Hitlerov 'pothvat 25' Protiv Jugoslavije - Bogdan Krizman

to/OVJHAR.SKO JZDAVAČKO PODUZEĆE

' U OVO f KNJ IZ I

~autor, 1

na temelju dosad ne· po.znatih i neobradenlih dokru:menata iz goleme zb~ke niinnber~kog

međunaa-odnog

suda protiv gla vn ih raonih 1 zločitnaca, pnitkazuje diploma,tske poteze faši•tičke Osovti.n e Rim- Berlin p.rema Jugoslav~ji

pred

DJ'1u~i

svjet-

' s~i rat, vanjsku politiku rcŽJi.mskog Beograda i prilaženje Osovini, dogođaje, koji su se zbili do da.na prisoupa

vlade

Cvetkov:ć-Maček

Trojnom paknu, puč u Beogradu 27. o~ujka 1941. i fo.rm~ra.nje vlade generala Simovića, njemačke planove

i direktive za napad na Jugoslavriju, tok povjerljive k<mferenci je kod Hitlera u l ~ancela~rskoj palači u Berlinu 27. ožujka, na kojoj pada odluka da se Jugoslavija raskomada, pre]i
Vrhovne komande ro tiv Jugoslavjje (»Pothvat 2 5 « ) , kao i neke dosad nepozna.e njem ačke dokumen-

l"

te o naloj herojskoj NOB. ~l

'.

HITLEROV »PLAN 25« PROTIV JUGOSLA VIJE

NIP Novinarsko lzdavaf!ko Zawreb,

Perkovčeva

Poduzeće

2 (Novinarski dom)

Za izdavaM Zlatko Sinobad VanJska oprema I v o Sv er t
Tiska.n.Je dovrleno mJeseca ožuJka 1958.

BOGDAN KRIZMAN

HITLEROV "PLAN 25" PROTIV JUGOSLA VIJE JUGOSLA VIJA U SVIJETLU "NORNBERSKIH DOKUMENATA"

N I P Novinarsko Izdavačko ZAGREB

Poduzeće

PREDGOVOR Prikupljajući materijal za oveću knjigu

o Drugom Evjetskom ratu i našoj Narodno-oslobodilačkoj borbi - posao, kojim se već dulje vremena bavim - naišao sam odmah na početku na opsežnu, a kod nas neobrađenu zbirku dokumenata sa suđenja glavnim ratnim :·ločincima pred međunarodnim vojnim sudom u Nilrnbergu god. 1945-1946. Ta je :birka po opsegu, koji zaprema, razdoblju, koje obrađuje, i materijalu, koji sadrži, neophodna za svaki iole ozbiljniji i dublji studij i prikazivanje događaja i ljudi, diplomatskih poteza i vojnostrateških planova u razdoblju evropske politike od god. 1933. - godine dolaska Adolfa Hitrera na vlast u Njemačkoj - do završetka Drugcg svjetskog rata i konačne kapitulacije njemačke vojske u svibnju 1945. Za nas je kod nje važno i to, da sadrži niz dokumenata i podataka, koji se odnose na našu zemlju i na politiku vlada Stojadinovića i Cvetkovića prema ''Osovini<<, kao i planova "osovine<< prema režimskom Beogradu do sloma stare Jugoslavije. Sef režimske stranke JRZ i izraziti predstavnik krupnog kapitala: Mila.n Stojadinović preuzeo je vla.<;t god. 1935. i svojim sve otvorenijim nastojanjem da fašizira zemlju sve je više sticao naklonost Bertina i

Rima. Hitler i Mussolini pripremali su se za rat i Balkan je za. njihove planove predstavljao važnu točku i dragocjeno uporište. Njihov prijatelj i agent Stojadinović, uz blagoslov kneza Pavla, izvršio je politički zadatak razbijanja Male Antante i Balkanskog spo?·azuma kao ostataka vanjskopolitičkog ))Ancien gime-a« u korist »mladih« i »dinamičkih(< sila: nacističke Njemačke i fa.§ističke Italije. Prekinuo je skoro sve veze s državama Balkanskog sporazuma (Grčkl)m i Turskom) i Male Antante (Cehoslovačkom i Rumunjskom); ekonomski Jugoslaviju izložio pljački fašistič­ kih, u prvom redu njemačkih kapitaUsta i· sve brže plovio u vode što tje§njeg prijateljstva i suradnje s Hitlerom i Mussolinijem. Prirodno da je njegov režim u narodu bio izvanredno omražen i zbog toga Stojadinović doživljuje poraz na izborima god. 1938. Narodne mase glasaju za program »Bloka narodnog sporazuma« u nadi da će opozicija, kad jednom .~rtt.~i Stojadinovića i preuz?T~e vlast u državi, radikalnim. mjerama izmijeniti politički kurs u zemlji, kako u unutrašnjoj, tako i u vanjskoj politici, i pristupiti demokratizaciji zemlje. Stojadinović je doduše pao, ali vladu sa.stavlja jedan od njegovih: Dragiša Cvetković, bivši ministar Stojadinovićeve vlade. Cvetković je na polju unutrašnje politike odmah uznastojao da se približi Mačeku, da tako pokuša riješiti hrvatsko pitanje. Na polju vanjske politike »zaslugom« kneza Pavla produžio je Stojadinovićevim putom. Cvetkovićev je sporazum s Mačekom pred početak Drugog svjetskog rata bio sporazum o podjeli vlasti između njih odnosno, u izvjesnom pogledu, izmedu srpske i 11Tvat!)ke buržoazije. Nova je Cvetkovićeva vlada s Mače­ kom kao potpredsjednikom nastavila politiku fašfzacije (zabrana klasnih sindikata, organiziranje koncen-

re-

tracionih logora, osnivanje »radnih bataljona", svevlast >)seljačke« i »građanske za§tite<( i drugo) i sl'e se vi§e povezivala s »Osovinom«, koketirajući istovremeno i sa Zapadom kao >meutralac«. Tako su prošle dvije ratne godine: Na kraju je i ona, nakon posjete kneza Pavla kod Hitlera, prekinula s tom i takvom praksom: otvoreno se izjasnila za »Osovinu<( i »novi fašistički poredak u Evropi<(, pristupivši u Beču Trojnom paktu (25. ožujka 1941.). Taj je njen korak ogorčio i onako nezadovoljne narodne mase, koje je Partija usmjeravala na obaranje vlade. Dva dana kasnije (27. ožujka) grupa mladih avijatičkih oficira provodi državni udar: zbacuje Cvetkovića s vlasti a Pavle odlazi iz zemlje. Nova vlada generala Dušana Simovića pod pritiskom narodnih masa pristupa provođenju izvjesnih liberalnih mjera, ali razjareni Hi· tler već istog dana donosi odluku da Jugoslaviju treba raskomadati bez obzira na eventualne izjave lojalnosti nove vlade u Beogradu: Nakon užurbano provedenih vojnih i diplomatskih priprema 6. travnja 1941. dolazi do fašističkog na.pada na nas i do sloma stare Jugoslavije da, ubrzo zatim, naši narodi, na poziv i pod vodstvom Komunističke partije, u ustanku uvjere fašističke diktatore, da im je uspjeh na našem tlu bio samo privremen i prolaza.n. Nastojeći da na stranicama ove knjige rekonstruiram slijed događaja, služio sam se prvenstveno i najčešće spomenutom zbirkom niirnber§kog vojnog suda. Ipak sam na pojedinim mjestima) nadopunjujući i razrađujući podatke iz nje, navodio i drugu literaturu i izvore. Medu njima citirao sam i neke domaće autore, koje treba ovdje posebno spomenuti. Radi se u prvom redu o Danilu Gregoriću, Radoju Kneževiću i Pavlu Ostoviću. Danilo Gregorić, taj čar-

~ijski

Goebbels,

propagandistička

jerezaška truba Stobio je dugo godina njemački agent u Beogradu. Gregorić za nas i ovdje ne bi bio interesantan, da nije za vrijeme rata, god. 1943., duboko uvjeren u pobjedu nacizma, napisao i u Njemačkoj štampao knjigu uspomena >>Takav je bio kraj Jugoslavije« (»So endete Jugoslavien((; postoji i srpsko izdanje te knjige štampano u Beogradu pod okupacijom). U njoj on vrlo otvoreno govori o ulozi posrednika, koju je vršio između Dragiše Cvetkovića kao predsjednika vlade i Bertina, i o toku pregovora izmedu Beograda i »Osovine<~. Ti su pregovori doveli konačno do pristupa beogradske vlade Cvetković-Maček Trojnom paktu uz obećanje »Osovine(( da će Jugoslavija za nagradu dobiti Solun tuku svog grčkog susjeda, koji se upravo tada hrabro odupirao najezdi fašističkih armija iz Albanije! Zbog toga je Gregorićeva knjiga važan dokument i izvor za nas. Radoje Knežević, jedan od najvažnijih iz zloči­ načke klike oko ·Petra Karađorđevića, objavio je u Londonu neke podatke u dva članka, u kojima obraduje to isto pitanje o Solunu i pristupu .rugoslanije Trojnom paktu. Stoga sam iskoristio i Kneževićeve navode, pora.zne po .režim stare Jugoslavije, nastojeći da pomoću njih i Cvetkovićeva ;>ispravka« ilustriram podatke o tome iz niirnberške zbirke, koja služi kao temelj mog čitavog prikaza. Knjiga Pavla Ostovića »Istina o Jugo~laviji<(, iza.i:la u Americi na engleskom jeziku, vrlo je smnnjive vrijednosti, ali sam iz nje uzeo samo podatak 0 sjednici krunskog savjeta u Beogradu, na kojoj pada odluka o prist~pu Jugosla'Vije Trojnom paktu. Provjerio sam taj Ostovićev podatak o njoj i izgleda mi vjerodostojan. jadinovića

i

Cvetkovića

i ratni

zločinac,

Tako sa,m u ovoj knjizi nastojao da. skiciram prvu skicu o diplomatskoj i vojnostrateškoj situaciji Jugoslavije do sloma. Ona je nužno nepotpuna i nesavršena. Zahtjevat će i nadopune i korekture, ati će dana.s, nadam se, našoj publici ipak dobro doći već u ovom svom nesavršenom obliku. Ona će joj pružiti 1teke osnovne diplomatskohistorijske i vojnohistorijske podatke o staroj Jugoslaviji iz tog važnog, a tako 1<.eobradenog razdoblja, podatke, koji bi, inače, ostali. ?akopani u bezbroj plavouvezanih knjižurina te niirnberške zbirke. l. ožujka 1953.

B. K.

UVOD U razdoblju od 20. XI. 1945. do l. X. 1946. zasjedavac je u NUm:bergu u Njemačkoj međWlarodni vojni sud za glavne ratne zločince, fanniran sporazumom u Londonu od 8. kolovoza 1945., i sudio GOringu, Hessu, Ribbentropu i ostalim prvacima njemačkog nacionalso-

cijalizma. Tok rasprava privukao je pažnju čitave svjetske javnosti. Sjednicama su redovno prisustvovali mnogobrojni predstavnici svjetske štampe, a iscrpna i dugotrajna preslu.§avanja opt:uženih, iskazi svjedoka i mnogobrojni dokumenti podneseni sudu osvijetlili su mnoga osnovna pitanja politike Trećeg Reicha Adolfa Hitlera prije Drugog svjetskog rata, zatim sAm tok rata, ratne planove i diplomatske poteze Berlina i razloge, koji su doveli na kraju do sloma nacističke Njemačke, Sud je vrlo savjesno vodio rasprave; kasnije je u 42 omašne knjige štampane na njemačkom, francuskom i engle;kom jezikut objavio tekst optužnice, potpune stenografske biljeAke svih usmenih raspr.ava i, na kraju, tekst osude. Od 24-tog sveska dalje u zbirci su §tampani sudski dolnunentL Mnogi se od njih, kao i pojedin~ mjesta samog toka rasprava odnose na nas: Jugoslaviju uoči njemačkog napada god. 1941., zatim na uvjete, 1 lfl smo se ovdJe slullll francuskim Izdanjem: Proces des grands criminels dc ll'Ueue devnnt lc Tribunal mililaire international. I - XLII, Nu rem berg 1!140, U kasnijem citiranju te zbirke služit ćemo se kraticom: ND:

ll

pod kojima. je došlo do napada fašističke Osovine, do brzog sloma i podjele Jugoslavije, a neki (na žalost u mnogo manjem broju) na herojsku borbu naših naroda protiv okupatora i njegovih domaćih suradnika i slugu. U ovoj ćemo se studiji pozabaviti tim »NUrnberškim · dokumentima((, tom po bogaWtvu uistinu jedinstvenom zbirkom dokumenata o Drugom svjetskom ratu. Nastojat ćemo izvući iz golemog broja, iskaza i spir>a ono što je za nas danas najvažnlije, da tako ocrtarno - koliko to proizlazi .iz tih dokumenata - glavne obrise razvoja događaja oko Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu,

12

BURA NA HORIZONTU 4,

veljače

jadinovića,

1939. nakon nenadanog pada Milana Stofrancuski poslanik u Beogradu Brug~1·e

javio je depešom2 svom ministarstvu u Parizu novost:

da je knez Pavle povjerio Dragiši Cvetkoviću, bivšem ministru socijalne politike, mandat za sastav nove vlade; da postio-je mnogi razlozi opravdanoj pretpostavci, da je knez to učinio na sugesUju Stojadinovićevom

Anltona Korošca, kojemu njegova (Koroščeva) uloga kod konkordata uopće ne dopušta da neposredno nasU~ jedi Stojadinovića, i da je Cvetković, u garnđ.turl ministara, kaji su dem~sionirali, jedan od najboljih prijatelja Francuske. . U novu je vladu sastavljenu od Stojadinovićevih »prebjega« Dragiša Cvetković !pOZVao, po nalogu kneza Pavla, i dr Aleksandra Cincar-Markovića i tom diplomati od karijere povjerio resor vanjskih poslova. dncar-Marković se u to doba nalazio na dužnosti jugoslavenslmg poslanika u Berlinu i on je, primivii aviso iz Beograda da je postao minđ.star vanjsldh poslova, odmah zamolio Joachim v. Ribbentropa, njemačkog ministra vanjskih poslova, da ga izvoli primiU u opro-

z aDokumente zum Konflikt mit Jugoslawien und Griechenlandc, Berlin 1941, str. 72.

13

štajnu audijenciju. ?. veljače otibo je u »Wilhelmstrasse« i posjetio Ribbentropa. Tom mu je prilikom Cincar-Marković rekaos, da je u Jug01llaviji nenadano izbila lcriza, i to iz izrazito unutrašnjo-pOlitičkih razloga, ali da ta promjena ne će ni u kojem slučaju utjecati na vanjsku politiku nove vlade; da će on _(CincarMarković) nastojati da i dalje produbljuje odnose između Njemačke i Jugoslavije i da ispita pitanje pristupa Jugosl~vije paktu protiv Kominterne. Ribbentrop je Cincar-Markoviću prikazao cjelokupnu politiku Njemačke u jugoistočnoj Evropi i iz razgovora stekao utisak, da je Cincar-Marković iskreno spreman da još više uskladi vanj1sku- politiku Jugoslavije s Osovinom. Na pitanje Cincar-Markovića o sređivanju odnosa izmedu Jugoslavije i Madžarske, Ribbentrop mu je odgovorio, da bi Berlin pozdravio sporazum izmedu Budimpešte i Beograda. Cincar-Marković mu je odvratio, da je knez Pavle garant da će Jugoslavija nastaviti politiku prijatel;stva prema Njematkoj i Italiji i da će to on (Pavle) ostati i ubuduće. o Stojadinoviću Cincar- Marković nije znao ništa reći; izrazio je misao, da Stojadinović ne promatra razvoj unutrašnjo-političke situacije u Jugoslaviji s optimizmom, ali da spokojno čeka svoj čas, da bi se opet pojavio. Nato se Cincar-Marković oprostio od Ribbentropa i otišao na novu dužnost u Beograd ..

Kad je GOring došao u Rim da razgovara s Duceom i da ispita raspoloženje Rima prema pripremanom obračunu s Poljskom i buduće namjere Italije na Balkanu, Hitler je već bio ušao u Prag i Mussolini ispružio ruku 1 Satuvana je zabUJe!ka (•promemorijac) Ribbentropovog razgovora a Aleksandrom Oinc:ar·Markovićem u lr.njiai.: •Do· kumente zum Konflikt mit Jugoslawien und Grlechenlandc, str. 78.

14

pY.ema Balkanu, okupirav~i Albaniju. Garlng je u razgovoru s Duceom u prisutnosti grofa Ciana, održanom 15. travnja 1939. u Rimu,4 prenio Duceu Ftihrerove najsrdačnije čestitke zbog »sretnog rješenja« albanskog pitanja. Odmah zatim je GOring prešao na Jugoslaviju i spomenuo, da je osam dana nakon akcije protiv Ceške {»Tschecheh-Aktion«), neki njemački stručnjak i pouzdanik na Jugoistoku saopćio želju nekolicine predstaVI)ika Hrvata, koji surađuju s dr. Mačekom, da ih GOring primi. GOring im je dao odgovoriti, da do tog sastanka ne može doći i da se oni - ukoliko misle da vanjskopolitička pitanja moraju raspraviti sa stranom vladom, a ne s vlastitom - moraju obratiti na Rim, a ne na Berlin. S njemačke se strane stoji na stanovištu, da Jugoslavija stoprocentno ulazi u interesnu sferu ltalije.s Njemačka ima u njoj samo ekonomske interese. Uostalom, on - rekao je dalje GOring - poznaje jugoslavenske prilike vrlo dobro: sprijate)jen je sa Stojadinovićem, a kneza Pavla pozna vro dobro.• Zna i to, da zbog nedavnih događaja (Albanija i Prag) u Jugoslaviji vlada velika zabrinutost i razumljivi strah. Svaki t ND, XXIX, PS- 1874, Aulzelchnung Uber die Unterredung zwischen dem Reichsmarschall und dem Duce in Anwesenheit des Grafen Oiano am 15. 4. 1939, str. 53-60. 5 Već u razgovoru njemačkog ministra Hans Franka. ka· snijeg nacističkog guvernera u Poljskoj, s grofom Oianom, Frank Jasno ističe misao Berlina, da. Njemačka Adolfa Hitlera nema nikakvih interesa ili pretenzija u Sredozemlju. Hitler poručuje, naglduje Frank, dJ. Sredozemno more smatra talijanskim mo· rem đ da Italiji tamo pripada ili bar treba da pripadne privl· legirani položaj 1 nadzor. Vidi; D. Krizmao. »,.Promemorije" Ga· leazza Cianac, •Historijski zbornik,., Zagreb 1951, knjiga IV, str. 217. • Pred sudom u Niirnbergu G~rlng Je izjavio (15. Ill. 1946.): •Njemaćka Je u godinama, koje su prethodile ratu, Imala odlične odnose s jugoslavenskim narodom ,f vladom. Jedan od mojih zadataka u vanJskoJ politici bio Je da specijalno održavam te odnose (s Beogradom). Namjesnik knez Pavle l predsjednik vlade Stojadlnović bili su moji Učni prijatelji: često sam putovao u JugoslaviJu 1 tamo dugo provodio odmor.11, (ND, IX, str, 357).

IS

jugoslavenski državnik, koji stva.ti jasno vidi, mora priznati da je garancija zapadnih demokracija potpuno iluzorna. S druge 1Jtrane, Jugoslavija ima u Madž:lrskoj i Bugarskoj dva susjeda, koj.i usprkos svim uvjeravanjlima o protivnom, ustvari ipak od nje traže teritorij. Pod tim je uvjetima jasno, da Jugoslavija može živjeti samo onda, ako se poveže s druga dva susjeda: Itali1om i Njemačkom, jer samo na taj način može osigurati svoj opstanak nasuprot izvjesnim željama drugih susjeda. Osovina, sama po sebi, ima interes, da se stvari mirno razvi;aju u Jugoslaviji. Ukoliko bi, ipak, držanje vlade i pravac jugoslavenske vanjske politike bili nepouzdani, a osovinske bi je sile promatrale s nepovjerenjem, otpao bi taj interes. Jugoslavenima treba objasniti, d::a u slučaju rata ,protiv zapadnih sila osovinske sile oče­ kuju naklonu n e u tr a l n o s t, koja bi u tom slučaju omoguć.ila ItaLiji i Njemačkoj uvoz potrebnih stvari iz Jugoslavije. Stojadinović i :kmez Pavle spoznali su te potrebe. Knez Pavle otpada uvijek 7Jbog svojih engleskih veza, Ako je u izvjesnom vremenu i bio jo.§ i te kako čvrsto uvjeren u potrebu Osovini sklone pOlitike, kraći boravak u Engleskoj najvećim je dijelom dostajao, da ga pokoleba u tom uvjerenju. Stojadinovićeva ostavka pobudila je, ucstalom, u Njemačkoj veliko iznenađenje.

-Duee mu tu upada u riječ i dobacuje, da se kod--:t0.ga radilo gotovo o državnom udaru. To nije bila obična parlamentarna kriza. :Zelja je Engleske bila jedan od glavnih raZloga Ato je Stojadilnović otišao, nastavio je GOring. Knez Pavle ga je žrtvovao, jer je postao previše moćan. Osim toga otpao je i vođa Slovenaca: Korošee, koji je bio svećenik. Cijelu su stvar ,izveli na prilično podmukao način, 1 to pošto su se članovi vlade oprostili o.d Stojadinovića u 16

jedanaest sati u noći kao da se n.i!ta ne će dogoditi, Sat kasnije uputili su pismo Stojadinoviću, kojim mu ostavku. Stojadinović je uvijek v:jerovao da ima kneza Pavla na svojoj strani, ali se dl:ugog dana morao uvjeriti u protivno: lmez je, izgleda, i sAm b1o u uroti. Sad se s jugoslavenske strane pokušava ocm.iti Stojadinovića u državama Osovine; Beograd ga danas ogovara zbog stvari, koje vjerojatno nisu istinite. U svakom slučaju Stojadinović je imao bistru glavu i za Italiju i Njemačku bio bolji partner, nego njegov sadašnji potpuno nevažni nasljednđk (Dragiša Cvetković}, Prešli su na novu temu: opća situacija u Evropi, i obojica su se složila u tome, da će u slučaju sukoba u Evropi pobjeda biti na strani Osovine. saopćuju

:oo

Mussolini je nastavio: u Jugoslaviji postoji teška nnutrašnja kriza, koja izvire iz sukoba između Hrvata i Srba. Interes Italije za jedinstvenu JugOSilaviju po~ stoji samo dotle, dok se ova zemlja naJ.azi na stranJ Osovine. Nakon rješenja te unutrašnje krize, Osovin~ će morati dobro pripaziti, kojim će smjerom udariti njena vanjska politika, Upitao je GOringa, što on misU o daljnjem razvitku i raspletu krize u Jugoslaviji i o tome, da li će Jugoslavija u općem sukobu biti na strani Osovin·e odnosno protiv nje, W će osta:t.i neutralna GOring je odgovorio da vjeruje u n e u t r a l n o s t Jugoslavije. Prema njegovu mišljenju ne bi trebalo če~ kati na uklanjanje unutrašnjopolitičke krize, nego Jugoslaviju već unaprijed vezati uz Osovinu. Položaj se za JugOSilaven-e znatno izmijenio i to na njihovu štetu, Osovina može vršiti pritisak na Jugoslaviju još preko Madžarske. Uostalom, Jugoslavija je uputila Berlinu molbu za odobrenje kredita od 200 mlliana (vjerojatno maraka), a da se nije direktno i službeno izj~ o 2 Hillerov pothvat

17

obavezi, koja bi sadržavala političke uvjete. On je, iPak. dao Beogradu na znanje, da bi Berlin ovako zamUnu svotu novaca mogao staviti na ra;polaganj.e Beogradu tek onda, kad vanjskopolitički stav zemlje ~X~Stane jasan. Jugoslavenima treba to otvoreno i bez uvijanja izložiti. Imao je namjeru da sam razgovara s knezom Pavlom, kojeg dobro pozna, i to da razgovara potpuno otvoreno i bez suzdržavanja. Jugoslavija se mora pridružiti 03ovini, Ciano je na to upitao GOringa, što je s eventualnim pristupom Jugoslavije paktu protiv Kominterne. GOring mu je odgovorio, da je sadašnji jugoslavenski ministar vanjskih poslova dao na to pitanje izbjegavajući odgovor. Isto tako i knez Pavle, Uglavnom Jugoslavija ukazuje na to, da je beogradska vlada dobro poznata kao antiboljševička i da joj zbog toga nije potrebno da pristupa paktu protiv Kominterne. Duce je dodao, da je svakako potrebno da se Jugoslavenima jasno i otvoreno ,prikaže situacija, Za ItaMju će se pružiti prilika prigodom posjete j~avenskog ministra vanjskih poslova u Venecij~, Par dana kasnije Cincar-Marković je došao u ciju na sastanak s grofom Cianom, svojim talijanskim kolegom. Ciano je u svoj dnevnik pod 22. travnja zapisao o tome slijedeće: >•Prvi sastanak protekao je dobro. Sreo sam razumnog i susretljivog čovjeka, dok nas je Indelli (talijanski poslanik u Beogradu) s neumjesnim alarmima bio doveo do uvjerenja. da postoji neka umemirenost kod Jugoslavena. Pokazalo se da je nema ili da ona, ograničena na dio javnog mišljenja, nije zahvatila odgovorne krugove. Naši su se razgovori odnosili na: (l) Albaniju: prihvatili su svršen čin. Cincar-Marković je shvatio

Vene-

18

razloge, zbog kojih smo poslali trupe u Albaniju. Naša odluka da ih ne šaljemo u velikom broju sjeverno od linije Drač-Tirana Mia je primljena sa zadovoljstvom. Sa svoje sam strane izjavii.o, da nemamo nikakvih interesa prema Kosovu·; (2} Njemačku: rješenost Jugoslavije da sw-ađuje s Osovinom, s tim da ne pristupi, zasada, paktu protiv KomiNerne, i to iz un.utrašnjopolitičkih razloga, premda .Cincar-Marković iz prve ne odbacuje ni tu mogućnost. Jugoslavija će odbiti svaku englesku garanciju, Pdlitika Jugosla_vije fO!l"'D.ulirana je na slijedeći način: u slučaju sukoba oružana neutralnost, ukazujući ekonom;;Jru pomoć Italiji i Njemačkoj. Prirodno, u s;stemu Osov1ne Jugoslavija će prvenstveno gravitirati oko Rima; (3) MadžiH"Sku: poboljšanje odnosa s tom državom bit će postepeno, da se ·ne dovedu u pitanje obaveze, ko~e Jugoslavija ima prema Rwnunjskoj .. Politici Bulrurešta Cincar-Marković je uputio vrlo određene kritike; (4) Dru.štvo Naroda; Ju.gos.Iavija će se iz njega portepeno povući,«7 Osovina je pokušala -potpuno nlliniirati osti'tke solidarnosti između Rwnunjske i Jugoslavije (preostalog dijela sistema Male Antante) forsiranjem približavanja Beograda BucUmpe.šti. Ribbentrop je u tu svrhu iskoristio posjet madžarskog ministra predsjednika 1 ministra vanjskih po..>lova Berlinu i u razgovoru (29. ti-avnja 1939.)8 spomenuo Mad.žarima, da je jugoslavenskom ministru vanjslđh poslova Cincar-Markoviću bio govorio o potrebi sporazwna između Madžarske i 7 Galeazzo Oiano, ~Journal polltique• 1939 -1943, I. Paris str. 82. s Zubilje§ka o tomu, datirano. u Berlinu, 30. travnja 1939., s potpisom v. Erdmannsdorfa, njemačkog poslanika u BudimpdH. nalazi se: ND, XXXV. D-737. Aufzelebnung. Empfang des ungarischen Ministerprii.sidenten und des Aussenmlnlsters durch den Berrn Reichsaussenmlnlster am 29. 4. 1939, 15,30 Uhr, str. 431---435.

19

JUgoslavije (kao i grot Ciano) i da je Cincar-Marković izrazio spremnost da povede politiku. koja bi Jugoslaviju približila Madžamkoj, U pojedinosti se tada nisu upuštali, nastavio je dalje Ribbentrop, ali po njegovom mišljenju "(Ribbentropovom) dolazi u obzir neka vrsta ugovora o nenapadanju ili o manjinama. Mi u svakom slučaju imamo velik interes u tome, da ·spriječimo da Rumunjska i Jugoslavija postanu žrtve neprijateljske propagande, Upozorio je i Gafenca (rumunjskog ministra vanjskih poslova), da te engleska garancija Rumnnjskoj učinila u Berlinu loš utisak i da je ona, uostalom, potpuno bez ikakve praktične vrijednosti, imajući u vidu vojno-strateški položaj Rumunjske. Svako upuštanje neke države u zaključivanje ugovora o garanciji sa zapadnim državama, koji bi počivao na principu reciprociteta, smatrat ćemo za neprijateljski akt - rekao je Ribbentrop. Držanje je Jugoslavije jasnije nego stav rumunjske vlade i Cincar-Marković je obećao blagonaklonu n e u tr a l n o s t i stavljanje na raspolaganje Osovini jugoslavenskih ekonomskih izvora u slučaju sukoba.. Madžarski ministar vanjskih poslova (grof Csaky) obavijestio je sa svOje strane Ribbentropa, da je pred odlazak iz Budimpešte primio vijest da je knez Pavle otklonio rezultate pregovora između jugoslavenskog predsjednika vlade i »vođe Hrvata« Mačeka i. da je zbog toga raspoloženje u Hrvatskoj vrlo lo!e; da se Maček posredno obratio .na Njemačku, Ita!liju i Madžarsku s molbom, da ubuduće propagand.istički pomažu njegov pokret, Na primjedbu grofa Csal
stiti da stvari dozriju. Uostalom, tiču

Njemačke se te stvari samo posredno, jer politiku Osovine u tom pogledu Rim. U svakom slučaju u interesu je svih. da

određuje

u Jugoslaviji dođe. đo smirivanja.. U Rim je otišao i knez PavJ.e, Pod 10. svibanj 1939. Ciano unosi u svoj dnevnikO, da je sastanak s Pavlom i Cincar-Markovićem samo potvrdio točke, o kojima ~u već diskutiraJi u Veneciji. Pojavile su se veli Clano - dvije stvari, koje treba zabilježiti: Jugoslaveni su odlučno protiv Turske i predlažu formiranje jednog bloka između Rumunjske, Jugoslavije i Bugarske upe~ renog protiv Ankare. Razgovarao je s Pavlom za vrijeme flotne parade. Tom je prilikom Pavle pokuša? objasniti Cianu razloge, zbog kojih je došlo do pada M. Stojadinovića: pored toga što je došlo do rascjepa u vladinoj većini, Stojadinović se bavio prljavirn financijskim poslovima i prikupio je znatne sume novaca osobito u inozemstv"li Pavle je otišao, zatim, i u po&jetu _u Berlin. Prilikom banketa, priređenog l. lipnja 1939. u čast jugoslavenskih gootiju, Hitler je Pavlu održao zdravicu, u kojoj je, između ostaloga, rekao i ovo: ... »Njemačko prijateljstvo prema jugoslavenskom narodu nije samo spontano. Ono je zadobilo svoju dubinu i trajnost usred tragičnih događaja svjetskog rata. NjemačJa je vojnik tada naučio da cijeni i poštuje tako izvanredno hrabrog protivnika. Vjerujem da je to bilo i obratno. To uzajamno poštovanje nalazi svoju podršku u zajedničkim političkim, kulturniril i ekonomskim interesima. Tako i u ovom Vašem današnjem posjetu gledamo samo ~iv dokaz pravilnosti našeg shvaćanja i zbog toga crpimo istovremeno iz njega nadu, • •Journal politiquec, J, slr. IIB-111.

21

se njemačko-jugoslavensko prijateljstvo i ubudalje razvijati i postajati sve uže. U Vašem boravku ovdje vidimo i ugodnu prigodu za otvorenu i prijateljsku izmjenu mišljenja, koja će za naše narode i države - u to sam uvjeren - u tom smislu biti samo od koristi. Uvjeren sam u to utoliko više, jer će čvrsto utemeljeni odnciJi između Njemačke i Jugoslavije, puni povjerenja - pošto smo historijskim događajima postali susjedi sa zauvijek utvrđenim zajedničkim granicama - osigurati ne samo trajni mir između naša dva naroda i država, nego će povrh toga predstavljati element smirivanja za naš nemirom prožeti kontinent. Taj je mir, međutim, cilj svih onih, koj.i su voljni da rade zaista konstruktivno .. ,«9a da

će

duće

U međuvremenu, između ta dva puta, Ribben.trop i Ciano potpisali su u Berlinu .pakt o savezu i prijateljstvu između Italdje i Njemačke (nazvan »čelični pakt«), koji je imao- omogućiti Osovini da potpuno i svugdje nametne svoju volju Evropi. Nešto kasnije (30. V.) u vezi sa formaln·lm zaključenjem 13aveza, koji je praktično već postojao između Rima i Berlina, Mussoli~ je za Hitlera sastavio povjerljivi Memorandumto, u kojem se nalaze osnovne postavke vanjske poUtike i stra1a Državni ~ekr<'tar u njemačkom ministarstvu vanjskih po~lo\·a. (1!138.-lfJ.I3.) Ernst Freiherr von Weisziieker u svojim llt>pomenama. ~>Memoirs of F.rn-st von Weiszlickeu (London Hl.il. prijevod, str. 189) piše o toj posjeti slijedeće: »Početkom lipnja 193!1. posljednji veliki društ\·cni događaj u Berlinu predstavljao je posjet jugoslavenskog- kneza Pavla i njegove supruge. :Moja žena. koja je imala zadufenje da sc stara o njima. zapazila je da je Hitler očaran š:~rmom kneginje. On, koji je na slufbenim prijemima JHema. žcnanu1 bio nko(~Cn poput nekog stražara. na straži. obasi.pao je kneginJu sitnom Pllž-Djom, pokazivao sobe i umktnine i kati ga je upozorila nn to da je ponoć blizu i da bi V(t\julo ići. odgovorio joj pOJlll\ neko;..' ljubavnika: »Sretni ljudi nemaju sal.« KD XXXI, PS - 2818, str. 155-15!1.

'°

22

tegije faAi.stičke Italije u najbližoj budućnosti. U tom »memorandumu« Mussolini piše uglavnom slijedeće: Rat između plutokratskih i zbog toga sebičnokonzer­ vativn·ih snaga s jedne strane, i jako napučenih a si· romašnih nacija· s dJ'u.ge strane je nei.zbježiv. Mi se moramo pripremati prema tom i takvom stanju stvari, Drugo, sa strateškim položajima dobivenim u Ceškoj i Albaniji sile Osovine drže u ruci jedan od temeljnih faktora uspjeha. Treće, Itatiji je potrebna pauza sve do konca .godi-ne 1942. iz više razloga: da vojno organizira Libi;u i Albaniju, da izvrši paoifikaciju Abesinije, da dovrši izgradnju šest linijskih brodova, da obnovi artiljerijski materijal, da razvije planove o autarkiji t drugo. Cetvrto, sa strateške točke gledišta zapadne su sile >>uzi.da!ne« i zbog toga će rat, koji s njima predstoji, biti pretežno rat na moru i u zraku. Osvajanje Albanije znatno je olakšalo pomorski problem Italije; Jadran je na ta3 način postao jezero, koje se može hermetički zatvoriti. Peto, samo u pravcu Istoka i Jugoistoka rat može poprim.iti dinamičan karakter; Poljska i o.stal~ države, koje su primile garancije, bit će prepuštene same sebi i njih će se moći paralizirati prije nego š!o im se ukaže stvarna pomoć, čak iz susjedne Rusije. Sedma točka memorandwna (za nas najvažnija) gla;;i u prijevodu ovako: »Rat, koji pripremaju velike demokracije, rat je iscrpljivanja. Zbog toga moramo poći od najteže pretpostavke, koja u sebi sadrži stoprocentnu vjerojatnost, t. j. da od ostalog svijeta Osovina ne ~e ništa dobiti. Ta pretpOstavka bhla bi teška, ali strateške pozicije, koje je Osovina zaposjela, u znatnoj mjeri umanjuju težinu i opasnost rata iscrpljivan;a. Iz tog

Ta.zloga treba odmah, u prvim satima rata, zaposjesti čitavo Podunavlje i Ba~kan, N e ćemo se smjeti zado-

23

voljiti i.:!:javama neutralnosti, nego ćemo okupirati ta i iskoristiti ih za nabavku potrebnih namirnica i industrijskih proizvoda za rat. Pomoću takve

područ;a

munjevite akcije provedene najvećom odlučnošću ne bi izbacili iz borbe samo »garantirane Oržaveu poput Grčke, Runumjske i Turske, nego bi sebi osigurali leđa. U toj igri, kao kod šaha, možemo računati s dva »piona•: s Madžarskom i Bugarskom.«u Hitler nije na taj memorandum Duceu ~ta odgovorio i Duce je neko vrijeme živio u vjeri, da se Hitler u svemu slaže. Evropska kriza približavala se svom vrhuncu: HiUer pojačava pritisak na Poljsku i pooštrava zahtjeve u vezi s Danzigom i koridorom u uvjerenju, da zapadne demokracije, ipak, ne će htjeti braniti Poljsku. U tom ga je uvjerenju podržavao Ribbentrop. Ipak se Rim, alarmiran izvještajima svog ambasadora u Berlinu: Attolica, stao pribojavati.. Attoli.co je po direktivi iz Rima prvo predlO'lio sastanak između Hitlera i MUS30linija na Brenneru, da se tako prisili Nijemce da im otkriju sve u Sedma toiMI.a u originalu glasi ovako:. •Der Krieg, den die grossen Demokratien vorbereiten, ist ein ErschOpfungskrieg. Man muss deswegen von der hiirtesten Voraussetzung ausgeben, welche die hundertprozentige War· scheinlichkeit in sich birgt. Die Ar.hse wird von der i.ibrigen Welt nichts mehr bekommen. Diese Annabme ware schwer. aber die von der Achse erreichten strategischen Stellungen verringern bedeutend die Schwere und die Gefahr eines Er!lcbOpfungskrieges. Zu diesem Zwecke muss man sich, gleich naC'h den ersten Stunden des Krieges, des ganzen Donau- und Balkan Beckens beml.chtigen. Man wLrd sich mit Neutralltiitserklarungen nicht zufrledenstellen dOrfen, sondern dle Gebiete besetzen und dieselben zur Besc.harfung von den erforderlichen Nahrungsund lndustrie-Krlegsvorrll.te au.snO.tzen mfissen. Durch diese blitzarURe und mit der schirfsten EntscbelduttQ: zufUhrenc'le -Qpera.tioo, wUrdeo nicht our die ~aarantiertenc. wie Grlechenland, Ruml.nlen und TUrkel, ausser Gefecht gestellt werden. sondera w\lrde man sich auch den Rtlcken sichern. In dit>sem Spiel konnen wir - wie dm Schachsplel - auf zwei gUnstige "Bauen rechnen: Ungara und Bulgarien.c (ND. XXXI, str. 150),

24

karte. Utvrdili su taj susret za 4. kolovoz, ali ga je Hi-tler 31. srpnja otkazao. Uznemirio se i Ciano. Pun sumnje i nemira (Nijem.oi. bi mogli udariti ».prerano«, ne čekajući do 1942.) poslao je u Berlin Attolicu direktivu, da dogovori sastanak (Ciana) s RibbentropOm, 1::1. kolovoza »Wilhelmstrasseo: je objavila komunike, u kojem najavljuje sastanak ove dvo~ice i već ll. kolovoza Ciano je u Fuschlu, Ribbentropovom dvorcu u blizini Salzburga.tt Odmah na početku Ribbentrop nije htio tajiti činje­ nicu, da situaciju drži izvanredno teškom i opasnom i da smatra da je sukob između Njemačke i Poljske neizbježiv. Analizirajući političku situaciju, Ribbentrop je Cianu naveo slijedeće:

(l) Rwsija ne će interveniram u sukobu, jer su pregovori Bavezničkih misija s Moskvom završili s potpunim neuspjehom, a u toku su (to je Ribbentrop povjerio Cianu kao najveću tajriu) već dosta precizni razgovori između Moskve i. Berlina (Ciano mu je kod toga primijetio, da se tajnost tih pregovora, koju su Nijemci tako zdušno čuvali, teško slaže s obavezama, koje izviru iz savezništva, i s totalno~ lojalnošću, koje se Rim pridržavao u odnosima s Berlinom),u (2) Francuska i Engleska ne mogu intervenirati, jer nisu sprenme i nema-ju sredstava da napadnu dok je ona u mogućnosti, zahvaljujući prije svega avijaciji, koja je znatno jača od savezničkih avijacija zajedno, da bombardira francusko-engleske centre. vojnički

Njemačku,

~emor!Ja g.rola Oiana o tom historijskom razgovoru

nalazi sc u •Les archives seeretes du Comte Ciano«. Paris 1048,

str. l;oJ-;~r~ fazama pregovora. 4zmedu Berlina i Moskve vidi: •Nazi-Soviet ReJatioD.s 193~IO.Uc, WashiD.gtOD. IIN8.

