove sa zemljom! Predstavnik Foreign Officea imao je tri razgovora s Hessom. Hess je dao dugu izjavu i u prvom dijelu nastojao dokazivati, da je sve u Berlinu bijelo, a u Londonu crno, da je Hitler imao uvijek pravo, a Engleska krivo; u drugom je dijelu isticao svoju vjeru u njemačku pobjedu i odanost njema~:ttog naroda Hitleru; tr~~~_j~--~~-~_a.Qd!l.YaQ.__prijedloge za sporazum. · Hess je izjavio, da Hitlerruje--ruK:ada kovao neke planoVe protiv Britanskog carstva. Naprotiv, namjera je ·Berlina, da carstvo ostane na okupu bsim _što će London morati vr~.\UL.Wemački; pjene. nekaddnje kolo-

156

nije:_U zamjenu za to Engleska će morati pristati, da NJemačka dobije slobodne ruke u Evropi. Tome je dodao uvjet, da Jlitler ne će ni pod koju cijenu pregovarati s engleskom vladom na čelu sa Churchillom. U rižgovoru je tvrdio, da Njemačka ima prema Rusiji izvjesnih zahtjeva, ali je poricao mogućnost da se zarati s njom. Vlada je odredila Lorda Simona da razgovara s Hessom i tu je Hess ponovio svoje prijedloge za mir s Njemačkom. Hessa je London proglasi~? ratnim zarobljenikom, a BeY:fill, d~ se nekakO i_Žvuče, objav~o ~e, d~ je Ress napustio Njemačku u stanJU dusevne" pOi.-eirieće­ nosti. O njegovu avanturističkom putu u Englesku iskrsnule su mnoge verzije, i Moskva se mnogo zainteresirala za tu aferu. Churchill priča, da ga je Staljin, kad je boravio drugi put u Moskvi, upitao o Hessu i stvarnom predmetu njegove misije. Churchill mU je ukratko <Jbjasnio, ali je dobio utisak, da SJaljin misli da je Hess vodio neke značajne povjerljive pregovore s engleskom vladom ili da je zajedno s Londonom kovao protiV SovjetskOg saveZa plan o zajedničkoj invazUi na Rusiju, koji im međutim nije uspio. »Sjećajući se, .da je on mudar čovjek, bio sam iznenađen da je u tom· pitanju bio tako glup.«5s Hitlerova direktiva »BarQ.ar.ossa« od 18. prosinca 1940. predviđala je opće--organizacione linije i glavne zadatke snaga, koje će biti koncentrirane protiv Sovjetskog saveza. U to doba njemački su efektivi na istoku iznosili. ukupno 34 divizije. Podvostručiti ili potrostručiti taj broj zahtijevalo je ogroman organizaCioni i pripremni rad,· koji je sam po sebi bio d:ovoljan, da potpuno okupira Nijemce u toku prvih mjeseci &a III, str. 49.

)57

1941. god. U siječnju i veljači balkanska avantura Benita Mussolinija, u koju je talijanski partner kasnije uvukao i Hitlera, dovela je do toga, da je Hitler pet divizija, od kojih tri oklopne, uputio s istoka na jug. U svibnju su njemačke snage _iznosile 87 divizija, a Balkan jC!:: zaposlio ne manje od 25 divizija. Uzimajući u obzir gigantski obt:Jjam napada na Rusiju i opasnosti, kojima se napadač izlagao, bilo je zbilja neoprezno dezorganizirati koncentraciju snaga na istoku odvlače­ njem u takvom opsegu. Sad ćemo vidjeti, kako je glavna operacija·- preina.mišljenju Churchilla- uslijed otpora na Balkanu (prije grčkog sloma, opaska B. K.) i, osobito, zbog 27. marta u Beogradu, izvedena sa zakašnjenjem od pet tjedana. »Može se razumno vjerovati, da mu Moskva duguje svoj spas. U svibnju i početkom lipnja, više njemačkih divizija između najbolje uvježbanih i sve oklopne doveli su s Balkana na istočni front i u sat »S« Nijemci su prešli u napa
158

III, str. 316.-317.

'

država, što je karakteriziralo prva tri mjeseca 1941. god. Naši su agenti tada mogli putovati s prilično velikem slobodom po tim zemljama, kvazi neutralnim, i imali tako mogućnost da nas točno obavještavaju aznatnim njemačkim snagama, koje su Nijemci prikupljali željeznicOip i cestom u pravcu jugoistoka.- Ali ništa od toga nije dalo sa sigurnošću r1;aslućivati da predstoji invazija na Rusiju, jer su interesi i politika Njemačke u Rumunjskoj i Bugarskoj, njeni planovi u vezi s Grč­ kom i ugovori s Jugoslavijom i Mađarskom dostajali da to protwnače. Bilo nam je mno-go teže prikupiti podatke o golemom pokretu, koji se odvijao preko Njemačke u pravcu glavnog dijela ruskog fronta od Rumunjske do Baltika. Da će u tom stadiju i prije nego što likvidira epizodu na Balkanu, Njemačka poduzeti drugi rat velikog stila na istoku, izgledalo mi je previše lijepo, a da bi moglo biti istinito.« 6 o Englezi nisu znali ni sadržaj razgovora u Berlinu u studenom 1940. između Hitlera, Molotova i Ribbentropa. ni onaj pregovora i projekata, koji su im slijedili. Po. težini zračnih napada s druge strane Kanala nije se mogla naslutiti nikakva promjena: nje~ački napadi na engleske gradove, u prvom redu ·London, bili su uvijek jednako jaki i teški. -Način, na koji je sovjetska \riada pustila i, naizgled, primila koncentraciju njemačkih t:fiuJa u Rumunjskoj i Bugarskoj, dokazi, koje su Englezi !mali u rukama o golemim pošiljka~a d~_agocje_­ nih namirnica, koje je RUSifš--slaTa-Njerii3čkoj, očit interes, koji su ·imali potencijalnO L!!Hl~! _! S~aljin da zajednički navale· i podijele Britanski ~mn.erij na· Srednjem istoku, sve· je to činilo vjerojatnom hipotezu, da će Hitler i Staljin us~oro ·zaključiti neki _\Teliki posao na štetu Velike Britanije- Dan3.s je pOznato, da su i ta110

III, -str. 317.

159

kva gledišta ulazila velikim dijelom u okvir eventualnih planova Kremlja. To je bilo mišljenje i našeg zajedničkog obavještajnog savjeta piše Chnrcbm 7__f.I:almja je savjet izvijestio Churcliilla, da u Evropi kruži stanovit broj izvještaja, koji se odnose na neki plan napada Njemačke na Sovjetski savez. Usprkos činjenici, da je Njemačka već u to vrijeme držala veći broj snaga na granici prema Istoku i vjerojatnosti, da će jednog dana doći do njenog obračuna s Moskvom, engleska je obavještajna služba tvrdila, da je malo vjerojatno, da će Hitler izabrati to razdoblje za otvaranje drugog fronta velikog obima. Njegov će osnovni cilj u god. 1941. ostati pokušaj, d,a potuče .Veliku Britaniju. 23. svibnja je savjet javio, da su zašutjeli glasovi o nekom njemačkom napadu na Sovjetski savez i izvještaji su javljali, da neposredno predstoji zaključenje njemačko-sovjet­ skog ugovora. Ta je pretpostavka bila vjerojatna, jer su njemačkoj privredi ~eb_ale_ .sirqvine"__ a_ stanovništvu h~~-~3::Ziflt~:!~~--~9~·- Nfen{aik.oi je Rusija mogla dati tu pomoć milom ili silom. Vjerovalo se, da će Njemačka izabrati ovaj prvi put, ali da će prijetnj:a silom neizostavno_ ubrzati stvari. To je bila upravo ta prijetnja silom, koja se- "''Crtavala na Istoku. Englezi su_ imali brojne dokaze, da su Nijemci __ gra.dili ceste '!!_.Poljskoj, uređivali aerodrome i t. d., a isto tako da tamo vrše· veće1~0r;c:_~~tr~cij~ t.rupa. .. ~·· - ------- ·-·--- --; · ··31. svibnja glavni je stan komande engleskih snaga na Bliskom Istoku u Kairu primio slijedeći brzojav iz Londona: .-Imamo pouzdana obavjeftenja, da Nijemci sada koncentTiraju znatne kopnene i zTačne snage pTotiv Rusije. Služeći se tom prijetnjom, o~i će vjerojatno tra160

žiti koncesije, koje su izvanredno štetne po nas. Ako Rusi to o~.~iju, Nijemcj_l~.:E"::~L~tći u. _ngpact:< ~.t·-- -- ··--· · 5. lipnja savjet je obavijestio Churchilla, da veličina priprema u istočnoj Ev~opi daje naradi o drugoj stvari, a ne o prijetnji, da se radi, možda, o napadu golemih razmjera. 10. lipnja savjet je jaVio 1 da će prije svr.šetka mjeseca doći ili do sporazuma ili do rata. I konačno 12. lipnja: »Imamo sada nove dokaze, da je Hitler donio odluku, da svrši sa sovjetskom opstrukcijom i time da prijeđe u napad.« Churchill se nije zadovoljio time, da ga neposredno obavještavaju preko savjeta, nego je zatražio, da mu lično dostavljaju najvažnije izvještaje tajne 'Obavještajne službe. Tako je, priča on, s uzbuđenjem i olakšanjem pročitao jedan povjerljivi izvještaj, koji je potjecao iz jednog iz najpouzdanijih engleskih obavještajnih centara. U njemu se govorilo o kretanju njemačkih tankova na pruzi Bukurešt-Krakov i obratno. Iz tog je izvještaja proizlazifo-·prvo, da su Nijemci nekoliko dana iza tajnog sastanka kneza Pavla s Hitlerom u Berchtesgadenu, tri od pet oklopnih divizija, koje su prelazile preko Rumunjske u pravcu juga (Grčke i Jugoslavije), odvojili i uputili na sjever prema Krakovu; drugo, da je čitav program transporta poremetio državni udar u Beogradu i da su tri oklopne divizije uputili u Rumunjsku. OvO upućivanje nekih 60 kompozicija nije moglo ostati prikriveno za engleske agente na licu mjesta. Za Churchilla je- priča on- taj izvještaj bio izvanredno dragocjen: osvijetlio je poput munje čitavo operativno područje na istoku. Upućivanje oklopn,ih trupa takve jačine prema Krakovu moglo je značiti samo jedno: da Hitler i~a namjeru da napadne Sovjetski njemačkih vojnih slućivati, da se tu

r.t III, str. 318.

11

ll rugi sv.ict11ki rat.

161

savez u svibnju. Ubuduće je ta Hitlerova namjera izgledala Churchillu kao Hitlerov osnovni cilj. Potreba da se ti tankovi vrate u Rumunjsku, koju je prouzrokovao narodni ustanak. u Beogradu, odgodila je izvođenje tog plana do lipnja. Tu veliku novost Churchill je odmah javio Edenu u Atenu pismom od 30. ožujka, koje glasi ovako: Tumačim obavještenja tako, da je zao čovjek koncentrirao goleme oklopne snage i t. d .... , da zastraši Jugoslaviju i Grčku, jer se nada, da će podvrgnuti prvu d možda obje bez borbe. Od časa, kad je bio siguran, da se Jugoslavija pridružila Osovini, povukao je tri od pet divizija pancera, da ih pošalje protiv medvjeda, nadajući se da će ostatak dostajati, da se svrši i likvidira grčka afera. Ali revolucija u. Beogradu izmijenila je sve i zaustavila pokret prema sjeveru, koji se nalazio u punom toku. To može značiti, po mome mišljenju, da ima namjeru, da poduzme neku akciju p_ro~iv_ Turske. Cini se, da će na Balkanu upotrebiti znatne snage i da medvjed ima da čeka-na red.- POTed toga, te naredbe i protunareaoe uVii( S- dTžcivfi.im udarom u Beogradu, čini se da otkrivaju naširoko zasnovane planove kako u pravcu juga, tako i u pravcu Istoka. Sve to predstavlja najodređeniji predznak, koji smo imali dosada. Javite mi šifrom, ako Dill i Vi dijelite moje mišljenje.c6 2 ·

Churchill je o tome htio obavijestiti Staljina i 3. travnja uputio je novol'D: engleskom am~asadoru u Moskvi Sir Stafford Crippsu telegram, u kojem ga moli, da lično preda Staljinu u ruke poruku o tome. Taj telegram glasi ovako: »POruku, koja slijedi, upućujem g. Staljinu pod uvjetom da mu je lično predate. e2 III, str. 319-320.

162

Primio &am od pouzdanog agenta obavještenje, kojem možemo pokloniti vjeru, da su Nijemci u doba kad su. mislili, da drže Jugoslaviju u mreži, t. j. nakon 20. ožujka započeli s prebacivanjem tri od pet oklopnih divizija iz Rumunjske u južnu Poljsku. Cim su saznali za srpsku. revoluciju63 obustavili su taj pokret. Vaša Ekselencija ~e bez sumnje znati ocijeniti značaj tth činjenica.«M Eden, koji se u međuvremenu vratio iz Kaira, dodao je toj poruci nekoliko točaka svog komentara.

l. »Ako za vrijeme Va§e posjete imate mogućnost da opširnije razgovarate o tome, možete primijetiti, da taj preokret u njemačkom vojnom dispozitivu nesumnjivo znači, da je Hitl~! zbog događaja u Jugoslaviji odgodio izvođenje svojih ranijih planova, koji su imali za cilj da za.s_tr_aše $QVjetsku· ...vlad.u! 4ko je tome tako, sovjetska bi vlada trebala iskoristiti tu pauzu, da učvrsti svoj vlastiti položaj. To zakašnjenje pokazuje, da snage neprijatelja nisu neOgraničene, a otkriva i sve prednosti, koje bi predstavljala svaka kombinacija nalik na jedinstven front. 2. Očito je, da bi sovjetska vlada mogla ojačati svoj položaj ukazujući pomoć u materijalu Turskoj i Grčkoj i posredstvom Grčke i Jugosl~viji. Ta bi pomoć mogla povećati teškoće- NijimciCa na Balkanu tako, da još više moraju odgoditi dan"'-nje~Og-·n.llPi:tda ~na Sovjetski savez, za koji se množe predznaci. Ako se ne iskoristi priItka, kojci se- sada 'li.kaZ-Ujii, da se Nijemcima nanese što više teškoća, postoji opasnost, da se nađemo pred istom opasnoštu za nekoliko mjeseci. 3. Mo1'ate nastojati, da se ne stekne utisak kao da mi trai:mo neku pomoć od Sovjetskog saveza, ni da bi Sov83 M

Tako stoji u originalu. Ill, str. 320.

163

jeti djelovali u tuđem, a ne svom vlastitom interesu. Mi želimo, da ih samo upozorimo na to, da Hitler ima namjeru da ih napadne, prije ili kasnije, ako može; da ga činjenica, što se s nama nalazi u Tatu, ne će spriječiti da taj plan provede, ukoliko ne bi bio istovremeno spriječen nekom osobitom teškoćom i zaprekom poput one, koja ga sad zaokuplja na Balkanu; da je prema tome interes Sovjeta da poduzmu sve moguće mjere,_ da mu onemoguće da riješi balkansko pitanje po svojoj volji.«fl 5 Engleski je ambasador odgovorio 12. travnja nav·)da je već u ranijem pismu Višinskom, koji je u to doba bio prvi pomoćnik u ministarstvu vanjskih poslova SSSR-a, ukazao na Pogreške sovjetske politike na Balkanu i da bi ta Churchillova poruka predstavljala taktičku pogrešku i umanjila utisak njegova pisma. Nastala je pauza, i Eden je tek 30. travnja izvijestio premijera Churchilla, da je Cripps 19. travnja predao Churchillu poruku Višinskog, a Višinski da je 22. travnja odgovorio, da je poruku predao Staljinu. »Danas znamo, da je Hitlerova direktiva od 18. pro·sinca odredila kao dan invazije Sovjetskog saveza 15. svibanj i da je Hitler, u nast!lPU .l:?iesnila zbog revolu·cije u Beogradu, odgodio· taj datum za mjesec dana ·s tim,· da ga konačno utvrdi za 22. lipanj. Do sredine mjeseca ožujka pokreti trupa na sjeveru, iza ruske granice. nisu još bili takve prirode, da bi zahtijevali neke specijalne mjere kamuflaže od strarre Nijemaca. 13. travnja je, međutim, Berlin izda:o zapovijed, da se obustavi aktivnost ruskih ·:kQinisij.a.,.-.ko.je. su .. djelovale na njemačkom teritoriju, i da se opozovu. Prisutnost i boravak Rusa u tim područjima mogli su se dozvoliti do 25. ožujka. Na sjevernom sektoru već su se prikupljale deći,

65

164

III; str. 320-321.

velike njemačke formacije. Od 20. ožujka pokreti su se ubrzavali.«ee 22. travnja je vlada podigla protest u Berlinu zbog opetovanih povreda sovjetskog zračnog prostora, a njemačka je vlada odgovorila sličnim protestima zbog sovjetskih povreda zračnog prostora. Za to vrijeme Hitler je prikupljao nove snage: 120 elitnih ~ivizija u tri grupe a:rro.ija, Južna grupa pcid komandom generala v. Rundstedta raspolagala je s malo tankova: njeni su tankovi potjecali iz Grčke i Jugoslavije. Usprkos odgodi na 22. lipanj te su jedinice trebale mnogo odmora nakon napora i borbi, koje .s.u izdržale na Balkanu. 13. travnja je S~hulenburg otputovao u Berlin i 28. otišao u audijenciju Hitleru. Hitler mu je teško zamjerio sovjetsku gestu prema Jugoslaviji, ali ga je Schulenburg upozorio, da Staljin ne će nikada napasti Njemačku, da je raspoložen da Berlinu načini još i druge koncesije i da su Rusi dali do znanja njemačkim ekonomskim pregovaračima u ~oskvi, da su u stanju da Njema~~~j lif_eruj:u do pet milijuna tona žitarica godišnJe.. Šchulenburg se vr-auo u Moskvu i bio duboko impresioniran razgovorom s Hitlerom: bilo mu je jasno, da Hitler hoće rat sa Sovjetskim savezom! 7. svibnja obavijestio je svoje ministarstvo u Berlinu, da je Staljin preuzeo mjesto Molotova kao predsjednik savjeta narodnih komesara i da je na taj način postao šef vlade SSSR-a.

»U tom novom svojstvu - javlja Schulenburg Staljin preuzima odgovornost za sve akte vlade i na unutrašnjem planu i na polju vanjske politike ... Uvjeren sam, da će Staljin iskoristiti svoje nove ovlasti, da lično sudjeluje kod održanja i razvijanja dobrih odnosa izmedu Sovjeta i Njemačke.« tiG

III, str. 323.

165

Njemački pomorski ata.§e ambasade u Moskvi izra~ zio je isto mišljenje ovim riječima: :.Staljin je glavni stub njemačko-sovjetske suradnje.« Koncesije, koje je Sovjetski savez učinio Njemačkoj, bile su u porastu: 3. svibnja Rusija je službeno priznala germanofilsku vladu Rašid Alija u Iraku; 7. svibnja istjerali su iz Rusije diplomatske predstavnike Belgije i Norveške. Izbacili su i poslanika Jugoslavije. Početkom lipnja pozvali su grčko poslanstvo, da napusti Moskvu. Kako je kesnije napisao general Thomas, šef odjela za ratnu privn~rlu u Vrhovnoj komandi, u svom prikazu ratne ekonomike Reicha: •Rusi su vršili liferacije sve do samog nap1.da i u zadnjim danima pošiljke kaučuka, koje :m dOlazile s Dalekog Istoka, vršile su se brzim vlakovima.« 16. svibnja Churchill je telegrafirao generalu Srautsu, tadašnjem predsjedniku vlade Južnoafričl.o:e ~unije:

•Sve izgleda, kao da Hitle'f' prikuplja svoje snage protiv Rusije. Neprekiani pokret trupa, oklopljenih jedinica i zračnih snaga traje s Balkana na sjever i iz Francuske prema Istoku.«61

Moskva, izgleda, nije nikako htjela vjerovati, da Hitler priprema napadaj na nju. Ali nije trebala dugo čekah: 21. lipnja je Schulenburg primio šifriranu i strogo povjerljivu depešu iz Berlina, u kojoj se traži da smjesta uništi šifru, a radio-stanicu razori; osim toga, da saopći Molotovu da mu ima predati u ime vladP. Reicha hitno saopćenje i da zbog toga moli, da ga odmah primi. To saopćenje glasilo je ovako: » ..• VlaCla Reicha izjavljuje, da sovjetska vlada, protivno obavezama, koje je preuzela: a) nije samo provodila, nego pojačavala pokulaje đca uništi N jemač~u i E v Topu;1

166

III,

st-r.

326.

b) da je provodila

protunjemačka;

V!!.~Jsku

politiku, koja ;e

~ve viJe

da je koncentrirala sve svoje snage, pripravne da prijeđu u akciju na njemačkoj granici. 'Čineći to, sovjetska._ j~_ vlada prekršila ugovore s Njemačkom i sprenia se .da zabije nož u leđa Njemačkoj, koj~ se bori za svoj opstanak. Zbog taiJa ;e Fiihrer naredio njemačkim oružanim snagama, da se suprotstave toj prijetnji svim sredstvima, s kojima raspolažu.. e e)

22. lipnja u četiri sata izjutra Ribbentrop j~ predko sovjetskom ambasadoru objavu rata. U zoru Schulenburg je u Kremlju posjetio Molotova. Molotov je mirno saslušao izjavu, koju mu je pročitao Schulcnburg, i rekao: »To znači rat. Vi ste već bombardirali desetak sc!a bez obrane. M i s I i t e l i, d a s m o t o z a s l u ž i l i.« U petak 20. lipnja Churchill je otišao na svoje imanje Chequers. Bio je svijestan činjenice, da je napadaj Njemačke na Sovjetski savez pitanje dana i, možda, sati. Predvidio je govor na radiju za subotu navečer. Odgodio je taj govor na nedjelju i tako je prošla subota u dnevnom poslu. U nedjelju, 22. lipnja, kad se probudio, donijeli su mUVifest, da j'ii"i:Iitier- udario na Sovjetskt·savez.~ared'io je·aa Odffiah-objaVe, da će govoriti" tstog dana· li ·deVet Sati; ·a zatim je primio generala Dilla, koji mu je donio novosti o početku kampanje na Istoku: Hitler je udario na Sovjetski savez na širokom frontu, postigao je iznenađenje kod napada, mnogo sovj~J§lll.h aviona Nijemci su uništili na zemlji i, izgleda, da napreduju velikim poletom i brzinom. Njemački je napadaj na Sovjetski savez izmijenio ljestvicu vrijednosti i odnosa u ratu. Sve do Hitlerove invazije sovjetski su vlastodršci bili zaokupljeni isklju-

167

čivo

sobom .. Dalje se taj stav i takvo raspoloženje samo

pOvećavalo. S ledenim mirom pratili su razbijanje i

slom Francuske u Ijelo- 1940. -godine i pokušaje Londona; da se otvori novi front na Balkanu 1941. godine. Nacionalsocijalističkoj Njemačkoj ekonomika SovjetsKog saveza pružala je dragocjenu pomoć u sirovinama i namirnicama. Sad, kad je sovjetsku vladu Hitler prevario i napao, iznenađena napadom, Moskva je stala zvati u pomoć i ZahtijeVati svaku moguću potporu. Čak je u ljeto 1941. godine postavila zahtjev, da se Englezi odmah iskrcilju u Evropi bez obzira na opasnosti i žrtve. Rusi niSu imali nikakvog razumijevanja za amfibijske operacije i za svu težinu operacija iskrcavanja trupa na dobro branjenu obalu. Za takve operacije bilo je prije svega potrebno postići to, da se raspolaže s nadmoćnim snagama na moru i u zraku, a trebalo je još računati i s trećim faktorom od životnog značenja: da napadač raspolaže s velikom armadom specijalnih brodova za iskrcavanje. Velika Britanija nije u to doba raspolagala s takvom armadom. Churchill je poduzimao korake, da se ona izgradi, ali dovršena nije mogla biti vrije 1943. godine, a za borbu sposobna tek 1944. godine! Osim toga nije raspolagala ni s dobro izvježbanom i naoružanom vojskom, kojoj se morala suprotstaviti na tlu Francuske. Ipak, od prvog Staljinova pisma Churchillu od 18. srpnja pa dalje, Sovjetski je Savez stalno ponavljao isti zahtjev o stvaranju drt!gog fronta na za.E_adu.. ............. ----·.--.,. ·--"Njemačke sll armije prodirale vrlo duboko na područje Sovjetskog saveza, ali je koncem srpnja došlo do neslaganja, i to dubokog neslaganja ~eđu H,itlera i Bra_uchit.scha, glavnokomandujućeg njemačkih oruža-. n-ill snaga. Brauchitsch je smatrao, da je grupa armija pOd komandom Timošenka, koja se nalazila ispred Moskve, najvažnija i glavna ruska snaga i da je prema

168

tome treba tući u prvom redu. To je bilo ortodoksno· stanovište. Feldmaršal Brauchitsch je inzistirao dalje na tome, da se zatim zauzme Moskva, glavni politički i industrijski centar čitave Rusije. Hitler je to žestoko. pobijao. Zelio je zauzeti teritorij i uništiti sovjetske armije na što je moguće širem frontu. Zahtijevao je, da se zauzme Lenjmgrad na sjeveru i industrijski donjecki bazen na jugu, Krim i pristup petrolejskim izvorima na Kavkazu. A Moskva neka čeka svoj red. Nakon žestokih diskusija Hitler je pobijedio svoje vojne savjetnike. Grupa armija na sjeveru, pojačana onom iz centra, dobila je zapovijed, da pojača svoje operacije protiv Lenjingrada, dok je grupa armija centra imala ostati u defapzivi. Imala je, osim toga, da odvoji jednu grupu oklopnih jedinica prema jugu, da tako udari s boka Ruse, koje je Rundstedt progonio preko Dnjepra. Manevar je uspio. Početkom rujna Nijemci su zaokružili brojne sovjetske trupe u prostranom »džepu«; koji označuje trougao Konotop-Kremenč_y.g-~jev1__ i_y_i_š_g q_c!._pola milijuna ljudi poginulo i otišlo u zarobljeništvQ nJ.kon bitke, koja je trajala čitav mjesec dana. Ali na_ sjeveru Hitler nije postigao veći uspjeh: došlo je do opsade Lenjingrada, ali grad nije pao. Hitler se prevario: okrenuo se ponovo prema centru i opsjedatelji su Lenjingrada primili zapovijed, da odvoje jedan dio motoriziranih jedinica i zračnih snaga za podršku trupa na zemlji u korist novog nadiranja prema Moskvi. Grupa oklopnih jedinica, koju su bili poslali na jug, primila je naređenje da se vrati i da sudjeluje u napadu na Moskvu. Jednog poslijepodneva _koncem srpnja Harry Hopkins posjetio je Churchilla u Downing Str~etu i obojica su sjeli u vrt, da se sunčaju. Hopkins je odmah saopćio Churc~illu, da predsjednik Roosevelt želi da se sastane s njim u nekom udaljenom zaljevu. Churchill je smjesta 169

odgovorio, da će ga kabinet sigurno na to ovlastiti. Sve su pripreme brzo izvršili. Izabrali su zaljev Placentiu, u Novoj Zemlji, datum sastanka bio je određen s 9. kolov-OžOm i engleski najnoviji bojni brod Pr ~e _o d W a l e s određen da ga odveze do mjesta sastanka. Churchill je imao živu želju da se sastane s predsjednikom Rooseveltom, s kojim se sve intimnije dopisivao već skoro dvije godine. Osim toga sastanak s Rooseveltom potvrdit će pred čitavim svijetom sve užu slogu između Velike Britanije i USA, činjenicu, koja će uznemiriti neprijatelja, dati Japanu da se zamisli, a obradovati prijatelje Saveznika. Osim toga postojala su mnoga pitanja, koja je trebalo riješiti: pitanje ameri~e intervencije na Atlantiku, ensleskih potreba, liferacija i nabavki u Americi i prije svega opasnost, koja je sve više prijetila od Japana. 25. srpnja Churchill je izvijestio Roosevelta o dolasku slijedećim telegramom: Vlada je odobrila moj odlazak. Mislim, ako Vam to odgovara, da se ukrcam 4. kolovoza, da bi Vas mogao susresti 8., 9. ili 10. Može se čekati s tim, da se točno odredi tajno mjesto sastanka. Admiralitet će predložiti pojedinosti o izvršenju uobičajenim putem. Pove.rt . ću ·sa sobom admirala Pounda, pomorskog prvog lorda, šefa impeTija!nog štaba Dilla i pomoćnika šefa štaba avijacije Freemana. Očekujem naše razgovore s nOjvećom nestrpljivošću; oni mogu biti od velike koristi za. budućnost.«es Poveo..je sa· sobom Sir Alexander Cadogana iz F or e i g n O f f i e e a, Lorda Cherwella, pukovnike Hollisa i Jacoba iz ministarstva rata, odnosno savjeta narodne odbrane, i lični štab premijera. Pored njih na put su pošli mnogi visoki stručnjaci - službenici raznih mini68

170

III, str. 380.

starstava kao i operativnog odjela generalštaba. Predsjednik Roosevelt je najavio, da će ga pratiti šefovi (kopnenih snaga, mornarice i avijacije) i Sumner Welles iz State Departmenta. Bilo je neophodno potrebno da se sačuva tajnost mjesta sastanka, jer je tada veliki broj njemačkih podmornica operirao u Atlantiku. Da ih zavara, predsjednik Roosevelt je najavio, da odlazi na krstarenje s jahtom, a zatim pre§ao na krstaš A u g u s t a, ostavivši jahtu iza sebe kao zamku. U međuvremenu je Harry Hopkins, koji se nije osjećao dobro, dobio dozvolu, da avionom otputuje u Moskvu preko Norveške, Svedske i Finske (put je bio i naporan i opasan i dugačak), da dobije od Staljina detaljne i potpune informacije o položaju Sovjeta i njihovim potrebama. Hopkins se imao pridružiti Churchillu u Scapa Flowu. Churchill je ušao u dugačku kompoziciju vlaka, u kojoj su se već nalazili članovi pratnje, među kojima znatan broj šifrera, na kolodvoru u blizini Chequersa, a razarač ih je kasnije s obale prebacio na Pr i n e e of Wales. Pred sumrak 4. kolovoza Princ e of Wales i njegova pratnja, koja se sastojala od razarača, isplovili su iz Scapa Flow i zaplovili prema zapadu. Hopkins, koji je i onako bio slabog zdravlja, vratio se iz Moskve tako iscrpen, da je ostao u krevetu i za vrijeme vožnje ispričao Churchillu svoje razgovore i utiske iz Moskve. Stigli su na mjesto sastanka u zaljev Placentia u Novoj zemlji u subotu 9. kolovoza u devet sati izjutra. Cim su obje flote izmijenile pozdrave po pomorskom ceremonijalu, Churchill je prešao na predsjednikov brod A u g u s t a, da pozdravi Roosevelta. Tamo ga je Roosevelt primio sa svim počastima. Stajao je oslonjen na ruku svoga sina Elliota za vrijeme dok su muzike svirale himne, a zatim Churchilla najsrdačnije pozdravio. ~tahova

171

Churchill mu je predao vlastoručno pismo kralja i predstavio pratnju. Razgovori su između njih odmah započeli; isto tako između Cadogana i Sumner Wellesa i šefova generalštaba. 10. kolovoza u nedjelju Roosevelt. je vratio posjetu Churchillu na brodu ·Princ e of Wales. U jednom od prvih razgovora predsjednik Roosevelt mu je rekao, da je mišljenja, da bi bilo cfobro, kad bi skicirah zajedničku izjavu, koja bi sadržavala neke opće principe, koji bi služili kao vodič za politiku obiju država. U želji da pruži bazu za diskusiju, Churchill je drugog dana, 10. kolovoza, dao Rooseveltu prethodni nacrt takve deklaracije, koji je sadržavao opće principe: odricanje od teritorijalne ekspanzije, priznavanje samo onih teritorijalnih promjena, koje su u skladu s jasnoizraženom željom naroda, pravo naroda na oblik vlade, koji oni žele i t. d. ll. kolovoza obje su strane razvile živu djelatnost. Churchill je uputio admiralitetu slijedeći brzojav: »Pojačajte

brzojave, koji četiri sata. «us.

do maksimuma službu dešifriTanja za. stizati odavde u toku idućih dvadeset-

će

Kad su se sutradan ponovo sastali, Roosevelt i Churchill su pretresli predloženi nacrt i Roosevelt je predao Churchillu ispravljeni nacrt, koji je poslužio kao temelj za diskusiju. Jedino ozbiljnije razmimoilaženje s Churchillovim tekstom odnosilo se na četvrtu točku (pristup sirovinama). jeJ;' je Roosevelt želio, da se uključe riječi »bez diskriminacije i na temelju jednakih prava«. Predložio je tako dva nova člana: •6. Izražavaju želju. da taj mi7' · jamči sigurnost svih na debelom moru i na oceanima. 89

172

III, str. 386.

7. Smatraju da svi narodi svijeta moraju u duhu
Predsjednik je izložio Churchillu, da bi bilo potrebno, da se, možda 14. kolovoza, istovremeno i u Londonu i u Washingtonu objavi kraći komunike, u kojem se javlja, da je došlo na moru do sastanka između njih, da su se ·u njihovoj pratnji nalazili članovi štabova, da je engleski premijer diskutirao o funkcioniranju zakona o zajmu i naj:tnu i da se razgovori štabova nisu odno-: sili na neku obavezu u budućnosti, osim na one, za koje su ovlašteni Aktom Kongresa. Komunike bi sadržavao nadalje i neke prlticipe, koji se odnose na svjetsku civilizaciju, kao i obavještenje, da su se složili u jednoj deklaraciji u tom smislu. Churchill je to podvrgnuo kritici i istakao svu štetnost odsutnosti svake obaveze u dokumentu te vrste. Njemačka bi to odmah prihvatila i iskoristila, neutralce i pobijeđene zemlje bi obeshrabrilo, a sami Englezi bili bi malo zadovoljni. Predložio je stoga Rooseveltu, da se komunike ograniči samo na svoju pozitivnu stranu, koja se odnosi na ukazivanje pomoći demokracijama, tim prije što se i onako ograničuje i pokriva zakonom o najmu i zajmu. Roosevelt je pristao na taJ prijedlog. Rasprava ispravljenog nacrta bila je vrlo· iscrpna piše Churchill. Bez teškoća su se sporazumjeli za 70 III. str. 386.

rm

ri§e manjih izmjena. Glavne teško~e predstavljale su četvrta i sedma točka. Churchill je odmah ukazao na to, da bi riječi ~bez diskrimirlacije« mogle značiti i to, da se dovode u pitanje odredbe sporazuma u OttawF 1 , a on da niJe ovlašten da pristane na to. Tekst bi trebalo, u tom slučaju dosta·riti vladi u Londonu i vladama Dominiona, a malo je vjerojatnosti, da bi one pristale na takvu fonnulaciju. Sumner Welles je izjavio, da se tu radi o osnovnoj stvari i da taj član deklaracije predstavlja ideal, kojemu je State Department težio za ovih posljednjih devet godina. Churchillu nije preostalo drugo nego da upozori Amerikance, da se Engleska osamdeset godina uglavnom pridržavala politike slobodne trgovine protiv11:o od Amerike, koja se ograđivala visokim barijerama zaštitnih carina, da su dopuštali neograničen uvoz u kolonije i drugo. Churchill je predložio, da se uvrste riječi »zadržavajući njihove postojeće obaveze« a- izostavi »bez diskriminacije« i u tom bi slučaju mogao podnijeti engleskoj vladi tekst s izgledima, da će ga odobriti. Roosevelt je odmah shvatio, u čemu je stvar i nije više o tome govorio.U pogledu općih izraza u sedmoj točki Churchill je rekao Rooseveltu, da doduše prima predloženi tekst, ali da će javno mišljenje u Engleskoj biti razočarano zbog toga, što deklaracija u toj točki ne sadrži ukazivanje na osnivanje takve jedne međunarodne organizacije za očuvanje mira. Predložio mu je, da će sam izraditi izmjenu i još istog dana predložio predsjedniku, da se drugoj rečenici dodaju riječi »dok se osnuje veći i trajniji Sistem opće sigurnosti.« ' 71 Sporaz-um u Ottawi iz god. 1932., prema kojem kolonije i dooninioni Britanskog carstva ti međusobnom trgovačkom pr~ metu ne plaćaju uo,pče carine ili -samo niske.