25

(3) Belgija i Holandija imaju namjeru da sačuvaju stav najstrože neutralhosti li spremne su da brane svoj teritorij. (4) Turska, konkretno, ne će ništa pri.don.ijeti i izvještaji v. Papena, njemačkog ambasadora u Ankari, govore o tome, da je ta država nezadovoljna putom, kojim se od nedavna zaputila. (5) RumWlj!Ska namjerava nešto određeno poduzeti; ona će se 1 nadalje koprcati da odrti ravnotežu i vojnički ni u kojem slučaju ne predstavlja neku opasnost, imajući u vidu da su Bugari i Madžari više neg;) dovoljni da je likvidiraju. (6) Jugoslav~ja je nepouzdana. U Londonu je Pavle razvio akttvnost i davao izjave, koje su izrazito neprijateljske Osovini. Osim toga Jugoslavija je isto tako slaba. »Reich želi da Italija iskoristi priliku potjske afere da dokrajči svoj spor s Jugoslavijom u HrvatskC'j

ne:

i Dalmaciji.«t4

(7) U pogledu Amerike, Ribbentrop misli da je tamo, osobito nakon završene propagandne akcije, koju je poveo brošurama, do§lo do duboke izmjene stava kod javnog mišljenja i da ono u USA sve više naginje neutralnosti_ i izolacionizmu, Zbog svega toga vrijeme je .izvanredno pogodno za akciju - završio je Ribbenotrop. Ipak, Ciano je ostao hladan i zamolio Bibbentropa za točnije podatke o programu Njemačke u najbližoj budućnosti. Ribbentrop mu na to nije htio odgovoriti; kad mu je Ciano p~imijetio, da Rim nisu upoznali sa činjenicom da kriza n e p o sr e d n o predstoji, da im nisu ništa htjeli povjeriti ni otkriti, štaviie da su to "Treba kod toga. podvući da. Ribbentrop n;tmjcrkc nije mcnuo Sloveniju. To je primijetio i Ol&nol

26

!ipo~

u nedavnom razgovoru s, talijanskim ambasadorom zatajili, Ribbentrop mu je odgovorio, da mu ne može niita reći o onome što će se dogoditi, jer se svaka odluka na~azi još u Fi.ihrerovoj glavi. Drugog su dana otišli u Berchtesgaden do Hitlera. Razgovoru su prisustvovali Hitler, Ribbentrop, Ciano, dr. Paul Schmidt i Dollman, predstavnik SS (Himmlera),liS Ciana je pratio Magistrati, savjetndk talijanske ambasade u Berlinu i Cianov šogor, kao i drugi. Kad je započela konferencija, koja se po običaju odmah pretvorila u Hitlerov monolog, Hitler je u strahu od indiskrecije rekao ostalim Talijanima da odu piti kaVu pod paskom - Martina BonnannaHitler je Cianu pomoću geografskih karata pokušao objasniti položaj Njemačke: »Siegfrieđova linija« (potpuno dovršena) proteže se od švicarske granice do točke, gdje Rajna ulazi na holandski teritorij.. Tu liniju stručnjaci drže neosvojLvom, osobito u zoni, preko koje su ranije prolazili. i nadi.rali neprijatelji, l čitava je belgijska granica posuta utvrdama. Naprotiv, granica prema Holandiji je to samo djelomično, ali zbog toga ne treba očajavati, jer GU Belgija i Holandija spremne da oružjem brane svoju neutralnost protiv bilo ko.le sile. U slučaju povrede te neutralnosti od strane Francuza i Engleza, Nijemci bi 'mogli mnogo brže nego njihovi protivnici zauzeti holandski teritor.ij i izazvati po~ plave, probijajući brane i nasipe. U pogledu granice na Istoku posao oko izgradnje utvrđenja nije tako uznapredovao. Jedina zona, u kojoj je nešto učinjeno, nalazi se oko Berlina, ali se prema Istoku ne radi o tome da ostanemo u defenz.ivi, Tamo treba prijeći u -~nik o tom razgovoru; ND, XXIX, PS -· 1871, Aulzeiehnung tlher die Unterredung des FUb.rcrs mit dem Grafen Ciano am 12. 8. 1930, str. 48.

27

ofenzivu i to

najvećom brzinom. U tom su cilju trupe duž granice tako, da mogu svakog časa prijeći u napad. Hitler nije naveo broj trupa, koje su koncentrirane protiv Poljske, ali je aludirao na milijun vojnika. Kao jedini detalj naveo je to, da se u Istočnoj Pruskoj nalaze divizije velike borbene vrijednosti. od kojih su neke motorizirane, Kad kucne čas napada na Poljsku - a taj će mom:ent ·nastupiti, kad izbije neki teži incident ili kad Njemačka zatraži od Poljske da odredi svoj politički stav - njemačke će snage istovremeno prijeći u napad na svim točkama granice i to prema centru Poljske pravcima, koji su već unaprijed utvrđeni. Poljske snage danas ne mogu pružiti otpor takvom napadu, čak ni za kraće vrijeme. Avijacija im je neznatna, artiljerija slaba, protutankovska oruđa nedostaju potpuno .Razdoblje za akciju, koje najviše cdgovara sa stanovišta meteorologije, jest ono od sada do 15. listopada. Kasnije bi magle i k:i!e bolje štitile Poljsku nego bilo koja vojska. Izjavio je, da će situaciju likvidirati do 15. listopada. Za to je naveo slijedeće razloge: raspoređene

(l) Poljska je provocirala Njemačku, povrijedila njenu čast 1 to nastavlja činiti svakodnevno, a velika nacija kao što je njemačka ne može dalje podnositi takvo stanje stvari. Više od dva puta HiUer je ponovio, da preseljavanje njemačkog stanovnd!tva :IZ Ju!nog Tirola predstavlja težak udarac za njemački prestiž i njegov lično.te Takvu gestu ne moie nitko navesti kao primjer iz historije, a to ga sili na još veću nepomirljivost prema Poljskoj,

(2) Teror pod kojim se nalazi njemačka manjina u Poljskoj, izložena najbrutalnijiln iapadima i nasilju 28

(kastriranje, ubistva, otmice), uzbudio je nJerna&o javno mišljenje i ono traži rat protiv Poljske. (3) Hitler pouzdano zna, da je Poljska spreiTma da poslije 15. listopada zauzme Danzig i da ga u danom momentu uništi. U to bi doba Njemačka samo uz cijenu većih žrtava i s manje pouzdanim izgledima na uspjeh mogla priteći u pomOĆ svojim sinovima.

(4) Poljska predl;.tavlja prijetnju Njemačkoj i prema tome Osovini. Cak kad bi Njemačka vodila poli1iku mira i suradnje s Poljskom, to ne bi iz temelja moglo izmijeniti situaciju; kad bi se jednog dana Njemačka i Italija - a sigurno je da će se jednog dana naći ·našle u borbi sa zapadnim demokracijama, Poljska bi iskoristila tu pri1iku da Njemačkoj zarine naž u leđa Njemačka se prema Poljskoj nalazi u istoj situaciji ka~ Italija prema Jugoslaviji. Postoje nesumnjivi znaci, da će Jugoslavija sačuvati svoj stav neutralnosti prema Italiji tako dugo, dok položaj Italije ostane povoljan. Pojave li se teJkoće, Jugoslavija će je napasti s leda. Zbog toga Hitler savjetuje Italiji, da iskoristi prvu pri· liku da raskomada Jugoslaviju, okupiravši Hrvatsku i

Dalfn.a_ciju. 11 1' Radilo se o IselJavanJu Nijemaca Iz Južnog Tirola u toku god. 1939. Na sastanku mje§ovite talijansko-njemačke kom e u Berlinu 15. VI. 1939. pod predsjednilitvom H. Himmlera. SS, bio je donesen pia njemačke narodnosti iz sv:rietka godine. Ciano u tom smislu i ugovor

ves secretes du Comte ·Ciano•, str. 301. Pred sudom Je 15. VI. 1946. OOring Izjavio, da se s njemačke strane, kad Je rat zapo6eo, poduzelo sve, kako bi ~~~ l(~ij~~el~aČ~~~~l~ ~~~~~~~- o51~~~~3~ 7 i. JugoslaviJ~m, koJe eu

29

Cia.no je upitao Hitlera, kakav :razvoj opće situaciji! u slučaju napada na Poljsku. Hitler je, odgo· varajući na to, u nekoliko navrata podvukao, da je uvjeren da će sukob ostati lokaliziran i i:zJložio razloge za to. Francuska i Engleska, naime, učinit će neke protunjemačke teatralne geste, ali u rat ne će zagaziti, jer nisu spremne za borbu, ni psihološki, ni na polju naoružanja.1s Ponovio je, da će jednog dana biti potrebno da ISe Njemačka i Italija bore protiv Francuske i Engleske već stoga, da bi se uniitile predrasude o nekoj »moralnoj nadmoći•< Engleske i Francuske prema državama Osovine, ali je isključio mogućnost da bi do te borbe moglo doći već sada. One nemaju sredstava da škode Njemačkoj; maksimalno mogu proVEl~ blokadu Sjevernog mora izmedu Skotsk.e, obala Skandinavije i zapadnog izlaza Kanala; mogu isto tako pokušati neke akcije iz zraka protiv njemačkih središta, ali nije vjerojatno i to ili iz straha od represalija iH zbog njemačke protuavionske obrane, koja je izvrsna. Nijedna druga država ne će maknuti prstom, Baltičke su države neutralne i njihova će neutra.I.nost biti u svakom slučaju za Njemačku povoljna. Može se štoviše smatrati da je os:gurana i neutraJnmt Svicat"ske. Svicarci će pucati na onoga, koji pokuša stupiti na njillov teritorij, Prijateljska Madžarska zajedno s Bugarskom, koju je Njemačka snabdijeva!~ i danas snabdijeva oružjem, poslužit će neutralizaciji neprijateljskog stava Rwnunjske (uostalDm jako nesigurnog). Jugoslaviju i Grčku smrvit će strah od Italije. Rusija se ne će maknutL Pregovori (Saveznika) u Moskvi doživjeli su potpuni fiasko. Saveznici su poslali vojne predviđa

u To mu Je Rlbbentrop neprekidno govorio s »autor-He· lom• btv§eg njemačkog nmbasadora u Londonu i čovjeka, koji •dobroc pozna mentalitet Anglosaksonaca. 30

misije u Moskvu &amo zato, da bi .prikrili neuspjeh. Naprotiv, sovjetska-njemački dodir razvija se sve vi~e i sve povoljnije i upravo ovih dana primio je ruski zahtjev, da pošalje u· Moskvu njemačkog opunomoće­ nika, koji bi tamo vodio razgovore o zalđjučenju pakta o prijateljstvu. Svi ti razlozi navode ga da vjeruje s apsolutnom da će sukob s Poljskom ostati l o k a l i z ir a n, da će Njemačka definitivno urediti svoje račune s Poljskom, čineći time istovremeno veliku uslugu Osovini, jer je svako jačanje jednog od partnera jačanje njemačko-talijanskog političkog sistema u cjelini. Likvidacija Poljske predstavljat će znatno jačanje Oso~ v:ne, jednako kao što bi likvidacija Jugoslavije za Osovinu značila. znatno uvećanje zajedničkih snaga. Njemačku su uspješne ini.cijative poput onih u Abesiniji, Spanjolskoj i Albanliji ispunile osjećajem sreće. To su inicijative, koje -su, .povećavši moć i prestiž Italije, povećale i važnost i ulogu Osovine u svijetu. ' sigurnošću,

Oiano je konačno došao do riječi i zahvalio Fiihreru na tako iskrenim riječima, dodavši da je njegov intere!; bio utolikO veći, što su te novosti došle - neočeldvano, budući da su ranije govorili o dvije ili tri godine >>pauze«, Hitler ga je prekinuo, rekavši da je to, što mu Ciano govori o dvije do tri godine, točno; da se on slaže s Mussolinijem u tome, da je razmak od dvije do tri godine (a:li ne viJe od toga) koristan Osovini da bi pobolj.šala svoj polo!aj i opću spremnost. On bi to i sačekao, da nisu poljske »Provokacije« i pogoršanje situacije njemačku akciju učinili hitnom, akciju, koja ne će imati za posljedicu opći sukob. FU.hrer, je stog-<~.

31

siguran, da od ttalije ne moć

u smislu

p
će

uop&, trebati tra!iti po-

obaveza iz ugovo/a o savezu.

Ciano je, ipak, nastavio s izlaganjem razloga, zbog kojih Italija želi da se opći sukob odgodi do r;oka, koji

je prije bio utvrđen (do god. 1942.). Naveo mu je, da je Albanija potpuno nerazvijena zemlja, da će tek za nekolikO godina predstavljati efikasnu operacionu bazu

protiv Balkana, da tamo treb3. izgraditi ceste i kopati rudno blago (željezo, bakar, krom i petrolej). Tek tada će biti moguće da Italija s usjehorn pođe prema Solunu i da se raširi na Balkan u drugim pravcima poput ra!irenih prstiju na ruci.

Hitler mu na to nije ništa odgovorio. Njegova brutalna iskrenost zaprepastila je Talijane: Ciano je vrlo rado pristajao na pojedinačne akcije Osovine poput Ceške ili Albanije, ali ga je_ -jasna perspektiva općeg i neposrednog sukoba sa Zapadom zbuniJ.a i ispunila strahom, Da ·bi se posavjetovao sa članovima pratnje, koji nisu 'prisustvovali razgovoru o situaciji, u koju je Hitler - eto - doveo savezničku Italiju, Ciano,

Attolico i Magistrati (savjetnik talijanske ambasade u Berlinu) izabrali su kupaonu u hotelu, u kojemu su stanovali, iz straha da ih Gestapo ne prisluškuje. Tamo je Attolico zaklinjao Ciana da izjavi da smatra Italiju oslobođenom obaveza, koje izviru iz pakta, i to zbog kršenja člana drugog ugovora od strane Njemačke.

Drugi razgovor Hitlera sa Cianom,

vođen

sutradan,

traljao je samo pol sata Hitler je izgledao još odlučniji nego dan ranije. Ponovio je više ili manje ono §to mu je rekao dan ranije i istakao potrebu da se pitanje Poljske riješi definitivno. Između ostaloga rekao je i to, da je Italija po svom geo,crafskom _položaju domi32

nirajuća sila Sredozemlja i da će ona morati proAlriU svoje djelo na obalama Sredozemnog mora, Ne pastoji neka mogućnost sukoba izmedu dva imperijalizma (Rima i Berlina). Njemačka će prijeći u akciju protiv Poljske čim bude moguće; akcija će biti brza, odlučna i nemilosrdna; zapadne sile ne će intervenira.tL A ako bi intervendEale (a to je hipoteza, koju on smatra ne.. mogućom), to bi značilo da su riješile da se zarale s Osovinom i ne bi prema tome propustile da proteknu te godine priprema i »pauze«, koje bi bile od koristi za Italiju i Njemačku. Ciano je to primio na znanje i upitao, da li mu može reći datwn, kad započinje akcija. Hitler je odgovorio, da to joJ nije utrvrđeno.l& Bilo kako mu drago, sve je spremno i ako akcija treba da započne povodom nekog incidenta, mogla bi započeti odmah; bude li imala neki drugi povod, može se pretpostaviti da će početi nešto kasnije, Zadnji rok za početak: konac kolovoza. Nikakvo odgađanje nije mogUće, jer je njemački generalštab mišljenja, da za rješenja poljskog pitanja treba četiri do šest tjedana, a od 15. Ustopada magle i kiše čine ceste i aerodrome u Poljskoj rreuPotrebljivima. Na kraju drugog razgovora Hitler se upustio u uobičajene komplimente na račun Ducea: »Lično za njega predstavlja sreću što živi u doba, kad pored njega postoji i živi čovjek, koji će ostati velik i jedinstven u historiji; činjenica da može biti prijatelj tog čovjek.l, za njega je razlog velikog ličnog zadovoljstva i ako kucne čas zajedničke bitke, on (Hitler) naći će se u dobru i zlu na strani Ducea.«

----;;-a-w;r je godinama do91jedno skrivao planove pred Ta· liJanlma.. Govorio lm Je u općim crtama: nije navo,dio datuma pojedinih planova i akciJa l drugo. 3 . Hitlerov
33

l samom Cianu, tulstičkom ministru vanjskih pOslova, nosiocu politike Osovine, zagovonrlku imperijalističkih akcija, potpisniku »čeličnog pakta•, vjerojatnom nasljedniku fašističkog diktatora i, lično, tasta, bilo je to previše. Na povratku iz Salzburga zapisao je u svoj dnevnik slijedeće riječi: »Vraćam se u Rim pun gađenja prema Njemačkoj, njenim upravljačima 1 njihovu načinu. Varali su nas i lagali. l sad nas uvlače u avanturu, koju nismo htjeli, u avanturu, koja može dovesti u pitanje državu i režim.«2o

•o Spom, djelo, l, str 12!1.

34

2.

TALIJANSKA MEDUIGRA GOD. 1940.

Hitler je u mwl.ievitom naletu napao Poljsku i, &pOrazumjevši se prethodno sa Staljinom, proveo »četvrtu diobu Poljske«. Mussolini je ostao u stavu očeki:vanja »s puškom k nozielo ali nije vite htio ostati na miru, kad je u svibnju god. 1940. izgledalo da je HiUerovim pohodom na Francusku odbrana Zapada pokolebana a Francuska zapravo već na koUenima. Velikim frazama i fanfarom nav.i:iestio je rat Velikoj Britaniji i Francuskoj s balkona »Palazzo Venezia«. U govoru održanom tom prilikom Duce je izgovorio slijedeće rij~i: »Svečano izjavljujem da Italija nema namjeru da uvuče u rat narode, koji žive duž njenih granica na kopnu ili moru. Neka Svicarska, Jugoslavija, Grčka, Turska i Egipat upamte ove moje riječi. Zavist s a m o od tih država, da li će one ostati na miru ili ·ne.«Ju Brzi slom Francuske nije Mussoliniju pribavio željene dobitke i teritorijalna uvećanja. Mussolini je -

na navaljivanje Ciana - počeo da sa svoje strane priprema iznenađenje njemačkom partneru: stao je pri~ premati invaziju Grčke. Ciano l njegova k:Natura il Albaniji: Jacomoni, fdistii::k.i potkralj Albanije, obralt

To je Muuollni lzJa.vJo u 'dogovoru s Hitlerom.

36

breni i sretni zbog uspjeha u Albaniji god. 1939., neprekidno su nagovarali Ducea na novu i još veću avanturu na Balkanu. Već je u ljeto god. 1940. Hitler, izgleda, pristao na neku talijansku akciju u pravcu Jonskih otoka, premda je Berlin općenito i nadalje želio da Balkan ostane na miru tako dugo, dok Osovina ne obračuna s Engleskom.!! Još u to vrijeme Balkan je ulazio u isključivu uticajnu sferu ltal.ije. Kad je Ribbentrop došao u Rim, priznao je u razgovoru s Mm;solinijem (19. IX. 1940.)23 da se u Grčkoj i u Jugoslaviji radi isključivo o talijanskim interesima; da je stvar n Kad Je već Jednom započeo ;rat god. 1939. 1 M11ssolini ostao kod kuće, Hitler je, prirodno, želio da na Ba.lk&nu vlada

:!t!u l nr:t'e~o0vvS:opl~~~~~o~a:

:K:f~~~~~ ~J';:mj~' ~!dl za::d t&~

1940. zapisao u svoj dnevnik: aBalkan treba i mora ostati no

miru. Potpuno razumijevanje za suradnju Hitlera sa Stalj.inom.• (ND, xxvm, PS - 1809, str. 397). 17. kolovoza 1940. Ribbentrop je pozvao talijanskog a.mbasad_ora u Berlinu Dina Alfierija., da Rim udari po Prstima.

:a

~ge~u~ods~~~Je~~n~;!~uf:~i 1 ~~ć faoi:a~ir-i~{~af:~j;A~:fj;oJ~~=

atašejo. u Rimu, u kojem javlja da talijanski generaUitab priprema plan operacija protiv Jugoslavije bez •dopuJtenjac -i blagoslova Njemačke. (Elisabeth Wiskemann, aL'axe Rome-Berlin•, Paris 1950, str. 244). I u

traon a je mir u podunavs om azenu jedan od najosnovnijih interesa. Njemačke• - piše Duce. (aLes lettres secretes echangees par Hitler et Mussolini•, Paris 1946., str. 50--511. 31). svibnja iste godine (pred ulazak. Ita.lije 1,1 rat protiv Francuske J Velike Britanije) D11ce pilie Hltletu da smatra nepotrebnim rpro§iriva.ti sukob l na. podunavsko-balkanski bazen, je.r &l iZ njega Ita.lijo. naba.vljatl sirovine il drugo, što je prije kupovala. u Engleskoj (isto dJelo, str, 68). (•Ovr: 1 ~o~gje ~u~ol~:::N: lnB:l~~: !i\~:ba 2J~n~ 1 ~:~:~

!i!.~ft•Y· O~č:~J. If}~~:· k~~~

J:

:!a.l~!~cfo!J::~a n:C'ra o~~;:~ {isto djelo, str. 17). II·ND, XXVIll, PS - 1842, Auf~elchnUD.g aber die Unt~r­ redung zwischen dem RelchaaussenmlnJster und Duce in An· wesenhelt des G-rafen Olano und der Botschafter Alfieri und voD Mackense11 _in Rom am 19. September 1940. str. 571--683.

36

Italije kako 'će riješiti ta p~tanja, ali da kod toga može računaoti s potpunom podrikom Berlina, punom simpatija; da mu, ipak, izgleda da je zasad bolje da te probleme ostave po strani i da se sva pažnja skoncentrira na uništenje Engleske. Na ovo je Duce odgovorio, da Italija z a s a d a ne će ništa poduzimati ni protiv Grčke, ni protiv Jugoslavije; da je na jugoslavenskoj granici koncentrirao 500.000, na grčkoj 200.000 ljudi kao mjeru predostrožnosti, da je unutrašnja situacija u Jugoslaviji loša, dok je uloga Grčke u Sredozemnom moru ista kakvu je Norveška kao agent Engleske izvela prije pola godine, i na kraju istakao, da je, trenutno, prva i osnovna stvar rat protiv Engleske; da će se stoga prema Grčkioj i Jugoslaviji odnositi mirolju· bivo; da namjerava, prvo, provesti potpuno osvajanje Egipta.

Na Brenneru, sastavši se s Duceom 4. listopada 1940. Hitiler je neke svoje karte bacio na stol i govorio O svojim planovima prema Spanjolskoj, FrancuSkoj, Engleskoj i drugima, ali nije spomenuo da je već bio odredio da njemačke trupe uđu u Rumunjsku nekoliko dana kasn.itie {ll. X.). Ta je odluka razbjesnila Mussolinija i to iz tri razloga: nekoliko tjedana ranije Hitler mu je »savjetovao«, da ne poduzima nikakvu akciju prema Balkanu; bečkim sporazumom pitanje nove madžarskorumunjske granice Italija i Njemačka riješ-ile su zajednički, a sad Njemačka na svoju ruku šalje trupe u Rumunjsku; Balkan ulazi u sferu Italije, a sad se, eto, Njemačka sve više angažira u pravcu Balkana, bez nau~ e.!" -

u Cia.no zapisuje u dnevnik (8. X. ]!liO.): telefonirao Je Duec rekao da. treba u~initl demarl u BukurelHu i izazvati RumunJskU da pozove l taliJanske trupe radi za!tite pr.troleJsklh polJal (•Journal politiquec, I, 1tr. l95). •

i

37

Nešto kasn;Je (15. X, 1940.) Mussolini je u Rlmu

održao vatnu konferenciju (»ratno

vijeće«).211

Konfe-

renciji su prisustvovali: Mussolini, Ciano, ministar vanjsldh poslova, .JaoomonJ, talijanski vice-kralj u Albanliji, maršal Badoglio, .šef talijanskog generalštaba,

general Visconti-Prasca, general Roatta,

pomoćnik

štaba kopnenih snaga, admiral Cavagnari,

šefa

pomoćnik

štaba mornarice, i general Soddu, državni podsekretar u m.illi.starstvu rata. Na njoj je pala odluka o ~efa

datumu talijanskog napada na Grčku: 26. listopada (kasnije je datum bio pomaknut za dva dana). Bilo je opće uvjerenje svih učesnika konferencije, da vojna akcija u Grčkoj ne će dugo trajati i da će proći bez većih ~koća. Mussolini je upozorio prisutne, da bi Bug&I13ka mogla biti »pion u igri«. Poslao je stoga u SoIlju Filippa Anfusa, šefa kabineta u talijanskom mlni-

starstvu vanjskih poslova, kasnijeg t.alijanskog opunomoćenog milll:Jstra u BudimpeUi i ambasadora u Berlinu, s ličnim pi.sm.om bugarskom kralju Borisu, u kojem ga poziva da i Bugarska sudjeluje u pripremanom napadu na Grčku, da tako iskoristi ))jedinstvenu priliku da ostvari svoje težnje za Makedonijom i izlazom na more«. Boris, ipak, nije htio pristati na takvu avanturu.28

Talijanski poslanik u Ateni Grazzi probudio je u 27/28. listopada predsjednika grčke vlade Meta-

noći

xasa, da mu preda ultimatum Rima. U pet sati izjutra {28, Listopada) taliJanske oružane snage preš~e su u napad na albansko-grčkoj granici. Tako je započeo faši.stli.čki pohod na Grčku. On je u izvjesnoj mjeri pou Ople te konferenciJe kod: Badoglia, dtaly in th<1 Second World War•, London 1948, str. 25. NJegove navode treba, inal!e,

prlmatl s rezervom. " O misiJI P'. Anfusa u SofiJI vidi: P'llt:ppo Anfuso, •Du Palais de Venlle au Lao de Oa.rdM, P~1 1949, str. 12{1-180,

38

mrsio Hitlerove račune na Balkanu i Evropi uopće, jer je Sredozemlje Hitler u to doba već potpuno podredio planu napada na Sovjetski savez (o čemu Mussolini nije imao pojma).27 19. listopada Mussolini je sastavio pismo za Hitl~ra, koji je već odgodio akciju iskrcavanja na brirtanske otoke - do iduće godine. U njemu obavje!tava svog saveznika, da neposredno predstoji akcija protiv Grčke. 24.tog je to pismo stiglo u Berlin, ali nije zateklo Hitlera u Berlinu; on se nalazio na putu (sastanak sa španjolskim diktatorom Francom U Hendayeu i maršalom Pl!tainom u Montoire-u) i na povratku zateklo ga izgleda, u MUnchenu. Kod tog :.astanka u Firenzi (28. listopada) Mussolini mu je odmah radosno saopćio (sretan da mu je tako vratio »milo za driigo« !), da u taj čas talijanske trupe napreduju u Grčkoj,2B tf Hitler Je po prviput počeo ~rovoriti o oružanom sukobu sa. Sovjetskim savezom početkom kolovoza 1940., kad je uvidio da ne mole do~! do InvaziJe na britanske otoke u toku te

~~t!n!abTIJe~~~~n;~~~k~{g~~z:'f:~č~~i!~~ku~~~cbeaJ:~~j~ ~Je~~č:

klh trupa na Istočnu granicu ... (ND XXXIV, O - 170. str. 674). Historijskoj Istini za. volju treba naglasiti, da Je koman· dant mornarice veleadmlral Raeder inteligentno bio protivan planu »Barba.rossac (kasnije Je zbog toga morao dati ostavku l ustupiti mjesto admiralu DOnltzu, specijalisti za rat s podmornicama). U Istom dnevniku {14. XI. lMO.) stoji zapisano. da. je glavni komandant (Raeder) bio kod F1lhrera; da je Filhrer Jo§ uviJek sklon da. pripremi obrai!un- sa SovJetskim savezom; da. Je Ra.eder preporučio da se napad na SSSR od~rodl do ko· nai!ne pobjede nad Engleskom, opravdavaju~! to činjenicom da· su njemačke trupe ve~ sad prevllie anl!'nžlrane, a da 9e lt?aj :rata Jo§ ne može predvidjeti. (ND, XXXIV, O - 170, str.474!"e ponavljalo 1 kasnije: u dnevniku 20. XII. 1940.; 27.

xni,I~~D.o zapisuje u svoJ dnevnik: "Sl atta.eca t~ AlbRnla e sl pu·la a Firenzeo:. Pred sudom Je GOrin~ (15. III. 1946.) IzJavio, da Je on obavijestio Hitlera o tome da Talljn.nl suremaJu napad na Grčku: da je to saznao slutajno; d~ je Hitler. saznav!!! za to. odmah •promllenlo pravne puta (JZ Francuske u Berlin). da bl se sastao 1 Dueeom u Firenci: da Je Mussolini zna.o zalio FUhrer !eU sa.stanak s nJ!m l da Je :r,bo~ to~a poturio s napadajem. Za GOrlnga Je činjenica, da Je Hitler htio nqOVQJ'Itl :Pu~a ela Osovina t:.bjene 1va.kl nk~b na Balkanu IQ

Grčka se vojska pribraJa; uskoro je hrabro i !ustro prešla u protuofenzivu i pod komandom generala Papagosa odbacila tali:ianske divizije preko allbanske granice i prešla u Albaniju. Zaprijetila je opasnost da ta]djanski napad na Grčku na svim linijama doživi slom, a slom je mogao imati nedogledno nepovoljnih posljedica za oba partnera Osovine, i to ne samo. na Balkanu, nego u Evropi uopće. Zbog toga Berlin to nije smio nikako dopustiti. Rim ;e pritisnut nevoljom, prvo

i

istočnom diJelu SredozemlJa. V deset sati (28, listopada) zaJe sastanak u Fkeneil Mussolini je odmah na. početku izjavio, da se od šest sali izjutra nalaze u Grčkoj, a uskoro da biti u Ateni! (ND. IX, str. 358---359). Keitel Je 4. IV. 1046. izjavio pred suilom, da je Hitlera pratio na ,putu po FrancuskoJ (Hitlerovi susreti s generalom Francom l maršalom Peta.lnom}; da su rputem po prvlput saznali za namjeru Italije da napadne Grčku; da je smjesta pala odluka da se pođe u Firencu; da im je u Firenci Duce saopćio, da je napad na Grčku već započeo; da je Hitler b1o Jako nezadovoljan zbog uvlačenja Balkana u rat i jedino ga je savez s Italijom spriječio, da ne dođo do raskida s Duceom. (ND, X. str. 541-542). To je pred sudom potvrdio i Ri•bbentrop 30. III. 1046. (ND, X, str. 300). U dnevniku haba mornarice nalazi se slijedeća biljel!ka (30.

počeo će

X, !~4r0ž~~je Rusije prema talijansko-grčkom sukobu (početak 28. X.) ne daje povoda nikakvoj zabri.nutos[i. Rusija će i nadaHe predstavljati zaštitu pozadine evropskog bloka. Prinrdne pošiljke odvijaju se po planu. Sve veče popuštanje napetosti izmedu Rusije i ,Japana.• (ND, XXIV, O - 170, str. 674). E. von Weizsiicker (sporo. dj .. str. 2H) spominje, naprotiv, da nije potpuno toč.no da je ta\ij;mskn akcija protiv Grčke za Nijemce predstavljala iznenađenje: Berlin je, prema Weizs!i.cke· ru, več dulje vremena znao za talijanske namjere prema Grčkoj. Cia-no je prilikom <posjete Berlinu na primjer. rekao Welzsi'iC".keru (29. IX. 1940.), da će biti potrebno da Italija- ·u Gr~ko.i provede »mjere sigurnosti.« W. je dao instrukciju nJcma~koj ambasadi u Rimu da pazi i blagovremeno sig-nalizira. Kad je Berlin mjesec dana kasnije (oko 25. X.). iz povjerljivo)::' izvora saznaO, da če talijanska akcija zt~počeU zn nekoliko d!lnn, Weiszsiicker je, navodno, pripremio Instrukciju za njemačkog ambn.sado.ra u Rimu, kojom se naređuje da SD.Opči talijanskoJ vladi da Njemačka zabranjuje planirani pothva.t u GrčkoJ bez prethodne konzultacije, Ribbentrop je pristao na taj korak, ali !:'U je Hitler odbacio. 7.0m~Vcizsiickerove tvrdnje U()pće treba uzimati s velikim opre-

40

diskretno, a kasnije sve otvorenije, počeo aludiratl na berlilllskog saveznika i tako i protiv svoje'volje stao sve više zavisiti od tog svog njemačkog, uostalom daleko sprem.nijeg partnera. 12. studenog 1940. HLUer izdaje direktivu šefu OKH,29 da pripremi njemačku okupaciju kontinentalne Grčke sjeverno od Egej.skog mora, s tim da se napad, u slu čaju potrebe,· izvrši preko Rwnunjske i· Bugal'ske, da .se tako stvore preduvjeti za akciju njemačkih zračnih snaga, uperenih protiv ciljeva u istočnom dijelu Sredo zemnog mora, osobito protiv onih engleskih baza, koje ugrožavaju rumunjske petrolejske izvore. Svim našim predviđanjima i planiranju, naređuje Hitler, trel?a popomoć

4

4

u To je direktiva br. 18. {ND, XXVI, PS - 44-i, Weisung Nr. 18 (Fra.nkreicb, Spanien, Portugal und Gibraltar), str. 40---4.6.

Hitler Je god. 1938. nakon dobro montirane afere v. Blom· berg rasformirao ministarsh•o rata i osnovao OKW (»Oberkommando der Wehrmachtc - Vrhovnu komandu oru!nnih sna· ga). Na l!elo OKW stavio je generalu Keitela da vodi administrativno-tehničke poslove rasformiranog ministarstva, dok je za sebe zadr!ao položaj vrhovnog komandanta (do tada su oba polo!aJa bila spojena u jedno, mini.<;tar rata bio je ujedno vrhovni komandant). U ratu najva!nlji odjel OKW bio je ope· rativni odjel (•Wehrmachtfilhrungsstabc) na čelu s generalom Jodlom i njegovim zamjenikom Warlimontom. Same oru!ane snage diJelile su se na tri grane: prvo. komanda kopnenih snaga ili OKH (»Obcrkommando des Heeres«) na l!elu s glavnim zapovjednikom v. Braucbitschem i· !efom ~reneral!laba kopncnlb snaga (prvo Beck, zatim Haider, Zeltzler, Guderlan i Krebs). Ispod njih nalazili su se komandanti grupa armija (•Heeresgrupe•J i komn.ndanU armija. Na čelu mornarice na· lazio se glavni komandant mornarice veleadmi·ral Raeder, kasniJe DOnitz sa !efom pomorskih operaciJa (admirali: Frlcke. ~leise!), dok je Hermann Gliring stajao na čelu avijacije kao !,'!avni komandant (pred slom ~ra Jr. Hillcr smijenio l Imenovao Ritter v. Grcima) sa !efom !taba avijacije (Jeschonek, Kortcn, Kripe, Keller). U zimi god. 1941. Hitler Je smijenio Rrnuchitscha poslije neuspjeha pred Moskvom l to na savJet G5rin~ta. koj\ jr. sAm priželjkivao taJ položaj. Ali mu int.rl~ta nije potpuno uspjela: Hitler je sim ·preuzeo komandu l sve do sloma bio glavno· komandujući na fronti. Za pojedinosti o nJemačkim oružanim sna~rama usp. TeUord Taylor, •Sword and Swastlka.r, New York 1952, ,

41

staviti kao bazu grupu armija u jačini od nekih deset divizija; kod prikupljanja tih snaga ne 1z'eba računati sa željezničkim transportom preko Jugoslavije; da bi se u!tedilo na vremenu, treba pripremiti ubrzo pojačanje njemačke vojne IDJiaije u Bukureštu (:oHeeresmission«)JJO Molotova je priJ;ikom posjete Berlinu Hitler obavijestio o namjeravanoj akciji ·Njemačke na Ba.lkanu i Molotov nije· ništa prigovorio. Pokušao je da privoli Hitlera da pristane na širenje ruskog utjecaja u Buiarskoj (kao što je Njemačka činila u Rwnun,jskoj), ali se Nijemci nisu htjeli upustiti u to. Ti berlinski razgovori Molotova u studenomu 1940. pokazali su, da je doba idile i sklada u njemačko­ sovjetskim odnosima između Berlina i Moskve već Operacioua područja - ,prema. Iskazu v. Buttlar-Br&D.deufelsa pred sudom 7. VI. 1946. - bila su slijede~: Sjever (Finska, Norve!ka), Zapad (Bolandija, Belgija., P'r&Ilcuska), Jugo-Zapad (Afrika, Italija) i Jugo-Istok (Balkan) pripadala su OKW, dok je Istok bio operaeiono područje OKR. 31 Vidi dnevnik ita.ba mornarice: 16. XI. 1940. (ND, XXXIV. e - 170, str. 674). 27. lipnja 1940., u času kad su Nijemci stigli na španjolsku granicu, Sovjetski je savez uputio Rumunjskoj ultimatum, tražeći preda.ju BesarabtJe i Jednog diJela

~~:g~~~~-bt~~~u:i!::~e~~l,

::;:;:af:ten~ot:in~~~faz~e~g .::č:=

arbitražec, kojom su Ribbentrop i Ciano odredili novu granicu između Madžarske i Rum11njske na Atetu ove posljednje. Nekoliko dana iza toga kralj Karol ahdlclra u korist svoga sina Mihajla, a. general Antonescu postaje predsJednik vlade i diktator. Započinje infiltraclja. Nijema.ca u Rumu.njsku 1 u dnev-

rJ:O~ :!:~s~n~~e~~m~cF 0~f!.~~c~ sit>J:nu':Jsk~S: eJ~. ~~~it~ e- 170. str. 674). U pismenom Iskazu rumunjski •conducatorc Ion Antonescu izjavio je slijedeće: Do prvog sastanka s Hitlerom do§lo Je u studenom 19-10. u Berlinu. Na tom 9asta.nku Antonescu je Izjavio~ da Rumunjska. ostaje vjerna Njemačkoj l Trojnom paktu (kome Je u međuvremenu bila pristupila). Zajedno su donijeli odluku dn njemačka vojna misija oslane u Rumunjskoj radi reorganizacije rumunjske vojske po uzoru na njemačku; da 6e Njemačka liferovatl Rumunjskoj oru!je, a Rumunjska aa usvrat lito t petrolej, Drugi je sastanak bio održa.n u siječnju 1941. n Berchlesgadenu. Mussolini se zbog neuspjeha u GrčkoJ bio obratio na

prošlo. Rlibbentrop je

~ao

uvjeriti svog

zakopčanog

i hladnog ruskog kolegu o korisnosti »Južnog kuxsa '.

Japan je, tumačio mu· je on, upravio pravac svoje ekspanzije prema jugu, Italija isto napreduje prema jugu, prema afričkim obalama Sredozemlja, Njemačka će također tražiti svoj životni prostor u pravcu juga, u centralnoj Africi, na p,xlručju bivših kolonija. Za.što se Sovjetski savez ne bi orijentirao prema jugu, da u tim prostorima dobije izlaz na otvoreno more, kajernu toliko teži? »Na koje ste more mislili, kad ste govorili o izlazu na otvoreno more?« - upi~ ga je Molotov. Ribbentrop mu je odgovorio da misli na Perzijski zaljev i Arapsko more, aludirajući na Indiju. Ponudio mu je i"sbovrem:eno da SSSR pristupi Trojnom paktu, ali ga je sovjetski kolega upozorio, da se sfere utjecaja moraju točnije odrediti i da sovjetska vlada želi, prvo, sporazum s Njemačkom, a tek :zatim s Italijom i Japanom. U razgovoru. s Hitlerom Molotov je pokazivao za Nijemce nepoželjan interes za Evropu i Balkan. »Južni motiv« Berlina ga očito nije zanimao. M o l o t o v : »Vi ste da1i Rumunjskoj garanciju, koja nam se ne sviđa Vrijedi li ona protiv Rusije?« H i t l er: »Protiv svakoga, tko Rumunjsku napadne! U va.šem slučaju ne će ovo pitanje postati akutno, jer je nedavno zaklJučen ugovor s Rumunjima.« Hitlera s molbom za pomoć l zbog toga se postavljalo pitanje nesmetanog prolaza nJemačkih trupa iz Madžarske preko Rumunjske u Bugarsku. Tom je prilikom Antonescu, znbrlnut, zapitao za stav Sovjetskog saveza prema takvoj operaciJI NJemačke. Hitler mu je odgovorio, da mu Je već kod prvog su-

~~~~0~ao0::::~c~~~J:~~~gR:~~:i~k~vJ:f:~~~ ::aJ~_u d~d per~;:~

njegovim (Hitlerovim) informacijama SSSR oema namjeru da napadne nl Njemačku nl Rumunjsku. Treći sastanak održali su u Milncheou u svibnju 1941. Tom prilikom Hitler je Antonescu da je đon!o odluku da napadne Sovjetski savez. (ND. VII, str. 311-313: tu izjavu generala pročitao Je sovjetski tužilac • pred sudom U!. U. 1040.),

saopćio,

43

M o 1 o t o v : »Sta biste vi rekli, kad bismo mi dali Bugarskoj istu garanciju poput vaše, dane Rumunjskoj, pod istim uvjetima, t. j. uz odašiljanje brojne vojne misije?« H i t l er : »Ako želite Bugarskoj dati istu garanciiu poput naše Rumunjskoj, moram vas pitati. da li su vas Bugari zamolili za garanciju, kao što su Rumunji nas?« M o 1 o t O v : »Bug.ari to nisu učinili, ali ćemo se s njima već spo_razumjeti. Molim . odgovor na moje pmanje.«

H i t l er : »Ne mogu odgovoriti odmah. Moram se

o tome porazgovoriti s Duceom.c Malotov je ostao uporan. i tražio odgovor od Hitlera, »kao čovjeka, koji određuje čitavu njemačku politiku·.... Hitler je šutio.. Navečer je Molotov priredio u sovjetskoj ambasadi banket. Za vrijeme banketa dašlo je do uzbune i Ribbentrop je gosta odveo u svoje sklonište. l taj je razgovor bio samo repriza prijašnjih razgovora, samo što Molotov nije v:iše bio tako zakopčan; pokhzivao je interes ne samo za Bugarsku i Tursku, već i za Jugoslaviju, Grčku, Rwnunjsku, Madžarsku i Poljsku.

Sutradan je otputovao iz Berllila bez n
Pismom, datiran-im u Beču 20.tog istog mjeseca, Hitler, između ost"a.J.og, skreće pažnju Duceu na činje­ nicu, da je akciju protiv Grčke započeo prerano i da je sva.ka njemačka kampanja na Balkanu nemoguća prijo ožujka.S1 44

U cijelosti ono

gl~si

ovako:

»Duce,

Beč, 20. studenoga 1940. Dopustite mi da .započnem pismo tvrdnjom, da su u ova dva tjedna mdje srce i misli, više nego ikada, bili kod vas. Hoću da vas uvjerim u moju rje§enost. da poduzmem sve što Vam može pomoći u sadaJnjim prilikama.

Kad sam Vas molio da me primite u Firenci, zaputio sam se onamo u nadi da 6u Vam moći izložiti svoje poglede prije nego što dođe do sukoba s Grčkom, koji je prijetio da 6e izbiti i o kojem sam bio obaviješten samo površno. Htio sam Vas u ·prvom redu obavijestiti da malo odgodite tu akciju do pogodnijeg vremena, a u svakom slučaju do svršetka predsjedničkih izbora u USA Htio sam Vas, posebno, uvjeriti u 'bu potrebu da ne poduzimate tu akciju prije nego što nam uspije munjevito zauzimanje otoka Krete. Htio sam Vam učiniti odredene prijedloge u vezi s tom akcijom o upotrebi jedne divizije padobranaca i jedne divizije pješadije, •• ND, XXXI, PS -

2762. str. 04-100. Ovdje je pismo bez

~~~\~f!~·P~ri~L~8l,e;"{:.s 8~~el~~~espi!::n:::,s /a~~:i~8.r ;t ~U~~~

Ta •druga sredstva.•, koja. Hitler ka.snlje spominje, lo je, iz· gleda. perspektiva da Jugoslavija dobiJe Solun. Za Hitlera se, u to doba, nije postavljalo pitanje .. gigantskib klijeitac uperenih protiv Sueza, čega. su se Englezi bojali. I-11ller je već bio donio odluku da. ne poduzima nikakvu akciju prOti\· Turske radi Izbijanja na Suez preko Sirijo, i to zato, jer bl tn operacija bila dugotrujna. 1 te§ka, Zalo u pismu od 20. XI. poručuje Mussoltlliju, da se ofenziva u pravcu Nilske . delle. ne postavlja sve do jeseni iduće godine. Njegovi planova ne 1du dalJe od zauzimanja. Glbraltara, gonjenja engleske flote, Ztl.· tnranja. Sueza. pomoću aviJaciJe i paclfikacije Ba.lkana (Grčka) - operaciJa, kojima Je cilJ da mu osiguraju bok l ledo. pri napadu na SSSR. Vidl opJirniJe o tome: Chester Wllmot, •The Strurgle fo..r Europe•, London 1952., etr. &7. '

45

SltuacWa, kakva je danas, povlač; najte!e psihološke i vojno""\S'':ratetke posljedice. Zboa: toga je neophodno da je potpuno osvijetlimo. Rastavit ću je na rame elemente, jer mislim da će se tako, pomoću dedukcije, pojaviti protwnjere, koje treba podUZ'etf. Psihoto.§ke posljedice. -

One su ozbiljne utoliko, situacija nepovoljno i teško pritište diplomatske pripreme, koje su u punom razvoju. Govoreći općenito, mi osjećamo njene posljedice u obliku porasta tendencija nekih država da izbjegnu da se prerano

tlo

grčka

vežu uz nas i da

čekaju

razvoj

događaja,

Bugar.:i:ka, koja je već pokazivala malo sklonosti da pristupi Trojnom paktu, sad se uopće protivi da i razmotri takav korak. Cak i u pogledu Rusije postaje sve teže voditi pregovore s njom i otkrivati sovjetske ambicije u pravcu Istoka. Naprotiv, g, Molotov dao je do znanja, da je sve više zainteresiran na Balkanu. Zasad, odavde, nije moguće odrediH utisak, koji je ona ostavila na Jugoslaviju. Ali čak u Francuskoj postoji nesumnjivo osjetno pojačanje položaja onih, koji propovijedaju politiku čekanja i tvrde da u ratu, možda, još nije pala posljednja riieč. Psihološke posljedice nemaju vrijednosti ·same po sebi Važno je da 011e ne stvore ~e za naše buduće operacije i da zemlje poput Jugoslavije ne navedu da zauzmu previše neprijateljsko držanje, što bi moglo izazvati" alro ne katastrofu, a ono neželjeno proširenje sukoba.

Držanje Turske od posebne je važnosti, jer odlučno

46

utjecati na Bugarsku,

će

ono

Vojno-stratdke posljedke, - 6ne su, buce, izvanredno ozbiljne. Engleska U ra...qpolagatt izvjesnim brojem avionskih baza, koje je približavaju ne samo petrolejskim izvorima Ploestija, nego je dovode u neposredno susjedstvo čitave južne Italije i, specijalno, talijanskih i albain.sklh luka za ukrcavanje, Dok su .se dosad rumunjski petrolejski izvori nalazili očito izvan dohvata engleskih bombardera, sad su udaljeni manje od SOO kilometara zračne linije, Ne usuđujem se ni pomisliti na posljedice. Duce, jedno je sigurno: nije moguća nikakva efikasna zaštita petrolejskih polja. Za prostore te vrste na§a vla.stita protuavionska zaJtita predstavlja opasnost jednaku avijaclji napadača. Ako bi nam uništili rafinerije, šteta bi bila nepopravljiva. .Južna Italija, njene luke i čitava južna Albanija nalaze se ita dohvat engleskih bombardera, Očito je da je Engleska ravnodušna prema represalijskim akcijama talijanskih bombardera, kojima se uništavaju gr&! gradovi. Napadaji jz zraka upravljeni na talijanske gradove predstavljaju odlučujući faktor, a da bi se na to odgovorilo, smatram svaku ofenzivnu akciju na zemlji, koju bi proveli polazeći s albanskog teritorija prema engleskim bazama u Grčkoj, savršeno beskorisnom, ukoliko je započnemo prije mjeseca ožujka, U svijetlu najnovijeg iskustva o ratu u zraku moramo jednako tako isključiti svaki pokušaj, da pomoću naše avijacije ·un.i!timo engleske avionske baze. Ni!ta nije teže od llllUtenja avionske baze. Kao što sam se bojao, Engleska je zauzela Kretu. Ona se sprema da prijeđe na više drugih otoka i da· stvorl avionske baze u vile grčkih sred.iAta, i to dvije u blizini Soluria 1 dvije 47

druge, bez sumnje, u Trakiji, Rhodos sam je sad pristupačan engleskim velikim borbenim avionima i ako, kao što izgleda vjerojatno, Englezi formiraju baze u zapadnom području Grčke, čitava će južna obala Italije biti teško ugrožena. S vojnostrateškog stanovišta takva situacija predstavlja opasnost, a ekonomske posljedice u odnosu na rumunjske petrolejske izvore stvarno su strahovite. Da bi se mogli suprotstaviti takvoj situaciji predlažem slijedeće mjere: I. M;ere političkog karaktera. a) Spanjolsku treba smjesta uvjeriti u potrebu da odmah uđe u rat, Najbliži datum, koji bi mogli odrediti za španjolsku efektivnu intervenciju, bio bi za šest tjedana, Intervencija Spanjolske mora nam poslužiti da odstranimo Gibra.ltar, zatvorimo moreuze i prebacimo bar jednu ili dvije njemačke divizije u španjolski Maroko, da nas tamo štite od mogućnosti da Francuzi zataje u Maroku ili u preostalom dijelu sjeverne Afrike. Takav otpad Francuza, Duce, pružio bi engleskoj i francuskoj avijaciji avionske baze, koje bi za čitavu Italiju predstavljale katastrofu. Treba ga stoga spriječiti pod svaku cijenu. Ne smijemo dGpustiti da ostane samo sjenka mogućno~i da do njega dođe. Uspijemo li da padne Gibraltar, zatvaramo kračun na zapadnom kraju Sredozemlja, Engleska bi tada bila prisiljena, da svoje transporte upravi preko Rta Dobre Nade, To bi

dovelo, prvo, do popuštanja napetosti i,

konačno,

do

ukidanja operaci0111og područja na zaJpadru>m Srodozemlju, a na taj bii način definitivno osigurali održanje režima maršaJ.a Peta&na u $Jevemoj Africi. 48

b) Moramo podll2leoti sve moguCe da pain ju :R.ual]e odvratimo s područja Balkana i da je upruvimo prema l9toku. e) Moramo nastojati da postignemo neki sporazum s Turskom, da tako otklonimo turski pritisak na Bu·· garsku. d) Treba n.agovori~i Jugoslaviju, da promijeni svoju dosadašnju politiku, i zainteresirati je za stvarnu su. radnju s nama, da.· bi mogli riješiti grčko pitanje, Bez garancija s jugoslavenske strane uzaludno je na Balkanu poku.šati operacije. One bi bile osuđene na neuspjeh.

e) Madžarska mora smjesta dopustiti prolaz znatnih snaga prema Rumunjskoj.

njemačkih

f) Rumunjska mora primiti to pojačavanje njemač­ kih trupa, koje treba prikazati kao pojačanje za njenu

vlastitu obranu. Spreman sam, Duce, da premoćnim snagama odgovorim na eventualni pokušaj Engleza da osnuju značajnu bazu u Trakiji i učinit 6u to »puklo kud puklo«, Ipak sam prisiljen da sa žalošću pri.mam, da je svaka kampanja na Balkanu nemoguća prije ožujktJ. Svaki pritisak m. prijetnja protiv Jugoslavije bili bi sada potpuno uzalud, jer srpski generaUtab, jednako kao i mi, zna da je svaka oružana akcija (na Balkanu) nemoguta prije ožujka. Moramo stoga poku.fatt. da Jugoslaviju predobijemo za na§u stvar dTUgim sredstvima. n. Vojno-stratdke mjere. - Za mene ostaje najvažnije zatvaranje Sredozemnog mora. U tu ću svrhu

pokušati da Spanjolsku, kao što sam rekao, privolim da brzo intervenira u sukobu, da tako u prvom redu zatvorim zapadni pristup tom moru. 4 Hitle-rov pothvat

49

Sada, Duce, držim za potrebno da vi, kad vam dopuste vaše pripreme, poku!a.te doseći Marsa-Matruh, da tamo formlrate avionsku bazu. Ona će nam u prvom redu omogućiti, da pomoću teških napada »Stuka« protjera,mo englesku flotu iz Aleksandrije, a zatim da miniramo sueski kanal bombarderima s vellldrn akcionim radiusom, da ga tako potpuno zatvorimo. Smatram jednako tako potrebnim, da sistematski organiziramo suradnju naših avijacija u cilju utvrđi­ vanja ciljeva, koje treba bombardirati Sadašnji je rat na neoboriv način dokazao, da su napadi na civilno stanovnittvo bez vrijednosti. Naprotiv, t~ka bombardiranja važnih vojnih i ekonomskih ciljeva obećavaju uspjeh. Ja ću i nadalje davati u Sredozemnom moru prednost broj l protjerivanju engleske flote iz njenih uporišta. Mislim da moramo svu snagu našeg zajedničkog napada upraviti na engle'5lku flotu, a da, ipak, ne smanjujemo podršku, koju dajemo našim trupama u Albaniji. Moramo neprestano pratiti i bez prekida napadati sve trgovačke brodove, koji plove Sredozemnim morem pod neprijateljskom zasta~om. To je moguće, Duce, kao što je dokazao rat na moru i u zraku na Sjevernom moru, gdje se engleski brodovi usuđuju ploviti samo pod zaštitom razarača, koji operiraju u blizini obala. . Predlažem Vam stoga, Duce, da u tu svrhu povučete talijanske snage, koje su zajedno s njemačkim snagama na zapadu Evrope, osim podmornica, čija efikasnost raste bez prestanka. Te snage možemo utxrt;rebitt i na prostoru, koji je sada znatno važniji. one se nalaze na sektoru Kanala u vremenskom razdoblju, koje ne

50

može biti core i stradaju od "ime, ito je aa njih jednako tetko kao .što bi bUa za nas 1u!na kUma ljett. U svakom sam slučaju mi!ljenja, da se pitanje Sredozemlja riješi i mora riješiti ove zime, jer se upravo u tom razdoblju mogu najprlldadnfđe upotrebiti ·njemačke snage, dok je s druge strane upotreba talijanskih snaga na zapadu Evrope neprikladna zboe klime. Htio bih da ponovo dobijem u ruke svoje njemačke snage u iduće proljeće, najkasnije prvog svibnja. I ta potreba utječe na utvrđiwnje prikladnog momenta za na!iu akciju. Za suradnju naših avijacija u Sredozemlju namjeravam Vam. prvo, uputiti grupu Junkersa 88 s potrebnom nadopunom u izviđačkim i borbenim aviontma i t. d. . . . Nisam još raspravio detalje tog pitanja s Reichsmaršalom GOringom. Prepustit ću mu da sam odredi visinu konačnih efektiva. U Sredozemnom moru. Duce, imat ćemo dvije prostrane zone operacija: talijansku zonu, koja se, uglavnom, proteže na prostore iznad ltaUje i Albanije kao i na Egipat, i njemačku zonu operacija, koJa bi se zbog na!ih bombardera s velikim akcionim radiusom protezala u prvom redu na istočni dio Sredozenmog mora. Pravilnom će upotrebom naših snaga u zraku Sredozemno more, za tri do četiri mjeseca, postati grobnica engleske flote, a to predstavlja odlučujući uvod u vojne operacije, koje se, osjećam, .ne mogu poduzeti prije prvih đana OO:ujka. Cak i u pogledu Grčke smatram da je potrebno da pr.i.čekamo do tih dana, i to iz jednostavnog razloga, što bi bilo nemoguće da prije tog datuma u Rwmmj.skoj koncentriramo potrebne snage, koje bi nam u svakom slučaju osigUrale uspjeh. Samo 51

to vrijeme mOOemo

ra~unatl. s uspjehom, l to u t'lajvremenu. Za sada možemo ostavi:ti po strani problem Egipta. Uvjeren sam nakon zrelog razmišljanja, da napad na Nilsku deltu ostaje .potpuno nemoguć sve do proljeća iduće godine. Izgleda mi kao najvažnija zadaća da osvojimo položaj blizu Marsa Matruh, s kojega bi po engleskoj floti mogli tući »Stukama«, zaštićenim lovcima. Ali, čak u psihološkom pogledu, te mjere mogu poboljšati situaciju i iznova stvoriti atmosferu povoljnu za Oswinu. Evo, Duce, to su misli, koje Vam priopćujem s toplim i srdačnim osjećajem prijatelja, spremnog i fanatički željnog da Vam pomogne da prebrodite krizu u najkraćem vremenu i da pretvorite priv:dni neusp;eh u situaciju, iz koje će proizaći konačni poraz neprija-

\l

kraćem

telja

S najsirdačnijim garstva

osjećajima

uz izraz vjernog druAdolf Hitler.«

Mussolini mu odmah odgovara pismom od 22. studenoga.u Zagolicala ga je perspektiva na Balkanu: Jugoslavija je, piše on, u sadašnjoj situaciji adut, važniji od Francove Spanjolske; on {Mussolini) je spreman da garantira sadašnje jugoslavenske granice i prepusti Jugoslaviji Solun (koji Duceu tada nije Uopće pripadao!) pod izvjesnim uvjetima: prvo, da Jugoslavija pri-. stuPi Trojnom paktu; drugo, da sprovede demilitarizaciju jadranske obale; treće, da jugoslavenska vojska ne uđe u akciju prije nego što Grci dobiju prvu lekciju od Talijana, i to isključiyo od njih.

•z

~Les lettres secrMes 6chang6e's par Hitler et Mussolini•, 1tr. 9&--95.

Na njemačkoj je strani trebalo planirati novu akciju na Balkanu i 13. prosinca 1940. Hitler izdaje novu direktivu: pothvat Marita (napad na Grčku iz Bugar~ skeps Taj Hitlerov plan glasi doslovno ovako: »(l) Ishod borbi u Albamdji ne može se još pred~ vidjeti. Imajući u vidu opasnosti situacije u Albaniji, dvostruko je važno da se onemoguće engleska nastojanja, kojima je cilj da pod zaštitom nekog balkanskog fronta stvore na Balkanu avionsku bazu, opasnu u prvom redu za Italiju, a, pored toga, i za rumunjske petrolejske izvore. (2} Moja je namjera stoga: a) da u idućim mjesecima u južnoj Rumunjskoj stvordm grupu jedinica, koju bi postepeno povećavali; (b) da s nastupom povoljnih atmosferskih prilikavjerojatno u ožujku -uputim tu gru.pu preko Bugarske da zauzme sjevem.u obalu Egejskog mora i, bude li potrebno, čitavu grčku obalu (Pothvat Marita). Može se računati s potporom Bugarske. (3) Za prikupljanje snaga u Rumunjskoj vrijedi slijedeće:

a) 16~tu. diviziju pancera, koja stiže u prOsincu, treba pripojiti vojnoj misiji; zadaci ~~ije ostaju neizmjenjeni; b) prebaciti, zatim, grupu jedinica u sn~i od nekih sedam divizija (»I. Aufmarschstaffel«) u JUŽnu Ru~ XXVII, PS Marita, str. 336--338.-

1541,

Welsung .

Nr. 20. Unternchmen 9 o) Hltle Izdale

~up~t~ko~~ko 21~a(~Iu~inJ~erb!~~ss:;:os~~J! sla:~l )ltn;iftvi:!~~

SSSR-a. Vidi: ND. XXVI, ~S W 4 {' 6()1t;~ 1 ~~da~e dOpurisk! smjer· barossa, str. 47-52. lM!ui:lvt ilchtlinten a.uf Sondergehleten ~~ct'e wn(li~:~;aftr~ 5 ~i (Fali :aarbS:rossa}, str. 53--~10.)

.

53

rnWljsku; pionirske odrede može se u potrebnom broju uvrstiti u 16tu diviziju pancera radi pripremanja prijelaza preko DUlllava (kao »trupe za poduku«). O njihovoj upotrebi na Dunavu glavni zapovjednik kopnenih snaaa (v. Brauchitsch) pribavit će na vrijeme moju odluku; e) pripremiti upućivanje daljnjih transporta sve do granice predviđene za pothvat (ukupno 24 divizije); d) avijacija

će

pripremiti obranu od napadaja iz

zraka za prikupljanje snaga kao i za vodstvo i službu snabdijevanja na rumWlj.skom teritoriju potrebne uređaje.

(4) Sam pothvat Marita pripremiti na slijedećoj bozi: a) prvi je cllj operacije okupacija egejske obale i solunskog bazena. Može se ukazati potreba da se napad produži preko Larisse i korintskog moreuza; b) zaštita boka prema Turskoj pripast će bugarskoj vojsci, ali je ipak treba pojačati i osigurati prikupljanjem njemačkih jedinica; e) nesigurno je, hoće 1i se bugarske trupe, izuzev u tome, sudjelovati i u napadu, Isto tako, danas jo! nije moguće jasll.Q sagledati držanje Ju.goslayije. d) zadatak će se avijacije sastojati u_ tome, da ona djelotvorno pomogne napredovan~e vojske na svim sektorima, da isključi protivničku avijaciju i - koliko je to moguće - desantom zauzme engleska uporišta na grčkim otocima; e) pitanje, na koji će način talijanske snage pružiti podršku pothvatu Marita i kako če se usk!adLti operac~o. bit Ć9 r~eii'IDlO ka~e,

\

(5) Naročito veliki politički utjecaj vojlllih operacija na Balkanu traži točno upravljanje svim odgovaraju&m mjerama Vrhovne komande. Vrhovna će ko:manda postepeno javljati odašiljanje transporta preko Madžarske i njihov dolazak u Rumunjsku, a tu akciju treba opravdavati kao jačanje vojne misije u Rumunjskoj, U svakom pojedinačnom slučaju razgovori s Rumunjima ili Bugarima, iz kojih bi se mogle zaključiti i nale namjere, kao i informiranje Talijana podliježu mom odobrenju; isto tako i ocla.šiljanje obavješta~nih organa i prethodnica. (6) Nakon izvršenog pothvata Marita postoji namjera, da se masa u tom pothvatu upotrebljenih jedinica izvuče za novu akciju. (7) Očekujem raporte gospode glavnih zapovjednika o Jljjthovim namjerama (kod kopnenih snaga vet! izvršeno). Za planirane pripreme treba mi podnijeti vremenske tablice, isto tako i o potrebnim ponovnim pozivima u vojsku iz industrije za naoružanje (uspostavu rezei'VIlih div:izija). (Potpis: Adolf Hitler).« Berlin je prije svega za Maritu trebao učvrstiti diplomatsku, a još više vojnu suradnju s Madžarskom. koja je koncem studenoga prisrtupila Trojnom paktu. Tog istog mjeseca - prema iskazu madžarskog generala Istvana Ujszaszy-a, tefa odjela za špijwtažu i kontraApijunažu u madžarskom generalštabu34 - doša" je u Budiimpeštu njemački vojni ataše· pukovnik Gtinther Krappe šefu madžarskog generalštaba generalu Werthu. Krappe mu je predao pismo generala Haidera, U tom pismu Haider izvještava Wertha, ·da će u proljeće 1941. biti potrebno, da se Jugoslavija prtsili u ND, VIJ, 11tr, 116-113,

u slučaju potrebe i oružjem.- da (radi MaTite) zauzme određen stav, da se tako isključi svaka eventualrna opasnost napada s leđa od strane Sovjetskog saveza. Kad bi se radilo samo o njenom interesu, Madžarska bi morala sudjelovati u tom prevent4vnom ratu, možda protiv Jugoslavije, ali u svakom slučaj-... protiv Rusije. Werth je odgovorio, da se u principu slaže s Haiderom, ali mu skreće pažnju na madžarsku slabost u naoružanju i opremi, koja bi joj apso'u'no priječila da ratuje protiv SSSR. Zatražio je ukratko dJ Njemačka naoruža Madžarsku. Osobno genera! Werth upoznao je Ujszaszy-a sa sadržajem tog pisma i s odgovorom Budimpešte. Nijemci su odmah pozvali madžarslru vojnu mLsiju da posJeti Berlin i u prosincu je ona otputovala. Istovremeno je i admiral Canaris, šef njemačke obavještajne službe, pozvao u Berlin Ujsza.szy-a. To je isto učinio i Keitel, pozvavši madžarskog ministra vojnog, da zajedno rasprave pitanje naoružanja i da sastave plan o suradnji Njemačke i Madžarske za idul:u godinu (poziv ministru Barthi predao jE madžarski vOjni ataše u Berldml pukovnik A. Hom.lolc), U Berlinu su se Bartha i Keitel složili u slijedećem: u proljeće 1941. stav će Jugoslavije biti jasan i određen. prema tome bit će uklonjena opasnost napada s leđa od strane Sovjetskog saveza; madžarska vojska dobit će iz Njemačke tankove i ostali materijal za jedn-u motoriziranu brigadu; Madžarska će za rat protiv Sovjetskog saveza staviti Njemačkoj na raspolaganje 15 jedinica, od kojih tri motorizirane, jednu kon:Učku đ. jednu tankovslru; osim toga ona mora dovriiti (do l. lipnja) izgradnju utvrđenja u Potkarpatskoj Rusiji, pomagati pokrete njertlačkih trupa u pogran.ič­ krajevima duž madžarsko-j~oslavenske i madžar-

ni:n

Sko-sovjetske granice i osigurati transport i snabdije~ vanje trupa preko Madžarske. Pojedinosti pripreme operacija odredit će se kasnije a predstavnicima njemačkog generaUtaba, koji će doći u Madžarsku. Kao nagradu Madžarska će dobiti teritorij u Jugoslaviji i Sovjetskom savezu. Njemačka se pripremala, da i u Albaniji stupi u akciju i da tako pomogne Talijanima, kojima je prijetila opasnost da ih Grci bace u more. ll. siječnja 1941. Hitler izdaje »Direktivu br. 22« o pomoći njemač­ kih snaga u borbama na području Sredozemlja.35 Između ostalih mjera pružanja pomoći ugroženom i te!ko priti.snutorn savezniku, ta uputa predviđa »iz strateških, političkih i psiholoških razloga« pripremanje i prilrupljanje njemačkih jedinica snage jednog korpusa (među kojima: Prva planinska divizija i tankovi) radi odašiljanja u Albaniju. Prva će se planinska divizija uputi-ti, čim stigne pristanak Italije. U međuvremenu treba ispitati i s talijanskom komandom u Albaniji raspraviti, da li i koje bi daljnje snage mogle doći u obzir za napad, koji bi imao određeni operativni cilj, s tim da se te trupe neprekidno opskrbljuju pored talijanskih divizija. Njemačke će divizije imati slijedeći zadatak: da, prvo, posluže kao oslonac u slučaju da nastupe nove krize; da talija·nskim trupama olaldaju kasniji prijelaz u napad sa ciljem razbijanja grčkog fronta i da otvore prolaz zapadno od Soluna odstrag i tako potpomognu frontalni napad armije List. Do odašiljanja tog nije došlo.

njemačl_tog

korpusa u Albaniju

11 ND. XXVI. PS - 448, Weisung Nr ZZ, Mlth!lle deutscher }\rii.fte bei d~ Kii.mpfen im Mlttelraeerraum, 1tr. 58-tll.

57

Nellto kasnije (20.

siječnja

1941.) dK>Iazi do oovog

sastanka Hitlera i Mussolinija. 8' Tom prilikom Hitler je Duceu razvijao svoje misli o vojnoj i diploma:tslroj situaciji Osovine u ratu na slijedeći način: Finskoj, rekao je on, pripisuje veliku važnost zbog dobijan1a nikla, jedinog u čitavoj Evropi I IWsi mu obećavaju da će slati potrebne količine nikla, ali će to činiti tako dugo, dok im se svidi. Zbog toga - veli

on -

ne smijemo dopustiti da itko više dira u Finsku

(SSSR). Došlo je do demarša Moskve zbog našeg ulaska u Rumrmjsku, aU mi ćemo ga odbiti na odgovarajući način.37 Rusi postaju bezobrazni u času, kad im .se

ništa n.e može

učiniti

(zima). Koncentracija

njemačkih

trupa u Rumunjskoj ima trostruki cilj: prvo, prlprem~je operacija u Grčkoj; drugo, z&tita Bugarske od Sovjetskog saveza i Turske; treće, osiguranje garancije dane Rumunjskoj. Za svaki od tih zadataka potrebna

.ie posebna grupa jedinica, sve u svemu mnogo trupa, čije

prikupljanje, daleko od nMih baza, iziskuje nmogo

seND, XXXIV, O - 134, str, 467--471. Tog je da.na H.Jtlcr prvo (u ll sati) primio izvještaj OKW i· Jodla u prisutnosti generala v. Rintelena o rezultatima razgovora vojne- prirode s talijanskim generalima: Guzzoni l Gandln. U podne lsiOJl daniL Fl.lbrer je u večem kru~u razvio svoje misli o situnc1Ji. BIII su prisutni: Rlbbentrop, Keitel, Jodl, general v. Rlntelen, poslanik Schmidt, Jeda-n tumač ministarstva. vanjskih poslova, pukov·nik Schmundt, fregatni kapetan v. Puttkamer. s njema~ka strane; Mussolini, Olano. ~encrnlt Guzzoni, Marras i Gandin s talijanske strane. n 21. siječnja Hl41. RibbC'nlrop je iz Fusd1la nart"dio Weizs.iirkeru, državnom sekretaru u nJemačkom minis!iirstvu vanjskih poslova u Berlinu, da saopći Moskvi, da <'lc njemat"kf' trupe proći bugarskim teritorijem. ukollko dodje cio yoJnih operaf'lja protiv Grčke, (•Nni-Soviet Relations«. str. 271). U dnevniku štaba njemačke mornarice stoJI 1.apisano (4. 11. 1!l40), da je Fllhrer prilikom Raederova referata. izrazio uvjerenje, da će prilikom njemačke akciJe na Balkanu 11 eliJu pru!anja pomoći Talilnnlma Rusija ostati neutralna: dn foe to tillanJe raspraviti s Molotovom t~ril1kom njegove posJete Berlinu. a-lt da se pripreme za »Oslfall« moraJu daljt'l odvlj:lll. (NJ), XXXIV, 0 - 170, str. 1174). TILJ •Ostfalh:: {prlpremfi.DJ{' DILpilda na ~~~lt) pt'!jAv]juj{' ~!;! po pr\•lpul 11 dt'!knmentrmtt !ln. X. 1P4f).

56

"

vremena. Moramo želiti da to zavriim.o bez neprijateljske akcije. Zbog toga moramo pokazati karte Ato je moguće kasnije; .što kasnije prijeći Dunav, zatim što prije .prijeći u napad! Iz tih razloga nije svrsishodno - pored teAkoća oko prebacivanja trupa, koje su se pojavile u jučerašnjrim razgovorima - poslati u Albaniju njemačke snage. Ako one ostanu u pozadini fronta, to će imati loše psihološke posljedice: Talijani upleteni u teške borbe - NijemCi stoje pozadi; uđu li u borbe, započinjemo rat na Jugoistoku prije roka. Turska, nastavio je Hitler, ostat će po svoj prilici neutralna. Za nas bi moglo postati jako neugodno, kad bi se Turci solidarizirali s Engleskom i svoje aerodrome stavili En·gleskoj na raspolaganje. Cjelokupnu situaciju na Istoku treba prosuđivati silmo iz perspektive položaja na Zapadu. Napad na britanske otoke naš je posljednji cilj, Tu smo u· položaju poput onog, koj·i u pušiti ima samo jedan metak; ako promaAi, čitava je situacija mnogo gora nego prije. Iskrcavanje se ne može ponoviti, jer bi u slučaju neuspjeha propalo previ~c materijala. U tom slučaju Engleska vi.še ne bi trebala razbijati glavu i mogla bi masu svojih snaga upotrebiti po miloj volji na periferiji. Tako dugo dok još nismo ~li u napad, Englezi su prisiljeni da računaju s invazijom. Od USA nam ne prijeti vel·ika OlpBISnost, aJi je zato Rusija opasnija.. Pouzdajem se više u vlastite oružane snage nego u nedavno zaključene ug
prolazu njemačkih trupa. 8. veljače 1941. NiJemci (OKW .:-... generalfeldmaršal List) zaključuju stoga s bugarskim generalštabom sporazum o pitanjima »eventualnog« prolaza njemačkih trupa preko bugarskog teritorija u akciji protiv Grčke i, možda, Turske (ukoliko bi s.e ona umiješala).38 Glavne točke tog sporazuma glase ovako: Bugarska se vojska ne će ofenzivno odnositi prema Turskoj i Grčkoj u slučaju njemačkog napada na Grč­ ku; do dolaska njemačkih trupa Bugari sami preuzimaju zaštitu bugarsko-turske granice s najmanje šest divizija, s tim da na granici prema Grčkoj raspolažu s dovoljno trupa za za§titu granice; isto tako da s dovoljno trupa posjednu granicu prema Jugoslaviji; Nijemci će iz Dobrud.že i VlaAke uputiti u Bugarsku dovoljno trupa i preuzimaju obavezu, da će braniti bugarsku granicu prema Turskoj s dovoljno snaga i da će učiniti sve da potuku Turke u danom slučaju; isto tako i prema Grčkoj; ukoliko bi došlo do napadaja Jugoslavije (kao saveznika Grčke), desno straga poredane kolone njemačkih pješadijskih divi2Jija preuzele bi, prvo, zaštitu i osiguravanje u zapadnom pravcu, druge njemačke snage napale bi Jugoslaviju s druge starne; kod toga se pretpostavlja, da će na bugarsko-jugoslavenskoj granici postojati pojačana zaštdta granice; prema SSSR-u dovoljne su već raspoređen~ njemačk•'! trupe na itS-točnoj granici Reicha; u Rumtmjskoj se pored domaćih nalaze i njemačke snage, koje su spremne da spriječe islcrcavanje na obali Crnog mora; da bi se izbjeglo bombardiranje Sofije, u njoj se ne će nalaziti ni štabovi ni trupe (njemačke), a isto tako ne će njemačke trupe prolaziti kroz grad. ~ 8 ND. XXVIII. PS -

GO

1746. str, 16-U, '--,.

!>eset dana kasniJe (Iii. velja~e) ltitler potpisuje odluku o Mari«:ae početak gradnje mostova

slijedeću

određuje se za dan 28. veljače; prijelaz njemačkih trupa preko Dwtava 2. ožujka; konačna zapovijed o izvršenju urslijedit će najkasnije 26. veljače; da li će na dan sastavljanja mostova XIV. armijski korpus (XIV. A. K.) ući u Bugarsku ili samo protuavionska artiljerija (»Flak«), o tome će pasti odluka najkasnije do 26. veljače; da li i kada će momaric:1 pred Varnom i _Burgasom položiti mine, stvar je, o kojoj će odlučiti Bugari; ako dođe do napadaja iz zraka na teritoriji Bugarske ili Rumunjske. Deseti avijatički korpus ima slobodne ruke u akcij.i protiv grč­ kog teritorija.

na Dunavu

U dvorcu Fuschl, već poznatom imanju njemačkog ministra vanjskih poslova, Ribbentrop je 23. veljače razgovarao s japanskim ambasadorom u Berlinu generalom O.šim.om<~o i u razgovoru upoznao pred~avnika Japana s njemačkom politikom na Balkanu. Filhrer je za vrijeme zime, rekao je ~ibbentrop, dao formirati izvjestan broj novih formacija, tako da će Njemačka na proljeće r.aspolagati_s 240 divizija, od kojih 186 prvok!l.asnih udarnih divizija. Fiihrer je riješen, da ne trpi dalje nikakve engleske trupe na grčkom zemljištu. Rumunjska, Slovačka i Madžarska več su pristupile Trojnom paktu (20. odnosno 24. Xl. 1940.), a Bugarska bi ga već sutra mogla potpisati, samo što datum njenog pristupa određuju vojno-strateški obziri. Bugarsk:::~ je - veli Ribbentrop - pod našim utjecajem i priti-

skom zaključna s Turskom ugovor: ova bugarsko-turska

61

tz}ava predstavlja neSU11Uljivo udaljavanje Turske od ratnih zapletaja na Balka.nu i od Engleske. Ni Turska n1 SSSR ne će ništa poduzeti u slučaju njemačkog napada na Grčku. U protivnom slučaju, postanu li Turci, protiv svakog očekivanja, aktLvnđ. protiv nas, mi imamo dovoljno tru.pa da ih možemo potući do nogu, Jugoslavenski su državnici bili prije kratkog vremena u posjeti u Njemačkoj, da Ujave :želju da žive u miru s Italijom i Njemačlrom.-u Mirno čekamo daljn ;i razvitak događaja, Jugoslavija mora prije ili kasnije prije~i u n~ tabor i to ili pristupiti Trojnom paktu ili drugim kakvim sporazumom. Knez-namj'eSllik Pav1e izgleda još nešto oklijeva, ali će se i on sigurno pokoriti v2im interesima države. Na taj ćemo način dobiti Balkan u svoje ruke. Da li će se Grci .pokoriti ili ćemo protiv njih započeti akciju, u svakom slučaju Englezi mora,iu iz Grčke. Italija je, na .žalost, pretrpjela neuspjeh; Grčlru ru Talijani napali bez na§eg znanja; Duce je mislio da to mora učinit~ jer je Grčka stavila Engleskoj na raspolaganje uporišta; Talijani su svoju akciju protiv Grčke loše pripremili; pet talijanskih divizija stajail.o je prema dvanaest grčkih, i to kod nepovoljnog vremena; datna::; je albanski front stabilan, opasnosti više ne postoje, njemačkih trupa tamo nema. Komandant mornarice veleadmiral Raeder nalazio se 18. ožujka na referatu kod Fiihrera i oni su, između ostalog, t"aspravljali o pripremama za Maritu.~~ Raeder mu je saopćio, da je misija mornarice u Rwnunjskoj {kontraadmiral Fleischer sa štabom) već preuzela du .. " Ovetkov16 1

IJ~e 1941. 41 ND, XXXIV, ma.nđl61'enden der

Olnca.r-Markovlć

u Berchtesgadenu: 14. vc-

O - 181, O - 152, Vo'rtrlig des Oberkom· Ma.rlne b elm Ftlbrer am 18. 8., 18.00 Uh r ~e~).C:~~~~4~f OKW, gen .Jod!, Fre~. Knpt, von Puttka.