174

Istog su dana raspravili i pitanja Dalekog Istoka. Ekonomske sankcije, koje su započele 26. srpnja, izazvale Stl buru u Tokiju. Možda se nitko od njih, ni u Londonu ni u Washingtonu, nije tome nadao. Knez Konoje je odmah nastojao da obnovi pregovore i admiral Nomura, specijalni japanski izaslanik u Washingtonu, predložio je State Departmentu 6. kolovoza novi japanski projekt općeg riješenja. Japan bi se obavezao, da se odriče svakog novog napredovanja u jugoistočnoj Aziji i da će evakuirati Indokinu, čim bude riješen »kineski incident« (tako je Japan nazivao rat, koji su Japanci vodili već šest godina protiv Kineza). Za uzvrat bi USA uspostavile trgovačke odnose s Japanom i pomogle mu da na jugozapadnom Pacifiku dobije sve one sirovine, koje su mu potrebne. To su bile prilično vješte formulacije: Japan bi njima dobio sve, što je bilo moguće postići u sadašnjosti, a da se ničega ne odrekne u budućnosti. Churchill je svom zamjeniku Atleeu poslao telegram, u kojem ga moli, da sazove sjednicu ratnog kabineta radi dobivanja pristanka na predloženi nacrt deklaracije. Kabin~t se sastao iste noći i sjednici su prisustvovali svi članovi računajući i Peter Frasera, predsjednika vlade Novog Zeelanda, koji se u to vri· jeme nalazio u Engleskoj. Nakon diskusije kabinet je Churchillu uputio slijedeći odgovor: prima s radošću predloženi tekst, predlaže novu redakciju člana četvrtog (nikakve diskriminacije u svjetskoj trgovini) kao l uvrštenje novog člana o socijalnoj sigurnosti. U među­ vremenu je Churchill saznao,da je Roosevelt pristao -na sve ispravke, koje mu je Churchill bio predložio ll. »12. kolovoza u podne otišao sam do pred:;jednikrt, da se s njim složim o konačnom obliku deklaracije. Podnio sam mu prijedlog redakcije. koju je učinio k3btnet za točku četiri, ali je Roosevelt bio više sklvn 175

da ostanemo kod već prihvaćenog teksta, i nisam više inzistirao na izmjeni. Odmah je prihvatio unošenje novog člana o socijalnoj sigurnosti, koji je želio kabinet. Odlučili smo, da se izvrše neke ispravke u iorm1, i deklaracija je poprimila definitivni oblik ... Golema važnost i dalekosežni značaj te zajedničke izjave, nastavlja dalje Churchill, bili su očiti. Već sama činjenica da SAD, tehnički još uvijek neutralne, ~u~ rađuju s jednom zaraćenom stranom na objavljivanju takve deklaracije, izazvala je iznenađenje. U l!ršlavanje u deklaraciju fraze o »definitivnom uništenju nacističke tiranije« (to se odnosi na ·izraz iz mog prvooitnog :nacrta) predstavlja izazov, .koji bi u normalnim vremenima značio rat. Ne manji utisak učinio je posljednji član, koji je sadržavao jasnu i smjelu izjavu, da će USA poslije rata surađivati s nama u upravlj~nju svijetom, dok se uspostavi bolji poredak.« 72 Roosevelt je pored toga obećao Churchi!JU, d.a će flota USA preuzeti nadzor na prostoru od Amerike do Islanda i na taj način osloboditi oko 50 eng]eskih razarača i korveta, koje će London moći uputiti za Zl.Štitu voda oko otoka i južnog Atlantika. Churchill je na povratku posjetio Island u pratnji dvaju razarača, a na jednom od nHh nalazio se Rooseveltov sin Franklin D. Roosevelt~ jun. 15. kolovoza susreli su veliki konvoj od 73 broda poredana u savršeD.om redu, koji je plovio u pravcu istoka, prebrodivši najveće opasnosti na putu·· preko Atlantika. Bio je to,_ priča Churchill, ugodan prizor, a trgovački su brodovi' _bili sigurno zadovoljni, što vide P1ince of Walesa. 16. kolovoza stigli su u Hvaf Fjord, odakle ih je jedan razarač odvezao u Reykjavik. U gradu je Chur72

176

III, str. 392.-394.

chill posjetio Altingishus da pozdravi regenta i ·čla­ nove islandske vlade, a zatim je prisustvovao smotri engleskih i američkih trupa. »Kad se spustila noć poslije te duge i teške kušnje, otplovili smo u pravcu Scapa Flow. Stigli ::nlo u Rcapa Flow bez ikakvog incidenta izjutra 18. killovoza. bi.:.tradan bio sam opet u Londonu.«73 Englezi su u Moskvu poslali svoju vojnu mi~iju, ali su bili nezadovoljni tokom pregovora. U tom su razdoblju dva pitanja dominirala u odnosima 1zmeđu Londona i Moskve: pitanje stanja, u kojem :m :.e m~la­ zih pregovori o vojnim problemima, prt!gcvori, koji ~u bili opći i nezadovoljavajući, a zatim pttanJe povcdom zahtjeva Rusa, ela _velika. Britanija prE: kine dj_plomato;ke odnose sa satelitima Osovine: Fin!':kom, Madž::.rsk·Jm i Rumunjskom. Već je sovjetski 3mbasador l\.1Đjski, prilikom prvog razgovora sa Churchillom 4. rujna, dodirnuo pitanje prekida diplomatskih .:.rlnn::;a Engleske s Finskom. Churchillu je bilo poznato, da je Sovjetima to pitanje jako prvaslo srcu. F'inci su iskoristili njemački napad na SoVjetski savez, da u srpnju 1941. ponovo počnu neprijateljstva na :.tar-elijskom frontu. Nadali su se, da će ponovo zauzeti teritorij, koji su izgubili ugovorom u Moskvi prošle godine. Njihove su operacije predstavljale ile samo tešku opasnost za. Lenjingrad, nego i za saobraćajne linije izmeđ.u Murmanska 'ili Arhangelska i fronte. Od mje<;eca k')lovoza vlade u Londonu i Washingtonu nisu pre,;tajale upozoravati Fince na eventualnu posljedicu njihova stava; i to energičnim riječima. Finci su odg:lVarali, da im je teritorij u istočnoj Kareliji neophodno p'Jtreban za njihoVu sigurnost, a događaji iz protekle dvije godine davali su im u stanovitoj mjeri za pravo. Kako s~ 73

J2

Ill, str. 400.

Dn1gi•

svjet~ki

rnt

177

Sovjetski savez nalazio u borbi na život i smrt s Njemačkom, Saveznici nisu više mogli dopu~titi Finskoj da presječe glavne ruske linije za snabdijevanje sa za·padom preko sjeverne strane - veli Churchill. Rumunjska se nalazil'il u istom položaju. Rusi su okupirali Besarabiju u lipnju 1940. godine i tako. za sebe osigurali riadzor nad ušćem DWlava. Rumunjske armije pod vodstvom maršala Antonescua i uz pomoć Nijemaca nisu samo iznova zauzele tu pokrajinu, nego su duboko prodrle u ruska područja na sjeveru od Crnog mora. Madžari, koji su se nalazili u ključnom položaju saobraćajnih veza između centralne i jugoistočne Evrope, pomagali su direktno ratne napore .Njemačke.

»Nisam nikako bio :uvjeren, da je najbolji naČin za rješenje tog pitanja objava rata. Još je postojala nada da će Finska primiti uvjete prav~dnog i razumnog m1ra, i to na naš pritisak kao i na pritisak USA. U slučaju Rumunjske barem, postqjali su svi razlozi za vjerovanje, da diktatorski režim _Antonescua ne će trajati bezgranično. Zbog toga sam odTtmo,
ae

74

178

III, str. 4ti7.-468.

između SSSR-a i Velike Britanije o uzajamnoj vojnoj\ pomoći protiv Hitlera. Tako dugo, dok se to Stalj~n u pismu, ne će postojati jasnoća u

ne rijem-;-odnosima te dvije zemlje. Posjete generala Wavela i Pageta (to mu je Churchill bio predložio) ne može primiti, osim ako ti generali ne bi došli u Moskvu da zaključe sporazum u vezi s gorhjim pitanjima. Dalje, Staljin nije htio odustati od zahtjeva da londonska vlada prekine odnose s Finskom, Madžarskom i Rumunjskom i prigovorio je, što je štampa na. Zapadu na široko i u velikom broju komentara dodirnula te pregovore. Poslije demarša sovjetskog ambasadora kod Edena, u kojem je Majski podvukao, da Staljin tim svojim pismom nije htio nikoga povrijediti, a najmanje engleskog premijera, Churchill je 21. studenoga predložio Staljinu, da pristane na Edenovu misiju u Moskvi. Staljin mu je odgovorio 23. studenoga i saopćio, da pristaje na Edenov dolazak u Moskvu. U finskom pitanju ostao je kod svog starog stanovišta: da, naime, Velika Britanija navijesti rat Finskoj. Za Madžarsku i Rumunjsku naveo je, da se može malo sačekati. Zbog Staljinovih neprestanih urgiranja, engleska je vlada donijela odluku, da se uputi ultimatum Finskoj, Madžarskoj i Rumunjskoj. Churchill je uputio finskom maršalu Mannerheimu i lični apel od 29. studenoga, koji glasi ovako: veli

između

Duboko sam zabrinut zbog onog, ito dolazi, ito ćemo naime, biti prinuđeni da za nekoliko dana navijestimo rat Finskoj iz lo3alnosti prema na§em savezniku: Rusiji. AkO dođe dO toga, Tiitoiiaf ·cemo gdje nam se god bude ukaza~a prilika. Vale su trupe za vrijeme rata dovoljno napredovale, da mogu čuvati intere~e vaše sigurnosti; one l.ii sad mogle stati... i prekinuti borbu. Nije potTebno da dajete neku. javnu izjavu, dovoljno je da obustavite

''atru, prekinete neprijateljstva, uzimajući kao izgovor oštru zimu, i da se tako d e fa e t o izvučete iz rata. Htio bih uvjeriti Vašu Ekselenciju, da ćemo potući naci&te. Imam u to mnogo više vjere nego 1917. i 1918. Brojnim prijateljima Finske u Velikoj Britaniji, koji se nalaze ovdje, bilo bi jako teško, da vide Finsku na istoj klupi sramote s potučenim kriminalnim nacistima. Sjećanje na naše razgovore i tako ugodno dopisivanje povodom prošlog svjetskog rata navodi me, da skrenem vašu pažnju na ovu poruku isključivo ličnog i privatnog karaktera,· prije nego što to bude kasno.c: 75

2. prosinca mu je Marmerheim odgovorio: »Imao sam jučer čast da primim Vaše" pismo od 29. studenoga 1941. posredstvom poslanika USA u Helsinkiju. Zahvaljujem Vam na Vašoj pažnji, što ste mi dostavili Vašu privatnu poruku. Vi ćete razumjeti, uvjeren sam u to, d::t nisam u mogućnosti da obustavim sadašnje vojne operacije, prije nego što zađobijemo položaje, kojt su po mom mišljenju prikladni da nam pruže potrebnu sigurnost. Žalio bih ako ove operacije, kojima je jedini cilj da zaštite Finsku, pridonesu, da moja domovina uđe u rat s Velikom Britanijom, i bio bih jako ojađen, ako bi nam Vi zbog toga morali navijestiti rat. Bilo je vrlo l;ubazno, da ste mi u ovim đanima iskušenja uputili pismo, i znam to potpuno cijeniti.c:Til: Sudeći po tom odgovoru, Finci nisu pristajati da povuku svoje trupe na granice iz god. 1939. i engleska· je vlada nastaVila s pripremama da navijesti rat Finskoj. Isto je tako postupila i u slučaju Rumunjske i Madžarske. 76 76

180

III, str. 474. III,. str. 474.

Hitler je pokušao da očajnim naporom napadne t zauzme Moskvu prije nastupa zime. 13. studenoga izdao je naređenje za napad na Moskvu; Bock i Guderian su se tome suprotstavili, i predlagali, da se naredi kantoniranje, ali je Hitlerova volja pobijedila. Nijemci su postigli stanovite uspjehe na oba krila, ali glavni napad protiv Moskve, započet u centru 4. prosinca, nije usp:o. Tu je Hitler doživio potpun neuspjeh, i to ne samo -~bog upornog OtpOri!· branitelja Moskve, nego i zime, koja je nastupila brzo i neumoljivo. Motorizirane su armije prestale funkcionirati, i postalo je nemoguće staviti u pokret motore i avione. Njemački vojnici, koji nisu imali opreme za zimu, počeli su se smrzavati. Kao i najveći vojnički genij, koji_ je prošao tim istim putem stoljeće prije, -Hitler je otkrio rusku zimu. Pred njom se morao povući. Trupe su dobile naređenje, da se .povuku na bolje položaje odbijajući u međuvremenu sovjetske napadaje. Ti su napadaji trajali bez prestanka do konca godine; njemačke· oklopne jedinice sjeverno i južno od samog glavnog grada bile su prisiljene na uzmak. 31. prosinca front se ustaljio na liniji koja ide od sjevera na jug, prolazeći ispred grada na udaljenosti od 90 kilometara, od Moskve, kojoj su se Nijemci u jednom času približili na 30 kilometara udaljenosti. Nijemci nisu imali bolju sudbinu ni na sjeveru: Lenjingrad su podsjedali Nijemci s juga a Finci sa sjevera, ali je ,grad odolijevao. Samo su na jugu rezultati bili bolji: Rundstedt je dosegao Rostov i započeo da se 8puna prema Kavkazu. Ali je ipak otišao predaleko i Sovjeti su ga potisnuli za 60 kilometara. Nijemci su postigli u toku kampanje od šest mjeseci goleme rezultate i zadali Savjetima teške, preteške udarce, ali su njihova tri glavna cilja ostala netakhuta: Lenjingrad, Moskva i donji Don. Kavkaz, Volga i Arhangelsk bili su još jako daleko. Zima se spustila na boj~te

181

i postalo je jasno, da će rat biti dugačak. Nitko nije mogao proreći, koliko će dugo potrajati. Hitler je bio plin nade za budućnost. Brojne svađe i razmimoilaženja ~mao je sa svojim generalima u uvjerenju, da je strateški ge"nij, r~:eumjeren i nepristupačan razlozima smijenio je Brauchitscha kao glavnokomandujućeg. I Rundstedt je morao otići. Od tog momenta Hitler lično preuzima komandu nad armijama na istočnom frontu p1m nade, da će do ruskog sloma dOći u toku godine 1942. _.)Nastupio je čas, da Japan donese svoju najtežu odlu-: ku u dugoj i romantičnoj historiji. Ništa se tako ozbiljno nije dogodilo, otkad je vrhovni komandant vojske Bidejaši ·1592. godine donio odluku, da započne s Kinom borbu na život i smrt, da iskoristi premoć. na moru i da napadne Koreju. Tradicije. i običaji, koji su ostali isti, upravljali su stoljećima držanjem tih opasnih stanovnika japanskog arhip·elaga. Odvažnost, disciplina, nacionalni osjećaj, uvijek povezan s misticizmom, očuvali su snagu te okretne i hrabre azijske rase.« 77 Churchill prikazuje historijski razvitak J_apana u !XIX. i XX. stoljeću i navodi, da su umjereni elementi u Japanu morali svladati mnogo teškoća da prve godine rata ostanu gospodari situacije. Kao nasljednika Jonaia G e n r o je označio kneza Konoja. dobro viđena na dvoru i u vojnim krugovima. Konoje je ostao na vlasti od srpnja 1940. do listopada 1941. On je vrlo vješto izbj·egavao politički radikalizam i avanturističke poteze i u toku g. 1940. uspjelo mu jE!:, da izbjegne i onemogući da japanska vojska prijeđe u napad na engleske i holandske posjede. Naprotiv, pošlo mU je za rukom,· da se vr.ši pritisak na Francusku maršala Pet aina, da bi J a pan dobio baze za avijaciju u lndokini i da se u rujnu zaključi Trojni pakt između Japana, Njemačke i Italije. Taj je pakt obave" III. otr. 514.

182

zivao Japan da sudjeluje u ratu. u Evropi na strani Osovine, ako Amerika uđe u rat na strani Velike Britanije. U toku 1940. god. u Japanu su ljudi stekli utisak, piše dalje Churchill, da Engleska nije na koljenima i da je ona »tvrd orah«, tvrđi nego što je to u početku izgledalo. Raširilo se mišljenje, da je potpisivanje 'l'rojnag pakta bila vanjskopolitička pogreška, a mornarica se osobito pribojavala saveza između Velike Britanije i USA, saveza, koji bi spojio dvije najmoćnije mornarice na svijetu. Cinilo se kao da se god. 1940. približuje ta opasnost. U jesen god. 1941. knez Konoje dobio je ovlaštenje svoje vlade, da započne pregovore s vladom USA radi 'l!ređenja raznih neriJešenih pitanja, koja su postojala izmedu Tokija i Washingtona. General Tojo, ministar rata u vladi kneza Konoja, podržavao j'e u to doba politiku Japana bez suglasnosti Macuoke, ministra vanjskih poslova, koji je uzalud protestirao, r'Xlvlačeći, da &u ti i takvi pregovori protivni savezu s Njemačkom. Churchill podvlači, da su car i aristokracija u Japanu bili protivni ideji rata proti'v Velike Britanije i USA. Ekonomske sankcije, koje su poduzele USA, Velika Britanija i Hola:rldija u srpnju 1941. god., stisle su Japan za gušu,· i on se našao pred alternativom: ili sporazum s USA ili rat! Amerikanci nisu u pregovorima zahtijevali samo povlačenje japanskih trupa iz Indokine nego i iz Kine. Zahtjev je bio opravdan, ali težak i strog. Pod tim uvjetima mornarica je pristala da se složi s ponitikom vojske, u slučaju da je nemoguć prihvatljiv sporazum Japana s USA. Rukovodeći su krugovi nastavljali svoje debate ljeti i u jesen 1941. godine. Danas je poznato, da je osnovno pitanje: rat s USA, bilo na dnevnOm rec;J.u 31. srpnja i d-a Japanu nije preostajalo mnogo· vremena da se odluči. Njemačka je mogla dobiti rat u Evropi, prije n-ego ~to Japan bude u stanju da ostvari .i jednu od svoJih

18~

ambicija. Nastavljali su se razgovori s vladom u Wa.ru,ngtonu i carski je dvor nastojao da dobije uvjete, koji bi mu · omogućili da zaustavi ratničku stranklL S t a t e D e p ar t m e n t je bio mišljenja kao i Churchill, da će J apan možda uzmaknuti pred snagom USA. • Kad je shvatio izvanrednu važnost i utjecaj ekonomskih sankcija, koje su protiv Japan nagovještale provoditi USA, a zatim Velika Britanija i Holandija, Churchill je živo poželio da stavi Japan pred što je moguće veću manifestaciju pomorske snage USA i Velike Britanije na Pacifiku i u Indijskom oceanu. 25. kolovoza uputio je notu prvom pomorskom lordu o osnivanju jedne flote na Dalekom Istoku i na koncu odlučio, da !:e na Daleki Istok pošalju Pri n e e ·of Wales i R e p u l s e s četiri razarača i nosač aviona I n d o m itable. U listopadu Konoje daje ostavku. Zahtijevao je, da se sastan~ s Rooseveltom u Honolulu, ali predsjednik nije odgovorio na njegov prijedlog, i vojni krugovi sve su se više stali okretati protiv njega. Naslijedio ga je general Tojo, koji je istovrem~no posta..o predsjednik vlade, ministar rata i ministar unutrašnjih poslova. Na nalog cara -TojO je nastavio pregovore s USA, ali je r.aključio tafnr··sPorazum s nekim članovima vlade, da t-e Japan objaviti rat, ako Washington odbaci japanske prijedloge. Početkom studenoga general Cangkajšek, vrlo uznemiren, izvijestio je Churchilla, da se Japa..nci spremaju na novu akciju u ~i i zamolio London, da mu pošalje pomoć u aVionima. Churchill je o tome obavijestio Roosevelta, i Roosevelt mu je 9. studenoga odgovorio, da je uvjeren, da bi bila velika zabluda podcijeniti opasnost, koja dolazi od strane Japana. Obećao je, da će učiniti sve, što je u njegovoj moći, da pomogne Kini u okviru zakona o najmu i zajmu i da će osnova~ kor-

184

pus američkih avijatičara dobrovoljaca. Churchill je Oo tome izvijestio Cangkajšeka. 20. studenoga Japanci su poslali Washingtonu svoju >·zadnju riječ«. Roosevelt je Churchillu brzojavno dostavio izvještaj o toku pregovora od 25. studenoga. Japanska je vlada predložila, da evakuira južni dio Indokine, oč·ekujući cjelokupno uređenje pitanja s Kinom ili uspostavu mira na Pacifiku. Za uzvrat USA su trebale prodavati Japanu petrolej, ne sprečavati napore Jap,p.na da dođe do mira u Kini, pomagati Japance do do~iju proizvode iz holandske Indije i postaviti trgovinske odnose s Japanom na normalnu bazu. S obje bi se strane sporazumjeli, da ne će doći ni do kakvog »Oružanog prodiranja« u sjevero-istočnoj Aziji i na južnom Pacifiku. V1ada USA imala je namjeru da· učini protuprijedloge pristajući u glavnim linijama na japanske prijedloge. U njima bi navodila razloge, odnosno uvj·ete, s kojima bi trebala biti povezana evakuacija japanskih trupa iz južne Indokine, a o položaju Kine ne bi bilo riječi. USA su bile voljne da zaključe s Japanom ograničeni trgovinski spoiazum, s kojim bi se stavile van snage ranije zabrane. One bi dopustile izvoz američkog petroleja u_ Japan u mjeri, koja je dostatna da se pokriju potrebe civilnog stanovništva. Taj bi prijedlog vrijedio za tri mjeS'eca s tim,. da u tom razdoblju dođe do diskusije o općem _sporazumu na Pacifiku. Citajući taj protuprijedlog, nazvan m o d u s v iv e n d i, Churchill je došao do uvjerenja, da je nedostatan. To je bilo mišljenje australijske i holandske vlade kao i Cang-kajšeka. Cang je uputio u Washington buran protest, ali je qmrchill osjećao, da London mora u tom pitanju: pitanju Pacifika i Dalekog Istoka, ostati u rezervi, jer je USA Pripadalo pravo da same donesu definitivne zaključke. Osjećao je dobro opasnosti, koje bi

tB5

proizlazile iz komentara: •Englezi pokušavaju da nas uvuku u rat na svojoj strani"" i t. d. Nisu još ništa čull o noti od deset točaka, koja je čak premašila sva Chur· chillova očekivanja, 26. studenoga je Cordell Hull, državni sekretar USA, primio japanske pregovarače u State Departmentu i nije im spomenuo mod u s v 1 v e n d i. Predao im je notu od deset tOčaka, u kojoJ se između ostalog tražilo:

CJapanska će vlada povući sve svo;e kopnene, pomorske i zračne snage i polici;u iz Kine i Indokine. Vlade USA i Japana ne će davati podrške ni vo;no, ni politički, ni ekononiski - drugo; vladi ili režimu, u Kini osim vladi kineske republike,_ či;i_ se glavni građ nalazi provizorno u C'ungkingu.c: Izaslanici Japana bili su »zaprepašteni« i povukli su se potpuno razočarani. Njih su u Tokiju namjerice odabrali, da .kao »liberalni« diplomati i državnici uljujaju USA u bezbrižni san o sporazumijevanju, sve dok ne bude pripremljeno glavno. Slabo su bili obaviješteni o pravom raspoloženju vlade u Tokiju, a pretpostavljali ::.u, da je Cordell Hull obaviješten još manje. Ali u tome su se prevarili. Krajem 1940. god. Amerikanci su otkrili šifru za najvažnije japanske· brzojave i dešifrirali su veliko mnoštvo japanskih telegrama vojne i diplomatske sadržine. Tako su u Washingtonu zriali, što se spre-

ma.