82

!nost; da je stru&ljak mornarice za polaganje mina, u međuvremenu, bio u Rumunjskoj i da je n& temelju njegovih izvida i savjeta već poslan materijal i struenl} osoblje; da je u Sofiji štab mornarice za održavanje veze preuzeo dužnost; da je zapovjednik mornarice u Grčkoj već otputovao (8. III.), a admiral za Jugoistok da putuje oko 22. III.; da treba pokušati dil rumunjske i bugarske pomorske snage sudjeluju u aktivnom vođenju ratnih operacija. Zbog toga Raeder predviđA. pored operativnog savjetovanja s admiralom za Jugoistok odnosno sa štabovim.a za vezu, i uključivanje njemačkih pomorskih oficira i stručnog personala u njihove posade (svega oko 400 ljudi). Tom prilikom Raeder je zamollo Hitlera, da mu potvrdi da će Njemačka okupirati čitavu Grčku i u slučaj-u da dođe do miroljubivog rješenja s njom (do njene kapitulacije). Fiihrer mu je odgovorio, da je potpuna okupacija Grčke preduvjet svakog rješenja. U pogledu zaključenja sporazuma s talijaru;kom mom.aricom za slučaj Marita potrebno je hitno uspostaviti dodir s njom, i to u prvom redu za operacije u Egejskom moru i istočnom dijelu Sredozemnog mora. Raeder je kod toga zamolio HLtlera, da mu što prije da:.-tavi direktive i izda dopuštenje za u.s.postavljanje dodira s Talijanima, budući da talijanska mornarica reagira jako polako. Pitanja u vezi s Maritom, o kojima bi trebalo razgovarati s Talijanima, protežu se na utvrđlvanje ciljeva i granica operacionog područja, na pitanje vodstva, kao i mjera protiv otoka (Lemnos) i luka u zapadnoj i ju!noj Grčkoj.

H1Uer mu Je obećao, đa 6e OKW Ato je mogute ranije dati si8naJ. za uspostavu dodira s Talijanima. '

AH je priJe svega trebalo stvari s jugoslavl}om i:tvest.i na čistac. Kad Ita.Uja u ljeto god. 1939. nije pristala da zagrize u meku (da napadne istovremeno Jugoslaviju kad i Njemačka Poljsku), Hitler je i zbog Rusije i zbog rata protiv zapadnih demokracija postao prista~a mira na Balkanu. U međuvremenu Mussolini je ·napao Grčku {bez njegova znanja) i tako zapleo situaciju. Trebalo je prvo - kao uvod u Barbaross~t. nakon što je Hitleru postalo jasno da ne će te godine {1940.) izboriti nadmoć u zraku nad Kanalom i engleskom obalom kao nužni preuvjet za invaziju otoka -srediti stvari na Balkanu, slomiti otpor Grčke, zadržati Madžarsku, Rumunjsku i Bugarsku i izazvati odluku u Jugoslaviji. Koncem LStudenog 1940. dolazi do CincarMarkovićeve posjete Hitleru i Ribbentropu. Hitler tom prilikom predlaže, da Jugoslavija s Osovinom zaključi pakt o nenapadanju. U jugoslavenskoj se politici od tada počinje sve vi~e osjećati :ozaokret« prema Osovini i postepeno napuštanje stava neutralnosti iz god. 1939. 14. veljače 1941. u Berchtesgaden dolazi s CincarMarkovićem i Cvetković, ali ni tom prilikom još ništa određena nije ·izašlo iz razgovora. Vrijeme je odmicalo i pripreme budućih poteza na Balkanu i PodWlavUu zahtijevale su konačnu odluku Beograda. Kad je Bugarska nakon Slovačke, Madžarske i Rumunjske prlstuplla Trojnom paktu {1. ožujka 1941..), knez Pavle požurio se u Berchtesgaden i on je bio taj, koji je pristao u ime JugOISlavlje da potpuno napusti politiku neutralnosti i pristupi Trojnom paktu.. Cini se da je on j~ jednom posjetio Httlera i 19. ožujka dolazi do sastanka krunskog vijeća s jednom jedinom točkom dnevno~ ređa: _pristUp Jugoslavije Trojnom paktu.

Pretna 1m]izi Pavla 6stoviCa4a (to su podaci, koje je Ivanu Meštroviću dao dr. Maček) sjednica krunskog vijeća u Beogradu tekla je ovako: Krunskom vij~ću prisustvovala su devetorica: knez Pavle, dr. Stanković, dr.. Perović, Cvetković, dr. Maček, dr. Ci.ncar-MarkO'Vić, ministar vajni PeJić, dr. Kulovec i ministar dvora Antić. Vijeće se dvaput sastalo. Prvi sastanak otvDrio je knez Pavle i nakClll par pozvao Cincar-Markovića da podnese izvještaj o situaciji u Evropi i svijet\L CincarMarko.vić je opširno p~ikazao situaciju i zaključio da Njemačka zahtijeva od Jugoslavije da pristupi Trojnom paktu i13ključivo zbog preŠtiža. Hitler je garantirao da ne će zahtijevati od Jugoslavije niti je siliti da uđe u rat, nili će ijoedan .njemački ili talijanski vojnik staviti nogu na jugoslavenslru zemlju.44 Berlin ne će zahtijevati da mu se dopusti tll"ansport ratnog materijala ili ranjenika preko jugoslavenskog teritorija. Ta garancija bit će predmet jedne tajne klauzule u ugovoru i predstavljat će njegov sastavni dio. Cincar-Marković je &toga zagovarao da se takvi uvjeti prihvate, jer bi u riječi

van~skopolitičkoj

n Pavle D. Ostović, •The Truth about Yugoslavia~, New York 19:'12, str. IG0--182. u Keitel Je pred sudom 4. IV. 1948. izjavio, da u početku nije izgledalo da bi Italiji trebala pomoć protiv Grčke. ali Je u listopadu - studei'lom postalo jasno, da. Berlin_ mora priskočiti. Situacija, u kojoj su se našli Talijani, postal4:' je izvanredno nepO\'Oljna; od studenoga ili prosinca. Mussolini Je molio pomoć; u Berlinu bilo je očito da bi eve.ntualni poraz Italije na Balkanu -Imao teške posljedice; btjeli su prvo poslati jednu ~aebirgs-Division«, ali je to materijalno bilo nemol:"uće zbog nesta!Hee prevoznih sredstava. Izabrali su drugo rješenje: prebacivanje trupa avionima lli nešto slično. U zimi došlo je do stabilizacije fronte u Albaniji. U namjeri da pomo~rnu Talijar nima da Izbjegnu katastrofu, pril!a dalje Kelle!. počeli su prikupljati snag-e, a to Je prikupljanje imalo trajati nekoliko Ir.jesecl, Ideju o prolazu njemačkih trupa jugoslavenskim. teri· toriJem definitivno je zabacio Hitler, premda je nJemački geDetaUitab to rjeAenje smatrao najboljim. {ND, X, &,tr, ~2). 5 Hitlerov potbvat

slučaju otidona jugoslavenska vlada mogla bitl. prisiljena da prihvati mnogo gore uvjete ili da se nađe u ratu s Njemačkom i Italijom zajedno.

Posli}e Cincar-Markovića govorio je dr. Kulovec, koji se izjasnio u prilog pristupu. Iza njega govorio je dr. Stanković i tvrdio, da će se pristup Jugoslavije Troj nom paktu tumačiti kao raskid sa Zapadom, a on da je uvjeren da će na kraju zapadne sile pobijediti. Tko će tada spasiti Jugoslaviju od rasparčavanja? upitao je Stanković. Uzeo je riječ dr. Maček i upitao Cincar-Markovića, da li po njegovom mišljenju postoje samo dvije alternative: pristup paktu ili rat. CincarMarković je odgovorio da n~ma druge alternative i dr. Maček je predložio, da ministar vojni izloži svoje stanovište. General Pešić izložio je krun:::,kom vijeću, da će u slučaju rata s Njemačkom Nijemci zauzeti jugoslavenske ravnice za tjedan dana, a bo3čll1Ske planine za četiri do šest tjedana. Englezi nam ne mogu pomoći, čak kad 1bi i htjeli, rekao je Pešić. _To im nije moguće, jer mi imamo njemačko oružje, za koje nam oni ne mogu dati mWliciju. U slučaju rata Jugoslavija bi morala kapitulirati pod mnogo gorim uvjetima nego što su ovi sadašnji. Stanković je na to predložio, da Jugoslavija povede ))simboličan~~ rat. Premda je mišljenja, da će Nijemci potisnuti Engleze iz Grčke, ipak mu izgleda da bi jugoslavenske trupe, kad bi se p:>vukl:e u Grčku i zatim je s Englezima napustile (u broju od 100-.000), imale 1!10gu6nost da se kasnije vrate. PeJ:ć mu je odgovorio, da kao vojnik ništa ne zna o nekakvom »Simboličnom« ratu. Rat je rat, rekao je on,· i .čim nas Nijemci budu prisilili da kapituliramo, naJ. će narod postati objekt progona tuđi~a. Pavle je izložio svoj v~astiti položaj i engleske veze i simpatije, Pod66

VUkao je, da ne može preuzeti odgovornost da pOO.alje narod u klaonicu, svi~ estan neizbježivosti brzog i potpunog poraza, Cvetković je ustvrdio, da se ponuđeni uvjeti ne mogu prihvatiti tako dugo, dok NijemCi ne pristanu da se objave tajne klauzule i garancija, koju je dao Hitler. Zbog toga je krunsko vijeće zadužilo Cincar-Markovića, da to pitanje raspravi s Nijemcima i dobij~ njihov pristanak da se objavi tajna klauzula. Drugog se dana vijeće ponovo sastalo i c:ncarMarković je izvijestio, da su Nijemci prista.J.i da Jugoslavija maže objaviti tajnu klauzulu radi umirenja javnog mnijenja. Nijemci je ne će objavljivati, ali ne će negirati da postoji, Krunrsko je vijeće na to j e d n og l a s n o prihvatilo odluku da Jugos:avija pristupi Trojnom pak:tu. Cak ni Stanković nije učinio nikakvu prim:jedbu. Naprotiv, povukao je dr. Mačeka i Cvetkovića ustranu i rekao: "Mi smo izbje~li buri bolje nego što smo se smjeli nadatL« Tog istog dana (20. ožujka) Cvetković je sazvao sjednicu vlade i to za devet sati na večer (sjednica je trajala do 12 sati i 10 minuta). 4 5 Cvetković je otvorio progovorivši nekoliko riječi i zatim je Cincar-Marković kratko i suhoparno pročitao nacrt ugovora o pristupu, koji bi trebalo potpisati. Cvetković je pozvao članove vlade da se o tome izjasne redom. Dr. Maček je kratko izjavio da je za pristup Jugoslavije Trojnom paktu; ostala četvorica ministra, članovi HSS (dr. S utej, dr. Andres, dr. Torbar i dr. Smoljan), izjavili su, da je u njihovo ime već dao izjavu Maček kao predsjednik HSS. I drugi članovi vlade izjasnili su se za pristup izuzev trojice ministara (dr. Budisavljević, dr. B. Cubrilović i ~podatke o sjednici vlade dugujem dr. Srgjnnu BudisavljevMu, minisLl'u u penziji, kome se i ovim putem toplo sahvaiJujem..

67

dr. R.onstantinovićl, koli su govorili protiv. Kad. su se svi izredali, Cvetković je htio rezimirati i zaključiti sjednicu, ali je dr. Budisavljević uzeo riječ i izjavio da daje ostavku. Ostala dVojica dali su ostavke sutradan (Konstantinović je ostavku kasnije povukao). 20. ožujka Ribbentrop je telefonski nazvao v. Beerena i upitao ga, što je novo. Heeren mu je odgovorio, da se u devet sati na večer sastaje ministarski s3.vjet i da će do jedanaest biti sve g l a t k o :riješeno. Ali stvari nisu išle tako glatko. Kad je drugog dana prije podne v. Heeren došao u predsjedništvo vlade, da se kod Cvetkov!ća propita za rezu:tat, Dragišl mu je odgovorio, da se vlada nalazi u krizi zbog ostavke trojice ministara i da odluka vlade o pristupu Trojnom paktu nije definitivna tako dugo, dok traje djelom:čna kriza vlade. To je ozlovoljilo Berlin i Heeren je n::što kasnije morao uputiti prijetnju Cvetkoviću, Cincar-Markov:ću, Kulovcu i lm.ezu Pavlu,4& koja je PavLu dobro došla, samo da se Jugoslavija odluči što brže, jer bi u proti.Vlll.om, prema mištenju Berlina, izgubila »OVU je::linstvenu šansu.« Ni zapadni saveznici nisu ostali ~tenih ruku: nastojali su da spriječe taj korak. Osobito snažan pritisak izvršio je pukovnik William J. Donovan kao lični izaslanik predsjednika Roosevelta prilikom svoje mi 3ije u Beogradu.n Razgovarao je s knezom Pavlom, cvet: 1

'" Ulrich v. Hasse!, •Vom andern Deutschland•, \Vie.n 1!)~8.. str. lafi. n Cordell Hull, ministar vanjskih poslova. USA, u svojim uspomenama (»Tbe Memoirs of Cordell Huli ... London 19-i8. II. str. 928-D32) spominje, da je 24. i 25. sije~nja poslanik USA u Đeogradu Arthur Bliss Lane telegramom obavijestio Drža\·ni department, da su on l pukovnik William J. Donovan posjetili kneza Pavla i predsjednika vl_ade Cvetkovića 1 da su im

~~mdo~~!Wt~mtr~~;Po;:~v:r0~p:d!J~č~~~~a~l!te~jal~J~':'e3i: 0Jugd':

slavenskoJ teritorija.

68

kovlćem

Mačekom

moći

uopće računati

·i zagrozio se da Jugoslavija ne le _sa zapa dnhn demolaacijarna, će preživjeti konac rata. Winston Churchill48 uputio je sa svoje strane opomenu Cvetkoviću, u kojoj ističe da je d'uboko uvjeren u kanačni slom Osovine, a isto tako i u to da će raspad Jugoslavi.;e bitd neminovan. pođe li putem Rumunjske i Bugarske. Osim toga ·i britanski ambasa-· dor u Jugoslaviji Sir Ronald CampbeJ.l sastao se u Zagrebu u prvoj po!ovici ožujka, U lrući Ivana Me!trovića, s Mačekom, Košutićem i Krnjevićem i bezuspje!no pokušavao da ih .nagovmi da vlada ne prl5tupi Trojnom i W.e

ako pr'stupi Tro:nom paktu i da stoga ne

8. veljnl!e, pi.!le dalje Hull, J,ane mu Je telegrnfirno Iz Deogrndn. da knez Pa\'le smatra da Je položaj Jugoslavije očaj(o.n (nakon ulaska Nijemao:a u Bugarsku); da bl Cvetković l C!nca·rMarkovlć ubrzo mogli otputovati u Berlin na Hitlerov poziv, a da je knez Pavle raspoložen da pod svaku cijenu Izbjegne rat. O. veljače Hull Je upuJio ameril!kim diplomatskim predstavnicima u Ankari l Beo~rrndu telegrnme Jednako:r sadržaja s po• rukom za ju,:;-oslavensku odnosno tursku vladu. Ona Je glns:la otprilike ovako: NaJvećom brzinom Izgrađujemo vlastitu odbranu l u nju moramo uvrstiti i ratne potrebe Velike BritaniJe. To ostale kflmen-temeljac američke politike narodne odbrane l razvoJ je n:edunnrodne ,uuaclje samo ubrzava. USA su uvjerene u pobjedu Velike Britanije. Jedan narod može !Ivjeti u miru s nac!stlma samo ako !m se potpuno preda. Hull Je to saonćlo l bu~tarskom poslnnlku u Washingtonu. Pr.t dann knsnlje Hull Je otiho u lugoslnvensku ambasadu ! Fotiću. tadašnJem lu~toslnvenskom ambasadoru. predno 'po-ruku Preds.i(>dnlka. upraviJenu JugoslavenskoJ ,·ladi. U nJoj Roosevelt porui!ule slijedeće: Uvjeren Je da bl svaki uspjeh fallstll!klh dr!ava. l!ak l samo n
{~::.os~~v~~~sk1 ~~rB:~~~~~a r~;.~~~~~h ttf!~J!.a n~~iu~~~~~~~~~t;!{j~

Trojnom pnktu: 21. d11. Je JuA"oslavenska vlada donijela odluku da pristupi paklu u,; tzvle~ne rezenve: 24. tog: Jugoslaveni će 'IUtrlld"'n potpisati rn~trumente a pr!stupu. •• Winston S. Churchill. •Tbe Second World Ware, The 01'&1ld ,1\llle.Dr;:Q, l,oQ~OI!- 1050,, str. 1•1-14~.

09

paktu:•e London i Washington učinili su marš u Beogradu i oštro zaprijetili, da

zajednički

de-

će Jugoslaviju posllje pobjede raskomadati, ako vlada pristupi OsoViOi, ali sve to nije pomoglo.SO U petak 23-ćeg Heeren ~e dobio direktivu, da saopći Cvetkoviću da Berlin traži do poltoći jasnu i definitivnu odluku: da ili ne, i Pavle se požurio da brže-bolje veli: da. Suti-adan, 24. ~jka na večer o1putovali su u Beč predstavnici Jugoslavije 1meza Pavla, da potpišu pristup Jugoslavije Trojnom paktu.

n Ostović, spom. dj., str. 159-160. '' Hasse!, spom. dJ .• str, 1~,

7Q

3.

ZATVARA SE KRUG OKO JUGOSLAVIJE

Poslije svih tih pogađanja, pregovora i razgovora u Berlinu, Beogradu, Berchtesgadenu i drugdje, pred~ed­ nik vlade Dragiša Cvetković 25. o.žu ·ka 1941. stavio je u toku ceremcm.ije potpisivanja u Beču u dvorcu Belvedere svoj potpis na instrwnente o pristupU Jugoslavije vanjsko-političkom sir..temu Osovine. Nakon toga, siim Hitler, koji je tom prWkom bkođer bio došao u Beč, primio je grofa Ciana u luksuznom bzčkom ho:e:u »Imperial« i s njim dugo razgovarao u prisutnosti njemačkog ambaJiadora u Rimu v. Mackem:ena, talijanskog ambasadora u Berl'nu Alifierija i glavnog turn::~.ća 1 načelnika odjela za štampu u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova dr. Paul Schmidta)H »Fiihrer je, prvo, izrazio svoje zadovoljstvo zbog pristupa Jugoslavije Trojnom paktu, ko im se pr:stupom jasno utvrđuje njen vanjsko-polit"čki stav. To je naročito od velike važnosti zbog vojncg po~hvata protiv Grčke, kooji predstaj~. jer se lako može ocijeniti - uzme li S'e u obzir da važna linija za vezu preko Bugarske $t ND, XXXI, PS - 2705, Au!zelehnung ilber die Unterrednog zwischen dem Filhrer und dem Grafen Cinno ln Anwesenhelt der Bolsehafter von Mackensen und AUierl im Hote! JPlperlal ln Wlep arq 25. Miirz 1941., str. 100--105. '

7!

u duljini od 350 do 400 kilometara leži svega dvadeset kilometara udaljena od jugoslavenske granice - da bi pri nepouzdanom držanju Jugoslavije pothvat protiv Grčke,

s vojne točke gledišta, bio naročito lakownan.« Ciano mu ~e povjerio, da je u Bariju imao s Mussolinfj em sastanak i da mu je Due e tom prilikom dao nekoliko pitanja upućenih Ftihreru. Ci tajući dalje, djelGlllično, iz zabilješke napisane Musso!inijevom rukom, Ciano je rekao, da je Nijemcima već poznat tok tamošnjih događa~a (u Albaniji) i da o strateško-tehničkim poje9fuostima ne može nešto više reći, jer to prelazi okvir njegova resora. Na frontu vlada mir i

položaj j e stabiliziran.

»Sto se tiče politike, nastavio je Ciano, Duce sto:i na stanovištu da je talijan•>ko-grčki rat, uzevši u obzlr nedavne događaje na Balkanu, logična i od providnosH željena posljedica, i to zato, jer je cijelu situaciju na Balkanu razbistrio u korist Osovine. Da Bug3rska i Jugoslavija na nedvojbeni način pristupaju Osovini, treba pripisati jediino perspektivi, da će one doći do grčkog plijena. Inače bi ustraja:e u dvo5rnis:ensm držanjq i tako predsrtavljale opastWst za Osovin\L« Citajući dalje iz zabilje!ke, Ciano je isporučio Hitleru Duceovu poruku, kojom ga podsjeća na jedno od prvih pisama Fiihreru. U tom je pismu Mussolini izrazio misao da čitavo Podunavlje treba o.sfoboditi francusko-engle"".Jtog utjecaja. Bez grčko-talijanskog rata do tog oslobođenja ne bi nikada došlo ili tek mnogo kasnije. Osim toga, Duce ukazuje i na to, da likvidacija Grčke, koja predsto:i, otvara važne mogućnosti strateške prirode u ratu na moru i u zraku. Ofenziva u Albaniji, prema rnišljenjru Du::ea, ne predlitavlja nelt".J

naširoko zasnovanu

oten~ivu, ne~o

neko :p:r'silno i;-

vidanje. To ve6 proizlazi iz činjenice, da je od 60 pU• kova, koji se nalaze u Albaniji, upotrebljeno samo ~est. Osim toga re za konac mjeseca priprema nova ofenziva, i to na. srednjem dijelu albanskog fronta (Keleyra); na li:ievom krilu, na Ohridskom jezeru i kod Pogradeca (na sektoru Devete armije), takve operacije nisu moguće zbog snijega visokog dva metra. Duce moli i obavještenja o Hitlerovu stavu prema Spanjolskoj, Francuskoj, Rusiji i Turskoj, kao i o datumu novog 138Stanka s njim (Hitlerom). · U svom odgovoru, Hitler je ponovo naglasio, da je od danas znatno mirniji u pogledu daljnjeg razvoja na Balkanu. Nesigurno bi držanje Jugoslavije stvorilo njemačldm snagama, s obzirom na veliku njihovu udaljenost od baza, jako neugod:ruu si,tuaciju, To je sad ra!čišćeno, ukoliko je to uopće moguće, premda bi se usprkos s"vemu unutrašnjopolitički odno:;i u Jugoslaviji mogli pokazati kom.pliciranijirna. Koncem ožujka Njemačka će dovršiti polttete svojih trupa na grčkom ·frontu. Tada ćemo jo~ samo sačekati ldjepo vri~eme, jer za vrijeme kiša Ftihrer ne može upotrebiti svoja tri najvažnija oružja: prvo, zračne snage, naročito neprikladne u gorovitim predjelima; drugo, teško naoružanje (tankove), koje po raskva-šenom terenu ne može napredovati; treće, brzinu, kojom se lqxl prodora fronte bacaju tankovi u borbu da jurnu naprijed. Od svršetka mjeseca pa dalje Njemačka 6e, dakle, još samo čekati da nastupi lijepo vrijeme, a zatim udariti. Englezi lEe sve grčevitije drže. Engleskoj će Njemačka vođenjtml ofenzivnog rata na moru i u zraku napositi sv~ tete SUbit~e u brodovima1 i to tako da bi

njihova situacija u najkraćem vremenu mogla postati neodrživa. Franco, nastavio je Hitler, uputio mu je kratko pismo, u kojem s nm~tvom fraza i slatkog uvjeravanja ipak izjavljuje, da otkazuje sporazum u Hendaye i da Spanjolska nema namjeru da ratuje protiv Engleske. Istovremeno je pun nepovjerenja i prema vladi u Vichy-u i maršalu PtHa:nu, ali ne vidi nikakvu mogućnost da Osovina poduzme nešto protiv njega. S ~okom će Njemačka, vrlo oprezmo, pokušavati da ostvari neko približavanje; morat će postupati s mnogo opreza, jer izgledi na uspjeh nisu vel'ld. D:mašnjim pristupom Jugoslavije Trojnom paktu ostvaren je izvjestan uspjeh u pogledu Turske; sad Turska ne će više moći smatrati njemačku akciju protiv Grčke kao prijetnju uperenu protiv Ankare. Ipak, izvje;tan broi diviziia panc.era, raspoređen na bugarsko-turskoj granici kao osiguranje, ostat će i nadalje tam'). I Sovjetsk"t se savez ne drži najbolje, a mi nismo voljni, rekao jE: Hitler, da Finsku žrtvu :erno u korist Rusije, kao ni Bugarsku, koju ne možemo žrtvovati već zbog operaciJe protiv Grčke. U pitanju sovjetnkih zahtjeva u pogledu Dardane~a. nastavio je. H:tler, Njemačka nije prema Sovjetskom savezu pokazala nikakvu susretljivost, a garanciju danu Rumunjskoj od strane Njemačke SSSR je prim ;o vrlo loše. Staljin je sa svo:e strane dao Turskoj garanciju, da je Sovjebski savez ne će napasti, ako ~e Turska zarati s nekom drttgom državom (Njemačkom). To je za Hitlera najčišća laž i podvala, jer bi Moskva odmah iskoristila svaku nevolju Turske, da uzmogne pripojiti dijelove turskog teritorija Tu se OČitovala stara ruska taktika, koja se m3.to ·1 u tome da SV::m mogućim državama ulije hrabrosti, da za..saze 1.1 ~koQ

7t

za čiji svršetak Rusija nema interesa, dok, naprotiv, želi da sukob traje što duže. Zbog takvog neprijaznog držanja Rusije, on se više pouzda;e u snagu svojih divizija nego u ugovore, koje je zaključio sa Staljinom. Ne vjeruje da bi Rusija pošla dalje od toga, ali je, ipak, prisiljen da za svaku akciju na Zapadu ima os'gurana leđa na Istoku. Isto tako, i grčki pothvat mora biti osiguran od svakog iznenađenja sa sjevera, naročito u Rumunjskoj. Na jedno pitanje Cia.na o približnom trajanju kampanje protiv Grčke, Hitler je odgovorio, da će on kod povoljnog vremena privesti stvar kraju za nekoliko dana. Ipak, sama kampanja povlači za sobom velike tehničke i organizacione probleme, ko'e treba rije!itt. Treba opskrbljivati preko milijun i po ljudi, a svaka daljnja divizija, poslana u Bugarsku, zavlači za nekoliko dana snabdijevanje druge, i to zato, jer na raspolaganju sto:i svega nekoliko željezničkih pruga. O Grčkoj je Hitler postavio kao pretpostavku, da Grci braniti čitav frOl'llf; u Traldji.. S njihovog (grčkog) stanovišta bilo bi to strateški pogrešno, a njemačka će komanda tu namjeru pozdraviti, jer je bolje da što prije dođe do sukoba, koH je ne'zbjdil/. za Engleze u Grčkoj, kojih brojčanu snagu Hitler cijeni na 20.000 do 40.000 ljudi, misli da će se braniti na nekom mjestu između planina i Egejskog mora zapadno od Soluna. To mjesto je močvarno i u slučaju loš::g vremena ne bi se moglo ništa učiniti protiv njih. U protivnom, australske, novozelabdsk:e i južnoafričke trupe ne će ni jedan dan izdržati napade Stuka, artiJ.J~rije i tankova, ~er dosad nisu doživjele ne,3to slično. će

75

O mogućnooti sastlmka s Duceom, Hirtler je izjavio da do njega može doći posl(e posjete japanskog m:nistra vanjskih poslova Macuoke Berlinu i R:mu. Dva dana kasnije (27. ožujka) pada Cvetkovićeva vlada i u Beogradu se formira nova vlada na čelu s generalom Dušanom Simovićem. 51 Na vije3t o državnom udaru u Beogradu, Hitler je odmah sazvao ratno vijeće u kancelarskoj palači u Berlinu.ss Od samog početka konferencije bili su (csim Hitlera) prisutni: H. GOring, feldmaršal Keitel, genenl Jodl, generalpukovnik Bodenschatz, GOringov prvi ađu­ tant, pukovnik Schmundt, prvi ađutant A. Hitlera, kapetan fregate v. Puttkamer, predstavnik komandanta mornarice kod Hitlera, pottpukovnik Scherff i majori v. Bellow i Christian. Kasnije su pridošli odnosno bili pozvani: Brauchitsch, Had.der, pukovnik Heu15.inger, potpukovnik Sieverth, Ri.bbentrcp, poslanik Hewel, Ribbentropov predstavnik kod Fiihrera, generalmajor v. Waldau, pukovnik Schmidt i generalmajor v. Rintelen. »Fiihrer je odmah uvodno, navodi se u zapisn'ku, prikazao situaciju nastal,u državnim udarcm u Jugoslaviji i postavio tvrdnju, da je Jugos[avija pred~ stavl 'ala nepouzdani faktor za predstojeću akclju Marita, a jot više za kasniju akciju Barbarossa, Srbi i Slovenci, rekao je dalje on, niru nikad prijateljski skloni Njemačkoj. Vlade (u Beogradu) ne S!ede čvrsto u sedlu zbog nacionalnog pitanja i oficirske kamarile, 52 O događajima 27. ožujka 1941. (27. martu) pisalo se kod nas samo prigodno. Interesantna je diskusija o njemu između Save N. Kosanovića 1 Živann Mitrovića (Bogdana Pe!ića): Politika. 6., 12., 15., 25., 26. 1 27. IV. l!l51. , Vidi: Jea.n Blairy, Crćpuscuie dnnubie'n. Paris 1946. uND. XXVIII, PS - 1746, :Pesprecbunr ttb~r Jueoalp.wlep, str. 21-25. · ~

76

koJa Je sklona provođenju državmih udara. jugoslov~~ je imala samo jednu jedinu snažnu ličnost: Stojadino~ kojeg je lmez Pavle oborio s vlasti na vlastltu štetu. Moment za prosuđivanje stVarnog stanja u zemlj i i odnosa stanovnika prema nama je za nas povoljan kako s političkog tako s vojno-strateškog stanovišta. Da je došlo do rušenja vlade u toku akcije Barbarossa, posljedice za nas morale bi biti mnogo teže. Fiihrer je odlučio da se poduzmu - ne čekajući na eventualne irl:jave lojalnosti nove vlade - sve potrebne mjere, da se Jugoslavija raskomada i vojno i kao državna tvorevina. Vanjskopolitički ne će se upućivati nikakvi upiti iti ultimatumi,54 Uvjeravanja jugoslavenske vlade, kojima se ubuduće, ipak, ne mo.fe vjerovatf, uzet ćemo do znanja. Prijeći terno u napad, čim pripremimo za to potrebna sredstva i trupe. vića,

" Predstavnik Velikf Britanije Sir David Maxwell-Fyfe {da,. na!njl mlnista..r unutra§njih poslova) postavio Je pred sudom l. IV. 1{146, Ribbentropu pitanje, zaUo Je Njemačka napala Jugoslaviju, n da nije prethodno iscrpla sva diplomatska sredstva. Ribbentrop: "Jer Je novu vladu formirala u prvom redu Engleska, kao što mi Je priznao jedan od britanskih oficira, koji su me u istrazi preslušavali. Bilo je stoga Filhreru, nakon

~i~ 0S~~~~~Xee~č!ia~aevrrg~ ~~b~ii:i~ane:;}~k~e!Js1a N!iW~~kdas 1 ~~~

padne pozadinu talijanskih trupa. To nije bila moja politika, Jer sam bio pozvan tek na kraju konferencije, o kojoj vi govorite, i Hitler je tek kasnije dao svoje mišljenje, a dn nitko niie protestirao. Tražim da preslu!!iate o tome vojnike. Bio sam prisutan l imao sam ozbiljnu diskusiju s Filhrerom o tome.c Sir David: "Mislite li, da Je bilo opravdano napasti tu državu, a da prethodno ne poduzmete nikakav diplomatski korak, da pristupite vojnom razaranju 'l •nesmiljenom okrutno§ćuc da upotrebim Hitlerov izraz. i da uni§tite Beograd pomoću napada bombardera u valovlmaY Mislite ll da Je to bilo opmvdano7 PostavlJam vam jedno vrlo Jednostavno pitanje: mislite ll dn Je to bilo opravdano? Ribbentrop: •Ne mogu, kao što bl to vl htJeli, da vam odgovorim na to pitanje sa •dne ili •nec, a da ne dam tumaćenje za to. , Sir David: •Tada je nepotrebno d~ odgovorite, Ako ne mo!ete odrovorlti na to pitanje aa •dac III •nec, ne odwovorlte uopće. e

7'7

Važno je cia se radi što je mogu~ brže. Pokuhl ćemo,

da susjedne države sudjeluju pri tome na odVojnu pomoć protiv same Jugoslavije treba tražiti od It3.lije, Madžarske i. u izvjesnoj mjeri, od Bugarske. Rumunjskoj pripada, uglavnom, zadaća zaštite prema Rusiji. Bugarskiss i madžarski po3J.anik:e o tome su već obaviješteni Duceu će se poslati poruka govarajući način.

još u toku dana. Politički je osobito važno, da se na Jugoslaviju ud:.1ri mWljevitom oštrinom i da se provede njeno vojnostrateško raskomadanje u strelovitom pothvatu. Na taj bi :se način u dovoljnoj mjeri zaplašilo Tursku, a to bi povoljno utjecalo na kasniji pohod protiv Grčke.'.i7

Hitller je ukazao na to, da će se Pavelićevoj »NDH• zagarantirati odgwarajući »politički postupaka: - kasnija autonomija. Rat protiv Jugoslavije bit će jako popularan u Italiji, MadžarskOj i Bugarskoj, jer se t:m držaVama stavlja u izgled teritorijalno uvećanje: Italiji - jadranska obala, Madžarskoj - Banat, Bugarskoj - Makedonija. »Ovaj plan, rekaQ je Hitler, pretpqstavlja, da ubrzamo, što :je moguće više, sve pripreme i da prilrupimo tako jake snage, da u najkraćem roku nastupi slom Jugoslavije. S tim u vezi treba do četiri tjedna odgoditi početak pothvata Barbarossa. ss U to doba bio je bugarski poslau.ik u Berlinu Parvan Draganov. se Madžarski poslanik u BerUnu blo Je DOme Sztojo.)r, madža.rski feldmar!aUajtnant u penziJi. da ~: ~a~~!~J~2UJ!~a 1 !!~a~0 ~~etj~~o~~=~~j~ jP~tr~~uR~br~:!~IT~ agresiju, Ribbentrop Je odgovorio. da to nije bil~ agresija t da su mjere, koje je poduzeo Hitler, biJ~\ opra.vda.ne zbog toga, Jer su Jugoslavija l Grčka ustupile baze neprijateljima NJema~ke. Prema tome, zaključuje R.i.bbentrop, ne može biti riječi o nekoj arres!JL (ND, X, str. 445).

78

VoJne operacije treba izvesti na sliJedeći na~ln~ (l) Po mogućnosti rani početak operacije Marita s ograničenim eiijem: zauzimanje grčke Trakije i solunskog bazena .do osvajanja vhsoravni Edessa; kod toga napredovati preko jugoslavenskog teritorija, (2) Prodor iz prostora južno od Sofije u pravcu Skoplja u cilju olakšanja pritiska na bok talijanskog fronta u Albaniji, (3) Prodor s jačim· snagama iz prostora Sofije u pra·vcu Niša, a zatim dalje na B~ad u vezi (4) s proclira.njem jačih njemačkih grupa iz prostora Graz i Klagenfurt (Celovec) u jugoistočnom pravcu sa cilljem: razbijanje jugoslavenske vojsk:e. Za zadatke pod (2) i (3) imaju se prikupiti snage iz grupe, koja je formirana .da služi kao osiguranje protiv Turske, iz prekobrojnih trupa južnog fronta i

armijskih rezervi. Zaštitu prema istoku moraju preuzeti, s jedne strane, bugart3ke trupe; pojačane jednom tankovskom divizijoril., koju treba povući iz Rumunjske, s druge strane rumunjske snage, kod kojih treba ostaviti samo jednu tankovsku diviziju.

Za (4} mogu se uzeti snage iz ra31Poreda za n-apad Barbarossa (kod toga je najvažnije: ubrzani postupak). Snage valja odrediti u dovoljnoj iačinL Glavni zadatak Talijana sastojL se u tome, da zasad obustave sv~i ofenzivni pokret protiv Grčke, da se dovoljno ooiguraju prema jugoslavenskoj granici i da s "armijom Po« operiraju iz Istre u cilju zaštite desnog njemačkog boka, (5) Avijacija ima glavnu zadaću da što je moguće ranije razbije jugoslavensku protuavionsku organizaciju 79

l uni! tl glavni grad Beograd u neprekidnim napadima: pored toga da potpomaže napredovanje vojsk.e.sa Kod toga je moguće iskorištavanje rpadžarske protuavionske organizacije. U odnosu na kopnene snage (na OKH) Ftihrerov se nacrt pokriva s ocjenom same te komande. Kao rok za otpočinjanje operacije Marita može se ostati kod datuma: l. travanj, već prema a1mosferskim prilikama; nastup ostalih udarnih grupa moguć je već prema maršu: između 3. i 4. travnja, a pitanje: da li grupe na jugu, u slučaju da je moguće brzo napredovanje, imaju slobodne ruke za daljnje vođenje Operacije Marita, Ftihrer potvrđuje, samo traži od komandalnata, da im operacije ne izmaknu iz ruku, nego da ih čvrsto vode. se Jodl, šef operativnog odjela OKW, izjavio je 5. Vl 19-IG. pred nUrnberškim sudom, da je on u

času,

kad je Fiihrer na-

redio da se odmah pristupi pripremanju napada na Jugoslaviju, pJ·edlagao ili bar aludirao na to, da bi dobro bilo, kad bi Berlin, prikupivši prvo trupe na granici, ipak poku§ao da rasči­ sti situaciju pomoćn ultimatuma. Ftibrer je to, prema Jodlovom iskazu, odbio i rekao da iz toga ne- će izaći nHita. (ND, XV, str. 403). Istog Je dana izjavio i to, da je Njemačka postupala s Jugoslavijom (do 27. Ill 19H. naravno) tako obazrivo, kao da se radi o nekoj slavnoj pjevačici (primadoni). (ND. XV. str. 400). Drugog je dann tužilac Roberts upitao Jodla, kako je on kao po!iten vojnik mogao odobriti napad na Beograd prenapučen civilnim stanovništvom bez prethodnog upozoreQ.ja ili objave rata. Jod! je odgovorio, da se ne slaže s Robertsom; da su on, a sat kasnije i ministar vanjskih ·poslova Ribbentrop. tražili. da se Jugoslaviji uputi prvo ultimatum. Roberts mu Je odgovorio, dn su Nijemci takve napade poput onog na Beograd, kad su jednom izgubili nadmoć u zraku, stall nazivat\ »terorističkima«. Jod\ je odgovorio. da je Beograd blo sjedi!itf' re· voluclonarne vlade. koja je ponlštila ugovor zaključen s NJemačkom (§to uostalom historijski niJe točno opaska B. K.) i stala vršiti ratne pripreme na i:!ltavom frontu uperene protiv NJemačke! CND, XV, str. 494). G6ring je izjavio 'Pred sudom (15. III. 1!1-16.), da su ciljevi u Beogradu bili: ministarstvo vojno. kolodvor. generalštab i drugi važni ciljevi; prethodna objava početka nepriJnteljstnva nije bila stvarno potrebna (formalnČI- da); Jugoslavenski vodeći krugovi nisu imali ni najmanju sumnju u njemačke namjere, (ND, IX, str, 360).

80

u

OKH će svoje planove pismeno predložiti do tri sata istog dana.so

noći

Bra~1cl~its~\11rj~n~~o ~~~dcf~ 1 u ~~faal~~u ~\r-;~7f:~~~~~J~r.i L?t~~~~

!J. YIII. l!WI. izjavio slijedeće: Dr. I.aternscr: »U čemu se sastojala vaša suradnja kod donošenja odluke da sc napadnu Grčka i Jugoslavija?« , .. B:au~hilsch: »Nistlm ni u kojem pogledu sudjelovao pri donošenJU \Ih olllukil: Kad .sam bio pozvan da zajedno s gene· ~niC?m Halde:orn dodJcm l!Jtleru, Filhrer nas je dočekao s ri!ečJ~a: »DOn Lo sam odluku d tl unišlim Jugoslaviju«. l zali m je ndo1.;o. razloge Ztl takvu odluku, koji sn, mislim, ovdje \'eć jJOZUUIL.« shn~'j~L ;}>a li je već postojao plan za napad na Grčku i Jugo-

se~·om

U.: »Ne. ni Jllan, ni Ikakve pripreme, čak ni karl<'.~ r•. : »l odakle ste morali dovesti S\'C tc di\'izijc? Iz svih krajC\'tL Njcmačkeh B.: »h svih kraje\'a Njemačke i okU[Iiranih područja.« . I~.: nll,1 li ~e \\•rdnja genernla v. Paulus;~ točna, prema ~~~oJ?!,e okupac1ja Balkana preds\a\·ljala )Jrcduvjct llii·Jiada na _B.: »To je zabluda mariala ,., Paulusu. Jugoshl\'ensko pitanJ(~ bilo je apsolutna posljedica revolucije, pošto je Jugosla\'ija bila ·Prislllllila Trojnom paktu, a osim toga ono ic predstavljalo rezultat iskrcavanja Engleza u GrčkoJ i kntMirofalne situacije. u kojoj su sc nalazili Talijani u Albaniji.« (NO, XX, str. 61G-·Gl7). Franz v. Haider, šef !:"Cnernlštaba. objavio Je S\'Ojc usponwn~ pod naslo\'Om »Hitler kno vojskovođa« (»Hitler als Feld· he.rr«) i u njima. nn jednom mjestu tvrdi. dn Hitler ne nosi nikak\'11 odgovornost za !:"rčku avanturu. u kojn sc :\lussolini upustio samostalno. K:nl sc talij(lll~ka vojska, na\'odi Haider, nalazila u te!ikoć:1ma. Ilitlcr je bio raspoložen dt\ pošalje pomoć. Drauchitsehu je pollo zn rukom da sprijP~.i tnj Jllan koji je vojno bio bezizlazan. ali nije mogao spriječiti da Hitler u(·iui obećanje rimskom diktatoru, da će mu na B:likanu pritel'i u pomoć. Kad su njem;1čke snage. točno proračunane i odmjerene z akciju protiv Grčke i prema tome slabe. dobile zadatak da. polaz<'fi IZ Bug;1rskc. udu u Jugoslaviju (koja je postala ncprijt~tc\j) i u Grčku. Hitler je naredio da se watnc snage preko Skoplja upute ll sjevernu Albaniju, dn 11rUŽC ruku Talijanima. Takv.t. eksPentr:(·na. operacija nalHzila se u opasnosti da don>dc u pitanje brz IIS!ljeb protiv Grčke. Najbolji način da se pOtnO\l'llC 'l'alijanima sastojuo sc u brzom napl'edovanju u sjevernoj Grčkoj, ali je _I-Ii~ler tnd_oghl.~·~ odhijao da izmijeni svoj plan. Njegova volJ<~ 1 pot:"lcd1 poht;~ara pobijedili su prigovore i primjedbe vojnih Sll'U~njuk~. NL!Ila neugodnog nije proizušlo iz toga; OKH se pokor~la lhtleroyoJ volji i događaji su Hitleru dali za pravo u lom Jlllanju. Tohko Haider. (F. v, Haider, »Hitler, Seigneur de la guerre«, prijevod, Paris Hl:iO, str. 07). fl

Ilillerov 110thvat

Bl

OKL javlja, stoji u zapisnilcu, da se s napadima avijatičkog korpusa iz Bugarske može odmah

Osmog

započeti, ali da avijacija treba za jače prikupljanje snaga dva do tri dana. Namjera je, da se prikupe jače formacije aviona za borbu i Stuka kod Beča, Graza i u Madž~rskoj, a eventualno i snage Desetog korpusa na južnotalijanskim bazama. Vodit će se briga za jačanje protuavianske zaštite Beča, Koruške i Stajerske.&o

Na kraju konferencije Hitler je naredio bezodvlačno dOil.OIŠenje svih pripremnih mjera; on očekuje planove o namjerama pojedinih komandi (kOIXlenih snaga, mor-

narice i avijacije) još u toku večeri, a general v. Rintelenu izdaje naređenje, da mu se jaVi u toku noći još istog dana radi pren.ošen'a poruke Murssoliniju. Pripreme napada na Jugoslaviju povjerili su feldmaršalu v. Paulusu.e1 U pismenoj izjavi od. 12; siječnja 1946., koju je podnio sudu sovjetski tužilac 11. veljače 1946., v. Paulus izjavljuje slijedeće: »Povjerili su mi pripremu kombiniranog nj~ačko .. madžarskog napada na Jugo~aviju. 27. ili 28. ožujka b!.o sam pozvan Hitleru u kan::elariju Reicha, gdje su " Na suđu je ll. Il. 19,16. sovjetski tužilac pročitao iskaz generala LObra, koji je za vrijeme napada na Jugoslaviju bio komandant Cetvrte zračne flote (napad na Beograd). U tom je iskazu LOhr izia,•io slijedeće: u Sofiju je sa štabom došao 2G. ožujka. jer je kampanja protiv. Grfke \-~bala početi uskoro. Sutradan bio je h!tno pozvan u Berlin· t tamo mu je GOring dao nalog. da pripremi operaciJe protiv Jugoslavije. Nakon toga. pristupio je pripremama za napad na Jugoslaviju. Prili· kom tog prvog .susreta s GOringom u BcrHnu. datum nap!lda na Jugoslaviju jo~ nije bio poznat. U Beču je primio pismeni nalog, u kojem je 6. travanj bio uh•rđen kao dan napada na Jue:oslaviju. (ND. VU, str. 244). ll Keitel je 4. travnja 1948. prP.d sudom izju.vto. dn je odluka o napndu na Jugoslaviju jzazvala potpunu lsmjenu njema6kih vojnih planova i mjer:\. koje su do tadn poduzeli. Plan »Marita• bio je potpuno izmiJenJen: bill su prisiljeni da prikupe nove snage sa sjevera preko .Madianke; sve su tmpro· vlzlrall. (ND, X, str. 548),

se pored HitJ.era n::tlazili Keitel, .JodJ, Haider i Brauchitsch »Halder me je d~ekao riječima: »Ftihrer je .odlučio da napadne Jugoslaviju, da tako izb~egne ugrožavanje boka kod napada na Grčku t da zauzme željezničku prugu Beograd-Niš, koja vodi na jug. Ali glavni cilj napada na Jugoslaviju sastoji se u osiguranju našeg desnog krila u času, kad \Se bude provodio »slučaj Barbarossa«. »Vaš .zadatak sastoji se u tome, da mojim specijalnim vlakom otputuj ete u Beč, da predate zapovijed i izložite situaciju feldmaršalu Listu (Dvanaesta grupa arn·t'ja), generalu v. Kleil;tu (grupa pancera) i pukovniku v. Wit.zlebenu (šefu štaba Druge armije), koji su pozvani

tamo. »Iz Beča otići ćete u Budimpeštu i utvrditi s madžarskim generalštabom stratEški raspored i razvoj njemačkih armija na madžarskom teritoriju kao i sudjelovanje madžarskih armija kod invazile Jugoslavije.<,ez Hitler je razgovarao i s madžarskim poslanikom u Berlinu i dao mu slijedeću poruku za Horthy-a: »Jug013lavija će biti un,ii;tena, jer se sada javno odrekla politike sporazuma s Osovinom. Na_ veći dio njemačkih oružiilJlih Snaga mora prijeći preko madžarskog teritorij a, ali do glavnog napada ne će doći na madžarskom sektol"'.t. Na tom će sektoru intervenirati madžarska vojska, a za uzvrat će Madžarska dobiti pravo da ponovo zauzme sve one nekadašnje teritorije, u ND, VII, str. 2.J5-2~6. U toJ Izjavi v, Paulus Je isprićuo i to, dn. Je 30. o~ujka sti· gno u Budimpe!itu l započeo razgovore s generalom Wertham pukovn:kom Laszlom. Razgovori su bill uspje§ni; Madžari au mu predali kartu s rasporedom madžarskih Jedinica ne samo prema Jugoslaviji nego l Ukraj1nt (osiguranje granice prema SSSR·u). (ND, VII, str. 263-264), i

83

koje je morala ustupiti JugQI;lavijL Stvar je hitne prirode. Potreban je hitan i pozitivan odgovor.«.63 Js.tog je dana Hitler potpisao plan napada .na Jugoslavi1u.64 Taj plan nosi nas.lov: »Uputa broj 25« i gla~i doslovno ovako: (1) Vojni puč u Jugoslaviji izmi~en:o je političku situaciju na Balkanu. Jugosla·vij.u tteba smatrati za neprijatelja i anda, ako isprva i učini izjave lojalno.;ti, i zbog toga je treba raskomadati što je moguće brže. (2) Moja je namjera da jednom koocentričnom operacijom, iz prostora Rijeka - Graz s jedne strane i prostora Sofija s druge strane, upadnem u Jugoslaviju općim pavcem prema Beogradu i južno l da potpuno porazim' j~goslavensku vojsku, a da ooim toga sasvim odvojim južni dio Jugoslavije i da ga dobijem u ruke kao bazu za daljnje vodenje njemačko-talijanske ofenzive protiv Grčke. Brzo otvaranje ·saobraćaja na Dunavu i okupacija borslci.h rudnika bakra važni su iz razloga ratne privrede. Stavljanjem u izgled Bugarskoj i MadžaTSkoj, da ponovo dobiju Banat i Makedoniju, pokušat će se pridobiti za to da sudjeluju u operacijama. Pooštrit će •se unutrašnjopolitička napetost u Jugoslaviji pometću obećanja Hrvatima.

84

(3)

Pojedinačno naređujem slijedeće:

a) Cim se prikupi dovoljno snaga, a vremenske pri-

like to dopuste, treba uništiti jugoslavrnsku protuavionsku organizaciju kao i Beograd, i to u neprekidnim napadima iz zraka, danju i noću, b) Po mogućnosti istovremeno- ni u kojem slučaju ranije - započeti operaciju Marita, u prvo vrijeme s ograničenim ciljem zauziman:a oolunskog bazena i visoravni Edessa. Osamnaesti armijski korpus može kod toga napredovati preko jugoslaven:kog teritorija. Treba iskoristiti povoljne priLike, da se spriječi iz~ gradnja fronta između Olimpa i visoravni Edessa. e) U napadima, ko]e treba provesti iz prostora Sofi~e u pravcu sjeverozapada i iz prostora oko Custendil - Gornja Djumaja u pravcu zapada, mogu se upotrebili sve one još ra;;,položive snage, koje se nalaze u Bugarskoj i Rumunjskoj, s tim da snage u jačini od jedne divizije ostanu u cilju osiguram..ja na rumunjskom petrolejskom području pored protuav·~onskih odreda. Osiguranje na turskoj granici treba zasad prepw~titi Bugarima. Odstrag treba kao oslonac iznova postaviti jednu njem~čku formaciju, po mogućnosti tankovsku diviziju. d) Napad, koji smjera u općem pravcu Graz - Jugoistok, treba započeti, čim se za nj prikupi dovoljno snaga. Odluku o tome, da li treba proiiriti napad i preko madžarskog teritorija, prepuštam kopnenim sn.agama (OKH). Zaštitu na jugoslavenskoj granici treba odmah pojačati.

Isto tako kao i na 1bugarskoj granici mogu se već pred opći napad, istovremeno s napadajem iz zraka na :aeograd, ~osjesti va~i objekti,

e) Avijacija ima s dvije grupe za napad pomagati operacije Dvanaeste armije i grupe, koja će se formirati oko Graza u cilju prodora, i kod toga stvarati središta (težišta) već .prema vremenskom odvijanju operacija kopnenih snaga. Može se iskoristiti madžarska protuaviO!ll.Sk:a obrana za prikupljanje i akciju. Treba ispitati, da li Deseti avijat.ički korpus 1reba uvući u akciju s talijanskog zemljišta. Ipak, kod toga treba obezbijediti konvojsku zaštitu transporta u Afriku. Pripreme za zauzimanje otoka Lemnos treba i dalje provoditi. Ipak, pridržavam pravo da izdam zapovijed o prelaženju u akaiju. Treba voditi brigu o dovo!jnO!j protuav:onskoj zaštiti gradova: Graz, Klagenfurt (Celovec), Villach (Beljak) i Leoben. (4) Načelne će dogovore s Italijom zasad zakljuNvati OKW. Kopnene snage đ.maju pre-'dvidjeti štab za vezu· s talijanskom Drugom armijom i Madžarima.. Dajem o~.rJ.ast avijaciji, da se već sada sporazumi s vrhovnim komandama dotičnih država radi razgraničenja operativnih prostora u zraku prema talijanskim i mad.žarsJP.m formacijama. Snabdijevanje materijalom madžarske organizacije protuavionske zaštite može započ~_i odmah. (5) O vođenju operacija i pi1anjima, koja su s tim u vezi, treba da me gospoda glavni komandanti obavijeste preko OKW. (Potpis: Adolf Hitler)«. Berlin je, ipak, morao obavijestitJ. Rim o donesenim zaključcima i Mussol.i.nli.ju objasniti 'Ta.zloge predstojećeg njemačkog po~eza

86

na Balkanu.

Zbog toga, jo! iste noći, Hitler sastavlja pismo Duceu6s i to je pismo »Wilhelmstrasse .. u depeši jo.§ iste noći poolala u Rim njemačkom ambasadoru v. Mackensenu. Depeša glasi ovako: :oZa ambasadora: Fiihrer i ministar vanjskih poslova mole da se slijedeće pismo Fiihrera preda Duceu odmah nakon prijema. Izvrina obavijest. Berlin, 28. 3. 41. 0,5. Duce, Događaji me sile da Vam, Duce, ovim najbržim putem saopćim moje tumačenje situacije kao i zaldjučke, koji iz tog proizlaze. (l) Od početka sam smatrao Jugoslaviju kao najopasnijeg faktora kod obračuna s Grčkom. Za njemački. se zahvat protiv Trakije moglo,. polazeći od čisto vojno-strateškog stanovi!ta, jedva preuzeti odgovornost tako dugo, dok je držanje Jugoslavije ostajalo dvolično i ona imala mogućnost da ugrožava lijevi bok kolona u maršu. (2) Zbog toga sam učinio i poduzeo sve moguće da Jugoslaviju privučem u našu interemu zajednicu. Nažalost, naša su nastojanja ostala uzaludna, odnosno započelt smo ih prekasno i tako nisu mogla pokazati pouzdane uspjehe. Vijesti današn.:eg dana ne ootavlja·u nikakvu sumnju o zaokretu u jugoslavenskoj politici, koji predstoji. (3) Ne smatram situaciju katastrofa:nom, ali je ipak tako teška, da s naše strane moramo izbjeći svaku pogrešku, ako želimo da na kraju, ipak, ne ugrozimo naš cjelokupni položaj. (4) Zbog toga sam naredio sve potrebno, da se uzmognem s potrebnim vojn.im sredstvima suprO'tstavlti • NO.

xxvm,

PS -

1835,

str.

565--668.

87

razvoju u pravcu krize. Već sam naredio izmjenu naših dispozicija za marš i u Bugarskoj. Molim Vas, Duce, najsrdačnije, da idućih dana ne po.drLwimate više n;kakve daljn}e opencije u Albaniji. Smatram za potrebno d'l Vi sa svim rar:,položivim snagama pokušate pokriti i zaštititi najvažnije prijelaze iz Jugoslavije u Albaniju, Kod toga se ne radi o mjerama, koje na dul~u etapu moraju biti djelotvorne, nego o is,pomoći, koja za idućih četrnaes.t dana do tri tjedn.'l priječi da nastupi kriza. Smaltram dalje potrebnim, Duce, da Vi pojača'e rnage na tali:ansko-jugoslavooskom frontu svim sredstvima i najvećom brzinom. (5) Držim dalje potrebnim, Duce, da se sačuva ap!IOlutna diskrecija o svemu, što mi sad radimo i poduzimamo i da o tome nešto saznaju samo one osobe, koje moraju nešto· znati. Svaka vijest o našim mjerama predo:.trožnoe.fđ mora nužno dovesti do toga, da one postrnu ~.puno bez vrijednosti. (6) Pozvao sam da,nas bugarskog i madžarskog poslan:ka i obojici izrazio zabrtinutost zbog situacije i ko::l njili pookut.:~.o pobuditi interes z.a slučaj oružanog zapleta, opisujući negati:vne .i pozitivne po:;.ljed.ice, koje bi za njih kod toga nastupile. Jer, Duce, bez pomoći Madžarske i Bugns.ke ne će ~.e moći operirati s oncm brzinom, koja bi eventualno bila neophodna zbog događ:ija. • Zbog toga ću Vas, Duce, ako ,je moguće još u toku sutraffijeg dana, potanko obavijestiti. (7} General v. Rillltelen javit će se stoga sutra, ukoliko bude mogao letjeti, kcd Vas, Duce, i saopćiti Vam detaljnije vojno-strateške direktive, koje se s naše strane don.ose1 a noćas stoJe pred završ~om.

Sačuva li se diskrecija o tim našim m:j€rama, Duce - u slučaju da moramo prijeći u akciju - tada ne sunmjam da obojica idemo u susret uspj.ehu, koji nije manji od onog u Norveškoj prije godinu dana. To ~e moje neoborivo Uvjerenje,

Primite moje Adolf Hitler.«

najsrdačnije

drugarske

pozdrave.

To pismo predao je Mussolinijru 28. ožu 'ka u dva sata izjutra njemački ambasador u Rimu v. Mackensen. U odgovorU na depešu v. Mackensen izvještava, da je Duce, prvo, pročitao pismo, koje je Mackeru;en bio lično prep1sao radi čuvanja tajne, a zatim mu g::~. ponovo pročitao, prevodeći. ga na talijanski, da se tako uvjeri, da li je sve dobro razumio. Zatim je, javlja Mackensen, zauzeo stav prema pojedinim točkama i izdiktirao na talijanskom jeziku odgovor Hitleru.G6 Taj glasi ovako: »Fiihrer, Ambasador v. Mackensen predao mi je Vaše pismo u situaciji, koja je nastala u Jugoslaviji nakon državnog udara. 2elim Vam reći da to što •:e dogodilo primam mirno, jer me nije ni najmanje iznenadilo, osobito otkad sam opazio da su Jugoslaveni uoči potpisivanja u Beču .izručili Stojadinović:t Engleskoj, Uvjeren sam, da je do državnog udara došlo u potpunom sporazumu s namjesnikom već prije potpisivanja Sto se tiče mjera, koje situacija traži, saopćavam Vam~ (1) Već sam lično izdao nalog generB!lu Cavalleru da odgodi ofenzivu, koja je neposredno predstojala. (Mackensen dodaje, da mu je Duce u razgovoru spomĐnuo kao datum početka ofenzive: 31. III.). ~XXVIII, PS -

1835, Geheimes Fernschreiben nul N·r.

!}7;'j von heute. str, 568--570.

(2) Formacije se p;ešadije nal·aze već u nastupan.ju prema sjevernom frontu u Albaniji i zauzimaju položaje duž triju cesta, kojima bi prolazio eventualni jugoslavenski napad. (3) Već su izdane zapovijedi. da se koncentrira sedam divizija na našem istočnom frontu Alpa; one će se spoJiti s daljnjih šest, koje se već tamo_ nalaze, i s 15.000 graničara stavljenih u stanje pripravnosti, (4) Sve će se pripreme provesti što je moguće brže i bit će okružene ap:;;olutnom diskrecijom. (5) U istoj zoni nalazi se druga zračna eskadrila u stanju pripravnosti. (6) Pored bugarske i, prije sve.ga, madžarske suradnje, treba računati i sa separatističkim tendencijama kod Hrvata, koje predstavlja Doktor Pavelić,· sam ::;e on nalazi u blizini Rima.. (Njega je Muss()lini, javlja

Mackensen, već za jutros pozvao k sebi na razgovor, kako je to Mackensenu usmenO saopćio). Htio bih Vam, Ftihrer, reći i to, da će rat - ukoliko postane neizb~eživ - ·u Italiji bili jako popularan. I iz tog posljednjeg razloga dijelim Vaše uvjerenje, da će sadašn:a kriza dovesti do potpunog ii odlučnog uspjeha Osovine. Molim Vas, Ftihrer, da primite izraz mog srdačnog drugarstva i prijateljske pozdrave, Mussolini.« Mackensen je, pored toga, javio u Berlin, da će Mussolini rano izjutra uputiti Alfijeriju idenrtičan tekst pisma; da Mussolini ostavlja utisak svjež:ne, da je miran i, čini 1:;:e, zadovoljan prilikom, koja mu se pruža, da obračuna s tom posljednjom, na umjetni način pod Wlilsonrovim . pokroviteljstvom stvorenom uniietnom državnom tvorevinom Versadllesa. ~e je drtanje

90

Jugoslavije, veli daJje Mackensen, u svjetskoj historiji bez pre;edana, odjek je Sarajeva (1914.), do kojeg su doveli isti »nepopravljivi elementi«. Istog dana, 28. ožujka 1941., Mussoldni je u vili »Tor·lonia« u Rimu primio Pavel!ća i o tom sastanku Filippo Anfuso67 priča slijedeće: »Pojto je pal!a odluka o Pavelićevu odlasku u Hrvatsku, morao s:un ga odvesti Mu:solini}u. Rekao sam Du~eu, da me PaveEćev »status« agi.tatora kolikogod budućnort Ante Pavelića izgleda ružičasta - ne čini sklonim da mu se ukažu službene pačasti prijema u ))Palazzo Venezia«. Složio se s tim i ja &am Aeta ustaša krišom otpratio u vii!u »Torlonia«, Mussolinijev privatni stan. Mussolini nije ništa bolje prcn-:~šao nego da ga primi u svojoj skromnoj bl3.govaoni. To mu je izg~edalo najkonspirativni ·e! Pavelić ima, ako se hoće, oči agihtora; za ostalo mogao bi proći neopažen. Srbi. koji bi ga s narladom htjeli vidjeti gdje se njiše n3. kraju konopca, rado bi postigli njegovu ekstradici"u. Njegovi pristaše, koje je talijanska vlada internirala, nadaju se da će se zajedno s njim vratiti u Jugoslaviju. Najbliži Pavelićev zaštitnik je neki polici;ski činovnik imenom Conti; njegov najbolji prijatelj neki svećenik u Sienni, kod kojeg je Pavelić nedavno stanovao sa sinovima i suprugom, koju Ni;emci sumnjiče da je Zidovka. Usprkos takvim sunmjičenjima, Ribbentrop je prisiljen, nakon što je promišljao da preda vlast u Hrvatskoj prvaku.. koji Oi bio poznatiji i popularniji (kao što je Maček), da zbog rezervi, koje stvara ovaj posljednji, pribjegne Paveliću. Pave1ić je već odavna u dodiru s Berlinom; već se osjeća ogrijan zaštitom, ko!u mu pruža Treći Reich.

11 Alllfuso. spom. dJ •. str 143-145.

91

Pavelić, kojeg gledam pokraj Mw~olitnija, je onaj iz velikih dana; već godmama utvrđuje i odgađa datum revolucije u Hrvatskoj_ Ovajput kucn·uo je čas, s'.guran je u to. Potvrđuje ranije prema Italiji .preuzete obaveze; garantira da će ih proves-ti u život; raspršuje svaku sumnju u lojallnost. Premda podržavan od strane Njemačke, on zna koliko duguje Italliji, koja je dosad nastojala da mu pribavi njemačko kumstvo. Srž problema je Dalmacija. Da li će Pavelić moći i u kojoj mjeri da obuzda aJ:;piracije sV'Ojih sunarodnjaka nasuprot talijanskom irederutizmu? Pavelić ne skrilva da će to biti teško. Mussolini izgovara riječ »Da.lmacija«. Pavelić je registrira, ali odgovara ))Hrvatska«, ili još bolje »talijansko-hrvatsko ujedinjenje«.

Nije ulazilo u Pavelićeve poglede da lukavo izbjegne problem Dalmacije. Htio bi u\~jerLti dalmat'nske Hrvate u prednosti federacije s Italijom i tako ih pripremiti na pretenzije Veneci;e; zatim uvjeriti Mus30linija da se en vrati u Split i Sibenik na velika vrata Zagreba. Paveliću je najva~nije da dođe u Zagreb prije nego što dođe do drugih rješenja, kojima bi se odustalo od plana da se vlast u Hrvatskoj preda ustašama. Premda taj plan uživa HiHerovu podršku, Pavelića je strah da zbog nekih nepredviđenih promjena germansirog raspoloženja izgubi prijesto Poglavnika. Mussoldnd ~e nalazt pred rješenjem jadranskog pitan:a, koje za njega ne dolazi nepredviđ~o. jer se njime zanosi već dugo godina, rješenje, međutim, previše zavodljivo i radikalno, a da se ne bi pribo.javao da se iza.._garancija, ko.je je daJOt Pavelić, ne n'!:ttlazi odgađanje piltanja Dalmacije ili potpuno prelažen~e »nezav~:;~ne Hrvatske« pod ~emačkQ

vlast,

stavljajući

zakl~ručene

na taj način izvan snage sporazuM.e, s hrvatskim agitatorom.

»Iz čaure agitatora izašao je državnik; Pavelić je ponizan i miran pred Mussolinijem i njegove su riječi prožete wnjerenoi:iću, koja otkriva njegov napor da postupa kao političar, a ne više kao terorist. Cinjenica da je Pavelić god. 1945. ponovo postao bandit, ne oduzima ništa, naprotiv, karakteru njegovih ranijih metamorfoza«, - piše dalje Anfuso. Ako je Dalmacija Mussolinijeva osnovna ako ne' i jedina briga, Pavelićeve su muke mnogostruke. Najveće su one, uvjerava on, koje mu zadaju vlastiti pristaše. Njima će trebati dati ·sliku nezavisne Hrvatsk~, i to takvu sliku, u kojoj njen vođ3 ne bi smio ispasti kao ren~egat. »Kad Hrvati budu uvjereni, veli Pavelić, da nema i administratiVnog razmimo:bže:~ja s Talijanima, pitanje će Dalmacije postati suvišno.«

vi~e političkog

Ovaj način prijelaza od nacionalne 'de:e lli ircdenbrige na evropski Hi federativni plan bio je god. 1941. svojstven najprokletijem nacionalističkom teroristu, najzadrtijem nacionalističkom vođi, koji joj se na početku pridružio, navodeći odmah da - dok ne dođe do ujedi!lljenja gradovi, koji nose izrazito talijcm.sko t. j. venecijansko obilježje, manju doći p-:~d talijanski suverenitet, primjenjujući tako ideju posredovanja između principa Domovine i Federacije. Mu·solini 'j.e za:ključdo, izjavivši da ne vidi razlog da Pavelić ne ode u Hrvatsku; zat~m. opet jednom i vjeran svom principu zavrt.nog rezimiran:ja, Mussolini mu je i2.1ožio pred kraj audijencije, da će talijanska vlad!'!., čim se Pavelić bude smjestio u Zagrebu, pristupiti preti.stičke

93

govorima :ta zaključenje sporazuma pro!etog ovinr ra%govorom.« Talijanski je kralj prilično neobaviJešten -uputio toga dana Duceu pismo, koje glasi ovako: »Zahvaljujem Vam na izvještajima, koje ste miljubazno dostavili ))Nadam se, da će novi ministri Beograda (ima ih 22) razmisliti o vlastitom položaju i da će se pokazati razunutima, računajući sa snagom Osovine. »Još jednom hiljadu puta hvala i mnogo srdačnih pozdrava od Vašeg odanog bratića Vittore Emanuela.«c8 Tog je dana Jodl sastavio prijedlog o usklađivanju njemačkih i talijanskih operacija protiv Jugmlavije, datiran u Berlinu 28. ožujka 1941.89 Taj prijedlog glasi ovako: ))(l) U slučaju da politički razvoj bude tražio oružanu akciju u Jugoslaviji, namjera je njemačke strane da Jugoslaviju, što je moguće brže, koncentrično napadne, n~enu vojsku razbije a državni teritorij raskomada.

(2) U bu svrhu formirat

će

se:

a) jedna udarna grupa južno od Sofije u cilju napredovanja u pravcu Skoplja i južno, da zauzme južni dio Jugoslavije kao bazu za zajednički napad na Grčku i da ukloni opasnost za pozadinu talijamkog fronta u Albaniji; b) jedna udarna grupa, koja će se prikupiti oko Graza i, eventualno, u južnoj Madžarskoj, da zatim upadne u Jugoslaviju u pravcu Beograda i zapadno; ~lettres sec.retes ecba.ngćes, __ par Hitler et Mussolini•,

a tr. e&1}Sb XXVIII, PS - 1746, Vorscblag ftl.r die tlbcreinstimmung de~ deutschen und italienischen Operationen gegen Ju~ro­ slawien, etr. 83--3-1.

94

e) vjerojatno i jedna madžarska udarna gt"Upa pOjačana njemačkim snagama, kO'ja će poći u općem pravcu prema Dunavu s obje strane Beograda. (3) Ukoliko. vrijeme dopusti, operacije protiv Grčke počinju drugog ili trećeg travnja i kod toga će se na desnom kiil.u prijeći preko jugoslaven;kog teritorija. Njihov će cilj biti zasada ograničen na zauzimanje solWlSke kotline i visova Edesse. (4) Za talijansku vojsku, koja će sudjelovati u operacijama, postavljaju se stoga sli~edeći Zadaci: a) osiguranje boka njemačke o.fenzivne grupe Graz pomoću napredovanja prema liniji Split Jajce i to po mogućnosti jakim snagama; b) prijelaz u defenzivu na grčko-talijanskom frontu i koncentracija jedne ofenzivi-te grupe, koja bi pružila ruku njemačkim snagama bačenim u pravcu Skoplja i južno; e) izbacivanje iz borbe jugoslavenskih oružanih snaga; d) kasnije ponovo započinjanje ofenzive na grl!kom frontu u AlbanijL U cilju unutrašnjopolitičkog razbijanja jugosllivenskog državnog teritorija naročito je poželjno, da se <.1 svakom pogledu izlazi u susret hrvatskim težnjama za nezavisnošću i da se s Hrvatima postupa kao pr;:iateljima Osovine. Zbog toga će biti svrsililiodno odustati od svakog napada iz. zraka na hrvatski teritorij, ukoliko se ne radi o borbi protiv neprijateljskih trupa, koje se tamo bore. (5) Može se rač~ti sa slijedećim rasporedom izvođenja njemačkih operacija: a) napad na Grčku 2. - 3. IV.; b) napad iz prostora južno od Sofije 3. lli 4. IV.;

e) napad iz prostora oko Graza i ristDčno lž. !V. (potpis: Jod!).« Idućeg dana njemačka Vrhovna komanda {OKW) izdaje direktivu,7o u kojoj se između ostaloga navodi slijedeće:

Jugoslavenski teritorij, koji će njemačke trupe okupirati u toku operacija, bit će operativno područJe kopnenih snaga (OKH). Glavni komandant kopnenih sna.ga Lina punomoć, da vrši izvršnu vla.st na t..:m području i ovlašten je da je prenosi na komandanl.e armija. Brzo zauzimanje i Q;iguranje izvora siro-vina na tom, po njemačltim t!'lupama zauzetom području od prvenstvene je važnosti. Daljnje će direktive o tome glavnom komandantu kopnenih snaga izdati opunomoćenik za četverogodišnji plan (poglavlje prvo, točka treća). Kurs, koji vrijedi za vojsku, iznosit će 100 dinan za pet njemačkih maraka (poglavlje drugo, točka prva); za početak operacija određuje se slijedeće: Prlikom otpočinjan:a neprijateljstva ođn0131110 napada avijacije treba provesti: obustavu osobnog i robnog prometa i odašiljanje vijesti (uključujući i željeznički promet) na njemačkv­ jugoslavenskc1 granici. Provođenje obustave naređuje OKH :izuzev d :-:~.ljinskog kabela, koji će da·t.i zaivoriti Vrhovna komanda (OKW, Wehrmachtfiihrllngsstab). Već je izdano naređenje o Obustavi njemačkog riječnog saobraćaja na Dunavu na jugoslavenskom području, navodi se u direktivi OKW će osnova1i po'Sebne urede za vezu u pitanjima propagande u Grazu, SofiJi i Bukureštu. lO

ND,

Wci~UD!:'

96

XXVIII. PS 17.,16. Besondere Anordnungcn zul Nr. 25 (Unternehmen Fiinlundzwanzig), str. 34---42.

Dan kasnije, 30. ožujka, v. arauchltsch, glavni ko.. mandant kopnenih snaga, izdaje uputu o koncentraciji trupa za ))Pothvat 25« i direktivu, kojom se proširuje plan Marita.11 »(l) Zbog promjene političke situacije na Balkanu, koja je nastupila jugoslavenskim vojničkim udarom, Jugoslaviju treba smatrati za neprijatelja i onda, ako isprva i daje izjave lojalnosti. Ftihrer i vrhovni komandant donio je stoga od.J.uku da raskomada Jugoslaviju što je moguće brže. Operacija dobija šifrirano oznaku »Pothvat 25«. (2) Namjera OKH sastoji se u tome, da se jednom koncentričnom operacijom iz prostora Klagenfurt (Celwec) - Graz i, Kaniža s jedne Strane (Druga armija) i Sofije s druge strane (Dvanaesta armija) provali u Jugo.*aviju u općem pravcu Beograd i južno i do nogu potuče jugoslavenska vojska. Os!m toga, da se zauzme što je moguće prije južni dio Jugoslavije radi uspostavljanja dodira s talijanskom grupom armija u Albaniji kao baza za na;tavljanje n~emačko-talljanske ofenzive protiv Grčke. Brzo otvaranje prometa na Dunavu i zauzimanje rudnika bakra u Boru od važnosti je za ratnu privredu. (3) Po~ožaj nepri;atelja: Može .se računati s defenzivnim držanjem neprijatelja u sjevernom dijelu Jugoslavije. Suprotnosti između pojedinih narodnosti mogu, štoviše, prisiliti jugoslavensko vodstvo da se ograniči na odbranu srpsk~ jezgre. S brojnim i neprekidnim zaprekama u slovenskim dijelovima treba tada računati. n ND. XXXVIII. R - 095. Aufmarschanwelsung fUr »Unternebmen 25• sowie ergtl.nzende Weisunw fiir •Maritas, st.r. 251-257.

7 Hitlerov 'POthvat

97

U ju!nom dt.ielu Jugar-;lavije može se računati, da te neprijatelj svoju istočnu granicu braniti pomoću znatne upotrebe zapreka, da će istcwremeno pokušati da sebi oslobodi leđa upadom u Albaniju u suradnji s grčko­ englesk:m snagama. Kad n~.emački napad ra:ZJbije povezanost jugoslavenske obrane pomoću zauzimanja glavnih komWlikacionih linija, može se očekivati da će se jugoslavenske trupe žilavo braniti i odlučno boriti u bregovitirn predjelima sve dok budu imale municije i hrane. Nacionalno bi pitanje moglo imatd. odlučnu riječ kod trajanja i žilavosti tog otpora. Pojedinosti o položaju kod neprijatelja vidi prilcg l. slijedeći dokument: Pojedinosti o položaJu neprija!elja: (l) Ukupna snaga. Jugoslavi~a po izvršenoj mobilizaciji raspolaže f-1ijedećim snagama: 24 pješadijske divizije, od kojih ll rezervnih; 20 pješadijskih brigada (aktivne i rezervne trupe pomiješano); 3 konjičke divizije (aktivne); 3 konj ičke brigade (rezervne); l tvrđavska divizija (Kotor); l tvrđavska brigada (Sibenik). (2) Osim toga je mobilizirano: oko 20 bataljona gamizonskih trupa za utVI·đ€nja na sjevernoj granici (Njemačka i Madžarska); 10 graničarsk:h pukova. Veće motorizirane ili pancerske jedinice Ju-

Kao prilog l. bio je pril.ožen

gosll.avija nema.

98

Snage su raspoređene u armije (Prva do Peta armija i Obalska. armija). Sedma armija n.alazi se u formiranju na sjevernoj granici. Sad su sve aktivne jedinice potpuno mobilne, masa rezervnih jedinica nalazi se u formiranju. Opću su mobilizaciju otvoreno objavili na rad~u 28. III. Treba pokloniti pažnju pripremama za vođen:e četničkog ratovaDua. To su jugoslavenski poluvoj.n'čki odredi (Sokali, Cetnici i drugi) naročito uvje2lbani Njihovo je naoružanje (poput pješadije, ali bez teškog naoružanja) već prove-

deno. (3) Borbena vrij.ednost neprija1elja. Izvježbancst je na niskom stupnju, Naročito je zanemarena borbena obuka i suradnja raznih rodova oružja u v.i!-im jedinicama. Na1bolje su i.zvoiežbane srpske planinske jed.inoice. Oficirski se kOtr sastoji iz ostarjelog generaliteta, shemaf.~:ki prema francuskom uzoru organiziranog ganeral.štaba i vojnički doduše nadarenih, ali loše izvježbanih oficira u trupi. Vojnici su kao pojedinačni borci dobrL Hrabri su i uporni i bez zahtjeva, ali osjetljivi za moderno teško naoružanje i napade iz zraka. Avijacija je još nerazvijena (sada oko 300 aparata spremnih za borbu i 700 zastar~elih). Borbenih es.kadri!a ima samo u ograničenom broju. Swnirajući sve to može se reći, da je jugosLavenska vojska sposobna za ofenzivni. rat u najboljem slučaju samo protiv protivnika jednake vrijednosti. 99

Jugoslavija, a osobito srpski vojnik borit će se hrabro, upuštaj·ući se često u borbu prsa o p rua. Njemačkim će

ipak, brzo

trupama jugoslavenska vojska,

podleći

(4) Zapovijedi izdane za operaciju protiv

Grčke

i one, koje se odnose na okupaciju otoka u sjeverncm

dijelu Ege_skog mora, ostaju na snazi, jedino je Ftihrer ~ebi pridržao pravo da izda zapovijed o provođenju operacije zauzimanJa otoka LeiiUlos. .O:iguranje turske granice t:r:eba z~~d prepustiti Bugarima, a jednu pancersku diviziju postaviti kao oslon. {5) Vremenski raspored operacija: a) na dan 5. IV., čim se prikupi dostatno snaga avijaci.:e a vrijeme to dopusti, napad avijacije na jugoslavensku protuavionsku obranu i grad Beograd u neprekidnim danonoćnim napadima. Istovremeno - nikako ranije - početak napada Dvanaeste armij,e (osi m sjeverne grupe: »Panzer~ Gruppe l«) na Jugoslaviju i Grčku. Treba osigurati da je u slučaju nepovoljnog vremena moguća obustava napada od strane OKH deset sati prije određenog roka namjeravanog napada avijacije. Kao prilog broj 2 zapovijedi je bio priložen slijedeći pregled njemačkih snaga I. Dvanaesta armija: Pn. Gruppe l Gen. Kdo. XIV A. K. mot Gen. Kcto. XXXX A. K. mot Gen. K do. XXXXI A. K. mot Gen. K do. Xl A. K: mot Gen. Kdo. XXX A:K. mot

IOQ

Gen. Kdo. Gen. K do. 2.