U toku istog popodneva predsj·ednik Rooševelt uputio je telegram._visokom komesaru. na Filipinarna: »Posta;e očito, da su Japanci daleko' odmakli s pripTemama. . . u cilju poduzimanja ofanzivnog pokTeto u blisk'J; budućn.o~ti, premda ne posjedujemo jo§ nijedan precizan dokaz njegova opsega ili pravca: put Bur18!>

:me. Sijam. Malajski poluotok, holandska Indija ili Filipini. Najvjerojatnija je akcija protiv Sijama. Mišljenja sam, da bi ta nova agresija mogla izazvati ratno .stanje između USA i Japana.::/

Kad se ambasador Velike Britanije u USA Lord Halifax pojavio u S t a t e D e p ar t m e n t u na dan 29. studenoga, Cordell Hull mu je saopćio, da se »japanska opasnost nalazi upravo iznad naših glava.« »Diplomatsko razdoblje naših odnosa s Japanom sad je stvarno završeno. Stvari prelaze u ruke naših vojnika i m 1Jrnara, s kojima sam već razgovarao ... Japan je u stanju da iznenada pređe u akciju pridržavajući za sebe sve elemente iznenađenja ... Mislim, da Japanci uviđaju, da njihova politika neograničenog osvajanja, koju su sad preuzeli u potpunosti, nije vjerojatno C:lrugo nego vrsta hazardne igre očajnika, koja traži skrajnju odvažnost i preuzimanje golemih rizika.« D.odao je još i to: »Kad je Churchill primio snažan protest Canga povodom formule m o d u s v i v e n d i, bio bi bolje učinio da je poslao odlučnu pouku Cangu, da "Se drži odlučnije i da se bori s istim zalaganjem kao J'apanci i Amerikanci. Umjesto toga, on se zadovolijo time, da nam prenese taj protest, a da nije formulirao nikakav prigovor.« 3'0. studenoga Hull je oti~ao do Roosevelta, koji je imao na svom stolu prijedlog Churchilla, da se Japanu uputi zajednička anglo-američka opomena. Bili su mišlj'enja, da je taj prijedlog zastario, jer ~e Roosevelt već imao u rukalna uhvaćen telegram japanskog ministarstva, upućen iz T9kija u Berlin, s datumom od 30. studenoga, u kojem se moli japanski ambasador u Berlinu 78

III, str. 532.

187

(Oilimal da

učini slijedeće s,aopć'enje

Hitleru i Ribben-

tropu: :.Saopćite

vrlo povj~ljivo, da postoji najveća opas-

no<:-t da- iznenada izbije 1"at između anglosaksonskih ze-

mal7a i Japana povodom nekog incidenta vojne prirode~ Dodajte, da je moment prekida možda mnogo bliže

nego što se to misli.•

' Primio sam dešifrirane japanske telegrame 2. pro~inca. Oni nisu zahtijevali nikakvu akciju od strane Velike Britanije. Mi smo mogli samo čekati.u 79 Flota japanskih nosača aviona doista je 25-tog otplovila sa svim zračnim snagama, koje sU imale izvršiti napad na Pearl Harbor. Odluka, da se Japan zarati s USA, pala je u Tokiju prvog prosinca na konferenciji, kojoj je predsjedavao sB.m car. Prema izjavi generala Taja car nije progovorio ni jedne iječi. Idućeg tjedna čudnovata je tišina zavladala na Pacifiku. Sve mogućnosti da se dođe do diplomatskog spora:ruma, bile su iscrpljen·e. Nijedan neprijateljski akt nisu učiriili. Churchill se bojao, da će Japanci napasti Veliku Britaniju ili Holanđane, i tada bi nastupile zapreke za USA da navijeste rat Japanu. Obavještajna služba (S e e re t S er v i e e) javila je u međuvremenu Londonu, da Japanci pripremaju akciju protiv Sij ama i da će se ta· akcija· sastoj a tL u pomorskoj akciji, da se dočepaju strateških pozicija u tjesnacu Kra. Obavijestili""' su o tome Washington, australijsku vladu i vrhovnog komandanta na Dalekom lstolru. Saznali su 6. prosinca, da je iz Indokine pošla flota od 35 brodova,. 8 krstaša i 20 razarača i da se nalazi na prijelazu u SiIll. str. 533.

HiS

1

jamskom kanalu. I druge su se flote Japana nalazile na moru ploveći prema drugim ciljevima. »Bilo je to u nedjelju sedmog prosinca uveč'er. Winant i Averell Harriman nalazili su jedini sa mnom kod stola u Ch.equersu. Okrenuo sam kontakt na svom malom radio-aparatu već kad je započela emisija vijesti u 21 sat, u kojoj su davali mnogo pojedinosti o borbama na ruskom frontu i engleskom frontu u Libiji; iza toga je speaker u nekoliko rečenica spom·enuo, da su J a p anci izvršili napad na američke brodove na Havaj ima, a drugi i na britanske brodove u holanskoj Indiji.«Ro Churchill s3.m nije ništa primijetio, ali je Harriman :zapazio, da je na radiju bilo govora o nekom japanskom napadu na Amerikance i oni, premda su bili umorni, odmah Su oživjeli. U tom času ušao je u sobu »butler« Sawyers i rekao: »Točno j-e. Upravo smo čuli vani. Japanci su napali Amerikance.« Churchill je odmah zatražio telefonsku vezu s Washingtonom i nakon dvije do tri minute čekanja Roosevelt j·e bio na aparatu. »Gospodine predsjedniče, što .se događa s Japancl'l'i" ma?« · ,.To je sve potpuno točno. Upravo su izvdili napad na nils u Pearl Harboru. Eto nas ukrcane nadalje na istoj galiji.« Churchill je predao slušalicu Harrimanu i Harriman je izmijenio nekoliko riječi s Rooseveltom. U početku j'e uskliknuo: »Vrlo dobro, vrlo doBro«! a zatim, mnogo ozbiljnije: »Ah«. Churchill je ponovo uzeo slušalicu i rekao: »To sigurno pojednostavljuje stvari, ostajte zdravo«, - ili nešto slično. 80

III, str. 537.

189

Rat s Japanom stvorio je odmah i potrebu, da se Churchill sastane s Rooseveltom. I to ovog puta u Bijeloj kući u Washingtonu. Sve do početka 1941. god. plan pomor.kih ratnih operacija sastojao se u upućivanju glavnine japanske tatne mornarice, da se suprotstavi Amerikancima u vodama Filipina, dok će Amerikanci, kao što je to bilo za predvidjeti, pokušati da sebi probiju put do svog garnizoc.a na tom isturenom položaju. Ideja nenadanog napada na Pearl Harbor pripada admiralu Jamamoto, glavnom japanskom komandantu. U najvećoj su se tajni vršile sve pripreme. 22. studenoga su udarnu grupu od šest nQs_ača _aviona, potpomognutu eskadrom od bojnih· til-OdOva i krstarica, Japanci sakupljali ·u nekoj luci na Kurilskim otocirria na sjeveru Japana. Od toga je časa dan napada bio određen za 7. prosinca i 26. studenoga svi su brodovi isplovili pod komandom admirala Nagumo. Do napada je došlo prije izlaska sunca na dan 7. prosinca na udaljenosti od nekih 275 milja sjeverno od Pearl Harbora. Napad su Japanci izveli s 360 aviona, bombardera svih tipova, uz pratnju lovac-a: PrVa· je bomba pala u 7,55 .sati. U luci se nalazila 94 ratna broda. 8 bojnih brodova pacifičke flote JapancCsii Uželi na nišan. Srećom, nosači aviona nalazili su _se ~a :m9ru vr~eq ne~L.zad.atak pod zaiiito!Jl .w.ta.rica. Japanci su ne samo opustošili pacifičku flotu USA, nego su_ uspjeli da potope dva prvorazredna engleSka bojna broda: Pr i ne e of Wales i Re,p u ls e. To se dogodilo ovako: Churchill ..je 10. studenoga upravo otvarao pOštu, kad je zazvonio telefon pored njegova kreveta. Na telefonu je bio prvi pomorski lord adprlraliteta. Njegov je glas zvučao nekako čudno, i Churchill ga nije isprva mogao razumj"eti. »Gospodine Premijer, imam da Vam saopćim, da su J a p anci p otopili brodove P r i n e e· o f

190

Wales i RepUlse, i to napadom iz aviona. Tom Phillps se utopio.« »Jeste li sigurni'?« »Nema nikakv~ sumnjeC(, Churchill je objesio slušalicu i bio sretan, da je ostao sam. u čitavom ratu nije dobio .ko težak udarac. OtišaO je u Parlament da lično objavi tu vijest: Donosim parlamentu lo§e vijesti, i smatram za po-

trebno da mu ih saopćim što prije. Stigao je telegram iz Singaporea, u kt?jem se javlja, da su potopljeni H M S Princ e Wales i HMS Repulse u vršenju: operacij p1 iv Japanaca, koji napadaju Malaju. Nemamo jo gih detalja osim onih, koje daje japanski slufbeni komun;ke navodeći, da su dva broda uništena u napadu avionim.a.

Dodaj~m, da ću iskoristiti iduću sjednicu Doma, da dam kraći ekspoze o općoj situaciji, koja je u toku. po sljedn "ih dana pretrpjela značajne izmjene i u dobrom i u lošem smislu. · Japanskom je ambasadoru u Londonu Churchill, koji je u to vrijeme zamjenjivao Edena (otputovao je u Moskvu) u For e i g n Off i e e-u, uputio pismo od 8. prosinca, koje glasi ovako:

r Uvečer

Veličanstva

7. prosinca vlada Njegova .sa! znala je, da su japanske snage bez prethodne opomene, bez formalne objave rata i Ultimatuma s uvjetnom objavom Tata pokušale da se iskTcaju na obali Malaje i bombardirale Singapore i Hongkong. S obzirom na te samovoljne čine neizazvanog napada~ izvTšene uz očevidno kr§enje međunarodnog pTaua, naročito člana pTvog Treće haške Konvencije o otpočinjanju neprijateljstva, kojoj su pristupili kako Japan tako i USA, ambasador Njegova Veličanstva u Tok'i;u dobio ;e nalog, da u ime Njegova Veličanstva sa-

19)

()pĆi

carskoj japanskoj vladi, dd

između

dv1.1e zemlje

postoji ratno stan;e. tast mi ;e, da u osobitom po.ftovanju ostanem vaš <>dani s!ugjll

Winston S. Churchill.•s1 U tragediji, kojom je za Engl'eze započeo rat s Japanom, slučaj je imao kobnu ulogu. Prvog prosinca stig\i su u Singapore bojni brodovi Pr i n e e of W a l ·e s i Re p u l s e i 5. prosinca je Tom Philips nilu, da se s generalom Mac Arthurom iralom Hartom dogovori o pojedinostima zaje angloameričke akcije. Oba admirala: i Hart i m Philips imali su utisak, da ni Singapore ni Manila nisu prikladne luke kao glavne b~ za save·zničku flotu u tim morima. Idućeg su dana Englezi dobili obavještenje, da je brojna japanska flota prodrla u Sijamski zaljev i svakome je postalo jasno, da su nastupili odlučni događaji. Nešto poslije ponoći 8. p rosinca stigla je vijest, da fie kod Kota Bharu iskrcao neprijatelj; nešto kasnije javljeno je, da j-e došlo do iskrcavanja Japanaca kod Singora i također kod Patanija. Otpočela je glavna inva·zija na Malaju. -Philips je smatrao, da mu dužnost h alaže da se suprotstavi n eprijatelju, dok j-e još zaokupljen ·manevrom iskrcavanja. Na sastanku višlh oficira pod njegovom komandom svi su se složili u tome, da je u tom kritičnom času važno, da i flota sudjeluje u borbi. Admiral re to saopćio adm.iralitetu i zatražio od Vrhovne komande za Daleki Istok, da pošalje engleske lovce na aerodrome, koji su se nalazili na sj-everu.

._ :xarn.u-ai

• A

81 III, str. 542.--543. Churchillu •u inno.gi zamjerili ovaj .kurtoazni ton prema ambasadoru Japaoa.

J92

8. prosinca 1941. zaplovio je admiral s brodovima Prince of Wales i Repulse u pratnji razarača. U tom je času imao obavijesti, da su jake japanske zračne snage zauzele baze jui.no od Indok.ine. Isplovio je, ali se brzo htio vratiti, kad je ustanovio, da je vijest o iskrcavanju kod Kunatana neosnov.at\a. Zaputio se ponovo na jug, ali je sad nastupila kriza. Sudbina je bila neumoljiva. Japanski su lovci doletjeli do Singapora i nisu vidjeli ništa. Vratili su se na s)ever i slučajno nabasali na svoje žrtve. Obavijestili su bombardere, koji su nosili torpeda, i oni su u valovimci navalili na englesku 'eskadru. P r i n e e o f W a l e s pogodila su dva torpeda i onesposobila ga za manevriranje. Ubrzo su Japanci pogodili i Re p u l s e, koji je i prvi potonuo. Kasnije je potonuo i P rine e of W a l e s. Provodili su sve priprem·e, da Churchill 14. prosinca otpu-tuje u USA na prvu konferenciju s Rooseveltom u Washingtonu. Pred put dani su bili ispunjeni napornim radom. U Donjem domu Churchill je dao potpun izvještaj o novonastaloj situaciji. Bitka u Libiji vukla se u . duljinu bez izgleda na odlučni ishod, i to je izazvalo stanovito neraspoloženje. U govoru pred parlamentom Churchill nije prikrivao bojazan, da će Japan nanijeti još udaraca Velikoj Britaniji, a s druge je strane pokušao uvjeriti parlament, da je Hitlerova kampanja u Rusiji pokazala osnovnu pogrešku, koju je Hitler počinio napavši Sovjetski savez. Bili su u tom času 'pobjednici u ratu podmornicama i 'engleski su se gubici u tonaži matno smanjili. Osim toga, četiri petine stanovništva na zemaljskoj kugli nalazilo se u savezničkom taboru. Pobjeda je na kraju bila sigurna. »Parlament je ostao u ·dubokoj šutnji, i izgledalo je kao da čuva za sebe svoj sud. Nisam tražio ni očekivao nešto više."s2 8~

13

III, str. 553.

Drugi wje-b;kl rat

19a

Premda su mnogi razlozi govorili za to, da Churchill u tim daniffia ostane u Londonu, on nije oklijevao da ctputuje u Washington, jer mu je izgledalo, da stvaranje totalnog saveza i sloge između USA i Velike Britanije u ovim danima rata daleko nadmašuje sve druge račune i obzire. Sa sobom je poveo Lorda Beaverbrooka, člana ratnog kabineta, admirala Pounda, prvog pomorskog lorda admiraliteta, avijatičkog maršala Portala, šefa štaba avijacije i maršala Dilla, kojeg je naslijedio general Brooke na mjestu šefa imperijalnog general.§taba. -Put :rlije bio bez opasnosti. Eden, koji se u to vrijeme nalazio u Moskvi, dostavljao je_ Churchillu izvjeStaje o razgovorima sa Staljinom i Molotovom. Bitne dijelove tih preporuka Eden je sažeo u svom izvještaju od 5. siječnJa-1942. nakon povratka iz Moskve. U njemu j'e Eden naveo i ovo: od prvog razgovora u Kremlju Staljin mu je izložio u pojedinostima, kako bi trebala da izgleda Evropa poslije rata. Predložio je uspostavu nezavisne Austrije, odvajanje Porajnja od Pruske osnivanjem nezavisne države ili protektorata, a možda nezavisne bavarske države. Prema Staljinu trebalo je istočnu Prusku dati Poljskoj, dok bi sudetske krajeve trebalo vratiti Cehoslovačkoj. Predložio je, da se ponovo uspostavi Jugoslavija, nezavisna Albanija, a da se Dodekanez \i~pi Turskoj, koja bi mogla dobiti dijelove Bugarske i dio Sirije. Jednom riječju države, koje su pod njemačkom C?kupaciiom, dobile bi svoje stare granice, a Staljih. je spreman da Velikoj Britaniji pomogne da dobije baze i t. d. na zapadu Evrope: u Francuskoj, Belgiji, Holandiji, Norveškoj i Danskoj. Na Istoka Staljin želi da se vrati stanje, kakvo je postojalo prije 1941. godine(!); Curzonova linija služila bi kao baza za buduću poljsko-rusku granicu, Rumunjska bi morala napraviti Sovjetskom savezu izvjesne ustupke,

194

dopustiti osnivanje baza i t. d., a primila bi kao protuuslugu teritorije, koje je zauzela Madžarska. Sovjetskom je savezu u tom momentu bilo najvi~e do toga, da definitivno pripoji baltičke države i da to prizna Velika Britanija. U međuvremenu su na svim stranama bitke bile u toku: u Malaji, Hongkongu, Africi i drugdje. Churchill je preko Oceana putovao na bojnom brodu D u k ·e of Y or k i na njemu je zajedno sa svojom pratnjom naporno radio na pripremanju materijala za konferenciju s Amerikancima, u prvom redu s predsjednikom. »Ali su sva ta razmišljanja iščezavala pred osnovnim strateškim problemima. Hoćemo li biti u stanju da uvjerimo predsj·ednika i američke vojne šefove, da poraz Japana ne bi značio i poraz Hitlera, ali da će, naprotiv, kad jednom dođe do_p.a.raza Hitlerova, biti samq pitanj'e vremena, da se zada odlučni udarac Japanu? Proveli EillO sate i sate u proučavanju tog ozbiljnog problema. Dva šefa štaba, general Dill, Hollis i njegovi ljudi pripremali su memorandume, u kojima se to pitanje tretiralo do dna i iz kojih je proi:~.lazilo, da se rat može uzeti samo kao cjelina. Kao što će se vidjeti, sve naše bojazni i naše brige pokazale su se nepotrebnim.« 83 Churchill je sretno stigao u Washington...i...gdmah započeo razgovore i konferencije s Rooseveltom i ostalima o glavnim problemima rata. Dani su mu u radu brzo prolazili, i vrlo je brzo ·shvatio, da će morati govoriti u Kongresu i pred kanadskim parlamentom u Ottawi. Već kod prve konferencije u Bijeloj kući, u kojoj je Churchill stanovad, doclirnuli su pitanje iskrcavanja savezničkih snaga u Sjevernoj Africi l Churchilla je kod tOga iznenadila širina Rooseveltovih pogleda i u tom pitanju. 26. prosinca Churchill je održao govor pred

~r.571.

195

Kongresom, a nekoliko dana kasnije i u Ottawi. Roose-velt je požurivao osnivanje jedinstvene savezničke kQ.o mande u Jugozapadnoj Aziji; a Wavella su predvidjeU za to mj·esto sa sjedištem u Surabaji. 28: prosinca Churchill je otputovao u Ottawu i 30-tog je govorio pred parlamentom. Vratio se u Bijelu kuću, i sve je bilo spremno za potpis pakta o Ujedinjenim nacijama. Izmjenjalo se u t'Om pitanju mnogo telegrama iznieđu Moskve, Washingtona i Londona, ali sad je to bilo riješeno. RoOS'&velt je izmijenio na nacrtu termin »pridružene snagec s nazivom »Ujedinjeni narodi«. »Ujutro prvog siječnja predsjednika su dogurati u kolicima. do moje sobe. Izašao sam iz kupaone i pristao na redakciju teksta, kakvu mi je on predložio. Deklaracija sama po sebi nije mogla donijeti pobJedu, ali je pokazivala, što smo i za .što se borimo. Roosevelt, ja, Litvinov (sovjetski ambasador u USA) i Soong, predt:tavnik Kine, potpisali smo taj uzvišeni dokument u radnoj sobi predsjednika na samu Novu godinu. S t a t e D e p ar t m e n t dobio je zadatak da pnbavi potpise dvadeset dviju država. Definitivan tekst treba citirati na ovom mjestu: Zajednička delaracija USA, Velike Britanije i Sjeoerne Irske, SSSR-a, Kine, Australije, B~~gije, Kanade, Kosta Rike, Kube, Cehoslovačke, Dominikanske Tepublike, SalvadOra; Grčke, Guatem.ale, Haitija, Ho.ndurasa, Indije, Poljske, Južnoafričke unije i Jugoslavije. Potpisane vlade, Pris' ajući uz zajednički program o ciljevima i f!,ače­ lima, koje sadrži zajednička. deklaracija· predsjednike~ USA i premijera Velike Britanije i Sjeverne Irske od 14. kolovoza 1941. poznata pod imenom Atlanska povelja.

196

U uvjerenju da je od bitne važnosti odnijeti potpunu pobjedu nad svojim neprijateljima u cilju odbrane s~obode, nezavisnosti i religiozne slobode, kao i očuvanja prava čovjeka i pravde u vlastitim zemljama

svoje

kao i u drugima, a kako će u buduće biti upletene u borbu protiv divljačkih i okrutnih sila, koje da podlože svijet, izjavljuju:

za;edničku hoće

l. Svaka vlada preuzima obavezu, da će razviti sva svoja 1-!0jr.a i ekonomska sredstva protiv država-članica Tio;·-nOg _Pakta ili država,· koje su paktu prist-upile, a s kojima se nalazi u ratnom stanju; 2. Svaka vlada preuzima obavezu, da će surađivati s potpisanim vladama, da ne će zaključiti primirje ili .separatni mir s neprijateljima. Drugi će narodi, koji surađuju ili će surađivati, pruža1ući pomoć i materijalni doprinos borbi da se porazi hitleTizam, moći pristupiti toj deklaracij~84 Churchillu je najviše bilo stalo do toga, da USA upute tri ili četiri divizije u Sjevernu Irsku. Bio je mišljenja, da bi dolazak 60 do 70 tisuća vojnika USA u ffister potvrdio i manifestirao odluku Amerike, da direktno intervenira u Evropi. Ove bi trupe mogle vršiti obuku jednako tako u Irskoj kao u Americi, a Nijemci bi imali jedan razlog više da ne poduzrriu iskrcavanje na britanskim otocima. Osim toga, svaka američka divizija, koja bi došla preko Oceana, oslobodila bi jednu englesku, koju bi tako Englezi mogli upotrebiti na Bliskom Istoku ili u Sjevernoj Africi. To je bio prvi korak prema iskrcavanju Saveznika u Maroku, Alžiru i Tunisu, misao, koja je Churchillu bila osobito draga kako sam navodi. .. Ill. str. 605.-606.

197

Budući historičari mislit će možda, piše dalje Churchill, da je najdragocjeniji rezultat tog sastanka u Washingtonu, prvog u nizu drugih, poznatog pod imenom Ar e a d i a, bilo stvaranje zajedničkog savjeta šefova štabova (e o m b i n e d e h i ef s of S t a ff e o m m i t e e). Njegovo je sjedište bilo u Washingtonu, a kako su. engleski šefovi štabova bili prisiljeni da ostanu uz vladu u Londonu, predstavljali su ih tamo generalštabni oficiri kao zamjenici. Oni su se nalazili u stalnoj vezi s Londonom i mogli su na taj način da u svako doba dana i noći objasne stav Londona u najrazličitijim pitanjima vođenja rata. Brojni sastanci i konferencije na različitim točkama svijeta: Casablanca, Washington, Quebec, Teheran, Kairo, Malta -1 Jalta omogućili su vodećim ·ljudima Velike Alijanse da se sastanu. Od 200 sjednica zajedničkog savjeta šefova štabova 89 se održalo u toku tih velikih konferencija i obično su za vrijeme plenarnih sjednica pale najvažnije odluke. Praksa se sas:tojala u tome: izjutra se svaki savjet šefova štabova sastao za sebe, odjelito, a kasnije su se spojili; drugu bi sjednicu održavali istog dana. Oni su proučavali pitanja vođenja rata u cijelosti i Churchillu, odnosno Rooseveltu predlagali preporuke, u kojima bi se složili. Rusi nisu imali svog predstavnika ~ tom savjetu. Njihov_ je __ front bio udaljen, usamljen, j'~d.instven i ne~~an, i nije postojalo nikakvo sredstvo da se spoje genercilštabOvi. Zapadnim su saveznicima dosta j ali pod3.ci o datumima i općim linijama njihovih planova. Osim toga u Teheranu, Jalti i Potsdamu došlo je do sastanka i generalštaba Velike Britanije, USA i SSSR-a. »Cinjenica, da govorimo isti j'ezik, predstavljala je oči_to odlučnu prednost u svim anglo-američkim diskusijama. Zakašnjenja i čak djelomični nesporazumi, -koji se često događaju, kad treba upotrebiti tumače,. izbje-

198

gavali su se na taj način. Međutim su postojale razlike u izražavanju, koje su u početku izazvale slijedeći zabavni incident: engleski je generalštab pripremio neki dokument o predmetu, koji je smatrao hitnim, i obaviJestio američki generalštab, da želi da se što prije iznese (t o t a b l e i t) pred savjet. Ali u USA izraz t o t a b l e znači staviti neki dokument u ladicu od stola i pustiti ga da spava.« 8 !'i Za vrijeme svog oporavka na Floridi (Churchill se tamo oporavljao od velikog naprezanja i zamora) Churchill je sastavio i četvrti memorandum za šefove štabova i savjet narodne odbrane ratnog kabineta (ranije je već bio sastavio tri). On nesi datum: 10. siječanj 1942., i u njemu Churchill navodi slijedeće: USA bile su predmet napada od strane J apana i sad se nalaze u ratu sa sve tri sile Osovine; one žele, da njihova vojska što prije pođe na pojedine sektore fronta; zbog nestašice brodskog prostora, to ne će biti moguće provesti na širokoj bazi u toku god. 1942.; oružan·e snage USA na kopnu porast će u međuvremenu sa 30 divizija i 5 oklopnih na ukupni iznos od 70 divizija, od kojih 10 oklopnih. Oko ~Oo regruta pozvano je ili će biti pOzvano pod zastavu kod kopnenih snaga ~ avijacije (preko milijun ljudi). Izgleda malo vjerojatzlo,· d'i_ć_e biti moguće preb3Citi'-u toku god. 1942. više ođ četvrtinu, odnosno trećinu američkih snaga. 1943. god., naprotiv, veliki porast raspoloživog brodskog prostora omogućit će da prijeđu Ocean znatno brojnije snage, tako da l!e ljeto 1943. god. biti razdoblje velikih operacija ofanzivnog karaktera, koje treba najpomnije po·~eti proučavati. Avijacija USA može se angažirati- u ·borbama već u god. 1942. Već se pojavio prijedlog, da bi veće snage bombardera napale Njemačku i to raIlli

III, str. 609.

199

IPoi-eđene na aerodromima u Engleskoj. Grupe lovaca učestvovati u odbrani otoka i u postizavanju nadmoći u zraku iznad francuske obale. Imajući u vidu golem porast proizvodnje aviona i brodova u USA već

mogu

u toku godine 1942., Hitler mora više nego ikada da pobjedonosno završi rat u godini 1942. Imao je dovoljno vremena da izradi velik broj brodova za transport tankova i za njihovo iskrcavanje na bilo kojoj obali, a osim toga je u mjeri, koja se ne može ocijeniti, razvio sposobnost da napadne pomoću padobranaca i trupa, koje ae prebacuju avionima. Upućivanje četiriju američkih divizija, od kojih jedna oklopna, u Sjevernu Irsku dakle je apsolutno potrebna mjera, koju nikakva, zapreka ne smije spriječiti. Treba pristupiti detaljnom prouča­ vanju operacije Super-Gymnast (okupacija francuske Sjeverne Afrike od strane Saveznika) i izvođenju operacije Magnet (upućivanje američkih trupa u Sjevernu Irsku) što je moguće brže. Engleska avijacija u metropoli ne smije se premještati na drugo ratno područje. Premda je danas nad Nijemcima nadmoćna, jer se njem.ačka glavnina nalazi u borbi na istoku, ipak postoji opasnost da Nijemci, zahvaljujući dobrim unutrašnjim vezama, brzo prebace težište svojih snaga. Osim toga treba voditi računa o talijanskoj avijaciji. Treba, prvo, poraziti Njemačku a tek zatim Japan, all prihvaćajući to, ne znači, da treba na Dalekom Istoku ostati u defanzivi; upravo protivno, najbolji način da· se ostane na fivotu i u tirti prOstorima, sastoji se u napadima i pre. uzimanju inicijative. Kad se vratio u Washington, Churchill je ustanovio, da je rad zajedničkog savjeta šefova štabova bio plodan. Roosevelt je sazvao konferenciju 12. siječnja, na kojoj su obje strane postigle potpun sporazum u nače­ lima opće prirode i ciljevima rata. Svi problemi bili su uvjetovani tonažom. Roosevelt je rim pripisao veliku

1!00

važnost operaciji Supe1'-Gymnast, t. j. kombiniranoj anglo-američkoj akciji u Sjevernoj Africi. Pokušali su odrediti potrebne rokove za iskrcavanje korpusa od 90 tisuća Amerikanaca i 90 tisuća Engleza na tom sektoru, pomognutog snažnom avijacijom; 14. siječnja Churchill S"e oprostio od Roosevelta i ptputovao iz Washingtona. Nije se vratio morem na bojnom brodu Duke of York nego je radi hitnih poslova u Londonu žurio i uzeo hidro-avion s kojim je sretno, nakon avanturističke vožnje, stigao u Plymouth u· Engleskoj.

201

Cetvrto poglavlje

OBRAT SUDBINE The Hinge of Fate

Kad je Eden prosinca 1941. učinio posjet Moskvi, sovjetska mu je vlada postavila zahtjev, da zapadni saveznici priznaju tadašnje sovjetske granice na zapadu. Rusima je očito bHo stalo do toga, da u okviru jeflnog Qpćeg ugovora o savezu dobiju priznanj·e Londona i Washingtona za okupaciju baltičkih država kao i nove granice prema Finskoj. Eden se nije izričito izjasnio o tome i nije nikakvom izjavom, priča Churchill, htio obavezati londonsku vladu. On je između ostaloga podvukao, da su Englezi dali obavezu v ladi USA, da se ne će za vrijeme dok traje rat upuštati bilo s kime u neke 1ajne sporazume i pogađanja u vezi s pitanjem teritorija. Na kraju moskovske konferencije sa ~đenom bilo je -Qdlučeno, d~ on. odnese sovjetske zahtjeve u London i da se o njiin.a obavijeste i Amerikanci. O njima bi se raspravljalo, kako je bilo odlučeno u Moskvi, prilikom formalnih razgovora o zaključenju anglo-sovjetskih ug~ vora o savezu. London je obavijestio o tome vladu USA, ali je njen stav u tom pitanju bio oštar i negativan. Amerikanci su stajali na stanovištu, da bi pristajanje zapadnih saveznika na takve s9Vje"t$ke ~ahtjeve značilo -otvorenu povredu naČela Atlantske povelje. . .202

Prilikom prve posj'ete Washingtonu Churchill je, prirnivlH izvještaj Edena o sovjetskim zahtjevima u vezi s baltičkim državama, reagirao nepovoljno. Sada, tri mjeseca kasnije, navodno pod pritiskom događaja, nije više bio tako radikalan i stao je posmatrati to pitanje s mnogo više naklonosti prema sovjetskim zahtjevima. On je 7. ožujka uputio Rooseveltu telegram, u kojem nastoji da uvjeri Washington u potrebu korekture dotadašnjeg negativnog stava S t a t e D e p ar t m e n t-a. U njemu upozorava predsjednika, da povećana ozbiljnost ratne situacije nužno nameće potrebu, da se principi Atlantske povelje tumače malo drugačije, »elastičnije«, a ne tako, da se Sq_vjetskom savezu uskraćuie pravo na teritorije, koje je -okupirao. Na toj bazi, veli on, Sovjetska je Rusija pristupila Povelji. Podvukao jf~, cla:Q_1.l§e, da su Rusi prilikom okupacije tih država upotrebili surove i nesmiljene metode u likvidaciji svih onih ~lePlenata, koji se nisu htjeli suglasiti sa sovjetskom dkupacijom, ali da se nada da će Roosevelt ipak dati Londonu slobodne ruke, da zaključi i potpiše ugovor sa Sovjetskim savezom. Staljin želi, da se taj ugovor zaključi što ie moguće priie. Izgleda, veli on dalie, da će Nijemci u ·proljeće zapoČeti napadaj velikih rnz"mjera, a da Saveznici nisu u mogućnosti da ukažu veću _pomoć zemlji, i to jedinoj zemlji, koja se nalazi upletena u teške borbe. Predsjednik Roosevelt i S t a t e D ep a rt m e n t ostali su i nadalje kod svog stava. Tek kasnije ga je Roosevelt izmijenio i nije pokazivao više tolike upornosti u tom pitanju. Dva dana kasnije, Churchill j·e uputio Staljinu telegram, u kojem mu saopćuje slijedeće: prvo, da je poslao poruku predsjedniku Rooseveltu, u kojoj traži, da se saglasi S time, da Velika Britanija potpiše s Moskvom sporazum o granicama Sovjetskog saveza na kraju rata; 20~

drugo, da je: izdao naređenja, da nikako ne smije doći do odlaganja ili prekida upućivanja obećanih pošiljki u Sovj·etski savez, treće, da se atmosferske prilike poboljšavaju i da će Saveznici započeti da napadaju Njemačku iz zrak==~. danju i noću, a da stalno napredovanje savjetd-tih annija i veliki neprijateljski gubici predstavljaju za Saveznike" izvor najvećeg ohrabreni a. Staliin mu je na ·co odgovorio 15. ožujka, zahvalivši mu se u prvom redu na telegramu, koji je primio u Kujbiševu 12. ožujka. Izrazio mu je zahvalnost sovjetske vlade zbog mjera, koje su Saveznici poduzeli radi pojačanja zračnih napadaja na Njemačku i Churchillu lično za osiguranje upućivanja pošiljki Sovjetskom savezu. Osim toga izrazio mu je uvjerenje, dei -te zajedničke akcije trupa Sovjetskog saveza, Velike Britanije i USA, usprkos slučajnim promjenama sreće, na kraju poraziti snage zaj'edničkog neprijatelja i da će godina 1942. biti od odlučne važnos'ij za razvoj događaja u borbi protiv hitlerizma. U pogledu prve točke o poslijeratnim granicama Sovjetskog saveza Staljin je podvukao, da će biti još potrebno, da oni izmijene gledišta u pogledu teksta odgovarajućeg sporazuma, koji bi se odnosio na to pitanje, ukoliko bi došlo do zaključenja ugovora u principu. Nešto kasnije (23. travnja 1942.) Staljin je javio premij'eru Churchillu, da je sOvjetska vlad~. nedavno primila od Edena 11:acrt dvaju sporazuma iz:rneđu Sovjetskog saveZi i Velike Britanije, koji su se razlikovali od teksta sporazuma, o kojem se raspravljalo za vrijeme 1r1jegova boravka u Moskvi. S obzirom na činjenicu, veH Staljin, da ti nacrti otkrivaju nova razmimoilaženja u mišljenju, koja bi bilo teško odstraniti korespondencijom, sovjetska je vlada donijela odluku. da usprkos svim teškoćama pošalje Molotova u London, da u ličnom dodiru i .razgovoi-ima uredi sva pitanja, koja stoje na putu 204

da se ugovor zaključi i potpiše. To je - •.,reli se daljeutoliko potrebniJe, jer pitanje o obrazovanju drugog fronta u Evropi (to pitanje je pokrenuo predsjednik Roosevelt u svom posljednjem telegramu Staljinu i pozvao Molotova u Washington, da o tome diskt.t,ti.ra) traži prethodnu izmjenu gledišta između predstavnika vlade Velike Britanije i Sovjetskog saveza. Drugog dana Churchill je telegrafirao Rooseveltu rla je dobio od Staljina brzojav, u kojem ga obavještava, da šalJe u misiju Molotova radi diskusije o nekim razmimoilaženjima o nacrtu tekstova sporazuma, koja bi navodno Staljin htio što prije otkloniti. Molotov se možda već nalazio na putu i zbog toga Churchill podvlači, da nije moguća nikakva promjena u rasporedu nj"egova puta (jer je Roosevelt predlagao, da Molotov dođe najprije u USA, a zatim u London). Zbog toga Churchill predlaže, da oni s Molotovom povedu razgovore o tim razmimoilaženjima, da zatim Molotov ode u Washington i da tek onda, konačno; potpišu sporazume sa Sovjetskim savezom. Istog dana Churchill je uputio Staljinu telegram, u kojem pozdravlja dolazak Molotova, i izražava svoje uvjerenje, da će moći s njim obaviti koristan posao. Molotov je stigao u London tek 20. svibnja i drugi dan su započeli razgovori. Rusi su zadržali svoj prvobitni stav u pitanju baltičkih· država i osim toga stavili na dnevni red i pitanje priznanja istočne Poljske, koja se nalazila pod sovjetskom okupacijom. To j"e London morao odbaciti, priča Churchill, jer nije bilo u skladu s anglo-poljskim sporazumom iz godine 1939. MolotoV je također istupio sa sovjetskim zahtjevima, da se u jednom tajnom protokolu priznaju sovj"etski zahtjevi na Rumunjsku. To je bilo u suprotnosti ~ engleskim sporazumom s USA. Razgovori, koje je u Londonu Eden vodio s Molotovom, zapali .su na taj način u situaciju, koja