I A. K. mot XVIII A. K. mot

s. 9. ll. Pz. Div. 16. 60. SS-»R« mot. Div. 46. 50. 72. 73. Inf. Div. 76. 164. 198. 294. 4.

5. 6.

Geb. Div.

J. R. »Gr. D.ct SS-»A.H.« J. R. 125 Rtg »GOring«

i bugarske trupe II. Druga annija: Gen. Kdo. XXXXVI A. K. mot. Gen. Kdo. LI A. K. Gen. Kdo. Lli A. K. Gen. Kdo. XXXXIX Geb. A. K. 8.

14. 16.

Pz. Div. mot. Div. 101

'19. 125.

Inf. Div. 132. 169. 183. Inf. Div. 197. l Geb. Div.

(6) Sudjelovanje drugih driava. a) Sudjelovanje Talijana: Talijanska 6e Druga armija raspoređena istočno od Trsta imati zadatak, da priveže uz protivnika, koji joj stoji nasuprot. Osim toga priključit će se napredovanju Druge armije (njemačke) u općem jugoistočnom

mačke)

pravcu, čim napredovanje Druge armije (nje-

pokoleba neprijateljski front, koji se nalazi nače se odn!diti

ouprot talijamkoj Drugoj armiji. Tad granična linija između u:iih.

Na grčk
ge armije (zapovijed slijedi).

·· b) SUdjelovanje Madžarske: Madžarska če sudjelovati u pothvatu protiv Jugoslavije i provaliti u prostor sjeverno od Save i Dunava đo u§Q 'l'!se. Zbog toga 6e krn!jevsko

kancentrlxatl

102

đo-4.

madža.slro

vojno

IV. (otprilike) na granici:

-0

U prostoru zapadno od punava Treću annlju sa zasad_ tri brigade; u prostoru između DWlava i T.ise Drugu anniju s dvanaest brigada; istočno od Tise pod Drugom armijom jednu brigadu. Za operaciju, kaju treba prov-esti, kraljevsko ma~ džarsko vojno vođstvo podređit će se OKH. OKH će poslati opunomoćenog general.štabnog oficira kao oficira za vezu kod kraljevskog madžarskog vojnog vođstva.rt e) Sudjelovanje Rumunjske: Ne može se očekivati da Rumunjska aktivno sudjeluje u pothvatu protiv Jugoslavije. Ipak će RwnWlji provesti duž granice pojačanro osiguranje granice. Glavni zadatak Rurnun:ske ostaje zdtita od Ru;ije. d) Sudjelovanje Bugarske: U slučaju da bugarske snage aktivno sudjeluju u pothvatu protiv Jugoslavije, AOK 12 zaključit će za to potrebne sporazwne s bugarskim vojnim vodstvom. Bugarske trupe, koje budu sudjelovale u akci;i protiv Jugoslavije, bit će podređene njemačkim komandama. n Početkom ožujka 1941 ,pukovnik Eberhard Klnzel Iz nJe· m8.čkog generalštaba stigao Je u Budimpe!tu. Cilj njegove po. sjete: posljednje pripreme za napad na Jugoslaviju. Ujszaszy u svom Iskazu veli o tom slijedeće: Pukovnik Kinzel stigao Je u BudimpeiHu u ožujku 1041. l tom even· korthely, IV Pecs, V Szeged, a za rat protiv Rusije Hi jedinica, ura~u­ navajući jednu dlviziju konjice, dvije motorizirane brigade l jednu brigadu alpinaca. Pismo je najavljivalo predstoječu posjetu jedne njemačkf! misiJe Budimpc§.U l transport njemačkih trupa preko madžarskog teritorija u pravcu Jugoslavije. U odgovoru na to pismo general Werth pozvao je službeno njemačku delegaciju: saopćio Je da Ile Mad!arska sudjelovati u .ratu protiv JugoslaviJe. mobilizirajući u tom cilju trl korpusa armija: Prvi, ćetvrtl 1 Peti. U pitanju rata protiv SSSR-a Werth je u prlnci.pu pristao, obećavaJući da će mobilizirati Osmi korpus armija l motorizirane jedinice, koje Je Haider traž{fPrnvo taj pukovnik Klnzel upoznao Je UJs'zaszy-a sa sadržaJem Uh pisa-ma. (ND, VI!, str. 837--888),

103

(7) Sudjdovanje avijacije:

Na hrvatski se teritorij ne. smiju vršiti nap3:di iz zraka, ukoliko jugoolavenske vojne jedinice nisu na tom području cilj napada. Upućuju

se na suradnju:

AOK 12 s Osmim

korpusom; flotom 4. Komanda avij-acije osigurat će dovoljnu protuavionsk·u obranu za gradove: Graz, Klagenfurt (Celovec), Villach {Beljak) i Leoben, pored toga i za Beč. (potpis: v. ~rauchitsch).« Pripremajući udarac,73 Bei1lin se pozabavio i pitan~,em propagande protiv Jugoslavije. Sef Vrhovne komande Keitel izdao je smjernice za rješavanje pitanja propagande protiv Jugoslavije.74 Te Keitelove smjernice glase doslovno ovako: »(l) Definitivne i rpobpune smjerni-ce za propagandu, koju treba povesti protiv Jugo3lavije, ne mogu se zasad još izdati, j,er je lako moguće da će još prije početka vojnih operacija idući dani pružiti naročito efikasan propagandni materijal. Zbog toga Vrhovna komanda pridržaje pravo da nadopuni izložene smjernice za propagandu: Načelno se već sada može reći ovo: a) Protivnik je Njemačke isključivo srpska vlada, koja je u sd.UŽbj Engleske, usprkos daleko3tžnim ustupcima i opsežnim garancijama danih jugoslavenskoj drAOK 2 sa

avijatičkim

zračnom

71 Ratni zločinac Dragi Jovanović, llef beogradske policiJe za vrijome okupacije, dao je pi-smeni iskaz, da su nacisti una· prijed planirali orgu,n\zaclju Gestapa u JugoslaviJi l da su prema unaprijed utvrdenom planu bill raspoređeni pojedinci na razne polohje u okupiranoj Jugoslaviji, i to često domnći Nijemci (t. zv. ,.Volksdeutsche«). (ND, XXII, str. 364). 71 ND. XXVIII, PS 1146, Richtlinien filr die Beho.ndlung von Fra.gen der PropaJanda. a-eJen Juaosla.wien, str. 20-33.

104

žavi od strane Njemačke, započela borbu protiv Njemačke.

b) Budući da su Snbi prema nesrpskim narodnim grupama, a naročito prema Hrvatima i Makedoncima uvijek vršili bezobzimu dikta.turu, treba tim ne-Srbima naglašavati, da njemačka vojska ne dolazi k Hrva•tdma, Bosancima i Makedoncima kao neprijatelj. Ona će ih, štoviše, zaštitđ.ti od toga, da ih srpski šovinisti beskorisno dadu zaklati na bojnom polju za engleske interese. Budu li ipak, pod utjecajem englesko-srpske propagande, ne-Srbi pružali otpor, njemačka će vojska biti prisiljena da ga skrši, gdjegod i kogod ga samo pruži. e) Njemačka bi vojska bila pri.;idjena, da sa svom ottrinom ra~nih zakona pogodi one, koji bi pokušali da pomoću špijunaže i sabotaže ili upotrebom oružja protivno međunarodnom pravu nanesu štetu n~emačkoj vojsci i tako .pomognu našem neprijatelju: Engleskoj. područja svake vrsti slobodni ratnih operacija protiv Jugeslavije za sve odrede za propagandu.. (PropagandaAbteilung.en). Od osobite je važnosti da prije svega prvi izvještaji o vojnim operacijama stignu u Vrhovnu komandu u najvećoj hitnosti.

(2) Izvještaji s ratnog

su od

časa otpočin}anja

{3) Već po OKW fonnirani p~a-gandn.i uredi za vezu u Bukureštu i Sofiji ostaju. Novi propagandni w-ed smjesta se os.nđ.va u Grazu. Transport izvještajnog materijala od trupa za propagandu do najbližih propagandnih ureda za vezu predstavlja zadatak trupa za pr()pagandu, dok će OKW koristiti vlak za prenos propagandnog materijala i održavanje veze između propagan.dnih ureda do Berlina. Osim toga za transport 105

izvještajnog materijala treba iskoristiti po mogutmosti vezu kurirom armija i avijacije. (4) Za prenooenje pismenih izvještaja, osobito na relaciji propagandni ·ured - Berlin, treba u što Airem obimu upotrebiti sve raspoložive telefonske linije. Telefonom prenesene pismene izvještaje treba, ipak, prvom zgodnom prilikom i pismeno prenijeti. Kod toga treba navesti i već objavljeni prenos telefonom. Kao središta za radio-izvještaje stoje na raspolaganju Beč i Graz. (5) Od početka ratnih operacija prepušta se annijama i pancerskoj ~grupi br. l, prema vrsti i obimu, upotreba svih propagandističltih sredstava za postignuće određenog cilja u borbi. Ukoliko bi propagandni tekstovi prelazili !;ključivi taktički sadržaj, uvjetovan mjestom i p::>ložajem, treba se u svakom slučaju prilagoc:titi propagandnoj liniji iz točke

broj jedan.

(6) Bacanje letaka za jugoslavensku vojsku i stanovništvo od .strane avijacije Vrhovna komanda odredit će neposredno u danom slučaju. (7) Izgleda svrsishodno da armije pripreme plakate za stanovništvo, koji u osnovnim .crtama odgovaraju propagandisti.čkim smjernicama navedenim u točki jedan,

prilagođene

pojedinim krajevima, Pored toga, tl

plakati mogu sadržavatl u najkraćim crtama najvažnije odredbe glavnih komandanarta upravljen'h stanovnittvu. O:.im na njemačkom jeziku plakate treba sastaviti na srpsko-hrvatskOm, slovenskom odnosno makedonskom jE!Li.ku.

(8) Zvučnici nisu samo prikladno sreds:tvo protiv neprijatelja,. nego ru, već prema situaciji, prikladni da ih se upo\;f!>bi i .lrPd .Pl"'P"l'""djstičkog obrađiva.nja m.

liJO:

novništva zauzefh pocir'Učja. Armijama i Pancerskoj grupi l prepušta se i opseg njihove upotrebE". (9) OKW "Će armijama i t. d. predati podsjetnike o jugoslaveriskoj ~v;i i smjernice o držanju njemačkih trupa u Jugoslaviji

Pod;jetni.ke treba izdavati sve do divizija i trupa za propagandu, smjernice sve do četa zaključno.. (10) Nabavka domaćih (njemačkih) novina, saopćenja trupama i t. d. kao i snabdijevanje drugim materijalima svake vrste vršit će se preko vanjskog ureda Beč (odjel: propaganda za oružane snage).

(ll) Ukoliko postoji mogućnost, da se u z~uzetoj Jugoslaviji vr.ši nadzor nad štampom, daljnje izlaženje listova treba dopustiti pod njemačkom cenzurom. To vrijedi pri_'e svega za hrvat.ski dio zemlje. Glavna zadaća cenzure sastoj~ se u tome, da se u donošenju vi·•jesti i u komentarfrna ni na koji način ne nanosi šteta njemačkim interesima. Stampi treba oštro ukazati na to, da se njena glavna zadaća sastoji u tome da utječe na stanovništvo umirujuće. Gdje ne po3toji mogućnost vršenja nadzora nad štampom, treba obustaviti izlaženje novina i časopisa i poslovanje jugoslavenskih novinskih agencija.. (12) Od naročite je važnosti da se dobiju neOOtećene jugoslavenske radiostanice. Cim se osigura stoprocentna cenzura u nekoj ra.diosta.nli.ci. U"eba započeti s emisi-

jama u

ograničenom

obimu.

Pomoću

odgovarajućih

parola treba ·uvijek iznova stanovništvo opominjati da ne sudjeluje u borbi i pozivati ga da održava mir i red. Za snabdiJevanje racliostaru.ca vije3tima upotrebiti DNB prijemnike kod trupa za propagandu. (potpis: Kleitol«), 107

31. ožujka Hitler donosi odluku o danu otpočinjanja kampanje na Balkanu.75 Njegovu je odluku Vrhovna komanda (general Warlimont) saopćila podređenim komandantima telegramom. koji glasi ovako: »Fiihrer je naredio

silii.jedeće:

(l) otpočinjanje Qperacija na Balkanu treba predvidjeti kako slijedi: 5, IV. napad Marita Prodor prema Skoplju Napad avijacij.e sa svim za to prikladnim snagama na jugoslavensku protuavionsku obranu i na Beograd (vrijeme napada odredit će komandant avijacije) 8. IV. prodor prema Nišu 12. IV. prodor iz prostora Graz sa snagama, koje će do onda stajati na raspotaganju. (2) U svrhu brzog rasterećenja talijanskog istočnog krila u Albaniji, kao i za zaštitu sjevernog krila treba strateški važnu udarnu grupu u pravcu Skoplja (SS divizija »Adolf Hitler«, čija kasnija upotreba u sastavu Pancerske grupe l može doći u obzir). (3) Za pojačnnje udarne grupe, koja ide na Nl§, treba Dvadeset drugu diviziju prolazno potčiniti kopnenim snagama (OKH). Nju će dovesti Komanda avijacije (OKL).. Pojedinosti utvrđuje pojedina ~omanda. (3) Mjere za zaštitu· Dunava od potapanja brodova. plovećih mina i t. d. treba svim sredstvima pojačati. U tu swhu treba u slučaju potrebe povezati savezni~ke snage, Skreće se pažnja na mogućnost, da se već na početku operacija zauzmu važni objekti. (potpis: Warlimont).« pojačati

" NO, XXVIII, PS -

108

1748, str. 42-44.

Tako su sve pripreme vojne i dd.plomatske prirod~ bile i.avdene. Krug oko Jugoslavije bio je skorb pot· puno zatvoren. Armije Osovine na jugoslavenskim gra· nicama, spremne za napad, čekale su samo signal iz Berllila. U subotU 5. travnja uoči napada Hitler JC Obavijestio Ducea, da napad na Jugoslaviju i Grčku ne· posredno predstoji Njegova p::>ruka odnosila se na prijedlog Mussolinija da za cjelokupne talijanske snage primi Fiihrerovo strateško vodslvo u operacijama, koje predstoje, da prima i provodi njegove direktive u formi »preporuka i želja« (da pilula ne bude pregorka}.:-c Duce je 6. travnja, ponovivši da je »Jugo:;lavija naj·· autentičnija tvorev-!na Versaillesa i da zaslužuje takvu sudbinu«, prihvatio prijedlog Berlina, jednako kao i Horty. Jugoslavija je sa svaje strane polrušala da nađe simpaUje u Rimu (Momčilo Ninčić kao m'Jilistar vanjskih poslova i glasine o ;putu Sl. Jc~Vanovića u Rim i Mačeka u Berlin} i da potraži oslon u Moskvi. U n0ci od 5. na 6. travnja sklopila je Jugoslavija sa SSSR-om pakt o prijateljstvu i nenapadanju, koji nije n'šta pomogao.

"Wiskemann, spom. dJ., str. 278.

109

4.

DIOBA PLIJENA Samom napadu fa!ističke Osovme na Jugoslaviju 6. travnja 1941. prethodila je propagan.distička pripremna paljba u štampi i na radiju, Hans Fritsche, desna ruka J. Goebbelsa u pitanjima propagande, izjavio je, na pri.mj.er, pred niirnberškim sudom, da je njemačka jtampa velikim, masnim i upadljivim naslovima i uvodnicima donosila senzacionalne vijesti o sistematskim progonima ljudi njemačke krvi u Jugosla~i, o paležu sela njema&e manjine, koji vrši »srpska soldateska«, o zatvaranju i zlostavljanju ljudi ponosne germanske rase, o naonlŽavanju »Srpskih bandita« od strane »srpske vlade« u Beogradu, o porastu anti-njemačkog raspoloŽenja i kaosu u· Jugoslaviji i t. d.77 77 Izjava Hans Fritscl:lea o propagandlstlčkoj djelatnosti uperenoj protiv Jugoslavije, koju je on dao pred sudom 7. I. 1946., glasi ovako: »U doba neposredno pred Invaziju Jugoslavije 8. travnja l9H. njemačka je štampa donosila u naslovima l uvođnlcima. sll· jedeće vijesti krupnim slovima: (l) plansko proganjaD.Je •Volksdeutscherau u JugoslaviJI, uključujući i palež njemačkih sela od strane srpske soldateske, bacanje •Volksdeutscherau u koncentracione logore i tjelesno zlostavljanje osoba, koje govore nJemački; (2) srpska vlada naoru!ava srpske bandita; (3) plutokrati podstrekavaju Jugoslaviju protiv NJemao!!ke; (4) porast protusrpskor raspolo!enJa u Hrvatskoj; (st kaos u ekonom-

Ill

Engleska je vlada (Churchill iz Londona i Eden iz Atene) pokušala da privoli Simovića na sklapanje ne~ kog ugovo·ra i Eden je iz Atene poalao u Beograd feldmaršala John Dilla, šefa imperijalnog generalštaba, ali Dillova misija nije urodila plodom. On se "Edenu vratio praznih ruku. 4. tra,vnja uputio je izvještaj LondonuHI i u njemu javio: da je konačni rezultat beo-

gradske

pos~ete razočarajući

iz više razloga; da nije

pridobiti Simovića ni da potpiše bilo kakav sporazum; da ga je, međutim. i2.n.enad·io ofenzivni duh Jugoslavena, koji će se borirt.i, ako ih Njemačka napadne ili ako napadne SolWl; da je Simovićev zadatak da održi na okupu vladu težak i da se on (Simović) ne usuđuJe predložiti vladi bilo koju vrstu sporazuma s Londonom; a da sam na svoju ruku ne može zaključiti sporazum; da jugoslavenske snage još bilo

moguće

nisu SIPI"emne za rat; da

Simović očeku·je

da

će

Nijemci

napasti južni dio Jugoslavije iz Bugarske, a da će ostaviti Grčku zasad po strani; da će Jugoslaveni pomoći Albaniji, ali da ne će napasti čak ni tamo sve dok ih Nijemci ne napadnu.. 6. travnja ujutro Nijemci su prešli u napad lY.l pripremljenim i izrađenim planovima, opustošili Beoskim i socijalnim odnosima u JugoslaviJi.• (ND, XXXI, PS 346\1, str. 322-323). Hassel u svom dnevniku (str. 15!1) zapisuje, da je 2. trav· nja l!JU. sreo u Dudimpešt·i v. Heerena, njemačkog poslanika u lleogradu, koji mu je Ispričao, da je njemačka !dampa uvelike p1·etjerala i uvećala ispade u Beogradu i u Jugoslaviji uopće. Dogodilo se zapravo jako malo l samo prvog dana (27. 3.): ispadi protiv NJemačkog putničkog biro-a, protiv inžlnjera Mosera, a §to se njega lično tiče nekoliko poklika •Ua- ua« prilikom vožnje kod katedrale. n W. S. Ohurchlll, »The Second World War", The Grand Alllance, str. 153-154,

112

grad, 7' obezglavili političko i vojno rukovodstvo, koje ionako nije bilo nikakvo vodstvo, i otpor slabo pripremlJene i unutrašnjim razmi.r:lcama razdirane jugoslavenske vojske p.ije trajao dugo, Novi elementi situacij.e na Balkanu bili su izazvali potrebu da se podvrgnu reviziji pripreme .jugo:>lavE:nskog generalštaba iz god. 1940. Novi ratni plan, koji je nosio o:z.naku »R - 41«, bio je izrađen na brzinu i površno. Nj~gova osnovna zamisao sastojala se u defenzivi na svim frotovima (osim onom prema Albaniji}. Neprijatelja treba svuda zadržavati, pr.edviđa plan; prema Albaniji (talijanskim trupama u njoj) treba se odnositi ofenzivno, kako bi se izborio prolaz preko albanske teritorije i veza s grčkim trupama, an~ažira­ nim u borbi protiv Talijana; pod jačim neprijatd!sk.im pritiskom povlačenje prema jugu; u s:uča.;u da je nemoguć otpor u zemlji, povlačenje u Grčku, Treća grupa armija trebala je da operira na frontu prema Albaniji, Grčkoj i južnoj Bugarskoj; Peta armija bila je samostalna i imala je zadatak da zadržava prodiranje neprijatelja u cilju uspješnog povlačenja snaga sa sjevel'lnog i sjeverozopadnog fronta; se~ta armija, isto tako samostalna (podređena izravno Vrhovnoj komandi), imala je planom predviđeni zadatak da preuzme odbranu fronta prema RumunjiSkoj, a kasni;e 11 O bomb;irdiranju Beograda leldmaršal Milch, Inspektor njemačke avijacije, i;-;ja\'io je pred sudom slijedeće (ll. III. 1!1~6.): ~a tlitanje tui:ioca Robertsa. da li je bombardiranje Beo· IP'nda bilo uslvari umor!;tvo, Milch je prvo §ulio; kad ga je Hoherts upitno, da li ne bi htio odgovoriti. MiJeh je Od!:"o\·orio, da ne može odgovoriti ni »da« ni »ne«. jer ne zna okolnosti tog n~•pada. Ne zna. da li je rat već bio objavljen. ne znn. da li je Đf'rlin dao prethodno upozorenje, da će doći do na· pada, ne zna. da li je Beograd bio tvrdava . .ni kaka\' jo bio cilj naJlada. ali zna za druga bombardiranja, zbog kojih bi se moglo postavili isto pitanje i u Istoj formi! (ND, IX, str. 13:!).

B llitlo••rQ\'

po!h\·:~r

113

Dunava; Drugoj grupi armlja bio je povjeren zada. tak odbrane linije fronta od begejskog kanala do Donjeg Miholjca; Prva grupa anni~a branit će granicu prema Madžarskoj, Njemačkoj (Austriji) i Italiji od Donjeg Miholjca do Karlobaga; trupe Primorske oblasti front od Karlobaga do ušća Bojane, dok će se strategi~ska rezerva Vrhovne komande prikupiti na više mjesta. Prema planu je Jugoslavija imala raspolagati s 28 pješadijskih i 3 konjičke divizije, ali se na poziv vojnih vlasti mnogi n!su odazivali. Računa se da se 30----40 posto pozvanih nije odazyalo pozivu, i to iz raznih razloga. Opću je mobilizaciju Simovićeva vlada proglas:la tek 7. travnja. Već prvog dana N:jemci su ostvarili apsolutnu nadmoć u zraku i nastojali .da, prvo, presjeku jugoslavemkoj vojsci odstupnicu u Grčku i spajanje sa saveznicima. Palo -je Skoplje; Druga tankovska divizija (njemačka) nastavila je pokret prema Solunu; List je uspostavio dodir i s Talijanima u Albaniji; Nijemci su na sjevernoni lcraju kliješta prešli u napad; ustaški ru e:lernen.t.i povećavali nered i ubrzavali rasulo. Tom pokr;-etu Nijemaca na sjeveru, kad već organizirane i povezane odbrane u tim krajevima nije ni bilo, pridružili su se Talijani (11. travnja).80 U noći od 13(14. travnja Simovićeva je vlada održala na Palama sjednicu; ujutro 14.tog '}e ukazom bio smij~njen načelnik Vrhovne komande .i novo imenovani načelnik dobio pismeno nareden~e da zaključi primirje i to odmah. On je hitno naredio svojim gruso O jugoslavenskom ratnom pla-nu iz god. 1941., rađenom na brzinu i povr!ino, i drugim pojedin_ostima vidi: Milan· Zelenika, ~o operacijama. u Jugoslaviji ·aprila 19H ,godine•, Vojnoistoriski glasnik, br. 4, 1951., str. 007 i dalje. Za neke detalJe bijega. Simovićeve vlade iz Nik!ita može posluf:iti ina~e slaba knjiga dr, Branka čubrilovi6~, :oZapisi Iz tuđine•, Sarajevo 1946.

114

~afi'J.a armija i armijama da uspostave dodir s nepri~ jateljem ·i da mole primirje, Istog su dana pretežnim dijelom bila obustavljena neprijateljstva, a 17.tog travnja u 3,25 sati p~edstavni.k jugoslavenske vojske potpi;.ao je instrument o bezuvjetnoj kapitulaciji jugoslavenske vo~ske. Vlada je avionima pobjegla iz Nikšića u Grčku i dalje, a Hitler je vjerovao da je porazio jugoslavenske narode i razbio Jugoslaviju. Onog časa iz~edalo je kao da je u pravu.

Kolikogod njemačka pobjeda protiv Jugoslavije i biJa brza, kampanja je na BaJkanu privezala uz diverziju, koja je mogla imati i tež:h posljedica za daljnje Hitlerove planove (u prvom redu za Barbarossu). Taj je plan zahtijevao da Njemačka razvije svu svoju snagu na Istoku, ;er je njemački generalštab u ·planiranju napada na SSSR polazio od pret[postavke da Crvena armija na liniji Baltičkog do Crnog mw-a broji najmanje 155 divizija.. N;emačke su snage ima.Je iznositi 110 divizija plus 16 divizija rezerve i drugih 12 rumunjskih: svega 138 divizija, Predpostavlja;ući opravdano svoju nadmoć u kvali1eti i naoružanju, Hitler po prviput (poslije Poljske i Francuske) nije imao potrebiW nadmoć u broju, koja se ipak pokazala neophodna za streloviJlu oferuzivu (»Blitzkri.eg«) sa ciljevima duboko na neprijateljskoj teritorijL Tako su u njemačkom genera~štabu računali sve dok je izgledalo, da će na Balkanu (protiv Grčke) u prol~eće biti potrebna operazija manjeg opsega. Međutim, kad j.e pala vlada Dragiše Cvetkovića, Hi.Uer je bio prisiljen da brzo izmijeni svoje planove na Balkanu, da prWiri akciju i da poveća broj snaga za balGrčke

Njemačku

115

kansku kampanju na 28 divizija, od ko;ili je 24 divizlia bilo predviđeno za BarbarDssu (od toga sedam od 19 pancerskih i tri od 12 motoriziranih). »Rezultat je bkl taj, da je Berlin trećinu motoriziranih fonnacija, koje su imale biti vrhovi klina njegovih dubokih prodora i zaokruživanja u Rusiji, .s~e:nuo na južni Balkan upravo u času, kad :su one imale krenuti prema koncentracion;m područjima u Poljskoj,.~<et Bilo je i laiku jasno, da je Rtner mogao svladati Grčku s polovinom tih snaga, ali on nije nikako smio preuzeti rizik nekog zasto a na Balkanu. Zbog toga je bio prisiljen da odgodi predviđeni dan napada na SSSR. Prvo je bio planirao, da će Njemačka prijeći u napad 15. svibnja, ali }e zbog događaja u JugoSlaviji 27. ožu~ka odgodio napad na 22. lipnja.

Jugoslaviju i

Feldmaršaa v. Paulus, komandant njemačke Seste armije, kojeg su Rusi zarobihi. kod Staljingrada, izjavio je 11. veljače 1946. pred niimberškim sudom slijedeće: U jesen 1940. Preuzeo je dužno"-t prvog GEneralquartienneistera u OKH, a s tim i već započete poslove geil.eralštabnlih priprema za napad na Sovjetski savez. U to doba (rujan 1940.) BerLin je u Bukurešt poslao vojnu misiju (general Hansen) i Trinaestu pancersku diviziju, Tako je Rumun:ska postala područje za njemačko desno krilo. Sve su pripreme za Sarbarossu vršili u skladu s predviđen!im datwnom za napad oko 15. svtbnja 1941. Taj je datwn Hitler izmijenio koncem ožujka zbog događa:a u Jugoslaviji. »Zbog odluke da se napadne Jugo3Javjja morali Sffi,) datwn, predviđen za napad, -~dgodiJti za oko pet tj e&l

116

Chester Wilmot, spom. dJ., str, 77.

dana, t. 'J,. pomaknuti ga u drugu polovinu mjeseca lipnja.((8!

Hitler je odmah pristupio podjeli plijenass i već 12. travnja 1941. .njemačka Vrhovna koma.nda izdaje pri8! ND, VII, str. 262. Hnld~r (spom, dj., str. 72-73) !sliče, da su kampanja u Jugoslavtjl l potreba da se prošire ciljevi u Gr~koj prisilile Hitlera da odgodi napad na Sovjetski· savez za nekih osam tjedana . .U dnevniku štaba njemačke mornarice stoji 3. IV, I9H. zaptsano. da operacija na Balkanu odgađa Barbarossu zasad za nekih pet tjedana. (ND, XXXIV, O - 170 str. 702). ' Vidi o tome: Peter de Mendelssobn, DSein Kamptor, Wien Hl46., str. 320. Viceadmiral Kurt Assmann, bivši načelnik historijskog odjela OKW. u članltu: »Bitka za Moskvu. Prekretnica rata• (»Foreign Affairs«. siječanj 1950.. str. 309) navodi, da je njemačka Vrhovna komanda u početku .planirala Barbnrossu za srediml svibnja 1941. l da Je taj rok ostao nepromijenjen čitavu zimu 19-IO.-l!Hl .. dnk su Nijemci planirali Ma.rl\u. Ona je imala u početku ograničeni cilj: okupaciju sjeverne Grčke radi pružanja podrške Talijanima u Albaniji l prema Hitlerovoj direktivi od 17. ožujka snage predviđene za nJu nisu ulazile u raspored protiv SSSR-a. Rok za Barbarossu nisu tzmjenlll nl kasnije, kad su Hitlerovom odredbom od 22. ožuJka zbog IskrcavanJa Engleza u Grčkoj ~balkansku kampanjuu pro!ilrili na čitavu Grčku. uk!Juči\"Ši i Peloponez. §iroko prihvaćeno mišljenje da Je iskrcavanje Jo:ngleza u GrčkoJ izazvalo odgodu predviđena roka u Barbarossi nije točno. Odgodili su ga, medutim. dOI:'ađaJI u Jugoslaviji. Jugoslavenska vlada, koJa je 25. ožujka pristupila Trojnom paktu, pala Je srušena državnim udarom u Beogradu, Hitler Je smjesta donio odluku da se povede kampanja protiv Jugoslavije, Sad Je trebalo znatno povećati snage i devet dllvizlja od onih predviđenih za Barba.rossu uzeli su za taj zadatak. 3. travnja, tri dana pred početak Dkampanje na Balkanu«, Vrhovna komanda zaključuje: •Dan početka operacija Barbarossa od~rađa se za najmanje četiri tjedna zbog operacija na Balkanu.« DalJnJe ode:ađanje od nekih deset dana uslijedilo Je zbot::" neobično jakih kila u svibnju. Nema sumnje. zaključuJe Assmann, da je I:'Ubitak od gotovo šest dra!!'ocjenlh ljetnih tjedana odlučno l nepovoljno utjecao na ishod operacija na Istoku, " Nijemci su pljačkali na veliko; nažalost umjetnina nije kod nas bilo dovoljno. U pismu Reichsleitera Bormanna Rosenbergu, Bormann pi!ie da Je Fi.lbrer podvukao da je beskorisno slali specijaliste na Balkan, Jer tamo nema nikakvih umjet· nina; u Beogradu postoJI samo kolekciJa kneza Pavla. koju Fi.lhrer namjerava cijelu za sebe zadržati; organi GruppeniUhrera Heyd.rlcba zapliJenili su imovinu lola (slobodnozidarskih) 1 druro.
117

vremene direktive za diobu Jugoslavije.&' One glase ovako: »Fiihrer je izdao slijedeće smjernice za diobu Jug'lslćlvije: (1) Nekadašnji krajevi Stajerske i Kranjske, Teritorij .nekadašnje Stajers:ke prema jugu proširen poj :tsom širokim nekih 90 km i dubokim lQ-15 pripada »GW-u Steiennark«,85 Sjeverni dio Kranjske s graničnom linijom, koja južno prolazi Savom a sjeverno od Ljubljane prema p!"1loženoj karti OKH/Gen.. Qu., pripada KranjskOj. Predaja predjela, koje su zauzele njemačke trupe, u ruke nadležnih »GauleLtera« uslijedit će od strane kom:mde kopnenih snaga (OKH), čim to dopusti pacifikacija zemlje.se Predaja predjela, koje drže Talijani, prLpremit Le će se prema bližoj uputi ministarstva vanjskih poslova. Do tog se vremena ne smiju s njemačke strane poduzimati ni-

se pismom Fiihrera Duce-u, a provest

kakve mjete, Međimurje u cijelosti pripada Madžarskoj na temelju historijske gr8l'llice. Uzeto je u razmatranje kasnije pre::eljavaruje onih Nijemaca, koji žive u sjeverozapadnom dijelu.

Predaju tih krajeva Madžarskoj urecMt kopnenih snaga (OKR).

~e

Komanda

6' ND, XXVII, PS - lHIS, Vorlli.ufige Rlchtl!nien fUr die Aufteilung Jugoslawiens, str. 6(t..-..{12. &5 »Ga.u~ Je u Treem Reichu predstavlJa<> veću upravnu je. dinlcu (kao kod nas banovine priJe rata). val:e :e ~~:Ja p~!~lSJe~JJ~~:kS~g~:~an 5 ~a~c~e-~ag:~~Čer~~~7j; o deporta.c.iji Slovenaca u Hrvatsku l Srbiju. Konferenciju Je bio odobrio •Auswiirtlges Amtc (njemafko ministarstvo vanj· skih poslova) telegramom od 31. f;VibnJa (broJ 380); odobrenJe FUhrera nosi broJ 344 od 24. svibnja Late rodiae.

118

(3) Banat. Područje od točke gdje se dodiruju Drava i Madžamka granica do mjesta utoka Tise u Dunav pripada Madžarskoj. Područje istočno od Tlse ostat će zaMd pod njemačkom zaštLtom, isto tako i kraj južno od Dunava na iStok od opće linije: ušće Morave u Dunav-Požarevac --.Petrovac-Boljevac-Knjaževac-Kalna. Ta:i kraj obuhvaća područje bogato bakrom (Bor) i krajeve bogate ugljenom, koji se nastavljaju jugoistočno. Pomenuta linija vrijedi kao uporište 'i provizoma granica. U njemu treba zasad predvidjeti njemačku vojnu upravu pod OKH. (4) Južna Srbija. Predio. lroj·i nastava~u bugarski Makedonci, pripada Bugarskoj prema narodnosnoj granici.

Privremeno određivanje granice odredit će Komanda kopnenih snaga prema vojno-strateškim razloZima; pripremiti predaju Bugarima. (5) Stara Srbija. Područje Stare Srbije dolaz·i pod njefnačku vojnu uprarvu podređen.u Komandi kopnenih snaga, (6) Hrvatska.

Hrvatska će po31tati nezavisna država untltar narednosne granice. S njemačke strane nikakvo miješanje u unutrašnjo-političke

(7) Ostali krajevi

odnose.s7 uključujući

Bosnu i Crnu Goru.

fonniranje tih krajeva prepušta se Italiji. Kod toga se može uzeti u razmatranje i uspostava nezavisne Crne Gore. II. Odredivan.1e granica. Političko

n To le ostalo, naravno, aamo na. papiru. 119

(l) Ukoliko već granica nije odredena pasusom I.. odredit će je Vrhovna komanda u .<;:.porazwnu s m'nistarstvom vanjskih poslova, opunomoćenikom za četve­ rogoclišnj:i plan i ministrom unutralin5ih poslova Re:cha. Za Vrhovnu je komandu ~adležno mjesto )>Wehrmachtflihrungss.tab« (L IV/QU). (2) Komanda kopnenih snaga (OKH) po::lnijet će Vrhovnaj komandi (W. F.St.) u najkraće vrijeme - ukoliko to već nije učinila - svoje vojnostra.teške pri:cdloge u pogledu o:lređivanja granice, ukoHko ih nije Flihrer već odredio, izuzev zaštirtno područje južno ođ Dunava. (3) Vrhovna će komanda (W. Rli. Amt) u najlcraćem roku podnijeti svoje predloge u p:>gledu Z'3.štitnog područja južno od Dunava »Wehrmachtflihrung:stabu (Abt. L). (4) Prema Talijanima ostaju zasad na snazi taktične granice armija. (potpis:· KeLtel)« Berlin Je, ipak, bio prisiljen da s Italijom postigne sporazum o diobi Jugoslavije, ,te do tada isključivo talijanske sfere utjecaja. Taj je zadatak izvršio Ribbent-rop s grofom Ciarnom u Beču 21. i 22. travnja.ee Tamo je Ribbentrop - naravno - pristao da Italija anektira onaj dio SlOVenije, koji nije .pripao Reichu. »A1i moram primjetiti, piše Ciano u· :promemoriji Duceu, da njemačke granice nisu one, kako se to mislilo u Rimu; teku mnogo južnije i, polazeći od Vrbnike prolaze tri kilometra sjeverno od Ljubljane, da se zatim spuste do na sjever od Mirne i Kostanjevice sve do Drave i Petrijanca. Ribbenl1:r.op je izjavio u nekoliko 89 Opširnije o tome: Bogdan Krizma-n, » •. Prome.mo•·Uc'" Ga· leazza Oiana«, Historijski zbornik. IV, Zag1•eb 1951. str. 230-231.