20i

je izgledala bezizlazna Osim tih teritorijalnih zahtjeva, Molotov je imao zadatak da se u Londonu obavijesti o savezničkom stanovištu u pogledu otvaranja drugog "fronta u Evropi. 22. svibnja posjetio je stoga. i Churthilla, da i s njim razgovara o tome. Molotov mu je odmah u početku rekao, da mu je sovjetska vlada ~ vjerila zadatak, da ode u London i s engleskom vladom raspravi pitanje uspostave drugog fronta u Evropi. U tom 5e slučaju, rekao je an, ne radi o nekom novom problemu, jer je to pitanje već bilo pokrenuto prije nekih 10 mjeseci, a inicijativa je nedavno došla od predsjednika Roosevelta, koji je bio predlagao, da Molotov posjeti USA radi diskusije o tom pitanju. lako je, rekao je Molotov, inicijativa za sadašnju anketu o tom pitanju potekla od USA, sovjetska vlada smatra, da je logično l pravilno, da Molotov najprije posjeti London, a tek zatim Washington, jer bi glavni teret posla oko organizacije drugog fronta pao na leđa Velike Britanije. Sovjetska vlada visoko cij'eni materijalnu pomoć, koju jOj pružaju Velika Britanija i USA, ali smatra, da rješenje najbitnijih problema rata zavisi od uspostavljanja drugog fronta. On (Molotov) želi u prvom redu da sazna, kako londonska vlada gleda na mogućnost, da se 1942. odvuče iz Sovjetskog saveza najmanje 40 njemačkih di.vizija. Churchill mu je kao svoj odgovor i41ožio bitne crte zamišljenih:_,_ operacija u Evropi. U svim dotadašnjim ratovima, rekao je on, inicijativa j·e pripadala onoj sili, kojoj je njena nadmoć na moru omogućavala da se iEkrca na bilo kojoj točki neprijateljske obale. Neprijatelju, pak, bilo je nemoguće da predvidi, na kojoj točki će se tr11pe iskrcati i zbog toga je napadač bio uvijek u velikoj prednosti. Pojava zračnih snaga znatno je izmijenila tu situaciju. U Francuskoj i u Holandiji, naveo je Churchill kao primjer, neprijatelj može za nekoliko sati

206

prebaciti svoje zračne snage na ugrožene točke duž Čl­ tave obale. Neugodno iskustvo iz prošlosti pokazalo je, da iskrcavanje pod udarcima neprijateljskih zračnih snaga ne predstavlja solidan prijedlog u vojno-strateškom pogledu. Zbog toga, rekao mu je dalje Churchill, prostrani predjeli morske obale Kontinenta nisu podesni za Saveznike kao mjesta eventualnog iskrcavanja i zbog ltoga su prisiljeni da ispitaju mogućnost na onim dijelovima obale, gdje bi veće savezničke grupe lovaca mogle omogućiti trupama za iskrcavanje zaštitu, izborivši nadmoć u zraku. Stoga se izbor može protegnuti samo na područje Kanala i predjela nešto južnije od toga. Proučavaju se različiti planovi, ali kod svih postoji uvijek jedan preduvjet, koji svakako treba postići, a to je uništenje neprijateljskih zračnih snaga na Kontinentu i apsolutna nadmoć u zraku. Pored toga, jedno od osnovnih pitanja sastoji se i u tome, da li Saveznici danas raspolažu s dovoljnim brojem specijalnih brodova za iskrcavanje, potrebnih za izvođenje prvih operacija iskrcavanja. Za sada, nažalost, savezničke zalihe nisu velike, i jedan od glavnih napora ratne proizvodnje VeHke Britanije i, u ptvom redu USA. sastoji se u tome, da izgn.de što brže i što viŠ'e takvih brodova. Međutim, treba imati u vidu dva momenta. Nije vjerojatno, prvo, da bi ma kakva akcija, koju bi Saveznici mogli ~provesti u godini 1942., mogla privući veće kontingente neprijateljskih kopnenih snaga sa istočnog fronta. Sto se tiče zračnih snaga neprijatelja, situacija j·e drukčija: na raznim bojištima Saveznici već zadržavaju oko polovice njemačkih lovaca i trećinu cjelokupnih bombarderskih snaga. Ako Saveznicima pođe za rukom plan, da Nijemce primoraju da prihvate bitke Iznad -kontinenta, naći će se pred alternativom: ili ,da im Sile raspoložive zračne snage u lovcima na zapadu

207

budu uništene u akcijama, ili da povuku stanovit broj aviona sa istočnog fronta, da ih tako ojačaju na zapadu. Druga se primjedba Churchilla odnosila na Molotovljev prijedlog, da bi Saveznici trebali da privuku naj .. manje 40 njemačkih divizija (uračunavajući i one divi• zije, koje je njemačka vrhovna komanda već sada ras-poredila na zapadu). Churchill je podvukao, da S'e protiv Engleza u Libiji nalazi ll divizija Osovine, od kojih su tri njemačke divizije; da se u Norveškoj nalazi osam divizija, a 25 u Francuskoj i Holandiji. To .bi ukupno iznosilo 44 divizije. Saveznici, podvukao je Churchill, nisu s tim zadovoljni i voljni su· da provedu u živo11 svaki strateški plan, koji bi bio solidan i realan, ali da bi bilo od male koristi za opću stvar, kad bi oni pri•tupili izvođenjU nekog plana pod ovaku cijenu i kad bl to imalo katastrofalnih posljedica.y Molotov je izjavio, da uopće ne'sumnja u to, da Velika Britanija ne želi u · toku ove godine da Crvena armija postigne uspjehe u borbi protiv Nijemaca. Upitao j'e Churchilla, kako engleska vlada gleda na moguć­ nost sovjetskih uspjeha u borbi protiv Hitlera. Churchill mu je odgovorio, da je Londonu teško da sebi stvori pouzdano mišljenje o tom pitanju, jer ne raspolaže s detaljnim podacima o mogućnostima, sredstvima, materijalu i rezervi na obim stranama. Prošle godine 9U vojni stručnjaci, rekao je ChJJrchill, bili mi!ljenja, da će Hitler svladati Crvenu armiju. Pokazalo se, da nisu imali pravo. Prema informacijama, s kojima raspolaže engleska vlada. Nijemci ovog časa gomilaju velike snage na mnogo ~ektora istočrJjg fronta, a osim toga da nema izgleda, da ć·e najavljena velika njemačka ofanziva na istoku, predviđena za mjesec svibanj, početi prije lipnja. Molotov je tad~ ·pootavio Churchillu pitanje: kakaT bi stav zauzela Velika Britanija, kad bi Crvena armija

208

izašla iz borbe jako oslabljena ili bila prisiljena da kapi... tulira u toku godine 1942. Churchill je odgovorio, da bi Hitler u tom slučaju najvjerojatnije prebacio što je moguće više trupa i zrač~ nih snaga na zapad i da bi ih raSIJ)oredio za konačnu invaziju na Veliku Britaniju. Osim toga, on bi zbog slabljenja otporne snage Crvene armije imao mogućnost, da se domogne Kavkaza i da se preko Kavkaza zaputi u Iran, a to bi predstavljalo veliku opasno!':it za Vet:ku Britaniju, jer ona ovog časa ne raspolaže s dovoljno snaga da to spriječi. Međutim, ako bi Crvena a·rmJ 1a, protivno očekivanju, doživjela poraz i bila prisiljena na kapitulaciju, zapadni bi saveznici nastavili s borbom. Oni, osobito USA, izgradili bi nadmoćne zračne snage, koje bi im u toku slijedećih 18 m.ies.eci ili 2 r,odine omogućile da poduzimaju zračne napade na njemačke gra.. dove i industriju. Saveznici bi, osim toga, održava: i biokadu i izvršili iskrcavanja na kontinent. Takva bi iskrcavanja nailazila na sve slabiji otpor NiJemaca Moć Velike Britanije i USA konačno bi prevagnula. Ne treba zaboraviti, upozorio je Churchill Molotova, da je Velika Britanija poslije sloma Francuske ostala čitavu godinu dana· sama s neznatnim brojem slabo opremljenih trupa prema brojnim Hitlerovim divizijama. Na kraju razgovora Churchill je zatražio od Molo~ tova, da stalno vodi računa o tome, s kakvim je teškotama vezano izvođenje prekomorskih invaztja. Kad je Francuska ispala iz rata, rekao je on, Velika Brita·nija ostala j~ skoro bez ikakve zaštite. Kod kuće su raspolagali s nekoliko slabo opremljenih divizija, a manje od 100 tankova i 200 poljskih topova, pa ipnk Hitler ni.ie pokušao da prijeđe u napad i izvrši invaziju na Otok i to stoga, jer nije mogao postići nadmoćnost ·u zraku. Sada s'e i za Saveznike javljaju iste teškoće.

14

DruiP njet6ki rat

209

Eden je 23. svibnja predložio Molotovu, da se sporazum o teritorijalnim pitanjima zamijeni općim i javnim ugovorom o savezu na rok od 20 godina, u kojem se pitanje granica Sovjetskog saveza uopće ne bi spominjalo. Istog dana navečer Rusi su pokazali znakove popuštanja i kod njih je- veli Churchill- solidarnost pogleda Londona i Washingtona izazvala dubok utisak. Drugog dana Molotov je zatražio od Staljina ovlaštenje, da razgovara s engleskom vladom na temelju nacrta, koji mu je predložio Eden. Mo~kva je, sa svoje stran·e, učinila prijedlog, da ~e u tekst ugovora unesu manle izm.jene, koje su uglavnom imale svrhu, da još više podvuku dugoročni karakter predloženog saveza. Na kraiu je ugovor bio potpisan_ u Londonu (prema Churchillu) bez ikakvih teritorijalnih klauzula 26. svibnja 1942. · Kad je Molotov tako zavdio svoj prvi dio misi~e u Londonu, odletio je u Washington na opće razgovore vojno-strateške prirode s Roo~eveltom. Glavni je predmet njihovih razgovora bio otvaranje drugog fronta u Evropi. S Molotovom su se Englezi dogovOrili, da on na povratku iz Washingtona ponovo dođe u London, prije nego što se_ vrati u Moskvu. Ruski gosti, priča Churchill, izrazili su ·želju, da za vrijeme svog boravka u Velikoi Britaniji stanuju izvan Londona. Zbog toga im je ChUrchill stavio na ra~nola­ ganje svoje obiteljsko imanje Chequers, ·a sim je Churchill u međuvremenu drugdje stanovao. Dvije je noći, ipak, i on proveo s Rusima i tu priliku iFkoristio za duge privatne razgovore s Molotovom i sovjetskim ambasadorom. u Londonu Majskim. Sam Majski im je u tim razgovorima služio kao prevodilac, i to vrlo vješto, a teško je bilo naći, prevodioca, koii bi tako brzo i lako prevodio i istovremeno bio upoznai s političkim problemima, o kojima se vodio razgovor. Churchill je pokušao

210

da uz pomoć geografskih karata objasni Molotovu, šta Englezi poduzimaju i da ukaže na specifičnost položaja, u kojem se nalazi Velika Britanija kao otočna i pomorska velesila. Dugo mu je govorio o tehnici amfibijskih operacija i opisao opasnosti i teškoće, kojima su izloženi zbog vlastitih nastojanja, da usprkos napadima njemačkih podmornica sačuvaju vezu preko Atlantika, koi a je za Veliku Britaniju od životnog interesa. Imao je dojam, da je to sve ostavilo na Molotova dubok utisak i da je shvatio, da se problem Velike Britani~e razlikuje od problema, koji se postavljajU pred velike kontinentalne sile. Ukorij'enjeno nepovjerenje, koje Rusi oduviiek imaju prema strancima, došlo je do izražaja i priliknm boravka Molotova na Churchillovom imanju. Cim su ~tigli, Rusi su odmah zatražili ključeve od svih spavaćih soba, i to je izazvalo stanovite teškoće, ali su oni uvijek zaključavali svoja vrata. Kad je osoblju na imanju pošlo za rukom da prodre u njihove sobe, da ih pospremi i namjesti postelje, doživljavalo bi ne malo iznenađenje, jer je pod jastucima u postel!ama nalazilo revolvere. Trojicu glavnih članova misije nisu pratili samo nHhovi' vlastiti po1icisti, nego i dvije žene, koje su vodile brigu o njihovoj gard·erobi i spremale im sobe. •re su žene za vrijeme njihove odsutnosti čuvale sobe !SVOjih gospodara i iz nj!h izlazile samo jednom, kad je bilo vriieme obiedu. Ka~niie su se Rusi nešto i otvorili. i stali razgovarati s domaćOm kućnom poslugom, i to ili na slabom francuskom ieziku ili znakovima. U pogledu lične sigUrnosti Molotova, ruski su pratiot~i poduzeli izvanredne mjere opreza. Njegovi čuvari pretražili su sobu, dij'elove namještaja, zidove i p·.xl. Svojim iskusnim očima ispitivali su sve vrlo oprezno i pažljivo. Krevet, u kojem je Molotov spavao, bio je predmet naročite pažnje; sve su jastuke izboli iglama

211

u potrazi za eventualnim paklenim mašinama; pokrivače su tako stavljali na krevete, da se onaj, kojl je spavao, nije u njih umotavao nego je odmah mogao da skoči iz kreveta u slučaju potrebe. Na dan potpisa ugovora Staljinu je Churchill uputio slijedeći telegram: ~za

nas je bilo veliko zadovoljstvo, što smo imali da primimo Molotova u Londonu. S njim smo ima'i plodne razgovore o vojnim i političkim stvarima. Dali smo mu potpun i točan pregled naših planova i sredstava. Sto se tiče ugovora, Molotnv će Vam iz!ožiti teškoće, koje se sada _uglavnom sastoje u tome, da se ne možemo odreći naših ranijih obveza prema Poljskoj i da moramo voditi računa o našem javnom mišlj-enju, kao i o mišljenju USA. Uvjeren sam, da bi bilo od najveće koristi za opću stt.·ar, kad bi po povratku iz Amerike Molotov ponovo došao u London. Tada bismo mogli nastaviti naše razgovore, koji će, nadam se, dovesti do razvoja uže vojne suradnje izmPđu naš·h zemalja. Osim toga, tada ću biti u mogućnosti da pa obavi-iestim o najnovijoj fazi naših vlastitih vojnih planova.«&& mogućnost

Stall in je odmah dao svoj pristanak. U međuvremenu se sovjetski izaslapik nalazio na putu u USA, i 27. svibnja Roosevelt je telegrafira,o Churchillu:'--....: »Dolazak posjetioca očekuje se ove noći, ali se o oneraciji B o l er o ne će moči diskutirati do četvrtka. Poželjno je da mi hitno pošaljete kratak resume onog, što ste Vas dvojica rekli jedan drug~me o pitanju opeao IV, str. 301.-302.

212

f'acije B o l e T o. To bi mi pomoglo da se -upoznam sa stanjem stvari.«s1 Drugog je dana Churchill odgovorio predsjedniku Rooseveltu i dostavio mu izvještaj o razgovorima s Molotovom o raznim generalštabnim planovima zapadnih saveznika: B o l er o, Sl e d g e h am er i S u p erR o u n d-u p (to je plan o oslobođenju Francuske god. 1943., kasnije nazvan O ver l or d). Osim toga mu je javio, da su dopunski privatni razgovori s Molotovom poboljšali atmosferu, ali da nisu izmijenili bit stvari; da mnogo rade s generalštabnim oficirima i da je on naredio štabovima, da prouče mogućnost iskrcavanja u sjevernoj Norveškoj (plan J u p i t er). Ta operacija bila bi, izgleda, potrebna, da se omogući odašiljanje ratnog materijala Sovjetskom savezu u toku iduće godine; da je borba u Libiji započela i da je ta bitka možda dosada najveća, koju su Englezi vodili u Africi; da nikada ne smiju zaboraviti na operaciju Gy m n a s t (iskrcavanje u francuskoj Sjevernoj Africi). Kad je Molotov po povratku iz Washingtona došao u London, bio je pun planova o stvaranju drugog fronta pomoću velike operacije preko Kanala godine 1942. Saveznici su još uvijek aktivno proučavali to pitanje, ali već kod proučavanja neprekidno nailazili na teškoće. Sporazumili su se ipak s Molotovom, da ne bi bilo nikakve štete, kad bi izdali javno saopćenje, koje bi zaplašilo Nijemce i istovremeno ih primoralo da drže što više svojih trupa na zapadu. Postigli su sporazum s Molotovom, da iZdaju komunike, koji je bio objavljen ll. srpnja. U njemu se nalazi i slijedeća rečenica: »U 87 IV, str. 303. B o l er o je prednacrt kasnijih planova o invaziji na Zapadu. Pod operacijom B o l er o Roosevelt je misl.i!"' oa operaciju S l e d g e b a m er (plan 11apadaja na Brest Cherbourg 1942. god.).

toku razgovora bio je postignut potpun sporazum u pogledu hitnog zadataka, da se u god. 1942. ostvari drugi front u Evropi.« Churchill je bio u to vrijeme uvjeren da oni - ako zavaravaju neprijatelja, da bi ga zaplašili - ne treba da zavaravaju i svog saveznika: Sovjetski savez. Zbog toga je u sobi Kabineta i u prisutnosti nekolicine članova vlad·e ličnq predao Molotovu jedan aide-memoire, u kojem je jasno stajalo, da Velika Britanija nije obavezna da poduzima neke akcije i da n·e može dati nikakva obećanja u pogledu drugog fronta, i to sve dotle. dok ne budu gotovi planovi za akciju. Kad je ka\Sllije, p·riča on, sovjetska vlada iznosila pred njih sta!Ilovite prigovore, i kad je Staljin u razgovoru sa Churchillom lično pokrenuo to pitanje, zapadni ·su saveznici 1JVijek izvlačili taj aide-memoire i ukazivali na riječi iz njega: »ne možemo stoga dati nikakvo obećanje.« Aide memoire »VTšimo pripreme za iskrcavanje na kontinentu u kolovozu ili rojnu 1942. Kao što je već objašnjeno glavni faktor, koji ograničava veličinu invazionih snaga., sa.stoji se u raspoloživim količina.ma specijalnih brodova za iskrcavanje. Jasno je, međutim, da ne bi koristilo ni Tuskoj stvari a ni· Saveznicima u cjelini, kad bi se upustili u neku operaciju. radi sprovođenja akcije pod svaku cijenu, a ta bi akcija katastf'ofalno svršila i .neprijatelju. pružila mogućnost, da se proslavi našim porazom. Potpuno je nemoguće reći unaprijed, da li će situacija biti takva, da se operacija bude mogla izvesti, .;lead za to kucne čas. Stoga ne možemo dati nikakovo ~ćanje u ovom pitanju, ali ne ćemo oklijevati da

sprovedemo naš plan, ako se bude pokazalo, da ;e zdTav

i razuman.«ss

Molotov je u§ao u avion očigledno vrlo zadovoljan s rezultatima svoje misije. U međuvremenu, dok su se razgovori još vodili, na istočnom frontu došlo je do žive aktivnosti. Sovjeti su u prvim mjesecima 1942. prisilili neprijatelja pritiskom, da se na mnogim sektorima povuče, a njemačka vojska, nepriviknuta na sve teškoće 131ovanja u ruskoj zimi, pretrpjela je velike gubitke. ' Kad je nastupilo proljeće, Hitler je izdao tajnu direktivu s datumom od 5. travnja, koja sadrži i ovaj uvod:

»Svršava se zimska kampanja u Rusiji. Izvanredna hrabrost i samopožrtvovnost naših trupa na istočnom frontu ostvarile su velike defanzivne uspjehe. N ep rijatet; je pretrpio vrlo ozbiljne gubitk~ u ljudstvu i materijala. U svojim pokušajima da iskoristi ono, što je izgledalo da su početni uspjesi, Rusija je za vrijeme zime istrošila glavni dio svojih rezervi, koje su Sovjeti namijenili za buduće operacije. Cim to dopusti vrijeme i terenske prilike, nadmoćno njemačko oružje i njemačke zračne snage moraju preuzeti inicijativu i ponovo prisiliti neprijatelja, da izvršava na§e zapovijedi. N a§ je cilj da uni§timo cjelokupni defanzivni potencijal, koji je preostao Savjetima, i da ih što je moguće više odsiječemo od najvažnijih izvora njihova snabdijevanja.« Zatim j·e Hitler produživao:

»Naša je namjera, da održimo centralni dio fronta, na sjeveru da osvojimo Lenjingrad, . a na južnom 1IR

IV, str . .305.

215

krilu fronta kopnenih snaga da izborimo prodor na Kavkaz ... U početku treba kombinirati sve raspoložive snage za g1 avne operacije na južnom sektoru sa ciljem, da se uništi neprijatelj ispred Dona s tim, da bi _se zadobilo područje petrolejskih izvora .Staljingrada ili da bar iz'džimo taj grad bombardiranju naše teške aTtilje· rije do tog stepena, da bude ubudUće eliminiran kao saobraćajni centar i centar za naoružanje.c:J Prije nego što bi prešli na te glavne operacije, Mansteinova Jedanaesta armija trebala je zauzeti Sebastopol i izbaciti Ruse s Krima. Južnoj armijskoj grupi pod feldmaršalom von Bockom Hitler je dao znatne snage za izvođenje njegova zadatka. Tamo se nalazilo 100 divizija, grupiranih u pet armija, od kojih su skoro 60 bile njemačke divizije, uključujući tu osam oklopnih divizija; ostatak su bili Rumunji, Talijani ili Madžari. Od ukupno 2750 aparata njemačkih zračnih snaga na istočnom frontu, 1500 bilo je određeno da pomognu op-eracije na jugu. Nijemci su, vjerojatno, imali namjeru, da ovu veliku ofanzivu otpočnu krajem svibnja, ali su ih Sovjeti preduhitrili i prvi udarili. Timošenko je 12. svibnja prešao u težak napadaj oko Harkova i izvršio dubok prodoT u njemačke liniJe. Ali je njegov južni bok bio n-ezaštić-en i niz njemačkih protunapadaja prisilio je Timošenka da napusti čitavo zemljište, koje je bio osvqjio. Taj napadaj, koji ~ imao jedino svrhu da pokvari račune protivnika, pr:ouzrokovao je zakašnjenje od mjesec dana u sprovođenju njemačkih planova, i Rusi su ga skupo platili. Dol5 je bitka bila još u toku, njemačka Jedanaesta armija započela je napad na Sebastopol. Velika je tvrđava pala poslije teških borbi i opsade od mjesec dana. 89

216

IV, str. .906.

U toku nekoliko tih tjedana. poslije odlaska Molotova iz Londona, priča Churchill, stručnjaci su napredovali sa svojim radom. Churchill se sav predao proučavanju operacije S l e d g e h a m m er i stalno· tražio od generalštaba, da mu dostavlja izvještaje o toku radova. Postalo je očigledno, da je ta operacija skopčana sa slijedećim teškoćama: Juriš na Cherbourg s vojskomp koja se prebacuje preko mora uz vjerojatni otpor brojno jačih njemačkih trupa, u boljem položaju već zbog toga jer raspolažu i s jakim utvrđenjima, predstavljao je riskantnu operaciju. U slučaju da i uspije, Saveznici bi bili ograničeni na Cherbourg i vrh poluotoka Cotentin; morali bi se održavati u toj mišolovci čitavu godinu dana pod n·eprestanim bombardiranjem iz zraka i jakim udarcima artiljerije; snabdijevali bi se isključivo preko luke Cherbourga, koju bi morali braniti čitavu zimu i proljeće protiv mogućih stalnih i povremenih nadmoć­ nib napadaja njemačke avijacije iz zraka. Takav bi zadatak teško opteretio saveznički prostor i zračne snage, a to bi Saveznici osjetili u svim drugim operacijama. Kad bi u tom uspjeli, morali bi na ljeto da se probiju iz uskog grla poluotoka Cotentin, jurišajući najpriJe na ni1 njemačkih utvrđenih linija, koje bi Nijemci branili brojnim trupama koje bi bile naknadno tamo dovedene. Osim toga savezničke bi se armije prilikom napredovanja mogle služiti samo jednom jedinom želJezničkom prugom, a tu bi prugu Nijemci svakako uspjeli razoriti. Nije jasno, na koji bi. način taj beznadni pothvat mogao pružiti pomoć Sovjetskom savezu. Nijemci su ostavili u Francuskoj 25 divizija, a do kolovoza Saveznici 1;1e bi mogli osposobiti više od deset divizija za operaciju Sledg·ehammer. Od tog bi l:roja sedam divizija moralo doći iz Velike Britanije. Radi te operacije Nijemci ne bi uopće morali dovlačiti trupe sa istoka i na taj način slabiti svoj tamošnji front.

217

. Kad su se takve i mnoge druge činjenice pojavile kao zapreka ostvarenju takvog plana, popustile je oduševljenje za njega i kod onih, koji su ga dotada najtoplije preporučivati. Tako je ta strateška zamisao propala sama od s-ebe zbog slabosti, koje je sadržavala. Našli su, ipak, nov1:t-operaclju, i ta je dobila naz1v I m p e r a t o r. Engleski j e generalštab tim planom predviđao, da se na kontinent iskrca jedna divizija i odgovarajuće oklopne jedinice, koje bi u toku od 2-3 dana vršile što efikasnije napade a zatim bi se njeni 'lstaci s najvećom bninom ukrcali u brodove i vratili. To ie trebalo da bude odgovor londonske vlade na apel Moskve, u slučaju da Stvari u Sovjetskom savezu pođu krivim putem. Churchill se u pismu generalu Ismayu od 8. lipnja izjasnio protiv takvog plana, zastupajući gledište, da bi u njemu samo izgubili dragocjene živote i materijal, a u očima čitavog svijeta ispali bi smiješni. Rusi ne bi bili zahvalni zbog takve operacije, koja je unaprijed osuđena na neuspjeh, a francuski rodoljubi, koji bi se digli da pomognu Saveznicima, bili bi zajedno sa svojim obiteljima izvrgnuti nemilosrdnoj osveti Nijemaca. Dalje se Churchill u tom pismu izjašnjava za proširenje te zamisli i za eventualno provođenje niza takvih operacija uznemiiivanja, koje bi za Nijemce već izazvale teške nerede i poteškoće u Francuskoj. U tom slučaju, veli on, neprijatelj bi se nalazio pred većom opasnošću. To bi ga prisililo da upotrebi ~v e raspoloži v e zračne snage ili čak da prebaci i svoje trupe s istoka na zapad. Ali pojedinačne usamljene akcije jedne ili više divizija u cilju uznemirivanja ne bi ostavile takav utisak na njemački gen-eralštab. Cak kad bi se to i dogodilo, savezničke jedinice ostale bi svega nekoliko dana na kopnu, pa zbog toga ne bi bilo ni vremen~ da se izvrše pokreti. Ipak, Churchill j e zatražio od g-enerala, da šefovi štabova razmotre dva načela: prvo, u Francutkoj ne ·treba vršiti nikakva krupnija iskrcavanja, ako

218

ne postoji namjera da savezničke trupe tamo ostanu; drugo, ne treba provesti veće iskrcavanje trupa u Francuskoj, ako Nij·emce ne demoralizira još jedan neuspj"eh u bo::-bi protiv Sovjetskog saveza. Prema tome, zaključuje Churchill, ne bi trebalo odgađati ili zaustavljati prip1·eme za operaciju S l e d g e h a m m e r radi operacije I m p er a t or; drugo, ne bi trebalo poduzimati op-eraciju S l e d g e h a m m er, ako Nijemce n·e dem<>raliziraju neuspjesi u Rusiji; i, treće, treba uvidjeti, da se Rusiji, nalazi li se u strahovitom škripcu, ne bi nikako pomoglo, ako Saveznici požanju lošu žetvu na svojoj strani. • Kasnije se nikada više nije čulo ništa o zamišljenoj operaciji I m p er a t or, i zato se Churchill vratio na konstruktivni plan. To je bila operacija J u p i t er. U drugom jednom pismu generalu lsmayu Churchill je postavio tvrdnju, da J u p i t er a treba smatrati kao alternativu za ovogodišnju operaciju srednjih razmjera, poznatu pod šifrom S l e d g e h a m m er. Taj je plan, veli cm, vrlo značajan .sa strateškog i političkog stanovišta; on predstavlja sve, što London može ponuditi Sovjetskom savezu. Radilo se o varijanti savezničkog iskrcavanja u Norve.škoj, da se na taj način stalno održava .slobodan pomorski put za Rusiju, a osim toga bi na taj način Saveznici u malom ostvarili drugi front, i to u Norveškoj, dakle na terenu, odakle bi ih Nijemci teško mogli izbaciti. Cftavog su se ljeta vodile u generalštabu diskusije o tim planovima. Operacija S l e d g -e h a m m er bila je jednoglasno odbačena, a operacija I m p e r a t o r nikada se više nije pojavila na dnevnom redu. S dru.ge strane, ChurChill nije naišao na veliku podršku za operacije J u p i t er, ali su se svi saglasili s projektom veće invazije preko Kanala u god. 1943. Stalno se postavljalo pitanje, što da se radi u m'eđuvremenu. USA i Velikoj 219

Britaniji bilo je nemoguće, da čitavo to vrijeme stoje nezaposlene bez ikakvih borbi osim u pustinji. Roosevelt je bio odlučno zato, da trupe USA u što moguće većem obimu uđu u borbe s Nijemcima V'eć u toku 1942. A gdje se tt7 moglo ostvariti? Gdje drugdje, odgovara Churchill, nego u francuskoj sjevernoj Africi, o kojoj je Roosevelt govorio s osmjehom. Između Londona i Washingtona sve se više očitovala razmimoilaženja u pitanjima vojno-diplomatske strategije i taktike. Sto je rat dulje trajao, to su ta razmimoilaženja postajala očitija. Njih Churchill »diskretno« obrađuje u četvrtoj knjizi i tek /:.e. nastavci pokazati, da li namjerava da na tom polju ostane kod svog »diplomatskog« načina prikazivanja odnosa. Zbog usklađivanja strateških planova za god. 1942. i 1943. Churchill je otišao u drugu posjetu Washingtonu. Tamo je trebala pasti konačna odluka o operacijama u god. 1942. i 1943. Amerikanci su nastojali da odmah oslvare n-eki plan, koji bi angažirao njihove trupe u borbi protiv Nijemaca već u 1942. god. Postojala je opasnost, da će šefovi američkog generalštaba, ukoliko ne bi do toga došlo, biti prisiljeni da razmotre pitanje kor'j"enite reforme strateških planova, izrađenih na dotadašnjem principu »Njemačka np prvom mjestu'-<. Churchillu je mnogo brige zadavala i druga jedna stvar: radilo se naime o atomskoj mobi. Engleska istraživanja i eksperimenti došli su u takvu fazu, da j'e Velika Britanija bila prisiljena, da u tom pogledu sklopi definitivni sporazum s USA. Bili su mišljenja, da se to može postići samo u ličnim razgovorima između Roosevelta i Churchilla. Cinjenica, ·da je ratni kabin·et odlučio, da Churchill napusti London zajedno sa šefom imperijalnog generalštaba i generalom Ismayem u času, kad je bitka u pustinji bila na vrhuncu, najbolje pokazuje, koliku su važnost Englezi pripisivali rješenju ozbiljnih

220

pitanja ratne strategije. S obzirom na hitnost i krizu, u kojoj se nalazila stvar Saveznika, Churchill se donio odluku da pođe avionom. Prije odlaska na put, koji nije bio bez opasnosti, Churchill je uputio engleskom kralju slijedeće pismo: »Sire, u slučaju da umrem na putu, koji namjeravam poduzeti, iskorišćujem ljubazno dopuštenje Vašeg Veli· čanstva, da Vam savjetujem, da fo'Tmiranje nove vlade povjerite Antony Edenu, ministru vanjskih poslova, koji je po mom mišljenju najistaknutiji ministar naj· veće političke stranke u Donjem domu i u nacionalnoj vladi, kojoj imam čast da stoJim na čelu i koji će, u to sam uvjeren, biti sposoban, da vodi politiku Vašeg Veličanstva s odlučnošću, iskustvom i .<~posobnošću, kakva se u ovim teškim m
Churchill je odletio u Washington i posliie 28 sati leta sretno stigao na cilj. Drugog dana, 19. lipnja, od· letio je u Hyde Park. Roosevelt ga je dočekao na aerodromu i odveo u svoju obiteljsku kuću. Churchill je erbavijestio Hopkinsa o raznim pitanjima, o kojima je želio da se donese odluka. O njima je Hopkins razgo-varao s predsjednikom, i tako je teren bio pripremljen Predsjednik se dobro naoružao za svako pitanje. ali ~e od svih problem atomske energije bio najzamršeniji i, kao što se kasnije pokazalo, naJvažniji. Na toj je konferenciji imala pasti odluk:t, da li da se pristupi izgradnji fabrika za proizvodnju atomske energije većih .razmjera. Diskusiju su o tome ohoj ica od ložili za slijed'eći dan (20. lipnja), jer su Rososeveltu bili potrebni neki dokumenti iz Washingtona. Tom je razgovoru pr~­ sustvovao još samo Hopkins. Churchill je 1.1. općim . 00

IV, str. 337.

221

crtama protumačio pre
222

i::iužili dalje u Kanadi ili u nekom drugom dijelu Imperije. Churchilla je Roosevelt, ipak, jako obradovao, kad je izjavio, da će USA 1. dalje nastaviti istraživanja na polju atomske energije i njene primjene u ratne svrhe. Istog je dana Churchill predao Rooseveltu slijedeću bilješku o neposrednoj strateškoj odluci, koja je stajala pred njima. Ona glasi ovako:

.""'- »Povjerljivo

20. lipnja 1942.

Teška potapanja brodova, koja se nastavljaju, predstavljaju za nas najtežu i najneposredniju opasnost. Kakve se druge daljnje mjere mogu sad poduzeti, da bi se smanjio broj potapanja, osim onih iz operacija, koje se sad moraju poduzeti? Kad će otpočeti sistem konvoja u Karibijskom moru i Meksičkom zaljevu? Ne postoji li tamo nepotrebni saobraćaj, koji bi mogli ukiTiuti? Da li treba graditi više brodova za pratnju na račun tonaže trgovačkih brodova, i ako je to potrebno, u kojem ob:mu? 2. Moramo ustrajati u pripremama za operaciju »Bolero« koju treba provesti po m()qućnosti još u toku god. 1942., a svakako 1943. god. Citav je posao već U toku. Vrše se pripreme za iskrcavanje šest ili osam divizijl. na obali sjeverne Francuske početkom rujna. Međutim, britanska vlada ne želi pomagati operaciju, koja bi sigurno dovela do katastrofe, razočarala Ruse a kompromitirala i izložila naci~t1čko'i osveti francusko stanovništvo, upleteno u operaciju. Osim toga, takva bi opc'l"ac·;a dovela do ozbiljnog odlaganja glavne operaci ·e u god. 1943. Odlučno stojimo na gledištu, da ove god·n~ n1 treba vršiti nikakva veća iskrcavanja u Francuskoj, ako nemamo namjeru da tamo i ostanemo. 3. Dosad nijedna odgovorna engleska vojna ličnost nije bila u stanju da izradi plan za rujan 1942., koji bi

imao ma kakav izgled na uspjeh, ukoliko ne nastupi među Nijemcima otvorena demoralizacija, što je malo vjeTojatno. Ima li američki generalštab neki plan? Na kojim sektorima treba udariti? Kakvim se invazionim bTodovima i bTodovima uopće raspolaže? Kako se zove oficir, koii je spreman da komandiTa pothvatom? Koje snage i kakvu pomoć treba da daju Englezi? Ako ;e moguće sastaviti plan, koji bi davao -razumne izglede t1a U"pieh, vlađa Njegovfl Veličanstva srdačno bi ga pozdravila i u cijelosti podijelila rizik i žrtve sa svo1im omeričk.;m dTugovima. To i nadalje osta'je naša utvr.. đena i sporazumna politika. 4. Sta možemo uraditi drugo, u slučaju da se n~ može izraditi pJan, u koji ijedna odgovorna vo'ina lič­ nost ima povjerenja, i ako prema tome ne dođe do 'V"'Ć'ih ope-ra~ija u Francuskoj u Tujnu 1942. god.? Možemo li dopu~titi da stojimo skrštenih rHku na At1čm­ fiku u toku čitave 1942. godine? Ne bi li bilo potrebno, Ua u okviru operacije »Bolero« priprem:imo neku dTugu' operaciju. ko'ia bi nam moqla koristiti i također direk,. tno ili indirektno omogućiti da preuzmemo na sebe· jedan dio tereta, koji leži na Ru~iji? U takvom okviru i pod takvim osvjetljenjem trebalo bi proučiti operaciju u /Tancuskoj sjevernoj Africi.«

.

-''

Churchilla je u Washingtonu stigla yijest o padu Tobruka. To je bio jedan od najtežih udaraca za njega priča Churchill. Nije se radilo samo o teškim vojnostrateškim posljedicama nego o p'restižu. Pad je Tobruka nanio težak udarac glasu, koji su dosad uživali Englezi kao vojnici. Engleski garnizon u Singaporu predao se brojno slab~Hm japanskim snagama, a sad je E'ngleski garnizon u Tobruku položio oružje pred daleko D.l

224

IV, str. 342.-343.

slabijim protivnikom. Roosevelt je odmah pokušao utješiti Churchilla ponudivši mu nekoliko stotina tankeva tipa S h er m a n. Osim toga, na širem planu, obojica :.su se zatim sporazumjeli u slijedećim zaključcima: l. Treba svom mogućom energijom forsirati planove i pripreme za operaciju B o l e r o što većih razmjera u god. 1943. Međutim je od važnosti, da se Velika Britanija i USA pripreme da prijeđu u akciju još god. 1942.; 2. Operacije u Francuskoj, Belgiji i Holandiji, pod uvjetom da završe s U.:."'Pjehom, donijele bi veće poliltičke i strateške koristi od operacija u ma kom drugom području. Stoga treba forsirati planove i pripreme za izvođenje operacija na tom području i uložiti maksimum 'napora, da se uklone očite opasnosti i teškoće, koje takav pothvat krije u sebi. Ako se može ostvariti plan, izvodljiv i razuman, pristupit će se njegovu provodcnju u život; ako s druge 'strane detaljna ispitivanja pokažu. da uspjeh, usprkos svim naporima, nije vjer0r jatan, Velika Britanija i USA moraju biti spremne da izvrše drugu operaciju; 3. Ispitat će se mogućnosti u francuskoj sjevernoj Africi (operacija Gy m n a s t); planovi za nju izradit će se u najkraćem roku; snage, koje će se uzeti za tu operaciju, pripadat će onim jedinicama, koje su predviđene za operaciju B o l er o, a još nisu napustile USA. Se(fqvi kombiniranih štabova ispitat će mogućnosti za operacije u Norveškoj i na Iberskom poluotoku u toku jeseni i zime 1942. go~I.; 4. Planiranj'e operacije B o l er o obavljat će se u Londonu; operacije Gy m n a s t u Washingtonu. 21. lipnja Hopkins mu je izručio želju predsjednika, 'da upozna dvojicu dotad nepoznatih američkih oficira: Eisenhow€ra i Mark Clarka. Istog ih je dana Churchi~l primio i ostao s njima u dugom razgovoru, kOj{ :se is-

15

Dt•Jg..i svjet9ki rat

225

ktljučivo

odnosio -na operaciju iskrcavanja u Francuskoj preko Kanala u god. 1943., zvanu Round-u p. Nekoliko dana kasnije Churchill je odletio avionom u Englesku, da se suprotstavi buri uzbuđenja i ogorče­ il'lja, koju je izazvao pad Tobruka. »Izgledalo je, da su nastupila loša vremena. Legao sam u krevet i neko vrijeme pregledavao akta. Uskoro saan zaspao i spavao četiri ili p·et sati, dok nismo stigli ru London. Kakva je blagodat spavanje! Clanovi ratnog tkabineta nalazili su se na peronu da me dočekaj u i po'zdrave, i ubrzo sam već bio u poslu u 'SObi Kabineta.« 92 Još je važnija bila njegova treća posjeta Washingtonu. · 13. svibnja 1943. general Alexander, priča Churchill, uputio mu je telegram, u kojem javlja kraj operacija i kampanje u Ttmisu. Churchill je odmah spoznao, da je neophodno potrebno da ode u Washington da se tamo !posavjetuje s Rooseveltom i njegovim vojnim savjetni~ma o idućim zajedničkim zadacima u Sredozemlju. I doista, 5. svibnja ukrcao se na brod •Queen Mary« i u pratnji najbližih vojnih suradnika i savjetnika otplovio u Ameriku. »Morali smo misliti na sva ratišta odjednom - piše Churchill. U pitanju operacija u Evropi nakon pobjede u Africi bili smo potpuno složni. Već smo u Casablanci .donijeli odluku, da ~adnemp,~\!_j, ~to smo vidje~·SVlm smo pnpremama za to već daleko bili odmakli. Sefovi su štabova bili uvjereni, da će napad na maticu zemlju (Italiju) slljt!diti lli, čak, prethoditi zauzimanju Sicilije. Predlagali su, da se stvori mostobran na kraju talijanske čizme, kojemu bi slijedio daljnji napad na petu kao uvod za prodor u pravcu Barija i Napulja. Na brodu smo sastavili zabilješku, r.~~

226

IV,

~tr.