120

navrata, da tu g;raniou treba smatrati definitivnom, jer je tako odredio Httler, i to na neopoziv način. Hrvatska. Ribbentrop je ocrtao granice hrvatske države na temeljl,l neslužbenih zahteva Zagreba. -Ona će obuhvatiti Bomu i Hercegovinu u starim gTanicama, uključujući jako velik dio dalmatinske obaJ.e. Odmah sam za Italiju tražio čitavu Dalmaciju, na .što je Ribbentrop odgworio, da Njemačka drži, da Italija ima pravo da direktno pregovara s Hrvatskom o razgraničenju, ali je bez teškoća priznao korisnost stvaranja teritorijalnog kontinuiteta između Italije i crnogorskoalbanske zone. Spomenu vši odnose izmedu Italije i Hrvatske, Ri.bbentrop nije dao neke precizne izjave, ali nije krio svoje lično, premda maskilrano protivljenje projektu personalne unije između obje države. Bilo kako mu dra,go, on namjerava da o tome razgovara s Ftihrerom i prilikom idućeg susreta dat će mi druge novosti. Stavljeni pred specifične rezerve u pitanju personalne unije između 11alije i Hrvatske, koju Ribbentrop smatra kao državu vrlo bliskom, čak kao sastavnim di~elom političko-ekonomskog sistema Reicha, ponovio sam našu čvrstu odluku, da za Italiju tražimo čiltavu Dalmaciju, ne učinivši nikakvu aluziju na pitanje pristupa Hrvatske moru, pitanje, ko;e se uostalom nije postavljalo, !to se tiče teritorija, čak ni s njemačke strane. Ribbentrop je upitao, da li smo mislili i na mogućnost, da se Madžarskoj dopusti pristup do mora. Odgovorio sam, da se to pitanje mcxže razmotriti pod ekonomskim vidom izmjenom koncesije slobodne zone u jednoj od naših luka. Ribbentrop je to odobrio. Crna Gora. RJbbentrop je pristao, da se obrazu;e nezavisna crnogorska država vezana uz ItađJju politič­ kim i ustavnim vezama, koje treba kasnije odrediti. 121

Kosovo. Za vrijeme nedavne pos~ete kralja Borisa vlada se Reicha obavezala, da će Bugarima prepustiti čitavu Makedo:D..ru. Rekao sam, da se slaže:mo u principu, ali sam učinio rezervu kod razgraničenja u cilju da tražim za Albaniju područja nastanjena isključivo Albancima, kao Debar, Gostivar, Tetova i t. d, koja su bila uključena u oblast obećanu Bugarima, da tako dobijemo granicu, ko~a je snažna i log"čna u vojnom pogledu. Srbija. Namjera je njemačke vlade, da Srbiju svede na najjednostavniji pojam, da joj tako onemogući da postane aktivno i opasno sred'šte zavjera i intriga. Zato su bili primljeni na račun Srbije više ili manje svi teritorijalni zaht~evi Bugara, RumWlja, Madžara i Hrvata. Sto se tiče Albanije, granice koje je predvidio Ribbentrop, ne polcrivaju se, na našu štetu, s albanskim zahtjevima, ali mi.sllim, da ne će biti teško postići zadovoljavajuće

izmjene na tom području.«

Drugog dana u nastavku razgovora s Ribbentropom: »Slovenija,. Ribbentrop je potvrdio u Ftihrerovo ime,

da granice utvrđene dekr-etom treba smatrati def:nitivnima. Italija ima mogućnost da odmah .pristupi. i to na način, koji smatra najboljim, pripojenju onog dijela Slovenije, koji se ne nalazi u teritorijalnom sastavu Reicha. Hrvatska. Fii.hrer potvrđuje poiliti.čku nezainteresiranost u pogledu ·Hrvatske. S njegove strane no;ma nikakvih prigovora tome, da se uspostavi personalna unija između lcra}jevine Italije i Hrvatske. To pitanje, ipak, treba riješiti direktno između Rima i Zagreba. Cak što se tiče pripojenja čitave Dalmacije Italiji, Ftihrer ni.je stavio nikakav prigovor, PQIŠto priznaje, da se radi o isk.ljučlvo talijanskim in\er<6ima. Ribbentrop

122

je sa svoje strane, podv'lačećl da govori čisto akadem~ ski. primijetio, da je Dalmacl'a u ogromnoj već: ni na~ stanjena Hrvatima, na što sam vrlo kategorički odvratio, da mi ne traž'mo Dalmaciju iz etničkih razloga, nego na temelju načela životnog prostora, jer posto;e, iznad svih mogućih razmatra.nja o sastavu današnje DalmaC:.je, historijski, ku1t:urni i p::>litički razlczi, koji čitlle, da je Dalmacija draga srcu svakog Talijana, kao svaki drugi dio nacionalnog područja, Rjbbe:ntrop je primio što sam mu rekao. Spomenuvši proceduru, koju tl'leba primijeniti prema Hrvatima, Ribbentrop je u ime Fiihrera, predložio, da se odm3h pozove Pavelić u Rim, da se s nj:m utvrde granice između Italije i Hrvat".sk;e i odrede eventualni političko-ustavni odnosi između ove dvije države. Ribbentrop predlaže isto tako, da to bude što prije, da izbjegnemo manevre, koj.i se već pojavljuju. A osim toga i zato, jer je Pavelić molio za dozvolu da posjeti Njemačku, a želja je Fiihreron.ra, da ga p!'imi onda, kad sam Pavelić bude zauzeo stav u teritorijalnom i političkom pitanju prema Rimu. Crna Gora. Ri.bbentrop se potpUillO slaže s planom, koji smo podnđ.jeli. Ponavl~a da je pitanje Crne Gore pitanje, koj-e se tiče isključivo Italije. Albanske granice. Usprkos već preuzettm obavezama prema kralju Bugara, Filhrer je pristao na naA zahtjev u pogledu područ_a Kosova. Međut.im, htW bi održati kraj oko Ljubotena za Bugare, a onaj oko Mitrovice u korist Srbije, jer se na tim područjima nalaze rudniCi u njemačkom vl~tvu. Ribbentrop je dodao, da je Fiihrer uputio apel na Ducea, da vodi računa o n· e-

govu osobitom interesu u tom pita.D:iu.o::

Ali radoat fašističke Osovine nad ra:unjerno lako izvojevanom pobjedom nije potrajala dugo: Komunije partija pozvala naše narode na ustanak i ustanak je planuo. Nijemci su odmah reagirali, ali i najokrutnije njihOVIe mjere nisu pomagale. Ustanak se širio sve više. 8' Keitel u ime Vrhovne komande izdaje već 16. rujna 1941. upute komandantirna okupiranih područja o načinu suzbijanja »komunist! čkog pokreta.(..uo U njima se navodi, da u okupiranim područjima izbijaju komunistički ustanci, a da se može računati da će i nacionalistički i ostali krugovi iskoristiti političke i ekonomske nevolje i napetost, kako bi n~ernačkirn okupacionim vlastima nanijeli što više neugodnosti. Na taj način nastaje za okupacione trupe Opća nesigurnost; osim toga je takva situacija dovela do toga, da je Vrhovna komanda bila prisiljena da dovede snage sa sektora, ko-~i su dana~s mnogo važnijd. Dosada§nje su se mjere pokazaJ.e kao nedovoljrfe i zbog toga je Fiihrer odredio da se poduzmu najoštrije mjere, da se tako u najkraćem rokU slomi taj pokret. Samo je na taj način stička

se Općenite podatke o NO:S vidi: l:ubelić-Milostlć, »Pregled historije NOD", Zagreb U152~ Jod) je 7. VI. 19,16. Izjavio pred ntlrnber~kim sudom, da su jugoslavenske partizane uvijek nazivali •bandil!ma11 Iz propagandističkih razloga, ali da su u praksi sa svim borcima u uniformi postupali kao sa zarobljenicima! (ND, XV, str. MG). Već nekoliko dana ranije (3. VI.) Jod! je pokušao, da se prikaže u llj~pom sv!Jetiu: Ispričao Je sudu da je on. sa· zoavši za nevjerojatna zlodjela nekog ustaškog odreda u Hrvatskoj, odmah o tome obavijestio Hitlera! (ND. XV, str. 308). U Jodlovom dnevniku nalazimo slijedeću blljelku 02. VI. 111~2.):

Njemačka je žandarmerija razoruJala l ubnp)!iln jednu četu usta~a zbo~ zlodjela, koja su tl usta~e počinili nad civilnim &tnnovni!Hvom. Fi.lbrer nije odobrio tu mjeru donesenu na osnovu zapovijedi komandanta 708.-me divizije. jer ona potknpa autoritet ustn!la, n upravo ·na tom autoritetu počiva čitava hrvatska država. Ona bi Imala l!ltetnije djelovanje zn mir l poredak u Hrvatskoj nego uznemirenost medu civilnim stanovnl~tvom, koju stvaraju takva zlodjela. (ND, XXVIII, PS 1857. str. 305-3!16) ee ND, XXXIV, 0-148, str. 501--504.

124

tboguće

uspostaviti red. Stoga kod svakog opiranja njeokupacionim vlastima, bez obzira na detaUe, treba odmah zaključiti da se radi o komunističkim prstima i kod prve prilike upotrefbiti najstroža sredstva. »KQd toga, navodi se doslovno, t~eba imlti na umu, da u tim zemljama jedan lju~ki život ništa ne vri:jedi, a da se zastraJujuće djelovanje može postići samo neobičnom oštrinom. Kao cdm-azda za jedan n;emački život, mora u tim slučajevima općenito vrijediti smrtn-:t kazna za 50 do 100 komunista. Forma izvršenja kazne mora zastrašujuće dj,elovanje samo povdsiti.u: rro.čkim

7. prosinoa 1941. Hitler dopunjuje gornje upute Vr·· hovne komande (OKW) i izdaje poznati dekret »NaC i magla« (»Nacht und Nebel«).ll1 U njemu r:e u uvodu navodi, da su u okupiranim područjim3 komunistički elementi i drugi anti-njemački krugovi od početka kampanje na Istoku protiv SSSR-a pojačali napade uperene protiv interesa Reicha i njemačke vojske. Veličina i opasnost tih akcija sile OKW na najoštrije mjere protiv počinitelja. Zbog toga tieba postupati prema slijedećim principima: ))(l) U okupiranim područjima za krivična djela civila ne-njemačke narodno::ti, uperena protiv ReiCha ili okupacione vlasti, njene sigurnosti ili borbene snage, vrijedi principijelno smrtna kazna. (2) Krivična djela iz prve točke treba u zauzetim presuditi samo u slučaju, ako je vjerojatno d~ će smrt111a karzna pogoditi krivca i!~, barem, glavne krivce i ako se može proveJ..ti izvršenje smrtne kazne područjima

~XXXVII, L·OOO, R!chtlinien fUr die VerfolR"ung von Straltaten gcgen das Reich oder die Besntznngsmacht !n den besetzten Gebiete nvom 7. Dezember !!Hl. str .570.

125

najbržim puiem. U protivnom treba krivca lli, barenl, glavne krivce odvesti u Njemačku. (3) Krivce, ko~i se dovedu u Njemačku, podvrgnut će se postupku za vrijeme rata samo ako je to od posebne važnostL Njemačkim i stranim vlastima, kad traže obavještenje o njima, treba odgovarati da su uhapšeni, ali da sta.nje .istrige ne dopušta druge informac:je o njima. (4) Komandanti u okupiranim područjima f sudski organi lično su odgovorni u granicama nadležnosti za izvršenje te naredbe. (5) Sef Vrhovne komande (Keitel) odlučuje, u kojim će se okupiranim područ)ma . primjenjivati ovo naređenje.«

Dekret :nNoć i magla« doživio je ubrzo izmjenu. Flihrer je propisao da nadležni sudovi u okupiranim područjima sude krivična djela iz točke prve samo onda, ako osuda glasi na smrt i ako se objavi u roku od osam dana od uhapšenja krivca. U protivnom treba krivce dovesti u N~emačku i tamo voditi postupak. Zastrašujući primjer leži u i§čezavanju bez traga okrivljenog i u tome da vlasti ne smiju o njegovu boravištu davati nikakvo obavještenje.

Ali Nijemci nisu ostali kod toga. Akcije na!ih partizana postajale su sve brojnije i opasnije. Njemačka

se Vrhovna komanda zabrinula, ustanak se širio i problem za Nijemce više nije bio samo vojne prirode: on je za Osovinu postao opći, međunarodni problem, koji je trebalo pokušati rješavati i diplomatskim putem. Prilikom GOringove posjete Rimu u studenom 194:!. povela se riječ i o narodnom ustanku u Jugoslaviji. Među »Ntirnberikim dokumentima« postoji zapi::nik 126

G&ingova

~azgovora

s buc.On\ vodenog u !>alwo

Venezia 23. studenog.ez GOring je prvo izručio Fiihrerov pozdrav i želju da se sastane s Duceom. Zateže sa sastankom - veij GOring- samo zato, jer želi da, prvo, privede kraju borbe oko Staljingrada. To će vjerojatno učiniti za idućih osam dana, pošto se već 8/10 grada nalazi u nj,Em.ačkim rukama. GOring inu je zat'm opisao način, na k()ji Nijemci postupaju kod likvidacije parUzana i rekao: »Bllo bi ucntalom dobro, kad bi mogli suzbiti nemJre na Balkanu, jer Englezi polažu velike nade u teškoće na čitavom okupiranom području.« Mnogo je određeniji (pxema tome i važniji) razgovo< između Ribbentropa 1 Ciana, koji su oni vodili u prisutnosti Keitela i Cavaliera (šefa talijanskog generalštaba) u Fi.ihrerovom glavnom stanu 19, prosinca 1942-.!1 3 Zapisnik o njemu glasi ovako: »Ministar vanjsk7h poslova uvodno ukazuje na početku, da je jedan od dosadašnjih rezultarta rata bio: uklanjanje opasnosti, kaja prijetila od ve1iko:,rpske Ldeje. K tome pridolazi još i to, da su Velikosrbi bili uvijek Staljinovi prijatelji. S druge strane Njemačka a napose Ftihrer potpuno su dezinteresirani u pogledu Hrvatske. On (Ribbentrop) je uvijek iznova izjavljivao Paveliću da mora surađivati s Duceom. Njemačka ima, i to samo za vri~eme rata, trostruki interes u pogledu Hrvatt:.ik.e: (l) u njoj ne smije nastati nikakvo novo

je

•: ND, XXXV, D-72!1, Aulzeichnung iiber die Unterredung zwischen Reichsmarscball GOrlng und dem Duce im Palazzo Venezia am 23. Oktober Ul42., str. 407-4.00. u ND, XXXVI, D-735, Aulzelchnung ilber die Unterredung zwischen dem Relchnussen-min:ster und dem Grafen Ciano ln Anwescnheit des Felđmarscballs Keitel und des Ma.rschalls Cavallero im Fiihrerhauptquartier am 19. Dczember 19~2. nach dem FrUhstUck. str. 423--125.

127

gnijezdo otpora; (2)

željeznička

veza preko ltrvatske

mora ostati u prometu; (3) ekonomski odnosi dovoz boksita) moraju ostati osigurani. ·

(naroči~o

Feldmaršal Keitel izjavio je talijanskoj gospodi, da je potrebno da njemačke trupe u zajednici s talijanskim očiste područje Hrvatske i to još sada u toku zime, ima~ući u vidu 1snažan utjecaj Eng:ez.a na tom području, Flihrer je izja;vto da srpske urotnike treba iskorijeniti i da se pri tome ne smiju upo1::11ebiti blage metod.:-. Feldmaršal Keitel je ovdje dobacio da treba do t~m:lja

spaliti svako selo, u kojem se nađu partizani.« Ministar vanjskih poslova nadalje je izjav· o,· da Roatta ne smije napuditi Treću zonu, već n:oprotiv napredovati i to u na}užoj suradnji s njemač~im tr uparna. - Feldmaršal Keitel zamoEo je u vezi s gornjim taLijansku_ gospođu, da uvlačenje hrvat:kh truJ;a u ovu akciju čišćenja nikako ne smatra nekim privilegiranjem Hrvata. - Ministar vanjskih poslova je pri tome primijetio, daje »Poglavnlk«, s kojim je razgovaraJ vrlo otvoreno, stoprc·:entno L<J:reman da se sporazumi s Italijom. U slučaju da iskrsnu· bilo kakve poteškoCc izmedu Ita-lije i Hrvatske, Njemačka će uvi~e:t intetvenirati u smislu talijansko-hrvatske suradnje. Po3lanik Kasche primio ~e direktivu, da pruži stop:;,;:otnu podršku talijanskom poslanstvu u Z'lgrebu. Nažalo~t je Roatta vjerovao, da će pomoću po1i1ičkih pregovon:a moći konsolidirati polc.žaj. Flihrer je V(Ć juč2r objasnil', da se na Balkanu ne može tako postupati. Na jednu upadicu Cavallera, da prema tome četnici ne smiju doći u obzir pri rasč:šćavanju situa:ije, odvratio je m.in.istar vanjl.)l}tih poslova, da -to ne dolazi u obzir. 114 ~ozl l:etnika preti čctntu ofenzivu vidi odlit'no dOku· mentlranu studiju pukovnika Ste,·e Maodu!la •ćetvrta i peta neprijatelJska ofenziva i Jlitanj~ ~E'! nika"'. Vojnoistoriski glasnik, 128

Prvo treba očistiti srednju Hrvatsku, a zatim Hercegovinu. - Cavaliera je odvratio, da je o tome postigao sporazum s feldmaršaJ.om Keitelom, ali da će se plan operacija sastaviti tek nakon detaljnijeg proučavanja. U tu svrhu trebaO bi njemački komandant feldmarial Ltihr doći u Rim, da tamo s predstavnicima talijanske vojske sastavi vojne planove u pojedinostima Ministar vanjskih poslova je odgovorio, da polaže važnost na to da se rasjasni i rasčisti da Njemačka nema nikakav .politički interes u pogledu Hrvatske, da Hrvatska ulazi isključivo u talijansku po,l.itičku sferu, da Za zajedničlru akciju čišćenja Fiihrer stavlja na raspolaganje njemačke trupe i hrvatske odrede i da se talljaru;ke trupe ne smiju povući iz Druge u Prvu zonu. Cavallero je to primijetio; da se vojne zapovijedi mogu .izdati tek nakcm ispitivanja pojedinosti, dok se grof Ciano u potpunosti složio s navpdima ministra vanjskih poslova. Grof CLano je n.a koncu razgovora izjavio, da će u tom smislu telefonski razgovarati s Duceom. Ali sve im je bilo uzalud. Brige Berlina zbog sve veće snage i razmaha NOB rasle su svakim danom. Ri.bbentrop je 21. veljače 1943. pozvao talijanskog ambasadora u Berlinu Dina Alfierija i saopćio mu, da će uskoro posjetiti Mussolinija da

~

1951, str. 4~6; pored toga l; Vojmir KlJaković, nPripreme neprijatelja za ćetvrtu ofanzivu gledane po stranim

~;.o~:~~a~~~r~~~~~~~~~~m~~~x;:~~~-:r;;a{;:~JW~~!~r~!~:~~s~6~~

tv•rta neprijatelJska ofanziva•, Beograd 1951, str. ll t dalje; Isti, •Peta neprijateljska ofanziva•, Beogra~ ~953 .. str. 12 l dalje. Vidi o tome diskusiju; Krlzma.n-ćubehć 1 M1losttć, Narodni List, 15. 11., 4. 12., !1. 12. l 10. 12. 1952. To pita.nje zahtiJeva posebnu studiju. 9 Hitlerov pothvat

129

s nj im rasprava. opću situaciju, a posebno neka pitanja Sredozemlja i Hrvatske.ss U razgov.oru Ribbentrop nije Alfieriju sakrio zabrinutost zbog držanja talijaruk•~ vojske u Hrvatskoj, o čemu je i Duce obav:l.j~ten. Talijanska vojska mora postati aktivna u Hrvatskoj Upravo zbog mogućnosti islacarvanja Engleza na jadranskoj oba3i Balkana postojanje tih »bandi«, koje poduzimaju akte sabotaže poput dizanja mostova u zrak i slično i tako dovode u pitanj-a trasport jednom jedinom željezničkom prugom, predstavlja opasnost. Alfieri je odgovorio, da se Cavallero apsolutno složio s politikom sile, koju predlaže Njemačka, i da je njemu (Alfie~·iju) nedavno rekao, da će odrediti sve potrebno. Ribbentxoo mu je odvratio, da Roarttina politika Fiihreru zadaje ozbiljne brige i da bande treba Wlištiti i to muškarce, žene i djecu, jer njihov opstanak ugrožava živote njemačkih i talijanskih tnUŽJeVa, žena i djece." Ribbentrop je -u razgovoru spomenuo, da je Duce obaviješten o Fiihrexovoj zabrinutosti zbog držanja talijanske vojGke u Hrvatskoj. To je Hiltler učinio svo-