850.

koja je sadržavala te poglede i argumente, koji su govorili u njihov prHog i predali je američkim &efovima štabova prilikom našeg dolaska u Washington, da posluži kao baza za diskusiju.93 ll. svibnja stigli su do obala Amerike i Harry Hopkins, desna ruka predsjednika USA i čovjek njegova najveć'eg povjerenja, dočekao je Churchilla uime predsjednika USA i otpratio ga u Washington. Drugog su dana započele prve konferencije i odmah na početku, otvarajući prvi službeni plenarni sastanak, Roosevelt je pozdravio svoje engleske goste i podsjetio prisutne, da .su se pred manje od godinu dana isto tako bili sastali u »Bijeloj kući«, da se dogovore o podacima, koji su kasnij'e doveli do operacija iskrcavanja u fr>ancuskoj iSjevernoj Africi· (operacija T or e h). Konferencija u . Casablanci donijela je zamisao plana operacije H u s k y (operacije invazije na Siciliju), a sad se pred Veliku Britaniju i USA postavlja pitanje: kako strateški i diplomatski iskoristiti potpunu pobj"edu u Africi. Churchill ·je odmah prihvatio poziv Roosevelta, predsjedavajućeg, da započne diskusiju i već u uvodu je ukazao na važnost Sredozemlja. Podsjetio je prisutne, da je godine 1918., na kraju Prvog svjetskog rata, kad je Njemačka imala trflgučnost da se povuče na Meuse i Rajnu 5. da produži b01·bu, slom Bugarske imao za posljedicu, da se srUšila čitava zgrada otpora Centralnih sila. Slom Ita1ije predstavljao bi, rekao je Churchill, početak kraja, i ako ne bi bio odmah od sudbonosnih posljedica za Njemačku, posljedice ispadanja Italije, slabijeg osovinskog partnera, iz rata bile bi značajne i duboke pJi.je svega u Turskoj, a zatim na Balkanu, gdje »patrioti raznih narodnosti« drže u šahu znatne snage Osovine, koje broje dvadeset i pet ili više talijanskih divizija. Osim toga kapitulacija fa.§ističke Italije oslobodila bi z:tatan broj eskadra u Sredozemnom moru za eventualrre ?Pe1"1

IV, str. 701.

227

racije protiv Japana u Bengalskoll) zaljevu ili na Pacifiku (bojn·e brodove i nosače aviona u prvom redu). Tako je Churchill nastojao da zagrije Amerikance za svoj plan udarca u »slabine« Osovine u Evropi s juga. Postavlja se nekoliko pitanja - 'rekao je dalje Churchill. Treba li izvršiti invaziju na Italiju kopnom, ili dostaje samo ofanziva zračnih snaga, pa da Italija poklekne? Hoće li Njemačka braniti Italiju? Hoće li poražena Italija ekonomski predstavljati teret za Saveznike? Drugi razlog, koji govori u prilog toj akciji, Churchill je vidio u želji, da se olakša' i smanji njemački .pritisak na Sovjetski savez, a . treći, da se šta bolje upotrebe provjerene i prekalj·ene savezničke snage i jedinice na Bliskom Istoku na području Sredozemlja. Pretpostavljajući, da će Saveznici svladati Siciliju i zaruze1.i je do konca kolovoza, postavla se pitanje: što će raditi trupe od tog datuma do velike op'eracije invazij~ preko Kanala (0 ver l or d) sedam ili osam mjeseci kasnije. S tlm općim razmatranjem završila je prva lkoriferencij a. Vojni stručnjaci s jedne i druge strane konferirali ~u zatim neprekidno svakog dana, ali se odmah na početku rada primijetila, da postoje stanovita razmimoilaženja između njihovih planova: dok su Englezi bili svim srcem za to,· da se nakon Sicilije udari na Italiju iskrcavanjem na peti talijanske čizme, Amerikanci nisu lbili tako oduševljeni tim planovima osobito tadašnji šef generalštaba USA general Marshall. Osim toga i sloga izrileđu Churchilla i Roosevelta nije u svim pitahjima Qila potpuna: Roosevelt se svakog dana tužio na de WJ.iitJJJ,a, a engleski je ratni kabinet vršio sa svoje strane piitis8k na Churchilla, da nagovori Roosevelta, da zajednički izvrše pritisak na Portugal, da stavi Saveznicima na raspolagar.je kao baze svoje otoke na Atlantiku. 228

U toku te posjete Washingtonu, prilikom jednog u tamošnjoj 'engl'eskoj ambasadi, došlo je do interesantnog razgovora Churchilla s nekolicinom prvaka američkog političkog života (Wallace, Stimson, Ickes. Connally, Sumner Welles). Razgovor.se kretao oko teme budućeg poslijeratnog uređenja Evrope i svijeta, a zabilježili su ga prisutni diplomatski službenici engleske ambasade. Tom je prilikom Churchill, koji je - kao što smo vidjeli - po majci Amerikanac, izjavio, da je prva briga Saveznika poslije rata, da se ubuduće sprij'eći agresija Njemačke ili Japan3.. U tu svrhu služit će povezanost između USA, Velike Britanije i SSSR-a. Ako USA žele, da im se pridruži i Kina, on (Churchill) nema ništa protiv toga, samo mora naglasiti, da se Kina ne može usporediti s ostalim trima velesilama (USA, Velikom Britanijom i SSSR-om). Samo na njima počivat će stvarna odgovornost za mir na čitavom svijetu. Zajedno s nekim drugim državama te bi velesile sačinja­ vale vrhovno svjetsko vijeće. Tom bi vijeću bitci podređena tri regionalna vijeća: jedno za Evropu, drugo za američku hemisferu, treće za Pacifik. Evropa će poslije rata, nastavio je Churchill, sačinjavati nekih dvanaest država ili konfederacija, a one će sačinjavati vijeće za Evropu. Važno je kod toga, da ponovo uskrsne snažna F·rancuska, jer perspektiva, da na geografskoj karti Evrope ne postoji snažna država između Velike Britanije i Sovjetskog saveza, nije nl najmanje privlačiva~ Postoji nada da će na jugoistoku Evrope postojati nekoliko konfederacija: Podunavska :ederacija oko Beča, koja bi nekako popunila »prazninu« nastalu nestankom AustroUgarske (uključujući u nju i Bavarsku) i Balkanska federacija. (Churchill u !~:njizi ne navodi koje države bi ušle po njegovoj zamisli u prvu a koje u drugu tvorevinu. u svakom slučaju brani reakcionarnu tezu o •potrebi~ i»opravdanosti~ crno-žute monarl!ije!) ručka

229

Wallace je upitao Churchilla, što misli o Belgiji i Holandiji i izrazio je mišljenje, da bi ih Saveznici imali spojiti s· Francuskqm. Churchill je odvratio, da bi se te države mogle povezati s Danskom. · Isto tako je Wallace spomenuo Svicarsku i upitao, da li je Churchill razmotrio pitanje da se Svicarska pripoji Francuskoj. Churchill mu je odgovorio, da je to sasvim poseban slučaj. U svakom slučaju, podvukao j'e on, svaka od evropskih država slala bi svog predstavnika u regionalno evropsko vijeć-e, i tako bi na neki način došlo do Sjedinjenih držav~ Evrope. Sva tri regionalna vijeća, za ..Evropu, američku hemisferu i Pacifik, bila bi podređena svjetskom vijeću. Clanovi svjetskog vijeća imali bi svoje predstavnike u svim regionalnim vijećima. Wallace je na to primijetio, da ostale države ne če pristati na to, da u svjetskom vijeću sjed-e samo četiri velesile. Churchill se odmah s njim složio i rekao, da će se njima pridružiti ostale (neke od njih), i to izborQm iz pojedinih regionalnih vijeća. Svi prisutni američki političari složili su se u glavnim crtama s Churchillovim sugestijama, u kojima vidimo stanovite tragove sličnosti s nacrtom o Organizaciji Ujedinjenih nacija, koju su Saveznici kasnije zamislili i osnovali. Na kraju te konferencije Trident složili su se Roosevelt i Churchill; poslije dugih konferencija i savjetovanja, u slijedećim točkama opće savezničke strategije u~atu:

' prvo, u suradnji s Rusijom i ostalim saveznicima treba ostvariti što je moguće prije bezuvjetnu kapitulaciju Osovine u Evropi; · , drugo, istovremeno u suradnji s ostalim državama na Pacifiku održati 1 proširiti pritisak na Japan; 230

treće, nakon poraza Osovine u Evropi, u suradnji s drugim državama na Pacifiku i, ako je moguće, sa Sovjetskim savezOm usmj·eriti sve snage USA i Velike Britanije, da se što prije postigne kapitulacija Japana. Da bi se to ostvarilo, oni su se složili u tome, di treba održati na visini sigurnost i borbenu gotovost zapadne hemisfere i britanskih otoka; pomagati borbenu sposobnost Saveznika na svim sektorima; održavati najvažnije linije za snabdije;vanje preko mora (bitka za Atlantik) s osobitim težištem na uklanjanju opasnosti od podmornica; povećati zračne napadaje na države Osovine u Evropi, u prvom redu na Njemačku; koncentrirati maksimum snaga na određenom području što je moguće prije, u cilju provođenja invazije »osovinske tvrđave« i to velikih razmjera i odlučujuće težine; poduzeti sve potreb:p.e i moguće mjere, da se pruži pomoć ratnom naporu Sovjetskog saveza; isto tako poduzeti sve moguće mjere, da se pomogne Kina kao stvarni saveznik i buduća baza za operacije protiv Japana; pripremiti tlo za aktivno ili pasivno učešće Turske na strani Saveznika; pripremiti francuske snage u sjevernoj Africi da preuzmu aktivnu ulogu u ratu protiv sila Osovina. Osim toga, na nepoznatom, a nevjerojatno važnom polju istraživanja atomske energije i njene primjene u ratne svrhe Churchill je ovog pUta dobio Rooseveltov pristanak. da USA i Velika Britanija izmjenjuju rezultate istraživanja, koja se vrše na polju atomske bombe, i da se taj pothvat ima smatrati zajedničkim. Ipak Churchill nije bio potpuno zadovoljan rezultatima konferencije u Washingtonu: nisu riješili pitanje o strategiji nakon provođenja H u s k y -a, t. j. invazije na Siciliju. On se zbog toga nije odmah vratio u London. Odletio je avionom preko Atlantika do Gibraltara i Alžira na konferenciju s generalom Eisenhowerom, kojeg su Saveznici predvidjeli kao vrhovnog saveznič-

231

kog. komandanta za operaciju O ver l or d- veliku operaciju invazije na Francusku preko Kanala. Na put je poveo i generala Marshalla, šefa američkog generalštaba, koji još uvijek nije bio sklon, da Saveznici poslije Sicilije zakorače na Apeninski poluotok, nego se u mislima viŠ'e bavio Sardinijom i nekom akcijom _u južnoj Francuskoj povezanom s glavnim udarcem preko Kanala. 20. st·ibnja 1943. u vili generala Eisenhowera u Alžiru došlo je do prvog sastanka Engleza i Amerikanaca, i na dnevnom redu konferencije na prvom se mjesiu nalazio plan operacija pod šifrom· H o b g o b l in- plan zauzimanja taljjanskog otoka J'antellerija, koji se nalazi između Sicilije i Afrike. Ta je operacija imala predstavljati uvod u veću operaciju, invazije na Siciliju, koju su Talijani i Nijemci .dobro utvrdili i gdje su se primjerice Talijani, prema svjedočanstvu generala G. Pattena u knjizi usp.omena Rat ka~o sam ga vidio, dobro i uporno branili na strani Nijemaca. U početku diskusije šef britanskog imperijalnog. štaba general Brooke dao je opću izjavu o situaciji. U tom svom 'ek.spozeju Brooke, poznat iz operacija u Belgiji godine 1940., ukazao je na koristi, koje nastaju za Saveznike ako Njemačka drži svoje snage rasute. Eisenhower je dodao, da mu nakon izmjene gledišta izgledA, da je diskusija pojednostavila problem i da će_. on - ukoliko dođe do takve odluke smjesta prijeći iz Sicilije na kopno u južnu Italiju u pretpostavci, da Ce obalna odbrana južne Italije biti slabija nego što je to slučaj sa Sicilijom. Churchill je dodao, da je uvjeren, da će Save:r.nici likvidirati otpor osovinskog neprijatelja do sredine mjeseca kolovoza, a da bi trebalo da savezničke snage, ukoliko to ne bi izi~kivalo preveliki napor, prijedu, i tO bez oklijevanja, na vrh talijanske čizme, uz

232

uvjet da Nijemci tamo ne dovedu prevelik broj svojih divizija. »Balkan predstavlja za NjemačkU veću opasnost nego gubitak Italije« - izjavio je Ch.urchill na konferenciji. Ponovo 8U se sastali 31. svibnja, i tom njihovom sastanku prisustvovao je i engleski ministar vanjskih poslova Antony Eden, kojeg je Churchill pozvao iz Londona radi izmirenja gen·erala Girauda i de Gaulla. Ipak, i tada Ameiikanci nisu popuštati. Premda je dan ranije Churchill, kao što je to, čini se, uopće bio njegov običaj, sastavio pismeni memorandum za pojedine uče­ snike, u kojem j'e izložio sve dobre strane direktnog udarca na Italiju. Ma...~hall i Eisenhower ostajali su neodređeni i rezervirani prema Churchillovu navaljivanju da se H u s k y nastavi na kopnu Italije. I general Alexander dao je punu podršku Churchillovim argumentima kao i komandant engleske flote u Sredozemnom moru admiral A. Cunningham. Na kraju su se sl~ žili u tome, da će u danom momentu stvar presjeći šefovi kombiniranih savezničkih štabova u Washingtonu. Churchill završava četvrtu knjigu u već vedrij'em raspoloženju. USA su ušle u rat protiv Japana; približavao se '5lom Italije; Njemačka ~ nalazila zapravo sama u Evropi, okružena »razjarenim čitavim ostalim svijetom pod oružjem«; vođe Japana postajati su svijesni toga, da im je zvijezda na zalazu. Nastupio je obrat sudbine.

233

ZAKWUCAK

Poslije svršetka Drugog svjetskog rata sve je veći broj knjiga memoarskog karaktera, u kojima učesniCi te drame s obje strane opisuju razne svoje doživljaje u ratu, kao i događaje, operacije i poteze značajne za tok i rasplet drame. Brojni su političari i državnici Zapada, koji su s više ili manje uspjeha pristupili poslu, da napišu i objave svoje uspomene iz tog razdoblja evropske i svjetske politike. Od Paul Reynauda do Hulla i Stettiniusa proteže se niz knjiga uspomena o poj edi nim epizodama iz rata ili ulozi, vremenski i prostornQ ograničenoj, koju su pojedinci imali u njemu. I diplomati iz jednog i drugog tabora nisu zaostajati za njim. Od Andre Fran~ois-Ponceta, Weizsackera i Schmidta do Alfijerija i Anfusa nižu se sve· novi autori memoara, koji opisuju susrete, poteze i događaje, u kojima su sudj'elovali. Na kraju, kao i nakon Prvog svjetskog rata, i sad već postoji mnogo knjiga vojnika s jedne ~ druge strane fronta (Eisenhower, Bradley, Patton, Halder, Gra.Ziani, Guderian, Gamelin i drugi), u kojima se govori o oPeracijama, njihovu planiranju i toku u ratu 1939.-1945., koji je ustvari i bio u prvom redu stvar vojnika-stratega, premda se ne smije nikada ·zaboraviti ni njegova politička strana. . Možda upravo zato, što nije samo stručnjak, nego što spaja u sebi pomalo sva ta tri svojstva, Winston S. Churchill, stavlj·en u središte ratnog zbivanja od samog 234

početka, nh....ren nesumnji'(rim književnim darom, dao je- \ 1 -svojim knjigama uspomena iz Drugog svjetskog rata djelo, koje će budućem historičaru biti .od koristi. Ono, doduše, zaostaje za »Svjetskom krizom« po književnim kvalitetama, po nepo::;rednosti pričanja, uvjerljivosti, preglednosti i reljefnosti prikazivanja, ali točno je i to, da četiri dosad objavljene knjige Churchillovih uspomena zauzimaju u svjetskoj memoarskoj književnosti po materijalu i dokumentaciji o toku rata posebno mjesto. Churchill u njima nastoji da mjestimično samodopadno pokaže, kako je uvijek i u svakoj prilici imao pravo (što dakako nije istina), da previše naglasi i podvuče važnost vlastite uloge u događajima, susretima i planovima, da preuveliča doprinos Velike Britaniji:! zajedničkoj stvari, da prešuti ili da se prikaže kao da nf! zna neke važne stvari. Cesto je namjerno neodređen i navodi samo svoja pisma, memorandume, telegrame i argummte; mjestimično je viŠ'e dokumetaran nego narativan; knjige opterećuje opsežnim dodacima s najrazličitijim bilješkama, tekstovima i drugim, ali sve to ne umanjuje njihovu subjektivnu i dopunsku vrijednost dokumenta o svim velikim pi!njima savezničke strategije i diplomacije iz rata 1939.-1945.

Kraj

235

SADRZAJ

Uvod Prvo poglavlje Drugo poglavlje Treće· poglavlje Cetvrto poglavlje

f>---7 9-65 66-129 130-201 202-233 234-235

Zaključak

Na1.-1ada »Skolska knjig;."

Tisak »Grafički zavod Hrvatske• Obr. br. 41107

~&~t

1 o. X. 17 ~G 6

..

(-%~

•

_n'lJ._ ~~-

1 6 ·12· 20 6

•

Itdavafi:

:~:::ac :~i~:.«:~:::~.(~ 6fs u:-::,11-10

..

941J.6"3@ K J! l

d,

!P