već

t5 Zapisnik o razgovoru: ND, XXXV. D·741, Aufzeicbnun~ Uber die Unterredung zwischen dem Reichsausscnminister und Botscbafter Alfieri am 21. Februar 1943 in Berlin. str. 457---466. 11 U originalu: •· .. Die Banden mUssten vernicbtet werden. und zwar Manner, F-rauen und Kinder, weil ibr Fortbestanđ

~~~d;re~~~iibdred~~!c~~h, u~~X~~~HD~~=~~~~r.~~~)er, Frauen und Ribbentrop je pred sudom pokušao nevještO uma.njiti oštrinu svojih riječi. 1. IV. 1946 na. pitanje tu!ioca, da li je rekao gornje riječi, odgovorio je, da ih je rekao (ako ih je uopće Izgovorio) zato, jer Je vjerojatno bio jako uzruJan. da one ni u kojem slućaju -ne odgovaraju njegovom shvaćanju, za koJi Je dao dokaze u toku rata i da ne mole nilta drugo reći, (ND, X. str. 406)

1. VII. 1946. dao Je slijede6e. tumačenje takvim mjerama: na teritoriju okupiranom od Tilija.na vladao je lr.aos, partizani su njemačkoj vojscb zndavall &taine i velike gubitke (Ribbentrop naziva parUzane: •velikosrpske urotnlćlr.e bandec), on (Ribbentrop) nije upotrebio riJOO •lst.rebljivanjec ,t slično. (ND. XLI, Rlbbentrop - 321, str. 167-171)

la&

jim pismom od 16 ovako:

.veljače

1943.97 Ono u izvodu glasi

Mislim da nas više ne treba zabrinjivati eventualnost savezničkog iskrcavanja na Kreti i Dodekanezu. Odbrana i snabdijevanje Krete dosegli su takav stepen efikasnosti da bi svaki pokušaj iskrcavanja sigurno bio neuspjeh i pretrpio bi teške gubitke. Međutim, Duoe, nisam ništa m:mje zaolrupl:jen situacijom na Balkanu ... Mogao bih Vam, Duce, u svako doba pokazati dokumente o tome, za koje lično preuz.imam garanciju da su autentični i kojima poluslužbene agencije ne mogu osporiti vrijednost. Ti dokumenti sadrže opsežne dokaze o podlosti tog stanovništva i prožeti su vječnom mržnjom ne samo prema Njemačkoj, nego možda još i više prema Italiji. » . . . Situacija na Balkanu. -

Rasprostranjenost pobunjeničkih organizacija Tita predmet je zaprepaštenja i zabrinutosti. Jedva imamo

vremena da uguši:mo pobWlu, ako

hoćemo izbjeći

opa-

snosti da n.a!s one napadnu s leđa u slučaju da se Anglo-

Amerikanci iskrc.aju na Balkanu. Srdačno ustrajem, Duce, kod toga da :izdate potrebne upute da se uzmogne uspostaviti hitna i elastična suradnja iizrneđu naših kom.aruli na tereniU i koordinirana upotreba svih sredstava, koja im stoje na raspolaganju.«98 Nešto dalje Hi·tler nastavlja ovako: »Mislim, Duce, da postoje zadaci, koji se ne mogu i2:vršiti. :is.ključivo pomoću političke vjettine. Treba u njih ulažLti siJlu, bez obzira na cijenu u ljudsldm životima. Pacifikacija ov.e zone Balkana naLazi se među takvim zadacima.• Ukoliklo se događaji budu odvijali na " ~Les lettres ~ehang~es par Hitler et Mussolini•, str. 143. " Spom. dJ., 149-152.

131

način kako .sam gore .spomenuo, imat ćemo u .slučaju iskrcavanja njemačke divizije, prL5iljene da suzbiju bande pa.rtizana, a ne efikasne odbrambene trupe protiv invazione annije.«99 Mussolini j.e odgovorio pismom od 9. ožu:ka.1oo

Ipak, Berlin i Rim nisu mogli pravo usldaditi .svoju politiku na Balkanu. Pregovori između njih su se nastavljali, a valJ. Narodne revolucije postajao je .sve obuhvatniji. 6. travnja 1943., nakon Cianovog odla.ska iz ministarstva vanjskih poslova, dolazi do sastanka novog držaWlog sekretara u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova Giuseppe Bastianinija s RiJbbentropom u dvorcu Kle5Sheim.10l Tom je prilikom Basti.3nini izjavio, da je iz razgovora .s taLijanskim poslanikom u Zagrebu Casertanom saznao, da je Ribbentrop izdao nalog Kascheu (njemačkom poslanik:u u Zagrebu) da usko surađuj-e s talijanskim kolegom, Između njih (Kaschea i Casertana) vlada najbolja sloga. Jedino GlaiseHorstenauto! >>pleše izvan reda« i ima jako subjektivne •• Spom. dJ., str, 158. m Spom. dj., str. 165. '" ND, XXXV, D-740, Aurzelcbnung Uber die Unterredung zwischen dem Reichsaussenminister und dem Staatssekretlir Ba· stlanini in Anwesenhelt der Botschafter von Mackensen und Alfieri im Schloss Klessheim am 8. April 1943 nacbmltags., str. 440--457. m General Glaise-Horslenau postao je kao bivli a.ustrijski orleir (rođen u mjestu Braunau am Inn gdje i· Hitler) nakon sloma stare Jugoslavije ~opunomoćeni general u Hrvatskoj« l na tom Jlolol!:aju ostao sve do god. 1944. S Talijanima Je dolazio u sukob zboJ:r svog otvoreno protutalljanskog stava. Siim je pred nlirnber.§k!m sudom iskazao slijedeće (12. Vl. 1946.): •· . , u rujnu 194.4. bio sam smijenjen s tog položaja. jer sam kao stari Austrijanac bio otvoreno protivan ustaAkom teroru, a Antu Pavelića sam tretirao kao krlmlna.ka, tog šefa države, koJeg smo Izabrali 1 Imenovali mt, Ato Je bilo nediplomatskl.c (ND. XVI, str. 122) Premda ta Izjava ne umanJuJe krivnju Olo.lse-HorstenaU·I\, Ipak vrijedi da se ovdje prib\lježl.

132

ideje i predodžbe o odnosima, koji bi trebali postajati između Italije i Hrvatske. Glaise-Horstenau je izjavio - rekao je Basti.an.ini - da Hrvatska na putu, kako ga sada Italija zamišlja, ne može dalje ić,i i da se Talijani moraju prilagoditi mentalitetu Hrvata, a Casertano mu je na to- odgovorio, da su talijansko-hrvatski odnosi točno određeni u ugovoru, koji je hrvatska vlada potpisala bez ikakve prisile. Prema obavještenjllna generaJa Ambrosija Glaise-Horstenau namjerava uskoro doći u Rim i Bastianini će ga tom .prilikom ,pozvati, da mu saopći koliko Hrvatska i posebno »Poglavnik« lično duguju Duceu i Italiji Ribbentrop se s tim složio. Bastianini je zatim rekao, da ~ mogu izvršiti manje korekture u ugovoru (talijansko-hrvatskom),1os da ga se tako priJa.godi novim okolnostima, ali nJegova potpuna izmjena ne može doći u pitanje. Pozvao je Ribbentropa da se izjasni o držanju Glaise-Horstenaua. Ribbentrop je odgovorio, da je za njemačko-hrvatske odnose odgovoran jedđ.no Kasche, a ne Glaise-Horstenau, o či.jem .posjetu Rimu njemačkom ministarstvu vanjHassel u Svom dnevniku zapisuJe (5. V, Hl41}, da Je na njega na.jpotresnlje dJelovo.o razgovor s pomenutlm generalom. Glaise Je dvaput razgova.rao s Hitlerom hvata Jeza - zapisuje Hasse!. Po prema novim principima Istinskog

·~~\:lfi[;~~~l;~I,'J(~~-~

Berlin sve ito ~ kod Hitlera samo to, a sam ne f:eli na Sredozemno more. Hrvatima naređujemo, da se slof:e sa svojim neprijateljima. Talijanima, koji su, prirodno, hrvatskog •vođuc: Pavelića (u originalu Hassei stavlja riJeč: vođa pod navodnike) godinama izđržavali. Treba uskrsnuti Crnu Goru. taliJanska Albanija mora izaći Jako povećana, Bugarska mora dobiti sanstefanske granice, a Grčka status talijanske gubernije. A mi smo. zapisuje Hasse\, 25. godina psovaH na nepravdu i nerazumnost klauzula mirovnog ugovora\ (str. 165) IN To su ugovo.rl, koje je Ante Pavelit1 zaključio u Rimu 18. svibnJa 1941. (t. z v. rimski ugovori).

133

skih poslova nije ništa poznato, i da će on (Ribbentrop) ispitati stvar. Za borbu Nijemaca protiv partizana možda je među tim dokumentima najznačajnija direktiva feldmaršala K.eitela od 16. prosinca 1942.104 Ona glasi ovako: »Fi.ihrer ima obavještenja da se pojedine pripadnik~ »Wehrmachta« kod akcija 19U.Zbijanja bandi zbog .njihova držanja u borbi naknadno poziva na odgovornost, Fiihrer je stoga naredio: (1) Neprijatelj baca u borbu s bandama fanatične, komunistički školovane borce.· koji ne prezaju od ničega. ~d toga se više ll'lego đkada radi o .hlt;i ili ne biti. Ova borba nema ništa zajedničkog s viteštvom vojnika lli odredbama ženevske konvencije. · Ako se ta borba protiv bandi. kako na Istoku tako i na Balkanu, ne bude vodila s najbrutalnijim sredstvima, u dogledno vrijeme ne će raspoložive snage dol:;tajati da. bi se svladala ia kuga Trupe ~ zbog toga ovlaštene i dužne, da u Wj borbi upotrebe svako sredstvo - čak bez ikakvog ograničenJa prema ženama i djeci - ako samo vodi uspjehu.tos Obzil!i bilo koje vrste predstavljaju zločin uperen protiv njemačkoe naxoda i vojnika na frontu, koji sno:>i posljedice prepada bandi, a ne može :imati. nikakvo razumijevanje za neku blagost prema bandama i nji·· hovim :pomagačima. ND. XXXIX, UK-o66, str. 128--129. m Medu dokumentima nalazi se Izvještaj

1o1

•Prvo~

planinskog

;:r~[a«If~o~~~rj~~!~g)S~~e~liti~!· ~Ši~al:j~u P~epon:avi!~d\a~~

otkupa stoke (Jedinica je brojila oko 80 ljudi). Partizani su na nju izvr!Hli napad i ona se morala povući prema !eljezničkoj stanici. Njen zapovjednik je javio da. :le na uzmaku dao streljati sve ljude, koje je zatekao na rpolju, jer nije imao mogl)ćnost da razlikuje lojalno stnp.ovnlštvo od bandll!l Sam je priznao da je tom prilikom dno ubm oko 100 lJudi. (ND, XXXV. D-578. str. 179-181)

134

Ovakvi ;princi,pi moraju dominirati i primjenom u praksi »Uputstva za borbu kod suzbijanja bandi na Istoku,«

(2} Nij-ednog se Nijemca, upotrebljenog u suzbijanju bandi, ne ~e disci.p1inski ili sudski pozvati na odgovornost zbog .njegova držanja u iborbi s bandama i njihovim pomagačima. Zapovjednici trupa u suzbijanju bandi odgovorni su da svi oficiri u najizričd.tijoj fO!l"mi budu upoznati s tim naređen,jem, a da lim se Jlljihovii pravni savjetnici odmah uporz.naju s tim, da se ne će potvrdivati nij'edna osuda, koja bi mu protuslovila. (potpis: Keitel}« Jodl je nešto kasnije (7. XI. 1943.) u MUnchenu održao predavanje o vojno-strateškoj situacLji Njemačke na početku pete godine rata.too Tom su predavanju priswrtvovali najviši rukovodioci stranke i države i ono je Unalo strogo povjerljivi karakter. U njemu je Jodl o Balkanu rekao uglavnom ovo:

Manje poželjna bila je naša pomoć talijanskom savezniiku na Balkanu, nastala iz ))ex·tratoure« Talijana protiv Grčke. Napad, do kojeg je došlo u Ustopadu 1940., protiV'Ul'ječio je doduše svim ;ramijdm sporazumima, ali je na na!oj strani doveo do odluke, koja oi u duljoj perspektivi bila P'()trebna prije lli kasnije. Taj planirani napad sa sjevera nije limao samo karakter pružanja pomoći; an· je morao spriječiti da se Englezi ne »Usidre« u Grčkoj i odanle ne ugroze naša rumunjska petrolejska polja. Nakon međuigre u Jugoslaviji, koja je dovela do kampanje na Balkanu .i okupacije Krete, došlo je do obračuna sa Sovjetskim savezom. m ND, XXXVII, L-172, str. 63!J.---069.

135

Jugo-Istok. to izvanredno važno operaciono područje,

i kontrola nad Balkanom kao dijelom evropske od o d l u č u j uće su vaimosb:i. 1z operativnih, vojnopolitičkih i ekonomskih razloga. Na Balkanu .se nalazi 50 posto cjelokupne evropske proizvodnje mineralnog ulja, 100 posto kroma, 60 posto boksita, 29 posto antimona, 21 posto bakra U dijelovima Balkana okupiranim po niemačkim trupama vodi se partizanski rat i »komunističke bande«, kako ih naziva Jodl, broje pod Titovim zapovjedništvom nekih 90.000 ljudi.tOT Njemačke snage u tim prostorima broje 612.000 vojnika, dok četnika pod Dražom Mihajlovićem ima 30.000. Veća iskrcavanja Anglo-Amerikanaca, u toku zime nisu vjerojatna, zbog toga se glavni zadatak tih snaga sastoji u suzbijanju »bandicc, da se tako u proljeće 194-1. nakon uspješnog suzbijanja i uništenja »bandi« može što veći broj tih snaga upotrebiti za obranu obale nrl eventualne invazije. tvrđave

Nešto mnije (4 .X. 1943.) je i Hinunler, šef SS, održao govor najvišim rukovocliocima SS u Poznanju.tos U njemu je narbrojio pojedine balkanske zemlje i za

njih rekao uglavnom ovo: Hrvatska, u ovom času u velakom neredu, država s brojnim manjinama. »Poglavnik« je preuzeo vlast teško opterećen hipotekom (obavezama, koje-je preuzeo •o1 Medu dokumentima nalazi se i nacrt zapovijedi OKW od 30. VII. lD~~- o postup~ sa zarobljenim pripadnicima stranih vojnih misija (anglosasliih i sovjetskih) kod ~bandic. S njima. naređuje Keitel, ne treba postupati kao s ratnim zarobljenicima. nego u smislu FUhrerove za.povljedi o uniitenju terorističkih i sabotažnih odreda od 18. X. 1942. (ND, XXVI, PS-537, str. 140 -141)

Vidi: ND, XVII, PS-1279, str. 97-DS. O taocl.ma vidi dokument: PS-1919, str. 122-173. '" ND, XXIX, PS-1919, str. 122-173.

136

prema Ital..iji), bilo je jasno da tako ne će uživati autoritet, »bande gospodina Tita«, koji je tamo postao neke vrsti narodni junak (»der eine Art Volksheld dort geworden J1st«) dobro tamo žive. Slična je situacija u Sloveniji; prizna.Ji smo nezavisnost Albanije; Srbija je prirodno stari urotnik na Balkanu, ali je tamo sada relativno mirno; Grčka se sada nešto primirlla.

137

138

5.

SOLUN I KNEZ PAVLE Na kraju, da raspravimo još jedno pitanje: zašto je zapravo Jugoslavija prišla Trdjnom paktu?

Dr. Danilo Gregorić, jedan od najvažnijih njemačkih agenata u Beogradu do god. 1944., direktor rež.irnskog lista »Vreme« .i ratn.i zločinac, napisao je za vrijeme rata (god. 1943.) knjigu uspomena pod naslovom Takav je bio kraj Jugostavije.too U njoj, pun histerične mržnje na slobodne zidare, koje vidi na svakom koraku, daje svoje subjektivno i izrazito germanofilsko tumačenje događaja u ;ugoslavenskoj polđ.tici i samo zbog toga Gregorićeva knjiga, zbilja, ne bi •bila interesantna. Ali ima u njoj podataka, koji privlače i moraju privući pažnju svakog onog, kdjeg danas zan:imaju događaji u Jugoslaviji oko prelomne godine 1941. To su one stranice lmjige,t1o na kojima Gregorić, uvjeren u pobjedu Reicha, opisuje svoju ulogu posTednika između Dragiše Cvetkovića, predsjednika vlade, n~emačkog poslanika u Beogradu v. Heerena i Ribbentropa. o tome Gregorić pile ugla'VD.om ovo: l., Dr Danilo

Gregorić,

ut Osobito etr. 92-157.

•So endete Jugoslawlen•. Leipzig 1943.

139

U lipnju 1940. Cvetković ga je zamolio da stupi u kontakt s njemačkim poslanikom u Beogradu, da tako, na neoficijelan i neposredan način (pored redovnog pula preko ministarstva vanjskih poslova, koje se u svojim vrhovima prilično hladno odnosilo prema približavanju Berlinu: Smiljanić, Jukić, Pilja, Stojan Gavrilović t drugi), prima informacije. o njemačkom gledanju na političku sitruaciju na Balkanu. Kad su u Rumunjsku ušle njemačke trupe a Njemačka jasno pokazala. da se njen interes proteže preko Podunavlja i na Balkan (talijanska sfera utjecaja!) bio je krajnjđ. čas, da se poboljšaju odnosi Jugoslavije s Njemačkom. Gregorić je već ranije bio vodio razgovore s Nijemcima u Beogradu; drugog studenog (podvlačim: nakon talijanskog napada na Grčku) imao je opet dugi razgovor s v.. Heerenom. U toku tog razgovora Gregorić je postavio pitanje kompenzacije i nagrade za eventualm.o prilaženje Jugodavije Osovini i spomenuo, da je za Jugoslaviju od najveće važnosti produženje osovdne Dtmav-MoravaVardar sve do Soluna. Heeren mu je odgovorio, da mu nije poznato što Berlin misli o tome, alli je činjenica da se Grčka nalazi u ratu s jednim od partnera Osovine. Jasno je kako će ·završiti ovaj rat; on (Heeren) može pretpostaviti, da bi pod izvjesnim uvjetima izlaz Jugoslavije na Egejsko more m o g a o postati baza za diskusiju. Odmah nakon tog razgovora Gregorić je užurbano po-tražio Cvetkovića i ispričao mu sadržaj razgovora. CvetJtović je prvo razmišUao a zatim rekao: »Za Solun pristupit ćemo i otvoreno antibritanskom blolru. To možete saopćiti v. Hteerenu kao moje mišljenje.« Gregorić je po5redovao u Berlinu; san.dirao je teren kod dr.. Paul Schmidta, tadašnjeg načelnika odjela 7a štampu njemačkog ministarstva vanjskih poslova; 140

posjetllo je samog Ribbentropa (23. studenoga 1940.). lT toku razgovora s Ribbentropom, Gregorić je spomenuo Solun, a Ribbentrop je odgovorio da ima puno razumijevanje za ostvarenje te težnje Jugoslavije pos!ije rata u .slučaju da jugOOJ.avenska vlada povede »jasnu politiku« prema Berlinu. Na rastanku mu je Ribbentrop predao pozdrave za Cincar-Markovića i poziv da ga Cincar-Marković posjeti u Fuschlu. NekoLiko dana kasnije Cincar-Marković (bez Gregorića) otputovao je u Njemačku. Kad se vratio, primivši prijediloge Berlina (o zaključenju nekog pakta o nenapadanju), beogradska je vlada iznijela protuprijedloge na njemačke propozicije, koje su se iskristalizirale iz razgovora CincarMarkovića s R~bbentropom u Fuschlu i Hitlerom u Berchtesgadenu. Stvari SL! se nekako zaplele, priča Gregorić, sve dok nije on, nakon intervencije kod Cvetk:ovića, opet posredovao u Berlinu. Otišao je lično Ribbentropu. Ribbentrop mu je ispričao 1ok razgovora o Jugoslaviji s Duceom i Cianom i upitao, da li bi Cvetković i Cincar-Marković mogli već koncem tjedna doći u Fuschl, da tako Jugoslavija, prema Ribbentropovim riječima, uzmogne iskorishiti jedinstvenu priliku, koja joj se, eto, pruža! Cvetković i Cincaor-Marković doista su otišli u Berchte:,gaden na razgovor s Ribbentropom i Hitlerom (14. Il. 1941.}. Razgovori su bili vrlo srdačni, ali nisu doveli do nekih definitivnih rezultata (Nijemci su aludirali na korisnost povezivanja Jugoslarvije s Osovinom, ali je Cvetković ostajao »rezerviran«: nije govorio o pristupu Jugoslavije Trojnom paktu, niti je Uči.ndo neki .protuprijedlog kao bazu za cliskuJ~u). U ineđuvrernenu Bugarska pristupa Trojnom paktu (L. ožujka} i njemačke trupe ulaze u Bugarsku. Odmah zatim knez Pavle putuje u posjet Hitleru. Kao nepo141

sredna posl.jectica tog puta pada odluka jugoslavenske vlade da pristupa Trojnom paktu uz cijenu obećanja Njemačke da će Jugoslavija poslije rata dobiti izlaz na Egejsko more. Toliko Gregorić. Poslije rata javili su Se za riječ i drugi. U prošlogodišnjem prvom broju engleskog časopisa za međunarodna pitanja International Affairs, koji izdaje "Kraljevski institut za međunarodnu politikuc u Londonu (Royal Institute of International Affairs) izašla je studija Radoja L. Kneževića pod naslovom "Knez Pavle, Hi.Uer i Solun«.n1 Radoje Knežević bio je poslije 27. ožujka 1941. ministar dvora, a za vrijeme rata opunomoćeni ministar emigrantske vlade u Portugalu i čovjek povjerenja Petra. U toj kraćoj studiji Knežević, između ostalog, .pi.še slijedeće: "Za vrijeme vladavine lmeza Pavla pitanje Soluna predstavljalo je žalosnu i mračnu historiju. Već je 26. ožujka 1937., prilikom potpisivanja beogradskih političkih i ekonomskih sporazwna (s fašističkom Italijom), Stojadinović, predsjednik jugOO!avenske vlade, govorio Cianu o jugoslavenskom životnom prostoru (>>Lebensrawnu) na Balkanu. U Rimu, u prosincu 1937. godine, u toku razgovora između Ducea i Stojadinovića, pojavilo se ponovo pitanje o .širenju Slavena prema Bosporu i Egejskom moru. U lipnju 1938., za vrii1mte sastanka u Veneciji, Stojadinović je obavijestio Ciana, da je »Pitanje izlaza na Egejsko more, premda ne od neposredne važnosti, uvijek pred očima jugoslavenskog naroda.«

m :.International Affatrs•. Lnndon 98--44.

142

19~2.

br. l, siJe&.nj. str.

To nije bila samo lična Stojadinovi.ćeva misao. Knez Pavle, nakon ostavke svog ministra, nastojao je da je ostvari još s većom uporn.ošću. Poslije 27. ožujka otkriveni .su dokwnenti od velike historijske vrijednosti. Jedan između njih (njegov original nalazi se u mom posjedu, piše Knežević, u cijelosti ispisan rukom jednog učesnika) govori o sastanku u Bijelom dvoru kneza Pavla na dan talijaru;kog napada na Grčku (28, X.) kao i o nekim kasnijim sastancima. Bili su prisutni: knez Pavle, predsjednik vlade Dragiša Cvetković, ministar vanjskih poslova Cincar-Marković, ministar vdjni general Milan Nedić i načelnik generalštaba Kosić. Predmet je debate bio ta!l..ijansko-grčki rat. Jaki argumenti doveli su do odluke, da se Grčka napadne i zauzme Solun. Netko je od prisutnih imao skrupule: »Nije li Grčka saveznik Jugoslavije?«l12 Nakon svega, odgovorio je drugi, što se tiče samih Grka, za njih je bolje da imaju nas za susjede nego Talijane«. Međutim,

Mussolini je vjerovao, piše dalje Knežević, zauzeti Solun u roku od tjedan dana lli dva i <;igum.o nije želio da ga J.ugosJaveni u tome preteknu. Mogle su iskrsnuti komPlikacije. Bilo je stoga odlučeno, da se prethodno dobije .pristanak Hitlera. MO.star vojni i ministar vanjskih poslova dobili su zato instrukciju, da upute brzojav pukovniku VJ.adUniru. Varuhn1ku, jugoslavenskom vojnom atašeju u Berlinu, s nalogom, da vidi »kako stvar stoji u najvišim vojltim krugovima Ber1fu.a.« Rukom pisani zapisnik - prema Kneževiću da

-

će

svršava ovako: ut Na temelju balkanskog sporazuma.

143

»Bilo je zaključeno, da se pojačaju na!e trupe na jugu i da se koncentriraju na grčkoj granici. Knez Pavle je ponovio da želi da se shvati tako. da on žrtvuje lične osjećaje interesima domovine, jer mu je teško pri duši kod pomisli da poduzima akciju potlv zemlje svoje žene, zemlje, koja je, pored toga, bila naš

saveznik.« RezuLtat je bio poraz, piše dalje Knežević. Pravi čas nije još nastupio. Berlin je izbjegavao da odgovori na to pitanje. Mussolini je otkrio intrigu ili su mu je ispričali. Bijesan, 5. studenoga 1940. upućuje bombardere da bombardiraju grad Bitolj. General Nedić bio je nakon toga prisiljen da podnese ostavku,· Postupao je kao žrtva za čitavu grupu. Knez Pavle se preplašio. Poslao je u Rim jednog od svojih agenata {advokata Stakića),ua a tjedan dana kasnije je Ciano to javio Hitleru. Ovaj posljednji, ozlovoljen zbog daljnje suzdržljivosti i ustručavanja generala Franca i potpunog neuspjeha u svom nedavnom razgovoru s Molotovom u Berlinu, bio je više nego obradovan. Na kraju je knez Pavle, na putu suradnje, došao do točke, na kojoj je i zastao nakOIIl nesporazuma prouzrokovanog Stojadinovićevom ostavkom. Hitler je tri daina kliktao od veselja. us Ciano 11 .studenoga ID40. zapisuje u svoj dnevnik. da Je primio beogradskog advokata Stakića, kojeg šalje ministar dvora Antić. Antić bi žtlio da se sastane sa Cianom, da dođe do zbliženja izmedu Italije i Jugoslavije. Ide fako daleko da govori o sa,·ezu s dalekosežnim garancijama, medu kojima i demilitarizacija Jadrana. (»Journal politique«, l, str. 303). ned~j~~r r~i~o~~~~-u s!u ~i~~~-~!rk50vlć~~~ncda 1 ~·~·>poe~~1~ uvjeriti jugoslavenskog ministra vanjskih poslova da Jugoslavija ima jedi.nstvenu priliku da. se pridruži Osovini, koJa. će ovako ili onako sigurno pobijediti u ratu, da će samo na taj način moći zadovoljiti jugoslavenske aspiracije; da fli se one mogle izjaloviti, ako se stvari ne Izmjene; da on (Hitler) nije Olncar·Markovlću aludirao na mogućnost taliJanske garo.nclje jugoslavenskih granica. (11Les· lettres ~cbang~es par Hitler et Mussolinlc, str. 97-98)

144

Pomoć od strane Jugoslavije mogla bi, međutim, prevagnuti. »Namjerava da .pozove kneza Pavla u Berlin i da mu predloži savez. Raspoložen je da pomogne Pavlu da se popne na prijesto« -Knežević citira dnevnik Ciana (20. XI. 1940.}. Razgovori su se odugovlačili nekoliko mjeseci. Premda puni duha u poč~, ipak su se zavlači!.i i izgledalo je da su došli na mrtvu točku. Pobjede Papagosa u Grčkoj i Wavella u Africi predstavljale su jedan od razloga: one su d.aJ.e knezu Pavl1:1 dovoljno materijala za razmišljanje i podsjetile ga na to, da je ratna sreća promjenljiva. Zato su se kod njega pojavile 1;krupule. Međutim, Mussolini je i dalje doživljavao poraz za porazom u bregovima Albanije i na pijesku Afrike. Njegovi su snovi o osvajanju bili. isprazni, a njegovo držanje, zbog toga, pomirljivije. Postao je, čak, uslužan. Bio je sad spreman da ustupi Jugoslaviji Solun i dalje nije inzistirao na tome, da se dlemilitarizira obala Jadrana. Na drugoj strani, Hitler je postajao nestrpljiv i zahtijevao od kneza Pavla, da prestane s dangubom i da se odluči.

>>Zbog toga je u utorak 4. ožujka 1941., knez Pavle otišao u Berghof u velikoj tajnosti. Prihvatio je taj p!trziv već 24. veljače, dan-dva nakcm što je izjavio poslan.iku USA u Beogradu Arthuru Bliss-Laneu u odgovoru na Rooseveltovu poslanicu, da Jugoslavija ne te zaključiti s Njemačkom nlikakav politički sporazum nespojiv 1sa suverenitetom Jugoslavije i da će dati otpor rnapada.ču. »Ni pod kakvim uvjetima JugoSlavija ne će potpisati Trojni .pakt niti sudjelovati u novom poretku u Evropi, što znači isto.« Kad ;e obavještavao v. Heerena da pristaje da posjeti Fiihrera, knez Pavle je postavio samo jedan uvjet: da taj put ostane u tajnosti. Sastanak kneza Pavla s Hitlerom trajao je četiri 10 Hitlerov pothvat

145

sata - od pet poilije podne do devet navečer. O čemu su govorili, to nije ostala tajna. U zamjenu za loja.1n.u suradnju u idućim mjesecima i godi.n.ama, knez Pavle je imao dobiti grčki grad Solun. Cvetkovićev posjet Beču, tri tjedna kasnije, bio je posljedica razgovora u Berghofu.u Prije 27. ožujka mogli smo misliti, piAe dal.j"e Knežević, da su knez Pavle i njegovi suradnici postupali jedino kao kukavice, ne3posObni da se uzdignu do razine događaja i da slijede težak· put časti·i jasne volje naroda Nakon toga, nepobitni dokazi, uključujući i tu ukratko ispričanu historiju o Solunu, uvjerili su nas. da pristup Trojnom paktu nije bio u stvari djelo· slabosti, nego posljedica zavjere, kovane već više godina. U istoj reviji (u četvrtom broju ilne god.ine) Kneževiću je odgovorio Dragiša Cvetkovićl14 i u odgovoru Cvetković nastoji, da se nekako izvuče iz neugodne situacije, u koju ga je stavio emigrantski kolega Knežević. Evo što o tome kaže Cvetković: Nakon kraćeg historijskog uvoda i navođenja opće poznatih stvari o Bogoljubu Jeftiću i njegovoj vladi, Cvetković spominje da je Stojadinovića kao J eftićeva nasljednika preporučio Aca Stanojević, vođa starih ~a­ dikala. Stojadinović je bio čovjek financijskih krugwa Beograda,· svoju je karijeru započeo kao agent »British Bank« u Beogradu i bio· is~uti ailglofU (u početku). Konačno je. i on pao, ali svoj pad ima pripisati sam sebi, a ~ Pavle nosi za to naj~e odgovornosti. Namjesnik je samo spriječio da Stojadinović ostvari svoje planove i 1Il31Iljere o uvođenju lične fašističke diJ.ttature. Kad je to Pa:vle I!Bznao i osjetio, pustio ie. ~ padne. Prije nego što je Mussolini konačno donio m Br. 4. listopad. !ltr. 462---489,

146

odluku da napadne Aibaniju, želio je da se Ciano sastane sa Stojadinovićem. Tom prilikom su oni na Belju razgovarali o diobi Albanije. Knez Pavle je tek od Ciana saznao (kad se Ciano kratko zadržao u Beogradu) o čemu su razgovarali na sastanku i o Stojadinovićevom pristanku na talijanr3lri Plan. Knez je bio imenađen Stojadinovićevim stavom i Cianu stavio do znanja, da Jugoslavija nema IIlikakvih aspiracija na neki teritorij u Albaniji, a da je još manje zainteresirana u tome, da sudjeluje u takvom pothvatu. Obavještentia o razgovoru Ciano-Stojadinović odmah su saopćili u engleski glavni stan, priča Cvetković, i to je učinio lmez lično. Do Stojadinovićeva pada do.šlo j~ nekoliko dana kasnije. Bilo je dogovoreno s knezom Pavlom, da dr. Spaho, dr. Korošec i Cvetković predaju ostavke kao članovi vlade s obrazloženjem, da se više ne slažu sa Stojadinovićevom unutrašnjom i vanjskom politikom. Ostavke su predali 5. veljače 1939. i tako izazvali krizu vlade. »6. travnja, kad je Njemačka napala Jugoslciviju bez ičega, što bi bilo nalik na objavu rata, vlada Reicha je izdala izjavu, u kojoj žigoše Jugoslaviju kao laivca za rat i izjavljuje, da je moja vlada potpisala pakt od 25. ožujka 1941. u Beču u namjeri, da sebi prisvoji SolWl. To je poznati dokument, na temelju kojeg je Knežević konstruirao svoju optužbu o veleizdaji protiv namjesnika i moje vlade.« Nastojeći da demantira Kneževića Cvetković nastavlja: :oDa svojoj priči da potrebnu težinu, Knežević priča priču o &a.stanku, koji je održan u dvorcu namjesnika na dan 28. listopada 1940., na dari, kad je Italija napala Grčku, Sastanku su prisustvovali knez Pavle, predsjed147

nik vlade g.

ministar vanjskih poslova g. ministar vojni general Milan Nedić i šef generalštaba general Kosić. Težak argument, kako se tvrdi, doveo je do od1uke da se napadne Grčka i zauzme Solun. Dalje je konferencija donijela odluku, da se dobije prethodna dozvola Hitlera, a mitn..ilrtar vajni i rrUnistar vanjskih posLova dobiJ.i su direktivu da zajedno sastave brzojav za jugoslavenskog vojnog atašeja u Berlinu, u kojem ga pozivaju da vidi kako stoje stvari u najvišim vojnim krugovima.« Cvetković,

Ciiillcar-Marković,

Prepričavši ković

gla'Vl'l'e se brani ovako:

točke Ka1eževićeve

optužbe Cvet-

>•Od osoba, koje su' prema Kneževićevoj priči prisustvovale tom čudnovatom sastanku, samo su dvije na životu: knez Pavle i ja. UiPOtrebiti našeg atašeja u stvarima od takve važm.osti, a ne približiti se njemač­ kom poslaniku u Beogradu čini se u najmanju ruk".J neobična metoda u diplomaciji. Optužba g. Kneževića je stoga besmislena.« Istima je u ovome: kad je izbio talijansko-grčki rat, došlo je do niza sastanaka kod regenta. Na njima se diskutiralo o ramdm problemima i jedna od odluka, koje 1su bile donesene, obvezivala je ministra vojnog da sve raspoložive divizije prikupi na albanskoj granici, da prisili Talijane na mjere osiguranja granice i da tako "trtdirektno smanji pritisak Talijana na Grke. Jugoslavija je opskrbljivala grčku vojsku hranom i materijalom i na taJj način pomogla grčku protuofen?=iV:U u Albaniji. Sve te činjenice, tvrdi Cvetković, dokazuju, da je držanje Beograda bilo lojalno prema Grč­ koj i prema tome SUJPrOtno KneževićevOj priči o Solunu. 148

»Naš stav prema Solu.nu bio je uvijek il~ti. Slobodna zona u SolWlu bilo je sve što smo trebali dobiti na Egejskom moru. Ali bi to moglo dostajati samo tako dugo, dok je- Solun u grčkim rukama. Nismo imali nikakav interes u tome da SolWl dođe pod Talijane, Nijemce lli Bugare i to je razlog, zbog koj eg smo u toku razgovora s Nijemcima pokazivali ozbiljno zanimanje za njegovu sudbinu, aJi nikada nismo tražiJ.i od Nijemaca da nam omoguće da dobijemo Solun. Ni 25. ožujka, ni na ijedan drugi dan nisam potpisao instrument, kaji bi nam obećavao Soltm. Takav dokument ne pootoji i nikada nije bio objavljen u njemačkoj ,,Bijeloj lmjizi«. Od 1940. daJje položaj Jugoslavije, opravdava se Cvetković, na tim raskršćima od -životne važnosti postajao je danomice sve delikatniji i kri-tičniji; Njemačke divizije naoružane do zuba čuvale su stražu na sjevernoj granici naše zemlje. Situacija na Balkanu postajala je izvanredno zapletena. Bugarska je već prišl
naša je namjera bila da jednostavno odgodimo D8.S111 intervenciju na strani saveznika na prildadniji dan.Hi Knežević je odgovorio Cvetkoviću člankom :oKake se to zbilo« u emigrantskom listu Poruka..tlll U njemu je iznio detalje o spomenutim konferencijama u Bijelom dvoru i objavio faksimil zapiSillika. o toku sastanaka kod lmeza Pavla 28. i 31. listopada i l. studeno: 1940. Iz tog zapisnika (vodio ga je Antić, ministar dvora) proizlazi,. da je Pavle tada htio da Jugoslayija zauzme Solun, da su za to bile"poduzete sve pripremne mjere, a Vauhnik u Berlinu da je dobio zadatak da Jspita raspoloženje vojnih vrhova Njemačke prem~t takvom pothvattL Pukovnik Vauhnik ispitao je teren i javio (4. i 5. studenog) u Beograd, da će ·OKW tek kasnije dati odgovor.n7 Istog dana (5. studenog) i dan us Ribbentrop je 30. III. 1948. Iskazao pred sudom. da Je poslije talijanskog napada na Grčku pokušao svim sredstvima uspostaviti što uže i što srdačniJe veze s Jugoslavijom, da je uvjeri u potrebu pristupa Trojnom paktu; da je to u to doba išlo teško, ali da im je konačno •pomoću kneza namjesnika i Ovetkovićeve vladec uspjelo, da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu. U Berlinu su znali, da su na djelu u Beogradu utjecajna •nage, koje se oštro protive pristupu Ju~oslavije Trojnom pakt• i svakom njemačko·Jugoslavenskom približavanju. FUbrer, koJI 1e u- času potpisivanja pakta nalazio u Beču, rekao mu Je nakoa eeremonlje, da je sama ceremonija potpisa u dvorcu Belvedere izgledala kao •sprovodlc (ND, X, str. 800--301) ua Radoje L. Knežević, •Kako se to zbilo ... e (Grčko·ttali· Janskl rat, Solun l Jugoslavija), Otisak iz časopisa :.Porukaor. br. 4--6, listopad 1951. 111 Tc zabilješke glase: "Pukovnik Vauhnlk telefonom u 19 časova, 4. no ..·embra. l. Po postavljenom pitanju upoznao sam jednoga đenerala ls Vrhovne komande. Odqovorlo ml Je da ovo pitanje u prvom redu interesuje Italiju; Nemačka je tek u drugom redu zalnteresovana. 2. 0..-aj problem Nemačka jo§ niJe proul!n.vala: on će se nametnuti tek onda kad će ttaltjanski uspesi bill pozitivni. Zbog toga oni će to pitanje predložiti na vUiem mestu (Her· Atele} 1 daU odgovor tek kroz nekoliko dana. 8. Vauhnlk misli da će se Nemci morati pozabaviti tlm problemom. Jer će morati i ont tu učestvovati. (Svakako radi ugledn Osovine}.c ,vaubnik snop§tava 5 novembra: U Glavnom OE"neralltabu razgovarao &a direktorom ObavJe· lltnjoe direkcije. On ga le upitao:

150

kasnije Mussolini je dao •bombardirati Bitolj i okolicu. To je bio Duceov odgovor knezu Pavlu: general Nedić morao je demisionirati, a na njegovo je mjesto došao general Petar Pešić. Knežević dalje navodi, da se u tom času pojavio na sceni ataše za štampu n.iemačkog poslanstva u Beogradu Berge-Hribovšek i uputio Beograd da se radi Soluna obrati Rimu, a da je cijena za Solun: demilitarizacija Jadrana i izvjesni teritorijalni ustupci Bugarskoj. O tome, navodi Knežević, postoji dokument: dosad nepoznata zabi.]ješka ministra dvora Antića, koja glasi ovako: »Ministar dvora 6, nov. 1940, Posle komunikea o promeni g, Nedića u Min. vojske g, Gruberus kaže Periću, direktoru Avale: Naš vojni iz~ Tusen dobio je iz Gen. Staba pitanje: da li se primećuje .promena raspoloženja u jug, vojsci prema Nemačkoj i kako bi jug. javnost primila izlaz Jugoslavije na. Egej. More. Odgovorio je pozitivno na oba pitanja, Odmah zatim došao je g. Hribovšek. On hvali i više puta u razgovoru ponavlja, da je g. Heren naš veliki prijatelj. Poslednjih dana poslao je velik:i. povoljan izveštaj o našoj zemlji. On bi bio sre-ćan kad bi.sa Jugoslavijom mogao napraviti sporazwn. Mi treba da dobijemo izlaz na Egej. Bolje mi nego l. da li je s ovim upozoat oemačkl vojni lzaBlaoik, l 2. da ll je po ovom pitanju preduzeto potreboo diplomatskim putem u Rimu l Berlinu. Odgovor će dobiti tek kad dođu šefovi s froota, a oo! dolaze u Berlio obićoo Jedamput u nedelju. O razgovoru uputio Je §ifrirano pismo aero-po!ltom. Dodaje da su Nemci dezinteresovanl za ltalo-JZrčkl sukob i ~ak lm Je prijatno lito !taliJanima .fde .rdavo.c (Knežević, spom. -članak, str. 9) · l l i Dr Gruber, dopisnik DNB (ii.Jemaćke oovlnske agenciJ~ Ill Beogradu,

151

Italija. Ne treba se zavaravati. Italija će po svaku cenu pokoriti Grčku. Italija je Nemačkoj u ratu potrebna. Možda bi se njoj mogla obećati demilitarizacija naše jadr. obale. Bugarima nešto malo. Stvoren bi bio trajan mir na Ba1lkanru. Perić misH, da je Heren osetio da se nešto radi, pa ne želi da ispadne iz toga. G. Hribovšek kaže, da je nađen dobar pretekst za odlazak g. Nedića, ali je dobro što ide... Pavle je, kao što je već poznato, poslao u Rim beoiz.adskog advokata Stakića s konkretnim prijedlozima o savezu s Italijom i demilitarizaciji Jadrana (il;točne obale).. U Berlin je otišao Gregorić. Prilikom Cianove posjete Hitleru, Ciano mu je ispričao cilj misije advokata Stakića i saopćio da je Duce (teško pritisnut raZvojem »grčke afere .. ) pripravan da prihvati ponudu Beograda. U svom pismu od 22. studenoga 1940.119 Duce to ponavlja i ističe spremnost Italije da garantira granice Jugoslavije i da preda Solun Jugoslaviji pod uvjetom: da priđe Trojnom paktu, da demilitarizira jadra.nJs.ku obalu i da jugoslavenske trupe stupe u akciju, kad Grci dobiju prve batine i to isključivo od TaJijam.a. GregOorić ponovno odlazi u Njemačk•.1 i posreduje, 25. studenoga vraća se u Beograd i CvetkOviću donosi Ribbentropov poziv da Cincar-Marković 111 »Les lettres secretes ćehangćes par Hitler et Mussolini«, str. 93-95. Taj pasus pisma. glasi ovako: »..• Oet atout-IA est encore plus important dans les eirconstanees prćsentes. Je suis pr~t A garantir les fronuere& actuel~ les et a ećder Sa.lonlque a la Yougoslavie, sow; eertalnes conditions: a) que la. Yougoslavle adhere au paete tripartite; b) qu'elle dćmllltarise l'Adriatlque; e) que son intervention soit prćvue de telle fa~on que les forces yougoslaves n'entrent eo action qu'ap.res que les Grees auront r~u une premiere correction, donnće exclusivement par les Italiens.c (str. 94-95)

152

dođe

u Fuschl. Dan ka.mije (27. studenoga) Cincarvodi pregovore s HitJ.erom i Ri.bberutropom

Marković

i kao .prva posljedica nove politike Beograda (povezi-

vanje s Madžarskom i Bugamkom) dol.a.zi u Budimo vječnom prijateljstvu (12. prosinca 1940.). Taj je akt u Budimpešti predstavljao signal da u Beo· gradu počinje sazrijevati odluka o tome, da Jugoslavija pristupi ~rajnom paktu. pešti do potpisivanja pakta

između Jugoslavije i Madžarske

Iz njemačkih izvora možemo danas utvrditi slije. deće:

Ulrich v. Hasse!, bivši njemački poslanik u Beo· gradu i kasniji ambasador u Rimu. zapisao je u svoj dnevnik (O drugoj Njemačkoj)12o na temelju onog što mu je ispričao v. Heeren u Beogradu pred odlaU).k knezu Pavlu na Dedinje, sve peripetije pregovora Berlina s Jugoslavijom od posjete Cincar-Markovita preko one Cvetkovića i Cincar·Markovića zajedno na Obersalzbergu (14. veljače 1941.) do tajne posjete lmeza Pavla i dalje. Njemačka je prema Heerenovom pri· ča:nju popuštala korak po korak jugoslavenskim zahtia· vima u pogledu uvjeta pristupa Jugoslavije Trojnom paktu, i to u slijedećim točkama: garancija teritorija (naravno prije svega zbog Italije - veli Hassel), nikakva voj.na suradnja, uskrata prava na prolaz trupa, priznanje jugoslavenskih pretenzija na izlaz na Egej-

-

more {Solun).

Spom. dj., str. 153. Već .raniJe (9. XII. 1940.) Hassel zapi· suje: •Plan da se Jugoslavija pridobije pomoću Soluna, stvarno se provodi, ali knez Pavle 1 njegovi ljudi jo§ okl\jevoju.c (str. 111

142)

.

153

U !Službenoj izjavi vlade Reicha (6. travn:ja 1941.)t!t navodi se, da je bečki sporazum od 25. ožujka sadržavao obećanje Njemačke, da će Jugoslavija u okviru novog uređenja Evrope dobiti izlaz na Egejsko more, koji će na izričitu želju jugoslavenske vlade sadržavati jugoslavenski suverenitet u gradu i luci Solun. To se i.sto ponavlja u memorandumu vlade Reicha od istog dana.12!

»Niirnberški dokumenti« sadrže kratke, ali i dragocjene podatke o tome. U đn.evntiku štaba njemačke mornarice, kaji sadrži sažete i važne zarpise o pojedinim njemačkim vojno~iplomatskim potezima i planovima, pregovorima i konferencijama kod Ftihrera, nalazi se pod 20. ožujkom 1941. (točka 136. dnevnika) slijedeća zabilješka: »Nakon dugotrajnih pregovora pristup Jugoslavije Trojnom paktu, nakon ublažujućih njemačldh koncesija, njemačke izjave o garanciji granica i stavljanja u izgled teritorijalnog uvećanja (izllaz na Egejsko more).12s Među njima nalazi se i zabilješka o razgovoru. Ribbentrqp-Macuoka (japanski ministar vanjskih poslova), vođenom u Berlinu 5. travnja 194Vu Macuoka je tom prilikom upitao Ribbentropa, da li se situacija • odnosu na JugOSilaviju popravila. Ribbentrop je odgovorio da nije i da Jugoslavija sada spada u isto poUl ~Dokumente zum Konflikt mit Jugoslawien und Griechea· landc, str, 7, tn isto djelo, str. 17. Itl U originalu ta zabiljelika glasi ovako:

~138)

A 19, 204 20. 3.

Nach langwlerigen Verhandlungen Beitrltt Jugoslawlea• zum Dreierpakt, nach einschrinkenden deutschen Zugestlindnle· sen, deutscher Garantie-ErklA-rung und Inausslchtstellung Oebietszuwachses (Ausgo.ng zur .lg41s).c (ND, XXXIV, 0-170, atr. «174)

u' ND, XXIX, PS-1882. str. 78-84.

154

glavlje kao i Grl::ka. Nato je Japa.n.ac spomenuo, da su Ouce i Ciano za~stupali mišljenje, da .Jugoslavija stoji pretežno pod utjecajem Londona, manje Moskve, Ribbentrop je ukazao na utjecaj »Crne ruke«, koji ta organizacija vrši na razvoj političkih događaja u Jugoslaviji(!) i jo.š jedilom nalbrojio s .Jugoslavijom ugovorene točke prilikom pristupa Trojnom paktu: (l) poštivanje jugoslavenskih granica; (2) odustajanje od prijelaza trupa preko jugoslavenskog teritorija za vrijeme rata; (3) odustajanje od vojne pomoći .Jugoslavije za vrijeme rata; (4) obećanje izlaza na Egejsko more. »Jugoslaveni .su tra:Ži!li Solun, a Njemačka se s tim nglasila« - rekao je Ribbentrop M.acuoki.

Iii

ZAKLJUCAK Iz obrađenih i prikclzanih ))Niirnberških dokwne-

natac proizlazi, da je Njemačka u proljeće 1939., pripremajući krizu oko Danz.iga, kOridora i Poljske, prema Balkanu uopće i Jugoslaviji posebno djelovala miroljubivo. Ona je savjetovala režimskom Beogradu, koji je pod lmezom Pavlom i Stojad4tovićem bio uspješno likvidirao sistem Male Antante, da se sporazumi s Madžarskom, a Rimu neprekidno ponavljala da je Balkan talijanska sfera utjecaja, Berlin se u to doba zadovoljavao da Jugoslavija, u slučaju eventualnog općeg sukoba sa zapadnim silama zbog Poljske (u što Hitler Ribbentropovom zaslugom nije htio vjerovati, osobito nakon uspješnog sporazuma sa Staljinom i nove politike prijateljstva s Moskvom), ostane po strani. Računao je, da će tada Jugoslavija zauzeti neutralno, Njemačkoj

sklono držanje. I Italija je u to doba željela mir na Balkanu. I to ne samo na Balkanu, već, privremeno, uopće u Evropi (za razliku od Njemačke). Dakako kao »dinamična sila«, samo do god 1942. Do tog je roka Mussolini računao da će se dovoljno naoružati i osposobitd, za obračun sa »Slabim. popustljivirn i oronulim« zapadnim s:illama. Prvog dana sukoba trebalo bi prema njegovoj zamisli brzom akcijom okupirati Podunavlje i Balkan i na taj 157

način osigurati Osovini leđa, stalnu :i nesmetanu nabavku sirovina i namirnica, kao i !izbacivanje iz igre država, koje su bile tako nesmotrene da prime garanciju Londona: Grčke, Rumunjske i Turske. U l'jeto 1939. Hitler je namjerno pooštrio kurs i povećao napetost oko Danziga i koridora. Rim, zabrinut zbog perspektive da bi rat mogao izbiti prije određena i predviđena roka jednostranom i nepTomišljeno radikalnom akcijom nemirnog, a!li i uspješnog Berlina, šalje hi.tno Ciana u Njemačku i tek tada (sredinom kolovoza 1939.) Hitler i Ribbentrop otkrivaju fašistič­ kom savezniku ~voje karte: da Njemačka ne želi ni koridor, ni Danzig, nego - rat. I zbog toga želi, prirodno, i to, da joj i Rim pomogne. Ali samo kako? U razgovoru Ciana s Ribbentropom i Hitlerom, obojica ukazuju na to, da je držanje Jugoslavije Osovini nesklono {odjednom) i da bi je Italija, okupiravši Dalmacij.u i Hrvatsku, trebala ltikvidirati u času, kad Njemačka zapita Varšavu za junačko zdrci.vlje.· Račun je Njemačke kod toga •bio jasan: paralelnom akcijom Ital1je protiv Jugoslavije u času njemačkog obračuna s Poljskom, OsoWna bi istovremeno i zajedruički bila u akciji; to uvelike sma.nj·uje mogućnost oružane intervencije Za!Pada u· korist Poljske (i Jugoslavije). U prottivnom, ako Zapad· intervenira, Italija je automatski na strani Njemačke kao ratujuća strana. Ali, još nespremna Italija (precjenjuj.ući, ipak, tadašnju snagu i otpornu spooabnost zapadnih saveznika, u prvom redu Francuske) ne pristaje da se odmah bori.

U jesen 1939. u dogovoru sa Staljinom, Hitler napada Poljsku, provodi diobu Poljske i bilježi -svoje uspjehe. Kad je iduCe godine u ljeto iZgledalo da Francuska već stoji pred slomom, a da će Engleska,

početne

158

koja je do tada u evropskoj politici. dala dovoljno dokaza svoje popustljivosti i ·nemoći. brzo sklopiti neki kompromis s Hitlerom, Mussolini više nije mogao če­ kati Ušao je u ra.t samo zato; da bude kod diobe plijena. Kod toga j.e, prirodno, obećao· mir susjedima, među njima j .Jugoslaviji i Grčkoj, a to je upravo toga časa bila" i želja 'Njemačke. Kad se u ljeto i jesen 1940 .. Hitlerove nade o Engleskoj nisu ostvariJ.e, stao je za proljeće 1941. kovati nove planove i nove poteze (napad na Sovjetski savez, s koJim se do tada tako dobro slagao!). Zbog nerješenih pitanja s Londonom. nesigurnog položaja u Sredozemlju (Afrika) i stava prema Moskvi (Balkan) Hitler nije u tom razdobliu htio nikakvu »aktivnost« i komplikacije na Balkanu. Zbog toga je i Rimu, za kojeg je znao da bi možda htio nešto .poduzeti, opetovano signalizirao da se strpi, da pričeka i ·da se ne miješa. Mussolind, ipak, nije htio čekati. Pod pritiskom »ratobornih«, željan da pokaže »dinamičnost« fašističke poli-tike, nagovaran i nagovo-ren od Ci.a.na. koji j e - da stvar bude interesantnija u jesen 1939., .inteligentno ali i kratkotrajno, spoznao svu težinu, dalekosežnost i sudbonosnost ulaska Italije u ra:t na strani Njemačke, napada. Grčku. Na taj ~e način· Duce narušio »sta·tus quoa: na ~u, i to jednostranom akcijom, ·pun nade da će kampanja protiv Grčke biti brza i potpuno uspješna. Ali tu se njegova računica pokazala pogrešnom. Grci su, za njega neočekivano, pružili otpor fašističkom napadaču, uskoro prešli u protuofenzi.vu i potisnuli- Talijane u Albaniju. Tako je fašistički Rim, protiv volje, izazvao Berlin da intervenira na Balkanu i da mu i tamo prruž.i pomoć. Rat ee proširio na Balkan. H!i.tler je mogao pomoći partneru, koji je sve više počeo ovisiti o njemu, samo z ao·bilazno: preko 159

Madžarske, Rwnunjske i Bugarske, i to tek u proljeće 1941. kao kraći (po mogućnosti što kraći) i neželjeni uvod u operaci~u golemih razmjera protiv Sovjetskog saveza (predviđenu za sredinu mjeseca svibnja). Prije toga valjalo mu je pročistiti situaciju na Balkanu i Jugoslaviju privoliti (ili .prisiliti) da se konačno izjasni. Bila im je u tome potrebna suradnja Jugoslavije, do tada neutralne države. Jugoslavija lm.eza Pavla (vladajući vrhovi srpske i hrvatske buržoazije) vOOi.li su od početka rata sve određeniju i jasniju politiku pril.aženja vanjskopolitič­ kom programu i sistemu Osovine u Evropi. God. 1939., kad je režimskom Beogradu već uspjelo pripomoći da se oslabi fremt onih država u Evropi, koje nisu htjele rat, postojao je, zapravo, samo jedan jedini put: odlučna neutralnost, pojačana čvrstom voljom da. se u slučaju napada, u savezu s malim državama Balkana (Grčkom i Turskom), muževno brani i obrani nezavisnost države. Ali to ona i onakva Jugoslavija nije mogla, a što je važnije n i j e· n i h t j e l a. U vladajućim je kUkama Beograda sve više prevladavao kurs suradnje s Osovinom; fašizacija zemlje, koju je bio zapol:eo Stojad.inovi.ć, nastavila se pod Cvetkovićem i Mačekom; knez Pavle je svijesno sve više zaolcretao iznutra nagrižen i truo brod u osovinske vode; zanosio se nekim planovima o povezivanju Bugarske, Madžarske i Jugoslavije kao »nove« koncepcij~ u zamjenu za staru o Maloj Antanti Na kra3:u. svdadavši otpor i druge utjecaje, Pavle provoe\i za Solun »Svoju politiku« do kraja Pristup stare Jugoslavije Trojnom pak;tu zapečatio je njenu sudbinu usprkos hrabrom pokliču naših naroda 27. III. 1941 .Hi.tler je pristupio provođenju plana o »Pothvatu 25« protiv Jugoslavije, brzo i okrurtno. 160

BILJESKA O AUTORU Bogdan Kr i z m a n rodio se u Varaždinu 28. srp~ nja 1913. Tamo je SV1".~io gimnaziju.; u Zagrebu je god. 1937. diplomirao na pravnom fakultetu.; zatim je' stu.. dirao diplomatsku historiju i medunarodna pravo na Političkoj §koli i pravnom fakultetu u Parizu. Već kao student počeo se baviti novinarstvom i u razdoblju do Drugog svjetskog rata surađivao u nizu listova i revija (Novosti, Nova riječ, Narodno Kolo, Književnik, Nova Evropa i drugi). Poslije oslobođenja objavljuje članke i studije u raznim listovima i revijama: Vjesnik, Narodni List, Borba, Naprijed i drugi, Hrvatsko Kolo, Istoriski glasnik, Historijski zbornik, Nastava historije u srednjoj §koli, Republika i t. d. Krizman već dulje vremena proučava. 11.oviju diplomatsku historiju, a osobito ga privlači organizacija diplomacije i diplomatska historija na!e slavne republike sv. Vlaha. S t'ih područja objavio je· dosad nekoliko knjiga: »Svjedočanstva o Drugom svjetskom ratu« (Zagreb 1952.), »Drugi svjetski Tat u memoarima Winstona Churchilla« (ZagTeb 1952.), »O dubrovačkoj diplomaciji« (Zagreb 1951.) i »Sto je diplomacija.« (Zagreb 1952.). U !tampi se nalazi njegov rad »Memoar Bara Bettere austrijskom generalu Milutinoviću iz god. 1815.« (••Anali Historijskog instituta Jugoslavenske Akademije u Dubrovniku«); za !tampu pripTema U

Hitlerov pothvat

161

studiju o pronađenim M etternichovim pismima austrijSkom internunciju baronu Ottenfelsu i knjigu o dubrovačkim konzulatima. Preveo je vi§e knjiga s francuskog, njemačkog i engleskog. Bio je suradnik »Instituta za medunarodnu politiku i privredu« u Beogradu, a. pro§le je godine na pravnom fakulteiu u Zagrebu odbranio doktorsku disertaciju pod naslovom »Proble!'l javljanja moderne diplomacije u Dubrovniku«.

162

SADR~AJ

Predgovor . Uvod . Prvo poglavlje Drugo poglavlje Treće poglavlje Cetvrto poglavlje . Peto poglavlje . Zaključak . Bilješka o autoru .

ll 13 35 71 111 139 157 161

7'

'!

'Jr)-:1-

-

j

~q-o?-1

27

~ll'l C]s{0

-12-tj ~ --·,,

%Nr~

' 1 6 -12- 201

m

Q

Narodne novine, Zagreb - (47) Oznaka za naNclf:bu: UT·XIH1·10

REV. 2009.

. ·' ~ ,) ·:l .

.

'

!

[4v,_,:

<~.- =-~~~ . . ~L _-..

-

-,

-!!ItO. s-3/flt . KR.·;····· i·······

l

'

_'

''..c-.l

,,

·----;jj~

<)

POSEilX .\

IZD.\SJ .\

l'sta,•nt zakon o osnov.una tičkog

uređenj,~

F~;n

društ\·eno~: Jug~lavi-je.

i

JJOii-

(R.tS]Jrod.tnoJ Sorlj;lllstlčkl

savez radnog naroda Jugo!llav!JE'.

L l zadaci, llt-kl.tr.H•iju, ~!.tlu l, EkSJJU· ' dru!.,'.t Kard('lja, !'opis članO\'LI Sav1·znog 1 n td zorno~ odbor.J

(J Ijo·'

Zall;om~kl

tlrUtllsl o radnim odnosima.

Odrel.li.Jc Ustavnog z.tkOn.t, Uredbe o phtCanju r.tIU\nl

zakoni F:\1( J ugoslavije l NK Hnatske Uz Usta\'lh' zakone FNR Jugoslnvije l VR Hrvnt~k•• knjig;\ donosi go\'Or Pr~·d­ sjedn! ka H(·pn hllk(' M.tr;';nin. Tita (ll. I. l!!'i:J.) 1 l'kspo7.<' Uru .1 Knrdt•IJ,l.

S\ L

J\._,,IIGK

0\ l

"\

\~1.

J'OSEU\F

I.HWJ\.1-

\tntil SF X\B\\Irl 1- l1l \'IV•ilf t \l-Z.\ pniUJJiatno, JIUllO[Jiatnu i · najfiniJu iw

'-----------'